I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

   
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama  i dopunama Zakona o policiji sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10.- pročišćeni tekst i 5/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

 
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE  TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

 
Zakon o policiji („Narodne novine“, br. 34/11., 130/12., 89/14. – Vjerodostojno tumačenje, 151/14., 33/15. i 121/16.)  stupio je na snagu 31. ožujka 2011. godine. Od svojega stupanja na snagu Zakon je mijenjan nekoliko puta, a izmjene su se odnosile na prolongiranje stupanja na snagu odredbe kojom se propisuje pravo na otpremninu policijskih službenika koji odlaze u mirovinu kao i na ispravljanje i dorađivanje određenih nedorečenosti pojedinih njegovih odredbi.
Ovim Prijedlogom Zakona predviđa se izmijeniti odredbu o obvezi podnošenja izvješća o obavljanju policijskih poslova, prema kojoj je ministar unutarnjih poslova dužan najmanje jednom godišnje Hrvatskom saboru podnijeti pisano izvješće o obavljanju policijskih poslova, a na zahtjev Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora i češće, na njegovo traženje i za pojedinačne slučajeve. Naime, predlaže se izmijeniti ovu odredbu na način da glavni ravnatelj policije, najkasnije do 31. ožujka, podnosi pisano izvješće o radu policije ministru, kojem je, prema važećem Zakonu o policiji, odgovoran za svoj rad, a ministar to izvješće dostavlja Vladi Republike Hrvatske. Vlada potom izvješće o radu policije, najkasnije do 1. lipnja dostavlja Hrvatskom saboru. Na predloženi način jasnije je propisan način podnošenja izvješća o radu policije, koje izvješće uključuje podatke ne samo o obavljanju policijskih poslova već i sve druge podatke o radu policije. Također, predložena odredba ne utječe na ovlaštenje radnih tijela Hrvatskog sabora da traže izvješće i podatke od ministra te njegovu obvezu da izvijesti o pitanjima i pojavama iz djelokruga ministarstva, podnese izvješće o izvršavanju i provođenju zakona, dostavi podatke kojima raspolaže i dr. što je sada utvrđeno Poslovnikom Hrvatskog sabora.
Ovim Prijedlogom Zakona  predviđa se  nadalje izmijeniti i dopuniti odredbe članka 5., 5.b, 5.c  5.d i 5.f važećeg Zakona o policiji kojima se propisuje podnošenje pritužbi u slučaju kad fizička osoba smatra da su joj djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika, u primjeni policijskih ovlasti, povrijeđena prava ili slobode. Predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva za rad po pritužbama. Važeći Zakon o policiji predviđa osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva te povjerenstva za svaku policijsku upravu. S obzirom da se niti nakon objave dva javna poziva nije prijavilo dovoljno kandidata za formiranje navedenih povjerenstava te ona, prema važećim odredbama nisu osnovana, predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva s većim brojem članova. Pri tome, potrebno je uzeti u obzir da  se na ovaj način otklanja mogućnost stvaranja različite prakse do čega bi došlo djelovanjem velikog broja povjerenstava. Predloženim odredbama propisuje se sastav i način rada Povjerenstva te obveza podnošenja godišnjeg izvješća o radu Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Kao novina propisuje se novčana naknada za članove Povjerenstva iz reda građana u iznosu 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novopredloženo Povjerenstvo za rad po pritužbama imat će užu nadležnost te će odlučivati samo o prigovorima protiv drugostupanjske odluke Ministarstva u predmetima pritužbi građana. U 2016. godini Ministarstvo je zaprimilo 23 prigovora o kojima je trebalo odlučivati sadašnje Povjerenstvo, što znači da bi godišnje ukupni trošak bio cca 23.000,00 kuna (prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2016. godini bila je 5.693,00 kuna), a u 2017. godini zaprimljeno je 11 prigovora koji su u nadležnosti Povjerenstva, što znači da bi godišnji ukupni trošak bio cca 9700,00 kuna (prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2017. godini bila je 6190,00 kuna). U navedene iznose uključeni su i obvezni pripadajući doprinosi. Iz navedenoga je vidljivo da se za rad novopredloženog Povjerenstva ne bi trebala osigurati značajna sredstva iz državnog proračuna te se predlaže da se ista osiguraju iz sredstava Ministarstva unutarnjih poslova.
Nadalje, tijekom primjene Zakona uočene su određene poteškoće u primjeni odredaba važećeg Zakona o policiji kojima je uređen rad policijskih službenika po nalogu, nadležnost za rješavanje žalbi na rješenja o radno-pravnom statusu policijskih službenika, provedba internog oglasa za popunjavanje slobodnih radnih mjesta policijskih službenika, raspored, premještaj i disciplinska odgovornost policijskih službenika, stoga se te odredbe nastojalo preciznije urediti.
Naime, u vezi rada policijskih službenika po nalogu u praksi je zamijećeno da se, radi različitih razloga (primjerice: neispunjavanje uvjeta potrebnog policijskog zvanja za raspored na radno mjesto) u proteklom razdoblju povećao broj policijskih službenika koji su poslove drugog radnog mjesta obavljali po nalogu nadređenog rukovoditelja. Također, dosadašnje iskustvo u primjeni ovoga članka pokazalo je da propisani uvjet za obavljanje poslova drugog radnog mjesta - „ako je za to osposobljen“ nije dovoljno precizan, odnosno nije definirano što znači da je netko osposobljen za neke poslove odnosno podrazumijeva li to da ima stručnu spremu i zvanje utvrđeno za to radno mjesto kao i neke posebne uvjete (radno iskustvo u određenom trajanju, završene neke oblike osposobljavanja, znanje stranog jezika i sl.). Isto tako, vremenski nije ograničeno razdoblje u kojem policijski službenik može po nalogu obavljati poslove drugog radnog mjesta. Stoga se ovim Prijedlogom Zakona predlaže članak 32. važećeg Zakona o policiji brisati, jer je materija obavljanja poslova po nalogu nadređenog službenika (dužnost izvršavanja naloga, dužnost odbijanja naloga, mogućnost odbijanja naloga, izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika, dužnost zamjene odsutnog državnog službenika, zabrana postupanja izvan ovlasti) u cijelosti propisana Zakonom o državnim službenicima te nema potrebe propisivanja posebnih odredbi za policijske službenike.
Nadalje, člankom 46. stavkom 1. važećeg Zakona o policiji propisano je da je odlučivanje o svim pravima, obvezama i odgovornostima policijskog službenika upravna stvar, što znači da se rješenja o tim pravima, obvezama i odgovornostima donose u upravnom postupku. Ovako formuliran članak 46. Zakona o policiji znatno je širi od odredbi važećeg Zakona o državnim službenicima koji u članku 63. taksativno nabraja o kojim pravima i obvezama državnih službenika se odlučuje u upravnom postupku, dok se za ostvarivanje ostalih prava i obveza iz državne službe odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu. Isto tako, Zakon o državnim službenicima propisuje da Odbor za državnu službu u upravnom postupku u drugom stupnju odlučuje samo o žalbama izjavljenim na rješenja o pravima i obvezama iz članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, dok se ostali akti kojima se odlučuje o drugim pravima i obvezama državnih službenika ne donose u upravnom postupku.  Stoga je ovim Prijedlogom Zakona članak 46. stavak 1. Zakona o policiji usklađen sa Zakonom o državnim službenicima na način da se riječi: „drugim pravima, obvezama i odgovornostima“ brišu te se dodaje novi stavak 3. kojim se utvrđuje nadležnost Odbora za državnu službu za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama izjavljenima na rješenja o prijmu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći te prestanku službe policijskog službenika.
