II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Pri oporezivanju potrošnje primjenjuje se Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13) koji je u potpunosti usklađen sa pravnom stečevinom Europske unije na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) i primjenjuje se od 1. srpnja 2013., odnosno od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.  

U vezi odredbe članka 38. stavka 2. točke g) Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojom je bilo propisano oporezivanje sniženom stopom PDV-a 5% novina novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnutih na papiru koje izlaze dnevno i kao opće-informativni tisak objavljuju novinarske autorske tekstove u opsegu od najmanje 25.000 riječi u primjerku dnevnog izdanja, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju, naglašava se da iz Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 99/13) proizlazi da se sve dnevne novine neovisno o broju riječi od 1. kolovoza 2013. oporezuju PDV-om po stopi 5%.  

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 148/13) koji je stupio na snagu 19. prosinca 2013. propisano je da se stopom 5% oporezuju dnevne novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru (neovisno o broju riječi). Također su propisane odredbe kojima je promijenjen način ostvarivanja oslobođenja za isporuke u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma pa je propisano da se oslobođenje od plaćanja PDV-a za isporuke dobara ili obavljanje usluga u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma te za isporuke dobara ili obavljanje usluga međunarodnim organizacijama i njihovim članovima ostvaruje putem povrata PDV-a za ona dobra koja se ne otpremaju iz Republike Hrvatske. Propisano je proširenje popisa dobara koja se mogu smještati u porezna skladišta i isporučivati unutar njih. Odredbama navedenog Zakona proširene su ovlasti ministra financija da propiše kada strani porezni obveznici koji obavljaju međunarodni cestovni prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj trebaju podnijeti prijave PDV-a . Nadalje, propisane su i odredbe koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014., a odnose se na povećanje snižene stope 10% na 13% te se pojašnjava da se sve novine i časopisi uključujući i časopise za kulturu i umjetnost koji izlaze periodično i otisnuti su na papiru, neovisno o tome postoji li obveza donošenja statuta medija ili ne oporezuju stopom 13%.

Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 148/13) kojim je propisano da se od 19. prosinca 2013. sniženom stopom 5% o porezuju dnevne novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru (neovisno o broju riječi), Ustavni sud Republike Hrvatske donio je Rješenje broj: U-I-3861/2013 od 13. prosinca 2013. (Narodne novine, broj 153/13) u kojem je navedeno da Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3861/2013 od 16. srpnja 2013., objavljeno u Narodnim novinama, broj 99/13, prestaje važiti 19. prosinca 2013., danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 148/13).

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 143/14) koji je stupio na snagu 11. prosinca 2014. propisano je proširenje odgovornosti poreznog obveznika u cilju zaštite državnog proračuna kada će porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu biti odgovoran za plaćanje PDV-a te s uspendiranje PDV identifikacijskog broja u slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja. Nadalje, propisane su i odredbe koju su stupile na snagu 1. siječnja 2015., a odnose se na:

- uvođenje posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektroničke usluge koje se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici (tzv. Mini One Stop Shop),

- ukidanje obveze podnošenja konačnog obračuna PDV-a (Obrazac PDV-K),

- uvođenje postupka oporezivanja PDV-om prema naplaćenim naknadama za sve porezne obveznike čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a,

- uvođenje obveze ispravka pretporeza za zalihe dobara,

- definiranje građevinskog zemljišta za potrebe oporezivanja PDV-om te o oporezivanju rekonstruiranih građevina,

- propisivanje snižene stope za lijekove koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 115/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. propisana je:

- preraspodjela između stope PDV-a od 25% i 13% na određena dobra i usluge,

- izbor za oporezivanje nekretnina koje su oslobođene PDV-a ako porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u trenutku primitka isporuke ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti,

- uspostavljanje uzajamnosti kod povrata PDV-a poreznim obveznicima iz trećih zemalja utvrđuje se razmjenom obavijesti između poreznog tijela Republike Hrvatske i poreznog tijela treće zemlje.

