Sadržaj

Kratice

1. Uvodna razmatranja

2. Svrha i srednjoročna vizija

3. Razvojne potrebe i srednjoročni prioriteti u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije

3.1. Djelotvorna zaštita od nejednakog postupanja i promicanje jednakosti

3.2. Suzbijanje rasizma, ksenofobije i svih oblika nesnošljivosti

3.3. Jednako st prilika u obrazovanju

3.4. Jednakost prilika na tržištu rada i zaštita prava radnika

3.5. Unaprjeđenje zdravstvene zaštite za češće diskriminirane skupine

3.6. Jednakost u pristupu stanovanju

3.7. Zaštite prava građana i suzbijanje diskriminacije u kriznim situacijama

3.8. Međunarodni i europski instrumenti zaštite ljudskih prava

3.9. Vladavina prava i jednak pristup pravosuđu

3.10. Zaštita prava osoba lišenih slobode

3.11. Djelotvorna primjena Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

3.12. Zdrav život i okoliš

3.13. Politika zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije temeljena na dokazima

3.14. Uloga medija u promicanju i zaštiti ljudskih prava

3.15. Civilno društvo u zaštiti i promicanju ljudskih prava

4. Usklađenost sa strateškim o kvirom Republike Hrvatske i str ateškim dokumentima Europske unije

5. Popis posebnih ciljeva i ključnih pokazatelja ishoda

5.2. Doprinos posebnih ciljeva provedbi povezanih ciljeva Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine i Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

6. Terminski plan provedbe projekata od strateškog značaja

7. Financijski okvir za ostvarenje posebnih ciljeva

8. Okvir za praćenje i vrednovanje

Prilog 1. Strategija savjetovanja

Prilog 2. Komunikacijska strategija

Kratice

1. Uvodna razmatranja

Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. (dalje u tekstu: Nacionalni plan) akt je strateškog planiranja koji donosi Vlada Republike Hrvatske, a kojim se definiraju i postavljaju posebni ciljevi u vezi s ostvarivanjem ljudskih prava i suzbijanjem diskriminacije u Republici Hrvatskoj.

Ovaj srednjoročni akt strateškog planiranja izradila je Radna skupina za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027., čijim radom je koordinirao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, a nastavlja se na prethodnike kojima je planirano djelovanje u području zaštite i promicanja ljudskih prava, pri čemu je posljednji akt strateškog planiranja u ovom području, Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava, vrijedio u razdoblju od 2013. do 2016. Također, Nacionalni plan nastavlja se na djelovanje usmjereno na suzbijanje diskriminacije definirano Nacionalnim planom za borbu protiv diskriminacije u razdoblju od 2017. do 2022.

Načela zaštite i promicanja ljudskih prava temelj su suvremenih demokratskih država, a jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka i vladavina prava među najvišim su vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, stoga se ovom području posvećuje posebna pozornost kroz nastavak strateški osmišljenog djelovanja koje je ujedno usklađeno s dugoročnim razvojnim potrebama Republike Hrvatske.

Osim Ustavom Republike Hrvatske ¹ (nadalje: Ustav RH) i zakonima kojima se reguliraju pojedina područja društveno-gospodarskoga života, ljudska prava i slobode štite se i na međunarodnoj razini, putem međunarodnih ugovora. Republika Hrvatska stranka je najvažnijih međunarodnih ugovora u području zaštite ljudskih prava donesenih pod okriljem Ujedinjenih naroda: Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966.), Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.), Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.), Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (1979.), Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (1984.), Konvencije o pravima djeteta (1989.) i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (2007.).

¹ “Narodne novine”, br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.

Na regionalnoj razini Republika Hrvatska je stranka instrumenata Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i to Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.), Europske socijalne povelje (1961.), Europske konvencije za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.), Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992.) te Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (1995.).

Osim što su dio hrvatskog pravnog poretka pa u njega unose visoke standarde zaštite ljudskih prava, određeni međunarodni instrumenti posebice su značajni jer prema njima postoji obveza države izvještavati ugovorna tijela koja prate njihovu primjenu. Vijeće Europe pak djeluje na području razvoja i promicanja ljudskih prava u okviru Odbora ministara, ali i stručnih tijela te ima i nezavisna tijela sastavljena od stručnjaka okupljenih u odborima kao što su Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI), Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i Odbor za prevenciju mučenja (CPT) te ima poziciju Povjerenika za ljudska prava.

Zaštita ljudskih prava jedno je od temeljnih načela, uz slobodu, demokraciju, jednakost i vladavinu prava na kojima počiva Europska unija. Ova načela ugrađena su i u temeljne akte Europske unije – Ugovor o funkcioniranju Europske unije i Povelju Europske unije o temeljnim pravima kao ključnog alata za zaštitu prava i sloboda građana Europske unije. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. godine Povelja Europske unije o temeljnim pravima (nadalje: Povelja) kao instrument zaštite ljudskih prava postala je pravno obvezujuća u odnosu na institucije i tijela Unije s javnim ovlastima. Posljedično, institucije i tijela Europske unije kao i države članice kada primjenjuju europsko pravo dužne su osigurati njome zajamčena prava i slobode. Povelja odražava prava utvrđena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europskom socijalnom poveljom, sudskom praksom Europskog suda te načela nacionalnih ustava država članica Europske unije.

Međutim, potrebno je i djelovanje koje nadilazi primjenu propisa u vidu izrade strateških politika i planova kao što je naglašeno i u međunarodnim dokumentima. Tako je Bečkom deklaracijom i Programom djelovanja sa Svjetske konferencije o ljudskim pravima iz 1993. ²

r ad na otklanjanju kršenja ljudskih prava potvrđen kao prioritet, uz preporučenu izradu nacionalnih akcijskih planova s koracima za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Deklaracijom iz Durbana, koja je s Programom djelovanja usvojena na Svjetskoj konferenciji protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i nesnošljivosti 2001., potvrđena je međunarodna predanost načelima jednakosti i nediskriminaciji te se također preporučuje donošenje nacionalnih politika i planova za borbu protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezanih oblika nesnošljivosti, uključujući rodni aspekt njihove pojavnosti.

² Dostupno na: http://wp.ffzg.unizg.hr/hre-edc/files/2015/02/Zbirka-me%C4%91unarodnih-i-doma%C4%87ih-dokumenata.pdf (19.01.2021.)

Europska unija raspolaže pravnim instrumentima i sveobuhvatnom politikom za izgradnju ravnopravnosti i jednakosti, a za nadolazeće razdoblje izrađene su strategije koje pružaju smjernice za djelovanje državama članicama. Tako se pri izradi Nacionalnog plana težilo komplementarnosti s načelima Europskog stupa socijalnih prava, kao i strategijama Europske unije usmjerenim suzbijanju diskriminacije i zaštiti prava građana kao što su Akcijski plan Europske unije protiv rasizma za razdoblje od 2020. do 2025., Strategija Europske unije za rodnu ravnopravnost 2020.-2025., Strategija Europske unije za ravnopravnost lezbijki, gej, biseksualnih, transrodnih, nebinarnih, interseksualnih i queer osoba, Strateški okvir Europske unije za ravnopravnost, uključivanje i sudjelovanje Roma za razdoblje od 2020. do 2030., Akcijski plan Europske unije za integraciju i uključivanje za razdoblje od 2021. do 2027., Akcijski plan Europske unije za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020.-2024.

Promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti, kao horizontalni prioritet svih javnih politika, ugrađeno je i u Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine (nadalje NRS 2030.), istaknuto u Programu Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. te dodatno osnaženo Operativnim programima nacionalnih manjina za razdoblje 2021.-2024.

U Programu Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. istaknuto je da će se Vlada Republike Hrvatske u svojem djelovanju voditi najvišim vrednotama ustavnog poretka: slobodom, jednakošću, ravnopravnošću, mirotvorstvom, socijalnom pravdom, poštivanjem prava čovjeka, nepovredivošću vlasništva, očuvanjem prirode i čovjekova okoliša, vladavinom prava i demokratskim višestranačkim sustavom, koje su zajamčene Ustavom RH kao najvišim pravnim i političkim aktom. Istaknuto je i kako će Vlada Republike Hrvatske posebnu pozornost posvetiti daljnjoj izgradnji društva koje poštuje ljudska prava i prava nacionalnih manjina te nastavku izgradnje uključivog i tolerantnog društva kao i predvoditi borbu protiv svih oblika nasilja i govora mržnje u društvu te osnažiti zakonodavni okvir o suzbijanju govora mržnje, posebice prema ranjivim skupinama i nacionalnim manjinama. Poticat će se borba protiv govora mržnje i bilo kojeg oblika nasilja ulažući u obrazovanje, stručna savjetovanja, javne kampanje i jačanje medijske pismenosti kako bi se preventivno djelovalo. Hrvatska će nastaviti aktivno sudjelovati u radu Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA).

Sukladno Programu Vlade Republike Hrvatske nastavit će se promovirati kulturu tolerancije, dosljedno provoditi politiku vladavine prava i prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom RH, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i zakonima ³ (nadalje: Ustavni zakon). Osigurat će se također kontinuirana primjena odredbi Ustava, Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ⁴ u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima su za to, prema zakonu, stečeni uvjeti. Vlada će afirmativno djelovati u pravcu primjene zakonom propisanih modela manjinskog obrazovanja.

³ „Narodne novine“, br. 155/02., 47/10., 80/10., 93/11. i 93/11.

⁴ „Narodne novine“, broj 51/00. i 56/00.

Ovim Nacionalnim planom nastoji se osnažiti ostvarenje postavljenog horizontalnog prioriteta NRS-a 2030. te postići sinergija s aktima strateškog planiranja koje se dotiču zaštite ljudskih prava i jednakosti. Višegodišnjim planiranjem nastoji se koordinirati djelovanje dionika u ostvarenju ciljeva koji nisu obuhvaćeni sektorskim i višesektorskim strategijama, a od prioritetnog su značaja za područje zaštite ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije. Stoga je Nacionalni plan komplementaran s drugim važećim aktima strateškog planiranja, a posebna pozornost posvećena je i izbjegavanju preklapajući provedbenih mjera.

Kroz provedbu posebnih ciljeva u šestogodišnjem razdoblju doprinijet će se dugoročnom postizanju više razine društvene uključenosti i socijalne solidarnosti, kvalitete života i vladavine prava i ostvarenju Globalnih ciljeva održivog razvoja do 2030. na nacionalnoj razini.

Nacionalni plan rezultat je participativne suradnje relevantnih dionika iz državne uprave, civilnog društva, neovisnih institucija za zaštitu ljudskih prava, akademske zajednice, uključenih u sastav Radne skupine za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. Uključiv pristup i partnerski dijalog osigurat će se i prilikom provedbe, praćenja i vrednovanja strateškog dokumenta.

Konačno, ovaj strateški dokument nastajao je u razdoblju nekoliko globalnih i nacionalnih kriznih situacija. Značajne promjene na globalnoj i nacionalnoj razini dodatno su naglasile važnost ljudskih prava, jednakih mogućnosti, ravnopravnosti i nediskriminacije u kriznim situacijama, zbog čega će se novonastale okolnosti i srednjoročne implikacije istih, uzimati u obzir prilikom oblikovanja provedbenih akata Nacionalnog plana.

Osim teškog položaja raseljenih osoba, rat u Ukrajini usmjerava pozornost na veliki broj pitanja vezanih za ljudska prava, među kojima je istaknuta i važnost slobode medija. Pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2, čije socioekonomske posljedice imaju nerazmjeran učinak na ranjive društvene skupine, produbljuje postojeće društvene nejednakosti, stoga je koordinirano djelovanje u području zaštite prava svih ljudi bez diskriminacije poprimilo poseban značaj u novonastalim okolnostima.

Uz pandemiju i rastući utjecaj klimatskih promjena na globalnoj razini, Republiku Hrvatsku su pogodili razorni potresi u ožujku 2020. u Zagrebu, Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji te u prosincu iste godine u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj županiji i Zagrebu. Uz veliku materijalnu štetu i gubitak sedam života, građani potresom pogođenih područja morali su privremeno ili trajno napustiti svoje domove.

Novonastale okolnosti predstavljaju dodatni izazov za ostvarenje temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH zbog čega je srednjoročno strateško djelovanje potrebno promišljati uzimajući u obzir buduće implikacije višestrukih globalnih kriza na područje zaštite ljudskih prava i jednakosti.

2. Svrha i srednjoročna vizija

Kako bi zaštita ljudskih prava i zaštita od diskriminacije bile osigurane za sve građane u svakodnevnom životu, potrebno je i djelovanje koje nadilazi primjenu propisa, a u vidu izrade akata strateškog planiranja. Svrha ovog nacionalnog plana je, kroz višegodišnje planiranje, osigurati koordinirano djelovanje tijela državne uprave na području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, nadopuniti postojeće sektorske politike relevantne za ta područja te podignuti razinu znanja i svijesti o jednakosti kako bi svi građani ostvarili svoja prava zajamčena Ustavom RH i međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava.

Srednjoročna vizija

Republika Hrvatska 2027. je zemlja u kojoj se osigurava puna zaštita ljudskih prava i zaštita od diskriminacije te promiče ravnopravnost i jednake mogućnosti za sve građane, u skladu s međunarodnim standardima i najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Kako bi se svrha i vizija ostvarile, Nacionalni plan u srednjoročnom razdoblju omogućit će:

1. višegodišnje planiranje ciljeva i mjera koje podupiru provedbu nacionalnog zakonodavstva, strateških smjernica Europske unije i međunarodnih preporuka upućenih Republici Hrvatskoj kroz mehanizme zaštite ljudskih prava ;

2. koordinaciju djelovanja javnopravnih tijela i drugih dionika u strateškom djelovanju usmjerenom na zaštitu i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije

Posebni ciljevi Nacionalnog plana usmjereni su na područja koja su prepoznata kao prioritetna temeljem konzultacija provedenih s Radnom skupinom za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. (nadalje: Radna skupina), pri čemu su polazište za definiranje potreba i prioriteta za djelovanje u srednjoročnom razdoblju predstavljale preporuke upućene Republici Hrvatskoj kroz međunarodne i nacionalne mehanizme zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, ali i europske strateške smjernice za djelovanje na području suzbijanja svih oblika diskriminacije i promicanja jednakosti.

Ostvarenje posebnih ciljeva Nacionalnog plana pospješit će ispunjenje dugoročne vizije društva bez diskriminacije, u kojem su svi hrvatski građani jednako prisutni na svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata kao što je iskazano u NRS-u 2030. Dodatno će se osnažiti zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, kao što je definirano Zakonom o suzbijanju diskriminacije ⁵ .

⁵ „Narodne novine“, broj 85/08., 112/12.

U području obrazovanja, zapošljavanja i rada djelovanje će biti usmjereno prema osnaživanju kapaciteta obrazovnih institucija da prenose znanje o ljudskim pravima, ali i primjenjuju njihova načela u svakodnevnom radu; te na izjednačavanje prilika na tržištu rada. Ciljanim mjerama usmjerenim na izjednačavanje prilika na svim razinama – od ranog odgoja i obrazovanja do visokog obrazovanja dat će se potpora nacionalnim prioritetima javnih politika u području odgoja i obrazovanja, odnosno, poštivanju prava na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima, uključenosti svih u odgoj i obrazovanje i stalnom profesionalnom razvoju neposrednih nositelja odgojno-obrazovnog rada. Kontinuirano će se provoditi mjere vezane uz suzbijanje diskriminacije pri zapošljavanju i u radu te poticati uključivanje češće diskriminiranih skupina u mjere aktivne politike zapošljavanja, s ciljem poboljšanja njihovog položaja na tržištu rada.

Strateškom djelovanju u smislu poboljšanja učinkovitosti i djelotvornosti pravosuđa, javne uprave i javnog upravljanja , pridonijet će se kroz podizanje svijesti i razine kompetencija službenika (s naglaskom na službenike koji rade sa skupinama u riziku od diskriminacije) i pravosudnih dužnosnika o nacionalnim i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, nacionalnom i međunarodnom nediskriminacijskom zakonodavstvu, praksi Europskog suda za ljudska prava, praksi Suda Europske unije, čime se podupire i djelotvorna primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima na nacionalnoj razini, a posebno u segmentu provedbe fondova Europske unije u nadolazećem sedmogodišnjem razdoblju.

Strateškom djelovanju s ciljem postizanja zdravog, aktivnog i kvalitetnog života, pridonijet će se kroz mjere usmjerene na podizanje svijesti zdravstvenih radnika o zaštiti prava pacijenata, ali i unapređenje praćenja podataka o zdravstvenom statusu posebno ranjivih skupina građana, što je posebice bitno u kontekstu kriznih situacija kao što je pandemija novog koronavirusa SARS-CoV-2. Sustavnim praćenjem podataka o zdravstvenom statusu, educiranjem ključnih dionika, informiranjem građana o pravima pridonosi se i poboljšanju odgovora na krizne situacije u zdravstvenom sustavu i unaprjeđenju zdravstvene zaštite za ranjive skupine koje su češće izložene diskriminaciji.

Sukladno Programu Vlade Republike Hrvatske doprinijet će se i daljnjoj izgradnji društva koje poštuje ljudska prava i prava nacionalnih manjina te nastavku izgradnje uključivog i tolerantnog društva .

Izvješća pučke pravobraniteljice i posebnih pravobraniteljskih institucija, kao i preporuke međunarodnih tijela i organizacija konzistentno navode pripadnike pojedinih nacionalnih manjina, osobito romske, srpske i židovske manjine, u kontekstu diskriminacije i narušavanja pojedinih prava. Stoga su i Operativni programi nacionalnih manjina, kao dio Programa Vlade Republike Hrvatske, važan pokazatelj potrebnih intervencija na području zaštite ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije, osobito kroz aktivnosti usmjerene jačanju provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

U odnosu na dugoročne strateške ciljeve usmjerene k ekološkoj i energetskoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti ovim Nacionalnim planom provodit će se aktivnosti s ciljem podizanja svijesti i razine znanja građana o pravu na zdrav život i okoliš.

Uvažavajući Program Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. kao i europske inicijative poput Zajedničke komunikacije Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljene „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008) i Akcijski plan Europske unije protiv rasizma za razdoblje od 2020. do 2025., posebna pozornost posvetit će se podizanju svijesti o prisutnosti govora mržnje u javnom prostoru, odnosno suzbijanju diskursa kojim se potiče rasna i etnička diskriminacija i koji se širi dezinformiranjem.

Uzimajući u obzir da je ravnopravnost, promicanje jednakosti i izjednačavanje mogućnosti horizontalni prioritet u okviru NRS-a 2030., ravnopravnost je potrebno uključiti u javne politike vezane za različita područja društveno-gospodarskog života, ali i tijekom vrednovanja njihovog utjecaja, vodeći se pri tome europskim smjernicama za rodno osviještene politike.

3. Razvojne potrebe i srednjoročni prioriteti u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije

⁶ Izraz „češće diskriminirane skupine“ u ovom dokumentu koristi se kako bi se djelovanje na suzbijanju diskriminacije posebno usmjerilo na pojave diskriminacije temeljem onih osnova zbog kojih građani češće doživljavaju nejednako postupanje. Češće diskriminirane skupine definirat će se prema podacima iz izvješća pučke pravobraniteljice u kojemu su izneseni objedinjeni podaci o pritužbama na diskriminaciju svih pravobraniteljskih institucija te analizirane pojave diskriminacije, kao i prema podacima iz relevantnih istraživanja. Prema posljednjim dostupnim statističkim podacima pučke pravobraniteljice najučestalija je diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti i boje kože te nacionalnog podrijetla (pripadnici srpske i romske nacionalne manjine te migranti), zdravstvenog stanja, dobi te imovnog stanja. Prema podacima posebnih pravobraniteljica, diskriminacija je učestala temeljem spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije, rodnog identiteta i izražavanja te invaliditeta.

7 zapošljavanje i rad, pristup dobrima i uslugama, obrazovanje, stanovanje

3.1. Djelotvorna zaštita od nejednakog postupanja i promicanje jednakosti

Jednakost je jedna od temeljnih vrijednosti Republike Hrvatske i Europske unije. Na nacionalnoj razini jednakost građana pred zakonom jamči se Ustavom RH ⁸ (članak 14.), slijedom čega je uspostavljen zakonodavni, strateški i institucionalni okvir za suzbijanje diskriminacije.

8 „Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.

Od dokumenata nediskriminacijskog karaktera donesenih u okrilju Vijeća Europe svakako je najznačajnija Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ⁹ u kojoj se u članku 14. i pripadajućem Protokolu 12. zabranjuje diskriminaciju pri uživanju prava i sloboda priznatih u Konvenciji. Načelo nediskriminacije podjednako je naglašeno i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima ¹⁰ u članku 21.

⁹ „Narodne novine“ br. MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.

¹⁰ Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uriΌEX:12007P&from=

Republika Hrvatska potpisnica je međunarodnih sporazuma Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, od kojih svi sadrže zabranu diskriminacije po različitim osnovama: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Konvencija o ukidanju diskriminacije žena (CEDAW), Konvencija protiv mučenja (CAT) i Konvencija o pravima djeteta (CRC). Sukladno Ustavu Republike Hrvatske ovi ugovori dio su pravnog poretka te su po pravnoj snazi iznad zakona.