Sljedeća dopuna učinjena je u članku 61. Zakona o policiji kojim su propisani razlozi za razrješenje zamjenika glavnog ravnatelja policije te načelnika policijskih uprava, prije roka na koji su imenovani. Kao novi razlog za razrješenje navedenih osoba, prije isteka mandata, uvodi se ocjena „zadovoljava“ za prethodnu kalendarsku godinu. Na predloženi način bi i ocjena rada najviših policijskih rukovoditelja koji je ispod očekivane i profesionalne razine postao razlog za njihovo razrješenje prije isteka razdoblja na kojeg su imenovani. U tom smislu svakako će, po stupanju na snagu predloženih izmjena i dopuna Zakona o policiji,  biti potrebno detaljnije urediti podzakonski propis kojim se uređuje ocjenjivanje policijskih službenika.
Ovim Prijedlogom Zakona nadalje se, kao novinu,  iz kruga osoba koje se imenuju na razdoblje od pet godina (glavni ravnatelj policije, njegovi zamjenici i pomoćnici, načelnici policijskih uprava i načelnici policijskih postaja) predlaže izostaviti pomoćnike glavnog ravnatelja policije i načelnike policijskih postaja. Primjerice, radno mjesto načelnika policijske postaje svrstano je u kategoriju radnih mjesta rukovodećih policijskih službenika, ali u potkategoriju rukovoditelja. U klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika brojna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika svrstana su u višu potkategoriju (viši rukovoditelj) od one u koju su svrstana radna mjesta načelnika policijskih postaja, a izvršitelji na tim radnim mjestima ne imenuju se na razdoblje od pet godina. Provedba odredbe članka 60. stavka 1. Zakona o policiji, u smislu imenovanja načelnika policijske postaje na razdoblje od pet godina, pokazala se nesvrhovitom u praksi te se stoga predlaže izostaviti načelnike policijskih postaja iz kruga osoba koje se imenuju na propisano razdoblje. 
U pogledu odredbi kojima je reguliran interni oglas, raspored i premještaj policijskih službenika za istaknuti je da se predloženim izmjenama članaka 62., 63., 64. i 72. nastojalo ta pitanja urediti optimalnije i svrhovitije kako bi se otklonili uočeni problemi. Predlaže se da se putem internog oglasa popunjavaju slobodna radna mjesta potkategorije glavni rukovoditelj (osim, glavnog ravnatelja policije, njegovih zamjenika i pomoćnika te načelnika policijske uprave) i slobodna radna mjesta načelnika policijske postaje, s time da bi odabir kandidata za radno mjesto načelnika policijske postaje obavljalo isto povjerenstvo koje obavlja odabir kandidata za radna mjesta zamjenika i pomoćnika glavnog ravnatelja policije i načelnika policijske uprave. Nadalje, kod premještaja policijskih službenika uočeno je da važeća odredba članka 72. stavka 1. kojom je propisano da se policijskog službenika po potrebi službe može premjestiti na slobodno radno mjesto u okviru stečenog stupnja obrazovanja i osobnog policijskog zvanja u znatnoj mjeri onemogućuje premještaj policijskih službenika jer se policijski službenik može premjestiti samo na radno mjesto njegovoga osobnog zvanja, a u pravilu takvih slobodnih radnih mjesta nema.  
Dopune članka 88. važećeg Zakona o policiji usmjerene su na omogućavanje daljnjeg razvoja visokog policijskog obrazovanja koje prema trenutnom stanju završava na razini stručnog specijalističkog studija kriminalistike, a dugoročni cilj je omogućiti vertikalno napredovanje do najviših akademskih stupnjeva na sveučilišnoj razini. Prema zatečenom normativnom stanju, odredba propisuje samo mogućnost sudjelovanja Visoke policijske škole u sveučilišnim studijima za potrebe javnosti, što se ovim Prijedlogom nastoji proširiti i na potrebe policije. Problemi koji proizlaze iz zatečene odredbe su u nemogućnosti pripreme novih studija koji bi bili namijenjeni pretežito policijskim službenicima.  Dopune članka 88. također se odnose na uvođenje novog stavka 4. kojim se opisuje vrsta poslova kojima se bavi Visoka policijska škola, uz postojeću normiranu djelatnost nastave. Naime, Visoka policijska škola osim što ima odobrenje (dopusnicu Ministarstva znanosti i obrazovanja) za obavljanje nastavne djelatnosti iz visokoškolskog obrazovanja, ima odobrenje i za obavljanje djelatnosti znanstvenog istraživanja. Te dvije djelatnosti se razlikuju po potrebnim uvjetima u propisima o visokom školstvu i nizu povezanih okolnosti (članci 22. i 48. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju). Uvođenje nove odredbe bi cjelovito opisalo poslove Visoke policijske škole, a ujedno bi omogućilo razvoj u području napredovanja nastavnika u odgovarajućim zvanjima, sudjelovanja u dobivanju sredstava za znanost i u isticanju prepoznatljivosti znanstvenog područja koje se bavi policijom.  Treća dopuna odnosi se na Statut Visoke policijske škole koji u nekim dijelovima sadrži odredbe o načinu imenovanja rukovodećih policijskih službenika čime nije usklađen s odredbama Zakona o policiji. Uvođenje nove odredbe će jasnije determinirati opseg poslova koji mogu biti normirani Statutom i koji su prepušteni akademskom samoupravljanju uz uvažavanje specifičnosti organizacije Ministarstva. Posebnosti visokog policijskog školstva imaju utemeljenje u članku 48. stavcima 4. i 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, što uključuje i upravljanje ljudskim potencijalima.
Uz navedeno, ovim se Zakonom, kao važna novina, uvodi naknada za stanovanje. Pravo na ovu naknadu imao bi policijski službenik raspoređen u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, koji nema riješeno stambeno pitanje i ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Isto tako, ovo pravo bi imali i policijski službenici kojima je mjesto rada na otoku, a mjesto prebivališta na kopnu ili drugom otoku, ili obratno, bez obzira na udaljenost. Naime, praksa je pokazala da je u pojedinim policijskim upravama (primarno: PU dubrovačko-neretvanska, PU istarska, PU ličko-senjska) nezadovoljavajuća popunjenost radnih mjesta policijskih službenika domicilnim stanovništvom, stoga se polaznike tečaja za zanimanje policajac, nakon završenog tečaja, na temelju ugovora, na pet godina, raspoređuje u navedene policijske uprave. S obzirom na nedostatna primanja, nedostatak smještajnih kapaciteta (službenih i privatnih), posebice tijekom trajanja turističke sezone, policijskim službenicima je izrazito teško organizirati i podmirivati obveze vezane uz smještaj. Navedeno, kao i odvojenost od obitelji i mjesta prebivališta su važniji razlozi radi kojih policijski službenici, nakon isteka ugovornog roka, inzistiraju na premještaju. Stoga, u cilju zadržavanja policijskih službenika u policijskim upravama u koje su raspoređeni, poticanja motivacije za policijsku službu,  zadovoljavanja njihovih socijalnih i obiteljskih prilika, predlaže se uvođenje ove naknade.