Nadalje propisane su odredbe koje stupaju na snagu 1. siječnja 2018., a odnose se na:

- omogućavanje odbitka 50% pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz čija vrijednost ne prelazi 400.000,00 kuna uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima,

- povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a na 300.000,00 kuna,

- primjenu obračunske kategorije PDV-a pri uvozu dobara (određenih strojeva i opreme).

Također propisane su i odredbe koje stupaju na snagu 1. siječnja 2019., a odnose se na oporezivanje vrijednosnih kupona u skladu s Direktivom Vijeća 2016/1065/EU.

2. Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

U skladu s provedenom analizom poreznog sustava na području PDV-a i naknadne procjene učinka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 115/16) ovim izmjenama i dopunama Zakona predlaže se:

1. smanjenje regresivnog učinka PDV-a u pogledu primjene poreznih stopa PDV-a

2. upisivanje u registar obveznika PDV-a koji su u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini ostvarili isporuke u vrijednosti većoj od praga za upis u registar obveznika PDV-a

3. podnošenje potrebnih podataka za praćenje tijeka dobara

4. promjena primjene prijenosa porezne obveze

5. usklađenje sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove

6. usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuke usluga i prodaju robe na daljinu, s učinkom od 1. siječnja 2019.

7. pojašnjenje određenih odredbi u Zakonu.

1. U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o PDV-u koji je na snazi primjenjuju se 3 stope PDV-a, opća stopa 25% i dvije snižene stope 5% i 13%. Stoga, kako bi se rasteretilo gospodarstvo predlaže se smanjenje opće stope PDV-a na 24% od 1. siječnja 2020.

Također, obzirom da opća stopa PDV-a stvara visoki regresivni učinak potrebno je proširiti primjenu snižene stope PDV-a 13% kako bi se smanjio regresivni učinak PDV-a na najosjetljivije skupine građana, a ujedno će smanjenje regresivnog učinka dovesti do rasterećenja gospodarstva u cjelini.

2. Prema odredbama Zakona o PDV-u koji je sada na snazi porezni obveznik obvezan je upisati se u registar obveznika PDV-a s 1. siječnja tekuće godine ako je vrijednost njegovih isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini bila veća od 300.000,00 kuna. Postoje saznanja da mali porezni obveznici izbjegavaju upis u registar obveznika PDV-a na način da nakon isteka kalendarske godine u kojoj je vrijednost oporezivih isporuka koje su obavili bila veća od propisanog praga, osnuju novo trgovačko društvo u okviru kojega nastave poslovati kao mali porezni obveznici izvan sustava PDV-a (oslobođeni plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga i nemaju pravo na odbitak pretporeza). U cilju sprječavanja izbjegavanja upisa u registar obveznika PDV-a predlaže se upisivanje u registar obveznika PDV-a koji su u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini ostvarili isporuke u vrijednosti većoj od praga za upis u registar obveznika PDV-a.

3. Radi osiguravanja podataka za praćenje tijeka dobara a s ciljem sprječavanja poreznih prijevara, predlaže se da porezni obveznik uz prijavu PDV-a podnosi elektroničkim putem i evidenciju o primljenim računima. Predlaže se da se evidenciju podnosi do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja (mjesec ili tromjesečje) te da ministar financija pravilnikom propisuje njen oblik i sadržaj.

4. Promjena primjene prijenosa porezne obveze predlaže se kako bi se uklonile nedoumice tko ga može i pod kojim uvjetima primjenjivati te u vezi s ostvarivanjem prava na povrat PDV-a posebice u slučaju stranih poreznih obveznika koji imaju dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj. Također predlaže se primjena prijenosa porezne obveze u tuzemstvu pri isporuci betonskog čelika, kao i ukidanje prijenosa porezne obveze u slučaju isporuka nekretnina u postupku ovrhe čime bi se pojednostavio postupak.

5. Propisivanje odredbi u vezi s korištenjem osobnih automobila za privatne potrebe za koje je izvršen odbitak 50% pretporeza potrebno je radi usklađenja sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove.

