Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Lidija Matejček Greguraš PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Kakvu poruku šaljete našoj djeci ukidanjem ovog zakona? Poruku da je zlostavljanje životinja bilo koje vrste nešto što je u redu jer nije kažnjivo. Hrvatska je članica EU, orijentirana prema napretku, a ukidanjem ovog zakona zapravo nas unazađujete. Nismo pećinski ljudi i nemojte dozvoliti da pojedinci (a ima ih puno) to i postanu! Životinje su živa bića koja osjećaju tugu, strah, bol i patnju potpuno isto kao i ljudi i svaki oblik nasilnog ponašanja prema bilo kojoj vrsti životinje MORA biti strogo kažnjavano kao i u svim razvijenim zemljama svijeta, Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
2 Anja Poljan PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Ja osobno dajem prijedlog da se i nadaje zadrži formulacija iz članka 30. trenutno važećeg Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno tražim da se ZLOSTAVLJANJE ŽIVOTINJA i nadalje tretira kao PREKRŠAJ. Zlostavljanje životinja jest definirano Zakonom o zaštiti životinja, ali ne direktno i decidirano i ne u smislu prekršaja, a za nadzor su zaduženi komunalni redari i veterinarski inspektori koji ne mogu izaći na teren i biti dostupni 24 sata i koji nemaju ovlasti postupati kao policija. Iz vlastitog iskustva, iz svakodnevne prakse i kontakata s građanima te iz dobre suradnje s policijom, mog potuvrditi da upravo i jedino takav način izlaska na teren od strane policije daje pozitivne rezultate. Policija ima ovlasti postupati temeljem postojeće odredbe. Ako se ista izbaci, stanje će se pogoršati. Nikoga ne amnestira nepoznavanje zakona, ali građani koji nisu upoznati s izmjenom zakona će i nadalje zvati policiju koja neće imati ovlasti postupiti i građani će se s pravom pitati u kakvoj to državi žive koja unazađuje svoje propise. Postavljamo moralno pitanje razvijenom demokratskom društvu kakvim se smatramo odnosno postavljamo pitanje zakonodavcu: da li je zlostavljanje životinja kao bića koje ne pripadaju ljudskoj vrsti, da li je takvo zlostavljanje manje vrijedno, da li je manje bolno, manje nehumano da za njega policija ne bi imala ovlasti postupati? Da li ćemo naše pozitivne vrednote izgrađene upravo u protekom vremenu unazaditi za buduće razdoblje i mlade naraštaje…? Takvih poziva odnosno prijava policiji o zlostavljanju životinja na javnom mjestu zasigurno nema na tisuće, ali kada se situacija dogodi onda je i za takav jedan jedini slučaj izuzetno važno da će građani i životinje imati zaštitu i pomoć od strane policije. Pošaljimo jasnu poruku građanima da smo kao društvo i zajednica na strani slabijih, nezaštićenih i potrebitih. Stupanj razvoja nekog društva pokazuje se upravo u brizi za prethodno navedene. Zaključno ponavljam prijedlog da se zadrži formulacija iz članka 30. trenutno važećeg Zakona o prekršajima odnosno da se zlostavljanje životinja i nadalje tretira kao prekršaj. Hvala, s poštovanjem. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
3 Marija Magdalena Pamuković PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija, jer zaista ne shvaćam kome drugome prijaviti takvo nešto, ili da građani uzmu stvar u svoje ruke te tako ugroze sebe i riskiraju da budu kažnjeni jer su štitili slabije biće od zlostavljača? Policija mora i dalje biti ta koja će imati ovlasti reagirati na licu mjesta u slučaju prijave zlostavljanja životinje. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
4 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Udruga za zaštitu životinja Spas iz Varaždina koja ujedno vodi sklonište za napuštene životinje daje prijedlog da se i nadaje zadrži formulacija iz članka 30. trenutno važećeg Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno tražimo da se ZLOSTAVLJANJE ŽIVOTINJA i nadalje tretira kao PREKRŠAJ. Zlostavljanje životinja jest definirano Zakonom o zaštiti životinja, ali ne direktno i decidirano i ne u smislu prekršaja, a za nadzor su zaduženi komunalni redati i veterinarski inspektori koji ne mogu izaći na teren i biti dostupni 24 sata i koji nemaju ovlasti postupati kao policija. Iz vlastitog iskustva, iz svakodnevne prakse i kontakata s građanima te iz dobre suradnje s policijom, možemo potvrditi da upravo i jedino takav način izlaska na teren od strane policije daje pozitivne rezultate. Policija ima ovlasti postupati temeljem postojeće odredbe. Ako se ista izbaci, stanje će se pogoršati. Nikog ne amnestira nepoznavanje zakona, ali 'neuki' građani će i nadalje zvati policiju koja neće imati ovlasti postupiti i građani će se s pravom pitati u kakvoj to državi žive koja unazađuje svoje propise. Postavljamo moralno pitanje razvijenom demokratskom društvu kakvim se smatramo odnosno postavljamo pitanje zakonodavcu: da li je zlostavljanje životinja kao bića koje ne pripadaju ljudskoj vrsti, da li je takvo zlostavljanje manje vrijedno, da li je manje bolno, manje nehumano da za njega policija ne bi imala ovlasti postupati? Da li ćemo naše pozitivne vrednote izgrađene upravo u protekom vremenu unazaditi za buduće razdoblje i mlade naraštaje…? Takvih poziva odnosno prijava policiji o zlostavljanju životinja na javnom mjestu zasigurno nema na tisuće, ali kada se situacija dogodi onda je i za takav jedan jedini slučaj izuzetno važno da će građani i životinje imati zaštitu i pomoć od strane policije. Ovim putem dajemo informaciju zakonodavcu da naprotiv slučajeva zlostavljanja životinja na privatnom mjestu, u dvorištima i unutar četiri zida, zlostavljanja skrivenih od pogleda sviju, da takvih slučajeva ima zaista jako mnogo i da su poneki zastrašujuće okrutni. Nama kao udruzi za zaštitu životinja prijavljuju najviše susjedi zlostavljača koji bi htjeli ostati anonimni, a dokazati se ne može gotovo pa ništa jer ulazak na privatan posjed nije dozvoljen. Ako već ne možemo zaštiti te životinje, nemojmo onda unazaditi postojeće pozitivne propise već zaštitimo barem životinje na javnom mjestu i pošaljimo jasnu poruku građanima da smo kao društvo i zajednica na strani slabijih, nezaštićenih i potrebitih. Stupanj razvoja nekog društva pokazuje se upravo u brizi za prethodno navedene. Zaključno ponavljamo prijedlog Udruge za zaštitu životinja Spas iz Varaždina da se zadrži formulacija iz članka 30. trenutno važećeg Zakona o prekršajima odnosno da se zlostavljanje životinja i nadalje tretira kao prekršaj. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
5 Marijeta Bradić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
6 Biljana Crevar PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija, jer zaista ne shvaćam kome drugome prijaviti takvo nešto, ili da građani uzmu stvar u svoje ruke te tako ugroze sebe i riskiraju da budu kažnjeni jer su štitili slabije biće od zlostavljača? Policija mora i dalje biti ta koja će imati ovlasti reagirati na licu mjesta u slučaju prijave zlostavljanja životinje. Ukidanjem ove odredbe moglo bi doći do nesporazuma glede ovlaštenja nadležnih. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
7 Jovana Lukić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija. Nedopustivo je da jedna moderna europska zemlja ne bi učinila sve kako bi sankcionirala zlostavljanje životinja. Životinje su osjećajna bića u stanju iskusiti strah i bol na isti način kao i čovjek, te da je potreban jako mali korak od zlostavljanja životinja do zlostavljanja ljudi. Ozbiljna država zasnovana na pravnim regulacijama u svom zakonu mora imati regulisanu stavku zaštite prava životinja koja podrazumjeva kontrolisano ponašanje čoveka prema njoj. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
8 Davor Jonjić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija, jer zaista ne shvaćam kome drugome prijaviti takvo nešto, ili da građani uzmu stvar u svoje ruke te tako ugroze sebe i riskiraju da budu kažnjeni jer su štitili slabije biće od zlostavljača? Policija mora i dalje biti ta koja će imati ovlasti reagirati na licu mjesta u slučaju prijave zlostavljanja životinje. Ukidanjem ove odredbe moglo bi doći do nesporazuma glede ovlaštenja nadležnih. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
9 Katarina Kukučka PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija, jer zaista ne shvaćam kome drugome prijaviti takvo nešto, ili da građani uzmu stvar u svoje ruke te tako ugroze sebe i riskiraju da budu kažnjeni jer su štitili slabije biće od zlostavljača? Policija mora i dalje biti ta koja će imati ovlasti reagirati na licu mjesta u slučaju prijave zlostavljanja životinje. Ukidanjem ove odredbe moglo bi doći do nesporazuma glede ovlaštenja nadležnih. Ujedno vam moram čestitati jer ste stvarno dosljedni po pitanju vraćanja Hrvatske u srednji vijek! Ovaj prijedlog je dokaz da smo EU samo formalno, a mentalitetom čvrsto stojimo na Balkanu! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
10 Martina Demirović PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam zahtjev udruge Prijatelji Životinja, da se u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira zadrži odredba po kojoj je zlostavljanje životinje na javnom mjestu kažnjivo, te da su u slučaju svjedočenja istome može pozvati policija, jer zaista ne shvaćam kome drugome prijaviti takvo nešto, ili da građani uzmu stvar u svoje ruke te tako ugroze sebe i riskiraju da budu kažnjeni jer su štitili slabije biće od zlostavljača? Policija mora i dalje biti ta koja će imati ovlasti reagirati na licu mjesta u slučaju prijave zlostavljanja životinje. Ukidanjem ove odredbe moglo bi doći do nesporazuma glede ovlaštenja nadležnih. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
11 Patricia Lucija Tomasović PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podupirem zahtjev Prijatelja životinja da zlostavljanje životinja na javnome mjestu i dalje bude kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Štoviše, takve bi slučajeve trebalo još strože sankcionirati kako bi se nasilnike i psihopate koji su u stanju učiniti takvo što spriječilo da u budućnosti naude i ljudima. Protivim se uvođenju odredbe u kojoj se navodi "mogućnost izazivanja uznemirenosti" držanjem životinje jer je podložna vrlo subjektivnom tumačenju i zloporabi. Za zaključak, prema jednom od prethodnih komentara, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi zaštititi i životinje i ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
12 Đurđa-Nika Goluža PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, također podržavam primjedbe udruge Prijatelji životinja te tražim da se u prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uvrsti odredba koja postoji u trenutno važećem Zakonu, a prema kojoj je zlostavljanje životinja na javnome mjestu kažnjivo. Zakonom je nužno osigurati da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će tada moći brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Hvala! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
13 Andrea Jagar PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
14 Marija Plentaj PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, slijedom novog prijedloga spomenutog Zakona, MOLIM VAS da vratite postojeću odredbu po kojoj je zlostavljanje životinja na javnome mjestu KAŽNJIVO Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Duboko vjerujem da je riječ o propustu te da će se isti ispraviti. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
15 Petra Patafta PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Bilo kakvo zlostavljanje bilo koga treba apsolutno biti nedopušteno. Moguće je da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no zbog takve izmjene moguće je da dođe do nerazumijevanja te bi predstavljao korak unatrag. U slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu policija neće imati ovlasti izvršiti potrebne sankcije kako bi se takvo ponašanje zaustavilo. Policija je važan čimbenik u reguliranju nepravilnosti, u ovom slučaju zlostavljanju životinja na javnim mjestima. Ako se policiji oduzme ovlast da izvrši te potrebne sankcije nasilje će se događati sve češće, što je upravo suprotnost onoga čemu bismo kao društvo trebali težiti. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
16 Udruga Pobjede PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Kao udruga za zaštitu i promicanje prava životinja, koja se gotovo svakodnevno susreće sa primjerima zlostavljanih i zanemarenih životinja, u potpunosti podržavamo da se u prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uvrsti odredba koja postoji u trenutno važećem Zakonu da je zlostavljanje životinja na javnome mjestu kažnjivo. Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
17 UDRUGA60+ PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Svakako podržavamo primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatramo kako se u novom zakonu taj dio ne bi smio izostaviti. Naime, izostavljajući taj dio iz zakona, dozvoljavamo zlostavljačima životinja da bez ikakvih sankcija to čine i dalje. Budući da neki ljudi nažalost nemaju empatiju prema životinjama i ne osjećaju tu potrebu da ih štite i ravnopravno se odnose prema njima, potrebno je da ih se zakonom ograničava. Nedopustivo je da jedna moderna europska zemlja ne bi sankcionirala zlostavljanje životinja. Životinje su osjećajna bića u stanju su iskusiti strah i bol na isti način kao i čovjek, te je potreban jako mali korak od zlostavljanja životinja do zlostavljanja ljudi. Mišljenja smo da bi se bilo kakav oblik zlostavljanja svakako morao sankcionirati bilo da se on događa na javnom mjestu ili unutar vlastitog dvorišta/kuće/stana. Isto tako smo mišljenje da bi te kazne trebale biti i više od sada propisanih jer su pre male i pre niske. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
18 jasenka hanžek PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA I ja ovim putem podržavam prijedlog da se da se zadrži odredba čl. 30. postojećeg Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj. Ta je postojeća odredba jasna i nedvosmislena, a svakako i nužna u civiliziranom društvu. Nasuprot tome, odredba čl. 28. Zakona (Neoprezno držanje životinja) koja se predlaže umjesto postojećeg čl. 30. sadrži vrlo subjektivne elemente ("neoprezno držanje životinja", izazivanje "uznemirenosti građana") te držim da bi u praksi takva formulacija izazvala više problema nego koristi (kako ocijeniti da li je držanje životinje/a neoprezno? ili npr. kako ocijeniti "uznemirenost" kad netko može ravnodušno gledati mučenje životinja, a nekog uznemiruje već sama blizina psa). Nejasna i subjektivna formulacija lako postaje predmet zloupotrebe, a time će moguće i nepotrebno opteretiti rad policijskih službenika na terenu sa kontraefektom kad će doista biti potrebna njihova intervencija. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
19 Manuela Šimek Martinić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Zlostavljanje bilo koga ili čega jest prekršaj protiv javnog reda i mira i takav mora ostati. Ne želimo društvo u kojem naša djeca i mi sami nismo zaštićeni od bilo kakvog vrsta zlostavljanja direktno ili indirektno. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
20 Mia Bartulica PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podržavam primjedbe udruge Prijatelji životinja te tražim da se u prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uvrsti odredba koja postoji u trenutno važećem Zakonu da je zlostavljanje životinja na javnome mjestu kažnjivo. Zakonom je nužno osigurati da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će tada moći brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
21 Martina Juriša PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA I ja ovim putem podržavam prijedlog da se da se zadrži odredba čl. 30. postojećeg Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj. Ta je postojeća odredba jasna i nedvosmislena, a svakako i nužna u civiliziranom društvu. Nasuprot tome, odredba čl. 28. Zakona (Neoprezno držanje životinja) koja se predlaže umjesto postojećeg čl. 30. sadrži vrlo subjektivne elemente ("neoprezno držanje životinja", izazivanje "uznemirenosti građana") te držim da bi u praksi takva formulacija izazvala više problema nego koristi (kako ocijeniti da li je držanje životinje/a neoprezno? ili npr. kako ocijeniti "uznemirenost" kad netko može ravnodušno gledati mučenje životinja, a nekog uznemiruje već sama blizina psa). Nejasna i subjektivna formulacija lako postaje predmet zloupotrebe, a time će moguće i nepotrebno opteretiti rad policijskih službenika na terenu sa kontraefektom kad će doista biti potrebna njihova intervencija. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
22 Marina Leustek PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Svakom zlostavljanju, bilo ono javno ili ne, u današnjem društvu nema mjesta. Dijelovi Zakona koji se upravo predlaže dopustit će mučenje nedužnih i nezaštićenih živih bića; a tko si dopušta dignuti ruku na životinju, dignut će je i na čovjeka. Žalosno je što potreba za ovim kažnjavanjem uopće postoji, ali sve dok se ljudi ponašaju neodgovorno prema drugim živim bićima, mora postojati i mehanizam reguliranja takvih odstupanja od ljudskosti. Novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira neophodno treba preuzeti s dosadašnjim odredbama o kažnjivosti zlostavljanja životinja, koje sadržava članak 30. postojećega Zakona! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
23 mirna oberman PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
24 Dubravka Obajdin PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U današnje vrijeme, kad smo suočeni u ogromnoj mjeri sa nasiljem i zlostavljanjem svih vrsta prema nezaštićenima i bespomoćnima nedopustivo je da svjedoci zlostavljanja ostaju bez mogućnosti da kako-tako pomognu zlostavljanima. Podržavam primjedbe udruge Prijatelji životinja i želim vjerovati u zdrav razum onih koji donose zakone. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
25 Ivana Merlin PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Nije mi jasno zašto izbacivanjem dosadašnjeg članka prešutno dozvoljavate zlostavljenje životinja (pasa) na javnom mjestu. Naime, takav prizor ne samo da je izuzetno uznemirujući i šalje lošu poruku svima nazočnima nego i potičete devijantno ponašanje . Osobe koje su sklone zlostavljanju pasa a poglavito ako te čine javno sasvim su sigurno potencijalni zlostavljači ljudi. Vratite dosadašnji članak koji takvo ponašanje osouđuje i sankcionira! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
26 Ivana Rončević PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U još uvijek važećem zakonu postoji članak kojim se sankcionira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. No, u novom Prijedlogu Zakona ta je odredba iz meni nepoznatog razloga izbačena te molim da se uvrsti. Veoma je važno da se zakonski sankcionira loše postupanje prema životinjama, i to u privatnoj i u javnoj sferi. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
27 Ines Babaja PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, molim da se u prijedlog Zakona uvrsti da zlostavljanje životinja na javnome mjestu i dalje ostaje kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ne znam iz kojeg je razloga isto izbačeno iz prijedloga Zakona, stoga molim da se to obavezno vrati. Ines Babaja Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
28 Katarina Sorić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA I ja želim da zlostavljanje životinja na javnom mjestu ostane kažnjivo ovim zakonom! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
29 Višnja Knežević PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti podržavam prijedlog da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje bude kažnjivo dijelo, zar bi trebala uopće postojati razlika između zlostavljanja čovjeka i zlostavljanja životinja! Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
30 Ivan Golović PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, Iskreno se nadam da će prijedlog Prijatelja Životinja uspjeti i u potpunosti ga podržavam. Nadam se da će zlostavljanje životinja ostati kazneno djelo, mislim da bi bilo kakvo ublažavanje kvalifikacije ove vrste delikta bilo korak unatrag i nehotična podrška primitivnom i nasilničkom ponašanju kroz neučinkovit način interveniranja koji isključuje policiju. Smatram da je i upitno koliko je veterinarska inspekcija u stanju prekinuti nasilje budući da s nasilnim pojedincima najučinkovitije postupa policijska struka. Osim štete životinjama nanesena bi bila šteta i ljudima koji bi se našli u situaciji da se pred njima događa nasilje nad životinjom koje se ne može prekinuti budući da policija ne bi imala ovlasti da intervenira. S poštovanjem, Ivan Golović Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
31 Udruga za zaštitu životinja Patronus Sisak PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, naša primjedba odnosi se na članak 28. Prijedloga odnosno članak 30. još uvijek važećeg zakona. Udruga smo koja se bavi zaštitom životinja i u naših pet godina postojanja proživjeli smo puno lijepih i sretnih trenutaka, ali, na žalost, bilo je i onih ružnih. U svakoj situaciji gdje je trebalo reagirati represivno tražili smo pomoć, jer mi nismo institucija, mi smo samo spajalica između žrtvi i nasilnika, a žrtve su, u našem slučaju, uvijek životinje, nemoćne da se izbore same za sebe. Kako u Hrvatskoj ne postoji broj telefona koji možeš okrenuti i dobiti pomoć kad su u pitanju životinje i odnos prema njima prisiljeni smo uvijek krenuti od broja 112 ili policije. Moramo priznati da smo u početku imali neugodnih iskustava, ali usudimo se reći da smo svi zajedno napredovali i u znanju i u komunikaciji. Zahvaljujući tome baš svako naše obraćanje urodilo je plodom. Na terenu to izgleda ovako. Nazovemo 112 ili policiju, ispričamo koji je problem i policija izlazi na uviđaj. Na licu mjesta obavlja razgovor, radi službenu zabilješku ili zapisnik i to je osnova za svako daljnje postupanje. Molimo vas, ne uzimajte nam taj mehanizam. Bez njega smo nemoćni. Zašto? Zato što institucije, baš sve, imaju svoje radno vrijeme. Koga zvati izvan njega? Tko drugi osim policije je legitiman ustanoviti što se događa? Nitko. E sad, pitate se kakve ovo ima veze sa spornom izmjenom? Ima, velike. U obrazloženju stoji da je zlostavljanje životinja regulirano važećim Zakonom o zaštiti životinja te Kaznenim zakonom. Oba zakona su hvalevrijedna, međutim na „dugačkom štapu“. Za realizaciju trebate veterinarskog inspektora, državno odvjetništvo, svjedoke i tonu živaca dok se sud privede kraju. Za to vrijeme životinji je i dalje kako je i bilo. Loše. Mehanizam koji, još uvijek, ima policija brži je i učinkovitiji. Zašto to odbacujete? Idemo i korak dalje. Možemo na to gledati kao na prevenciju. Za zlostavljanu životinju nikad niste sigurni kako će reagirati. Što ako napadne koje dijete? Da li se to treba dogoditi? Odgajamo djecu da je „bolje spriječiti nego liječiti“, a što mi radimo? Unazađujemo zakon. Opet. U ovoj državi je to valjda postalo zarazno. Dakle, osim važećeg Kaznenog zakona kojim je regulirano zlostavljanje životinja (i na javnim površinama) jedino još ovaj zakon pruža zaštitu za životinje i to kroz mehanizam prekršaja. Jer to se najčešće i događa. Uglavnom su to našutavanja i maltretiranja, pa i ponašanja koja nisu u skladu s važećim Pravilnikom o opasnim pasminama, koja se sankcioniraju kao prekršaj, a ako ovu formulaciju iz članka izbacite nećemo imati ništa. Shvaćamo potrebu da zakoni budu bolji, ali ovo nije bolje. Ovo je korak unatrag. Ako ovaj prijedlog bude usvojen svaki naš poziv prema policiji po ovom pitanju bit će uzaludan. I ne samo naš, svaki savjesni građanin neće moći poduzeti baš ništa jer ljude educiramo da prijavljuju, a sad će od policije dobiti odgovor da nema mehanizma za postupanje. Što mislite, koliko vremena će proći dok ljudi ne uzmu pravdu u svoje ruke? Sve što smo napisali ukazuje Vam da obrazloženje koje ste ponudili uz ovu izmjenu, u praksi neće funkcionirati i situacija će biti još gora jer alternative nema. Zato vas molimo, razmotrite još jednom mogućnost da članak 30. ostane u postojećoj formulaciji i podržite nas u nastojanju da svi zajedno radimo na promjenama koje nas čine boljima. S poštovanjem Udruga za zaštitu životinja Patronus Sisak Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
32 Jasmina Draganja PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U cijelosti podržavam zahtjev da se odredba o kažnjavanju zlostavljača životinja mora ostaviti u Zakonu, čak da se i povećaju kazne. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
33 Helena Smolica PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, u radu u svom odvjetničkom uredu, nažalost, sam se susrela zaista s nizom slučajeva okrutnog postupanja s životinjama. S obzirom da je zlostavljanje životinja samo odskočna daska za počinjenje težih kaznenih dijela ukazuje se životnim i logičnim da bi se ista u velikom broju spriječila sankcijama na njihovom samom početku. Osim toga životinje su živa bića koja imaju osjećaje i želju za mirnim životom te itekako osjećaju strah i bol. Sve suvremene zemlje jasne su u svom naumu da takva zla postupanja prema životinjama spriječe pa ne vidim razlog zašto to ne bi bio i dio našeg pozitivnog pravnog sustava. S poštovanjem, Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
34 Snježna Kuhar PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Ako se makne postojeći članak to će biti veliki korak natrag i tko će zaštititi toliko jadnih životinja? Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
35 Ivana Kovačić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