               
 
III.  OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Ovim Prijedlogom Zakona predviđa se uvesti naknadu za rad članova Povjerenstva za rad po pritužbama iz reda građana za što će se financijska sredstva osigurati iz sredstava za redovitu djelatnost Ministarstva unutarnjih poslova (aktivnost A553131 Administracija i upravljanje) te za tu namjenu neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu. Također, ovim Prijedlogom Zakona predlaže se propisati  naknadu za stanovanje na koju bi imali pravo određeni policijski službenici. Predviđa se da bi pravo na ovu naknadu ostvarivalo do 1500 policijskih službenika te bi ista iznosila 1.000,00 kn neto (bruto II iznosio bi cca. 1.800,00 kn). Financijska sredstva potrebna za provedbu ove odredbe osigurana su u okviru Financijskog plana Ministarstva unutarnjih poslova za 2018. i projekcijama za 2019. i 2020. godinu, u okviru aktivnosti A553131 Administracija i upravljanje, skupine računa 32 – materijalni rashodi i to po 32.400.000 kn za 2019. i 2020. godinu.

 
 
IV.  TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJI S OBRAZLOŽENJEM

 
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJI

 
Članak 1.

 
U Zakonu o policiji („Narodne novine“, br. 34/11., 130/12., 89/14. – vjerodostojno tumačenje, 33/15. i 121/16.) članak 4. mijenja se i glasi:
 
„(1) Glavni ravnatelj policije (u daljnjem tekstu: glavni ravnatelj) najkasnije do 31. ožujka ministru unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: ministar) dostavlja pisano izvješće o radu policije za prethodnu godinu, koji ga dostavlja Vladi Republike Hrvatske.
(2) Vlada Republike Hrvatske dostavlja izvješće o radu policije Hrvatskom saboru najkasnije do 1. lipnja.“.

 
Članak 2.

 
U članku 5. stavak 1. mijenja se i glasi:
 
„Fizička ili pravna osoba koja smatra da su djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti povrijeđena njezina prava ili slobode, ima pravo Ministarstvu podnijeti pritužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu.“.

 
Članak 3.

U članku 5.b riječi: „nadležnom povjerenstvu za rad po pritužbama“ zamjenjuju se riječima: „Povjerenstvu za rad po pritužbama“.

 
Članak 4.

Članak 5.c mijenja se i glasi:
 
„Za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika osniva se Povjerenstvo za rad po pritužbama (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).
 
Povjerenstvo čine dva predstavnika Ministarstva koje imenuje ministar te deset predstavnika građana koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora, a koje su, na javni poziv, predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije ili su se osobno javili na javni poziv.
 
Članovi Povjerenstva, na konstituirajućoj sjednici, biraju predsjednika i potpredsjednika iz reda predstavnika građana.
 
Povjerenstvo zasjeda i donosi odluke u vijeću od tri člana kojeg čine predstavnik Ministarstva i dva predstavnika građana. Sastav vijeća i predsjedavajućeg za pojedinu sjednicu određuje predsjednik Povjerenstva.
 
Odluka Povjerenstva dostavlja se podnositelju pritužbe, ustrojstvenoj jedinici Ministarstva nadležnoj za unutarnju kontrolu i osobi ovlaštenoj za pokretanje disciplinskog postupka protiv policijskog službenika čiji rad je bio predmet pritužbe.
 
Ako je Povjerenstvo utvrdilo da je pritužba djelomično ili u cijelosti bila utemeljena, ustrojstvena jedinica Ministarstva nadležna za unutarnju kontrolu  dužna je u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke Povjerenstva preispitati svoju prethodnu odluku (odgovor) i o tome izvijestiti podnositelja pritužbe.
 
Godišnje izvješće o svome radu Povjerenstvo podnosi Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora.“.

 
Članak 5.

Članak 5.d  mijenja se i glasi:
 
„Članovi Povjerenstva su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti.
 
Članovi Povjerenstva iz reda građana za sudjelovanje na sjednici Povjerenstva primaju  naknadu u visini 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za svaki završeni predmet.
 
Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
 
Član Povjerenstva dužan je čuvati tajnost podataka koje je doznao sudjelujući u rješavanju pritužbi na rad policijskih službenika.
 
Član Povjerenstva ne može biti osoba koja:
– nije državljanin Republike Hrvatske
– je član političke stranke
– je osuđena ili se protiv nje vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti
– je osuđena ili se protiv nje vodi postupak za prekršaj s obilježjem nasilja ili za teži prekršaj za koji je propisana kazna zatvora.
 
Članove Povjerenstava imenuje se na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.
 
Člana Povjerenstva može se razriješiti prije isteka roka na koji je imenovan ako:
– sam to zatraži
– nastupi neki od razloga zbog kojih ne može biti imenovan članom povjerenstva za rad po pritužbama
– bez valjanog opravdanja nije prisustvovao na dvije sjednice povjerenstva za rad po pritužbama u roku od jedne godine ili nemarno obavlja poslove člana povjerenstva za rad po pritužbama.
 
Članovi Povjerenstva, za dolazak na sjednicu Povjerenstva, imaju pravo na naknadu prijevoznih troškova u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.
 
Sredstva za naknade članovima Povjerenstva iz stavka 2. i 8. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u razdjelu Ministarstva unutarnjih poslova.
 
Odredbe ovoga članka koje se odnose na članove Povjerenstva odnose se i na predsjednika i potpredsjednika Povjerenstva.“.

 
Članak 6.

 
          U članku 5.f stavak 2. mijenja se i glasi:
          „Način rada i postupanja po pritužbama, vođenje evidencije i rokove čuvanja podataka u evidenciji te rad Povjerenstva, propisat će ministar pravilnikom.“.

 
Članak 7.

           U članku 8. stavku 2. riječi: „glavni ravnatelj policije (u daljnjem tekstu: glavni ravnatelj) zamjenjuju se riječima: „glavni ravnatelj“.

 
Članak 8.

 
Članak 32. briše se.

Članak 9.

 
U članku 46. stavku 1. iza riječi: „plaći“ dodaje se riječ: „ocjenjivanju“, a riječi: „drugim pravima, obvezama i odgovornostima“ brišu se.
 
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
 
„Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka policijski službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.“.

 
 
Članak 10.

            U članku 47. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:
            „2. imati završenu srednju školu u trogodišnjem ili četverogodišnjem trajanju,“.

  
Članak 11.

 
U članku 60. stavak 1. mijenja se i glasi:
 
„Slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika i to: zamjenika glavnog ravnatelja i načelnika policijske uprave popunjavaju se putem internog oglasa.“.
 
 

Članak 12.

 
 
U članku 61. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
 
„Pored razloga iz članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, izabrani kandidat iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona može se razriješiti prije isteka roka na koji je imenovan i ako je za prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom „zadovoljava“.“.
 
Dosadašnji stavak 2. koji postaje stavak 3. mijenja se i glasi:
 
„Zamjenika glavnog ravnatelja te načelnika policijske uprave imenuje i razrješuje ministar na prijedlog glavnog ravnatelja.“.
 
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
 
U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 5. riječi: „i pomoćnikom“ brišu se.
 
Dosadašnji stavak 5. briše se.

 
 
Članak 13.

            Članak 62. mijenja se i glasi:
 
                „Slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika potkategorije glavni rukovoditelj, a koja nisu navedena u članku 60. ovoga Zakona i slobodna radna mjesta načelnika policijske postaje popunjavaju se putem internog oglasa premještajem ili rasporedom.
 
                Odabir kandidata za radno mjesto pomoćnika glavnog ravnatelja i načelnika policijske postaje provodi povjerenstvo iz članka 60. ovoga Zakona.“.
 

 
Članak 14.

 
Članak 63. mijenja se i glasi:
 
„Raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se:
1. prilikom prijma u policiju
2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen
3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen
4. istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona
5. u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, radi razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona.
 
 

 
Članak 15.

 
                U članku 64. stavku 1. riječi: „točke 2. i 3.“ zamjenjuju se riječima: „točke 2., 3. 4. i 5.“.
               