6. Propisivanje odredbi u vezi s mjestom isporuke, izdavanjem računa i definicijom poreznog obveznika koji nema sjedište u Europskoj uniji, a radi daljnjeg usklađenja s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuke usluga i prodaju robe na daljinu, s učinkom od 1. siječnja 2019..

Radi smanjenja opterećenja u vezi s ispunjavanjem poreznih obveza koje proizlaze iz primjene posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici (u daljnjem tekstu: posebni postupak oporezivanja elektroničkih usluga) koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, odnosno u Republici Hrvatskoj, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje predlažu se pojednostavljenja posebnih odredbi za oporezivanje navedenih usluga. Pojednostavljenja, omogućuju poreznim obveznicima koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja elektroničkih usluga da se registriraju te prijavljuju i plaćaju PDV u jednoj državi članici, odnosno u Republici Hrvatskoj za sve isporuke elektroničkih usluga kupcima unutar Europske unije.

Pojednostavljenje se sastoji u sljedećem:

- uvodi se prag od 77.000,00 kuna kako bi se poreznim obveznicima koji isporučuju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od 77.000,00 kuna, pojednostavilo poslovanje. Naime, porezni obveznici koji sada primjenjuju posebni postupak oporezivanja elektroničkih usluga obvezni su obavljene isporuke oporezivati prema mjestu potrošnje, odnosno PDV-om države članice potrošnje. Međutim, radi pojednostavljenja poreznim obveznicima koji obavljaju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od 77.000,00 kuna, propisuje se da je mjesto isporuke elektroničkih usluga u državi članici njihova sjedišta. Za porezne obveznike sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, mjesto isporuke bit će Republika Hrvatska te će obavljene elektroničke usluge biti oporezive hrvatskim PDV-om do prelaska spomenutog iznosa. Primjena navedenog praga je opcionalna za porezne obveznike, odnosno porezni obveznik može odlučiti da neće primjenjivati propisani prag i da će obavljene elektroničke usluge u druge države članice oporezivati prema mjestu potrošnje, odnosno državi članici potrošnje što ih obvezuje dvije kalendarske godine.

- izdavanju računa prema pravilima o izdavanju računa države članice u kojoj porezni obveznik isporučitelj ima sjedište. Navedeno znači da će porezni obveznici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja elektroničkih usluga primjenjivati pravila izdavanja računa propisana hrvatskim propisima, umjesto, kako je slučaj sada, pravila svake države članice potrošnje u koju obavljaju isporuke elektroničkih usluga.

- definiranju poreznog obveznika koji nema sjedište u Europskoj uniji. Naime, porezni obveznici koji nemaju sjedište u Europskoj uniji, a registrirani su za potrebe PDV-a u nekoj državi članici, jer primjerice obavljaju povremene transakcije koje podliježu plaćanju PDV-a u toj državi članici, ne mogu se koristiti ni posebnim postupkom oporezivanja elektroničkih usluga za porezne obveznike koji nemaju sjedište u Europskoj uniji ni posebnim postupkom oporezivanja elektroničkih usluga za porezne obveznike sa sjedištem u Europskoj uniji. Kako se takvi porezni obveznici ne bi trebali registrirati za potrebe PDV-a u svakoj državi članici u koju isporučuju elektroničke usluge omogućava im se primjena posebnog postupka oporezivanja elektroničkih usluga za porezne obveznike koji nemaju sjedište u Europskoj uniji na način da se mijenja definicija poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije.

7. Radi pojašnjenja određenih odredbi Zakonom će se provesti potrebna nomotehnička usklađenja .

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Obzirom na predložene promjene u vezi s proširenjem primjene snižene stope PDV-a 13% procjenjuje se da će iste imati utjecaj na smanjenje prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske s osnove PDV-a u iznosu od otprilike 1,4 milijarde kuna godišnje .

Potrebno je napomenuti da učinak usklađivanja s odredbama Direktive Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuke usluga i prodaju robe na daljinu, s učinkom od 1. siječnja 2019. nije moguće procijeniti. Naime, ne postoje podaci o tome u kojoj će mjeri porezni obveznici sa sjedištem u drugim državama članicama, odnosno hrvatski porezni obveznici koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja elektroničkih usluga primjenjivati propisani prag od 77.000,00 kuna, odnosno hoće li odabrati opciju da isti ne primjenjuju. Potencijalno postoji mogućnost da usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 neće imati značajniji utjecaj na državni proračun Republike Hrvatske.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA, S OBRAZLOŽENJEM

Članak 1.

U Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), u članku 2. podstavak 4. mijenja se i glasi:

„ – Direktiva Vijeća (EU) 2018/912 od 22. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u pogledu trajanja obveze poštovanja najniže standardne stope SL L 162, 27.6.2018.),“

U podstavku 5. iza riječi: „ (SL L 177, 01.07.2016.)“ točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se podstavak 6. koji glasi:

„- Direktiva Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu (SL L 348, 29.12.2017.).“.

Članak 2.

U članku 8. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Iznimno od stavka 3. točke a) ovoga članka, obavljenim uslugama uz naknadu ne smatra se korištenje osobnih automobila za privatne potrebe za koje je izvršen odbitak 50% pretporeza prema članku 61. stavku 2. ovoga Zakona. Navedeno se primjenjuje i u slučaju kada je za osobne automobile izvršen odbitak 70% pretporeza.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 3.

U članku 10. stavku 2. točki a) riječi: „i nije registriran za potrebe PDV-a“, brišu se.

Članak 4.

U članku 11.a dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovog članka u vezi vrijednosnih kupona.“.

Članak 5.

Č lanak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:

a) telekomunikacijske usluge,

b) usluge radijskog i televizijskog emitiranja,

c) elektronički obavljene usluge.

(2) Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.

(3) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj,

b) usluge se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici i koje nemaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište Republici Hrvatskoj i

c) ukupna vrijednost, bez PDV-a, usluga iz točke b) ovoga stavka u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj godini nije veća od 77.000,00 kuna

(4) Ako porezni obveznik koji obavlja usluge tijekom kalendarske godine ostvari vrijednost obavljenih usluga veću od 77.000,00 kuna, obvezan je od trenutka prelaska vrijednosti primjenjivati odredbe stavka 1. ovoga članka o mjestu obavljanja usluga.

(5) Porezni obveznik koji obavlja usluge i ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka, te ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj može odabrati primjenu mjesta oporezivanja usluge iz stavka 1. ovoga članka, što ga obvezuje na rok od dvije kalendarske godine.

(6) „Telekomunikacijskim uslugama“ u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijam signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijam. Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.

(7) „Elektronički obavljenim uslugama“ u smislu ovoga Zakona osobito se smatra:

a) isporuka web-sjedišta, udomljavanje web-sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,

b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,

c) isporuka slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama podataka,

d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi,

e) učenje na daljinu.“.

Članak 6.

U članku 38. stavku 1. brojka: „25“ zamjenjuje se brojkom: „24“.

U stavku 3. točki d) iza riječi: „automobile“ dodaje se zarez te riječi: „dječje pelene“.

U točki l) iza riječi: „ljubimce“ točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se točka m) koja glasi:

„m) svježe meso, ribu, voće i povrće.“.

Članak 7.

U članku 60. stavku 1. točki f) iza riječi: „Zakona“ točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se točka g) koja glasi:

„g) da za isporuku u postupku ovrhe ima rješenje o namirenju u kojem je posebno iskazan iznos PDV-a.“.

Članak 8.

U članku 61. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Osobnim automobilima smatraju se motorna vozila namijenjena za prijevoz osoba koja, osim sjedala za vozača, imaju najviše osam sjedala.

(3) Iznimno, odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se, ako se radi o osobnim automobilima koja se koriste za obuku vozača, testiranje vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te motornim vozilima kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i nisu predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motorna vozila.“.

Članak 9.

U članku 67. stavku 2. točka b) mijenja se i glasi:

„b) usluga i isporuka dobara za koje je u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkama 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2.ovoga Zakona PDV obvezna platiti osoba kojoj su isporuke obavljene .“.

Članak 10.

U članku 68. stavku 3. točki 2.b) riječi: „stavcima 2. i 3.“, zamjenjuju se riječima: „stavkom 2.“.