36 Sanja Marjanovic PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, smatram da se iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nikako ne smije, prema novom prijedlogu, izbaciti ili izmijeniti odredba kojim se sankcionira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama na javnom mjestu, te se isto tretira kao prekršaj. Tako čl. 30 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da "tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom". Ako se ta odredba izbaci, građani-svjedoci zlostavljanja životinje i same životinje bit će nezaštićeni. Ukoliko se zlostavljanje životinje dogodi na javnom mjestu građani neće moći pozvati policiju, s obzirom da ona neće više imati ovlasti za djelovanje. U tom slučaju ispada da svjedok zlostavljanja životinje nema koga pozvati da djeluje na licu mjesta, što osobu koja je svjedočila zlostavljanju i zlostavljanu životinju izlaže velikoj opasnosti. U prijedlogu novog Zakona navodi se da je zlostavljanje životinja prekršaj prema Zakonu o zaštiti životinja, no u Zakonu o zaštiti životinja nije regulirano zlostavljanje na javnom mjestu. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
37 Hana Dagostin PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani/e, smatram da se iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nikako ne smije, prema novog prijedlogu, izbaciti ili izmijeniti odredba kojim se sankcionira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama na javnom mjestu, te se isto tretira kao prekršaj. Tako čl. 30 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da "tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom". Ako se ta odredba izbaci, građani-svjedoci zlostavljanja životinje i same životinje bit će nezaštićeni. Ukoliko se zlostavljanje životinje dogodi na javnom mjestu građani neće moći pozvati policiju, s obzirom da ona neće više imati ovlasti za djelovanje. U tom slučaju ispada da svjedok zlostavljanja životinje nema koga pozvati da djeluje na licu mjesta, što osobu koja je svjedočila zlostavljanju i zlostavljanu životinju izlaže velikoj opasnosti. U prijedlogu novog Zakona navodi se da je zlostavljanje životinja prekršaj prema Zakonu o zaštiti životinja, no u Zakonu o zaštiti životinja nije regulirano zlostavljanje na javnom mjestu. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
38 Snježana Črnjević PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U postojećem Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira čl. 30 propisuje da: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. U novom Prijedlogu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ta odredba je promijenjena i trebala bi glasiti: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Predlagatelj obrazlaže čl. 28 i navodi da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima prekršaj prema Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Mišljenja sam da ovim prijedlogom idemo korak unatrag i da bi i u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj. Naime, će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani zovu policiju, a ako se dogode promjene prema prijedlogu, policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. U Zakonu o zaštiti životinja nije regulirano zlostavljanje na javnom mjestu, u čl. 4 tog Zakona zabranjeno je ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. No, kad je riječ o lošem postupanju i zlostavljanju životinja na javnome mjestu građani mogu zvati jedino policiju, a ne veterinarske inspektore i komunalne redare. Kazneni zakon odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Koji Zakon onda treba sankcionirati ako se netko na javnom mjestu ponaša agresivno prema psu, tuče ga, lupa nogom? Tu može pomoći samo policija, nema vremena čekati se veterinarsku inspekciju, a komunalni redari u takvim situacijama nemaju ovlasti. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Ako je već prenesena ta odredba, zašto se izbacuje i ovaj važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnom mjestu? Članak 28. navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Mišljenja sam da bi se ovo moglo zloupotrijebiti zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. Nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Psi se u Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, voze u javnome gradskom prijevozupa je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
39 Andriana Kapelan Matjasic PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
40 Natalija Svrtan PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Iznimno je važno da zlostavljanje bilo koje "vrste" i na bilo kojem mjestu bude izričito zabranjeno i sankcionirano u slučaju oglušenja o Zakon. Bilo kakvo zlostavljanje za sobom povlači novo zlostavljanje, kako od strane počinitelja, tako vjerojatno i od strane žrtve. Odredba o sankioniranju zlostavljanja svakako treba ostati u Zakonu. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
41 Marijana Kauka PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Dok cijeli svijet ide naprijed u kažnjavanju zlostavljanja životinja mi idemo nazad. Dok iz Amerike stiže poruka da je zlostavljanje životinja zločin protiv društva i da će te zločine istraživati FBI, mi iz Hrvatske šaljemo poruku, da svatko kome padne napamet može zlostavljati i ubijati životinje bez ikakvih sankcija. Vi direktno dajete dopuštenje zlostavljanju životinje na javnom mjestu bez ikakve sankcije!!! Pa dokle više????? Izgleda da i tu trebaju prosvjedi nekome ispred vrata, jer je Hrvatska odavno prestala biti PRAVNA DRŽAVA, a veterinarski inspektori dobivaju plaću za NERAD. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
42 Martina Matoničkin PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Molim Vas nemojte iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izbaciti članak o sankcioniranju zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnom mjestu, bez obzira što se zlostavljanje životinja regulira i Zakonom o zaštiti životinja, koji je usput također podložan mnogim promjenama i to u vidu još veće zaštite životinja, te Kaznenim zakonom. Iz svih argumenata vidljivo je da je ti zakoni nisu dovoljni u zaštiti životinja i da je ovaj članak veoma potreban jer u slučaju da je neki građanin svjedočio zlostavljanju životinje na javnom mjestu, on više, u slučaju brisanja ovog članka, neće moći zvati policiju, t.j. policija više neće imati tu dužnost i neće biti nadležna da odgovori na taj poziv i reagira protiv zločinca. Životinje nemaju svoj glas i slabije su u odnosu na loše ljude koji im žele i mogu nauditi, a na ovaj način im još više štetite. Tko će provoditi pravdu ako ne policija? Udruge nemaju skoro nikakve nadležnosti, komunalni redari ne obavljaju svoje dužnosti i zanemaruju mnoge poslove koji su im u nadležnosti, naravno jer im to neznanje ljudi koji ih zovu u pomoć dozvoljava, a zna se i da ima mnogo veterinara koji su pod nečijim lobijem i svašta se zataškava (borbe pasa, nepotrebna eutanaziranja t.j. usmrćivanja zdravih životinja....). Svaki članak bilo kojeg zakona koji kažnjava bilo kakvo loše postupanje prema životinjama je potreban i treba još strože kažnjavati! I novčano i kaznama zatvora. Vrijeme je da se pokaže da i glas naroda i pojedinaca ima utjecaja i vrijeme je da počnemo štititi životinje kako treba. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
43 Ružica Palijan PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Smatram da je nepotrebno iz čl. 28, izostavljen do sada na snazi dio čl. 30. o zlostavljanju i lošem postupanju sa životinjama iako je, kako navodite, taj dio pokriven Zakonom o zaštiti životinja i Kaznenim zakonom (mogući ishod zlostavljanja i/ili lošeg postupanja, odnosno smrt životinje). Za provođenje Zakona o zaštiti životinja je nadležna veterinarska inspekcija i komunalno redarstvo. Iz toga proizlazi da je moguće jedino njima prijaviti zlostavljanje životinja na javnim površinama? Dakle, samo i ukoliko se ista dogode u radno vrijeme vet. inspekcije i komunalnog redarstva? S druge strane, svjedoci smo da se Zakon o zaštiti životinja ne sprovodi baš najbolje te da veterinarska inspekcija ne obavlja svoj posao najsavjesnije (neki od primjera su razna "skloništa" za životinje po općinama koja rade protuzakonito, a veterinarska inspekcija im daje pozitivna izvješća) te smatram da građani Republike Hrvatske nemaju povjerenja u istu. Nadalje, smatram da je zatečene zlostavljače dobro odmah suočiti s policijom i novčanom kaznom te bi se na taj način mogao smanjiti broj slučajeva zlostavljanja životinja, a time i ljudi (jer tanka je linija između zlostavljača nedužne životinje i zlostavljača nedužnog čovjeka). Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
44 Kristina Belužić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA U potpunosti se slažem s prijedlogom Prijatelja životinja: "Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna." Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
45 dino mikec PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA slažem se sa ostalima i također podržavam primjedbe udruge prijatelji životinja i u vezi tog clanka...zlostavljanje zivotinja ko i zlostavljanje ljudi ne moze nit ne bi smjelo proc nekaznjeno...jer bila bi sramota za jednu zemlju koja je usto i članica EU..slijedimo primjer zapada danas a ne srednjeg vijeka... Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
46 Maja štefok PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Smatram da se dio o zlostavljanu životinja u novom Zakonu ne bi smio izostaviti zbog povećanja broja kriminalnih djela na štetu životinja kojih ionako ima previše, te smatram da Hrvatska kao članica EU mora unaprijediti svoje Zakone o zaštiti životinja a ne unazaditi kao prijedlogom promjene ovog Zakona. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
47 Ivana Vargek PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram kako se u novom zakonu taj dio ne bi smio izostaviti. Naime, izostavljajući taj dio iz zakona, dozvoljavamo zlostavljačima životinja da bez ikakvih sankcija to čine i dalje. Budući da neki ljudi nažalost nemaju empatiju prema životinjama i ne osjećaju tu potrebu da ih štite i ravnopravno se odnose prema njima, potrebno je da ih se zakonom ograničava. Zamislite samo kako bi bilo da se ukine zakon kojim se kažnjava lopove. Ukoliko nema zakona, a samim time ni sankcija, porast broja zločina nažalost raste. Stoga, kako bismo zaštitili životinje koje su već ionako prečesto zlostavljane, potrebno je da se zakonom uredi to pitanje. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
48 ivana ivana rončević PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, zaštita životinja od bilokakvog nasilja ne smije biti izoztavljena iz Zakona. Odrastanjem uz životinje i brinući o njima, učimo biti brižni prijatelji. Hvala vam na uvažavanju komentara i obustavljanu predloženih izmjena u Zakonu. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
49 Petra Korbus PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, molim vas da kažnjavanje zlostavljanja životinja na javnom mjestu svakako ostane dio Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Životinje su većinom prepuštene na milost i nemilost čovjeka, one su nezaštićene i ne mogu se same braniti. Trebali bi kao društvo imati svijest o potrebi pomaganja onima koji ne mogu pomoći sami sebi, onima nemoćnima, a toj skupini pripadaju i životinje. Trebali bi imati barem mogućnost akcije u slučajevima kada zlostavljanje želimo spriječiti, trebali bi moći pozvati policiju i znati da oni u tom slučaju mogu intervenirati, odnosno da im zakon dopušta i upućuje ih na to kako da spriječe takve slučajeve. Ako bi nešto po tom pitanju trebalo promijeniti, onda je to samo postroženje kazni, a nikako micanje dijela zakona koji takvo ponašanje kažnjava. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
50 Perica Matovina PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, protivim se svakom zlostavljanju životinja te molim da u prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uvrstite da je zlostavljanje životinja na javnome mjestu kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
51 Natalija Žanetić Car PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, ja sam samo jedna od jako puno onih koji žele da zlostavljanje životinja na javnome mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ukratko, u obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da se zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima već regulira kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja regulirano Kaznenim zakonom, pa je zato u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Međutim, ako se ova odredba izbaci iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, ali policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Nemoguće je, u situacijama kada naiđete na zlostavljanje životinje, doći do komunalnog redara ili veterinarskog inspektora, to Vam je valjda jasno kao i nama. Dajte nam mogućnost da možemo, pozivajući policiju na mjesto događaja, pomoći životinji i svim ljudima koji u tom trenutku mogu biti ugroženi. Hvala Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
52 Dubravka Radovanic PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da je apsolutno nužno da se u novom zakonu taj dio NE izostavi.Izostavljanjem zabrane i sankcioniranja zlostavljanja i lošeg postupanja prema životinjama iz teksta Zakona o prekršajima protiv JRiM nastat će praznina, kojom se dobrobiti životinja može nanijeti velika šteta. Naime, u obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da se zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima već regulira kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja regulirano Kaznenim zakonom, pa je zato u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Međutim, ako se ova odredba izbaci iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, ali policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakonu o zaštiti životinja Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
53 Maja Diklić Dačić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Molila bih izravan odgovor iz kojeg razloga se navedeni članci izostavljaju. Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
54 Kristina Klaric PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, kao privatna osoba i građanka, također i vlasnica psa, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Molila bih izravan odgovor iz kojeg razloga se navedeni članci izostavljaju. Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
55 Anja Matovina PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Protivim se bilo kakvom zlostavljanju životinja te molim da u prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uvrstite da je zlostavljanje životinja na javnome mjestu kažnjivo. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
56 zrinka jeremic PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Potpisujem: Zrinka Jeremić Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
57 Iva Prša PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, kao privatna osoba i građanka, također i vlasnica psa, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Molila bih izravan odgovor iz kojeg razloga se navedeni članci izostavljaju. Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
58 Nataša Antoljak PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom. Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatram da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. No, kako u manjim mjestima vrlo često zbog neukosti ljudi zlostavljaju životinju tako da psa drže na kratkom lancu, ili ga drže uz to na mjestu koje je ljeti izloženo temperaturama i od 40 °C, zimi znatno ispod 0, ne puštaju niti ne izvode na šetnju nikada, ne dozvoljavaju zapravo ni da živi, lokalna policija se ne želi zamjerati susjedima te se ovi problemi teško rješavaju. Stoga svakako podržavam da se svi načini zlostavljanja sankcioniraju na mjestu. Bilo bi pohvalno kada bi i Hrvatska imala policiju za zaštitu životinja koja ima pravo oduzeti životinju koja se drži u neprikladnim uvjetima. Ovo je ujedno i moguć izvor zaraze jer su često ovakve životinje necijepljenje niti zaštićene od ostalih antropozoonoza. Ako smo u Europi, ovaj članak ne izostavljati. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
59 Davor Dukaric PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, kao privatna osoba i građan, te udomitelj nekoliko životinja, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
60 Natasa Bolha-Cindric PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, kao privatna osoba i građanka, također i vlasnica psa, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Molila bih izravan odgovor iz kojeg razloga se navedeni članci izostavljaju. Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: ''Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom.'' Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: ''Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.'' U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Želim skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Važno je zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujem da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Nataša Bolha-Cindrić Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
61 Petra Mijić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Poštovani, kao privatna osoba i građanka, također i vlasnica psa, podržavam primjedbe i prijedloge udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatram da ne postoji nikakva zakonska ni druga osnovanost da se u novom zakonu taj dio izostavi. Molila bih izravan odgovor iz kojeg razloga se navedeni članci izostavljaju. Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: ''Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom.'' Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: ''Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.'' U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. Petra Mijić Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
62 Ksenija Selimović PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Ostavite Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji glasi: "Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom." U Zakonu bi trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj, te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Zašto? Zato što, ako se ova odredba izbaci iz Zakona, kako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, policija pri tom neće imati ovlasti za djelovanje, jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Zakon koji tako važan dio postupanja spram životinja nije u stanju regulirati, nije valjani zakon. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Stoga korigirajte prijedlog novog zakona kako bi on bio učinkovit, a ne postao prazno slovo na papiru, te što je najgore, unazadio i pogoršao ionako lošu situaciju zaštite životinja u Hrvatskoj. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
63 Martina Zelenka PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Vratite stavak kažnjavanju za zlostavljanje životinja na javnom mjestu. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
64 mirjana hajduk PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA BRISANJE ČLANKA 12 Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga (1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili koristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 40 dana. OBRAZLOŽENJE Amnesty Interntional je ove godine nakon dvogodišnje analize sistemskog nasilja nad seksualnim radnicama širom svjeta, objavio dokument naziva Amnesty International policy on state obligations to respect, protect and fulfil the human rights of sex workers https://www.amnesty.org/en/documents/pol30/4062/2016/en/ kojim se zalaže za dekriminalizaciju seksualnog rada kao jedinog pristupa kojim se poboljšava položaj seksualnih radnica i radnika. Dekriminalizaciju podržavaju, između ostalih: ILO, ECDC, UNFPA, WHO, UNDP, Human Rights Watch, the Global Commission on HIV and the Law,UNAIDS, the Global Network of People Living with HIV, the International Women’s Health Coalition, The Lancet, The Global Fund for Women, itd. Sve te organizacije su osvojile definiciju Seksualnog rada kao rada: sporazumno pružanje seksualnih usluga između odraslih osoba pod uvjetima koji se podrazumevaju između prodavca i korisnika usluga. U tom smislu, zabrana seksualnog rada krši prava definirana Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, u kojoj se u članu 23. kaže: Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i zadovoljavajuce uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti., a isto to je i zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je suvremena i demokratska država, a isto tako i članica Europske unije, u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka, te promiče njegov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. U prijedlogu zakona navedeno je, citiram -" S obzirom da prostitucija predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju". Ministarstvo unutarnjih poslova nemože tj. nebi smjelo predlagati zakone na temelju nepisanih moralnih pravila i što netko smatra da je to društveno neprihvatljivo. Seksualne radnice i radnici u Republici Hrvatskoj žive ispod margina društva, konstantno su izloženi nasilju, a često su ekonomski i socijalno ugrožena kategorija žena – nezaposlene, bez škole, ili s niskom ili srednjom stručnom spremom, često samohrane majke mnogobrojne djece... a niti jedan zakon kakav god bio i pod kojim uvjetima donesen neće moći spriječiti jednu nezaposlenu, samohranu majku da svojoj djeci omoguči dom, hranu i školovanje. Što se tiče medija oni su prvi koji dodatno potiču samu stigmatizaciju i diskriminaciju seksualnih radnica a tome mogu posvjedočiti i mnogobrojni komentari ispunjeni govorom mržnje i na portalima medija i na društvenim mrežama. Seksualne radnice i radnici u Republici Hrvatskoj nemaju nikakva prava, ni kao građani ovog društva ni kao ljudska bića, nemaju prava na zaštitu od nasilja, nemaju prava na normalan život, nemaju pravo na egzistenciju, nemaju prava za život, jedino pravo koje imaju je da ih se progoni. Pojam prostitucije u Republici Hrvatskoj je uvjek bila „škakljiva tema“ i o njoj se uvjek raspravljalo sa zadrškom, sljedeći primjere drugih zemalja i onog što bi bilo kad bi bilo a pritom ne mareći o životima samih ljudi koji se bave seksualnim radom i nikada se nije pitalo za njihovo mišljenje, a koliko je meni poznato u Republici Hrvatskoj ne postoji niti jedna organizacija koja bi se bavila isključivo pravima seksualnih radnica, a niti jedna žena koja se nekad bavila ili se bavi seksualnim radom nije uključena u rad organizacija koje u svom programu zalažu za borbu protiv nasilja nad seksualnim radnicima, a isto tako moram nadodati da rijetko i osuđuju diskriminaciju i govor mržnje prema ženama koje su prikazane u društveno neprihvatljivim situacijama, kao i seksualnim radnicama. Što se tiče zalaganje pojedinih feminističkih organizacija za uvođenje švedskog modela koji gleda seksualne radnike kao žrtve, a pritom kažnjava klijente moram priopčiti da nisu sve žene žrtve koje treba spasiti, nemojmo miješati kruške i jabuke, a što se tiće trafficinga ono se ne odnosi uvjek striktno samo za prostituciju. Seksualan radnik ne prodaje svoje tijelo, on nudi svoje usluge ( koje nisu uvjek seksualne prirode) u prijedogovorenom vremenskom razdoblju. Obrativši se pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić o problemima s kojima se susreću seksualne radnice u društvu i diskriminaciju putem medija gdje je već gotovo stereotipno stajalište kako je to skoro najveće zlo koje postoji, ozbiljan govor o toj tematici gotovo ni ne postoji u našim medijima, doduše ako se otvori tema piše se jako šturo i senzacionalistički, neosnovano, s gotovo nikakvim osnovanim informacijama, isto tako uputivši joj par linkova tih članaka da sama procijeni situaciju. Odgovor koji sam dobila bio je očekivan, upoznata je sa situacijom i da će aktivno sudjelovati u rješavanju tih problema, ali javne osude takvog ponašanja nije bilo. Zakon koji je trenutno na snazi i svi znamo koliko je star direktno progoni žene, jednom uhićena, a to znači da ćeš biti i drugi put i opet sljedeći a primjer je taj da neke su žene i po 12 puta godišnje bile uhićene zbog odavanja prostituciji, onako po špranci, tako da bi netko pomislio da Hrvatska policija i pravosuđe nema pametnijeg posla, da je stupanj zločina, kriminala i korupcije u ovoj državi skoro pa istrijebljen jedino još prostitucija ostala pa da i to riješimo, a da ne izostavim seksualne radnice trpe diskriminaciju i nasilje od same policije (diskriminatorno ponašanje, traženje mita u novčanom i uslužnom smislu za takozvanu zaštitu, prisilno podvođenje, ucjena...) i od strane sudstva na temelju prijašnjih uhićenja. Isto tako zakonom je zabranjeno i oglašavanje seksualnih usluga, do sada nije zabilježeno da je ijedan medij koji na svom portalu oglašava takve usluge bio sankcioniran. Zaključak je taj da kraći kraj uvjek izvuku žene, seksualne radnice. Novi prijedlog zakona nije ništa bolji samo su postrožene kazne za već izmaltretirane seksualne radnike. Vezano uz ovo šturo objašnjenje kako je prostitucija društveno neprihvatljiv oblik ponašanja, moram vam napomenuti da ista postoji otkad je svijeta i čovječanstva, to nije došlo danas „ušuljala se preko noći“, dakle nekakvo dodatno sankcioniranje neće promijeniti apsolutno ništa ( ovih 40 god. Starog zakona je dokaz). Prostitucije će i dalje biti, htjeli to vi prihvatiti ili ne, i pretpostavljam da ste svjesni te činjenice koja je realna. Ovakav način