Potom, bitan aspekt okvira za ravnopravnost i jednakost Europske unije čini sekundarno zakonodavstvo - direktive koje preciznije i sveobuhvatnije uređuju pitanje zabrane diskriminacije. Trenutno nediskriminacijski okvir sadrži 9 ¹¹ direktiva. Ključnu direktivu u području ravnopravnosti žena i muškaraca, barem u pogledu učestalosti primjene u praksi, predstavlja Direktiva 2006/54/EC o implementaciji načela jednakosti prilika i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području zapošljavanja i radnih odnosa ¹² . Bitno je spomenuti i dvije direktive kojima se zabranjuje diskriminacija na temelju sljedećih osnova: rase, odnosno etniciteta, dobi, vjerskog ili drugog uvjerenja, invaliditeta i seksualne orijentacije. Radi se o Direktivi 2000/43/EC o implementaciji načela jednakog postupanja između osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo i Direktivi 2000/78/EC o općem okviru za jednakost u postupanju u radnim odnosima i struci koje je Europska unija usvojila na osnovi ovlasti iz članka 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

¹¹ Direktiva 2006/54/EC o implementaciji načela jednakosti prilika i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području zapošljavanja i radnih odnosa; Direktiva 2004/113/ECo implementaciji načela jednakog postupanja između muškaraca i žena u pristupu i opskrbi tržišnim dobrima i uslugama; Direktiva 96/34/EC o okvirnom sporazumu glede roditeljskog dopusta sklopljenog između UNICE, CEEP i ETUC; Direktiva 92/85/EEC o uvođenju mjera poticanja poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu trudnih radnica i radnica koje su nedavno rodile ili koje doje; Direktiva 86/613/EEC o primjeni načela jednakosti u postupanju između muškaraca i žena uključenih u radnu aktivnost, uključujući i poljoprivredu, temeljem statusa samozaposlenih i o zaštiti samozaposlenih žena tijekom trudnoće i porodiljskog dopusta; Direktiva 79/7/EEC o progresivnoj implementaciji načela jednakosti u postupanju između muškaraca i žena u području socijalnog osiguranja

¹² Rezolucija Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (2014/2160(INI)) OJ C 349, 17.10.2017, p. 56–66. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uriΌEX:52015IP0351

Na nacionalnoj razini, Zakonom o suzbijanju diskriminacije ¹³ (dalje u poglavlju: Zakon) osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zakon definira, između ostaloga, pojam diskriminacije, oblike (izravna i neizravna diskriminacija, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju, propuštanje razumne prilagodbe i segregacija), područja primjene, mehanizme sudske zaštite, nadležnost Pučkog pravobranitelja kao središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije i posebnih pravobraniteljstava te značajan instrument prebacivanja tereta dokazivanja s tužitelja na tuženog.

¹³ „Narodne novine“, br. 85/08. i 112/12.

Zakon određuje diskriminaciju kao stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe kao i osobe s njom povezane rodbinskim ili drugim vezama na temelju neke od izrijekom navedenih diskriminacijskih osnova, kao i na temelju pogrešne predodžbe o postojanju neke od osnova, a da nije riječ o jednoj od situacija obuhvaćenih iznimkama navedenima u Zakonu.

Uz spomenute institucionalne i proceduralne oblike zaštite kako ih propisuje Zakon, posebice se ističe da je u Republici Hrvatskoj diskriminacija zabranjena u svim područjima života te da je zabranjeno diskriminirati svakome/svima. Spomenutim Zakonom osigurava se zaštita od viktimizacije prema kojoj nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, prisustvovao diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom zbog diskriminacije.

Osim kroz primjenu Zakona, u Republici Hrvatskoj se na suzbijanju diskriminacije djelovalo i temeljem Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije koji je donesen za razdoblje od 2017. do 2022. godine ¹⁴ .

¹⁴ Dostupno na: https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Nacionalni%20plan%20za%20borbu%20protiv%20diskriminacije%20za%20razdoblje%20od%202017.%20do%202022..pdf

Antidiskriminacijske mjere tijekom razdoblja od 2013. do 2021. godine bila su uključena i u druge akte strateškog planiranja poput Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine ¹⁵ , Nacionalne strategije za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine ¹⁶ , Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti (2014.–2020.) ¹⁷ , Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine ¹⁸ kao i u okviru Akcijskog plana za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje od 2017. do 2019. godine ¹⁹ , Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2017. do 2020. godine, ^. Akcijskog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2014.-2020.

¹⁵ Dostupno na: https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/MDOMSP%20dokumenti//Nacionalna%20strategija%20zastite%20od%20nasilja%20u%20obitelji%20za%20razdoblje%20do%202017.%20do%202022.%20godine.pdf

¹⁶ Dostupno na: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//ZPPI/Strategije%20-%20OGP/socijalna%20politika//NACIONALNA%20STRATEGIJA%20ZA%20PRAVA%20DJECE%20U%20RHZA%20RAZDOBLJE%20OD%202014.%20DO%202020.%20GODINE[1].pdf

¹⁷ Dostupno na: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/ZPPI/Strategije/Strategija%20borbe%20protiv%20siroma%C5%A1tva.pdf  

¹⁸ Dostupno na: https://nsur.hr/Nsur

¹⁹ Dostupno na: https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/AKCIJSKI%20PLAN%20ZA%20INTEGRACIJU%202017-2019.pdf

Usprkos uspostavljenom zakonodavnom i strateškom okviru i naporima koji su se poduzimali na nacionalnoj i europskoj razini, istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava ²⁰ i Eurobarometra ²¹ ukazuju na raširenost diskriminacije u Europskoj uniji, pri čemu su određene skupine (osobe različite boje kože ili etničke pripadnosti u odnosu na većinsko stanovništvo, pripadnici seksualnih i rodnih manjina, starije osobe, osobe s invaliditetom, žene, osobe slabijeg imovnog statusa) posebno izložene diskriminaciji, koja je češće prisutna u određenim područjima života (zapošljavanje i rad, pristup dobrima i uslugama, obrazovanje, stanovanje).

²⁰ Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji – glavni rezultati, 2017., Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji, Muslimani – odabrani nalazi, 2017., Iskustva i percepcije antisemitizma – Drugo istraživanje o diskriminaciji i zločinima iz mržnje protiv Židova u EU-u, 2018.; Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji Roma – odabrani nalazi, 2016., Biti crnac u EU-u, 2018.

²¹ Posebno istraživanje Eurobarometra 493 iz 2019. godine dostupno na: https://europa.eu/eurobarometer/surveys/detail/2251

Prisutni su i pozitivni iskoraci na koje ukazuje istraživanje Eurobarometra o diskriminaciji, a prema kojem se manje ispitanika iz Republike Hrvatske osjećalo diskriminiranim u odnosu na prethodna istraživanja (16 % u 2019. u odnosu na 33 % u 2015.), te je velikoj većini ispitanika prihvatljivo da žena (89 %), mlada osoba (81 %) ili osoba s invaliditetom (83 %) budu izabrane na najvišu političku funkciju.

Detaljniji uvid u pojavnost diskriminacije na nacionalnoj razini daje i zadnja dostupna analiza Istraživanje o stavovima, razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije iz 2016. godine ²² . Iz nalaza ovog istraživanja razvidno je da među onima koji su bili žrtve diskriminacije, zaštitu nije tražilo čak 68 % ispitanika, a najčešće zato što misle da se time ništa ne bi promijenilo. Upravo nedostatno prijavljivanje slučajeva diskriminacije u odnosu na njezinu stvarnu pojavnost, nedovoljna informiranost građana, skup sustav sudske zaštite, nedostatak sudskih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa te potreba za daljnjim edukacijama pravosudnih tijela i odvjetnika o hrvatskom i europskom nediskriminacijskom pravu te sudskoj praksi predstavljaju izazove u suzbijanju diskriminacije prema Izvješću pučke pravobraniteljice ²³ .

²² Ured pučke pravobraniteljice/Centar za mirovne studije, 2017. Dostupno na: https://www.ombudsman.hr/hr/download/istrazivanje-o-stavovima-i-razini-svijesti-o-diskriminaciji-i-pojavnim-oblicima-diskriminacije-2016/

²³ Dostupno na: https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/

Tijekom 2021. povećan je broj pritužbi na diskriminaciju podnesenih pučkoj pravobraniteljici, a među njima je značajan udio pritužbi povezanih s pandemijskim okolnostima, pa je tako broj pritužbi temeljem zdravstvenog stanja 161% veći u odnosu na 2020., odnosno u 2021. pritužbe temeljem zdravstvenog stanja čine 10 % evidentiranih pritužbi. S pandemijskim je okolnostima povezan i veliki broj pritužbi u kojima nije navedena ni jedna diskriminacijska osnova (30%).

Određene društvene skupine se kontinuirano prepoznaju kao češće izložene diskriminaciji u Republici Hrvatskoj. U pogledu diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, rasa, etnicitet ili nacionalna pripadnost (15 %) su najčešća osnova pritužbi na diskriminaciju pučkoj pravobraniteljici u 2021. Kontinuirano najveći broj slučajeva diskriminacije koncentriran je u području rada i zapošljavanja (2019. – 28 %; 2020. – 28.5% , 2021. – 28 % ). Tijekom 2021. među učestalijim su i pritužbe na diskriminaciju u pristupu dobrima i uslugama (17%), kojih je znatno više nego 2020., a mahom su povezane s pandemijskim okolnostima, i u vezi javnog informiranja i medija (9%) te u području uprave (7%), obrazovanja (5%) i zdravstvene zaštite (5%), dok su druga područja zastupljena u znatno manjem broju. Nacionalno istraživanje o stavovima građana o diskriminaciji iz 2016. ²⁴ ukazuje da su upravo Romi percipirani kao najčešće diskriminirana skupina, nakon kojih slijede seksualne i rodne manjine (11 %), osobe s invaliditetom (8.4 %) te siromašne osobe (8.2 %) i pripadnici srpske nacionalne manjine (4.6 %), dok noviji podaci iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021. godinu, ukazuju da su nacionalno podrijetlo, zajedno sa rasom, etničkom pripadnošću ili bojom kože najčešće diskriminacijske osnove prema evidentiranim pritužbama.

Republika Hrvatska ima širok i sustavan pristup pravima nacionalnih manjina, a Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina ukazuju na znatan rast financiranja ostvarivanja prava nacionalnih manjina, osobito na području obrazovanja, kulturne autonomije i prava na očitovanje svoje vjere.

²⁴ Ured pučke pravobraniteljice/Centar za mirovne studije, 2017. Dostupno na: https://www.ombudsman.hr/hr/download/istrazivanje-o-stavovima-i-razini-svijesti-o-diskriminaciji-i-pojavnim-oblicima-diskriminacije-2016/

Relevantna međunarodna izvješća, kao što su Univerzalni periodični pregled stanja ljudskih prava Ujedinjenih naroda, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina ili Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, kao i prilozi Savjeta za nacionalne manjine, ističu i neke primjere nedostatnog i/ili nedosljednog osiguranja ostvarivanja prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, primjerice pristupa sredstvima javnog priopćavanja ili prava na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, na lokalnoj ili područnoj (regionalnoj razini).

Analize funkcioniranja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te izabranih zamjenika općinskih načelnika, gradonačelnika i župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno iz reda pripadnika hrvatskog naroda, navode poteškoće s kojima se susreću pripadnici nacionalnih manjina u ostvarenju vlastitih prava, osobito mladi i žene, nezadovoljavajuće razumijevanje lokalnih vlasti za civilni sektor i vijeća nacionalnih manjina te neispunjavanje njihovih obveza prema vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina. U nekim jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave ostvarivanje prava na političku predstavljenost u izvršnoj vlasti ograničeno je nejednakim uvjetima rada.

Program Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. naglašava kako će se „nastaviti promovirati kulturu tolerancije, dosljedno provoditi politiku vladavine prava i prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i zakonima. Vlada će također nastaviti dosljedno štititi i unaprjeđivati ljudska i manjinska prava zajamčena sklopljenim međunarodnim i međudržavnim ugovorima, sporazumima i konvencijama te Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji“.

Nadalje, iz nalaza istraživanja o stavovima građana o diskriminaciji provedenog 2016. razvidna je prisutnost stereotipa i negativnih stavova i prema članovima sindikata (38 % smatra da samo stvaraju probleme), mladim osobama (37 % smatra da su mlađe generacije neodgojene i bez ikakvih moralnih nazora) i prema starijim osobama (trećina misli da su starije osobe manje sposobne od mladih). Potom, rasprostranjeni su i negativni stavovi prema beskućnicima (četvrtina misli da su sami krivi za svoju situaciju) te osobama s duševnim smetnjama (četvrtini bi bilo neugodno raditi s osobom koja ima duševne smetnje).

Prethodno provedeno istraživanje s ciljem utvrđivanja stavova hrvatskih građana te njihove spremnosti na prihvaćanje i potporu integraciji državljana trećih zemalja ²⁵ kojima je odobrena međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj, pokazalo je da su stavovi prema osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom u prosjeku neutralni, s nešto izraženijim, no još uvijek blagim, osjećajem prijetnje vezano uz percipirani nedostatak prilika na tržištu rada u lokalnim zajednicama i smanjenje društvenih resursa, koji bi se povećali u slučaju veće prisutnosti osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita.

²⁵ Ajduković D. et ali., 2019., Izazovi integracije izbjeglica u hrvatsko društvo: stavovi građana i pripremljenost lokalnih zajednica,https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Izazovi%20integracije%20izbjeglica%20u%20hrvatsko%20dru%C5%A1tvo.pdf

Budući da se, po ostvarivanju prava na međunarodnu zaštitu, proces integracije primarno odvija na lokalnoj razini, nužno je senzibilizirati i informirati predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti te djelatnike javnih ustanova na lokalnoj razini o vlastitim obvezama u sustavu integracije, kao i o pravima i obvezama osoba pod međunarodnom zaštitom vezano uz uključivanje u hrvatsko društvo. Ujedno, važno je educirati osobe pod međunarodnom i privremenom zaštitom o njihovim pravima i kako ne bi izgubile svoja prava zbog neispunjavanja zakonskih obveza tako i radi postavljanja njihovih realnih očekivanja o životu u Republici Hrvatskoj. Također, u narednom razdoblju, s dolaskom većeg broja raseljenih osoba iz Ukrajine, potrebno je dodatno ojačati sustav podrške i osigurati uvjete za ostvarenje prava raseljenih osoba u Republici Hrvatskoj.

Konačno, uzimajući u obzir razdoblje izrade Nacionalnog plana, potrebno je razmotriti moguće posljedice krize izazvane pandemijom novog koronavirusa SARS-CoV-2, ali i drugih kriznih situacija, na ekonomsku i socijalnu dimenziju socijalne uključenosti te povećanu učestalost diskriminatornih praksi pod utjecajem novonastalih okolnosti. Slijedom toga, strateški će se djelovati s ciljem unaprjeđenja kapacitete javne uprave za primjenu mehanizama zaštite prava posebno ugroženih skupina građana u kriznim situacijama.

Kako bi se u srednjoročnom razdoblju zaštita građana od diskriminacije učinila što djelotvornijom provodit će se mjere usmjerene povećanju razine osviještenosti o zabrani diskriminacije među državnim i javnim službenicima te općom javnosti o povećanju učinkovitosti sankcioniranja diskriminacije. Kako bi se osigurao jednak pristup pojedinim područjima života te dobrima i uslugama za sve građane, a posebice skupinama građana koje se češće nalaze u nepovoljnom položaju, oblikovane su mjere usmjerene na područje obrazovanja, rada i zapošljavanja, zdravstva i stanovanja kao i poseban cilj usmjeren na osnaživanje prava nacionalnih manjina.

3.2. Suzbijanje rasizma, ksenofobije i svih oblika nesnošljivosti

Slijedom demokratskih uvjerenja i temeljnog određenja prema poštivanju svih ljudskih prava i temeljnih sloboda koja su nepovrediva te utvrđena odredbama Ustava, Republika Hrvatska je u potpunosti opredijeljena za borbu protiv svih oblika rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti. Zločin iz mržnje ²⁶ i govor mržnje ²⁷ samo su neki od pojavnih oblika rasizma, ksenofobije, antisemitizma i drugih oblika nesnošljivosti na čije suzbijanje će nastojati djelovati kroz preventivne mehanizme u narednom razdoblju.

²⁶ U Hrvatskoj je zločin iz mržnje kao pojam formalno-pravno reguliran Kaznenim zakonom („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21.). Zločin iz mržnje je u članku 87. stavku 21. Kaznenog zakona definiran kao kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Istom odredbom propisano je da će se takvo postupanje uzeti kao otegotna okolnost, ako tim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.

²⁷ Govor mržnje u kaznenopravnom smislu najčešće se sankcionira kao kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. Kaznenog zakona, koje u osnovnom obliku čini onaj tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine

U prethodnom razdoblju, od 2016. do 2020., razvijao se zakonodavni i strateški okvir. Kazneno materijalno zakonodavstvo Republike Hrvatske je u kontekstu suzbijanja rasizma i ksenofobije usklađeno s konvencijskim pravom (primjerice: Konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD) i Dodatnim protokolom Vijeća Europe uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu ^{2 8} ), kao i sekundarnim izvorima prava Europske unije (Okvirnom odlukom Europske unije 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima ²⁹ ).

²⁸ Narodne novine“, MU br. 4/08.

²⁹ Okvirna odluka Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima OJ L 328, 6.12.2008, p. 55–58. Dostupno na: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2008/913/oj

Bitno je spomenuti i da odredba članka 14. Zakona o elektroničkim medijima ^{3 0} zabranjuje poticanje, pogodovanje poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije u audio i audiovizualnim medijskim uslugama temeljem rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

³⁰ „Narodne novine“, br. 111/21.

Uvođenjem instituta pojedinačne procjene žrtve u procesno zakonodavstvo Republike Hrvatske ^{3 1} osiguran je individualan pristup nadležnih tijela, posebice prema žrtvama zločina iz mržnje. Cilj pojedinačne procjene žrtve je utvrditi postoji li rizik od sekundarne i ponovljene viktimizacije te rizik od zastrašivanja i odmazde tijekom kaznenog postupka. Ako taj rizik postoji, pojedinačnom procjenom se utvrđuju konkretne mjere koje treba primijeniti (poseban način ispitivanja, uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s počiniteljem i druge mjere propisane zakonom) ^{3 2} . Osiguran je sustav praćenja i dokumentiranja kaznenih djela vezanih uz diskriminaciju i kaznenih djela u vezi sa zločinom iz mržnje. Ministarstvo pravosuđa i uprave redovito dostavlja evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim uz diskriminaciju Uredu pučke pravobraniteljice.

³¹ Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 126/19.)

³² Pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve („Narodne novine“, broj 106/17.)

Među nenormativnim aktima od osobite važnosti je Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje iz 2011. godine, koji koncepcijski širi pojam zločina iz mržnje i na prekršaje. Zbog unapređenja sustava suzbijanja zločina iz mržnje Radna skupina za izradu Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje 2021. izradila je revidirani Protokol.

Revidirani Protokol sadrži obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, odredbe o sastavu i nadležnosti Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje te ostale aktivnosti nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, a odnose se na edukaciju o suzbijanju zločina iz mržnje.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske pratiti će tijek postupka u svakom pojedinom predmetu, objedinjavati statističke podatke o zločinu iz mržnje i objavljivati ih na svojoj mrežnoj stranici, a objavljeni statistički podaci sadržavat će motiv (naznaku zaštićene osobine) i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela ili prekršaja od strane svih nadležnih tijela koja su postupala u predmetu.

Jedan od alata u suzbijanju govora mržnje na Internetu je i Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na Internetu koji se temelji na bliskoj suradnji Europske komisije, internetskih platformi, organizacija civilnog društva i nacionalnih tijela (nadalje u poglavlju: Kodeks). Šestom evaluacijom Kodeksa postupanja pokazalo se da su platforme koje su pristupile ³³ Kodeksu provjerile 81 % označenog sadržaja u roku od 24 sata, u usporedbi s 40 % 2016., a iz podataka za Hrvatsku razvidno je da je 2021. uklonjeno 66.3 % sadržaja koji se smatra nezakonitim govorom mržnje, u usporedbi sa svega 33.6 % tijekom 2016. ³⁴

³³ Facebook, Microsoft, Twitter i Youtube, Instagram, Google+, Snapchat, Dailymotion i Jeuxvideo.com

³⁴ Dostupno na: Europska komisija, 2021., Factsheet - 6th monitoring round of the Code of Conduct,dostupno na: https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/factsheet-6th-monitoring-round-of-the-code-of-conduct_october2021_en_1 .pdf

U strateškom smislu, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine definirao je ciljeve koji su se provodili Akcijskim planom za provedbu Nacionalnog plana borbe protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2019., a tiču se podizanja svijesti o suzbijanju zločina iz mržnje usmjerenog na nacionalne, seksualne i rodne manjine te unaprjeđenja prikupljanja podataka o zločinu iz mržnje.