Članak 11.

U članku 75. stavku 2. iza riječi: „boravište“ dodaju se riječi „i nije registriran za potrebe PDV-a.“.

U stavku 3. točki c) iza riječi: „stavkom 4. ovoga Zakona,“ dodaju se riječi: „osim isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe,“.

Točka d) mijenja se i glasi:

„d) isporuke betonskog čelika.“.

Članak 12.

U članku 77. stavku 1. iza riječi: „prethodnoj“ dodaju se dodaju se riječi: „ili tekućoj“.

Članak 13.

U članku 78. stavku 10. iza riječi: „ne sudjeluje u isporuci“ dodaju se riječi: „ u smislu članka 75. stavka 4. točke b) ovoga Zakona“.

Iza stavka 11. dodaje se novi stavak 12. koji glasi:

„(12) Iznimno od stavka 9. ovoga članka izdavanje računa podliježe pravilima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se porezni obveznik prijavio za korištenje jednog od posebnih postupaka iz članka 118. do 125.h ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 13.

Članak 14.

U članku 85. stavak 10. mijenja se i glasi:

„(10) Porezni obveznik uz prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka u rokovima iz stavka 6. ovoga članka podnosi elektroničkim putem i posebnu evidenciju o primljenim računima čiji oblik i sadržaj pravilnikom propisuje ministar financija.“

U stavku 12. riječi: „prijava iz stavka 10. i 11.“ zamjenjuju se riječima: „prijave iz stavka 11.“.

Članak 15.

U članku 90. stavku 1. iza riječi: „prethodnoj“ dodaju se riječi: „ili tekućoj“.

Članak 16.

U članku 119. točki 1. riječi: „i koji ne mora biti registriran za potrebe PDV-a“, brišu se.

Članak 17.

U članku 120. stavku 2. riječi: „i izjavu da nije registriran za potrebe PDV-a unutar Europske unije“ zamjenjuju se riječima: „i izjavu da na području Europske unije nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište“.

Članak 18.

Iza članka 127.a dodaje se članak 127.b koji glasi:

„ Članak 127.b

Sukladno odredbama posebnog propisa kojim se propisuje ovršni postupak sud je dužan prilikom namirenja iz postignute cijene pripadajući iznos PDV-a koji tereti isporuku u ovrsi doznačiti u korist državnog proračuna.“.

Članak 19.

U članku 131. stavku 1. točka 28. mijenja se i glasi:

„28. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku posebnu evidenciju o primljenim računima

ili ako u njoj ne iskaže sve potrebne podatke (članak 85. stavak 12.).“.

Članak 20.

(1) Odredbe Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17 i 128/17) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Zakonom.

(2) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17 i 128/17) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 21.

Ministarstvo financija će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Članak 22.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. siječnja 2019., osim članka 6. stavka 1. ovoga Zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2020.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Navodi se akt Europske unije, odnosno zadnje izmjene Direktive Vijeća 2006/112/EZ s čijim je odredbama, između ostalog Zakon usklađen.

Uz članak 2.

Predlaže se da se iznimno obavljenim uslugama uz naknadu ne smatra korištenje osobnih automobila za privatne potrebe za koje je izvršen odbitak 50% pretporeza.

Uz č lanak 3.

Predlaže se zbog potrebe za nomotehničkim usklađivanjem.

Uz članak 4.

Predlaže se da ministar financija pravilnikom propiše primjenu članka u vezi vrijednosnih kupona.

Uz članak 5.

Predlaže se propisivanje općeg pravila da se mjestom isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički isporučenih usluga osobama koje nisu porezni obveznici smatra mjesto gdje te osobe imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište. Nadalje predlaže se uvođenje praga od 77.000,00 kuna kako bi se poreznim obveznicima koji isporučuju elektroničke usluge u druge države članice u vrijednosti manjoj od tog praga pojednostavilo poslovanje jer je u tom slučaju mjesto isporuke elektroničkih usluga koje obavljaju u tuzemstvu. Predlaže se da je primjena navedenog praga opcionalna za porezne obveznike, odnosno porezni obveznici mogu odlučiti da neće primjenjivati propisani prag i da će obavljene elektroničke usluge u druge države članice oporezivati prema mjestu potrošnje, odnosno državi članici potrošnje što ih obvezuje dvije kalendarske godine.