tretiranja seksualnih radnika, prvenstveno žena nema mjesta u 21. stoljeću i ovaj prijedlog zakona je direktno kršenje Ustava i Deklaracije o ljudskim pravima. Dakle, apeliram da se ovog problema treba prihvatiti maksimalno realno vezano uz vrijeme u kojem živimo. Represijom , zatvaranjem i kažnjavanjem žena koje na taj način zarađuju za kruh neće se puno postizati u budućnosti, stvorit će se kontraefekat, na štetu seksualnih radnica. Ako se bojite da bi dekriminalizacija prostitucije dovela do porasta prostitucije i da bi to svakom bilo dostupno, Varate se. Ne želi se svaka žena baviti seksualnim radom, i bez obzira na ekonomsku situaciju, da je stopa nezaposlenosti 0%, uvjek će biti žena koje će se baviti seksualnim radom, to je činjenica koju isto morate prihvatiti. Dekriminalizacijom ćemo postići jedino to da ćemo se prema seksualnim radnicima odnositi prema ljudskim bićima jer to oni i jesu, da će imati pravo na zaštitu od nasilja, bolju zdravstvenu informiranost i zaštitu uostalom imala bi prava na normalan život. Isto tako moći ćemo pružiti i pomoć pravim žrtvama koje su uvučene u prostituciju ne svojom voljom već prisilom, jer će policija slušati, surađivati i štititi seksualne radnice. Novina koju je predlagatelj dodao je ta da će se ubuduće kažnjavati i korisnici seksualnih usluga, ali u praksi to neće biti tako lako izvedivo. Nažalost moram Vas obavjestit da korisnici seksualnih usluga nisu samo anonimni ljudi, turisti već i poznate ličnosti, poduzetnici, bankari, strani izaslanici i ono sto najmanje Volite čuti su i političari. Moje otvoreno pitanje je koji će se svi klijenti kažnjavati ili...? Dali će klijenti isto biti podvrgnuti društvenom i medijskom linču, kao što to biva sa ženama seksualnim radnicama? Dali će svi klijenti koji su uhvaćeni na dijelu snositi iste posljedice koje će biti propisane zakonom ili zbog svog statusa u društvu neće? Ako je seksualan rad neprihvatljiv u ovom društvu, dali je onda moralno koristiti usluge seksualne radnice a s druge strane promicati neke imaginarne moralne vrijednosti, javno osuđivati seksualan rad, i poticati progon seksualnih radnica? Što to spada plačanjem "druge koristi", dali to znaći primjer- muškarac odvede djevojku u restoran plati večeru, a kasnije dogodi se obostrani seksualan čin, ispada da i to spada pod prostituciju?, primjer 2- ako muskarac djevojci kupi naprimjer poklon i kasnije se dogodi seksualan čin....to je isto prostitucija?, takva pitanja mogu postavljati u nedogled. u Hrvatskoj se društvo prema ženama ponaša kao da nisu ljudska bića, uvjek se proispituju njihove odluke, ponašanje i njihov "moralni integritet". Kriminalizacija dobrovoljne prostitucije predstavlja i neučinkovito korištenje državnih sredstava. Iz sudske prakse Prekršajnog suda u Zagrebu u recentnom dvogodišnjem razdoblju proizlazi da se kažnjava većinom osobe koje rade na ulici, a neke od njih kao sto sam prije navela imaju i preko 12 osuda godišnje. Kao što je navedeno, radi se o ženama koje su u nepovoljnom ekonomskom i socijalnom položaju, zbog čega im je u velikoj većini slučajeva izrečena novčana kazna ekvivalenta danu koje su provele u zatvoru (dan zatvora državni proračun tereti za cca 400kn), a troškovi postupka išli na teret proračuna, a teret proračuna nose građani. Pa sada izračunajte ako jedna seksualna radnica, socijalno ugroženog stanja bude uhičena najmanje 5 puta godišnje i koja svaki puta završi u zatvoru, tko snosi troškove suda i zatvora, ne izostavivši da u jednoj noći ili danu kada su "racije" policija uhapsi najmanje desetak seksualnih radnica. Ako bi sudovi pokušavali naplaćivati visoke kazne predložene u novom Nacrtu, time bi zapravo poticali okrivljene na ponovno bavljenje prostitucijom budući da su to mahom nezaposlene osobe, koje osim prostitucije nemaju drugih izvora prihoda kojim bi platile kazne. U prijedlogu zakona stoji citiram - "obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije". Obaveza društva je omogućiti svakom građaninu uvjete za život a ne progon i represiju, u državi je preko 300 000 tisuća prijavljenih nezaposlenih ljudi, desetke tisuća koji rade i pritom ne primaju plaću, ne izostavivši građane koji su blokirani i oni koji se iz svake sekunde boje hoće li završiti na cesti bez krova nad glavom, u državi gdje djeca gladuju, a kontejneri su postali posječeniji od restorana, za njih nema uvjeta za život, nema gospodarskih i socijalnih mjera, kako ćete onda naći sredstva za iskorjenjavanje prostitucije?. Mirjana H. activist member of SWAN (sex workers rights advocacy network), ICRSE (international Committee on the Rights of Sex Workers in Europe), NSWP (global network of Sex Workers project) Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
65 Projekt Domovina PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Predlažemo da se u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira unesu dva posebna članka, na način kako slijedi: 1) iza čl. 5. Prijedloga Zakona, o isticanju nedopuštenih simbola, dodati sljedeći članak: Isticanje totalitarističkih simbola Članak 6. (1) Tko na javnom mjestu drži, nosi, crta, ističe, prikazuje ili distribuira SS nacističku značku, simbol srpa i čekića, crvene petokrake zvijezde na partizanskoj kapi, ustaške kape ili koji drugi simbol totalitarističkih režima ili simbol i predmet koji prikazuje neki od navedenih simbola, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. (2) Ako pravna osoba, fizička osoba obrtnika ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost u svom poslovanju i djelovanju koristi ili ističe simbole navedene u stavku 1. ovog članka, pravna osoba kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 500.000 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi, obrtnik i osoba koja obavlja samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 kuna do 100.000,00 kuna. (3) Korištenje simbola nevedenih u stavku 1. ne predstavlja prekršaj, ukoliko se simboli koriste u svrhu obrazovanja, znanosti, umjetnosti ili iznošenja povijesnih podataka i opisa suvremenih događaja. (4) Stavak 1. ovog članka ne primjenjuju se u slučaju znakova raspoznavanja pojedinih država. 2) iza čl. 22. Prijedloga Zakona, o narušavanju javnog reda i mira reproduciranjem ili izvođenjem glazbe, dodati sljedeći članak: Veličanje totalitarističkih režima Članak 23. Tko na javnom mjestu izvođenjem ili reproduciranjem pjesama, skladbi, tekstova i filmova ili raspačavanjem pisanih, tiskanih ili snimljenih materijala ili na drugi način veliča bilo koji totalitarisički režim, nacistički, fašistički ili komunistički, ili poziva na njihovu obnovu, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. Obrazloženje Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije - Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koja je usvojena 25. siječnja 2006. godine, te u Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, usvojena 27. lipnja 1996. godine. Republika Hrvatska se 2006. godine, Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dalje: Deklaraciju o osudi komunističkih zločina), samo nominalno pridružila osudi i to samo jednog od totalitarnih režima – komunizma. Politička stranka Projekt Domovina drži nužnim provesti Deklaraciju o osudi komunističkih zločina na način da se u našoj zemlji zabrani nošenje znakovlja komunizma – od crvene petokrake zvijezde na partizanskoj kapi, srpa i čekića, štafete druga Tita, bedževa s Titovim likom, znakovlja komunističke Jugoslavenske narodne armije i sl., a koji predstavljaju simbol hrvatskih stradanja jer su njima obilježene jedinice JNA tijekom agresije napadale i razarale prostore Republike Hrvatske i njezino stanovništvo. Do sada su samo simboli drugih totalitarističkih režima, nacizma i fašizma, bili kažnjivi, a sada je prigoda da se uvrsti i treći totalitaristički osuđeni režim – komunistički. Nadalje, Projekt Domovina, ovim putem, ukazuje da obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza) kao dana sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću nije dovoljno. Potrebno je jednako tretiranje i osuda svih totalitarističkih režima putem zabrane svih totalitarističkih simbola u javnosti kao i zabrana veličanja i pozivanja na njihovu obnovu, jer su oni nažalost i danas prisutni u društvu. Svaki od totalitarističkih režima je na svom području i u svoje vrijeme masovno kršio ljudska prava i pluralizam – počinjena su brojna pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, zatvaranja u koncentracijske logore, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i drugi oblici masovnog fizičkog i psihičkog terora, progoni na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska itd. Predloženim zakonskim odredbama pokazao bi se jasan društveni stav o tome da su svi totalitaristički režimi jednako neprihvatljivi. Primljeno na znanje Isticanje simbola će se dodatno razmotriti kako ne bi došlo do preklapanja sa kaznenim djelom – „Javno poticanje na nasilje i mržnju“, opisanim u čl. 325. Kaznenog zakona.
66 Prijatelji životinja PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Primjedbe i prijedlozi udruge Prijatelji životinja vezano uz čl. 28. Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Članak 30. još uvijek aktualnog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: ''Tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom.'' Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mijenja postojeću odredbu: ''Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.'' U obrazloženju prijedloga članka 28. navodi se da je zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, a da je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Zato je u prijedlogu izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. Smatramo da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja godinama svjedočimo činjenici da članak 30. Zakona jako dobro funkcionira u praksi. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Naime, Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Želimo skrenuti pozornost i na to da članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Želimo skrenuti pozornost i na dio predloženoga članka 28. u kojemu se navodi mogućnost izazivanja uznemirenosti građana kao posljedicu neopreznog držanja životinje ili držanja bez nadzora i kretanja ili zadržavanja životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Iako pohvaljujemo proširenje odredbe, zabrinuti smo da bi to moglo biti zloupotrijebljeno zbog subjektivnog tumačenja uznemirenosti i mogućnosti da ljudi rješavaju svoje međusobne razmirice preko životinja. U takvim spornim slučajevima, nije praktično da se sudovi moraju baviti pitanjem je li, npr., netko bio uznemiren jer se mimoišao s pudlicom i sl. Također, iz navedene formulacije nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Vjerujemo da su predlagatelji izmjene ove odredbe imali dobre namjere, no na temelju svega navedenoga i naše dugogodišnje prakse smatramo da bi ovako formuliran prijedlog članka 28. predstavljao korak unatrag u odnosu na još uvijek aktualni članak 30., a moglo bi doći i do problema u njegovoj interpretaciji. Zaključujemo da postojeći članak 30. kvalitetno uređuje spomenutu problematiku i da bi ga novi članak 28. trebao preuzeti u cijelosti ili uz minimalne izmjene, i to one koje bi išle u smjeru poboljšanja Zakona. udruga Prijatelji životinja www.prijatelji-zivotinja.hr prijatelji.zivotinja@inet.hr Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, baš kako to i u svome komentaru navodi Društvo za zaštitu životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upit navedenog Društva o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
67 Aleksandar Štulhofer PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA Predlaže se brisanje članka 12. OBRAZLOŽENJE U svojim programatskim dokumentima, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) te UNAIDS agencija naglašavaju važnost dekriminalizacije seksualnog rada za smanjivanje viktimizacije te rizika zaraze HIV-om i drugim spolno prenosivim bolestima među seksualnim radnicama (SZO, 2012.; UNAIDS, 2015.). Rad koji je nedavno objavljen u uglednom britanskom medicinskom časopisu Lancet naglašava kako bi: „Dekriminalizacija seksualnog rada mogla imati najveći učinak na tijek epidemije HIV-a u svim zajednicama, sprječavajući 33-45% infekcija u sljedećih deset godina“ (Shannon i sur., 2014.). Navedeni su zaključci relevantni i za Hrvatsku: u radu temeljenom na podacima prikupljenim na uzorku seksualnih radnica u Zagrebu i Splitu, moj je istraživački tim potvrdio ne samo široko rasprostranjeno iskustvo viktimizacije među sudionicama istraživanja već i poveznost između izloženosti nasilju i infekcije spolno prenosivim bolestima (Štulhofer i sur., 2016.). S poštovanjem, Dr. sc. Aleksandar Štulhofer Redoviti profesor sociologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Navedena literatura: Shannon, K., Strathdee, S., Goldenberg, S., Duff, P., Mwangi, P., Rusakova, M. i surd. (2015.) Global Epidemiology of HIV among Female Sex Workers: Influence of Structural Determinants. Lancet, 385: 55-71. SZO (2012.) Prevention and Treatment of HIV and Other Sexually Transmitted Infections for Sex Workers in Low- and Middle-Income Countries: Recommendations for a Public Health Approach. Geneva: SZO: Štulhofer, A., Sinković, M., Božić, J. i Baćak, V. (2016.) Victimization and HIV Risks Among Croatian Female Sex Workers: Exploring the Mediation Role of Depressiveness and the Moderation Role of Social Support. Violence Against Women, DOI: 10.1177/1077801216636241. UNAIDS (2015.) On the Fast-Track to End AIDS: 2016-2021 Strategy. Geneva: UNAIDS. Primljeno na znanje Prvenstveno bi skrenuli pozornost da spomenuti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94. – Zakon o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje), kao niti Nacrt prijedloga Zakona o javnom redu i miru ne regulira prostituciju niti je po samoj prirodi to Zakon kojim bi se to moglo urediti. Naime, bit i smisao Nacrta prijedloga Zakona o javnom redu i miru je da se uredi javni red i mir, propišu prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedopušteni način remeti red, mir, spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana te ostvarivanje njihovih sloboda, prava i dužnosti, vrijeđa javni moral, omalovažava i vrijeđa državna tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe tih tijela, ometa rad tijela javnih vlasti, općenito ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili se na drugi način narušava javni red i mir, te u okviru toga treba promatrati i smisao članka 12. Nacrta prijedloga Zakona o javnom redu i miru. Pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. S obzirom da postoje i različita rješenja u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osobe ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, ovim Nacrtom Prijedloga propisuju se prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Dakle, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Budući da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Slijedom navedenog možemo zaključiti da se predloženim člankom 12. Nacrta prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne regulira prostitucija, već se, uvažavajući ravnopravnost spolova, nastoji zaštititi javni red i mir od negativnih ponašanja koje taj mir mogu narušiti, tim više što se radi o tzv. neutralnoj pravnoj normi koja ni na koji način ne stvara diskriminaciju, niti kriterije ili praksu koja bi stavljala osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, jer to nije ni primjereno ni nužno, niti bi to bilo objektivno opravdano legitimnim ciljem zaštite i očuvanja javnog reda i mira.
68 Tomislav Krtinić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA PRIJEDLOG ZAKONA O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA I MIRA IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM VERZIJA TK PRIJEDLOG ZAKONA O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA I MIRA I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (1) Ovim Zakonom propisuju se prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. (2) Zaštita javnog reda i mira provodi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Zakonom ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. (3) Za red u objektu ili na određenom prostoru brine onaj tko je odgovoran za taj prostor u okviru svojih nadležnosti i propisa. Članak 2. (1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja: 1. javni red i mir je stanje u kojem je osigurano spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana i neometano ostvarivanje sloboda, prava i dužnosti koje su građanima utvrđeni Ustavom i zakonima Republike Hrvatske 2. prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedopušteni način remeti red, mir, spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana te ostvarivanje njihovih sloboda, prava i dužnosti, vrijeđa javni moral, omalovažava i vrijeđa državna tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe tih tijela, ometa rad tijela javnih vlasti, općenito ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili se na drugi način narušava javni red i mir 3. javno mjesto je svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome. Javnim mjestom smatra se i prostor koji je uz ograničenje vremena ili pod drugim uvjetom dostupan svakome, kao i prostor koji je pod određenim uvjetima dostupan određenim osobama. Prekršaj je počinjen na javnom mjestu i u situacijama kada su njegova obilježja ostvarena na prostoru koji nema značaj javnog mjesta ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta ili je njegova posljedica nastupila na javnom mjestu. 4. grupa ljudi su tri ili više osoba koje zajednički počine prekršaj 5. prosjačenje je traženje milostinje u novcu ili drugim vrijednostima na način da se izrijekom ili konkludentnim radnjama predstavljanjem teških materijalnih prilika, tjelesnih nedostataka ili prikazivanjem lošeg osobnog stanja na drugi način izaziva samilost 6. kockanje je protupravno stjecanje imovinske koristi mamljenjem i izvođenjem igara na sreću (najčešće tzv „trice“, tri karte ili tri kutijice sa kuglicom uz pogađanje) ili omogućavanjem takvih igara (dopuštanjem kocke u prostorijama, stavljanjem na raspolaganje sredstava) čiji ishod može ovisiti o sreći ili znanju i vještini izvođača kojom drugu osobu dovodi u zabludu oko mogućnosti lakog i brzog stjecanja imovinske koristi. Kockanjem se ne smatra igranje karata ili drugih društvenih igara na javnom mjestu uz simbolične uloge, piće i sl.. 7. spavanje na javnom mjestu je korištenje javnog mjesta ili drugog dostupnog prostora ili objekta koji za to nije namijenjen radi odmora organizma dovođenjem u stanje sna ili u takvom stanju ometanje drugog u korištenju tih prostora ili objekata 8. pijančevanje je konzumiranje pića koje sadrži alkohol na javnom mjestu koje nije za to predviđeno s očitom namjerom dovođenja u alkoholizirano stanje ili održavanje takvog stanja 9. dijete je osoba koja nije navršila 18 godina. (2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak 3. Pojedini prekršaji iz ovoga Zakona kod kojih javno mjesto nije određeno kao bitno obilježje prekršaja mogu biti počinjeni na bilo kojem mjestu. II. PREKRŠAJI PROTIV JAVNOG REDA I MIRA Članak 4. Uništavanje ili izvrgavanje ruglu novca Tko na javnom mjestu namjerno uništi, ošteti ili izvrgne ruglu domaći ili strani novac koji se nalazi u optjecaju, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. Članak 5. Veličanje ideja mržnje i nesnošljivosti (1) Tko na javnom mjestu govorom, povikom, pozdravom, pjevanjem, sviranjem, nošenjem ili isticanjem oznake, simbola, fotografije, slike i crteža ili pisanjem, crtanjem i slikanjem ili postavljanjem spomenika i skulptura ili reproduciranjem govora, glazbe, pjesme, filma, fotografije, slike, crteža, oznake i simbola ili na drugi način slavi ili veliča fašističke, nacističke, ustaške, četničke i druge političke stranke, pokrete, udruge, države i druge organizacije, pojedince i ideologije koje se temelje na mržnji i nesnošljivosti prema bilo kojem čovjeku, skupini ljudi ili zajednici zbog njihove rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana. (2) Tko pomoću računalnog sustava distribuira ili na drugi način čini dostupnim javnosti materijale iz stavka 1. ovog članka ili tko takve materijale proizvodi, umnožava, prodaje, uvozi ili izvozi ili ih radi toga posjeduje, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana. (3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 300.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna. (5) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj iz stavka 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje Člankom 5. je inkriminirano slavljene ili veličanje ideja nesnošljivosti i mržnje. Ustav Republike Hrvatske u članku 14. osigurava jednaka ljudska prava i temeljne slobode. U članku 39. Ustava Republike Hrvatske zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Odredba u nacrtu prijedloga Zakona odnosi se na veličanja ideja nesnošljivosti i mržnje prema bilo kojem čovjeku, skupini ljudi ili zajednici zbog njihove rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta. Kvalificirani oblici prekršaja iz stavka 2. ostvaruju se distribuiranjem takvih materijala pomoću računalnog sustava ili na drugi način činjenja dostupnim javnosti materijala kojima se slavi ili veličaju ideje mržnje i nesnošljivosti, te proizvodnja, umnožavanje, prodaja, uvoz ili izvoz takvih materijala, odnosno u tom cilju njihovo posjedovanje. Stavcima 3. – 5. je za prekršaje iz stavka 2. propisano kažnjavanje pravne osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, obrtnika te osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti Za razliku od kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. Kaznenog zakona („NN“125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.) kojim je inkriminirano pozivanje na nasilje ili mržnju, kao i za razliku od prekršaja iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije („NN“ 85/08. i 112/12.), kojim je inkriminirano prouzročenje straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju nesnošljivosti s povredom nečijeg dostojanstva kao posljedicom, predložene prekršajne odredbe usmjerene su na kažnjavanje slavljenja i veličanja tvorevina i ideologija, bivših i sadašnjih, koje se temelje ili su se temeljile na mržnji i nesnošljivosti, bez obzira je li time neposredno povrijeđen neki pojedinac ili skupina osoba. Naime, objekt zaštite u ovom prekršaju jest društvo samo i njegove osnovne vrednote koje izviru iz samog Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi je i konkretizirano da se to odnosi na fašističke, nacističke, ustaške, četničke i druge političke stranke, pokrete, udruge, države i druge organizacije ili pojedince i ideologije koje se u svojoj osnovi i ideji temelje na mržnji i nesnošljivosti. Propisane kazne ovog prijedloga usklađene su s oba citirana zakona, u skladu s njihovom težinom, odnosno društvenim dobrom koje se štiti. Članak 6. Tučnjava, nasilničko i drsko ponašanje (1) Tko na javnom mjestu govorom ili na drugi način poziva na tjelesni napad ili tučnjavu ili potiče na tjelesni napad ili tučnjavu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko na javnom mjestu drugoga udari ili ga tjelesno napadne, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. (3) Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak ili nasilan ili nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. (4) Kada je prekršaj iz stavka 1., 2. i, 3. ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, ili je prekršaj počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, ili je prekršaj počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 7. Ometanje slobode kretanja građana (1) Tko na javnom mjestu položajima tijela ili tjelesnom snagom, postavljanjem prepreka ili na drugi način ometa slobodu kretanja građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ne radi se o prekršaju iz stavka 1. ovoga članka, ako je do ometanja slobode kretanja građana došlo zbog radova ili hitnih intervencija ili sprječavanja odnosno otklanjanja opasnosti ili održavanja javnih okupljanja, koja se provode ili su odobrena u skladu s posebnim propisima. (3) Kada je prekršaj iz stavka 1. ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, ili je prekršaj počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, ili je prekršaj počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 8. Kockanje (1) Tko na javnom mjestu kocka ili mami druge na kockanje za novac ili druge materijalne vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. (2) Tko omogućava ili dopusti da se na njegovom prostoru ili u njegovom objektu ili na prostoru kojega koristi ili u objektu kojega koristi čini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana. (3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (5) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10,000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Članak 9. Izazivanje osjećaja straha i ugroženosti (1) Tko učestalom zvonjavom ili kucanjem na vrata ili na drugi način uznemirava stanare, držatelje ili korisnike stambenog ili poslovnog prostora, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. (2) Tko na javnom mjestu nametljivim kretanjem, gestikulacijom, verbalno ili na drugi način kod drugoga izazove osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (3) Kada je prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, ili je prekršaj počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, ili je prekršaj počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 10. Obmanjivanje službenim položajem (1) Tko obmanjuje drugoga u pogledu svoje službene ili društvene funkcije odnosno položaja ili uporabom tuđih ili lažnih osobnih podataka kao svojih ili potvrđivanjem tuđih osobnih podataka za koje zna da nisu istiniti ili neovlaštenim nošenjem odore, dijelova odore ili znakovlja službene osobe obmanjuje drugoga, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. (2) Kada je prekršaj iz stavka 1. ovog članka počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 11. Spavanje na javnom mjestu (1) Tko za spavanje koristi javno mjesto ili drugi dostupni prostor ili objekt koji za to nije namijenjen, kaznit će se novčanom kaznom do 1.000,00 kuna. (2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini na način da time ometa drugoga ili se ne udalji nakon upozorenja za to nadležnih osoba kaznit će se novčanom kaznom od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. (3) Tko se bez opravdanog razloga zadržava u zajedničkom prostoru stambene zgrade u kojoj ne stanuje i ne udalji se nakon upozorenja stanara ili za to nadležnih osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga (1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili koristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 40 dana. (3) Kada je prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 13. Remećenje javnog reda svađom, vikom i bukom (1) Tko svađom ili vikom ili bukom vozila ili iz vozila te drugim zvukovima ili svjetlosnim znakovima ili bukom iz stambenih ili poslovnih prostora ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini u vremenu od 22,00 do 06,00 sati, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. (3) Kada je prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, ili je prekršaj počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, ili je prekršaj počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 14. Vrijeđanje javnog morala Tko se na javnom mjestu koje za to nije predviđeno pojavi gol ili pokazuje spolne organe ili na drugi način vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. Članak 15. Prosjačenje (1) Tko na javnom mjestu prosjači novac ili druga materijalna dobra na drzak, nametljiv, uvredljiv ili ugrožavajući način, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. (2) Tko organizira grupu radi obavljanja prosjačenja ili potiče prosjačenje, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. Članak 16. Lažno dojavljivanje Tko dojavom za koju zna da nije istinita remeti rad državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih ustanova, pravnih osoba s javnim ovlastima ili remeti održavanje javnih okupljanja, odvijanje javnog prijevoza ili zadržavanje građana na javnim mjestima, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana. Članak 17. Omalovažavanje ili vrijeđanje službene osobe državnog ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (1) Tko omalovažava ili vrijeđa službenu osobu državnog tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom obavljanja njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljenim poslovima ili primijenjenim ovlastima ili odbije postupiti po zakonitim naredbama policijskih službenika, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. (2) Tko se bez opravdanog razloga zadržava u prostorijama državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima te ometa njihov rad i ne udalji se nakon upozorenja za to nadležnih osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (3) Kada je prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, ili je prekršaj počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. Članak 18. Onemogućavanje isticanja ili izvrgavanje ruglu službenog dokumenta Tko onemogući isticanje na za to određenom mjestu službenog natpisa ili službeno objavljenog dokumenta državnog tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnih osoba s javnim ovlastima u vrijeme dok je dokument na snazi ili tko preinači ili izvrgne ruglu takav natpis ili dokument, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. Članak 19. Davanje pića koja sadrže alkohol (1) Tko na javnom mjestu piće koje sadrži alkohol daje, nudi, uslužuje ili prodaje osobi pod vidnim utjecajem alkohola, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. (2) Tko daje djetetu piće koje sadrži alkohol ili tko prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini prema trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana. (3) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 1.i 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (5) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10,000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Članak 20. Pijančevanje ili korištenje drugih sredstava ovisnosti Tko na javnom mjestu pijanči ili uživa druga opojna sredstva ili se pod vidnim utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ponaša nepristojno ili na drugi način prouzroči uznemirenost ili zgražavanje građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 21. Neovlaštena uporaba pirotehničkih sredstava Tko na javnom mjestu neovlaštenom uporabom pirotehničkih sredstava ili drugih eksplozivnih ili zapaljivih tvari narušava mir i sigurnost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 22. Narušavanje javnog reda i mira reproduciranjem ili izvođenjem glazbe (1) Tko bez potrebnog odobrenja ili izvan uvjeta utvrđenih odobrenjem nadležnog tijela na mjestima gdje je prethodno odobrenje potrebno glasnim reproduciranjem ili izvođenjem glazbe ili drugih muzičkih sadržaja, narušava javni red i mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini u vremenu od 22,00 do 06,00 sati, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. (3) Ako na drugi način nije moguće uspostaviti narušeni javni red i mir, a u cilju sprječavanja nastavljanja činjenja prekršaja propisanih stavkom 1. i 2. ovoga članka, policija može privremeno, a najduže do 48 sati, oduzeti uređaje kojim je počinjen prekršaj (razglas, upravljačku konzolu razglasne opreme, pojačalo ili drugi dio opreme za reproduciranje glazbe ili drugih sadržaja). (4) Kada je prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom. (5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (7) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10,000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Članak 23. Remećenje mira izvođenjem radova (1) Tko u vremenu od 22,00 do 06,00 sati izvođenjem radova bez odobrenja nadležnog tijela kada je takvo odobrenje potrebno ili izvan okvira hitnih intervencija ometa mir i odmor građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10,000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Članak 24. Prikupljanje priloga na drzak ili nametljiv način Tko na javnom mjestu na drzak ili nametljiv ili nepristojan način prikuplja priloge uznemiravajući građane, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 25. Zabrana pristupa i fotografiranja Tko se ogluši o istaknutu zabranu nadležnog tijela o pristupu, zadržavanju, snimanju, fotografiranju ili skiciranju na određenom mjestu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 26. Propuštanje sprječavanja narušavanja javnog reda i mira u ugostiteljskom objektu (1) Osoba koja u obavljanju poslova ugostiteljske djelatnosti (vlasnik, voditelj, šef sale, konobar i sl.) u ugostiteljskom objektu propusti spriječiti narušavanje javnog reda i mira ili bez odgode dojaviti policiji činjenje prekršaja iz ovoga Zakona, iako je to mogla učiniti bez opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. (4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10,000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Članak 27. Ugrožavanje sigurnosti uređajima, tvarima ili predmetima Tko stavi na javnu površinu ispred zgrade ili ograde ili na zgradu ili ogradu uređaj, tvar ili predmet koji može ozlijediti prolaznike ili im nanijeti štetu ili tko takav uređaj, predmet ili tvar izbaci na javnu površinu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. Članak 28. Neoprezno držanje životinja (1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Članak 29. Kvalificirani oblici prekršaja – brisati (prenijeti u odnosne članke) Obrazloženje Vezano za one kvalifikacione odredbe kojima bi se za neke prekršaje izricale strože kazne kada su počinjeni na štetu djece i drugih ranjivih skupina, smatram da bi bilo preglednije i lakše za korištenje da nakon što se odredi koji bi to sve prekršaji trebali biti na koje bi se odnosile te kvalifikacione odredbe (po mom mišljenju ih ne bi trebalo biti mnogo – samo one koje uključuju element nasilja), pa potom te kvalifikacione odredbe odmah uvrštavati u svaki od tih osnovnih prekršaja, kao što sam naveo u odnosnim člancima ove verzije Prijedloga Zakona . Time su prekršaji pregledni i ujedno bi se izbjegnuo problem međusobnih odnosa i dualizma kvalifikacionih odredbi. Članak 30. Obavezno oduzimanje predmeta Novac i predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali počinjenjem prekršaja iz članka 5., 8., 10., 15., 20., 21. i 24. ovoga Zakona obavezno će se oduzeti. Članak 31. Zaštitne mjere (1) Za prekršaj iz članka 26. ovoga Zakona sud može počinitelju fizičkoj osobi uz kaznu izreći i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja poslova u ugostiteljskoj djelatnosti koje je obavljao tijekom počinjenja prekršaja u onom ugostiteljskom objektu gdje je prekršaj počinjen. (2) Prema počiniteljima prekršaja iz članaka 6., 7., 9. i 13. može se izreći zaštitna mjera zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom koja ne može biti kraća od jednog mjeseca niti duža od dvije godine. (3) Tko postupa suprotno pravomoćno izrečenoj zaštitnoj mjeri iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. Članak 32. Kazne za obrtnika, pravnu i odgovornu osobu – brisati (prenijeti u odnosne članke) Obrazloženje Vezano za kažnjavanje pravne osobe, obrtnika ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kao i odgovorne osobe u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave - smatram da bi bilo preglednije i lakše za korištenje da ih se odmah uvrste u svaki od tih prekršaja, kao što sam naveo u odnosnim člancima ove verzije Prijedloga Zakona . III. POSEBNE MJERE ZA ZAŠTITU JAVNOG REDA I MIRA Članak 33. (1) Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave radi preventivnog učinka na stanje javnog reda i mira i sprječavanja inkriminiranih ponašanja mogu tehničkim uređajima nadzirati javna mjesta na način da se nadzorom ne narušava privatnost prostora i objekata koji nisu u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupni svakome. (2) Tijela jedinica iz stavka 1. ovoga članka dužna su prije uspostave audio i video nadzora takvu namjeru javno priopćiti i prostor obilježiti vidno postavljenim obavijestima iz svih smjerova mogućeg dolaska osoba na taj prostor. (3) Odgovorne osobe tijela iz stavka 1. ovog članka dužne su poduzeti odgovarajuće tehničke, kadrovske i organizacijske mjere zaštite osobnih podataka koje su potrebne da bi se osobni podaci odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja. (4) Odgovorne osobe iz stavka 3. ovog članka dužne su osigurati da se snimljeni materijal sačuva najmanje 30 dana te uspostavi i vodi posebna evidencija o osobama, dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljeni. (5) Kada postoji vjerojatnost da bi se korištenjem tehničkih uređaja ili njihovih zapisa moglo spriječiti kazneno djelo ili prekršaj ili pronaći počinitelj takvih djela, tijela jedinica iz stavka 1. ovoga članka dužna su policiji i državnom odvjetništvu omogućiti pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa koji mogu biti od važnosti za uspješno vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka. Članak 34. (1) Tko neovlašteno uspostavi nadzor javnog mjesta tehničkim uređajima, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. Članak 35. (1) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja javno ne priopći namjeru uspostave audio ili video nadzora javnog mjesta ili takav prostor ne obilježi vidno postavljenim obavijestima iz svih smjerova mogućeg nailaska osoba ili ne osigura da se snimljeni materijal sačuva najmanje 30 dana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. (2) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja ne osigura poduzimanje odgovarajućih tehničkih, kadrovskih i organizacijskih mjera zaštite osobnih podataka koje su potrebne da bi se osobni podaci odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna, te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja ili ne osigura uspostavu i vođenje posebne evidencije o osobama, dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljeni, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. (3) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja policiji i državnom odvjetništvu ne omogući pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa koji mogu biti od važnosti za uspješno vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. Članak 36. Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova svojim odlukama propisivati i druge prekršaje protiv javnog reda i mira koji nisu predviđeni ovim Zakonom. Članak 37. Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona provodi Ministarstvo unutarnjih poslova. IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 38. – brisati kao suvišan Članak 39. Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, br. 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.). Članak 40. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“. Primljeno na znanje Prije svega zahvalili bi smo na prijedlozima od kojih je većina već sadržana u prijedlogu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, no međutim, moramo skrenuti pozornost da je veoma teško pratiti spomenute prijedloge s obzirom da se u većini prijedloga na malo drugačiji način interpretira gotovo ista stvar koja je spomenutim člancima i u postojećem prijedlogu po mišljenju skupine, koja je radila na njegovoj izradi, puno bolje semantički i nomotehnički uređena. Primjera radi semantički neprihvatljivim smatramo da se u prvom članku pod općim odredbama kojim se propisuje predmet i opseg zakona određuje tko je nadležan voditi brigu o određenom prostoru ili objektu tim više što za mnoge prostore i objekte ne postoji osoba kojoj je to u nadležnosti. Nadalje, neprimjerenim smatramo da se u članku 2. definira što je to dijete u smislu ovog Zakona tim više što Prekršajni zakon (Članak 71. i 72. ) predviđa da se određene kazne mogu izreći i starijem maloljetniku pod određenim uvjetima. U člancima kao što su 10. i 12. stavak 2. odnosno 3. je sadržavao i raniji razmatrani prijedlog, međutim, oni su brisani jer su kvalificirani oblici prekršaja propisani u zasebnom članku (29.). Naime, na ovaj način se upravo obrnuto od prijedloga zaprimljenog od zainteresirane javnosti nastojalo izbjeći nepotrebno ponavljanje odredbe o strožijem kažnjavanju u člancima 6.,7.,9.,10.,12.,13.,17. i td. Jednako tako ocjenjujemo da je i te kako potreban članak 38. koji propisuje koji će se propis primijeniti za prekršaja koji bi eventualno bili počinjeni prije stupanja na snagu predloženog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
69 Lidija Orešković PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA, USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA moje mišljenje je da se trebamo ugledati na zapad i šire, što se tiče držanja životinja, Stroga pravila , te ustanovu koja će to sprovoditi u djelo, Na takav način imat će svi višestruke dobrobiti, neće biti zlostavljanja(jer koliko ja znam zlostavljanje je zlostavljanje), tko nije u mogućnosti iz bilo kojih razloga držati životinju, ne može je držati, kastracija nerasplodnih životinja smanjila bi broj nesretnih napuštenih i gladnih životinja, pa time smanjila i opasnost od širenja bolesti, Pa to je poznato u svim naprednim zemljama, samo trebamo preuzeti sistem. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
70 Luka Mesarić PRIJEDLOG  ZAKONA  O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA  I  MIRA, OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE  TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Poštovani/e, podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Ako se makne postojeći članak to će biti veliki korak natrag i tko će zaštititi životinje? To bi bio korak unatrag i dalje od civiliziranog načina života. Hvala. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
71 Margelov institut II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 5. Isticanje nedopuštenih simbola PODNOSIMO: Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Članak 5. Veličanje ideja mržnje i nesnošljivosti (1) Tko na javnom mjestu govorom, povikom, pozdravom, pjevanjem, sviranjem, nošenjem ili isticanjem oznake, simbola, fotografije, slike i crteža ili pisanjem, crtanjem i slikanjem ili postavljanjem spomenika i skulptura ili reproduciranjem govora, glazbe, pjesme, filma, fotografije, slike, crteža, oznake i simbola ili na drugi način slavi ili veliča fašističke, nacističke, ustaške, četničke i druge političke stranke, pokrete, udruge, države i druge organizacije, pojedince i ideologije koje se temelje na mržnji i nesnošljivosti prema bilo kojem čovjeku, skupini ljudi ili zajednici zbog njihove rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana. (2) Tko pomoću računalnog sustava distribuira ili na drugi način čini dostupnim javnosti materijale iz stavka 1. ovog članka ili tko takve materijale proizvodi, umnožava, prodaje, uvozi ili izvozi ili ih radi toga posjeduje, kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana. (3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 300.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kojeg počini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna. (5) Novčanom kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj iz stavka 2. ovog članka odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. OBRAZLOŽENJE Člankom 5. je inkriminirano slavljene ili veličanje ideja nesnošljivosti i mržnje. Ustav Republike Hrvatske u članku 14. osigurava jednaka ljudska prava i temeljne slobode. U članku 39. Ustava Republike Hrvatske zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Odredba u nacrtu prijedloga Zakona odnosi se na veličanja ideja nesnošljivosti i mržnje prema bilo kojem čovjeku, skupini ljudi ili zajednici zbog njihove rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta. Kvalificirani oblici prekršaja iz stavka 2. ostvaruju se distribuiranjem takvih materijala pomoću računalnog sustava ili na drugi način činjenja dostupnim javnosti materijala kojima se slavi ili veličaju ideje mržnje i nesnošljivosti, te proizvodnja, umnožavanje, prodaja, uvoz ili izvoz takvih materijala, odnosno u tom cilju njihovo posjedovanje. Stavcima 3. – 5. je za prekršaje iz stavka 2. propisano kažnjavanje pravne osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, obrtnika te osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi obavljanja njezina obrta ili druge samostalne djelatnosti Za razliku od kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. Kaznenog zakona („NN“125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.) kojim je inkriminirano pozivanje na nasilje ili mržnju, kao i za razliku od prekršaja iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije („NN“ 85/08. i 112/12.), kojim je inkriminirano prouzročenje straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju nesnošljivosti s povredom nečijeg dostojanstva kao posljedicom, predložene prekršajne odredbe usmjerene su na kažnjavanje slavljenja i veličanja tvorevina i ideologija, bivših i sadašnjih, koje se temelje ili su se temeljile na mržnji i nesnošljivosti, bez obzira je li time neposredno povrijeđen neki pojedinac ili skupina osoba. Naime, objekt zaštite u ovom prekršaju jest društvo samo i njegove osnovne vrednote koje izviru iz samog Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi je i konkretizirano da se to odnosi na fašističke, nacističke, ustaške, četničke i druge političke stranke, pokrete, udruge, države i druge organizacije ili pojedince i ideologije koje se u svojoj osnovi i ideji temelje na mržnji i nesnošljivosti. Propisane kazne ovog prijedloga usklađene su s oba citirana zakona, u skladu s njihovom težinom, odnosno društvenim dobrom koje se štiti. Primljeno na znanje Spomenuti članak ćemo dodatno razmotriti kako ne bi došlo do preklapanja sa kaznenim djelom – „Javno poticanje na nasilje i mržnju“, opisanim u čl. 325. Kaznenog zakona.
72 Ured pučke pravobraniteljice II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 5. Isticanje nedopuštenih simbola Ovim člankom inkriminira se počinitelja koji na javnom mjestu držanjem, nošenjem, isticanjem ili prikazivanjem simbola, crteža, fotografija, filmova ili na drugi sličan način poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku, mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti uznemirava građane. Također je na isti način inkriminirano i ponašanje osoba koje raspačavaju pisane, tiskane ili snimljene materijale odnosno na drugi način uznemiravaju građane. (str. 18. Obrazloženja Nacrta prijedloga). Istodobno, Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) člankom 325. kao kazneno djelo predviđa Javno poticanje na nasilje i mržnju koje se nalazi u Glavi tridesetoj (XXX.) KAZNENA DJELA PROTIV JAVNOG REDA iz čega zaključujemo kako je zaštićen objekt upravo javni red i mir. Stavkom 1. propisano je: „Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“ S obzirom na navedeno kazneno djelo i predloženi prekršaj, ukazujemo kako nije razvidno razgraničenje između već postojećeg kaznenog djela i prekršaja koji se predlaže ovim Nacrtom prijedloga Zakona, pogotovo u dijelu poticanja na mržnju koja spominju oba Zakona, a što dovodi do pravne nesigurnosti. Također, u obrazloženju članka 5. navodi se da je smisao prekršaja „inkriminiranje raspačavanja spomenutih materijala na neprihvatljiv način koji može izazvati uznemirenost kod građana“. Smatramo da uopće ne postoji prihvatljiv način raspačavanja takvog materijala, odnosno, da uznemirenost građana izaziva već sam sadržaj inkriminiranog materijala koji se raspačava, što je u potpunosti različito od danog obrazloženja smisla prekršaja. Primljeno na znanje Spomenuti članak ćemo dodatno razmotriti kako ne bi došlo do preklapanja sa kaznenim djelom – „Javno poticanje na nasilje i mržnju“, opisanim u čl. 325. Kaznenog zakona.
73 Ured pučke pravobraniteljice II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 9. Izazivanje osjećaja straha i ugroženosti Prema obrazloženju Nacrta prijedloga (str. 19) ovim člankom zaštićena vrijednost je osjećaj sigurnosti kod građana. Prekršaj se može počiniti uznemiravanjem kucanjem ili zvonjenjem na ulazna vrata doma, ili na javnom mjestu nametljivim kretanjem iza osobe, gestikulacijama, verbalno ili na drugi način, s namjerom izazivanja osjećaja straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti. Najblaži oblik prekršaja je uznemiravanje kucanjem ili zvonjavom na vrata, te sličnim postupcima koji kod osobe mogu izazvati osjećaj nelagode, nesigurnosti ili uznemirenosti. Drugi oblik prekršaja predstavlja uznemiravanje kod kojeg počinitelj svojim kretanjem kod druge osobe izazove osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti. Kako su u praksi zabilježeni slučajevi gdje osim takvog ponašanja počinitelji nisu poduzimali niša drugo, ali je i to bilo dovoljno da se naruši mir i spokojstvo građanina, nametnula se je potreba da i ovakvo ponašanje bude inkriminirano kao prekršaj iz područja javnog reda i mira. Za razliku od kaznenog djela Nametljivog ponašanja opisanog u članku 140. Kaznenog zakona, za počinjenje prekršaja nije bitna ustrajnost niti kontinuitet, što se navode kao bitna obilježja kaznenog djela. Spornim smatramo stavak 1. navedenog članka jer smo mišljenja da nije u skladu sa samim naslovom odredbe a niti s danim obrazloženjem. Odredba stavka 1. glasi: „Tko učestalom zvonjavom ili kucanjem na vrata ili na drugi način uznemirava stanare, držatelje ili korisnike stambenog ili poslovnog prostora, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna. Naime, kao zaštićena vrijednost koja se ovim člankom želi postići naveden je „osjećaj sigurnosti kod građana“. Međutim, iz odredbe stavka 1. proizlazi da se zapravo radi o uznemiravanju učestalom zvonjavom ili kucanjem na vrata ili na drugi način stanara, držatelje ili korisnike stambenog ili poslovnog prostora. Pojam „uznemiravanja“ kao narušavanja mira spomenutih kategorija građana razlikuje se od „izazivanja osjećaja straha i ugroženosti“, kako je naslovljen predmetni članak te kao pojam uopće nije sadržan u samom naslovu članka. U tom kontekstu smatramo da je uznemiravanje opisano u stavku 1. zapravo narušavanje mira prouzročeno „učestalom zvonjavom ili kucanjem na vrata ili na drugi način“, i kao takvo već sadržano u opisu djela članka 13., naslovljenog kao Remećenje javnog reda svađom, vikom, bukom, nametljivim, uvredljivim ili ugrožavajućim ponašanjem. Stoga, ukoliko se želi naglasiti pojam „uznemiravanja“ koje će, između ostalog, obuhvaćati i opisano ponašanje, onda se isti može staviti u naslov članka 13. tako da glasi: „Remećenje javnog reda svađom, vikom, bukom, nametljivim, uvredljivim, uznemiravajućim ili ugrožavajućim ponašanjem“. Primljeno na znanje Zaštićena vrijednost iz ovog članka je osjećaj sigurnosti kod građana koja se narušava izravno propisanim radnjama kao što su kucanje, zvonjenje na vrata i sl. i za razliku od kaznenom djela „nametljivog ponašanja“ iz članka 140. Kaznenog zakona nije potrebna ustrajnost niti kontinuitet koji su bitna obilježja tog kaznenog djela.