U narednom razdoblju smjernice za suzbijanje rasne i etničke diskriminacije pruža Akcijski plan Europske unije protiv rasizma za razdoblju od 2020. do 2025. kojim je predviđeno osnaživanje primjene zakonodavstva Unije, suradnja s državama članicama te korištenje budućih financijskih instrumenata Europske unije s ciljem osnaživanja borbe protiv rasne diskriminacije.

Jedan od oblika rasne, vjerske, socijalne nesnošljivosti je i antisemitizam. Prema radnoj pravno neobvezujućoj definiciji Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA) antisemitizam je: „određeno poimanje Židova, koje se može iskazivati kao mržnja prema njima. Usmena, pisana i fizička izražavanja antisemitizma koja su usmjerena prema Židovima ili nežidovima i/ili prema njihovoj imovini, ustanovama židovske zajednice te židovskim vjerskim objektima.” Republika Hrvatska primjenjuje navedenu definiciju u obrazovanju učitelja te je u svibnju 2019. objavljen hrvatski prijevod smjernica za njezinu primjenu u obrazovnom sustavu. Važnost definicije prepoznata je i na parlamentarnoj razini. Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora u 2020. usvojio je Zaključak kojim potiče hrvatske javne institucije i civilno društvo na promicanje definicije antisemitizma. Uz razvoj obrazovne komponente suzbijanja rasne, vjerske i socijalne nesnošljivosti potrebno je adekvatno upravljati i razvijati mjesta stradavanja i genocida te njegovati kulturu sjećanja na genocid.

Sustavno praćenje podataka o zločinu iz mržnje posebno je relevantno u borbi protiv rasne diskriminacije i suzbijanju nesnošljivosti jer ukazuje na motive i (ne)prijavljivanje incidenata. Prema zadnjim dostupnim podacima iz 2021. od strane Ministarstva unutarnjih poslova evidentirano je 101 kazneno djelo zločina iz mržnje (uključujući podatke za kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. Kaznenog zakona) što je primjetno povećanje u odnosu na 2018., kada su zabilježena 33 kaznena djela.

Cjelovitiji uvid u slučajeve zločina iz mržnje u petogodišnjem razdoblju pruža istraživanje provedeno u sklopu projekta „IRIS – Unaprjeđenje borbe protiv nesnošljivosti kroz istraživanje, izradu preporuka i obuku“ ^{3 5} u sklopu kojeg je objavljeno izvješće „Zločin iz mržnje u Hrvatskoj: Empirijsko istraživanje slučajeva u razdoblju od 2013. do 2018. godine ^{3 6} .

³⁵ Projekt provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske te u suradnji s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

³⁶ Dostupno na: https://www.hpc.hr/2020/10/09/projekt-iris-unapredenje-borbe-protiv-nesnosljivosti-kroz-istrazivanje-izradu-preporuka-i-obuku-empirijsko-istrazivanje-slucajeva-u-razdoblju-od-2013-do-2018-godine/

Analiza sadržaja ukazuje da je među predmetima vođenim za zločin iz mržnje, od strane policije i državnog odvjetništva, kao zaštićena osobina najviše zastupljena nacionalnost i etničko podrijetlo (prepoznata u 60 % predmeta od policije, u odnosu na 80.4 % od strane državnog odvjetništva).

U slučajevima u kojima je policija, odnosno državno odvjetništvo, istaknulo nacionalnost ili etničko podrijetlo kao zaštićenu osobinu nešto manje od dvije trećine se odnosi na mržnju prema Srbima (57.1 % predmeta, 62.2 % okrivljenika iz te skupine). Bitno je istaknuti kako nalazi ukazuju i na često „kumuliranje i nedosljedno navođenje pojedinih zaštićenih osobina – najčešće nacionalnog i etničkog podrijetla“. Alternativni izvor informacija predstavljaju i podaci organizacija civilnog društva koji se po metodologiji prikupljanja razlikuju od službenih statistika, te stoga nisu usporedivi, no raskorak između službenih podataka i alternativnih izvora može indicirati nedovoljno prijavljivanje slučajeva zločina iz mržnje nadležnim tijelima ^{3 7} -

³⁷ Primjerice, u Biltenu Srpskog narodnog vijeća za 2019. objavljeni su podaci o slučajevima historijskog revizionizma, etnički motiviranog nasilja te govora mržnje usmjerenog prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, a prema prikupljenim podacima u 2021. zabilježeno je 506 takvih slučajeva.

U kontekstu zločina iz mržnje i govora mržnje posebnu pozornost je potrebno posvetiti mladima. Prema nalazima istraživanja provedenog u sklopu projekta „IRIS – Unaprjeđenje borbe protiv nesnošljivosti kroz istraživanje, izradu preporuka i obuku“ prosječna dob počinitelja zločina iz mržnje je 23 godine.

Rezultati istraživanja o govoru mržnje među mladima na Internetu ³⁸ također ukazuju da je govor mržnje u velikoj mjeri zastupljen u javnom prostoru (u obliku grafita i plakata, na političkim okupljanjima, na televiziji i radiju) na internetu, te na servisima za slanje trenutačnih poruka koji se najčešće koriste među poznanicima ( Whatsapp, Viber, Facebook Messanger, Snapchat ). Mrziteljski komentari i izražavanje netrpeljivosti, prema izjavama mladih ispitanika, stalna su pojava u virtualnom prostoru te se najčešće viđaju u objavama i komentarima na društvenim mrežama (36 % ih vidi svakodnevno).

³⁸ Istraživanje provela agencija IPSOS za Ured pučke pravobraniteljice u 2019. godini, rezultati dostupni na: https://www.ombudsman.hr/wp-content/uploads/2019/12/Istra%C5%BEivanje_Govor-mr%C5%BEnje-me%C4%91u-mladima-na-Internetu.pdf

U narednom razdoblju težit će se povećanju edukativnih aktivnosti o zločinu iz mržnje za službenike koji rade na provedbi zakona, poduzimati intervencije usmjerene na učinkovito prepoznavanje zločina iz mržnje, ali i djelovati na suzbijanju govora mržnje u političkom i drugom javnom prostoru, sportu, Internetu i medijima. Potrebne su kontinuirane edukacije, s naglaskom na policijske službenike i pravosudne dužnosnike kako bi se osiguralo prikladno klasificiranje i procesuiranje zločina iz mržnje te unaprijedilo poznavanje prakse Europskog suda za ljudska prava.

Potrebne su podrobne analize te u konačnici i uspostava sustava praćenja podataka kako bi se omogućio bolji uvid u položaj određenih ranjivih skupina u odnosu na većinsko stanovništvo, stoga je planiran razvoj sustava praćenje podataka o jednakosti i provedba istraživačkih aktivnosti, a temeljem toga i kvalitetnije kreiranje javnih politika i ciljanih intervencija temeljenih na dokazima u području suzbijanja diskriminacije.

Potom, bitna je prevencija govora mržnje i zločina iz mržnje kroz podizanje svijesti građana o ovim negativnim pojavama, s naglaskom na govor mržnje u javnom prostoru, elektroničkim medijima i društvenim mrežama, kao i djelovanje usmjereno podizanju medijske pismenosti.

Naglasak će se staviti i na preciznije vođenje statističke evidencije zločina iz mržnje uz jasno navođenje diskriminatorne osnove. Potrebno je i sustavno praćenje i unaprjeđenje evidencija o zločinima počinjenim iz mržnje, pri čemu revidirani Protokol za praćenje zločina iz mržnje predstavlja značajan iskorak jer uređuje praćenje predmeta od trenutka počinjenja djela do pravomoćnog okončanja postupka. Na taj način omogućeno je praćenje tijeka i ishoda svakog predmeta, ali i prikupljanje podataka o osobinama zbog koje su zločini počinjeni.

U nadolazećem razdoblju potrebno je djelovanje na suzbijanju svih oblika nesnošljivosti osim na nacionalnoj razini, provoditi i na lokalnoj razini, kao što je naznačeno u Akcijskom planu Europske unije za antirasizam za razdoblje od 2020. do 2025.

3.3. Jednakost prilika u obrazovanju

Pravo na obrazovanje, kao jedno od temeljnih ljudskih prava, podrazumijeva da pojedinac ima pravo na pristup obrazovanju na osnovi načela jednakosti i nediskriminacije i to na svim razinama, kao što je istaknuto u članku 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima. U ključnom nacionalnom dokumentu u području odgoja i obrazovanja, Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, istaknuto je da se kroz strateško djelovanje, između ostaloga, teži postići sustav odgoja i obrazovanja koji pruža jednake mogućnosti prema kojima svako dijete i mlada osoba u sustavu odgoja i obrazovanja može ostvariti svoj puni individualni potencijal, u skladu s Ustavom i zakonskim propisima, neovisno o spolu, rodu, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, spolnoj ili religijskoj orijentaciji, akademskim sposobnostima ili drugim osobinama ³⁹ .

³⁹ Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, stranica 28., dostupno na: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/ZPPI/Strategije/Strategija%20obrazovanja,%20znanosti%20i%20tehnologije%20(radni%20materijal).pdf

Republika Hrvatska je prethodnih godina napravila nekoliko značajnih promjena u sustavu obrazovanja, uključujući donošenje nacionalnih kurikuluma za rani predškolski odgoj i obrazovanje te osnovno i srednje obrazovanje, dok je na razini visokog obrazovanja unaprijeđeno financiranje temeljeno na rezultatima ⁴⁰ , a stopa ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja (2.4 % u 2021. ⁴¹ ) je najniža u Europskoj uniji (prosjek EU-27 je 9.7%).

⁴⁰ Odlukom Vlade Republike Hrvatske o programskom financiranju javnih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u ak. g. 2018./2019. - 2021./2022. (Narodne novine, broj 87/2018.) utvrđen je četverogodišnji način i iznos sredstava za programsko financiranje javnih visokih učilišta, što uključuje sredstva potrebna za sufinanciranje materijalnih troškova nastavne, znanstvene i umjetničke djelatnosti javnim sveučilištima te nastavne djelatnosti veleučilištima i visokim školama u Republici Hrvatskoj. Programsko financiranje nastavne, znanstvene i umjetničke djelatnosti sastoji se od temeljnog financiranja i financiranja temeljenog na rezultatima.

⁴¹ Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2022. - Hrvatska. Dostupno na: https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2022/hr/country-reports/croatia.html .

Trenutačno se u obrazovnom sustavu provode dva ključna projekta – e-Škola i kurikularna reforma, koja je ušla u fazu izrade novih kurikularnih dokumenta za obrazovanje učenika s teškoćama. U sklopu projekta e-Škola proširuje se upotreba informacijsko komunikacijskih tehnologija u odgojno-obrazovnim institucijama, osposobljavaju se nastavnici i uvode digitalni nastavni sadržaji, a donesen je i Strateški okvir za digitalno sazrijevanje škola i školskog sustava u Republici Hrvatskoj koji se odnosi na razdoblje do 2030. Projektom e-Upisi omogućit će se korisnicima usluga Ministarstva znanosti i obrazovanja brz i jednostavan upis u željenu obrazovnu ustanovu, unaprijedit će se i povezati postojeće e-usluge te razviti nove vezane za proces prijave i upisa u sustavu odgoja i obrazovanja te baza podataka u odgoju i obrazovanju.

Iz perspektive jednakosti pristupa i suzbijanja diskriminacije posebno je bitno istaknuti da je strateški okvir dopunjen Nacionalnim planom za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2019.- 2021. te Akcijskim planom za prevenciju nasilja u školama za razdoblje od 2020. do 2024. godine. Unatoč značajnim iskoracima postoji niz strukturnih izazova koji u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju mogu utjecati na stavljanje pojedinih skupina u nepovoljan položaj. Prema međunarodnom istraživanju u okviru Programa za međunarodnu procjenu znanja i vještina učenika Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, vještine hrvatskih učenika su ispod prosjeka Europske unije, uz velike razlike između spolova (djevojčice ostvaruju bolje rezultate u čitanju i prirodoslovlju, a dječaci u matematici). Zbog demografskog pada u razdoblju od 2013. do 2019. smanjio se broj učenika u osnovnim (9.37 %) i srednjim školama (19.17 %), pri čemu je pad bio puno izraženiji u ruralnim županijama ⁴² .

⁴² Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2020. - Hrvatska (online). Dostupno na https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2020/countries/croatia.html

Također, na obrazovna postignuća i uspješnost studiranja u Republici Hrvatskoj još uvijek utječe i socioekonomski status. Primjerice, iako čak 81% učenika gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola upisuje fakultet, završava ih tek 34.1%, i to uglavnom oni iz obrazovanijih obitelji boljeg imovnog statusa. Prema Eurostudent istraživanjima ⁴³ prethodnih godina došlo je do porasta udjela studenata čiji roditelji nisu završili visoko obrazovanje (porast od 45 % u 2011. na 58% u 2016.) što ukazuje da su uvedene intervencije rezultirale pozitivnim promjenama.

⁴³ Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2020. - Hrvatska (online). Dostupno na https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2020/countries/croatia.html

Tijekom prethodnog desetljeća napravljeni su značajni iskoraci kako bi se poboljšao pristup kvalitetnom ranom odgoju i obrazovanju te je poboljšan obuhvat djece. Unatoč tome udio djece koja sudjeluju u ranom učenju i dalje je ispod prosjeka Europske unije i ciljane vrijednosti strategije Europa 2020. Tako u Republici Hrvatskoj 78.8% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu sudjeluje u predškolskom odgoju dok prosjek Europske unije iznosi 93 % ⁴⁴ . Sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj u značajnoj je mjeri decentraliziran, a lokalne samouprave odgovorne su za najveći dio financiranja i pružanja usluga. Djeca iz obitelji u nepovoljnom položaju susreću se s preprekama u pristupu predškolskom ranom odgoju i obrazovanju, a kao skupine koje se nalaze u nepovoljnom položaju bitno je istaknuti djecu u ruralnim i slabije razvijenim područjima (koja nemaju ustanove za predškolski odgoj i obrazovanje) i djecu pripadnike romske nacionalne manjine te djecu iz obitelji u riziku od siromaštva.

⁴⁴ Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2022. - Hrvatska. Dostupno na: https://op.europa.eu/webpub/eac/education-and-training-monitor-2022/hr/country-reports/croatia.html#1-key-indicator s

U Analizi pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i financiranja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj ⁴⁵ , koju je naručilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku 2018. godine, prikazano je da dječji vrtići u praksi primjenjuju mnogo više kriterija nego što je zakonski propisano, a samo manji dio jedinica lokalne samouprave (37.3%) ima unaprijed jasno razrađene kriterije prvenstva. Prvenstveni i zakonom propisani kriterij jest zaposlenost oba roditelja čime se u pravilu stavljaju u nepovoljniji položaj djeca nezaposlenih roditelja ili tražitelja posla, a koja spadaju u ranjive skupine. Budući da su osnivači ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja jedinice lokalne samouprave, s ciljem poticanja sudjelovanja djece pripadnika češće diskriminiranih skupina u programima predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebno je djelovati u smjeru senzibilizacije i informiranja lokalnih vlasti o specifičnim potrebama ove kategorije korisnika te primjerima dobre prakse kad je riječ o uključivanju njihovih potreba u vlastite akte o socijalnoj skrbi, kao i o olakšicama propisanim na nacionalnoj razini vezano uz njihovo uključivanje u programe odgoja i obrazovanja.

⁴⁵ Dobrotić, I., Matković, T. & Menger, V. (2018) Analiza pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i financiranja sustava ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Zagreb, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Potrebno je nastaviti te unaprijediti praksu pružanja potpore djeci tražitelja međunarodne zaštite i osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita u pohađanju odgojno-obrazovnih programa, s obzirom na njihovo, u pravilu nedostatno, poznavanje hrvatskog jezika, ali i imajući u vidu česta traumatska iskustva koja su prethodila dolasku u Republiku Hrvatsku. Radi učinkovite integracije navedenih učenika, škola je dužna organizirati individualne i skupne oblike odgojno-obrazovnog rada kojima se tim učenicima omogućava učinkovito svladavanje hrvatskog jezika i nadoknađuje nedovoljno znanje u pojedinim nastavnim predmetima. Također, potrebno je nastaviti s primjenom prava na učenje hrvatskoga jezika, povijesti i kulture osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom kao i s modalitetima učenja hrvatskog jezika za tražitelje međunarodne zaštite radi njihovog uključivanja u obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj ili uključivanja u hrvatsko društvo. Pri financiranju navedenih aktivnosti Republike Hrvatske je uz sredstva državnog proračuna koristila i sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira 2014.-2020., što će se nastaviti i u novoj financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027.

Izuzetno je bitna i tema obrazovanja na manjinskim jezicima i pismima sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina ⁴⁶ . Rezultati istraživanja o obrazovanju nacionalnih manjina i međuetničkim stavovima ⁴⁷ . provedenog u četiri višeetničke sredine: Baranji, Daruvaru, Istri i Vukovaru, ukazuju kako nastave na manjinskim jezicima po modelu A nije, kako bi se moglo očekivati, etnički homogena i ne uključuje polaznike samo one manjine na čijem se jeziku odvija nastava. Iznimka je nastava na srpskom, koja je gotovo etnički homogena – čak 98 % učenika su Srbi. Osim toga, percepcija školske klime i međuetničkih odnosa negativnija je u Vukovaru nego u drugim sredinama pa je tako ondje i najmanje prihvatljiv međugrupni kontakt, a snažniji je i osjećaj etničke diskriminacije. Ipak istraživanje je pokazalo da sva djeca, neovisno o odabiru modela manjinskog obrazovanja, podjednako zagovaraju multikulturalizam, a razlike u stavovima roditelja koji preferiraju različite modele minimalne su - taj je stav kod svih pozitivan, nešto manje kod većine nego kod manjine, što se slaže s rezultatima u drugim višeetničkim kontekstima.

⁴⁶ „Narodne novine“, br. 51/00. i 56/00.

⁴⁷ Čorkalo Biruški, D., et al. (2020). „Obrazovni izbori i stavovi prema multikulturalizmu i asimilacionizmu većine i manjine u četiri hrvatske višeetničke zajednice“, Društvena istraživanja, 29(1), str. 23-47 .

Operativnim programima nacionalnih manjina za razdoblje 2021.-2024. kojima se određuju mehanizmi osiguranja zaštite prava nacionalnih manjina Vlada Republike Hrvatske predvidjela je posebne aktivnosti usmjerene na unaprjeđenje odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Pravo na obrazovanje o ljudskim pravima također je bitan aspekt u razmatranju kvalitete obrazovanja. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo definirano je prema Svjetskom programu za obrazovanje za ljudska prava Ujedinjenih naroda kao edukacije, treninzi i informacije čiji je cilj izgradnja univerzalne kulture ljudskih prava. Pritom obrazovanje za ljudska prava ne promiče samo znanje o ljudskim pravima i mehanizme njihove zaštite, već nastoji razviti i vještine koje su potrebne za promociju, primjenu i zaštitu ljudskih prava u svakodnevnim situacijama. Na taj način se utječe na razvoj stavova i vještina i radi na demokratizaciji društva i širenju ideje odgovornog i aktivnog demokratskog građanina.

Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola ⁴⁸ ukazuje na nisku kompetenciju djece i mladih u građanskoj, medijskoj i političkoj pismenosti, a u okviru izvješća Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti (peti ciklus izvještavanja) ⁴⁹ preporučeno je uvođenje obaveznog obrazovanja iz ljudskih prava kao dijela građanskog obrazovanja u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabranu diskriminacije.

⁴⁸ Bagić, D. & Gvozdanović, A. (2015.) Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj (izvješće).

⁴⁹ Dostupno na: https://rm.coe.int/fifth-report-on-croatia-croatian-translation-/16808b57c0

Kako bi se u srednjoročnom razdoblju odgovorilo na postojeće izazove vezane uz ostvarenje prava na obrazovanje, te promicalo jednakost i nediskriminaciju u području odgoja i obrazovanja djelovat će se u smjeru osnaživanje kapaciteta obrazovnih institucija za prijenos znanje o ljudskim pravima i primjenu njihovih načela u svakodnevnom radu, razvijati mjere koje jamče uključiv odgoj i obrazovanje (na svim razinama) za skupine u riziku od diskriminacije, pružiti potpora ostvarenju prava na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Provodit će se aktivnosti kojima se unaprjeđuje razina znanja odgojno-obrazovnih radnika o temama ljudskih prava, prevenciji diskriminacije i nasilja te će se jačati sustav stručne potpore u školama za djecu koja su žrtve diskriminacije i vršnjačkog nasilja. U području visokog obrazovanja poticat će se uvođenje obrazovnih sadržaja vezanih za ljudska prava i demokratsko ili aktivno građanstvo u studijske programe kako bi se proširila dostupnost obrazovanja o ljudskim pravima i unaprijedilo znanje budućih stručnjaka - posebice budućih pravnika, socijalnih radnika, učitelja i nastavnika i svih koji će raditi s djecom, mladima i ranjivim skupinama građana.