                U stavku 2. riječi: „točke 2. i 3.“ zamjenjuju se riječima: „točke 2., 3. 4. i 5.“, a riječi: „uz pisani pristanak“ brišu se.
 
 

Članak 16.

 
 
                Iza članka 64. dodaje se članak 64.a koji glasi:
 
„Članak 64.a
 
                Policijskom službeniku raspoređenom u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegovog prebivališta, ako nema riješeno stambeno pitanje te ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, isplatit će se naknada za stanovanje.
 
                Pravo iz stavka 1. ovoga članka priznaje se i policijskim službenicima kojima je mjesto rada na otoku, a mjesto prebivališta na kopnu ili drugom otoku, ili obratno, bez obzira na udaljenost.
 
                Smatra se da policijski službenik ima riješeno stambeno pitanje ako on ili član njegove obitelji (supružnik, maloljetno dijete ili dijete na redovnom školovanju, a s kojim živi u obiteljskom domaćinstvu) u mjestu rada ili u mjestu udaljenom do 100 kilometara od mjesta rada ima u vlasništvu stan ili obiteljsku kuću.
 
                Visinu naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje odlukom ministar.“.
 
 

Članak 17.

 
                U članku 72. stavak 1. mijenja se i glasi:
 
                „Policijskog službenika može se po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto za koje ispunjava uvjete u okviru stečenog stupnja obrazovanja, vodeći računa o njegovom stručnom znanju, vještinama i sposobnostima, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada.“.
 
                Stavak 3. briše se.
 
                Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 18.

 
                U članku 75. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
 
                „Policijskom službeniku iz stavka 1. ovoga članka pravo na prehranu prestaje nakon godine dana od dana trajnog premještaja.“.
 
                Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.       

 
 
Članak 19.
 

                U članku 86. stavku 2. riječi: „uz suglasnost ministra znanosti, obrazovanja i športa“ zamjenjuju se riječima: „uz suglasnost ministra nadležnog za znanost i obrazovanje“.
 
 

 
Članak 20.

 
                Članak 88. mijenja se i glasi:
 
„Visokoškolsko obrazovanje provodi Visoka policijska škola kroz stručne i sveučilišne studijske programe sukladno Statutu i propisima o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
 
Stručne studijske programe za potrebe visokog policijskog obrazovanja izvodi Visoka policijska škola na temelju dopusnice koju izdaje ministar nadležan za znanost i obrazovanje.
 
Visoka policijska škola sudjeluje u izvođenju sveučilišnih studijskih programa na diplomskoj, poslijediplomskoj i doktorskoj razini prilagođenih potrebama policije i javnosti, sukladno ugovoru sa sveučilištem i propisima o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
 
Visoka policijska škola provodi znanstveno-istraživački rad za potrebe Ministarstva.
 
Poslovi Visoke policijske škole u području visokoškolskog obrazovanja i znanosti uređuju se Statutom.“.

 
Članak 21.

 
                U članku 96. stavku 1. točki 7. iza riječi: „kada“ dodaje se riječ: „teško“.
 

 
Članak 22.

 
U članku 98. stavku 1. iza riječi: „ovoga Zakona“ dodaju se riječi: „te osobe iz članka 50. ovoga Zakona“.

 
 
Članak  23.

U članku 99. stavku 2. riječ: „četiri“ zamjenjuje se riječju: „dva“.

 
Članak 24.

 
U članku 110. stavku 2. točka 4. mijenja se i glasi:
 
„4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,“.
 
Stavak 5. mijenja se i glasi:
 
„Kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja može se izreći samo ako postoji slobodno radno mjesto u Ministarstvu.“.
 
 

Članak 25.
 

                Stupanjem na snagu ovoga Zakona policijski službenici imenovani na radna mjesta pomoćnika glavnog ravnatelja i načelnika policijske postaje prema odredbama Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11., 130/12., 89/14. – vjerodostojno tumačenje, 33/15. i 121/16.) nastavljaju obavljati poslove tog radnog mjesta u skladu s odredbama ovoga Zakona.
 
                Policijskim službenicima iz stavka 1. ovoga članka u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona izdat će se rješenja o rasporedu u skladu s odredbama ovoga Zakona.
 
 

Članak 26.

 
Pravilnik o načinu rada i postupanja po pritužbama te radu povjerenstava za rad po pritužbama („Narodne novine“, br. 78/15.) ministar unutarnjih poslova uskladit će s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
                Visoka policijska škola uskladit će Statut Visoke policijske škole s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
 
 

Članak 27.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim odredbe članka 15. ovoga Zakona koja stupa na snagu 1. siječnja 2019. godine.
 
 
 
 

 
OBRAZLOŽENJE POJEDINAČNIH ODREDABA

Člankom 1. Prijedloga Zakona mijenja se odredba članka 4. važećeg Zakona o policiji kojom je propisano da je ministar unutarnjih poslova dužan Hrvatskom saboru, najmanje jednom godišnje, podnijeti pisano izvješće o obavljanju policijskih poslova, a Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora i češće, na njegovo traženje, i za pojedinačne slučajeve. Predlaže se izmijeniti ovu odredbu na način da glavni ravnatelj policije, najkasnije do 31. ožujka, podnosi pisano izvješće o radu policije ministru, kojem je, prema važećem Zakonu o policiji, odgovoran za svoj rad, a ministar to izvješće dostavlja Vladi Republike Hrvatske. Vlada potom izvješće o radu policije, najkasnije do 1. lipnja dostavlja Hrvatskom saboru. Na predloženi način jasnije je propisan način podnošenja izvješća o radu policije, koje izvješće uključuje podatke ne samo o obavljanju policijskih poslova već i sve druge podatke o radu policije. Također, predložena odredba ne utječe na ovlaštenje radnih tijela Hrvatskog sabora da traže izvješće i podatke od ministra te njegovu obvezu da izvijesti o pitanjima i pojavama iz djelokruga ministarstva, podnese izvješće o izvršavanju i provođenju zakona, dostavi podatke kojima raspolaže i dr. što je sada utvrđeno Poslovnikom Hrvatskog sabora.
 
Člankom 2. Prijedloga Zakona mijenja se odredba članka 5. stavka 1. Zakona o policiji. Prema važećoj odredbi pritužbu Ministarstvu unutarnjih poslova može podnijeti osoba koja smatra da su njoj ili drugoj osobi djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika povrijeđena prava ili slobode. U primjeni ove odredbe utvrđena je nemogućnost postupanja u određenom broju slučajeva u situacijama kada pritužbu podnosi druga osoba, a ne ona osoba u odnosu na koju su primijenjene policijske ovlasti. Stoga se izmjenom članka 5. stavka 1. Zakona predlaže brisati dio odredbe kojim je propisana mogućnost da osoba podnese pritužbu i onda kada nisu povrijeđena njezina prava ili slobode.
 
Člankom 3. Prijedloga Zakona izvršena je izmjena u članku 5.b  Zakona radi nomotehničkog usklađenja s predloženim promjenama vezanim uz  Povjerenstvo za rad po pritužbama.
 
Člankom 4. Prijedloga Zakona mijenja se u cijelosti članak 5.c Zakona o policiji te se predlaže osnivanje jednog Povjerenstva za rad po pritužbama. Važeći Zakon o policiji  predviđa osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva te povjerenstva za svaku policijsku upravu. S obzirom da se niti nakon objave dva javna poziva nije prijavilo dovoljno kandidata za formiranje navedenih povjerenstava te ona, prema važećim odredbama nisu osnovana, predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva s većim brojem članova. Pri tome, potrebno je uzeti u obzir da  se na ovaj način otklanja mogućnost stvaranja različite prakse do čega bi došlo djelovanjem velikog broja povjerenstava. Nadalje, predloženim odredbama propisuje se sastav i način rada Povjerenstva te obveza podnošenja godišnjeg izvješća o radu Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora.
 