74 Kuća ljudskih prava Zagreb II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 11. Spavanje na javnom mjestu Predlaže se brisanje članka 11. stavaka 1 i 2. Obrazloženje: Inkriminacija spavanja na javnom mjestu dovodi u realnu opasnost ostvarivanje ljudskih prava beskućnika koji su u nedostatku primjerenog smještaja primorani osigurati svoj odmor na javnom mjestu. Kažnjavanje beskućništva kroz inkriminaciju spavanja na javnom mjestu nije u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava, posebice poštivanjem ljudskog dostojanstva. Ustavni sud Mađarske je u Odluci 38/2012 od 14. prosinca 2012. godine ukinuo sličnu odredbu mađarskog zakona kojim se penaliziralo beskućnike koji su koristili javne površine za odmor i spavanje. Sud je ustvrdio da je beskućništvo društveni problem te da je država umjesto da kažnjava beskućnike dužna kroz sustav socijalne pomoći svakoj osobi osigurati adekvatan pristup ostvarivanju prava na adekvatno stanovanje. Ovo stajalište Suda kasnije je dodatno potvrđeno Stajalištem Venecijanske komisije od 14. i 15. lipnja 2013. godine na članak 8. Temeljnog zakona Mađarske koji utvrđuje pravo na adekvatno stanovanje. Slijedom gore navedenog, potrebno je brisati članak 11. stavke 1 i 2, te ih uskladiti s međunarodnim normama, prije svega Europskom socijalnom poveljom i Preporukom o implementaciji prava na stanovanje Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe CommDH(2009)5 od 30. lipnja 2019. godine. Primljeno na znanje Dodatno će se razmotriti pojam (definicija) spavanja, kao i inkriminacija spavanja na javnom mjestu.
75 Ženska mreža Hrvatske II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 11. Spavanje na javnom mjestu Predlažemo brisanje članka 11. Obrazloženje: Postoje brojne životne situacije u kojima se ljudi mogu naći da mimo vlastite volje prespavaju na javnom mjestu koje za to nije namijenjeno. Društvo u ovakvim situacijama treba reagirati na druge načine a ne kažnjavanjem. Na primjer: žena žrtva nasilja koja bježi od nasilnog partnera ili osoba koja prespava na plaži (po danu) ili na travnatoj površini za vrijeme održavanja javnih događanja, ili druge životne izvanredne okolnosti (netko izgubi novac ili vezu za javni prijevoz, a nema novca za plaćanje spavanja, i sl.). U pogledu st.3. čl.11. nejasno je na temelju čega itko može i treba procjenjivati razloge nečijeg zadržavanja u zajedničkom prostoru stambene zgrade? Ovo su teški uplivi u slobode i prava građanki i građana na slobodu kretanja pa i zadržavanja. Potrebno je poticati normalan suživot i interakcija među ljudima kao i njihovo međusobno pomaganje i solidarnost, a ne uhođenje, uspostavljanje nadzora i kontrole na principima samoprocjene čije je jedino uporište privilegija koja proistječe iz vlasničkih ili drugih stvarnih kao i obveznih prava… Primljeno na znanje Dodatno će se razmotriti pojam (definicija) spavanja, kao i inkriminacija spavanja na javnom mjestu.
76 Gabriela Banić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 11. Spavanje na javnom mjestu Smatram da je st. 1. preopćenit i da bi trebale postojati iznimke, npr. u slučajevima kada određena osoba spava na javnom mjestu jer neskrivljeno nije imala mogućnosti pronaći prikladno mjesto za spavanje. Kazna bi trebala biti blaža. Ovim člankom se prvenstveno s one strane zakona stavljaju najosjetljivije osobe u našem društvu, a to su beskućnici koji u pravilu niti nemaju iznos koji bi trebao za podmirenje prekršajne kazne i troškova postupka, što bi dosta brzo rezultiralo smještanjem istih u kratkotrajni zatvor. Ratio legis je pretpostavljam "čišćenje" javnih površina od "spavača" a time i ljepši okoliš i pojačanje osjećaja sigurnosti kod građana, međutim dok se problem smještaja svih beskućnika u RH ne riješi, nije opravdano kod građana izazivati lažan osježaj sigurnosti da je "problem beskućnika riješen". Osim toga postoje slučajevi kada alkoholizirane osobe zaspu na javnoj površini (često su to i naši turisti) što je svakako manje zlo nego da zaspu za volanom pa nekoga ubiju. Iz tih razloga smatram da je uputno da se ne inkriminira spavanje na javnom mjestu, a podredno da se ono mnogo blaže kažnjava. Primljeno na znanje Dodatno će se razmotriti pojam (definicija) spavanja, kao i inkriminacija spavanja na javnom mjestu.
77 Kuća ljudskih prava Zagreb II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga Predlaže se uklanjanje odredbe iz Prijedloga Zakona. Obrazloženje: Postojeća zakonska rješenja već predviđaju sankcije za seksualnu prisilu, iskorištavanje i nasilje, te trgovinu ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Svi ovi oblici predstavljaju teška kršenja temeljnih ljudskih prava te kao takvi moraju, uvijek i svugdje, te bez mogućnosti iznimke, biti sankcionirani. Međutim, osnovni oblik (tzv. “neprisilna prostitucija” kako je u obrazloženju ovog članka imenuje predlagač), ne predstavlja oblik ni jedenog od gore navedenih inkriminiranih dijela, već je to isključivo oblik konsensualnog seksualnog rada čija penalizacija ne može biti opravdana popunjavanjem pravne praznine kažnjavanja osnovnog oblika kvalificiranog dijela prostitucije (kako se to navodu i obrazloženju ovog članka) jer ono ni ne postoji kod konsenzulane prostitucije koja je lišena elementa prisile i iskorištavanja. S aspekta usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s međunarodnim standardima ljudskih prava nastavak inzistiranja na kriminalizaciji seksualnih radnika/ica nije opravdan. Potrebno je ukloniti ovu odredbu iz Prijedloga Zakona te ga u potpunosti uskladiti s međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava seksualnih radnika/ica, i to preporukama međunarodnih tijela i organizacija: − UN Women-a (glavnog tijela UN-a koji se bavi pravima žena) - Note on Sex Work, Sexual Exploatation and Trafficking, 2013. − UNAIDS-a (tijela UN-a nadležnog za prevenciju AIDS-a) - Guidance Note on HIV and Sex Work, 2012.; Services for Sex Workers, 2014. − Specijalnog izvjestitelja u pogledu prava svih na najviši ostvarivi standard psiho-fizičkog zdravlja pri Vijeću za ljudska prava UN-a, Ananda Grovera na četrnaestoj sjednici Vijeća za ljudska prava UN-a održanog 27. travnja 2010. godine – UN.Doc.A/HRC/14/20 − Svjetske zdravstvene organizacije - Prevention and Treatment of HIV and Other Sexually Transmitted Infections for Sex Workers in Low- and Middle-Income Countries, 2012.; Implementing Comprehensive HIV/STI Programmes with Sex Workers, 2013. − Svjetske banke - Legal Aspects of HIV/AIDS: A Guide for Policy and Law Reform, 2007. − Europskog parlamenta - EU Parliament Resolution on Sexual Exploatation and Prostitution and its Impact on Gender Equality, 2014.; P7_TA(2014)0162 (vidjeti točke 19., 26., 27. i 49.). − Amnesty International-a - Decision on State Obligations to Respect, Protect and Fulfil Human Rights of Sex Workers, 2015. − Međunarodnog odbora za prava europskih seksualnih radnika - The Declaration of the Rights of Sex Workers in Europe, 17. listopada 2005. Prijedlog zakonskog nerazlikovanja osnovnog oblika prostitucije (neprisilne prostitucije) od kvalificiranog oblika prostitucije (prisilne prostitucije) dovodi do praktičnog nerazlikovanja konsenzualnog seksualnog rada i trgovine ljudima radi seksualne eksploatacije, a što potencijalno može rezultirati nizom neprimjerenih reakcija od strane organa prisile i posljedično pravosudnih tijela kojima se na taj način propušta pružanje odgovarajuće pravne pomoći kako seksualnim radnicima/icama, tako i žrtvama trgovine ljudima, odnosno može značiti praktično sprječavanje osoba, namjerom ili propustom, u ostvarivanju zagarantiranih ljudskih prava. Također, nedostatkom ovakvog razlikovanja oblika potencijalno se krše prava seksualnih radnika/ica u pogledu prava na samoodređenje i ostvarivanja nužnog zdravstvenog standarda te može omesti napore za sprječavanje i progon prisilne prostitucije, maloljetničke prostitucije i trgovanja ljudima. U konačnici, bitno je prepoznati ljudska prava seksualnih radnika/ica u težnji da ih se zaštiti od prisile, iskorištavanja i svakog oblika nasilja. Stoga, kao alternativu kriminalizaciji i kaznenom progonu osnovnog oblika prostitucije (neprisilne prostitucije) predlažemo nekažnjavanje neprisilne prostitucije punoljetnih osoba i ohrabrujemo napore za stvaranjem zakonskih okvira kojima bi se pružila prilika osobama za ostvarivanje ekonomskih alternativa seksualnom radu. Važno ne izgubiti iz vida ekonomske uzroke postojanja seksualnog rada, a koji su često strukturno zadani te usko povezani s ekstremnim siromaštvom i diskriminacijom te pretežito rodno određeni kao društveni fenomen višestrukog ženskog isključenja: ekstremnog ženskog siromaštva, socijalne ugroženosti, diskriminacije i nasilja po rodu. Stoga, bitno je prepoznati i uvažiti kao društvenu činjenicu kako seksualni rad kao takav nužno i uvijek ne predstavlja osobni izbor, mada mogućnost i takvog tumačenja mora postojati. Stoga, ako se uzme kao činjenica da kriminalizacija konsenzualnih seksualnih radnika/ica ujedno znači i veći stupanj društvene stigmatizacije njihova rada te njih samih, kao i s time uzročno-posljedično povezane diskriminacije na radnom mjestu, nasilja i drugih kršenja ljudskih prava tih osoba te, u konačnici, i veće potencijalne ranjivosti u pogledu infekcije virusom HIV-a, onda se uviđa nužnost nekažnjavanja i daljnjih napora na zakonskoj regulaciji konsenzualnog seksualnog rada punoljetnih osoba. Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
78 Ženska mreža Hrvatske II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga Ženska mreža Hrvatske, koja se sastoji od 34 ženske organizacije ili sekcije, podržava prijedloge svojih članica Centra za žene žrtve rata - ROSA, iz Zagreba i Ženske udruge "Izvor", iz Tenje u odnosu na članak 12. ovoga Zakona. Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
79 Ženska udruga "IZVOR" II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga U članku 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga, stavku jedan (1) Prijedloga Zakona o prekršajima javnog reda i mira brišu se riječi ”ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist”, a dodaju se riječi "a time nije počinjeno kazneno djelo". U članku 12., stavku dva (2) Prijedloga Zakona o prekršajima javnog reda i mira brišu se riječi ”pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist”, a dodaju se riječi: "a time nije počinjeno kazneno djelo". Tako da članak glasi: ( 1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, a time nije počinjeno kazneno djelo, kaznit će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 kn. (2) Tko koristi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, a time nije počinjeno kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje 40 dana. Obrazloženje: Predlažemo ukidanje kažnjavanja osoba koje ponude i pružaju spolne usluge za novčanu ili drugu korist. Podržavamo kažnjavanje osoba koje koriste ili zatraže spolne usluge time da ujedno predlažemo mogućnost strožeg kažnjavanja izricanjem isključivo kazne zatvora u trajanju od najmanje 40 do 90 dana. Prijedlog za strože kažnjavanje korisnika spolnih usluga koji isključuje novčanu kaznu ima uporište u činjenici da u hrvatskom pravnom sustavu razgraničenje između kaznenih djela i prekršaja prema težini djela nije jasno provedeno. Primjerice u Kaznenom zakonu postoje kaznena djela za koja nije propisana kazna zatvora (slučaj kaznenog djela klevete) za koje je propisana samo novčana kazna, dok je za najteže prekršaje propisana kazna zatvora od devedeset dana. Mimo navedenog prijedloga zalažemo se za izmjene i dopune čl. 157 Kaznenog zakona koji se odnosi na kazneno djelo prostitucije, na način da se sankcionira i korištenje spolnih usluga uz naplatu kao kazneno djelo, smatramo da se protupravno ponašanje prekršajno treba procesuirati i sankcionirati samo pod uvjetom da nije ispunjeno biće kaznenog djela iz čl.157 KZ. Odredba članka 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je rodno neutralana tj. kreće od pretpostavke da počinitelj može biti osoba oba spola, no u realnom životu korisnici 'spolnih usluga' su muškarci. S druge strane, žene su te koje se nalaze u sustavu prostitucije. Nejednaki odnos moći u društvu između žena i muškaraca se najjasnije zrcali upravo kroz ovaj najstariji heteropatrijarhalni institut za proizvodnju daljnje nejednakosti i očuvanje potlačenosti žena kojim su svedene na puki objekt zadovoljenja seksualnih potreba i želja muškaraca. Tu sistemsku nejednakost (mišljenu u užem i širem smislu) nije moguće ispraviti na način da se predviđa obostrano kažnjavanje. Predviđanjem obostranog kažnjavanja se zapravo kaže ne samo da povreda ne postoji (u pojedinačnom slučaju) nego tako postavljena paradigma negira nejednaki odnos moći između žena i muškaraca u društvu generalno uz istovremeno pozivanje upravo na uspostavljanje i ispunjenje načela ravnopravnosti spolova čija proklamacija i je uspostavljena radi nejednake društvene, političke, ekonomske i druge neravnopravnosti koja realno postoji između osoba čiji je biološki spol ženski i muški. Kažnjavanje jednokratnog korištenja 'spolnih usluga' za novac smatramo jedinim ispravnim stavom jer povreda nastaje ispunjenjem određenog kažnjivog djela, a ponavljanje ispunjenja može biti samo kvalifikatorna okolnost za počinitelja određenog djela koje se kvalificira prekršajem ili kaznenim djelom. Navedenom odredbom zakonodavac predlaže obostrano kažnjavanje uz istovremeno iskazivanje pune svijesti o tome kako će to biti teško dokazivo u praksi, što smatramo neospornim. Postavlja se pitanje tko će prijaviti kažnjivo djelo? Kome je to u interesu? Kako očekivati da će žena koja je seksualno zlostavljana prijaviti ukoliko i njoj prijeti visoka novčana ili kazna zatvora? Kakav će utjecaj imati postojeći registar evidentiranih žena u prostituciji i nepostojeći kupaca (koji su do sada bili amnestirani) prilikom donošenja diskrecione (pr)ocjene policije u slučaju pokretanja postupka? Što se postiže ovakvim normiranjem? Nejasno je na koji način ovakvo normiranje može djelovati preventivno. Potražnja se neće smanjiti samo zato jer zakonodavac predviđa kaznu za kupce uz punu svijest o problemima realizacije te kazne. Ovakva odredba osim što ne pruža podršku ženama i ne stvara preduvjete za zaštitu i izlaz žena iz prostitucije na ovaj način još i stvara preduvjete koji priječe elementarnu zaštitu psihičkog i fizičkog integriteta žena i drugih u prostituciji. Naime, nerealno je očekivati prijavljivanje seksualnog nasilja u slučaju kada takav čin za sobom povlači za posljedicu visoke novčane kazne i/ili kaznu zatvora do 40 dana radi toga što je ista radnja može biti kažnjiva kao prekršaj za jednu stranu koja je ujedno i žrtva kaznenog djela u istom događaju. Historijski kontinuum seksualne eksploatacije žena i djece kroz prostituciju je izraz diskriminacije per se! Upravo iz tog razloga navedena odredba koja predviđa obostrano kažnjavanje nužno mora produbljivat daljnju diskriminaciju. Jednako tako navedena odredba uspostavlja kriterije ili praksu koje stavljaju osobu jednog spola (žene) u nepovoljniji položaj. Ovakva odredba nema jednak utjecaj na žene i muškarce. Naprotiv, ovakva odredba još više produbljuje taj jaz i jača sistem prostitucije. Sama činjenica da su muškarci ti koji koriste žene za novac radi zadovoljenja vlastitih seksualnih prohtjeva je izraz nemoći za jedne i moći za druge. Iz tog razloga je prijedlog kažnjavanja isključivo korisnika prostitucije mehanizam koji doprinosi smanjivanju potražnje za kupovinom 'spolnih usluga' i doprinosi uspostavljanju formalnopravnog zahtjeva za ravnopravnosti spolova. Ukoliko to izostane, postojeća nejednakost se zakonski potvrđuje, a putem prakse ostvaruje! Predviđanje obostranog kažnjavanja korisnika i pružateljica 'spolnih usluga' su u suprotnosti sa formalnopravnim načelom ravnopravnosti spolova koje je ustavna kategorija i onemogućava se supstancijalna jednakost između žena i muškaraca. Jednako tako potrebno je reći da je predviđanjem obostranog kažnjavanja realno za očekivati neprijavljivanje seksualnog nasilja koje žene u prostituciji doživljavaju od muškaraca. Navedeni prijedlozi svoje uporište crpe u brojnim međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava,a na razini EU u skladu su sa Rezolucijom Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. godine o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova (2013/2103 (INI) koja navodi da “tržišta prostitucije produbljuju problem trgovanja ženama i djecom)” te “da trgovanje ljudima služi kao sredstvo opskrbljivanja tržišta prostitucije ženama i djevojkama)”. Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. godine o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. godine o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive (2015/2118(INI)) navodi: „34. traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta; 51. poziva države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive i da razviju posebne strategije za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima radi seksualnog iskorištavanja, kao što su programi i planovi izlaza kako bi se ojačala i zaštitila prava osoba uključenih u prostituciju i smanjila njihova izloženost iskorištavanju, i kampanje za smanjenje potražnje za seksualnim uslugama žrtava trgovanja ljudima, imajući istodobno na umu da je reguliranje prostitucije u nadležnosti država članica; poziva Komisiju da dodatno ispita sve veze između potražnje za seksualnim uslugama i trgovanja ljudima; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose s osoba koje prodaju seksualne usluge žrtava trgovanja ljudima na one koje ih kupuju.“ Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. godine o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u svom članku 18., Sprečavanje, navodi potrebu da: “1. Države članice poduzimaju potrebne mjere, kao što su obrazovanje i osposobljavanje, kako bi odvraćale i smanjile potrebu koja prati sve oblike iskorištavanja povezane s trgovanjem ljudima. 2. Države članice poduzimaju potrebne mjere, uključujući preko interneta, kao što su informacijske kampanje i kampanje za podizanje svijesti, programi za istraživanje i obrazovanje, prema potrebi u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva i drugim dionicima, koji nastoje podizati svijet i smanjiti opasnost da ljudi, a posebno djeca, postanu žrtve trgovanja ljudima. 3. Države članice promiču redovito osposobljavanje službenika koji će vjerojatno dolaziti u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima, uključujući policajce na terenu, s ciljem da ih se osposobi da prepoznaju i rade sa žrtvama i potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima. 4. Kako bi se odvraćanjem doprinijelo učinkovitijem sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima, države članice razmatraju poduzimanje mjera kako bi se kao kazneno djelo kažnjavalo korištenje usluga čiji je predmet iskorištavanje iz članka 2., uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela iz članka. Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
80 mirjana hajduk II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga BRISANJE ČLANKA 12 Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga (1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili koristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 40 dana. OBRAZLOŽENJE Amnesty Interntional je ove godine nakon dvogodišnje analize sistemskog nasilja nad seksualnim radnicama širom svjeta, objavio dokument naziva Amnesty International policy on state obligations to respect, protect and fulfil the human rights of sex workers https://www.amnesty.org/en/documents/pol30/4062/2016/en/ kojim se zalaže za dekriminalizaciju seksualnog rada kao jedinog pristupa kojim se poboljšava položaj seksualnih radnica i radnika. Dekriminalizaciju podržavaju, između ostalih: ILO, ECDC, UNFPA, WHO, UNDP, Human Rights Watch, the Global Commission on HIV and the Law,UNAIDS, the Global Network of People Living with HIV, the International Women’s Health Coalition, The Lancet, The Global Fund for Women, itd. Sve te organizacije su osvojile definiciju Seksualnog rada kao rada: sporazumno pružanje seksualnih usluga između odraslih osoba pod uvjetima koji se podrazumevaju između prodavca i korisnika usluga. U tom smislu, zabrana seksualnog rada krši prava definirana Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, u kojoj se u članu 23. kaže: Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i zadovoljavajuce uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti., a isto to je i zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je suvremena i demokratska država, a isto tako i članica Europske unije, u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka, te promiče njegov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. U prijedlogu zakona navedeno je, citiram -" S obzirom da prostitucija predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju". Ministarstvo unutarnjih poslova nemože tj. nebi smjelo predlagati zakone na temelju nepisanih moralnih pravila i što netko smatra da je to društveno neprihvatljivo. Seksualne radnice i radnici u Republici Hrvatskoj žive ispod margina društva, konstantno su izloženi nasilju, a često su ekonomski i socijalno ugrožena kategorija žena – nezaposlene, bez škole, ili s niskom ili srednjom stručnom spremom, često samohrane majke mnogobrojne djece... a niti jedan zakon kakav god bio i pod kojim uvjetima donesen neće moći spriječiti jednu nezaposlenu, samohranu majku da svojoj djeci omoguči dom, hranu i školovanje. Što se tiče medija oni su prvi koji dodatno potiču samu stigmatizaciju i diskriminaciju seksualnih radnica a tome mogu posvjedočiti i mnogobrojni komentari ispunjeni govorom mržnje i na portalima medija i na društvenim mrežama. Seksualne radnice i radnici u Republici Hrvatskoj nemaju nikakva prava, ni kao građani ovog društva ni kao ljudska bića, nemaju prava na zaštitu od nasilja, nemaju prava na normalan život, nemaju pravo na egzistenciju, nemaju prava za život, jedino pravo koje imaju je da ih se progoni. Pojam prostitucije u Republici Hrvatskoj je uvjek bila „škakljiva tema“ i o njoj se uvjek raspravljalo sa zadrškom, sljedeći primjere drugih zemalja i onog što bi bilo kad bi bilo a pritom ne mareći o životima samih ljudi koji se bave seksualnim radom i nikada se nije pitalo za njihovo mišljenje, a koliko je meni poznato u Republici Hrvatskoj ne postoji niti jedna organizacija koja bi se bavila isključivo pravima seksualnih radnica, a niti jedna žena koja se nekad bavila ili se bavi seksualnim radom nije uključena u rad organizacija koje u svom programu zalažu za borbu protiv nasilja nad seksualnim radnicima, a isto tako moram nadodati da rijetko i osuđuju diskriminaciju i govor mržnje prema ženama koje su prikazane u društveno neprihvatljivim situacijama, kao i seksualnim radnicama. Što se tiče zalaganje pojedinih feminističkih organizacija za uvođenje švedskog modela koji gleda seksualne radnike kao žrtve, a pritom kažnjava klijente moram priopčiti da nisu sve žene žrtve koje treba spasiti, nemojmo miješati kruške i jabuke, a što se tiće trafficinga ono se ne odnosi uvjek striktno samo za prostituciju. Seksualan radnik ne prodaje svoje tijelo, on nudi svoje usluge ( koje nisu uvjek seksualne prirode) u prijedogovorenom vremenskom razdoblju. Obrativši se pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić o problemima s kojima se susreću seksualne radnice u društvu i diskriminaciju putem medija gdje je već gotovo stereotipno stajalište kako je to skoro najveće zlo koje postoji, ozbiljan govor o toj tematici gotovo ni ne postoji u našim medijima, doduše ako se otvori tema piše se jako šturo i senzacionalistički, neosnovano, s gotovo nikakvim osnovanim informacijama, isto tako uputivši joj par linkova tih članaka da sama procijeni situaciju. Odgovor koji sam dobila bio je očekivan, upoznata je sa situacijom i da će aktivno sudjelovati u rješavanju tih problema, ali javne osude takvog ponašanja nije bilo. Zakon koji je trenutno na snazi i svi znamo koliko je star direktno progoni žene, jednom uhićena, a to znači da ćeš biti i drugi put i opet sljedeći a primjer je taj da neke su žene i po 12 puta godišnje bile uhićene zbog odavanja prostituciji, onako po špranci, tako da bi netko pomislio da Hrvatska policija i pravosuđe nema pametnijeg posla, da je stupanj zločina, kriminala i korupcije u ovoj državi skoro pa istrijebljen jedino još prostitucija ostala pa da i to riješimo, a da ne izostavim seksualne radnice trpe diskriminaciju i nasilje od same policije (diskriminatorno ponašanje, traženje mita u novčanom i uslužnom smislu za takozvanu zaštitu, prisilno