3.4. Jednakost prilika na tržištu rada i zaštita prava radnika

Aktivna politika zapošljavanja usmjerena je na one skupine nezaposlenih osoba koje su zbog niza razloga u nepovoljnom položaju na tržištu rada s posebnim naglaskom na mlade, starije, dugotrajno nezaposlene, niskokvalificirane i neaktivne osobe, kao i osobe s invaliditetom u cilju njihove aktivacije i zapošljavanja.

Strateški okvir za provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj do 2020. bio je postavljen Smjernicama za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2018. do 2020. godine (dalje u poglavlju: Smjernice). Smjernice su postavljale prioritete i ciljeve u području ukupne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj: povećanje stope zaposlenosti, usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada i pojačavanje aktivnosti informiranja sudionika na tržištu rada, pritom uzimajući u obzir i sve relevantne strateške dokumente Republike Hrvatske te strateške dokumente i preporuke Europske unije.

Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno Zakonu o tržištu rada ⁵⁰   provodi mjere aktivne politike zapošljavanja. Mjere su od 2018. godine višestruko unaprijeđene, jasnije kategorizirane i objedinjene u sklopu paketa „Od mjere do karijere “ te se na godišnjoj razini usklađuju s kretanjima na tržištu rada.

⁵⁰ „Narodne novine“, broj 118/18. i 32/20.i 18/22,

Provedba mjera aktivne politike zapošljavanja je dodatno financijski osnažena u odnosu na prethodno razdoblje. Pri financiranju mjera aktivne politike zapošljavanja, Republika Hrvatska, uz nacionalna sredstva, koristila je i sredstva iz Europskog socijalnog fonda, u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u sklopu kojeg je trećina sredstava predviđena upravo za operacije s ciljem povećanja zapošljivosti i mobilnosti radne snage.

Od 2020. godine, u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja, više se ne financira stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Osobe koje se prvi put zapošljavaju u svome zvanju kako bi stekle samostalnost u radu te učenje poslova svoga zvanja, mogu koristiti potpore za zapošljavanje, odnosno mjeru potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, koja je u provedbi od 2018. godine. Prednosti ovih mjera su višestruke, a najvažnije je kako se istima potiče zapošljavanje, odnosno zasnivanje radnog odnosa koji osobi jamči sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa i kolektivnih ugovora.

Dodatno, uslijed posebnih okolnosti izazvanih pandemijom novog koronavirusa SARS-CoV-2 potpore usmjerene na očuvanje radnih mjesta bile su od iznimnog značaja te su postale glavni zaštitni mehanizam očuvanja zaposlenosti i sprječavanje nezaposlenosti. Od 2016. godine do prosinca 2021. godine, u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je gotovo 181.000 osoba, dok je kroz potpore za očuvanje radnih mjesta u razdoblju od početka provedbe mjera do prosinca 2021. godine isplaćeno više od 12 milijardi kuna za oko 700.000 radnika odnosno gotovo 126.000 poslodavaca.

Nadalje, krajem 2015. godine usvojena je Strategija cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere u Republici Hrvatskoj 2016.-2020. godine ⁵¹ . Strategija je predstavljala formalni okvir za promicanje cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i njegovu implementaciju u obrazovne sustave, sustave zapošljavanja i socijalnog uključivanja.

⁵¹ Dostupno na: http://www.kvalifikacije.hr/sites/default/files/documents-publications/2017-05/Strategija%20CPU%20i%20razvoja%20karijere%20u%20RH%202016.-2020..pdf

Važno je naglasiti i kako u skladu s Preporukom Vijeća Europske unije o uspostavi Garancije za mlade iz 2013. godine, Republika Hrvatska provodi niz mjera s ciljem brze aktivacije mladih na tržištu rada. Mjere su objedinjene u sklopu Plana implementacije Garancije za mlade koji sadrži potpuni opis reformi i mjera koje je potrebno provesti kako bi se olakšao prijelaz mladima iz sustava obrazovanja u zapošljavanje te se uspostavio sustav Garancije za mlade.

Prikaz 1. Stopa aktivnosti stanovništva po spolu i dobi (%) ⁵²

⁵² Dostupno na: Eurostat, 2020., https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=sq_argan&lang=

Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. temelj je za daljnji razvoj politika i aktivnosti usmjerenih na uključivanje osoba u nepovoljnom položaju na tržište rada. Naglasak je i dalje na jačanju mjera aktivne politike zapošljavanja i ostalih programa kojima se potiče uključivanje na tržište rada. Među ključnim zadaćama je i podizanje kvalitete radnih mjesta. Također, jačat će se i kapaciteti institucija na tržištu rada s ciljem pružanja kvalitetne usluge korisnicima. Ujedno će se kroz profesionalno usmjeravanje i povećanje programa usmjerenih na cjeloživotno učenje te usklađivanje znanja i vještina s potrebama tržišta rada doprinositi razvoju ljudskih potencijala.

U okviru mirovinske reforme u 2019. godini, položaj osoba s invaliditetom je poboljšan, iako u odnosu na broj osoba s invaliditetom u radno aktivnoj dobi - njih 211.078; udio zaposlenih osoba s invaliditetom je i dalje nizak - 11.610. ⁵³ Kako bi zadržali osobe s invaliditetom u svijetu rada, povećana je naknada plaće koja im se isplaćuje za vrijeme profesionalne rehabilitacije i to na iznos minimalne plaće. Ujedno je podignuta starosna dob do koje se stječe pravo na profesionalnu rehabilitaciju, s prijašnjih 53 na 55 godina života. Time se potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom, posebno onih u starijoj životnoj dobi, što će u konačnici rezultirati uključivanjem većeg broja osoba s invaliditetom na tržište rada. Također, povećana je i osnovica za određivanje novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja za 15% za one korisnike naknade kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

⁵³ Dostupno na: https://posi.hr/wp-content/uploads/2020/04/Izvje%C5%A1%C4%87e-o-radu-POSI-za-2019.pdf

Osim toga, proširen je krug osiguranika – osoba s invaliditetom koje mogu ostvariti pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem, na način da im se svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 15 mjeseci (radi se o osobama s Down sindrom, gluhoslijepim osobama, osobama oboljelim od sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva). Pritom je važno napomenuti kako pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem osobe s invaliditetom mogu ostvariti i u slučaju da su radile u nepunom radnom vremenu. Za stjecanje prava na starosnu mirovinu ovoj kategoriji osoba snižena je dobna granica i to po jednu godinu za svakih pet godina provedenih u osiguranju.

U odnosu na povećanje minimalne plaće valja istaknuti da je u proteklom razdoblju Vlada Republike Hrvatske pokazala odlučnost u dosljednoj implementaciji načela postavljenih Europskim stupom socijalnih prava koji su Europski parlament, Vijeće i Europska komisija proglasili u studenom 2017. godine. U okviru tih načela snažno je naglašeno pitanje prikladne razine minimalne plaće. Tako se sukladno načelu br. 6. utvrđuje da „Radnici imaju pravo na pravedne plaće od kojih se može dostojno živjeti“, te nadalje „Osigurava se primjerena minimalna plaća kojom se mogu zadovoljiti potrebe radnika i njihovih obitelji u određenim nacionalnim gospodarskim i društvenim uvjetima…“

Uslijed zakonskih intervencija iz 2017. i 2021. godine kojima je dopunjena definicija minimalne plaće, položaj primatelja najnižih plaća u Republici Hrvatskoj značajno je poboljšan. Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 120/21.)  izvršene su dodatne zakonske intervencije kojima je dopunjena definicija minimalne plaće i poboljšan položaj primatelja minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Udio minimalne plaće u prosječnoj plaći s početnih 35.7 % koliko je iznosio 2012. godine dosegao je 46.29 % u 2021. godini. No, pored evidentnog administrativnog povećanja od 36.22 % u razdoblju od 2016. do 2020. godine, došlo je i do stvarnog povećanja minimalne plaće zbog izuzimanja zakonskih povećanja plaće za prekovremeni rad, otežane uvjete rada, rad nedjeljom i rad blagdanom iz minimalne plaće, tako da ukupno povećanje zapravo iznosi 39.61 %. Budući da je institut minimalne plaće socijalno zaštitni instrument, na taj način pozitivno se utjecalo na tzv. siromaštvo zaposlenih jer navedena zakonska povećanja plaće, prema novom modelu, ciljane skupine radnika primaju povrh zakonski zagarantiranog iznosa. Također je ustanovljeno i sustavno i stručno praćenje kretanja minimalne plaće formiranjem posebnog povjerenstva kao savjetodavnog tijela ministra nadležnog za rad u postupku predlaganja visine minimalne plaće Vladi Republike Hrvatske.

U pogledu neslužbenog tržišta rada , suzbijanje neprijavljenog rada (tzv. „rada na crno“), utvrđeno je kao prioritetna aktivnost inspektora rada i u programima rada Državnog inspektorata, iako valja napomenuti da, zbog više pojavnih oblika neprijavljenoga rada, koji k tome uređuju različiti propisi, za učinkovit nadzor postoji izuzetna potreba suradnje više nadležnih inspekcija te Porezne uprave. Stoga je ministarstvo nadležno za rad u razdoblju od listopada 2016. godine do travnja 2018. godine, u suradnji s nadležnim tijelima iz Slovačke i Njemačke provodilo twinning projekt „Jačanje politika i kapaciteta za suzbijanje neprijavljenoga rada“ financiran sredstvima IPA programa Europske unije za Republiku Hrvatsku. Projekt je uspješno okončan, a rezultirao je preporukama za uspostavom učinkovitijeg sustava politika, mjera i kontrolnih mehanizama koji će doprinijeti suzbijanju ove neželjene društvene pojave koja najteže pogađa upravo najranjivije skupine radnika u Hrvatskoj.

Nastavno na ovaj projekt, 2019. godine osnovana je i radna skupina koja je izradila strateški okvir za borbu protiv neprijavljenoga rada – Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada u Republici Hrvatskoj 2021.–2024. i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog programa – koji je 25. veljače 2021. godine i usvojen. Provedbom mjera tog dokumenta na učinkovit i sveobuhvatan način utjecat će se na poboljšanje zaštite radnih prava onih radnika koji su izloženi nezakonitim praksama pojedinih poslodavaca, a koje se ogledaju, primjerice, u potpuno neprijavljenom radu, djelomično neprijavljenom radu, ili radu putem neodgovarajućih ugovora koji ne podrazumijevaju radni odnos niti prava koja radnicima jamči radno zakonodavstvo.

U svrhu sprječavanja zloporaba, nužne su izmjene odredbi Zakona o radu, a vezano uz ugovore o radu na određeno vrijeme, izmjene odredbi Zakona o radu, a vezano uz ugovore o radu na određeno vrijeme, ukazuju se kao nužnost. lako su odredbe Zakona o radu ⁵⁴ jasno vremenski ograničile mogućnost ugovaranja rada na određeno vrijeme, u okviru normativnog postupka noveliranja općeg propisa o radu potrebno je razmotriti i mogućnost dopune određenih zakonskih odredbi u smislu propisivanja, odnosno ograničavanja maksimalnog broja uzastopnih ugovora. Pritom je potrebno naglasiti iznimnu važnost mogućnosti postizanja dogovora socijalnih partnera oko ovakve teme. Predloženo opravdavaju i podaci koji se odnose na visoki udio ugovora o radu na određeno vrijeme u ukupno sklopljenim ugovorima u radu (službeni podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje), kao i Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. godinu, prema kojemu je među zaposlenima na određeno vrijeme 16.5 % mladih između 25 i 29 godina, što ih čini najzastupljenijom skupinom u radu na određeno te su teško pogođeni krizom na tržištu rada potaknutom pandemijom.

⁵⁴ „Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19.

Unatoč postignutom napretku prethodnih godina, strukturni statistički pokazatelji, kao i godišnja izvješća pučke pravobraniteljice ukazuju na potrebu za poduzimanjem daljnjih napora s ciljem izjednačavanja prilika za zapošljavanje posebno ranjivim skupinama građana. Prema indeksu ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova, nejednakost između muškaraca i žena u Hrvatskoj jedna je od najviših u Europskoj uniji. Samo 66 % stanovništva u dobi l5-65 godina sudjeluje na tržištu rada, a jaz između aktivnosti ženske i muške radne snage iznosi l0 postotnih bodova, u korist muškaraca. Stopa nezaposlenosti žena kontinuirano je viša od stope nezaposlenosti muškaraca, a razlike postaju još veće ukoliko se izdvojeno sagleda položaj posebno ranjivih skupina stanovništva poput žena s invaliditetom ili žena romskog podrijetla.

Područje rada i zapošljavanja je, prema izvješćima pučke pravobraniteljice, ono u kojem se iz godine u godinu zaprima najveći broj prijava za diskriminaciju (u 2020. 28.5 % pritužbi odnosi se na područje rada i zapošljavanja; 2021. 28 % pritužbi odnosi se na područje rada i zapošljavanja). Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da se, kada se diskriminacija događa u radnom okruženju, velik broj osoba ne odlučuje istu prijaviti zbog straha da će im se situacija na radnom mjestu pogoršati.

U srednjoročnom razdoblju potrebno je raditi na osvještavanju poslodavaca o identifikaciji, rješavanju te prevenciji budućih slučajeva diskriminacije u području rada i zapošljavanja.

Pritom je edukacija osoba koje rade u području upravljanja i razvoja ljudskih potencijala ključna za prepoznavanju i suzbijanju diskriminacije i jedan od ključnih instrumenata prevladavanja ovakvih situacija. Isto tako, potrebno je informiranje drugih relevantnih dionika, poput sindikalnih predstavnika, državnih službenika o odredbama nediskriminacijskog zakonodavstva. Potrebne su i aktivnosti osnaživanja građana koje su u nepovoljnom položaju, poput osoba starijih od 50 godina, dugotrajno nezaposlenih, mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, pripadnika nacionalnih manjina, žena i ostalih skupina koje se prepoznaju kao češće diskriminirane u području rada i zapošljavanja.

Dodatna dimenzija koju je potrebno uzeti u obzir je kratkoročan i srednjoročan utjecaj kriznih situacija na povećanje već postojećih nejednakosti u pristupu radu. Mladi, osobe starije dobi, osobe slabijeg imovinskog stanja, roditelji male djece, samohrani roditelji i druge ugrožene skupine u većem su riziku od daljnje povrede njihovih prava u vezi s radom zbog gospodarski nepovoljnih prilika uvjetovanih krizom izazvanom globalnom pandemijom.

Kako bi se odgovorilo na potrebe u području zapošljavanja i rada u srednjoročnom razdoblju provodit će se Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine, dok će mjere vezane za prevenciju diskriminacije u području rada i zapošljavanja biti sastavni dio provedbenih akata uz ovaj Nacionalni plan. Planirano je djelovanje usmjereno podizanju razine svijesti poslodavaca i predstavnika radnika o položaju skupina češće izloženih diskriminaciji pri zapošljavanju i u radu te osnaživanje žrtava diskriminacije i osoba u riziku od diskriminacije kroz jačanje njihovih kompetencija i kapaciteta za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada kao i sustavno praćenje podataka o jednakosti u području rada i zapošljavanja.

3.5. Unaprjeđenje zdravstvene zaštite za češće diskriminirane skupine

Pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske (članak 59.), a na europskoj razini Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (članak 35.) prema kojoj svatko ima pravo na pristup preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i pravo na liječenje pod uvjetima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom i praksom. Posljedično, zdravstvena skrb u Republici Hrvatskoj za cjelokupno stanovništvo pruža se, među ostalim, na načelima jednakosti, kontinuiranosti i dostupnosti sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ⁵⁵ i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ⁵⁶ , Zakona o zaštiti prava pacijenata te drugih zakona i podzakonskih akata ⁵⁷ . Broj i raspodjela zdravstvenih ustanova određeni su Mrežom javne zdravstvene službe koja se određuje: temeljem ukupnog broja stanovnika, ukupnog broja osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, demografskih karakteristika, zdravstvenog stanja, socijalne strukture te gravitirajućeg broja stanovnika, karakteristika pojedinih područja, raspoloživosti zdravstvenih resursa, utjecaja okoliša na zdravlje stanovništva i gospodarskih mogućnosti.

⁵⁵ „Narodne novine“, br 100/18., 147/20.

⁵⁶ „Narodne novine“, br. 80/13., 137/13. i 98/19.

⁵⁷ „Narodne novine“, 169/04., 37/08.

Međutim, primjena zajamčenog pristupa javnozdravstvenim uslugama je kompleksna i određena nizom čimbenika. Stručna skupina Europske komisije o učinkovitim načinim ulaganja u zdravstvo u Izvješću o pristupu zdravstvenim uslugama u Europskoj uniji (2016.) među čimbenicima koji utječu na jednakost u pristupu navode: razinu javnog i privatnog financiranja zdravstva, jednostavnost i razumijevanje zdravstvenog sustava i dostupnost usluga, geografsku udaljenost zdravstvenih ustanova, raspoloživost medicinskog osoblja, raspoloživost i dostupnost inovativnih lijekova i kapitalne medicinske opreme.

Iz izvještaja Europskog opservatorija za zdravstvene sustave i politike za 2019. za Republiku Hrvatsku, razvidno je da su izdaci za zdravstvo po stanovniku 2017. iznosili 1272 eura te su bili među najnižima u Europskoj uniji, gdje su prosječni izdaci iznosili 2884 eura. U Hrvatskoj je zdravstvu namijenjeno 6.8 % BDP-a, dok je prosjek Europske unije 9.8 %. Međutim, udio javnih sredstava koji u Hrvatskoj iznosi čak 83 % viši je od europskog prosjeka.

Obvezno osiguranje uključuje raznovrsne usluge zdravstvene zaštite, ali naplaćuje se participacija, zbog čega je potrebno ugovaranje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Izravna plaćanja, koja ne obuhvaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje, ukupno su činila 10.5 % izdataka za zdravstvo 2017., što je ispod prosjeka Unije od 15.8 %.

Prema podacima EUROSTAT-a za 2018. godinu, u Republici Hrvatskoj zabilježena je vrlo niska stopa (1.4 %) nezadovoljenih potrebe za zdravstvenom skrbi prema samoprocjeni ispitanika, dok je europski prosjek (EU-28) iznosio 2 %.

Međutim, stopa osobno percipirane nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi mnogo je viša kod skupina s niskim dohotkom nego kod onih s visokim dohotkom. Osim razine dohotka, postoje razlike i ovisno o stupnju obrazovanja, dobi i spolu. Primjerice, stopa nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi posebno je visoka među ispitanicima starijim od 65 godina, gdje su podaci za Republiku Hrvatsku među najnepovoljnijim u Europskoj uniji. Te razlike mogu ukazivati na probleme u pristupačnosti skrbi za pojedine skupine stanovništva, poput starijih osoba i osoba u ruralnim područjima udaljenim od sjedišta bolnica.

Istraživanja provedene na razini država članica Europske unije ⁵⁷ , ali i nacionalna izvješća ⁵⁸ ukazuju da migranti, češće nego većinska populacija iskazuju nezadovoljene medicinske potrebe, što može biti povezano s ograničenim pristupom zdravstvenom osiguranju, nedostatku informacija o tome kako ostvariti pristup uslugama, nedostatku financijskih resursa ili jezičnoj barijeri.

⁵⁷ Indeks razvijenosti politika integracije imigranata - MIPEX u Hrvatskoj, dostupno na: https://www.mipex.eu/croatia

⁵⁸ Evaluacija Akcijskog plana za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje od 2017. do 2019. godine (autori: Peurača B., Đurić I., Novak I.) objavljena je u publikaciji Okvir za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita na lokalnoj razini koja je dostupna na: https://www.irh.hr/dokumenti/50-okvir-za-integraciju-osoba-kojima-je-odobrena-medunarodna-zastita/file.

Nadalje, mentalno zdravlje je važna komponenta i nerazdvojiv dio zdravlja i kao takvo jedan je od javnozdravstvenih prioriteta Svjetske zdravstvene organizacije. S obzirom na težinu problema i ozbiljnost posljedica koje nose mentalni poremećaji na društvo kao cjelinu nužno je i nadalje kontinuirano provoditi sveobuhvatne i specifične mjere na području promocije i zaštite mentalnog zdravlja te liječenja mentalnih poremećaja. Potrebu za novim strateškim pristupom u zaštiti mentalnog zdravlja potiče i nekoliko velikih izazova mentalnom zdravlju populacije kao što su demografske promjene, posebice u smislu povećanja zastupljenosti starije populacije te promjene zastupljenosti duševnih poremećaja u ukupnom morbiditetu. Starenjem populacije vjerojatno će se povećati potreba za zdravstvenom zaštitom uz istovremeno smanjivanje radno sposobnog stanovništva. Psihosocijalni stres je jedan od značajnih rizičnih faktora za nastanak i održavanje poteškoća u mentalnom zdravlju i pridonosi porastu poremećaja mentalnog zdravlja. Stoga je potrebno planirati specifične intervencije za smanjenje stresa na zdravlje ljudi. Ekonomski teret uzrokovan poremećajima mentalnog zdravlja 2015. godine iznosio je između 2.2 – 4.4 % BDP-a u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Stoga je u tijeku procedura donošenja Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja 2022.-2030. te je isti planiran za donošenje u 2022.