Člankom 5. Prijedloga Zakona mijenja se u cijelosti članak 5.d Zakona o policiji radi usklađivanja s predloženim izmjenama, a kao novina propisuje se novčana naknada za članove Povjerenstva iz reda građana u iznosu 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novopredloženo Povjerenstvo za rad po pritužbama imat će užu nadležnost te će odlučivati samo o prigovorima protiv drugostupanjske odluke Ministarstva u predmetima pritužbi građana.
 
Člankom 6. Prijedloga Zakona mijenja se članak 5.f stavak 2. radi nomotehničkog usklađenja s predloženim promjenama vezanim uz  Povjerenstvo za rad po pritužbama.
 
Člankom 7. Prijedloga Zakona izvršeno je nomotehničko usklađenje odredbe članka 8. stavka 3. radi izmjena članka 4. Zakona o policiji.
 
Člankom 8. Prijedloga Zakona predlaže se brisati članak 32. važećeg Zakona o policiji kojim je uređeno obavljanje poslova po pisanom nalogu nadređenog rukovoditelja, s obzirom da je materija obavljanja poslova po nalogu nadređenog službenika (dužnost izvršavanja naloga, dužnost odbijanja naloga, mogućnost odbijanja naloga, izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika, dužnost zamjene odsutnog državnog službenika, zabrana postupanja izvan ovlasti) u cijelosti propisana Zakonom o državnim službenicima te nema potrebe propisivanja posebnih odredbi za policijske službenike.
 
Člankom 9. Prijedloga Zakona predlaže se dopuniti članak 46. Zakona o policiji, s obzirom da je bilo potrebno utvrditi nadležnost Odbora za državnu službu kao drugostupanjskog tijela za odlučivanje o žalbama izjavljenima na rješenja o pravima i obvezama policijskih službenika, odnosno o žalbama na rješenja o  prijmu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći te prestanku službe policijskog službenika.
 
Člankom 10. Prijedloga Zakona predlaže se izmijeniti članak 47. stavak 1. točku 2. važećeg Zakona kojom je, kao jedan od uvjeta za prijam u policiju, propisano da osoba mora imati završenu školu u četverogodišnjem trajanju. Predloženom izmjenom želi se omogućiti prijam u policiju i osoba sa završenom srednjom školom u trogodišnjem trajanju.
 
Člankom 11. Prijedloga Zakona mijenja se članak 60. stavak 1. na način da se slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika i to: zamjenika glavnog ravnatelja i načelnika policijske uprave popunjavaju putem internog oglasa. Također, iz kruga osoba koje se imenuju na razdoblje od pet godina (prema članku 61. stavku 1.) izostavljaju se pomoćnici glavnog ravnatelja i načelnici policijskih postaja.
 
Člankom 12. Prijedloga Zakona mijenja se članak 61. kojim se propisuju da se osobe iz članka 60. stavka 1. imenuju na razdoblje od pet godina, a prije isteka tog razdoblja mogu se razriješiti iz istih razloga kao i glavni ravnatelj policije. Kao novina predlaže se da, pored razloga za razrješenje zamjenika glavnog ravnatelja policije te načelnika policijskih uprava, koji su propisani člankom 59. stavkom 3. Zakona o policiji, razlog za njihovo razrješenje prije isteka roka na koji su imenovani bude i njihova godišnja ocjena „zadovoljava“. Također, u skladu s izmjenom članka 60. stavka 1. propisuje se tko imenuje i razrješuje te osobe.  
 
Člankom 13. Prijedloga Zakona, radi otežane primjene u praksi, mijenja se članak 62. važećeg Zakona o policiji u cijelosti te se predlaže propisati da se putem internog oglasa premještajem ili rasporedom popunjavaju radna mjesta rukovodećih policijskih službenika potkategorije glavni rukovoditelj i to radna mjesta koja nisu navedena u članku 61. Zakona, te radna mjesta načelnika policijske postaje. Također, kao novina propisuje se da odabir kandidata za radno mjesto načelnika policijske postaje provodi isto povjerenstvo koje provodi odabir za radna mjesta zamjenika i pomoćnika glavnog ravnatelja policije i načelnika policijske uprave.
 
Člankom 14. Prijedloga Zakona mijenja se članak 63. na način da se, pored sada propisanih situacija u kojima se provodi raspored na radno mjesto policijskog službenika dodaju dvije nove situacije, odnosno točke 4. i 5. kojima se propisuje da se raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi i u slučajevima kada istekne razdoblje od 5 godina na koje je imenovan glavni ravnatelj policije, njegovi zamjenici i pomoćnici te načelnici policijskih uprava te u slučajevima ako navedene osobe, radi nastupanja razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. budu razriješene i prije isteka razdoblja od 5 godina.
 
Članak 15.  U skladu s izmjenom članka 63. bilo je potrebno izmijeniti i članak 64. stavke 1. i 2. važećeg Zakona o policiji.
 
Člankom 16. Dodaje se novi članak 64.a kojim se uvodi naknada za stanovanje.  Pravo na ovu naknadu imao bi policijski službenik raspoređen u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, koji nema riješeno stambeno pitanje i ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Isto tako, ovo pravo bi imali i policijski službenici kojima je mjesto rada na otoku, a mjesto prebivališta na kopnu ili drugom otoku, ili obratno, bez obzira na udaljenost. Definirano je što se smatra riješenim stambenim pitanjem. Utvrđuje se da se naknada za stanovanje ne smatra oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak te se utvrđuje da će visinu naknade odlukom odrediti ministar unutarnjih poslova.
 
Člankom 17. Prijedloga Zakona mijenjaju se uvjeti za premještaj policijskog službenika propisani člankom 72. Zakona o policiji, jer važeća odredba Zakona stvara probleme u primjeni s obzirom da se policijski službenik ne može premjestiti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja, čak i kada to zahtijevaju potrebe službe. Taj institut nije moguće primijeniti bez pisanog pristanka policijskog službenika te se na taj način potrebe službe ograničavaju voljom policijskog službenika, koju daje u vidu pisanog pristanka, iako policijski službenik koji se premješta na radno mjesto za koje je propisano niže zvanje ostvaruje pravo na osnovnu plaću ostvarenu na radnom mjestu s kojeg je premješten, ako je to za njega povoljnije.
 
Člankom 18. Prijedloga Zakona se u članku 75. dodaje novi stavak kojim se propisuje da policijskom službeniku koji je trajno premješten u drugo mjesto rada udaljeno više od 100 km od mjesta stanovanja pravo na prehranu, utvrđeno prema odredbama članka 74. važećeg Zakona o policiji, prestaje nakon godine dana od dana trajnog premještaja. Naime, prema važećem Zakonu o policiji policijski službenici koji su privremeno i trajno premješteni u drugo mjesto rada, udaljeno više od 100 km od mjesta njihova stanovanja imaju pravo na prehranu. Kada se radi o trajnom premještaju policijskog službenika pravo na prehranu potrebno je utvrditi u određenom vremenskom trajanju dostatnom za organizaciju životnih prilika premještenog policijskog službenika te se predlaže da trajno premješteni policijski službenik ima to pravo godinu dana od dana trajnog premještaja. 
 
Člankom 19. Prijedloga Zakona u članku 86. stavku 2. važećeg Zakona o policiji izvršena je izmjena terminologije radi usklađivanja sa Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, br. 93/16. i 104/16,.).
 