podvođenje, ucjena...) i od strane sudstva na temelju prijašnjih uhićenja. Isto tako zakonom je zabranjeno i oglašavanje seksualnih usluga, do sada nije zabilježeno da je ijedan medij koji na svom portalu oglašava takve usluge bio sankcioniran. Zaključak je taj da kraći kraj uvjek izvuku žene, seksualne radnice. Novi prijedlog zakona nije ništa bolji samo su postrožene kazne za već izmaltretirane seksualne radnike. Vezano uz ovo šturo objašnjenje kako je prostitucija društveno neprihvatljiv oblik ponašanja, moram vam napomenuti da ista postoji otkad je svijeta i čovječanstva, to nije došlo danas „ušuljala se preko noći“, dakle nekakvo dodatno sankcioniranje neće promijeniti apsolutno ništa ( ovih 40 god. Starog zakona je dokaz). Prostitucije će i dalje biti, htjeli to vi prihvatiti ili ne, i pretpostavljam da ste svjesni te činjenice koja je realna. Ovakav način tretiranja seksualnih radnika, prvenstveno žena nema mjesta u 21. stoljeću i ovaj prijedlog zakona je direktno kršenje Ustava i Deklaracije o ljudskim pravima. Dakle, apeliram da se ovog problema treba prihvatiti maksimalno realno vezano uz vrijeme u kojem živimo. Represijom , zatvaranjem i kažnjavanjem žena koje na taj način zarađuju za kruh neće se puno postizati u budućnosti, stvorit će se kontraefekat, na štetu seksualnih radnica. Ako se bojite da bi dekriminalizacija prostitucije dovela do porasta prostitucije i da bi to svakom bilo dostupno, Varate se. Ne želi se svaka žena baviti seksualnim radom, i bez obzira na ekonomsku situaciju, da je stopa nezaposlenosti 0%, uvjek će biti žena koje će se baviti seksualnim radom, to je činjenica koju isto morate prihvatiti. Dekriminalizacijom ćemo postići jedino to da ćemo se prema seksualnim radnicima odnositi prema ljudskim bićima jer to oni i jesu, da će imati pravo na zaštitu od nasilja, bolju zdravstvenu informiranost i zaštitu uostalom imala bi prava na normalan život. Isto tako moći ćemo pružiti i pomoć pravim žrtvama koje su uvučene u prostituciju ne svojom voljom već prisilom, jer će policija slušati, surađivati i štititi seksualne radnice. Novina koju je predlagatelj dodao je ta da će se ubuduće kažnjavati i korisnici seksualnih usluga, ali u praksi to neće biti tako lako izvedivo. Nažalost moram Vas obavjestit da korisnici seksualnih usluga nisu samo anonimni ljudi, turisti već i poznate ličnosti, poduzetnici, bankari, strani izaslanici i ono sto najmanje Volite čuti su i političari. Moje otvoreno pitanje je koji će se svi klijenti kažnjavati ili...? Dali će klijenti isto biti podvrgnuti društvenom i medijskom linču, kao što to biva sa ženama seksualnim radnicama? Dali će svi klijenti koji su uhvaćeni na dijelu snositi iste posljedice koje će biti propisane zakonom ili zbog svog statusa u društvu neće? Ako je seksualan rad neprihvatljiv u ovom društvu, dali je onda moralno koristiti usluge seksualne radnice a s druge strane promicati neke imaginarne moralne vrijednosti, javno osuđivati seksualan rad, i poticati progon seksualnih radnica? Što to spada plačanjem "druge koristi", dali to znaći primjer- muškarac odvede djevojku u restoran plati večeru, a kasnije dogodi se obostrani seksualan čin, ispada da i to spada pod prostituciju?, primjer 2- ako muskarac djevojci kupi naprimjer poklon i kasnije se dogodi seksualan čin....to je isto prostitucija?, takva pitanja mogu postavljati u nedogled. u Hrvatskoj se društvo prema ženama ponaša kao da nisu ljudska bića, uvjek se proispituju njihove odluke, ponašanje i njihov "moralni integritet". Kriminalizacija dobrovoljne prostitucije predstavlja i neučinkovito korištenje državnih sredstava. Iz sudske prakse Prekršajnog suda u Zagrebu u recentnom dvogodišnjem razdoblju proizlazi da se kažnjava većinom osobe koje rade na ulici, a neke od njih kao sto sam prije navela imaju i preko 12 osuda godišnje. Kao što je navedeno, radi se o ženama koje su u nepovoljnom ekonomskom i socijalnom položaju, zbog čega im je u velikoj većini slučajeva izrečena novčana kazna ekvivalenta danu koje su provele u zatvoru (dan zatvora državni proračun tereti za cca 400kn), a troškovi postupka išli na teret proračuna, a teret proračuna nose građani. Pa sada izračunajte ako jedna seksualna radnica, socijalno ugroženog stanja bude uhičena najmanje 5 puta godišnje i koja svaki puta završi u zatvoru, tko snosi troškove suda i zatvora, ne izostavivši da u jednoj noći ili danu kada su "racije" policija uhapsi najmanje desetak seksualnih radnica. Ako bi sudovi pokušavali naplaćivati visoke kazne predložene u novom Nacrtu, time bi zapravo poticali okrivljene na ponovno bavljenje prostitucijom budući da su to mahom nezaposlene osobe, koje osim prostitucije nemaju drugih izvora prihoda kojim bi platile kazne. U prijedlogu zakona stoji citiram - "obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije". Obaveza društva je omogućiti svakom građaninu uvjete za život a ne progon i represiju, u državi je preko 300 000 tisuća prijavljenih nezaposlenih ljudi, desetke tisuća koji rade i pritom ne primaju plaću, ne izostavivši građane koji su blokirani i oni koji se iz svake sekunde boje hoće li završiti na cesti bez krova nad glavom, u državi gdje djeca gladuju, a kontejneri su postali posječeniji od restorana, za njih nema uvjeta za život, nema gospodarskih i socijalnih mjera, kako ćete onda naći sredstva za iskorjenjavanje prostitucije?. Mirjana H. activist member of SWAN (sex workers rights advocacy network), ICRSE (international Committee on the Rights of Sex Workers in Europe), NSWP (global network of Sex Workers project) Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
81 Ivana Radačić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga Predlaže se brisati odredbu. Kriminalizacija dobrovoljnih seksualnih usluga uz naplatu ima nepovoljne učinke na ionako marginaliziranu i često ekonomski i socijalnu ugroženu kategoriju građana tj. građanki: (ulične) prostitutke, odnosno ugrožava ljudska prava osoba koje se bave prostitucijom. Ne samo što kriminalizacija dobrovoljne prostitucije krši načelo slobode izbora, ona predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost osoba koje se bave prostitucijom (jer će npr. imati manje vremena procijeniti klijente zbog straha od uhićenja) i ostavlja prostor za kršenja prava od strane policije i pravosudnog sustava, odnosno onemogućava osobama koje se bave prostitucijom da se koriste policijskim i pravosudnim sustavom. Tako je i u Hrvatskoj sporna praksa uhićenja u kojima „dokaz“ predstavlja to što osoba stoji na „spornoj ulici“, a problem je i što se osobe koje se bave prostitucijom kažnjavaju u slučaju kad zovu policiju radi svoje zaštite, npr. kada su u pitanju nasilni klijenti (vidi: Radačić, I., 'Croatian Prostitution Policy' u Wagenaar i Jahnsen (ur.) European Prostitution Polices, Routledge, u tisku). Stoga je i organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International pozvala na dekriminalizaciju svih aspekata dobrovoljne prostitucije (Decision on State Obligations to Respect, Protect and Fulfil Human Rights of Sex Workers, 2015.), a što je zahtjev organizacija koje se bave pravima seksualnih radnika (npr. International Committee on the Rights of Sex Workers in Europe). UN Women, glavno tijelo UN-a koji se bavi pravima žena, također zastupa potpunu dekriminalizaciju dobrovoljne prostitucije (Note on Sex Work, Sexual Exploatation and Trafficking, 2013). Konačno, i EU Parlament traži od država EU da ukinu svako kažnjavanje osoba koje se bave prostitucijom (EU Parliament Resolution on Sexual Exploatation and Prostitution and its Impact on Gender Equality, točke 19., 26. i 27.). U skladu s time, kažnjavanje osoba koje se bave prostitucijom protivno je standardima zaštite ljudskih prava koje Hrvatska treba poštivati. U Europi se rasprava vodi oko dva modela: legalizacija i kriminalizacija klijenata, dok organizacije za prava seksualnih radnika/ca zastupaju model dekriminalizacije, kakav postoji na Novom Zelandu (vidi: Radačič, I., O dekriminalizaciji prostitucije na primjeru Novog Zelanda, http://www.voxfeminae.net/vijestice-list/hrvatska/item/9831-ivana-radacic-o-dekriminalizaciji-prostitucije-na-primjeru-novog-zelanda). U modelu kriminalizacije klijenata (tzv. Švedski model) osoba koje se bave prostitucijom žrtvama smatra se žrtvama te ih se u skladu s time se NE kažnjava. Predložena odredba nije u skladu sa tzv. Švedskim modelom, već predstavlja model koji počiva na ideji devijantnosti, koji se u Europi smatra zastarjelim. Osim toga, kriminalizacija prostitucije ima i negativne javnozdravstvene aspekte jer povećava rizik od spolno prenosivih bolesti budući da će u sustavima u kojima je prostitucija kriminalizirana osobe koje se bave prostitucijom, zbog stigme i mogućnosti kažnjavanja, biti manje spremne koristiti zdravstveni sustav ili se organizirati same kako bi se educirale o prevenciji spolno prenosivih bolesti. Tako je i u Hrvatskoj: žene koje rade na cesti podložne su rizicima spolno prenosivih bolesti i visokoj stopi viktimizacije (vidi: Štulhofer i ostali, 'Victimisation and HIV Risk among Croatian Female Sex Workers' Violence against women (2016) 28) Stoga se i UNAIDS , tijelo UN-a nadležno za prevenciju HIV/AIDS-a (Guidance Note on HIV and Sex Work, 2009), te Specijalni izvjestitelj UN-a o pravu na uživanje najvećeg mogućeg standarda fizičkog i psihičkog zdravlja (Izvješće za 2010., UN.Doc.A/HRC/14/20) zalažu za potpunu dekriminalizaciju dobrovoljne prostitucije. Konačno, kriminalizacija dobrovoljne prostitucije predstavlja neučinkovito korištenje državnih sredstava. Iz sudske prakse Prekršajnog suda u Zagrebu u recentnom dvogodišnjem razdoblju proizlazi da se kažnjava većinom osobe koje rade na ulici, a neke od njih imaju i preko 12 osuda godišnje. Radi se o ženama koje su u nepovoljnom ekonomskom i socijalnom položaju – nezaposlene, srednje ili niske stručne spreme ili bez škole, često samohrane majke, zbog čega im je u velikoj većini slučajeva izrečena novčana kazna ekvivalenta danu koje su provele u zatvoru, a troškovi postupka išli na teret proračuna (Radačić, u tisku). Ako bi sudovi pokušavali naplaćivati visoke kazne predložene u novom Nacrtu time bi zapravo poticali okrivljene na ponovno bavljenje prostitucijom budući da su to mahom nezaposlene osobe, koje osim prostitucije nemaju drugih izvora prihoda kojim bi platile kazne. Konačno, st. 2. ćl. 12. predlaže se kriminalizacija naplatnih seksualnih odnosa bez obzira događaju li se na javnom prostoru pa je nejasno kako je to protiv javnog reda i mira. Iz tih razloga, predlaže se izbrisati čl. 12. Ako se izbriše taj članak, neće se raditi o nikakvoj pravnoj praznini na koju se poziva predlagatelj zakona, budući da je ključ razlike između djela predviđenih u Kaznenom zakonu i čl. 12. u prisili i eksploataciji. Ne radi se dakle o kvalificiranih djelima u odnosu na osnovno jer (osnovno) kažnjivo djelo ni ne postoji ako se radi o dobrovoljnoj prostituciji. Doc. dr. sc. Ivana Radačić, viša znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, ekspertica za ljudska prava Vijeća Europe i članica EU mreže o politikama prostitucije u Europi Primljeno na znanje Postoje različita rješenja pitanja prostitucije u drugim državama, pa i u državama koje u svom tekstu navodi doc.dr.sc. Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. Nadalje, pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. Kako pitanje prostitucije nije jednostavno, govori i činjenica da je vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena. Međutim, bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuje otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. U odnosu na razliku između djela predviđenog u ovom Nacrtu Prijedloga i Kaznenom zakonu, na koju se poziva gđa. Radačić, bitno je naglasiti da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
82 Centar za žene žrtve rata -ROSA II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga U članku 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga, stavku jedan (1) Prijedloga Zakona o prekršajima javnog reda i mira brišu se riječi ”ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist”, a dodaju se riječi "a time nije počinjeno kazneno djelo". U članku 12., stavku dva (2) Prijedloga Zakona o prekršajima javnog reda i mira brišu se riječi ”pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist”, a dodaju se riječi: "a time nije počinjeno kazneno djelo". Tako da članak glasi: ( 1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, a time nije počinjeno kazneno djelo, kaznit će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 5.000,00 kn. (2) Tko koristi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, a time nije počinjeno kazneno djelo, kaznit će se novčanom kaznom od najmanje od 3.000 kn ili kaznom zatvora do 90 dana. OBRAZLOŽENJE Predlažemo ukidanje kažnjavanja osoba koje ponude i pružaju spolne usluge za novčanu ili drugu korist. Podržavamo kažnjavanje osoba koje koriste ili zatraže spolne usluge time da ujedno predlažemo mogućnost strožeg izricanja kazni ne-propisivanjem maksimuma novčane kazne, te mogućnošću izricanja kazne zatvora do 90 dana, kao u prekršajima primjenom ZZNO. Jednako tako, s obzirom da se zalažemo za izmjene i dopune čl. 157 Kaznenog zakona koji se odnosi na kazneno djelo prostitucije, na način da se sankcionira i korištenje spolnih usluga uz naplatu kao kazneno djelo, smatramo da se protupravno ponašanje prekršajno treba procesuirati i sankcionirati samo pod uvjetom da nije počinjeno kazneno djelo. Prostitucija je oblik rodno utemeljenog nasilja. Naime, ogromna većina prostitutki su žene i djevojčice, dok su ogromna većina svodnika i korisnika usluga prostitutki muškarci. Da bi se ostvarilo postojanje suvremenog demokratskog društva, nužno je, među ostalim, postići i potpunu rodnu ravnopravnost. Ta ravnopravnost postiže se, među ostalim, i potpunim odbacivanjem ideje da su žene i djevojke roba koju se može kupiti, prodavati i seksualno iskorištavati. Kriminalizacijom kupovanja seksualnih usluga fokusira se na uzroke prostitucije. Za postojanje prostitucije nužno je postojanje potražnje. Bitan preduvjet za prostituciju i trgovanje ženama su seksualni prohtjevi muškaraca usmjereni na žene, mlade djevojke i djecu. Kada muškarci kupovanje seksualnih usluga od žena i djece ne bi smatrali pravom koje se samo po sebi razumije, prostitucija i trgovina u svrhu seksualne eksploatacije ne bi postojale. Trgovci ljudima i svodnici profitiraju na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj, i pravnoj podčinjenosti i ovisnosti žena i djevojaka. U zemljama u kojima je uvedena kriminalizacija kupovanja seksualnih usluga došlo je do drastičnog smanjenja iskorištavanja žena kroz prostituciju. Prostituciju treba shvatiti kao oblik iskorištavanja žena i djece koji predstavlja ozbiljan društveni problem, koji ne šteti samo osobi koja se prostituira, već društvu u cjelini. Do sada se često umjesto na korisnike prostitucije, to jest muškarce, pažnja uglavnom usmjeravala na prostitutke, te se njih i kažnjavalo. Stoga pozdravljamo odluku Vlade da se kazeno gone kupci seksualnih usluga! S obzirom na činjenicu da činom kupovanja seksualnih 'usluga' kupac kupuje položaj moći nad osobom čije tijelo kupuje, pretvara je u robu, dehumanizira i objektivizira, smatramo da kažnjavanje kupaca treba proizlaziti iz činjenice da sam čin kupovanja seksualnih usluga treba biti kažnjiv kao potpuno neprihvatljivo ponašanje u suvremenom društvu. U zemljama u kojima je ostvaren napredak u poboljšanju statusa uvjeta života žena - u društvima u kojima su im zajamčena određena temeljna politička prava, dostupnost zaposlenja i obrazovanja i gdje je standard života viši – žene i djevojke imaju više mogućnosti izbora životnih putova i stoga su manje ranjive i puno rjeđe pribjegavaju prostituciji kao načinu opstanka i egzistencije. Siromaštvo, neadekvatno i nedostupno školovanje, beskućništvo, seksualna diskriminacija i nasilje nad ženama su stalne teme u životopisima žena koje se bave ili su se bavile prostitucijom. Velik broj djece, većinom djevojčica, koje su bile seksualno zlostavljane u ranoj dobi, kasnije od istih muškaraca koji su ih seksualno zlostavljali bude prodan u prostituciju. Prema međunarodnim istraživanjima, prosječna dob starosti u kojoj se djevojčice uvlače u prostituciju je trinaest godina. Prostituirane osobe, međutim, treba gledati kao žrtve koje nije potrebno kažnjavati ni na koji način uključivši i prekršajno kažnjavanje. Pored ekstremnog ponižavanja i degradacije, žene i djevojke u prostituciji redovito su izložene zlostavljanju, silovanjima, fizičkim napadima, mučenju, neželjenim trudnoćama te ozljedama koje rezultiraju invalidnošću i trajnim povredama. Međunarodne studije pokazuju da prostitutke pate od istih emocionalnih trauma kao ratni veterani i žrtve mučenja. Umjesto da ih se kažnjava, one imaju pravo na pomoć kako bi izbjegle daljnje prostituiranje. Oni koje treba kažnjavati su svodnici, osobe koje trguju ženama i djecom te osobe koje kupuju seksualne usluge prostituiranih osoba, te iskorištavaju siromaštvo, nezaposlenost, diskriminirajuće uvjete rada, rodnu nejednakost i nasilje prema ženama i djeci. Prema istraživanju sudske prakse obuhvaćene u publikaciji Centra za žene žrtve rata – ROSA "Pravne i medijske perspektive trgovanja žena i prostitucije" (2009.) a koje je obuhvatilo rad sudova na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije u razdoblju od pet godina, zabilježeni su uznemirujući podaci koji upućuju da je pravni okvir kakav imamo diskriminatoran. Naime, u referentnom razdoblju je za djela prostitucije proveden je 841 prekršajni postupak, od čega se 797 postupaka vodilo primjenom čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – dakle protiv osoba u prostituciji. Od ukupnog broja procesuiranih okrivljenika, 97,92 % su činile žene, a osuđujuća presuda na temelju priznanja donesena je čak u 776 slučajeva, time da su kazne uglavnom bezuvjetne zatvorske kako bi se kompenziralo vrijeme za koje su okrivljene bile lišavane slobode. U istom razdoblju, pred Prekršajnim sudom, provedena su samo 44 postupka protiv osoba koje su omogućavale prostituciju, time da su u 12 postupaka izrečene uvjetne kazne zatvora, a u 19 postupaka novčane kazne. Pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu provedeno je 50 postupaka za kazneno djelo podvođenja, a u 39 slučajeva izrečene su uvjetne kazne. Rezultati istraživanja petogodišnje sudske prakse pokazuju da RH ima diskriminatoran pravni okvir vezan uz prostituciju, te da „efikasno“ kažnjava žene u prostituciji i to bezuvjetnim zatvorskim kaznama premda se faktično radi o žrtvama. U isto vrijeme one koji omogućuju prostituciju kažnjava u manjem broju, uglavnom novčanim kaznama, a korisnike uopće ne kažnjava, osim u čl. 157 st.2. KZ. Uz kriminalizaciju kupovanja seksualnih usluga, svakako je potrebno osmisliti i staviti u praksu mehanizme koji bi pomogli ženama da izađu iz prostitucije. Takvim ženama treba omogućiti pristup skloništima, savjetovanjima, doškolovanju, profesionalnoj izobrazbi i kao i poduzeti mjere radi njihovog zapošljavanja. Osim toga potrebno je pokrenuti široku medijsku kampanju radi podizanjem razine svijesti u javnosti o problemu prostitucije, to putem dostupnosti informacije o prostituciji. Dakako, nužno bi bilo organizirati edukaciju i treninge za one koji su dužni provoditi zakone i raditi na sprečavanju prostitucije. Nastavno na navedenu argumentaciju pozivamo se na sljedeće dokumente Europske unije: Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. godine o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova (2013/2103 (INI) koja navodi da “tržišta prostitucije produbljuju problem trgovanja ženama i djecom)” te “da trgovanje ljudima služi kao sredstvo opskrbljivanja tržišta prostitucije ženama i djevojkama)”. Rezolucija Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. godine o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. godine o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive (2015/2118(INI)) navodi: „34. traži bolju provedbu i praćenje članka 8. Direktive 2011/36/EU kako bi se osiguralo da se nad žrtvama trgovanja ljudima ne provodi kazneni progon i ne primjenjuju sankcije ili kazne, te naglašava da to uključuje neprimjenu sankcija ili kazni na osobe koje se bave prostitucijom i nekažnjavanje za nezakonit ulazak ili boravak u tranzitnim zemljama ili zemljama odredišta; 51. poziva države članice da u potpunosti provedu članak 18. stavak 4. Direktive i da razviju posebne strategije za smanjenje potražnje za trgovanjem ljudima radi seksualnog iskorištavanja, kao što su programi i planovi izlaza kako bi se ojačala i zaštitila prava osoba uključenih u prostituciju i smanjila njihova izloženost iskorištavanju, i kampanje za smanjenje potražnje za seksualnim uslugama žrtava trgovanja ljudima, imajući istodobno na umu da je reguliranje prostitucije u nadležnosti država članica; poziva Komisiju da dodatno ispita sve veze između potražnje za seksualnim uslugama i trgovanja ljudima; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose s osoba koje prodaju seksualne usluge žrtava trgovanja ljudima na one koje ih kupuju.“ Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. godine o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u svom članku 18., Sprečavanje, navodi potrebu da: “1. Države članice poduzimaju potrebne mjere, kao što su obrazovanje i osposobljavanje, kako bi odvraćale i smanjile potrebu koja prati sve oblike iskorištavanja povezane s trgovanjem ljudima. 2. Države članice poduzimaju potrebne mjere, uključujući preko interneta, kao što su informacijske kampanje i kampanje za podizanje svijesti, programi za istraživanje i obrazovanje, prema potrebi u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva i drugim dionicima, koji nastoje podizati svijet i smanjiti opasnost da ljudi, a posebno djeca, postanu žrtve trgovanja ljudima. 3. Države članice promiču redovito osposobljavanje službenika koji će vjerojatno dolaziti u kontakt sa žrtvama ili potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima, uključujući policajce na terenu, s ciljem da ih se osposobi da prepoznaju i rade sa žrtvama i potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima. 4. Kako bi se odvraćanjem doprinijelo učinkovitijem sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima, države članice razmatraju poduzimanje mjera kako bi se kao kazneno djelo kažnjavalo korištenje usluga čiji je predmet iskorištavanje iz članka 2., uz znanje da je osoba žrtva kaznenog djela iz članka.“ Prijedlog podržava i PETRA Mreža - mreža nevladinih organizacija za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja koju čini četrnaest organizacija. Primljeno na znanje Prvenstveno bi skrenuli pozornost da spomenuti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94. – Zakon o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje), kao niti Nacrt prijedloga Zakona o javnom redu i miru ne regulira prostituciju niti je po samoj prirodi to Zakon kojim bi se to moglo urediti. Naime, bit i smisao Nacrta prijedloga Zakona o javnom redu i miru je da se uredi javni red i mir, propišu prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedopušteni način remeti red, mir, spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana te ostvarivanje njihovih sloboda, prava i dužnosti, vrijeđa javni moral, omalovažava i vrijeđa državna tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe tih tijela, ometa rad tijela javnih vlasti, općenito ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili se na drugi način narušava javni red i mir, te u okviru toga treba promatrati i smisao članka 12. Nacrta prijedloga Zakona o javnom redu i miru. Pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. S obzirom da postoje i različita rješenja u drugim državama, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osobe ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, ovim Nacrtom Prijedloga propisuju se prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Dakle, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Slijedom navedenog možemo zaključiti da se predloženim člankom 12. Nacrta prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne regulira prostitucija, već se, uvažavajući ravnopravnost spolova, nastoji zaštititi javni red i mir od negativnih ponašanja koje taj mir mogu narušiti, tim više što se radi o tzv. neutralnoj pravnoj normi koja ni na koji način ne stvara diskriminaciju, niti kriterije ili praksu koja bi stavljala osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, jer to nije ni primjereno ni nužno, niti bi to bilo objektivno opravdano legitimnim ciljem zaštite i očuvanja javnog reda i mira.