Prikaz 2. ⁵⁹ Samoprocjena nezadovoljenih potrebe za zdravstvenom skrbi (unmet health care need) (%) – prijavljeni razlozi zbog kojih nisu zadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi

Potom, međunarodne preporuke upućene Republici Hrvatskoj u okviru mehanizama za zaštitu ljudskih prava ukazuju na potrebu: ravnomjernije područne pokrivenosti zdravstvenim uslugama i veće dostupnosti zdravstvenih usluga skupinama u nepovoljnom položaju (osobama s invaliditetom, pripadnicima romske nacionalne manjine, te osobama iz ruralnih i udaljenih područja), integracije usluga zaštite mentalnog zdravlja u opće zdravstvene i socijalne usluge u zajednici, veće dostupnosti prenatalne i postnatalne zaštite za žene iz ranjivih skupina.

⁵⁹ Izvor: Eurostat, 2019. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/bookmark/367aa546-b087-416e-942b-1babef8db381?lang=

Preporuke pučke pravobraniteljice ukazuju na nejednaku opremljenost zdravstvenih ustanova medicinsko-tehničkom opremom, potrebu za sustavnim financiranjem skupih lijekova, ali i na potrebu za edukacijom zdravstvenih djelatnika o pravima pacijenata te informiranje građana o pravima iz zdravstvenog osiguranja, s posebnim naglaskom na skupine u nepovoljnom položaju.

Potencijalne prepreke za ostvarivanje pristupa javnozdravstvenim uslugama dodatno su naglašene tijekom krize potaknute pandemijom novog koronavirusa SARS-CoV-2. Agencija Europske unije za temeljna prava ⁶⁰ istaknula je povećan rizik od zaraze u specifičnim okruženjima, zbog otežanih mogućnosti fizičkog distanciranja i primjene epidemioloških mjera, primjerice za osobe u institucionalnom okruženju, kao što su domovi za starije osobe i zatvorski sustav. Potom, tijekom pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2 povećana je razina psihološkog stresa i mogućnost zanemarivanja, pri čemu se kao rizične skupine prepoznaju osobe starije životne dobi u staračkim domovima, osobe s invaliditetom i osobe lišene slobode.

⁶⁰ Dostupno na: Agencija Europske unije za temeljna prava, 2020., Coronavirus pandemic in the EU - Fundamental rights implications: with a focus on contact-tracing app. Dostupno na: https://fra.europa.eu/en/publication/2020/covid19-rights-impact-may-1

Kako bi se odgovorilo na opisane potrebe provodit će se mjere usmjerene na senzibilizaciju zdravstvenih radnika za potrebe češće diskriminiranih skupina, ujednačavanje dostupnost javnih zdravstvenih usluga češće diskriminiranim skupinama te podizanje razine svijesti relevantnih dionika i javnosti o preprekama u ostvarivanju prava u zdravstvu za češće diskriminirane skupine, poput transrodnih osoba.

3.6. Jednakost u pristupu stanovanju

Budući da su ljudska prava univerzalna, nedjeljiva i međuovisna povreda prava na stanovanje može utjecati na ostvarenje niza povezanih prava. Međunarodni dokumenti u području zaštite ljudskih prava (primjerice, članak 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članak 11. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima) naglašavaju potrebu društvene brige za stambenu politiku, pravo na pristojan život, uključujući primjerenu hranu, odjeću, stan, zdravstvenu njegu ili potrebne socijalne usluge. Druge međunarodne konvencije također priznaju ili se referiraju na pravo na stanovanje ili neke od aspekata prava na stanovanje, kao što su pravo na nepovredivost doma i vlasništvo. Važnost pristupa adekvatnom stanovanju prepoznaje se i u okviru globalnog cilja održivog razvoja broj 11: „Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim“ u okviru kojeg će se pratiti napredak u adekvatnom, sigurnom i priuštivom stanovanju i osnovnim uslugama za sve.

U europskom kontekstu Europska socijalna povelja (revidirana) u članku 31. naglašava potrebu za stanovanjem odgovarajućeg standarda, ali i potrebu prevencije i iskorjenjivanja beskućništva kao i nužnost priuštivosti cijene stanovanja onima bez odgovarajućih prihoda. Upravo beskućnici predstavljaju i socijalno najugroženiju skupinu stanovništva u kontekstu pristupa stanovanju, te je njihovo stambeno zbrinjavanje temelj Strategija suzbijanja beskućništva u Europskoj uniji.

U nacionalnom strateškom okviru pitanje pristupa stanovanju bilo je zastupljeno među ciljevima Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. U Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije u razdoblju od 2017. do 2019. godine provodila se mjera stavljanja u funkciju slobodnih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske. Potom, u Akcijskom planu za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje od 2017. do 2019. godine istaknuta je važnost kontinuiranog provođenja mjera sprječavanja i suzbijanja diskriminirajućih postupaka i ponašanja prema strancima, pa tako i u području stanovanja. Bitno je istaknuti i Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. u kojem su opisani izazovi vezani uz stambeno zbrinjavanje, te predviđeno ulaganje u infrastrukturu za adekvatan smještaj/organizirano stanovanje/socijalno stanovanje, zbrinjavanje beskućnika u ekstremnim zimskim uvjetima), te u infrastrukturu namijenjenu socijalnom stanovanju za mlade nakon izlaska iz alternativne skrbi kao i stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

U prethodnim godinama provodile su se i mjere usmjerene poboljšanju uvjeta stanovanja romske populacije, stambenog zbrinjavanja izbjeglica, povratnika te reintegraciju povratnika i stambenog zbrinjavanja osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S ciljem poboljšanja sustava azila te usklađivanja s najboljom praksom Europske unije, uz izmjene zakonodavstva, Republika Hrvatska poduzimala je i aktivnosti za razvoj administrativnih i tehničkih kapaciteta kao što su povećanje smještajnih kapaciteta za tražitelje međunarodne zaštite te obuka i povećanje broja službenika koji rade na poslovima vezanim uz međunarodnu zaštitu. Navedene aktivnosti usmjerene na tražitelje međunarodne zaštite i osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita sufinancirane su sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira 2014.-2020., s čime će se nastaviti i u novoj financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje 2021. - 2027.

Provode se i programi stambenog zbrinjavanja kojima se ostvaruju uvjeti za razvoj i naseljavanje ratom stradalih i drugih potpomognutih područja. Radi pozitivnih učinaka usmjerenih na ostanak i naseljavanje stanovništva, stambeno se zbrinjavaju i osobe deficitarnih struka i zanimanja. Žrtve nasilja u obitelji stambeno se zbrinjavaju na području cijele Hrvatske, a od 2018. godine u tijeku je i osiguravanje stambenih jedinica za smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

Od programa stambenog zbrinjavanja najvažniji su: Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata, Program društveno poticane stanogradnje (POS), Program stambenog zbrinjavanja povratnika – bivših nositelja stanarskog prava i Program društveno poticanog najma stanova. U izvanrednim okolnostima, kao što su poplave, požari, klizišta, potres, eksplozije i druge slične okolnosti, na području primjene Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima osigurava se i stambeno zbrinjavanje obitelji koja ostane bez jedine stambene jedinice uvjetne za stanovanje.

Jedna od mjera pomoći u rješavanju stambenih pitanja građanima jest subvencioniranje stambenih kredita, kao poticajna mjera kojom se mladima subvencionira plaćanje dijela stambenog kredita prvih pet godina otplate kredita.

Središnji državni ured u svom radu usmjeren je na jačanje uključenosti društvenih skupina koje su na bilo koji način onemogućene da kvalitetno rješavaju probleme vezane uz stanovanje i djeluje na rješavanju stambenih problema, odnosno rješavanju stambenog pitanja za sljedeće skupine u nepovoljnom položaju: prognanici, povratnici i izbjeglice kao bivši nositelji stanarskog prava, žrtve nasilja u obitelji, osobe koje su zbog izvanrednih okolnosti (poplave, potresi i slične okolnosti) ostale bez jedine stambene jedinice za stanovanje, osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom, socijalno osjetljive skupine, skupine u riziku od siromaštva, mlađe obitelji koje nemaju u vlasništvu drugi stambeni objekt, kao i najosjetljivije skupine povratnika i izbjeglica u potrebi za stambenim zbrinjavanjem koje ispunjavaju kriterije Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice.

Nadalje, kontinuirano se radi na stavljanju u funkciju slobodnih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, te uz redovne aktivnosti rješavanje stambenih problema kroz alate poticanja povratka, ostanak i naseljavanje stanovništva, temeljem zaključka Vlade Republike Hrvatske od 4. siječnja 2021. godine, iz raspoloživog stambenog fonda kojim upravlja, osigurava privremeni smještaj obiteljima i osobama koje su zbog razornih potresa u Hrvatskoj tijekom 2020. godine ostale bez stambenih objekata u kojima su živjele, a koje nemaju mogućnost neovisno o drugima osigurati odgovarajući smještaj. Za vrijeme trajanja privremenog smještaja korisnici su oslobođeni svih troškova vezanih za smještaj.

Na osnovu prijava za privremeni smještaj, iz razloga što se uslijed potresa ostalo bez jedine stambene jedinice za stanovanje, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u najkraćem mogućem roku osigurao je privremeni smještaj obiteljima i osobama koje su na potresom pogođenim područjima ostale bez stambenog objekta u kojima su živjeli, a koje nemaju mogućnost samostalno osigurati odgovarajući smještaj svojim radom, dohotkom ili na drugi način.

Sve raspoložive stambene jedinice stavljene su u funkciju za privremeni smještaj osoba s potresom pogođenih područja. U razdoblju do od kraja 2020. godine do 19.4.2022. godine doneseno je 116 odluka o privremenom smještaju, od toga aktivnih je 96, dok je u međuvremenu 20 korisnika odustalo. Izmjenama Zakona o obnovi od potresa Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje nadležan je i za privremeno stambeno zbrinjavanje u mobilnim stambenim jedinicama (stambeni kontenjeri) na području na kojem je proglašena katastrofa. U tu svrhu Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u siječnju 2022. preuzeo je na korištenje od Ministarstva unutarnjih poslova 359 kontenjera i mobilnih kućica za stambeno zbrinjavanje korisnika. Većina stambenih jedinica u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Središnji državni ured opremljena je najnužnijim predmetima kućanstva te su korisnici za vrijeme trajanja privremenog smještaja oslobođeni svih troškova vezanih uz stanovanje. Za dio korisnika koji nije prihvatio smještaj na drugim područjima rješavanje stambenog pitanja osigurat će se putem obnove ili gradnje stambenih jedinica. Obnova, odnosno uklanjanje oštećenih obiteljskih kuća i gradnja zamjenskih kuća, provodi se temeljem Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ⁶¹ .

⁶¹ „Narodne novine“ br. 102/20., 10/21., 117/21.

Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje provodi stambeno zbrinjavanje prema modelu najma obiteljske kuće u državnom vlasništvu, najma stana u državnom vlasništvu, darovanja neuseljive obiteljske kuće u državnom vlasništvu i građevnog materijala za njezinu obnovu ili rekonstrukciju, dogradnju/nadogradnju i dovršetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika. Nadalje, sa svrhom stambenog zbrinjavanja sklapaju se ugovori o najmu i plaćanje zaštićene najamnine za korištenje stambene jedinice u vlasništvu države.

Kapitalne potpore za održivi povratak ostvaruju se kroz sufinanciranje projekata izgradnje predškolskih ustanova, zgrada zdravstvene ambulante, energetske obnove ustanova, javne rasvjete, ekološke rasvjete, izgradnje crpnih stanica, izgradnje pješačkih staza i nerazvrstanih cesta, uređenja nerazvrstanih cesta, obnove prometnica, modernizacije prometne i komunalne infrastrukture, izgradnje vodoopskrbnog sustava, uređenja kulturnih centara, obnove društvenih domova i izgradnje sportskih igrališta.

Jedno od osnovnih načela koja se primjenjuju u radu je jednako postupanje u odnosu na rješavanje stambenih problema i pružanje jednakih mogućnosti svima kako bi se stvorile pretpostavke da se gotovo svi korisnici kroz rješavanje stambenih problema adekvatno uključe u društvu i budu jednako prisutni u svim područjima života.

Unatoč aktivnostima koje se provode na nacionalnoj razini prepoznaju se i određeni izazovi. Prema recentnim istraživanjima priuštivost stanovanja još uvijek je temeljna prepreka podmirivanju stambenih potreba i ostvarivanju prava na stanovanje kao socijalnog prava u Hrvatskoj. Prema recentnim istraživanjima o stambenom statusu ^{6 2} u prethodnom desetljeću primjetna je nesigurnost stanovanja realiziranog tržišnim putem: zaduživanjem ili privatnim najmom. S jedne strane, pojavljuju se problemi prezaduženosti i poteškoće kućanstava s otplatom stambenih kredita te porast blokada računa, ovrha i deložacija, a s druge okolnost neuređenog tržišta privatnog najma. Dio iznimno visokog broja blokada računa u Hrvatskoj, koji je vrhunac dosegnuo na nešto više od 327.000 blokiranih građana krajem 2016. odnosio se na dugovanja temeljem stambenih i hipotekarnih kredita, a broj ovrha stanova i kuća narastao je s 738 u 2007. godini, na 3225 u 2014. godini.

⁶² Rodik, P., Matković, T. i Pandžić, J. (2019) „Stambene karijere u Hrvatskoj: od samoupravnog socijalizma do krize financijskog kapitalizma“, Revija za sociologiju, 49(3), str. 319–348. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/ojs/index.php/rzs/article/view/8726 (Pristupljeno: 20. siječanj 2021).

Podstanarstvo realizirano na privatnom tržištu najma u Hrvatskoj je, kao i u drugim postsocijalističkim zemljama ^{6 3} velikim dijelom još uvijek dio sive ekonomije, karakterizirano neformalnim dogovornim, a ne formalnim ugovornim aranžmanima što se odražava na sigurnost i stabilnost stambenog statusa podstanara.

⁶³ Pandžić, J. (2018). 'József Hegedüs, Martin Lux, Vera Horváth (eds.): Private Rental Housing in Transition Countries. An Alternative to Owner Occupation?', Revija za socijalnu politiku, 25(2), str. 230-234. https://doi.org/10.3935/rsp.v25i2.1546

Prema podacima Eurostata za Hrvatsku u 2019. godini 35.7 % stanara koji su plaćali tržišnu stanarinu bilo je preopterećeno, odnosno na troškove stanovanja otpadalo je više od 40 % raspoloživog dohotka ⁶⁴ .

Osim što različite stambene statuse prate različiti tipovi (ne)sigurnosti, njima inherentni rizici ne pogađaju podjednako različite demografske i socioekonomske skupine.

⁶⁴ Eurostat, 2019. Dostupno na: https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do

Preporuke upućene Republici Hrvatskoj kroz nacionalne i međunarodne mehanizme zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije usmjerene su na osiguranje socijalnog stanovanja za siromašne i ranjive skupine, uključujući mlade koji izlaze iz alternativne skrbi ⁶⁵ , osiguravanje cjenovno pristupačnih i odgovarajućih socijalnih stanova u integriranim područjima za Rome te legalizaciju i sprječavanje prisilnih deložacija ⁶⁶ . Uz međunarodne preporuke, Europski sud za ljudska prava, u predmetu Statileo protiv Hrvatske (Presuda, 10. srpnja 2014., zahtjev br. 12027/10) utvrdio je povredu članka 1. Protokola broj 1 uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U Presudi je utvrđeno kako je Zakonom o najmu stanova na najmodavce stavljen nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret, budući da oni moraju snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja. Nadalje u preporukama pučke pravobraniteljice istaknuta je i nejednakost u položaju osoba starije životne dobi, s obzirom da korisnici državnih domova za starije osobe imaju subvencionirani smještaj za razliku od onih u privatnim domovima koji su time stavljeni u nepovoljan položaj.

⁶⁵ Recommendation CM/Rec(2011)12 of the Committee of Ministers to member states on children’s rights and social services friendly to children and families, dostupno na: https://rm.coe.int/168046ccea

⁶⁶ Izvješće o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma za 2019.

Slijedom navedenog određene skupine kao povratnici/izbjeglice kao bivši nositelji stanarskog prava, stradalnici Domovinskog rata, beskućnici, mlade osobe nakon napuštanja domova za nezbrinutu djecu i mlađe punoljetne osobe bez roditeljske skrbi, tražitelji međunarodne zaštite prepoznaju se kao posebno ranjive u kontekstu pristupa adekvatnom stanovanju u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, u kontekstu pristupa stanovanju ranjivu skupinu predstavljaju i ovršenici te članovi njihovih kućanstava koji prisilnim iseljenjem mogu ostati bez jedinog odgovarajućeg i sigurnog utočišta za život, što može voditi u beskućništvo te u kriznoj situaciji biti posebno pogubno za zdravlje i život ovršenika i članova kućanstva.

Relevantan aspekt prava na adekvatno stanovanje je i nastanjivost. Stanovanje nije adekvatno ako ne jamči sigurnost ili ne pruža prikladan prostor, kao i zaštitu protiv hladnoće, vlage, topline i drugih rizika za zdravlje i strukturnih rizika. Stoga je uz pristup stanovanju blisko vezan i pojam energetskog siromaštva. Među preporukama međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava, a u odnosu na energetsko siromaštvo, ističe se potreba za osiguravanjem pristupa čistoj vodi, osnovnoj infrastrukturi i ključnim komunalnim uslugama za sve, uz izričite zaštitne mjere za Rome.

Na potrebu za intervencijama u području energetskog siromaštva ukazuju i podaci EUROSTAT-a iz 2018. prema kojima u Republici Hrvatskoj 17.5% kućanstava ne može podmiriti troškove struje, plina, grijanja i vode, dok prema podacima Ankete o dohotku stanovništva ^{6 7} iz 2019. godine 6.6% ⁶⁸ osoba živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima.

⁶⁷ Ankete usklađena s uredbama EU-a i Eurostatovom metodologijom propisanom za istraživanje EU-SILC (Statistics on Income and Living Conditions)

⁶⁸ Državni zavod za statistiku, dostupno na: https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/14-01-01_01_2020.htm

Prikaz 3. Stopa teške deprivacije stanovništva prema stambenom status ⁶⁹

⁶⁹ Odnosi se na udio stanovništva u stambenim jedinicama koje su prenapučene i imaju barem jedan od indikatora deprivacije u stanovanju. Prikaz se temelji na statistikama o dohotku i životnim uvjetima u Europskoj uniji (EU-SILC)

Kako bi se odgovorilo na razvojne potrebe poduzimat će se mjere s ciljem stvaranja jednakih uvjeta za ostvarenje prava na stanovanje osigurat će se financiranje istraživanja nejednakosti i pojava diskriminacije s kojima se susreću pojedine skupine i podizanje razine znanja relevantnih dionika i javnosti o nejednakostima u području stanovanja te provoditi informiranje građana potresom pogođenih područja o mogućnostima ostvarenje prava na adekvatno stanovanje, a nastavit će mjera stavljanja u funkciju slobodnih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske i provedba programa stambenog zbrinjavanja.

3.7. Zaštite prava građana i suzbijanje diskriminacije u kriznim situacijama

Razdoblje izrade Nacionalnog plana obilježeno je višestrukim kriznim situacijama na globalnoj i nacionalnoj razini. Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2, ratna zbivanja u Ukrajini i najviše zabilježena razina raseljenih osoba od Drugog svjetskog rata, a na nacionalnoj razini i posljedice katastrofe uzrokovane potresima, naglasile su važnost zaštite ljudskih prava za otpornost društava i učinkovito suočavanje s krizama, ali i produbili postojeće izazove u području ljudskih prava i jednakosti. Krizne situacije ukazale su na nužnost ulaganja u ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava, kako bi se učinkovito odgovorilo na krizne situacije.

Prethodno dvogodišnje razdoblje obilježeno je naporima usmjerenim na suzbijanje pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2 koja je utjecala na niz područja društveno - gospodarskog života pa tako i na ostvarenje prava građana. Globalna kriza neusporedivih razmjera dodatno je naglasila postojeće izazove u području zaštite ljudskih prava i produbila postojeće nejednakosti, posebice u pristupu javnim uslugama.

Zbog mogućih implikacija na ostvarenje prava građana, međunarodna tijela u okviru mehanizama zaštite ljudskih prava tijekom 2020. ukazivala su na potrebu ublažavanja nejednakosti i zaštite od diskriminacije u kontekstu krize izazvane pandemijom novog koronavirusa  SARS-CoV-2. Tako su nositelji mandata posebnih procedura Ujedinjenih naroda objavili niz priopćenja za medije i izravnih komunikacija u kojima ističu da prilikom usvajanja izvanrednih mjera radi zaštite zdravlja i dobrobiti stanovništva ljudska prava moraju biti u središtu razmatranja. Vijeće Europe objavilo je dokument „Poštivanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u okviru krize izazvane pandemijom COVID-19 ^{7 0} “ koji sadrži smjernice državama članicama u kojima se naglašava potreba da se u odgovoru na zdravstvenu krizu osigura poštivanje ljudskih prava, zaštita posebno ranjivih skupina (starijih osoba i onih koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem) i poduzimaju mjere usmjerene protiv rasizma, ksenofobije i stigmatizacije.