Člankom 20. Prijedloga Zakona mijenja se članak 88. Zakona o policiji kojim je uređeno  visokoškolsko obrazovanje koje provodi Visoka policijska škola Policijske akademije. Člankom 88. stavkom 3. važećeg Zakona o policiji propisano je izvođenje sveučilišnih studija samo za potrebe javnosti. Dopunom stavka 3. predlaže se da se ta odredba proširi i na potrebe policije. Uspostavljanje obrazovne vertikale u kojoj će policijski službenici moći nastaviti visokoškolsko obrazovanje na razinama iznad stručnog studija kriminalistike je potreba policijskog sustava obrazovanja. Odredbom se omogućuju sveučilišni studiji na poslijediplomskoj razini koji su primarno od interesa za policijske službenike, a također se otvara i mogućnost u području doktorskih studija. Navedene odredbe će biti primjenjivane u skladu s ugovorima sa sveučilištem kao i propisima o visokom obrazovanju. Nositelj studija sukladno propisima o visokom školstvu može biti sveučilište ili sastavnica, a Visoka policijska škola će imati status određen sporazumom o suradnji. Nadalje, s obzirom da se Visoka policijska škola bavi i područjem znanosti, a ne samo nastavom iz članka 88. stavka 1., dodavanje novog stavka 4. bi cjelovito obuhvatilo opseg aktivnosti. Dopunom se propisuje da Visoka policijska škola provodi i znanstveno istraživački rad koji obuhvaća razne djelatnosti u suradnji s domaćim i stranim institucijama na provedbi empirijskih istraživanja policijskih poslova. U okviru ovih djelatnosti je omogućena afirmacija i nastanak znanstvenog područja koje se bavi kriminalistikom i policijom te proširivanje potreba policije za znanstvenim istraživanjima. Moguće je provođenje raznovrsnih istraživanja pojedinih policijskih poslova i njihovih aspekata, anketiranje građana i druga istraživanja.  Također,  Statut Visoke policijske škole nije usklađen s organizacijom Ministarstva u dijelu koji se tiče načina upravljanja institucijom i postavljanja rukovodećih službenika, radi čega se duže vrijeme nije primjenjivao u reguliranju kadrovskih odnosa. Navedene statutarne odredbe potječu iz razdoblja kada je Visoka policijska škola imala drugačiji status te se ovom dopunom nastoji omogućiti usklađivanje odredbi Statuta s odredbama Zakona o policiji. Određivanje rukovodećih policijskih službenika nije prepušteno samostalnom uređenju pojedine organizacijske jedinice, tako da će se dopunama postići uređenje koje je u skladu s propisima o znanosti koji uvažavaju policijske posebnosti, a ujedno i s drugim visokim školama u kojima osnivači imaju ključni utjecaj, kao što bi ovdje trebalo imati Ministarstvo. Statut će i nadalje biti pravni izvor i moći će uređivati poslove u području znanosti i obrazovanja u policiji, poput načina provođenja ispita, načina izvođenja nastave, načina izrade studijskih programa i brojnih drugih akademskih pitanja.
 
Člankom 21. Prijedloga Zakona dopunjena je odredba članka 96. stavka 1. točke 7. na način da se propisuje da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu službe. Na ovaj način izbjeglo bi se da se sva, pa i ona ponašanja koja ne čine teške povrede ugleda policije, moraju sankcionirati kao teže povrede službene dužnosti. Time bi se postigla racionalizacija postupaka pred disciplinskim sudovima te bi se dvostupanjski disciplinski postupak provodio kada je stvarno došlo do teške povrede ugleda policije, a također bi se izbjeglo i nerazmjerno sankcioniranje policijskih službenika za povrede službe kojima je doista mjesto u domeni lakših povreda službene dužnosti.
 
Člankom 22. Prijedloga Zakona dopunjena je odredba članka 98. Zakona o policiji na način da se pod nadležnost disciplinskih sudova stavljaju i osobe iz članka 50. Zakona o policiji – osobe s radnim iskustvom koja se primaju na radno mjesto policijskog službenika uz probni rad, što je do sada bilo propušteno regulirati Zakonom o policiji.
 
Člankom 23. Prijedloga Zakona mijenja se odredba članka 99. stavka 2. kojom je propisan sastav drugostupanjskog disciplinskog suda. Važećom odredbom propisano je da drugostupanjski disciplinski sud Ministarstva unutarnjih poslova sudi u vijeću kojega čine predsjednik i četiri člana. Predlaže se propisati da taj sud sudi u vijeću kojega čine predsjednik i dva člana. S obzirom na neadekvatnu popunjenost radnih mjesta u Službi disciplinskog sudovanja Ministarstva unutarnjih poslova predlaže se smanjiti broj članova vijeća drugostupanjskog disciplinskog suda radi optimalnijeg obavljanja poslova iz nadležnosti Službe. Također, prema važećem Zakonu o državnim službenicima službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana.
 
Člankom 24. Prijedloga Zakona mijenja se članak 110. Zakona o policiji kojim su propisane kazne za lakše i teže povrede službene dužnosti. Člankom 110. stavkom 2. točkom 4., kao jedna od kazni za težu povredu službene dužnosti propisana je kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova na vrijeme od 2 do 4 godine. Primjena ove odredbe u praksi pokazala je niz nedostataka. Najveći nedostatak ove odredbe ogleda se u nemogućnosti popunjavanja radnog mjesta s kojeg je premješten kažnjeni policijski službenik. Naime, to radno mjesto je premještajem kažnjenog policijskog službenika privremeno ostalo upražnjeno (na rok od 2 do 4 godine), a poslovi tog radnog mjesta se moraju obavljati, stoga je isto moglo biti popunjeno samo privremenim premještajem. Po isteku kazne policijski službenik trebao bi se vratiti na svoje radno mjesto, što za posljedicu ima premještaj cijelog niza policijskih službenika. Kako bi se otklonile uočene poteškoće izmjenom članka 110. stavka 2. točke 4. predlaže se, kao kaznu za težu povredu službene dužnosti, premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja. Daljnji radno pravni status policijskog službenika odnosno njegov premještaj na radno mjesto više složenosti poslova ili povratak na svoje staro radno mjesto ovisio bi o uspjehu u postupku provedbe internog oglasa, odnosno o ispunjavanju uvjeta za premještaj. 
 
Člankom 25. S obzirom da se ovim Prijedlogom Zakona pomoćnike glavnog ravnatelja policije i načelnike policijskih postaja predlaže izostaviti iz kruga osoba koje se, prema članku 61. stavku 1. Zakona o policiji imenuju na razdoblje od pet godina, bilo je potrebno ovom prijelaznom odredbom propisati da policijski službenici koji su imenovani na ta radna mjesta prema odredbama važećeg Zakona o policiji na rok od pet godina, nastavljaju obavljati poslove toga radnog mjesta prema odredbama ovoga Zakona te će im se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona izdati nova rješenja o rasporedu.
 
Člankom 26. Propisuje se obveza usklađivanja Pravilnika o načinu rada i postupanja po pritužbama te radu povjerenstava za rad po pritužbama („Narodne novine“, br. 78/15.) i   Statuta Visoke policijske škole s odredbama ovoga Zakona.
 
Člankom 27. Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona. Odgađa se stupanje na snagu odredbe članka 15. kojim se propisuje pravo na naknadu za stanovanje te se predlaže da ista stupi na snagu 1. siječnja 2019. godine kada će biti osigurana financijska sredstva za ovu namjenu.
 