83 Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) zalaže se za vrijednosti slobodnog tržišta i individualne slobode. Reagiramo ovim putem na članak 12. Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Člankom 12. prijedloga zakona nastavlja se tradicija zabrane tržišta spolnih usluga. Regulator smatra nedopustivim „nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga“. Naprotiv, nedopustivo je da se dobrovoljno tržište regulira zakonom koji ujedno zabranjuje tučnjavu i nasilničko ponašanje, obmanjivanje službenim položajem, ometanje slobode kretanja i druge prekršaje. Bez sumnje, sasvim je jasno da organizaciju prisilne prostitucije treba zabraniti i prema istoj primjenjivati odgovarajuće mjere. Ipak, dobrovoljno nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga stvar je slobode izbora na tržištu. Predlagatelj objašnjava kako „prostitucija predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja“ te da društvo treba suzbijati prostituciju propisivanjem prekršajne odgovornosti prema korisnicima i pružateljima. „ Pitamo se - nije li došlo vrijeme za reformu takvog mentaliteta koji narušava spolne slobode? Regulator se time stavlja u poziciju arbitra oko individualne slobode i samog tržišta. Stoga se pitamo koje je izvorište odluke regulatora da ima represivan pristup prema dobrovoljnoj djelatnosti? CEA smatra kako Hrvatska treba gledati prakse slobodnih zemalja u kojima je tržište spolnih usluga i swingerskih klubova slobodno. Njemačka, Austrija, Švicarska, Nizozemska su zemlje koje Hrvatskoj mogu biti primjeri kako je sloboda tržišta spolnih usluga (kao i swingerskih klubova) dovela do razvoja turizma i cijelog društva. Smatramo to poželjnom opcijom da ljudi samostalno odluče što žele, umjesto da se vodimo primjerima zaostalih zemalja čija društva njeguju tabue, prikrivanje otvorenosti, narušavanje istine i moralnu hipokriziju. Primljeno na znanje Pitanje prostitucije u Republici Hrvatskoj je izuzetno kompleksno, a mišljenja vrlo podvojena te se kreću od legalizacije, preko dekriminalizacije do inkriminiranja bilo u obliku kaznenih djela ili prekršaja od kojih neki smatraju da za takva djela treba kažnjavati sve u nizu do toga da treba kažnjavati samo korisnike odnosno samo osobe koje se izravno bave prostitucijom. S obzirom da postoje i različita rješenja u drugim državama, pa i u državama koje u svom tekstu navodi CEA, a posebno u odnosu na tradiciju, ranije i sadašnje zakonsko uređenje ovog pitanja u Republici Hrvatskoj, te činjenicu da se u članku 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudi, posebice ženama i djecom, koji dopunjava Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv Transnacionalnog organiziranog kriminaliteta navodi da je "trgovina ljudskim bićima" između ostalog i „… ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osobe ili druge oblike seksualne eksploatacije, …“, u Nacrtu Prijedloga predmetnog Zakona kojim se štiti javni red i mir predloženo je rješenje sadržano u članku 12. spomenutog Nacrta Prijedloga. Naime, ovim Nacrtom Prijedloga propisuju se prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Dakle, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje. S obzirom da prostitucija, a posebno trgovina ljudskim bićima i seksualno iskorištavanje druge osobe, predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju. Budući da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije tj. "prisilnu prostituciju" (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu. Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti. U prilog tome da pitanje prostitucije nije jednostavno govori i činjenica da je to pitanje vrlo različito riješeno u pojedinim europskim zemljama. Kod nekih je prostitucija legalizirana, kod nekih dekriminalizirana, a kod nekih zabranjena, no međutim bez obzira na to načelno pitanje, mnoge zemlje i kod kojih je prostitucija dekriminalizirana ili legalizirana zabranjuju otvaranje javnih kuća, seksualnu eksploataciju, nuđenje ili upuštanje u seksualne odnose na javnim mjestima, „prodaju“ ili „kupovinu“ seksualnih usluga na javnom mjestu i sl. __________________________________________________________________________________ PROTOKOL ZA PREVENCIJU, SUZBIJANJE I KAŽNJAVANJE TRGOVINE Članak 3. Korištenje termina Za potrebe ovog protokola: (A) "trgovina ljudskim bićima" znači vrbovanje, prevoženje, prebacivanje, skrivanje i primanje osobe, putem prijetnje silom ili upotrebom sile ili drugih oblika prisile, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe ovlasti ili teškog položaja ili davanja ili primanja novca ili koristi da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvaća, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih osobe ili druge oblike seksualne eksploatacije, prinudni rad ili službu, ropstvo ili odnos sličan ropstvu, servitut ili uklanjanje organa; (B) pristanak žrtve trgovine ljudskim bićima na namjeravanu eksploataciju iznesenu u podstavu (a) ovog članka je bez značaja u slučajevima u kojima je korištena bilo koja mjera iznijeta u podstavu (a); (C) vrbovanje, prevoženje, prebacivanje, skrivanje ili primanje djeteta za svrhe eksploatacije smatra se "Trgovina ljudskim bićima" čak i ako ne obuhvaća bilo koje od sredstava iznijetih u podstavu (a) ovog članka; (D) "dijete" znači bilo koju osobu mlađu od osamnaest godina.
84 Milan Rogic II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 13. Remećenje javnog reda svađom, vikom i bukom Kod definiranja članaka 13. a povezano sa člankom 22. potrebno je obratiti pozornost na posljedice Odluka jedinica lokalne samouprave koje ugostiteljskim objektima odobravaju rad do kasnih ili ranih jutarnjih sati. U praksi će ovakva općenita definicija generirati veliki broj prijava građana posebno kada su u pitanju ugostiteljski objekti i njihov rad. Primljeno na znanje Ne predstavlja prekršaj kada organizator javnog okupljanja, odnosno priredbe ima izdano odobrenje za takvu priredbu i uporabu akustičnih naprava, npr. za održavanje koncerta ili druge priredbe. U članku 22. uređeno je biće prekršaja narušavanja javnog reda i mira glasnim reproduciranjem ili izvođenjem glazbe, kao kvalificirani oblik prekršaja propisano je narušavanje javnog reda i mira na ovaj način u vremenu od 22.00 do 06.00 sati kojeg građani uglavnom koriste za noćni odmor, a propisana je i posebna mjera privremenog oduzimanja uređaja s kojim se glazba reproducira kako bi se uspostavio javni red i mir, ali najduže do 12 sati. Inkriminacija prekršaja sastoji se u glasnom reproduciranju ili izvođenju glazbe ili drugih sadržaja, bez potrebnog odobrenja na mjestima gdje je prethodno odobrenje potrebno ili izvan okvira odobrenja nadležnog tijela, na način kojim se narušava javni red i mir. Prekršaj se može počiniti glasnim reproduciranjem glazbe ili drugih sadržaja korištenjem razglasnih uređaja sa pojačalom ili bez njega, npr. radio i TV prijamnici, glazbene linije, juke box, osobna računala i sl., kao i izvođenjem glazbe ili drugih sadržaja, putem glazbala, odnosno glazbenih instrumenata. Člankom 13. se kao prekršaj propisuje narušavanje javnog reda i mira svađom, vikom, bukom iz stambenih ili poslovnih prostora, bukom vozila ili iz vozila te drugim zvukovima ili svjetlosnim znakovima iz raznovrsnih sredstava i izvora ili nametljivim, uvredljivim ili ugrožavajućim ponašanjem. Radnja prekršaja sastoji se u ostvarivanju svađe, vike i buke, ali i bilo kojeg ponašanja kojeg možemo ocijeniti kao nepristojno, nametljivo ili ugrožavajuće, a koje je svojom kvalitetom i intenzitetom ekvivalentno spomenutim radnjama koje su izričito navedene. Svađa je međusobno glasno komuniciranje dvije ili više osoba, a pod pojmom vike smatra se glasno artikuliranje glasova, tonova i riječi. Zakonom o zaštiti od buke nije obuhvaćeno stvaranje raznih zvukova (trubljenje, povišeni zvukovi motora ili ispušnih cijevi, nepotrebni alarmi i sl.) i buka iz stambenih prostora, kao i uznemirivanje svjetlima reflektora, lasera i sl., što se u praksi također pojavljuje kao modalitet narušavanja javnog reda i mira. Izbjeglo se široko definiranje ovog prekršaja neodređenom sintagmom „na drugi način“, koja je zamijenjena određenim pojmovima kao što su nametljivo, uvredljivo ili ugrožavajuće ponašanje (primjerice: pljuvanje u znak prosvjeda prema drugoj osobi, razbijanje boca ili čaša i sl.). Ovaj članak ne odnosi se na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro.
85 DAVOR D. II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 13. Remećenje javnog reda svađom, vikom i bukom Vrijeme počinjenja prekršaja iz stavka 2. ovog članka potrebno je uskladiti sa (po mojem mišljenju) primjerenim (noćnim) razdobljem potrebe zaštite javnog reda iz Zakona o zaštiti od buke : od 23.00 - 07.00 sati. Naime, uz pomak 'unatrag' pri početku računanja 'ljetnog' vremena, dodatno pomicanje zaštićenog razdoblja, što je i znanstveno potvrđeno, uzrokuje dodatan stres, posljedično i oboljenja kod građana. Zaštita zdravlja građana u javnom je interesu, pa je predloženo razdoblje moguće uskladiti i produženjem razdoblja sa 22.00 - 06.00 na 22.00 - 07.00 sati. Primjedba se odnosi i na odredbe članaka 22. stavak 2. te članka 23. stavak 1. ovog prijedloga Zakona. Nije prihvaćen Različiti zakoni (npr. Zakon o radu, Zakon o zaštiti od buke) različito definiraju noć u svom smislu odnosno u smislu pravila koja se tim zakonima propisuju. Kako se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuju prekršaji da bi se građane zaštitilo od narušavanja javnog reda i mira određenje vremena od 22,00 do 06,00 sati propisano je kao uvriježeno vrijeme za noćni odmor, a kao takvo ga u smislu noćnog rada definira i Zakon o radu. Za razliku od drugih zakona koji različito definiraju noć kod ovog Zakona treba uzeti u obzir da su u većini slučajeva različiti oblici narušavanja javnog reda i mira inkriminirani bez obzira na vrijeme počinjenja i da kao što je to slučaj u članku 13. i 22. počinjenje prekršaja za vrijeme noćnog odmora propisano je samo kao kvalificirani oblik za kojeg je predviđena veća kazna. Prilagodbu ljetnog i zimskog računanja vremena također smatramo nepotrebnom iz razloga što se i ponašanje ljudi prilagođava tim promjenama kao što su npr. buđenje, odlazak na posao, noćni odmor i sl.
86 Ženska mreža Hrvatske II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 14. Vrijeđanje javnog morala Tražimo brisanje članka 14. Vrijeđanje javnog morala. Obrazloženje:Zakoni niti moraju niti trebaju propisivati svaku pojedinu životnu situaciju koja je (potencijalno) ostvariva u javnom prostoru. Opće je mjesto da nije uobičajeno da ljudi šetaju goli ili pokazuju spolne organe na mjestima koja za to nisu predviđena. Ukoliko se dogodi takav slučaj takvo ponašanje bi u prvom redu bilo sankcionirano prijekorom većine građanki i građana, a jednako tako navedeno ponašanje moguće je podvesti pod već postojeći katalog prekršajnih i /ili kaznenih djela. S druge strane naziv ove odredbe dovodi u direktnu vezu nagost ljudskog tijela u javnom prostoru sa vrijeđanjem javnog morala dok je istovremeno javni prostor preplavljen eksplicitnom pornografijom koju je moguće vidjeti na većini prodajnih mjesta na kojima se okuplja veliki broj ljudi uključujući i djecu i to u svako doba dana. Zakonodavac uspostavlja dvostruke standarde u kojima predviđa mogućnost kažnjavanja primjerice nagih kupač(a)ica na osamljenoj plaži u kasnim večernjim satima lišenih očiju drugih, a istovremeno ne smatra problematičnim (niti predviđa sankciju) za sadržaje eksplicitne pornografije koja je dostupna svačijem oku od 0-24h. Primljeno na znanje Ovim člankom uređen je prekršaj iz istog članka važećeg Zakona, kojim se inkriminira nedolično ponašanje na javnom mjestu i svakako će biti dodatno razmotren.
87 Ante Perkušić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 14. Vrijeđanje javnog morala a što bi trebalo značiti "ili na drugi način vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana"? osjećaje? ovaj cijeli članak me vrijeđa. po tome ima da mi platite novčanu kaznu za uvredu. kako vas nije sram pisati ovakav zakon? ne možete osjećaje stavljati u zakon. ako se ne znate nositi s uvredama niste trebali izaći iz vrtića uopće. svaku osobu može uvrijediti nešto druge nemate nikakvo pravo ni ispriku to stavljati u zakon. molim da se ovo briše iz zakona. Primljeno na znanje Ovim člankom uređen je prekršaj iz istog članka važećeg Zakona, kojim se inkriminira nedolično ponašanje na javnom mjestu i svakako će biti dodatno razmotren.
88 Kuća ljudskih prava Zagreb II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 15. Prosjačenje Problematična je inkriminacija, odnosno prijedlog zakonske definicije društveno neprihvatljivog načina prosjačenja kao onog načina koji je "drzak, nametljiv, uvredljiv ili ugrožavajući", čime se neko konkretno ponašanje ove vrste ostavlja suviše otvorenim za interpretaciju policijskim i pravosudnim tijelima, odnosno čime se potencijalno lakše inkriminiraju ionako u prosjeku socijalno ugrožene skupine. Jednako se problematičnom doima i propisana neuobičajeno visoka novčana, odnosno zatvorska kazna za ovu vrstu ponašanja u gore navedenom iznosu i trajanju. Budući da je riječ o prekršajima protiv javnog reda i mira blaže vrste, valjalo bi razmotriti značajno umanjivanje propisanih maksimalnih novčanih te ukidanje zatvorskih kazni za ovu vrstu prekršaja. Primljeno na znanje Inkriminacija prekršaja sastoji se u prosjačenju novca ili drugih vrijednosti gdje počinitelj poduzima takve aktivnosti kojima na drzak, uvredljiv ili ugrožavajući način ometa druge osobe. Međutim, u slučajevima kada neka osoba predstavljajući svoje loše materijalno stanje ili prikazujući kakvu tjelesnu hendikepiranost traži milostinju u novcu ili drugim materijalnim vrijednostima, samo po sebi ne bi bilo kažnjivo kao niti skitnja, jer se polazi od temeljnih prava i sloboda čovjeka na slobodno kretanje (članak 32. Ustava RH), a blisko je vezano i sa drugim temeljnim pravima i slobodama čovjeka. Nadalje, za ostvarivanje obilježja prekršaja, organiziranje ili poticanje prosjačenja ne mora nužno postojati element drskosti ili uvredljivosti, jer se u tom slučaju inkriminacija odnosi na namjeru počinitelja da organizira grupu ljudi radi obavljanja prosjačenja ili poticanja prosjačenja radi stjecanja imovinske koristi na društveno neprihvatljiv način. Međutim, u vezi s prosjačenjem, djeca su zaštićena Kaznenim zakonom (primjerice, kazneno djelo Povreda djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona). Shodno navedenom, smatramo da će se propisanim prekršajno-pravnim sankcija (novčana kazna i kazna zatvora) postići opća svrha kažnjavanja.
89 Andro Pavuna II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 17. Omalovažavanje ili vrijeđanje državnih ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe (1) Tko omalovažava ili vrijeđa državna tijela, odnosno službene osobe tih tijela prilikom obavljanja njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljenim poslovima ili primijenjenim ovlastima ili odbije postupiti sukladno njihovim zakonitim ovlastima, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja omalovažavanja ili vrijeđanja državnih organa, odnosno službene osobe prilikom vršenja službe ili njihova zakonita naređenja, uređenog člankom 17. važećeg Zakona, u članku 17. stavku 1. prijedloga Zakona prekršaj je proširen na način da se štite državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službene osobe tih tijela u obavljanju njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljanjem tih poslova ili primjeni zakonskih ovlasti. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u omalovažavanju ili vrijeđanju državnih tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili njihovih službenih osoba, a može se izraziti bilo kojom radnjom ili gestom kojom počinitelj omalovažava ili vrijeđa državno tijelo odnosno službenu osobu. Omalovažavanje zakonske ovlasti ili drugog službenog postupka počinitelj istovremeno omalovažava i službenu osobu koja primjenjuje tu zakonsku ovlast ili poduzima neku drugu službenu radnju. Prekršaj može biti počinjen za vrijeme radnog vremena, te izvan radnog vremena službene osobe samo u slučajevima kada službena osoba primjenjuje zakonsku ovlast ili poduzima neku drugu službenu radnju, imajući u vidu da za ostvarenje prekršaja nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Vezano za odbijanje postupanja po zakonitim naredbama, na koje se poziva gosp. Andro Pavuna, a koje izdaju državna tijela ili njihove službene sobe, na izrazito se teški način omalovažava državno tijelo odnosno službena osoba, jer se odbijanjem naredbe sprječava ili onemogućuje ispunjenje svrhe zbog koje se ona daje. Obzirom da je čl. 3. st. 1. t. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kao policijski posao, između ostalog, navedena i „zaštita javnog reda i mira“, da je nadležnost za provođenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira stavljena u nadležnost policiji, te da je u tom području (javnog reda i mira) policija ovlaštena davati upozorenja i naredbe građanima bilo je primjereno Nacrtom Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisati prekršaj ukoliko neka osoba ne postupi po zakonitim naredbama policijskih službenika. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Napominjemo da je policijski službenik ovlašten, sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, između ostalog, izdati naredbu (usmeno, pisano ili na drugi način) radi sprečavanja ili otklanjanja određene opasnosti, sprečavanja počinjenja prekršaja ili hvatanja počinitelja prekršaja, održavanja ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira itd., a neizvršenjem te naredbe mogu nastupiti neželjene štetne posljedice. Međutim, ukoliko osoba silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti čini kazneno djelo opisano u čl. 314. Kaznenog zakona „Prisila prema službenoj osobi“ iz glave tridesete (XXX), pod nazivom „Kaznena djela protiv javnog reda.“ U odnosu na pružanje pomoći (asistenciju) policije drugim tijelima, na koje se poziva gosp. Pavuna, ističemo da je čl. 7. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano da policija u skladu sa zakonom pruža pomoć nadležnim tijelima, ali samo u slučajevima ako se pri izvršenju njihovih akata opravdano očekuje pružanje otpora.