⁷⁰ Hrvatska verzija dokumenta dostupna je na mrežnim stranicama Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava na poveznici: https://uredzastupnika.gov.hr/vijesti/informativni-dokument-vijeca-europe/629

Uzimajući u obzir da je implementacija niza epidemioloških mjera rezultirala značajnim promjenama u različitim područjima društveno-gospodarskog života pojedine skupine prepoznate su kao posebno ranjive. Među njima se posebice ističu: osobe starije životne dobi (otežan pristup skrbi i povećan rizik od siromaštva), osobe s invaliditetom i kroničnim bolestima (otežan pristup zdravstvenoj skrbi), jednoroditeljske obitelji (povećan rizik od siromaštva slijedom nezaposlenosti) beskućnici (otežan pristup javnim uslugama, javnom prijevozu), žene (povećan stres i rizik od zaraze za osobe koje rade u pomažućim zanimanjima, češće u riziku od nasilja u obitelji), osobe u institucionalnom okruženju (zatvorenici, osobe u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite) te djeca slabijeg socioekonomskog statusa (otežano redovito pohađanje nastave na daljinu, pristup tehnologijama za praćenje nastave na daljinu, pristup internetu), osobe koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima, u prenapučenim prostorima gdje nije moguće održavati fizičku distancu te kućanstvima koja nemaju tekuću vodu. Nadalje, osobe koje su prolazile kroz tretmane liječenja koji su obustavljeni (kao što su transrodne osobe) te osobe koje su u svojim domovima izvrnute mržnji i/ili nasilju iz raznih razloga i druge skupine čiji je položaj posebno ugrožen pod utjecajem krize.

Prema izvještavanju Agencije Europske unije za temeljna prava u većini država članica došlo je do povećanja ksenofobnih i rasističkih incidenata, povećanja diskriminacije u pristupu dobrima i uslugama, ksenofobnih izjava u javnom prostoru kao i porasta dezinformacije u medijima, a otvorena su i pitanja vezana uz zaštitu osobnih podataka. Neki od značajnih rizika zaštiti osobnih podataka su korištenje osobnih podataka u svrhu izrade aplikacija za praćenje ^{7 1}

⁷¹ Agencija Europske unije za temeljna prava, 2020. Fundamental rights implications of COVID-19. Dostupno na: https://fra.europa.eu/en/themes/covid-19

Iako u razdoblju izrade ovog dokumenta nisu poznate sve posljedice krize izazvane pandemijom novog koronavirusa SARS-CoV-2 na zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije u Hrvatskoj, podaci prikupljeni na razini Unije i na nacionalnoj razini mogu poslužiti kao smjernica za oblikovanje mjera usmjerenih na suzbijanje negativnih posljedica postojeće krize i postizanje jednakosti u razini zaštite prava građana. Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020. i 2021. ukazuju da se kriza izazvana pandemijom novog koronavirusa SARS-CoV-2 odrazila i na povećanje broja pritužbi povezanih s pandemijskim okolnostima i problemima izazvanim (ne)primjenom epidemioloških mjera. Tijekom 2021. broj pritužbi zbog diskriminacije temeljem zdravstvenog stanja povećan je 161% u odnosu na godinu ranije. Prema podacima pučke pravobraniteljice, s pandemijskim je okolnostima povezan i veliki broj pritužbi u kojima nije navedena ni jedna diskriminacijska osnova (30%), s obzirom da su pritužitelji navodili da su epidemiološke mjere diskriminatorne, no nije bilo moguće utvrditi osnovu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Preporuke Ureda pučke pravobraniteljice temeljene na analizi stanja u 2020. i 2021. godine posebno naglašavaju potrebu za zakonodavnim izmjenama, strateškim djelovanjem usmjerenom razvoju sustava mentalnog zdravlja, informiranjem građana o pravima u sustavu zdravstvene skrbi (uključujući mogućnosti korištenja psihološke pomoći) i poduzimanjem mjera kojima se osigurava jednaka dostupnost zdravstvenih usluga u kriznim situacijama (uključujući dostupnost zdravstvenih usluga za beskućnike i ostale socijalno ugrožene skupine bez osnovnog zdravstvenog osiguranja).

Osim u otežanom pristupu zdravstvenim uslugama pandemija novog koronavirusa SARS-CoV-2 općenito je utjecala na mogućnost ostvarenja niza socijalnih i ekonomskih prava građana, kao što su prava u području radnih i službenički odnosa. Povećan je i broj pritužbi zbog diskriminacije temeljem imovnog stanja (vezano uz dostupnost javnih usluga). Pritužbe zbog diskriminacije temeljem nacionalnog podrijetla i u novonastalim okolnostima su među najzastupljenijim te je stoga potrebno pojačati napore vezane uz edukaciju stručne i opće javnosti o jednakosti i suzbijanju diskriminacije.

Nadalje, u kontekstu zdravstvene krize posebice je bitno unaprjeđenje sustava praćenja podataka o jednakosti razvrstanih prema etnicitetu, spolu, imovnom statusu i drugim karakteristikama (uz osiguravanje zaštite osobnih podataka) kako bi se u kriznim situacijama omogućilo prepoznavanje posebno ranjivih skupina građana.

Vlada Republike Hrvatske istaknula je jačanje otpornosti na krize kao jedan od četiri razvojna smjera, odnosno strateške odrednice razvoja u NRS-u 2030. te je usvojen Nacionalni plan oporavka i otpornosti Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2026. godine, a kojim je predviđen niz reformskih i investicijskih mjera.

U pandemijskim uvjetima poduzimale su se mjere s ciljem očuvanja gospodarskih aktivnosti kako bi se poduzetnicima olakšalo poslovanje u novonastalim okolnostima i omogućio nastavak rada uz očuvanje radnih mjesta. Tijela državne uprave razvila su upute, naputke i preporuke za sustav s ciljem sprečavanje i suzbijanje širenja bolesti novog koronavirusa SARS-CoV-2, a razvijeni su i posebni modeli za rad odgojno-obrazovnih ustanova u novonastalim okolnostima.

Pored globalne pandemije, tijekom 2020. godine, Republika Hrvatska suočila se i s katastrofalnim potresima, u ožujku u Zagrebu, Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji te u prosincu u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj županiji i Zagrebu, a potresima su posebno pogođeni građani u Petrinji, Glini, Sisku i brojna okolna sela.

Potresi u Republici Hrvatskoj tijekom 2020. godine, osim gubitka ljudskih života i značajne štete koji su prouzročili na imovini i infrastrukturnim objektima u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju utjecat će i na mogućnost ostvarenja prava građana, posebice u kontekstu pristupa stanovanju i pristupa javnim uslugama, uzimajući u obzir da su brojni građani s potresom pogođenih područja privremeno ili trajno napustili domove, a brojne institucije razmještene ili je njihov rad otežan u razdoblju nakon potresa.

Do donošenja posebnog zakona o obnovi Grada Zagreba donosile su se mjere kako bi se olakšao položaj stradalnika od potresa kao što su mjere direktne pomoći građanima, dodijele pomoći u građevinskom materijalu, novčana pomoć za kupnju građevinskog materijala i/ili za građevinske radove). Vlasnici i zaštićeni najmoprimci teškog socijalnog statusa i zdravstvenog stanja, koji nisu vlasnici druge nekretnine, pozvani su na sklapanje ugovora o privremenom najmu gradskih stanova. Vlada Republike Hrvatske osigurala je 141 milijun kuna za povrat troškova osobama koje su hitno sanirale nekretnine. Donesena je i Odluka o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje vlasnika i zaštićenih najmoprimaca nekretnina koje su označene kao neuporabljive i nepodobne za stanovanje.

Sa svrhom otklanjanja posljedica katastrofe uzrokovane potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji, Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji, provodi se niz aktivnosti ⁷² kao što su osiguravanje pojedinačnog i organiziranog smještaja, otpis potraživanja za energiju na potresom pogođenim područjima, oslobođenje od participacija u nadoplati troškova za zdravstvene usluge, pružanje psihološke pomoći, organizirana podjela hrane i slično, a kojima se stradalnicima potresa nastoji osigurati direktna pomoć i pristup javnim uslugama na koje ostvaruju pravo.

⁷² Popis aktivnosti središnjih tijela državne uprave za otklanjanje posljedica katastrofe izazvane potresom dostupan na: https://potresinfo.gov.hr/aktivnosti-vlade/16

Unatoč brojnim mjerama srednjoročno je potrebno praćenje utjecaja katastrofe na mogućnost realizacije prava građana u pogođenim područjima te razvoj dodatnih mjera usmjerenih na informiranje i educiranje ključnih dionika u procesima obnove o ljudskih pravima i nediskriminaciji kako bi se dodatno ojačali kapaciteti javne uprave za zaštitu prava građana u kriznim situacijama.

Kako bi se u kriznim situacijama osiguralo poštivanje prava i suzbili svih oblici nejednakog postupanja planirano je djelovanje s ciljem unaprjeđenja kapaciteta javne uprave za primjenu mehanizama zaštite prava posebno ugroženih skupina građana u kriznim situacijama. Uz pružanje direktne pomoći (kao što je pružanje besplatne pravne pomoći, psihološke pomoći) posebno pogođenih skupinama, potrebno je pažnju usmjeriti i na pružatelje javnih usluga i javne službenike (uključujući one zaposlene u tijelima javne vlasti na lokalnoj razini), a sve kako bi ključni dionici bili adekvatno informirani o važnosti omogućavanja ostvarenja prava u kriznim situacijama. U nadolazećem razdoblju potrebno je provoditi kratkoročne mjere potpore za posebno ugrožene skupine tijekom trajanja pandemije te građane potresom pogođenih područja kao i srednjoročne mjere usmjerene na jačanje kapaciteta javne uprave za zaštitu prava građana u svim kriznim situacijama. U srednjoročnom razdoblju unaprijedit će se sustav praćenja podataka o zdravstvenom statusu češće diskriminiranih skupina, poboljšati znanje i kompetencije javnih službenika za prevenciju diskriminacije, a posebice među pružateljima usluga u javnom sektoru, a mjere će provoditi s posebnim naglaskom na zaštitu prava građana u kriznim situacijama. U srednjoročnom razdoblju do 2027. osigurati će se sredstva organizacijama civilnog društva i jedinicama lokalne samouprave za aktivnosti pružanja podrške kroz izravan rad sa skupinama posebno pogođenim u kriznim situacijama.

3.8. Međunarodni i europski instrumenti zaštite ljudskih prava

Osim Ustavom Republike Hrvatske i zakonima na razini države, ljudska prava i slobode štite se i na međunarodnoj razini, putem međunarodnih ugovora. Osnovu važenja međunarodnih ugovora u Republici Hrvatskoj propisuje Ustav u članku 134. prema kojemu međunarodni ugovori, sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj su snazi iznad zakona. Republika Hrvatska stranka je svih najvažnijih međunarodnih instrumenata u području zaštite ljudskih prava donesenih pod okriljem Ujedinjenih naroda: Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (1966.), Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.), Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.), Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (1979.), Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (1984.), Konvencije o pravima djeteta (1989.) te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (2007.).

Republika Hrvatska je stranka instrumenata Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i to Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.), Europske socijalne povelje (1961.) ⁷³ , Europske konvencije za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.), Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992.) te Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (1995.).

⁷³ Republika Hrvatska 2002. ratificirala je Europsku socijalnu povelju, Dodatni protokol i Protokol o izmjenama kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi te po istoj redovito podnosi izvješća

Osim što su dio hrvatskog pravnog poretka, pa u njega unose visoke standarde zaštite ljudskih prava, određeni međunarodni instrumenti posebice su značajni jer prema njima postoji obveza države izvještavati ugovorna tijela koja prate njihovu primjenu te se u okviru procesa praćenja upućuju preporuke državama. U području zaštite ljudskih prava u nadolazećem razdoblju planirana je i međuresorna analiza učinka ratifikacije na nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, temeljem koje će se donijeti odgovarajuće odluke o budućim ratifikacijama.

Iz Prikaza 4. , koji ilustrira raspodjelu preporuka upućenih Republici Hrvatskoj kroz mehanizme zaštite ljudskih prava prema Globalnim ciljevima održivog razvoja do 2030. evidentno je da se najveći broj preporuka Republici Hrvatskoj može povezati s ciljem 16. Mir, pravda i snažne institucije koji je usmjeren na izgradnju uključivog društva temeljenog na poštivanju ljudskih prava, vladavini prava, dobrom upravljanju na svim razinama. Potom po zastupljenosti slijede preporuke vezane uz cilj 5 . Rodna ravnopravnost te cilj 10. Smanjenje nejednakosti , usmjeren na smanjenje nejednakosti u dohotku, kao i nejednakosti na temelju spola, dobi, invaliditeta, rase, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, kako unutar tako i među zemljama.

Preporuke upućene državama kroz mehanizme zaštite ljudskih prava Ujedinjenih naroda su relevantan izvor informacija za sve uključene u sustav zaštite ljudskih prava i doprinose daljnjom unaprjeđenju standarda zaštite ljudskih prava. Stoga je potrebno kontinuirano razvijati i osnaživati suradnju s međunarodnim mehanizmima za zaštitu ljudskih prava, ali i provoditi aktivnosti usmjerene na podizanje vidljivosti i educirati o njihovom djelovanju među općom i stručnom javnosti, kao i u okviru tijela javne i državne uprave.

Prikaz 4. ⁷⁴ Preporuke upućene Republici Hrvatskoj u okviru Univerzalnog periodičkog pregleda stanja ljudskih prava, od strane tijela osnovanih na temelju konvencija Ujedinjenih naroda ili od strane Posebnih procedura Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda ⁷⁵

⁷⁴ Prikaz uključuje sve preporuke upućene Republici Hrvatskoj koje su povezane s najmanje jedinim od 169 pokazatelje Ciljeva održivog razvoja.

⁷⁵ Posebne procedure, najveće tijelo neovisnih stručnjaka u sustavu ljudskih prava UN-a, opći je naziv za neovisne, istraživačke i monitoring mehanizme Vijeća koji pregledavaju specifične situacije u različitim zemljama ili tematska pitanja u svim dijelovima svijeta.

Pored spomenutih međunarodnih i regionalnih instrumenata za Republiku Hrvatsku posebno su značajni instrumenti zaštite prava građana Europske unije. Zaštita ljudskih prava jedno je od temeljnih načela na kojima počiva Europska unija, uz slobodu, demokraciju, jednakost i vladavinu prava. Ova načela ugrađena su i u temeljne akte – Ugovor o funkcioniranju Europske unije ⁷⁶ i Povelju Europske unije o temeljnim pravima ⁷⁷ kao dokumenta za zaštitu prava i sloboda građana Unije.

⁷⁶ Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uriΌEX%3A12016ME%2FTXT

⁷⁷ Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uriΌEX:12016P/TXT&from=

Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ⁷⁸ i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (dalje u poglavlju: Povelja) jamče se prava građana Europske unije. Povelja se primjenjuje i na nacionalne vlade kada provode pravo Europske unije.

Dok je s jedne strane područje primjene Povelje širokog obuhvata, s druge strane, njezina je primjena ograničena samo na institucije i tijela Europske unije te na države članice kada provode pravo Unije, kao što je istaknuto u članku 51. Ta odredba služi kako bi se odredila granica između područja primjene Povelje te područja primjene nacionalnih ustava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

⁷⁸ “Narodne novine”, broj MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.

Prema Izvješću o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucionalnom okviru Europske unije ⁷⁹ , unatoč pojašnjenjima Suda Europske unije, nacionalne prakse pokazuju da je i dalje teško procijeniti primjenjuje li se Povelja u praksi i na koji konkretan način. Zamijećeno je da nacionalni suci ponekad koriste Povelju kao pozitivni izvor tumačenja, čak i u slučajevima koji nisu obuhvaćeni područjem primjene prava Unije. Nejasnoće u primjeni u kombinaciji s rasprostranjenim nedostatkom osviještenosti u vezi s Poveljom i nedostatkom nacionalnih politika usmjerenih na promicanje njezine primjene, dovodi do njezine nedovoljne iskorištenosti.

⁷⁹ Izvješće dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-8-2019-0051_HR.html

Na nedovoljnu osviještenost o pravima koja proizlaze iz instrumenata Europske unije ukazuju i rezultati istraživanja Eurobarometra ⁸⁰ prema kojima više od polovice ispitanika u 2019. izjavljuje da nisu upoznati s Poveljom niti relevantnošću iste. Većina ispitanika (72 %) izjavljuje da nisu dobro informirani o Povelji, a 60 % iskazalo je interes za dodatnim informacijama. Prema Izvješću o temeljnim pravima u Europskoj uniji za 2020. ⁸¹ konzultacije s pravosudnim dužnosnicima, pravnim stručnjacima i organizacijama civilnog društva i nezavisnim institucijama za zaštitu ljudskih prava ukazuju da i među stručnjacima postoji nedovoljno razumijevanje dodane vrijednosti Povelje u odnosu na druge instrumente za zaštitu ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

⁸⁰ Posebno istraživanje Eurobarometra 487b

⁸¹ Agencija Europske unije za temeljna prava, 2020. Izvješće o temeljnim pravima u Europskoj uniji u 2020. godini. Dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2020-fundamental-rights-report-2020_en.pdf

Izvješće o temeljnim pravima u Europskoj uniji za 2020. ukazuje na potrebu za istraživanjima o primjeni Povelje, aktivnostima usmjerenim na povećanje vidljivosti i podizanje svijesti opće i stručne javnosti te organizacija civilnog društva i nezavisnim institucijama. U istom izvješću potiče se i razmatranje usklađenosti s Poveljom prilikom procjene učinaka propisa te jačanje kapaciteta nezavisnih institucija za zaštitu ljudskih prava kako bi mogli pružiti informacije i podršku državnim tijelima zaduženim za izradu zakona, oblikovanje politika i provedbu fondova Europske unije u primjeni Povelje na nacionalnoj razini.

Kako bi se osigurali potrebni preduvjeti za učinkovitu i djelotvornu upotrebu sredstava iz fondova Unije, utvrđeni su Uvjeti koji omogućuju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. među kojima je kao horizontalni uvjet istaknuta „Djelotvorna provedba i primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima“. U nadolazećem razdoblju potrebno je unaprijediti razinu znanja javnih službenika koji rade u sustavu upravljanja i kontrole fondova Europske unije, ali i potencijalnih prijavitelja i korisnika potpora, a kako bi se povećalo razumijevanja mogućnosti za primjenu u nacionalnom i lokalnom kontekstu.

U konačnici potreba za strateškim djelovanjem usmjerenim na informiranje i promicanje međunarodnih, regionalnih i europskih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, s posebnim naglaskom na primjenu Povelje na nacionalnoj razini proizlazi iz nalaza sveobuhvatnog anketnog istraživanja o stavovima građana Europske unije o temeljnim pravima iz 2019. godine. Nalazi ovog istraživanja ukazuju da građani slabijeg dohodovnog statusa i niže razine obrazovanja češće nego ostale skupine ispitanika smatraju kako nemaju istu razinu prava, te da nisu učinkovito informirani o svojim pravima niti mogućnostima za ostvarenje istih. Primjerice, čak 44 % ispitanika slabijeg socioekonomskog statusa, u odnosu na 27 % ispitanika boljeg socioekonomskog statusa pokazuje visoku razinu nepovjerenja prema sustavu zaštite prava građana. Ispitanici starije životne dobi, osobe u nepovoljnom položaju, poput osoba s invaliditetom i osoba sa težim zdravstvenim poteškoćama, u većoj mjeri iskazuju negativnije stavove o ljudskim pravima.

Nalazi istog istraživanja ukazuju da u odnosu na druge instrumente zaštite ljudskih prava, Opću deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, postoji niža razina znanja o Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Samo 53 % ispitanika izjavljuje da su upoznati s Poveljom, u odnosu na 67 % onih koji su upoznati s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnim sloboda i Općom deklaracijom o ljudskim pravima.

Potom, razina znanja o instrumentima zaštite ljudskih prava niža je među osobama slabijeg socioekonomskog statusa (slabijeg dohodovnog statusa i niže razine obrazovanja), osobama starije životne dobi i nezaposlenim osobama ⁸² . Sve navedeno ukazuje kako su potrebne mjere kojima bi se građane u nepovoljnom položaju i u riziku od socijalne isključenosti i diskriminacije učinkovito informiralo o pravima i mogućnostima za ostvarenje prava, pri čemu bitnu ulogu u procesu informiranja trebaju imati organizacije civilnog društva i nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava.