 
 
V.  TEKST  ODREDBI  VAŽEĆEG  ZAKONA  KOJE SE MIJENJAJU ILI DOPUNJUJU 

Članak 4.

Ministar unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: ministar) dužan je Hrvatskom saboru, najmanje jednom godišnje, podnijeti pisano izvješće o obavljanju policijskih poslova, a Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora i češće, na njegovo traženje, i za pojedinačne slučajeve.
 
 

 
 
 
Članak 5.

 
Fizička ili pravna osoba koja smatra da su njoj ili drugoj osobi djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika, u primjeni policijskih ovlasti, povrijeđena prava ili slobode, ima pravo Ministarstvu podnijeti pritužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu.
 
Pritužba iz stavka 1. ovoga članka mora biti razumljiva i sadržavati:
 
– ime, prezime i adresu podnositelja,
 
– mjesto, vrijeme i opis djelovanja ili propuštanja djelovanja kojima su povrijeđena prava ili slobode podnositelja ili druge osobe,
 
– potpis podnositelja.
 
S pritužbama podnesenim nakon roka iz stavka 1. ovoga članka, kao i s pritužbama koje ne sadrže podatke iz stavka 2. ovoga članka, postupat će se sukladno odredbama zakona kojim se propisuje sustav državne uprave.
 
 

Članak 5.b

 
Ako podnositelj pritužbe, u roku od 15 dana od primitka odgovora ustrojstvene jedinice za unutarnju kontrolu, izrazi nezadovoljstvo postupkom provedenih provjera i sadržajem odgovora, spis predmeta bez odgode dostavlja se na rješavanje nadležnom povjerenstvu za rad po pritužbama o čemu se obavještava podnositelja pritužbe.

 
Članak 5.c

 
Za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva osniva se Povjerenstvo za rad po pritužbama koje čine 3 predstavnika građana. Za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika u policijskim upravama osnivaju se povjerenstva za svaku policijsku upravu koja čine po 3 predstavnika građana. Svaki član povjerenstva ima zamjenika koji ga zamjenjuje u slučaju spriječenosti.
 
U radu Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva i u povjerenstvima za rad po pritužbama u policijskim upravama, bez prava odlučivanja, sudjeluje policijski službenik kojeg imenuje ministar, a koji pruža stručnu i administrativnu pomoć povjerenstvu.
 
Članove Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva, kao i njihove zamjenike imenuje i razrješuje Hrvatski sabor po prijedlogu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.
 
Članove povjerenstva za rad po pritužbama u policijskim upravama, kao i njihove zamjenike imenuje i razrješuje Hrvatski sabor po prijedlogu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija koje djeluju na njihovom području.
 
Povjerenstvo za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva objedinjeno godišnje izvješće, o svome radu i radu povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama, podnosi Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora.

 
Članak 5.d

 
Članovi povjerenstava za rad po pritužbama su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti te svoju funkciju obavljaju kao počasnu funkciju.
 
Za članove povjerenstava za rad po pritužbama provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera.
 
Član povjerenstva za rad po pritužbama dužan je čuvati tajnost podataka koje je doznao sudjelujući u rješavanju pritužbi na rad policijskih službenika.
 
Član povjerenstva za rad po pritužbama ne može biti osoba koja:
 
– nije državljanin Republike Hrvatske,
 
– je član političke stranke,
 
– je osuđena ili se protiv nje vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti,
 
– je osuđena ili se protiv nje vodi postupak za prekršaj s obilježjem nasilja ili za teži prekršaj za koji je propisana kazna zatvora.
 
Članove povjerenstava za rad po pritužbama imenuje se na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.
 
Člana povjerenstva za rad po pritužbama može se razriješiti prije isteka roka na koji je imenovan ako:
 
– sam to zatraži,
 
– nastupi neki od razloga zbog kojih ne može biti imenovan članom povjerenstva za rad po pritužbama,
 
– bez valjanog opravdanja nije prisustvovao na dvije sjednice povjerenstva za rad po pritužbama u roku od jedne godine ili nemarno obavlja poslove člana povjerenstva za rad po pritužbama.
 
Članovi povjerenstava za rad po pritužbama, za dolazak na sjednicu povjerenstva, imaju pravo na naknadu prijevoznih troškova u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.
 
Sredstva za navedene namjene osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske u razdjelu Ministarstva.
 
Odredbe ovoga članka koje se odnose na članove povjerenstava za rad po pritužbama odnose se i na njihove zamjenike.

 
Članak 5.f

Ministarstvo vodi evidenciju pritužbi.
O načinu rada i postupanja po pritužbama, vođenju evidencije i rokovima čuvanja podataka u evidenciji te radu povjerenstava za rad po pritužbama ministar donosi pravilnik.
 
 

Članak 8.

Policija je jedinstveno organizirana u tri hijerarhijske razine:
1. Ravnateljstvo policije,
2. policijske uprave,
3. policijske postaje.
Radom policije i Ravnateljstva policije upravlja glavni ravnatelj policije (u daljnjem tekstu: glavni ravnatelj) koji za svoj rad odgovara ministru.
Radom policijske uprave upravlja načelnik policijske uprave koji za svoj rad odgovara glavnom ravnatelju i ministru.
Radom policijske postaje rukovodi načelnik policijske postaje koji za svoj rad odgovara načelniku policijske uprave.
Unutarnje ustrojstvo policije utvrdit će Vlada Republike Hrvatske Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva.

 
 
Članak 32.

Policijski službenik dužan je poslove radnog mjesta na koje je raspoređen obavljati sukladno opisu poslova toga radnog mjesta.
Policijski službenik dužan je po pisanom nalogu nadređenog rukovoditelja obavljati poslove drugog radnog mjesta ako je za to osposobljen.
Ako je poslove iz stavka 2. ovoga članka obavljao sedam ili više dana u kontinuitetu, policijski službenik ima pravo na plaću tog radnog mjesta dok obavlja te poslove, ako je to za njega povoljnije.

 
 
Članak 46.

Odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, drugim pravima, obvezama i odgovornostima te prestanku službe policijskog službenika upravna je stvar.
Žalba na rješenje o prijamu, rasporedu, izboru,  imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći,  prestanku službe, raspolaganju te udaljenju iz službe policijskog službenika ne odgađa izvršenje.

Članak 47.

Osoba koja se prima u policiju mora ispunjavati sljedeće uvjete:
1. imati hrvatsko državljanstvo,
2. imati završenu srednju školu u četverogodišnjem trajanju,
3. biti mlađa od 30 godina, kod prvog zaposlenja, ako se prima na radno mjesto srednje stručne spreme,
4. imati posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost,
5. ispunjavati posebno propisanu razinu tjelesne motoričke sposobnosti,
6. biti osobno dostojna za obavljanje policijske službe,
7. ne smije biti član političke stranke.
Posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost osobe koja se prima u policiju, sukladno propisanim mjerilima, utvrđuju zdravstvene komisije u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama.
Mjerila za utvrđivanje posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja se prima u policiju te policijskog službenika propisuje ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva.
Sastav i način rada zdravstvenih komisija iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.
Kriterije za provjeru razine tjelesne motoričke sposobnosti iz stavka 1. točke 5. ovoga članka za osobu koja se prima u policiju te policijskog službenika propisuje ministar pravilnikom.
Nije dostojna za obavljanje policijske službe osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili nečasnih pobuda, ili osoba koja je kažnjena za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja ili za drugo prekršajno djelo koje je čini nedostojnom za obavljanje policijske službe ili osoba čije dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje službe.
Dostojnost za obavljanje policijske službe iz stavka 1. točke 6. ovoga članka provjerava nadležna policijska postaja na način koji propisuje ministar pravilnikom.