90 Andro Pavuna II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 17. Omalovažavanje ili vrijeđanje državnih ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe Smatram kako je u stavku 1. odbijanje postupanja po zakonitim naredbama policijskih službenika potrebno proširiti na postupanje u skladu sa zakonitim ovlastima svih službenih osobe državnih tijela koje imaju zakonom predviđene ovlasti prema kojima fizičke osobe trebaju postupati kao što su razni inspektori državnih tijela, carinici, poreznici, druge službene osobe državnih tijela, ali i službene osobe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave poput komunalnih i prometnih redara i slično. Naime, iskustvo je pokazalo da upravo policijski službenici, osobito oni u odori, od svih službenih osoba državnih tijela imaju najmanje problema s time da građani odbijaju postupati sukladno njihovim zakonitim ovlastima i ispunjavati njihove zakonite naredbe dok se ostalim službenim osobama državnih tijela svakodnevno dogodi da građani odbijaju postupiti u skladu s njihovim zakonskim ovlastima. Uostalom, jedino policijski službenici imaju zakonom predviđena postupanja kojima mogu osigurati provođenje svojih zakonitih naredbi poput primjene tjelesne snage, utvrđivanja identiteta osoba pa i konkretnijih postupanja. S druge strane, ostale službene osobe državnih tijela svakodnevno imaju problem s time da fizičke osobe odbijaju postupati po njihovim zakonitim ovlastima, a nemaju predviđenu mogućnost postupanja kako bi osigurali izvršenje te naredbe već bi trebali tražiti asistenciju policije. Dodatnom zaštitom svih službenih osoba državnih tijela i osiguravanjem provođenja njihovih zakonom utvrđenih ovlasti kako sam naveo u nadopuni teksta, osigurala bi se njihova veća učinkovitost, dodatno bi se zaštitilo sve službene osobe i dijelom bi se rasteretilo policiju od asistencija drugim državnim tijelima. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja omalovažavanja ili vrijeđanja državnih organa, odnosno službene osobe prilikom vršenja službe ili njihova zakonita naređenja, uređenog člankom 17. važećeg Zakona, u članku 17. stavku 1. prijedloga Zakona prekršaj je proširen na način da se štite državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službene osobe tih tijela u obavljanju njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljanjem tih poslova ili primjeni zakonskih ovlasti. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u omalovažavanju ili vrijeđanju državnih tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili njihovih službenih osoba, a može se izraziti bilo kojom radnjom ili gestom kojom počinitelj omalovažava ili vrijeđa državno tijelo odnosno službenu osobu. Omalovažavanje zakonske ovlasti ili drugog službenog postupka počinitelj istovremeno omalovažava i službenu osobu koja primjenjuje tu zakonsku ovlast ili poduzima neku drugu službenu radnju. Prekršaj može biti počinjen za vrijeme radnog vremena, te izvan radnog vremena službene osobe samo u slučajevima kada službena osoba primjenjuje zakonsku ovlast ili poduzima neku drugu službenu radnju, imajući u vidu da za ostvarenje prekršaja nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Vezano za odbijanje postupanja po zakonitim naredbama, na koje se poziva gosp. Andro Pavuna, a koje izdaju državna tijela ili njihove službene sobe, na izrazito se teški način omalovažava državno tijelo odnosno službena osoba, jer se odbijanjem naredbe sprječava ili onemogućuje ispunjenje svrhe zbog koje se ona daje. Obzirom da je čl. 3. st. 1. t. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kao policijski posao, između ostalog, navedena i „zaštita javnog reda i mira“, da je nadležnost za provođenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira stavljena u nadležnost policiji, te da je u tom području (javnog reda i mira) policija ovlaštena davati upozorenja i naredbe građanima bilo je primjereno Nacrtom Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisati prekršaj ukoliko neka osoba ne postupi po zakonitim naredbama policijskih službenika. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Napominjemo da je policijski službenik ovlašten, sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, između ostalog, izdati naredbu (usmeno, pisano ili na drugi način) radi sprečavanja ili otklanjanja određene opasnosti, sprečavanja počinjenja prekršaja ili hvatanja počinitelja prekršaja, održavanja ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira itd., a neizvršenjem te naredbe mogu nastupiti neželjene štetne posljedice. Međutim, ukoliko osoba silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti čini kazneno djelo opisano u čl. 314. Kaznenog zakona „Prisila prema službenoj osobi“ iz glave tridesete (XXX), pod nazivom „Kaznena djela protiv javnog reda.“ U odnosu na pružanje pomoći (asistenciju) policije drugim tijelima, na koje se poziva gosp. Pavuna, ističemo da je čl. 7. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano da policija u skladu sa zakonom pruža pomoć nadležnim tijelima, ali samo u slučajevima ako se pri izvršenju njihovih akata opravdano očekuje pružanje otpora.
91 Ženska mreža Hrvatske II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 19. Davanje pića koja sadrže alkohol Predlažemo dodavanje riječi: "ili tko daje djeci piće koje sadrži alkohol" Primljeno na znanje Ovim člankom Zakona inkriminira se davanje alkoholnih pića na javnim mjestima osobama pod vidnim utjecajem alkohola. Naime, Zakonom o trgovini inkriminirana se prodaja alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina u trgovinama na malo, a Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti zabranjena je konzumacija i omogućavanje konzumacije alkoholnih pića u ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18 godina. Napominjemo da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.
92 DAVOR D. II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 22. Narušavanje javnog reda i mira reproduciranjem ili izvođenjem glazbe Vrijeme počinjenja prekršaja iz stavka 2. ovog članka potrebno je uskladiti sa (po mojem mišljenju) primjerenim (noćnim) razdobljem potrebe zaštite javnog reda iz Zakona o zaštiti od buke : od 23.00 - 07.00 sati. Naime, uz pomak 'unatrag' pri početku računanja 'ljetnog' vremena, dodatno pomicanje zaštićenog razdoblja, što je i znanstveno potvrđeno, uzrokuje dodatan stres, posljedično i oboljenja kod građana. Zaštita zdravlja građana u javnom je interesu, pa je predloženo razdoblje moguće uskladiti i produženjem razdoblja sa 22.00 - 06.00 na 22.00 - 07.00 sati. Nije prihvaćen Različiti zakoni (npr. Zakon o radu, Zakon o zaštiti od buke) različito definiraju noć u svom smislu odnosno u smislu pravila koja se tim zakonima propisuju. Kako se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuju prekršaji da bi se građane zaštitilo od narušavanja javnog reda i mira određenje vremena od 22,00 do 06,00 sati propisano je kao uvriježeno vrijeme za noćni odmor, a kao takvo ga u smislu noćnog rada definira i Zakon o radu. Za razliku od drugih zakona koji različito definiraju noć kod ovog Zakona treba uzeti u obzir da su u većini slučajeva različiti oblici narušavanja javnog reda i mira inkriminirani bez obzira na vrijeme počinjenja i da kao što je to slučaj u članku 13. i 22. počinjenje prekršaja za vrijeme noćnog odmora propisano je samo kao kvalificirani oblik za kojeg je predviđena veća kazna. Prilagodbu ljetnog i zimskog računanja vremena također smatramo nepotrebnom iz razloga što se i ponašanje ljudi prilagođava tim promjenama kao što su npr. buđenje, odlazak na posao, noćni odmor i sl.
93 DAVOR D. II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 23. Remećenje mira izvođenjem radova Vrijeme počinjenja prekršaja iz stavka 2. ovog članka potrebno je uskladiti sa (po mojem mišljenju) primjerenim (noćnim) razdobljem potrebe zaštite javnog reda iz Zakona o zaštiti od buke : od 23.00 - 07.00 sati. Naime, uz pomak 'unatrag' pri početku računanja 'ljetnog' vremena, dodatno pomicanje zaštićenog razdoblja, što je i znanstveno potvrđeno, uzrokuje dodatan stres, posljedično i oboljenja kod građana. Zaštita zdravlja građana u javnom je interesu, pa je predloženo razdoblje moguće uskladiti i produženjem razdoblja sa 22.00 - 06.00 na 22.00 - 07.00 sati. Nije prihvaćen Različiti zakoni (npr. Zakon o radu, Zakon o zaštiti od buke) različito definiraju noć u svom smislu odnosno u smislu pravila koja se tim zakonima propisuju. Kako se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuju prekršaji da bi se građane zaštitilo od narušavanja javnog reda i mira određenje vremena od 22,00 do 06,00 sati propisano je kao uvriježeno vrijeme za noćni odmor, a kao takvo ga u smislu noćnog rada definira i Zakon o radu. Za razliku od drugih zakona koji različito definiraju noć kod ovog Zakona treba uzeti u obzir da su u većini slučajeva različiti oblici narušavanja javnog reda i mira inkriminirani bez obzira na vrijeme počinjenja i da kao što je to slučaj u članku 13. i 22. počinjenje prekršaja za vrijeme noćnog odmora propisano je samo kao kvalificirani oblik za kojeg je predviđena veća kazna. Prilagodbu ljetnog i zimskog računanja vremena također smatramo nepotrebnom iz razloga što se i ponašanje ljudi prilagođava tim promjenama kao što su npr. buđenje, odlazak na posao, noćni odmor i sl.
94 Ante Perkušić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 25. Zabrana pristupa i fotografiranja opet nedorečeno i ostavljeno na slobodnu interpretaciju. ovime bi se dopustilo zabrana bilo gdje, bilo kada i iz bilo kojeg razloga što je nedopustivo. molim da se mijenja tekst ili briše iz zakona. Primljeno na znanje Ovim člankom uređen je prekršaj iz istog članka važećeg Zakona, kojim se inkriminira nepoštivanje istaknute zabrane nadležnog tijela o pristupu, zadržavanju, snimanju, fotografiranju ili skiciranja određenog mjesta.
95 Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 26. Propuštanje sprječavanja narušavanja javnog reda i mira u ugostiteljskom objektu Člankom 26. želi se sankcionirati i ugostiteljske objekte zbog „narušavanja javnog reda i mira“, što se odnosi i na organizaciju spolnih usluga. Kako se zakonski zabranjuje spolni odnos na javnom mjestu koje se definira kao svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome, imamo otvorenu sumnju da se radi o zabrani djelovanja swingerskih klubova. Javno mjesto su i poslovni subjekti koji se bave ugostiteljskim, smještajnim, zabavnim i drugim sličnim uslugama. U tom smislu, ovaj zakon targetira i na veliku tabu temu - swingerske klubove. Treba istaknuti da se swingerski klubovi u Hrvatskoj mogu zakonito organizirati samo kroz udruge koje organiziraju zatvorene manifestacije samo za članstvo. Molimo objašnjenje da li se člankom 26 ili kojim drugim člankom ovog prijedloga zakona postavljaju restrikcije na poslovanje swingerskih klubova? Primljeno na znanje Člankom 26. Nacrta Prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uređen je prekršaj iz važećeg Zakona. Ovim člankom obvezuju se osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost da skrbe o javnom redu i miru tijekom rada ugostiteljskog objekta. Obilježja prekršaja mogu se ostvariti propuštanjem sprječavanja narušavanja javnog reda i mira ili propuštanjem obveze prijavljivanja policiji činjenja prekršaja narušavanja javnog reda i mira bez odgode iako je to mogla učiniti bez opasnosti za sebe ili drugoga. Za definiranje pojma poslova ugostiteljske djelatnosti potrebno je imati u vidu odredbe propisa kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost. Obilježja ovog prekršaja ostvaruju se tek ukoliko je odgovorna osoba u ugostiteljskom objektu mogla spriječiti narušavanje javnog reda i mira bez opasnosti za sebe ili druge. Dakle, predloženim člankom ni na koji način se ne ulazi u propise koji reguliraju poslovanje i rad ugostiteljskih subjekata, jer to nije niti može biti predmet Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
96 Viktoria Krčelić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 28. Neoprezno držanje životinja Podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da zlostavljanje životinja na javnom mjestu i dalje ostane kažnjivo Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira i da se u slučaju zlostavljanja životinja na javnom mjestu građani mogu za pomoć obratiti policiji koja će po zakonu brzo i učinkovito djelovati protiv zlostavljača. Praksa je pokazala da je to dobar zakon i omogućuje provebu. U slučaju da se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozivati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe te će se samo nepotrebno stvarati konfuzija i dodatni posao, umjesto učinkovitog rješavanja problema. Nadalje, ako je temeljem ovog Zakona regulirano "drsko" ponašanje i ostalo narušavanje mira građana, "učestala zvonjava ili kucanje na vrata" i "spavanje na javnom mjestu", doista je začuđujuće da se želi izbaciti zlostavljanje životinja?! Vjerujem da je takvo ponašanje pojedinih osoba prema životinjama indiktivno za njihovo postupanje i prema svim ostalima s kojima dijele javni prostor te smatram nužnim da se postojeća odredba Zakona ne mijenja. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
97 Petra Marušić II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 28. Neoprezno držanje životinja Na ovaj članak bih se mogla pozvati samo ako nečija životinja (tj. ljubimac) ugrožava mene, mog ljubimca ili moju imovinu - ne ako se radi o zlostavljanju divlje ili ulične životinje, ili ako se radi o zlostavljanju samog ljubimca dotičnog zlostavljača (koje pritom ne ugrožava nikoga ili ništa drugo). Moj komentar se tiče izostavljanja zlostavljanja i lošeg postupanja sa životinjama iz Prijedloga zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz obrazloženje kako je takvo ponašanje inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, dok je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom. Smatram, riječima udruge Prijatelji životinja: "da bi u Zakonu trebala ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj te da je tako formulirana odredba nužna i hvalevrijedna". Od agresivne osobe/zlostavljača, životinju i mene, koja pokušavam spriječiti zlostavljanje, ne može zaštititi nitko osim policije (npr. veterinarska inspekcija ili komunalni redar). S obzirom na to da se najčešće radi o svjedočenju zlostavljanja na licu mjesta (ne nužno o konstantnom zanemarivanju ili zlostavljanju koje bi bilo lakše utvrditi inspekcijom), od trena kada se zlostavljanje dogodilo do trena kada bi inspekcija ili redarstvo mogli reagirati bi prošlo previše vremena, niti bi osoba tada bila uhvaćena na djelu ili bi postojale osobe voljne svjedočiti. Također, zlostavljača je nemoguće identificirati (pojedinci nemaju autoritet niti legitimitet za legitimiranje drugih građana), pa time i uputiti inspekciju na adresu zlostavljača. Nažalost, mnoge službene osobe (poput inspektora ili redara) ne uživaju jednako poštovanje i poštivanje kao policajci; oni nisu shvaćeni ozbiljno i njihova naređenja, upozorenja ili sankcije se ne poštuju. Na ovaj način građanima koji žele prekinuti zlostavljanje se oduzima mogućnost poziva na institucije - zlostavljaču bi bilo jasno da mu praktički nitko ništa ne može, i sve bi se svelo na direktni sukob zlostavljača i savjesnog građanina, što je sukob u koji će malo tko rado ući (i koji je, među ostalim, protivan zakonu). Kao žena koja se boji ulaziti u sukobe s agresivnim osobama, na ovaj način bih bila ušutkana i primorana promatrati nasilje jer znam da niti životinju niti mene u tom slučaju ne štiti policija. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.
98 Mirela Travar II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG  REDA  I  MIRA, Članak 28. Neoprezno držanje životinja U Zakonu treba ostati odredba po kojoj se zlostavljanje životinja i drugo loše postupanje prema njima na javnome mjestu sankcionira kao prekršaj. Povratne informacije od građana ukazuju da su u većini slučajeva jako zadovoljni djelovanjem policije kada se radi o pozivima zbog zlostavljanja i maltretiranja životinja na javnome mjestu. Sankcioniranje zlostavljanja i drugog lošeg postupanja prema životinjama na javnome mjestu vrlo je važno i izbacivanje te odredbe iz Zakona, kako je predloženo, unazađuje članak 28. i Zakon u cjelini. Ako se ova odredba izbaci iz Zakona, ionako će u slučaju zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani pozvati policiju, a policija neće imati ovlasti za djelovanje jer neće biti propisane odredbe. Zakon o zaštiti životinja ne regulira izravno zlostavljanje životinja na javnome mjestu. Članak 4. Zakona o zaštiti životinja ima općenitu odredbu po kojoj je zabranjeno ''životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona''. Nadležni za provođenje tog zakona su veterinarski inspektori i komunalni redari. Jasno je da u slučaju lošeg postupanja i zlostavljanja životinja na javnome mjestu građani ne mogu pozvati ni jednog ni drugog, nego jedino policiju koja ima ovlasti za djelovanje po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira te Kaznenom zakonu, ali ne i Zakona o zaštiti životinja. Članak 205. Kaznenog zakona odnosi se na ubijanje ili mučenje životinja te sankcionira ako ''tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama''. Pitanje je koji bi zakon trebao sankcionirati slučajeve kada se netko na javnome mjestu npr. ponaša agresivno prema psu, šuta ga nogom ili udara. Pritom takav pas, izložen zlostavljanju, može postati opasan i za ostale ljude, odnosno slučajne prolaznike. Brzom reakcijom u takvim situacijama može pomoći jedino policija, a ne može se čekati dolazak veterinarske inspekcije ili komunalnog redara. Komunalni redari niti nemaju ovlasti reagirati u takvim situacijama. Logično je da će građanin koji gleda zlostavljanje životinje na javnome mjestu pozvati policiju, a ne veterinarskog inspektora. Valja istaknuti da građani imaju veliko povjerenje u policiju jer su se mnogo puta osvjedočili da upravo policija prva reagira i štiti u kritičnim situacijama i životinje i građane. Građani se boje za sebe i svoju djecu koja su isto na javnome mjestu izložena prizorima zlostavljanja životinje. Također, članak 48. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja navodi: ''Zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.'' Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira preuzima iz Zakona o zaštiti životinja tu odredbu kojom se sankcionira neoprezno držanje i kretanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana. Stoga nije logično da se izbacuje važan dio koji se odnosi na zlostavljanje životinja na javnome mjestu s objašnjenjem da je to već inkriminirano kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja. Ako je u Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira već prenesena jedna odredba Zakona o zaštiti životinja, nelogično je da se izbaci vrlo važna odredba koja štiti životinje od zlostavljanja, kao i građane, i na koju se građani mogu osloniti u takvim situacijama i hitno reagirati prema policiji. To je važno i zato što se, nažalost, Zakon o zaštiti životinja ne provodi kako treba te će građani i životinje ostati zakinuti za tu vrlo logičnu i važnu odredbu, a time i konkretnu zaštitu koju očekuju od policije. Nadalje, upravo zato što je Kaznenim zakonom regulirano ubijanje i mučenje životinja logičan je slijed da se Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira regulira zlostavljanje i drugo loše postupanje prema životinjama. Smatramo da bi se taj članak trebao mijenjati jedino u smjeru pooštravanja, a nikako ne unazađivanja. Tome u prilog ide i sve veća svijest građana o potrebi zaštite životinja, pa se i zakonski propisi trebaju poboljšavati i biti u skladu s time. Postojeća odredba u članku 30. ujedno je edukativna jer jasno govori da je zlostavljanje životinja neprimjereno ponašanje koje građani ne žele gledati i tolerirati. Nadalje, nije sasvim jasno što se misli pod pojmom ''zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti'' nekoga. Činjenica je da psi u gradu Zagrebu, kao i u svim većim europskim gradovima, mogu slobodno sudjelovati u javnome gradskom prijevozu te je važno zakonskim propisima regulirati postupanje neodgovornih posjednika životinja na javnim mjestima. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira trebao bi stoga zaštititi i životinje i druge ljude koji svjedoče zlostavljanju i drugom loše postupanju prema životinjama. Naime, zlostavljanje može dovesti do uznemirenosti i straha životinje, zbog čega ona može reagirati agresivno prema slučajnim prolaznicima. Primljeno na znanje Umjesto prekršaja tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa, uređenog čl. 30. važećeg Zakona, u čl. 28. Prijedloga Zakona prekršaj je uređen uz manje promjene, na način da se sankcionira onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje i imovinu građana, te time izazove uznemirenost građana. Naime, inkriminacija prekršaja se sastoji u neopreznom čuvanju životinje, njenom neprimjerenom osiguranju, puštanju na javne površine, te izazivanju nelagode ili ugroženosti druge osobe, uz napomenu da počinitelj prekršaja može biti svaka osoba, a ne samo vlasnik životinje. Za istaknuti je da se ovim Nacrtom Prijedloga propisuje prekršaj neopreznog držanja životinja na javnom mjestu, upravo iz razloga jer se radi o Zakonu čija je svrha zaštita sigurnosti i kretanja građana na javnom mjestu, dok se Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, propisuje način postupanja sa životinjama (zaštita njihovih života, zdravlja i dobrobiti). Naime, ovim se Nacrtom Prijedloga propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Naime, zaštita javnog reda i mira provodila bi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Nacrtom Prijedloga ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja. Nadalje, Zakonom o zaštiti životinja kao prekršaj se propisuje zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima, a Kaznenim zakonom se kao kazneno djelo propisuje ubijanje ili mučenje životinja, pa je upravo iz toga razloga iz opisa prekršaja u Prijedlogu Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama. U odnosu na upite o tome što se misli pod pojmom „zadržavanje životinja…“, navodimo kao primjer slučajeve kada osoba pred ulazom u stambenu zgradu, dućan i sl. mjestima gdje se ljudi moraju kretati bez alternativnih prolaza, ostavi zavezanog psa koji laje, skače i sl., te mu na taj način omogući zadržavanje na određenom mjestu, a pri tome postoji opasnost da ozlijedi ili ugrozi druge osobe, druge životinje i imovinu građana.