⁸² Agencija Europske unije za temeljna prava, 2020. Izvješće o temeljnim pravima u Europskoj uniji, str. 27-28. Dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2020-fundamental-rights-report-2020_en.pdf

U srednjoročnom razdoblju, na identificirane potrebe odgovorit će se jačanjem međusektorske suradnje s ciljem učinkovitije provedbe praćenja i odgovora na preporuke nacionalnih, međunarodnim i regionalnim mehanizama za zaštitu ljudskih prava te posebnih procedura Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Djelovat će se i u smjeru jačanja kapaciteta relevantnih dionika za primjenu Povelje Europske unije o temeljnim pravima na nacionalnoj razini te provoditi informiranje o međunarodnim, regionalnim i europskim instrumentima za zaštitu ljudskih prava i mogućnostima za ostvarenja prava.

3.9. Vladavina prava i jednak pristup pravosuđu

Pravo na pristup sudu i drugim tijelima i institucijama pravosudnog sustava smatra se jednim od najvažnijih aspekata ljudskog prava na pravično suđenje. To pravo zajamčeno je na ustavnoj i zakonodavnoj razini te kroz primjenu međunarodnog prava. Pristup pravosuđu je ujedno među središnjim temama kojima se bavi Vijeće Europe na pravnom planu, pri čemu se u nizu rezolucija ističe kako je pravo na pristup sudu za sve, bez obzira na imovinske i druge razlike, temeljna značajka svakog demokratskog društva. Vladavina prava i jednakost u pristupu pravosuđu zastupljena je i među globalnim ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (cilj 16. Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama).

Pregled stanja u području pravosuđa u Europskoj uniji za 2021. godinu u kojem se prikazuju i uspoređuju pokazatelji neovisnosti, kvalitete i učinkovitosti pravosudnih tijela ukazuju na nepovoljnu percepciju građana o pravosuđu u Republici Hrvatskoj. Razina percepcije neovisnosti pravosuđa u široj javnosti pogoršala se 2021. te je i dalje među najnižima u Europskoj uniji (udio javnosti koja neovisnost pravosuđa smatra dobrom ili vrlo dobrom smanjio se s 24 % na 17 %) ⁸³ .Dodatno, rezultati Ankete o percepciji stanja ljudskih prava u Uniji potvrđuju nižu razinu povjerenja u neovisnost pravosudnih tijela među hrvatskim ispitanicima u odnosu na prosjek Europske unije, pri čemu su najveće razlike u stavovima utvrđene po prihodovnom kriteriju.

⁸³ Europska komisija, 2021. Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal- content/HR/TXT/HTML/?uriΌEX:52021DC0389&from=

Ispitanici nepovoljnijega materijalnog položaja iskazuju višu razinu nepovjerenja u neovisnost pravosudnih tijela, kao i ispitanici s invaliditetom ili nekim drugim dugoročnijim ograničenjima koja utječu na to da su korisnici socijalnih transfera ⁸⁴ . Povezanost nejednakosti s percepcijom građana o stanju zaštite temeljnih prava ukazuje da je potrebno nastaviti s naporima usmjerenim k većoj dostupnosti informacija svim građanima (s posebnim naglaskom na ranjive skupine) o pravima koja mogu ostvariti, uključujući pravo na besplatnu pravnu pomoć.

⁸⁴ Agencija Europske unije o temeljnim pravima (2020.) Što ljudska prava znače građanima Europske unije – rezultati ankete o ljudskim pravima. Verzija na engleskom jeziku dostupna je na poveznici: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2020-fundamental-rights-survey-human-rights_en.pdf

Posljednja reorganizacija pravosudnog sustava u Republici Hrvatskoj provedena je donošenjem Zakona o područjima i sjedištima sudova ^{8 5} i Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava ⁸⁶ , a djelomično i izmjenama Zakona o sudovima ⁸⁷ i Prekršajnog zakona ⁸⁸ . Nova mreža pravosudnih tijela počela je funkcionirati 1. siječnja 2019.

⁸⁵ “Narodne novine”, broj 67/18.. 21/22.

⁸⁶ „Narodne novine“, broj 67/18., 21/22.

⁸⁷ „Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22.

⁸⁸ „Narodne novine“, broj 118/18.

U području pristupa pravosudnim tijelima i povećanja učinkovitosti pravosuđa provedena je reorganizacija pravosudnog sustava prvenstveno kroz spajanje općinskih i prekršajnih sudova te osiguranjem veće dostupnosti pravosudnih tijela građanima, korekcijom postojeće mreže općinskih i trgovačkih sudova te općinskih državnih odvjetništava. S jedne je strane smanjen broj sudova, a s druge strane je povećan broj gradova u kojima su sjedišta sudova.

Navedene izmjene pridonose ujednačavanju radne opterećenosti rješavatelja, skraćivanju trajanja sudskih postupaka, mogućnosti jedinstvenog i punog iskorištavanja svih ljudskih potencijala pravosudnih tijela koja se spajaju (osobito mogućnosti da se dosadašnji suci prekršajnih sudova odrede za rad na drugim vrstama predmeta) te olakšanom pristupu građana sudovima (novi sudovi u mreži, naglašena obveza predsjednika sudova da u svim stalnim službama osiguraju provođenje svih postupovnih radnji radi rješavanja predmeta iz sudske nadležnosti koji se odnose na njihovo područje kako građani iz tih mjesta ne bi morali putovati u mjesta sjedišta sudova).

Donošenjem novog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću ^{8 9} i novog Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću ⁹⁰ pridonosi se povećanju kvalitete pravosuđa kroz osiguravanje objektivnijih i transparentnijih kriterija za imenovanje pravosudnih dužnosnika. Unapređenje učinkovitosti pravosuđa provodi se i kroz sustav informatizacije i racionalizacije pravosudnih tijela.

⁸⁹ “Narodne novine”, broj 67/18.

⁹⁰ “Narodne novine”, broj 67/18., 126/19.

U razdoblju od 2016. do 2020. unaprijeđena je tehnička i informatička opremljenost sudova. Tijekom 2018. uveden je e-Spis i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Javni pristup osnovnim podacima o sudskim predmetima ili e-Predmet je javna i besplatna usluga strankama, punomoćnicima i drugim zainteresiranim osobama koje sudjeluju u sudskim postupcima. Svi trgovački sudovi sada imaju mogućnost e-komunikacije s odvjetnicima, javnim bilježnicima i državnim odvjetništvom.

Podaci Ankete o percepciji stanja ljudskih prava u Europskoj uniji ukazuju da je potrebno posvetiti posebnu pažnju antikorupcijskim mjerama, uzimajući u obzir utjecaj koji može imati na temeljna ljudska prava posebno po pitanju jednakosti pristupa javnim uslugama. Republika Hrvatska do sada je provela nekoliko nacionalnih strateških dokumenata u ovom području (Nacionalni program za borbu protiv korupcije i pripadajući Akcijski plan iz 2002. godine, Nacionalni program za suzbijanje korupcije 2006.- 2008., Strategija suzbijanja korupcije iz 2008. godine, Strategija suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine) u okviru kojih je formiran potreban zakonodavni i institucionalni okvir u području represivnog djelovanja na korupcijska kaznena djela, ali i mehanizmi prevencije korupcije.

Također, Hrvatski sabor na sjednici 29. listopada 2021. donio je Strategiju sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. u cilju nastavka kontinuiranog strateškog provođenja i nadograđivanja sustava antikorupcijskih mjera u Republici Hrvatskoj . Nastavak provedbe reforme pravosuđa i provedba mjere za beskompromisnu borbu protiv korupcije, s naglaskom na njezinu prevenciju navodi se i među ciljevima u Programu Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020. do 2024. ⁹¹

⁹¹ Vidi: Program Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje od 2020.-2024., 2020., str. 13.

Uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine ⁹² u šestogodišnjem strateškom razdoblju provedena su tri dvogodišnja akcijska plana. U razdoblju provedbe navedenih dokumenata provedene su brojne aktivnosti sa svrhom jačanja antikorupcijskog mehanizma. Osnivanjem Savjeta za sprječavanje korupcije 2017. godine Vlada je dodatno ojačala mehanizam nadzora provedbe i procjene uspješnosti učinaka antikorupcijskih mjera, kako bi se osigurala efikasnost ukupnih nacionalnih antikorupcijskih napora.

⁹² “Narodne novine”, broj 26/15.

S ciljem jačanja mehanizama u području borbe protiv korupcije u veljači 2019. godine donesen je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ⁹³ . Zakonom se objedinjuju svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti tj. „zviždača“ u jedan poseban zakon ( lex specialis ), kojim se formira sustav koji će omogućiti potencijalnim prijaviteljima učinkovito prijavljivanje nepravilnosti i adekvatnu zaštitu njihovog integriteta, a s ciljem podizanja javne svijesti među zaposlenicima i građanima o potrebi prijavljivanja nezakonitog i koruptivnog ponašanja te općenito povećanja odgovornosti i transparentnosti rada javnog i privatnog sektora. Kao tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti određen je Pučki pravobranitelj te je na taj način dodatno proširen institucionalni okvir u području borbe protiv korupcije.

Iste godine kada je Republika Hrvatska donijela zakon, na razini Europske unije donesena je Direktiva Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije te se pristupilo donošenju novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ⁹⁴ zbog potrebe usklađivanja našeg zakonodavstva s Direktivom Europske unije kojim su ujedno dodatno uređena pojedina pitanja na koje je ukazala praksa. Novim je zakonom ojačana pravna zaštita prijavitelja nepravilnosti kroz osiguravanje prava na primarnu, besplatnu pravnu pomoć, proširen krug osoba koje imaju pravo na zaštitu, pojednostavljen postupak prijave čime će se ohrabriti građane da prijavljuju nepravilnosti.

⁹³ “Narodne novine”, broj 17/19.

⁹⁴ „Narodne novine“, broj 46/22.

U smislu veće dostupnosti besplatne pravne pomoći, Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći ⁹⁵ unesene su značajne izmjene u sustav te je pojednostavljen postupak ostvarivanja primarne pravne pomoći. Širenjem (u odnosu na ranije uređenje) oblika primarne pravne pomoći omogućilo se tzv. pravno savjetovanje korisnika u cilju detektiranja konkretnog pravnog problema i njegovog rješavanja. Uključivanjem udruga civilnog društva, pravnih klinika i tijela državne uprave u sustav primarne pravne pomoći povećana je teritorijalna dostupnost primarne pravne pomoći, što je uz pojednostavljivanje postupka ostvarivanja prava na primarnu pravnu pomoć rezultiralo porastom broja korisnika te vrste pravne pomoći.

⁹⁵ “Narodne novine”, br. 143/13.,98/19.

Iako su planirana sredstva za financiranje projekata ovlaštenih udruga i pravnih fakulteta za pružanje primarne pravne pomoći u 2016. i 2017. godini bila smanjena u odnosu na ranije godine (u 2016. iznosila su 700.000,00 kuna, a u 2017. su iznosila 1.046.165,48 kuna), ta su sredstva u 2018., 2019.,2020. i 2021. godine povećana (u 2018. planirana sredstva za financiranje projekata pružanja primarne pravne pomoći iznosila su 1.300.000,00 kuna, u 2019. iznosila su 1.921.000,00 kuna, a u 2020. iznosila su 2.110.000,00 kuna, a u 2021. iznosila su 1.985.000,00 kuna).

Radilo se i na povećanju vidljivosti instituta besplatne pravne pomoći te je u 2016. godini bilo razvidno značajno povećanje broja korisnika u odnosu na ranije godine. Unatoč pozitivnim pomacima, podaci iz Izvješća o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2017., 2018. i 2019., 2020. i 2021. godini ukazuju na smanjen broj zahtjeva za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći (u 2017. zaprimljeno je 8186 zahtjeva, u 2018. zaprimljeno je 6779 zahtjeva, u 2019. zaprimljeno 5850 zahtjeva, u 2020. zaprimljeno je 4.459 zahtjeva, dok je u 2021. zaprimljeno 4.011 zahtjeva). Unatoč ostvarenom napretku po pitanju dostupnosti pravne pomoći, kroz proces praćenja Međunarodne konvencije za suzbijanje svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Odbor za ukidanje rasne diskriminacije preporučio je poduzimanje mjera kako bi pravna pomoć pod lakšim uvjetima bila ostvariva za sve pripadnike svih manjinskih skupina, a kako bi pravda bila dostupna svima. Slično, u okviru praćenja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR) Vijeće za ljudska prava preporučuje povećanje dostupnosti besplatne pravne pomoći s naglaskom na povećanje resursa i uspostavu sustava praćenja kvalitete pružanja pravne pomoći.

Na potrebu za daljnjim djelovanjem na području dostupnosti besplatne pravne pomoći ukazuje i broj pritužbi podnesenih Uredu pučke pravobraniteljice - tijekom 2019. godine zaprimljeno je 50 % više pritužbi u odnosu na prethodnu godinu zbog (ne)ostvarivanja besplatne pravne pomoći, radi poteškoća prilikom angažiranja odvjetnika i dugotrajnosti rješavanja zahtjeva za sekundarnom pravnom pomoći.

U prethodnim godinama postignut je i napredak u području zaštite prava žrtava i svjedoka. Vlada Republike Hrvatske je 2. srpnja 2015. usvojila Nacionalnu strategiju razvoja sustava podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2016. do 2020. godine ^{9 6} , a u siječnju 2019. godine donesen je i Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije razvoja sustava podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2020. godine ⁹⁷ koji uvelike obuhvaća i ciljeve i mjere koje su se ranije provodile u okviru Nacionalnog programa za zaštitu i promicanje ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016.

⁹⁶ „Narodne novine“, broj 75/15.

⁹⁷ Dostupno na: https://pravosudje.gov.hr/pristup-informacijama-6341/strategije-planovi-i-izvjesca/nacionalna-strategija-razvoja-sustava-podrske-zrtvama-i-svjedocima-u-republici-hrvatskoj-za-razdoblje-od-2016-do-2020-godine/9193

Uzimajući u obzir napore poduzete u prethodnim godinama, kao i zastupljenost ciljeva vezanih za suzbijanje korupcije i zaštitu prava žrtava u planiranim ili postojećim strateškim dokumentima, u okviru Nacionalnog plana djelovat će se na daljnjem unaprjeđenju pristupa pravosuđu kroz informiranje o pravima građana i podizanje svijesti o besplatnoj pravnoj pomoći, s posebnim naglaskom na skupine građana koje su češće korisnici istih usluga. U razdoblju do 2027. planirano je jačanje kapaciteta organizacija i pojedinaca za pružanje izravne pomoći žrtvama diskriminacije te dodjele financijskih potpora za provedbu izravne pomoći i podrške osobama koje pripadaju skupinama češće izloženim diskriminaciji.

3.10. Zaštita prava osoba lišenih slobode

Zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ugrađena je u ključne međunarodne i europske dokumente za zaštitu ljudskih prava (Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Potrebno je posebno istaknuti Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Drugi dokumenti Ujedinjenih naroda, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 7.) i Konvencije o pravima djeteta (članak 37.) također sadrže odredbe zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također zabranjuje takva postupanja. Europski sud za ljudska prava  se u dostavljenim predmetima bavio pitanjem dostojanstva osoba lišenih slobode (primjerice, uvjetima smještaja u zatvorima u okviru presude Muršić protiv Hrvatske te Ulemek protiv Hrvatske) .

Fakultativnim protokolom uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (dalje u poglavlju: Fakultativni protokol) predviđa se komplementarni sustav nadzora mjestima na kojima se nalaze osobe lišene slobode za što je dodijeljen mandat Pododboru za sprječavanje mučenja. Time je na univerzalnoj razini uspostavljen mehanizam posjeta državama strankama sličan Europskom odboru za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

Fakultativni protokol predviđa i osnivanje preventivnog mehanizma na nacionalnoj/razini država potpisnica. Neovisno praćenje penalnog i zatvorskog sustava osigurano je Zakonom o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja ⁹⁸ kojim je Ured pučke pravobraniteljice određen kao tijelo nadležno za obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (nadalje u tekstu: Nacionalni preventivni mehanizam).

⁹⁸ „Narodne novine“, broj 18/11., 33/15.

Republika Hrvatska u svoje je zakonodavstvo ugradila brojne zaštitne mehanizme u odnosu na žrtve mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Prava osoba kojima je oduzeta sloboda zajamčena su Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o izvršavanju kazne zatvora ⁹⁹ , Zakonom o kaznenom postupku ¹⁰⁰ i Zakonom o sudovima za mladež ¹⁰¹ .

⁹⁹ „Narodne novine“ broj 14/21.

¹⁰⁰ „Narodne novine“ br. 152/08., 76/09. 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19.

¹⁰¹ „Narodne novine“ br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.

Postupanje prema maloljetnicima kojima je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod te maloljetnicima kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora provodi se temeljem Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje ¹⁰² . Prema odredbama ovog zakona izvršavaju se i sankcije izrečene maloljetnicima u prekršajnom postupku. Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ¹⁰³ određuje prava osoba s duševnim smetnjama, pristanak osoba s duševnim smetnjama te zaštitu od svih oblika iskorištavanja, zlostavljanja te nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

¹⁰² „Narodne novine“, broj 133/12.

¹⁰³ „Narodne novine“ broj 76/14.

Prethodnih godina Strateškim planom Ministarstva pravosuđa i uprave za razdoblje 2019. - 2021., djelovalo se u smjeru povećanja smještajnih uvjeta zatvorenika, zapošljavanja djelatnika u zatvorskom sustavu te osuvremenjivanja i nabave neophodne opreme, slijedom čega se problem nedostatka smještajnih kapaciteta kaznenih tijela znatno smanjio, dok je prenapučenost u manjoj mjeri prisutna samo u dijelu zatvora i zatvorenih kaznionica. Ukupno stanje je zadovoljavajuće, sa smještajnim kapacitetom od 3919 mjesta i prosječno dnevno oko 3300 zatvorenika.

Provodile su se i aktivnosti usmjerene na podizanje razine kompetencija službenika u zatvorskom sustavu. Tijekom 2019. godine Twinning programima educirano je ukupno 90 službenika Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave o komunikacijskim vještinama pravosudne policije u radu s mladima i postupanju u incidentnim situacijama kao i o pripremama postupka otpusta.

Među zahtjevima upućenim Europskom sudu za ljudska prava u kojima su utvrđene povrede prava bilo je 6.54 % onih koji se odnose na zabranu mučenja, odnosno neljudskog, ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, odnosno povrede članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Povrede prava učestalo se odnose na neučinkovitost istrage u slučajevima mučenja ili nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja zbog čega bi dodatne napore u razvoju sustava trebalo usmjeriti prema daljnjoj obuci zatvorskog i pravosudnog osoblja.

Dodatno, osobe lišene slobode prepoznate su kao ranjiva skupina u kontekstu pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2, slijedom čega će je potrebno i definirati posebne mjere za zaštitu prava osoba lišenih slobode u kriznim situacijama. Izvješće pučke pravobraniteljice iz 2021. godine navodi kako je kao i ranijih godina, najčešći razlog prituživanja zatvorenika zdravstvena zaštita (s naglaskom na manju dostupnost zdravstvene zaštite tijekom 2021. godine), a potom i uvjeti smještaja, postupanje službenika i dugotrajnost postupanja sudaca izvršenja, dok su se osobe s duševnim smetnjama prituživale na prisilno zadržavanje i smještaj, mjere prisile i uvjete smještaja u psihijatrijskim ustanovama, što također ukazuje na potrebu za sustavnim radom na rješavanju ovih izazova u nadolazećem razdoblju.

U srednjoročnom razdoblju planirano je preventivno djelovanje kroz edukacije službenika zatvorskog sustava o osiguravanju zaštite ljudskih prava osobama lišenim slobode te jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za praćenje poštivanja ljudskih prava osoba lišenih slobode i razvoj postpenalnih programa.

3.11. Djelotvorna primjena Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

Europski sud za ljudska prava (nadalje u poglavlju: Europski sud) djeluje kao supsidijarni sustav zaštite ljudskih prava, odnosno korektiv povreda koje nisu ispravljene na nacionalnoj razini, donoseći odluku na temelju pojedinačnog zahtjeva pojedinaca, grupe pojedinaca, trgovačkog društva ili organizacija civilnog društva koje smatraju da su prekršena njihova prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nadalje u poglavlju: Konvencija) ili međudržavnog zahtjeva kojeg podnosi jedna država protiv druge. Sve države potpisnice Konvencije obvezuju se izvršiti presudu Europskog suda za ljudska prava donesenu u svakom sporu u kojem su stranke. Izvršenje presuda podrazumijeva provedbu individualnih mjera kojima je cilj osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, restituciju individualnom podnositelju zahtjeva za povredu konvencijskih prava koju je utvrdio Europski sud za ljudska prava ali i provedbu općih mjera kojima se sprječavaju sve buduće, istovrsne povrede u sličnim slučajevima (primjerice izmjene nacionalnih zakonodavstava ili sudske prakse). Za provedbu mjera izvršenja presuda nadležno je ono nacionalno tijelo (ili više tijela) koje je u konkretnom slučaju svojim radnjama ili propuštanjem prouzročilo povredu Konvencije, ali i ono tijelo u čiju nadležnost spada bilo koje pitanje koje je u presudi Europskog suda za ljudska prava prepoznato kao uzrok povrede.