Uz članak 6.

Predlaže se da se dječje pelene, svježe meso, riba, voće i povrće oporezuju sniženom stopom PDV-a 13%. Također predlaže se da se od 1. siječnja 2020. opća stopa PDV-a 25% smanji na 24%.

Uz članak 7.

Predlaže se da u slučaju isporuka u postupku ovrhe porezni obveznik koji je kupac ostvaruje pravo na odbitak pretporeza temeljem rješenja o namirenju u kojem je posebno iskazan iznos PDV-a.

Uz članak 8.

Predlaže se da p orezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima te da se osobnim automobilima za osobni prijevoz smatraju motorna vozila namijenjena za prijevoz osoba koje, osim sjedala za vozača, imaju najviše osam sjedala. Iznimno od navedenog predlaže se da porezni obveznik može odbiti ukupni pretporez ako se radi o plovilima i zrakoplovima kojima se obavlja djelatnost prijevoza putnika i dobara te iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te ako se radi o osobnim automobilima i drugim prijevoznim sredstvima za osobni prijevoz koja se koriste za obuku vozača, testiranje vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te motornim vozilima kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i nisu predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motorna vozila.

Uz članak 9.

Predlaže se zbog potrebe za nomotehničkim usklađivanjem.

Uz članak 10.

Predlaže se zbog potrebe za nomotehničkim usklađivanjem.

Uz članak 11.

Predlaže se da se prijenos porezne obveze ne primjenjuju u slučaju ako isporuku obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a ima dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj. Također, predlaže se da se prijenos porezne obveze ne primjenjuje na isporuke nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe. Nadalje, predlaže se da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obavi isporuka betonskog čelika.

Uz članak 12.

Predlaže se zbog potrebe za nomotehničkim usklađivanjem.

Uz članak 13.

Predlaže se izdavanje računa prema tuzemnim pravilima ako porezni obveznik koristi jedan od posebnih postupaka iz članka 118. do 125.h ovoga Zakona.

Uz članak 14.

Predlaže se zbog potrebe za ukidanjem obveze podnošenja prijave za isporuke dobara i usluga iz članka 75. stavka 2. (Obrazac INO PPO). Također, predlaže se da porezni obveznik uz prijavu PDV-a podnosi elektroničkim putem i posebnu evidencija o primljenim računima Predlaže se da se ta evidencija podnosi do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja (mjesec ili tromjesečje) te da ministar financija pravilnikom propisuje njen oblik i sadržaj.

Uz članak 15.

Predlaže se da se malim poreznim obveznikom smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kuna.

Uz članak 16.

Predlaže se definicija poreznog obveznika koji nema sjedište u Europskoj uniji, a koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge.

Uz članak 17.

Predlaže se promjena podataka koje porezni obveznik koji nema sjedište u Europskoj uniji mora podnijeti Poreznoj upravi prilikom prijave za primjenu posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge.

Uz članak 18.

Predlaže se da je sukladno odredbama posebnog propisa kojim se propisuje ovršni postupak sud dužan prilikom namirenja iz postignute cijene pripadajući iznos PDV-a koji tereti isporuku u ovrsi doznačiti u državnog proračuna. Ovom odredbom ne predlaže se odgovornost suda za plaćanje PDV-a u smislu da je sud jamac platac, već isključivo obvezu suda da PDV koji je sadržan u kupovnini doznači u korist državni proračun kako bi se osigurala naplata tog PDV-a.

Uz članak 19.

Predlažu se prekršajne odredbe u vezi sa Zakonom.

Uz članak 20.

Propisuje se da se ovlašćuje ministar financija uskladiti Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17 i 128/17) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Uz članak 21.

Propisuje se da će Ministarstvo financija u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinka ovoga Zakona.

Uz članak 22.

Propisuje se stupanje na snagu Zakona.