Članak 60.

 
Slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, i to: zamjenika i pomoćnika glavnog ravnatelja, načelnika policijske uprave i načelnika policijske postaje, oglašavaju se putem internog oglasa.
Odabir kandidata iz stavka 1. ovoga članka provodi povjerenstvo.
Članove povjerenstva koje ima predsjednika i četiri člana imenuje ministar iz redova rukovodećih, viših i nižih policijskih službenika te predstavnika sindikata na njihov prijedlog.
Ako na temelju internog oglasa nije odabran te imenovan ni jedan kandidat, slobodno radno mjesto iz stavka 1. ovoga članka može se popuniti privremenim premještajem, najduže do 6 mjeseci.

 
 
Članak 61.

 
Izabrani kandidat iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona imenuje se na razdoblje od 5 godina, a može se razriješiti prije isteka roka na koji je imenovan iz razloga navedenih u članku 59. stavku 3. ovoga Zakona.
 
Zamjenika i pomoćnika ravnatelja te načelnika policijske uprave imenuje i razrješuje ministar na prijedlog glavnog ravnatelja, a načelnika policijske postaje glavni ravnatelj na prijedlog načelnika policijske uprave.
 
Prije podnošenja prijedloga za imenovanje načelnika policijske uprave glavni ravnatelj će zatražiti mišljenje županijske skupštine ili Skupštine Grada Zagreba.
 
Zamjenikom i pomoćnikom glavnog ravnatelja te načelnikom policijske uprave može se imenovati policijski službenik koji ispunjava sljedeće uvjete:
 
– najmanje 15 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova, od čega najmanje 10 godina na rukovodećim policijskim poslovima,
 
– položeno ili stečeno osobno policijsko zvanje policijski savjetnik.
 
Načelnikom policijske postaje može se imenovati policijski službenik koji ispunjava sljedeće uvjete:
 
– najmanje 10 godina radnog iskustva u obavljanju policijskih poslova,
 
– položeno ili stečeno osobno policijsko zvanje policijski inspektor.
 

 
Članak 62.

 
Slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika koja nisu navedena u članku 60. stavku 1. ovoga Zakona, osim rukovodećih radnih mjesta potkategorije niži rukovoditelj, oglašavaju se putem internog oglasa i popunjavaju premještajem ili rasporedom.
 

 
Članak 63.

 
Raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se:
 
1. prilikom prijama u policiju,
 
2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen,
 
3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen.

 
Članak 64.

Policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona raspoređuje se na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju.
Policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona, uz pisani pristanak, rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.
Policijskom službeniku, koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

Članak 72.

Policijskog službenika može se po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto u okviru stečenog stupnja obrazovanja i osobnog policijskog zvanja, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada.
Premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni o potrebi da se policijskog službenika premjesti na drugo radno mjesto zbog potrebe popunjavanja radnog mjesta na kojem se poslovi moraju obavljati u kontinuitetu ili zbog povećanja broja izvršitelja radi povećanog opsega posla, zbog bolje organizacije rada ili potrebe za angažiranjem drugog policijskog službenika na određenom radnom mjestu radi pravovremenog ili efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, policijskog službenika može se, uz pisani pristanak, premjestiti na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog.
U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, policijski službenik ima pravo na osnovnu plaću ostvarenu na radnom mjestu s kojeg je premješten, ako je to za njega povoljnije.

 
Članak 75.

Policijski službenik koji je trajno premješten u drugo mjesto rada udaljeno više od 100 km od mjesta stanovanja, uz prava iz članka 74. ovoga Zakona, ima pravo i na:
– putne i selidbene troškove, prema predočenom računu,
– odgovarajući smještaj za sebe i obitelj u roku od 3 godine od dana premještaja.
Policijski službenik koji je trajno premješten u drugo mjesto rada nakon što je u to mjesto bio privremeno premješten ne ostvaruje pravo iz članka 74. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona.
Prava iz članka 74. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka ne ostvaruje policijski službenik premješten na osobni zahtjev i policijski službenik premješten za vrijeme trajanja obveze proistekle iz ugovora o školovanju.

 
Članak 86.

Temeljno obrazovanje za zanimanje policajac provodi Policijska škola sukladno svom Statutu i propisima o srednjoškolskom obrazovanju.
Program temeljnog obrazovanja za zanimanje policajac donosi ministar uz suglasnost ministra znanosti, obrazovanja i športa.

Članak 88.

Visokoškolsko obrazovanje provodi Visoka policijska škola kroz stručne i sveučilišne studijske programe sukladno Statutu i propisima o visokom obrazovanju.
Stručne studijske programe za potrebe visokog policijskog obrazovanja izvodi Visoka policijska škola na temelju dopusnice koju izdaje ministar nadležan za poslove znanosti, obrazovanja i športa.
Sveučilišne studijske programe prilagođene potrebama javnosti izvodi Visoka policijska škola sukladno ugovoru sa sveučilištem i propisima o visokom obrazovanju.

 
Članak 96.

 
Teže povrede službene dužnosti su:
 
1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,
2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti,
3. zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi,
4. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi,
5. odavanje podataka iz članka 35. ovoga Zakona neovlaštenim osobama,
6. obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. ovoga Zakona,
7. nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije,
8. neopravdan izostanak s posla dva do četiri dana uzastopno,
9. neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva,
10. odbijanje ili izbjegavanje obveza vezanih uz profesionalnu obuku i usavršavanje ili podvrgavanje provjere psihičkih i tjelesnih zdravstvenih sposobnosti te posebnih tjelesnih motoričkih sposobnosti utvrđenih posebnim pravilnicima.

Članak 98.

Za policijske službenike i vježbenike iz članka 3. ovoga Zakona, u Ministarstvu su ustrojeni prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud radi provođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.
Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva određuje se područje djelovanja vijeća prvostupanjskog suda.
Drugostupanjski disciplinski sud može za vođenje postupka odrediti drugi mjesno nadležni prvostupanjski disciplinski sud ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili postoje drugi važni stvarni i pravni razlozi. Protiv odluke o zahtjevu za delegaciju mjesne nadležnosti nije dopuštena žalba.

 
Članak 99.

Prvostupanjski disciplinski sud sudi u vijeću koje čine predsjednik i dva člana.
Drugostupanjski disciplinski sud sudi u vijeću koje čine predsjednik i četiri člana.
Predsjednik i članovi vijeća prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda zaposlenici su Ministarstva koji tu dužnost obavljaju profesionalno.
Radna mjesta predsjednika i članova prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda utvrđuju se Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva.

 
Članak 110.

Za lakše povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:
1. pisana opomena,
2. novčana kazna u visini do 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu.
Za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:
1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci,
2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine,
3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine,
4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova na vrijeme od 2 do 4 godine,
5. uvjetna kazna prestanka državne službe,
6. prestanak državne službe.
Policijskom službeniku obvezno se izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točka 6. ovoga članka ako bude proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.
Uvjetna kazna prestanka državne službe izriče se kao kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od 3 mjeseca do 1 godine, s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.
Kazna premještaja na drugo radno mjesto niže složenosti poslova može se izreći samo ako postoji slobodno radno mjesto u Ministarstvu.
Zbroj novčanih kazni izrečenih u jednom mjesecu za lakše i teže povrede službene dužnosti ne može iznositi više od 30% posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu.
Ako je policijski službenik u istom postupku proglašen odgovornim za više povreda službene dužnosti, disciplinski sud će utvrditi kaznu za svaku pojedinu povredu i izreći jedinstvenu kaznu.