Nadzor nad izvršenjem presude provodi Odbor ministara Vijeća Europe, kao tijelo Vijeća Europe ovlašteno za donošenje odluka i praćenje ispunjavanja preuzetih obveza država članica. Rad tijela nadležnih za izvršenje presuda Europskog suda u Republici Hrvatskoj koordinira Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje u tekstu: Ured zastupnika) kao središnje tijelo nadležno za komunikaciju s Odborom ministara Vijeća Europe kojemu Ured zastupnika dostavlja akcijske planove i akcijska izvješća o poduzetim mjerama.

Prema publikaciji Europskog suda za ljudska prava ¹⁰⁴ , koja sadrži činjenice i brojke o Hrvatskoj, temeljem donesenih presuda napravljeni su iskoraci i reforme u području učinkovitosti sudova, obrazovanju djece pripadnika romske nacionalne manjine, jednakog tretmana bioloških roditelja i posvojitelja te istragama ratnih zločina i neovisnosti pravosuđa.

¹⁰⁴ Engleska verzija Facts and Figures - Croatia, 2021. dostupna je na: https://www.echr.coe.int/Documents/Facts_Figures_Croatia_ENG.pdf

S druge strane, u 80 % presuda donesenih u predmetima protiv Republike Hrvatske utvrđena je barem jedna povreda konvencijskog prava. Iz prikaza tematske raspodjele presuda protiv Republike Hrvatske (Prikaz 5.) razvidno je da se čak polovica presuda protiv Republike Hrvatske odnosi na kršenje prava na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije).

Prikaz 5. Tematska raspodjela presuda Republici Hrvatskoj u kojima je utvrđeno kršenje ljudskih prava prema člancima Konvencije

Presude donesene protiv Republike Hrvatske ukazuju na područja u kojima je potrebno daljnje djelovanje, a kako bi se napravio iskorak potrebno je unaprijediti i učinkovitost provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava kroz koordinirano djelovanje tijela državne uprave. Slijedom navedenog, u razdoblju do 2027. djelovat će se u smjeru jačanja kapaciteta tijela državne uprave za učinkovitije izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava.

3.12. Zdrav život i okoliš

Na globalnoj razini u sve većoj mjeri prepoznaje se važnost ljudskih prava za ostvarivanje održivog razvoja. Načela i standardi zaštite ljudskih prava temelj su Programa održivog razvoja do 2030., globalnog okvira koji je donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju 2015. godine. Njime se između ostaloga odgovara na globalne izazove na sveobuhvatan način stavljajući pri tome podjednak naglasak na gospodarsku, socijalnu i okolišnu dimenziju održivog razvoja te se utvrđuje skup sedamnaest globalnih ciljeva za održivi razvoj .

Kriza izazvana pandemijom koronavirusa SARS-CoV-2 dodatno je naglasila međupovezanost klimatskih promjena, okoliša i ljudskih prava. Program Ujedinjenih naroda za okoliš i Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava u dokumentu Ključne poruke o COVID-19, ljudskim pravima i okolišu ističu da je obveza država i ključnih dionika omogućiti pravo na zdrav okoliš, preispitati odnos prema prirodi, zaštititi siromašne i diskriminirane, jačati vladavinu prava u okolišnim pitanjima, štititi branitelje ljudskih prava koji se bave zaštitom okoliša, svima zajamčiti pristup informacijama i sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču okoliša, minimizirati štetne utjecaje medicinskog otpada, a postojeću krizu iskoristiti za uspostavu boljih ekonomskih i socijalnih sustava.

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu uređuje se Okvirnom konvencijom UN-a o promjeni klime (UNFCCC ). Temeljni cilj Konvencije je postizanje stabilizacije koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sustav. Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime 1996., donošenjem Zakona o potvrđivanju Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime ¹⁰⁵ . U Hrvatskoj je na snazi i Kyotski Protokol kojim su se industrijske zemlje obvezale smanjiti emisiju šest plinova koji uzrokuju efekt staklenika za prosječno 5% do 2012. godine, dok je 2015. godine donesen i Pariški sporazum kojim se 195 zemalja dogovorilo smanjiti emisiju stakleničkih plinova i zadržati rast globalne temperature značajno ispod 2°C, po mogućnosti do 1.5°C.

¹⁰⁵ „Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 2/96.

Pravo na zdrav okoliš podrazumijeva i jačanje proceduralnih prava: pristupa informacijama iz područja zaštite okoliša i sudjelovanja u procesima odlučivanja. Republika Hrvatska provođenjem odredbi Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (tzv. Aarhuške konvencije) snažno podupire razvoj okolišne demokracije i pravo građana na zdrav okoliš. Time su osigurani uvjeti za sudjelovanje javnosti u odlučivanju u pogledu okoliša, no potrebno je raditi na upoznavanju javnosti s tim mogućnostima.

Potrebno je istaknuti kako je Republika Hrvatska 2019. godine pristupila Deklaraciji o međunarodnim ulaganjima i multinacionalnim poduzećima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, usvojenoj 21. lipnja 1976. godine u Parizu i povezanim pravnim dokumentima od kojih su u kontekstu prava na zdrav život i okoliš posebice relevantne Odluka Vijeća o Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća, Preporuka Vijeća o smjernicama o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja, Preporuka Vijeća o smjernicama OECD-FAO-a za odgovorne lance opskrbe u poljoprivredi, Preporuka Vijeća o smjernicama o dužnoj pažnji za svrhovitu uključenost dionika u ekstraktivnom sektoru, Preporuka Vijeća o smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće, Preporuka Vijeća o smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorno poslovanje.

Održivi razvoj dugo je u samom središtu europskog projekta. Ugovorom iz Amsterdama promicanje održivog razvoja postaje jedan od temeljnih ciljeva Europske unije, a 2019. godine Europska komisija predstavila je Europski zeleni plan  strategiju za postizanje održivosti gospodarstva pretvaranjem klimatskih i ekoloških izazova u prilike u svim područjima politike i osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije ¹⁰⁶ .

¹⁰⁶ Dostupno na: https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_hr

Nakon što su tijekom 2019. godine započeli globalni prosvjedi mladih pod nazivom „Petkom za budućnost“, što se smatra početkom globalnog klimatskog pokreta, Europski parlament proglasio je klimatsku i ekološku krizu, kao svojevrsnu podršku klimatskom pokretu.

Na važnost zaštite okoliša ukazuju i nalazi ankete Eurobarometra o stavovima građana Europske unije prema okolišu iz 2019. godine ¹⁰⁷ prema kojima 94 % građana Unije smatra zaštitu okoliša važnom, a 91 % smatra da su klimatske promjene značajan problem. Pri tome, velika većina ispitanika smatra da ekološki problemi utječu na njihov svakodnevni život i zdravlje (78 % ispitanika na razini Unije, 82 % hrvatskih ispitanika).

¹⁰⁷ Dostupno na: https://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/survey/getSurveydetail/instruments/special/surveyky/2257

U nacionalnom kontekstu očuvanje prirode i čovjekova okoliša predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3.). Pored toga, pravo na zdrav život i okoliš jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčeno člankom 69 Ustava Republike Hrvatske. Temeljni zakonodavni okvir koji uređuje područje zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj čine Zakon o zaštiti prirode ^108, Zakon o zaštiti okoliša ^109, Zakon o zaštiti zraka ¹¹⁰ , Zakon o vodama ¹¹¹ Zakon o komunalnom gospodarstvu ¹¹² , Zakon o gospodarenju otpadom ¹¹³ , Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja ¹¹⁴ s pripadajućim provedbenim propisima. Zakon o zaštiti okoliša je krovni zakon koji sustavno uređuje cjelokupno područje zaštite okoliša uzimajući u obzir i europsko zakonodavstvo.

¹⁰⁸ „Narodne novine“, br. 80/13., 15/18., 14/19., 127/19.

¹⁰⁹ „Narodne novine“, br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18., 118/18.

¹¹⁰ „Narodne novine“, broj 127/19.

¹¹¹ „Narodne novine“, br. 66/19., 84/21.

¹¹² „Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., 32/20.

113 „Narodne novine“ br. 84/21.

114 „Narodne novine“ br. 127/19.

Glavni okvir za provedbu okolišne politike zadan je Strategijom i akcijskim planom zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine ¹¹⁵ kao temeljni dokument zaštite prirode kojim se određuju dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja bioraznolikosti i georaznolikosti te način njezina provođenja. Od 2020. dugoročne smjernice energetske politike definirane su Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. ¹¹⁶ kojom je uspostavljen okvir za novo razdoblje energetske politike u kojem se teži i ostvarenju vizije prelaska na niskougljične energije. Povećanjem energetske učinkovitosti stremi se i koristima za okoliš u smislu smanjenja emisije stakleničkih plinova te je istaknuta i potreba za djelovanjem na suzbijanju energetskog siromaštva.

¹¹⁵ „Narodne novine“, broj 25/20.

¹¹⁶ „Narodne novine“ broj 72/17.

Iz perspektive zaštite ljudskih prava, neophodno je osigurati pristup zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju cjelokupnom stanovništvu, a naročito ranjivim skupinama. U Republici Hrvatskoj vodne usluge (javne vodoopskrbe i odvodnje) su usluge od općeg interesa. Obavljaju se kao javna služba, a mogu ih obavljati isključivo javni isporučitelji vodnih usluga kojima su jedini osnivači jedinice lokalne samouprave na uslužnom području. Javni isporučitelji su dužni pružati vodne usluge krajnjim korisnicima (potrošačima) pod nediskriminacijskim i socijalno priuštivim uvjetima.

Unatoč normativno strateškom okviru, ostaju određeni izazovi na kojima je potrebno dodatno raditi. Unatoč visokoj mogućnosti priključenja na sustave javne vodoopskrbe (oko 94 % ukupnog stanovništva), stvarno je priključeno oko 86 % stanovništva.

Zakon o vodnim uslugama ¹¹⁷ je novi, reformski zakon koji uređuje područje vodnih usluga, koje su do stupanja na snagu navedenog zakona bile uređene Zakonom o vodama. Ovim Zakonom osigurava se participacija jedinicama lokalne samouprave, između ostalog i onim jedinicama lokalne samouprave koje nisu vlasnici niti osnivači niti jednog postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga, dostupnost isporuke vode za ljudsku potrošnju od minimalno 50 l/članu kućanstva/dnevno čak i u slučajevima skrivljenih obustava isporuke (npr. zbog neplaćanja računa ili oštećenja vodomjera), omogućena je socijalna cijena za cjelokupnu vodnu uslugu (što uključuje javnu vodoopskrbu i odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda) na koju imaju pravo socijalno ugroženi građani, a koja ne može biti veća od 60 % cijene koju plaćaju ostali građani, i to ne samo na vodoopskrbu, već i na odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda.

¹¹⁷ “Narodne novine”, broj 66/19.

Republika Hrvatska je u posljednjem desetljeću dovela pristup vodnoj usluzi javne vodoopskrbe na zavidnu razinu, tako da 94 % stanovništva ima mogućnost korištenja vode iz sustava javne vodoopskrbe. Za usporedbu, 2010. mogućnost priključenja stanovništva na sustave javne vodoopskrbe iznosila je 80 %, a mogućnost priključenja na sustave javne odvodnje iznosila je  43 %. Značajan izazov, u smislu opskrbe zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju, predstavljaju lokalni vodovodi koji nisu pod upravljanjem javnih isporučitelja vodnih usluga.

Još uvijek postoji vodoopskrba putem individualnih sustava vodoopskrbe (koji opskrbljuju manje od 50 stanovnika ili isporučuju manje od 10m3/dan) koji ne potpadaju pod sustavno praćenje zdravstvene ispravnosti vode. Zbog navedenoga općine, odnosno gradovi, na čijem području se nalaze sustavi individualne vodoopskrbe, obvezni su provoditi aktivnosti s ciljem zaštite zdravlja, osigurati da stanovništvo koje se vodom opskrbljuje iz sustava individualne vodoopskrbe ima potrebne informacije o zdravstvenoj ispravnosti vode ¹¹⁸ .

¹¹⁸ Primjerice, informaciju da su izuzeti od plana monitoringa i da se na njih odredbe Zakona o vodi za ljudsku potrošnju i pratećih provedbenih propisa ne primjenjuju, da je voda koja se koristi iz individualnog sustava potencijalno zdravstveno neispravna te da može imati negativne učinke na zdravlje, da ako se dokaže zdravstvena neispravnost vode iz takvih sustava na bilo koji način, općine, odnosno grad u suradnji s mjesno nadležnim zavodom za javno zdravstvo daje savjete zahvaćenom stanovništvu, na koji način se voda može koristiti (npr. prokuhavanjem), ili ju se uopće ne smije koristiti za ljudsku potrošnju.

Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja stopa priključenja na sustave javne odvodnje je nedostatna i iznosi 57 % u 2021. dok je stvarna priključenost još niža i iznosi oko 53 %.

Ureda pučke pravobraniteljice 2021.objavio je posebno izvješće pod nazivom Pravo na zdrav život i klimatske promjene u Republici Hrvatskoj 2013. – 2020. u kojem se pokazuje povezanost ljudskih prava sa zaštitom okoliša i daje ocjena poštivanja prava na zdrav život te preporuke koje će se razmatrati prilikom oblikovanja provedbenih mjera u nadolazećem razdoblju. Stručno–analitičko izvješće o provedbi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. ukazalo je na potrebu ulaganja dodatnih napora u razvoj programa obrazovanja o zaštiti okoliša i prirode. S obzirom da je nadležnost nad pojedinim sastavnicama okoliša podijeljena među raznim državnim tijelima djelotvornost praćenja stanja, planiranja i provedbe zaštite okoliša kao cjeline u mnogome ovisi od učinkovite koordinacije. S ciljem zaštite prava građana i promicanja jednakosti, u strateškom okviru za razdoblje do 2027. nastavit će se djelovanje na informiranju i obrazovanju ključnih dionika i samih građana o pravu na zdrav okoliš, te po potrebi i na dodatnom usklađivanju nacionalnog zakonodavstva u području zaštite okoliša sa zakonodavstvom Unije.

3.13. Politika zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije temeljena na dokazima

Zaštita ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije su dva područja javnih politika čije uspješno planiranje, provedba, praćenje te evaluacija nije moguća bez međusektorske suradnje. Zbog toga je o politici zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije konceptualno izuzetno bitno promišljati horizontalno, odnosno na način koji je usmjeren razvoju suradničkih pristupa i praksi između različitih dionika u procese izrade, usmjeravanja te praćenja politika.

Ovako opisanu kompleksnost područja dodatno produbljuje i snažno izražena dimenzija međunarodnih mehanizama zaštite ljudskih prava čijem poštivanju teže sve razvijene države, a posebice članice Europske unije. To konkretno pretpostavlja da širok krug dionika ima određeno razumijevanje sadržaja ključnih dokumenata Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe, odnosa i preklapanja između različitih međunarodnih instrumenata te mehanizama njihove ugradnje u nacionalne provedbene prakse. Uspješno djelovanje na zaštiti ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije pretpostavlja i odgovarajuću informiranost, osviještenost te prihvaćanje od strane šire javnosti. Stoga politika usmjerena na zaštitu ljudskih prava i suzbijanje mora počivati na četiri temeljna stupa: 1) naglašeno horizontalnom pristupu planiranju, provedbi, praćenju i evaluaciji, uz izraženu koordinacijsku ulogu središnje države (odnosno Vlade Republike Hrvatske); 2) podizanju kapaciteta unutar državne i javne uprave; 3) usmjerenosti na poštivanje međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije te 4) intenzivnom informiranju, educiranju te osvještavanju građana o važnosti ovih tema.

Međutim kako bi se horizontalne javne politike zaštite i ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije mogle graditi na pouzdanim podacima potrebno je povećati dostupnost podataka o ostvarenju temeljnih i ljudskih prava na nacionalnoj razini, a posebice je bitno osigurati prikupljanje podataka o jednakosti raščlanjenih prema spolu, dobi, etnicitetu i drugim karakteristikama koje mogu ukazivati na nejednakosti u društvu. Navedeno će omogućiti formiranje preciznije slike stanja i definiranje budućih potreba na dokazima te u srednjoročnom razdoblju omogućiti praćenje provedbe javnih politika u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije isključivo temeljem dokaza. Potreba za podacima bila je posebice izražene prilikom identificiranja pokazatelja ishoda za praćenje posebnih ciljeva Nacionalnog plana. Stoga je u srednjoročnom razdoblju do 2027. predviđeno jačanje baze znanja o ostvarenju ljudskih prava i diskriminaciji u Hrvatskoj, te će se provoditi istraživačko-analitičke aktivnosti usmjerene praćenju prisutnosti diskriminacije, posebice diskriminacije u području pristupa dobrima i uslugama, strukturne diskriminacije te zločina iz mržnje i govora mržnje. Sukladno Smjernicama EU Radne skupine visoke razine za nediskriminaciju, jednakost i različitost i Podskupine za podatke o jednakosti za prikupljanje podatka o jednakosti djelovat će se na uspostavi sustava prikupljanja podataka o jednakosti te poticati suradnja akademske zajednice, javnopravnih tijela, nezavisnih institucija i organizacija civilnog društva s ciljem provedbe zajedničkih projekata usmjerenih prikupljanju podatka o jednakosti. Navedene mjere pridonijet će uspostavi jačih mehanizama praćenja zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije temeljem dokaza.

3.14. Uloga medija u promicanju i zaštiti ljudskih prava

Sloboda govora u današnjem društvu predstavlja jedno od temeljnih prava, kao što je definirano Općom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 19.), Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 10.), Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (članak 11.), a na nacionalnoj razini i Ustavom Republike Hrvatske. Sloboda govora ugrađena je u temeljne dokumente Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 19.), Deklaraciju o slobodi izražavanja i informiranja Vijeća Europe, Okvirnu konvenciju za zaštitu manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima. Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava razrađuju se Zakonom o medijima ¹¹⁹ , Zakonom o elektroničkim medijima ¹²⁰ , Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji ¹²¹

¹¹⁹ „Narodne novine“, br. 59/04., 84/11. i 81/13.

¹²⁰ „ Narodne novine“, broj 111/21.

¹²¹ „Narodne novine“, br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18.

Zakonom o medijima (članak 3.) propisano je da sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različito mišljenje, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnih informacija, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnog informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

Zakonom o elektroničkim medijima također se jamči sloboda izražavanja i programska sloboda elektroničkih medija. Njime je uređena djelatnost objavljivanja programa koji se odnose na ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, kao i ostvarivanje političkih prava građana. Istim zakonom definirana je uloga Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija kao fond Agencije za elektroničke medije, iz kojeg se namjenskim sredstvima godišnje financiraju raznovrsni programi nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini kojima se doprinosi unaprjeđenju i zaštiti ljudskih prava.

Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji propisana je obveza javne radiotelevizije da pridonosi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda. Hrvatska radiotelevizija je obvezna osobito proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati programe namijenjene ostvarivanju ljudskih prava, ravnopravnosti i političkih prava kao i objektivno izvještavati i ukazivati na kršenje ljudskih prava ranjivih skupina. Ova obveza dodatno se uređuje, pored ostalih programskih obveza, ugovorom potpisanim između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske.

Sloboda izražavanja i sloboda informiranja, kao i druga prava, nisu apsolutna i mogu podlijegati određenim restrikcijama, uvjetima i ograničenjima, stoga su i u zakonske odredbe ugrađena ograničenja kako bi se suzbio govor mržnje te zaštitili određeni interesi države i pojedinaca. Pritom se u Zakonu o medijima (članak 3.) navodi da je slobodu medija dopušteno ograničiti kada je te koliko je to nužno u demokratskom društvu i to samo na način propisan zakonom.

Na temelju Zakona o elektroničkim medijima (članak 14. stavak 2.) zabranjuje se diskriminatorno postupanje u audio i audiovizualnim medijskim uslugama. Odredbe Zakona usklađene su s člankom 3b. Direktive 2007/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u odnosu na obavljanje djelatnosti televizijskog emitiranja; prema kojem je zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovu  rase ili etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla i drugih obilježja prepoznatima i predviđenim Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Mediji su također dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.

Djeca i maloljetnici posebno su zaštićeni i odredbama Zakona o elektroničkim medijima kojim se zabranjuje objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja. Nadalje, maloljetnici se štite i odredbama istog zakona kojim se zabranjuju komercijalne komunikacije kojima bi se mogla prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima, odnosno one kojima se izravno maloljetnike potiče na kupnju iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost, odnosno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, nastavnike ili druge osobe. Bitno je istaknuti i kako prava djece u digitalnom okruženju predstavljaju jedno od pet prioritetnih područja Strategije Vijeća Europe za prava djeteta 2016.2021 . i odnose se na prava djece na siguran pristup informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji i digitalnim medijima.

Zakonom o elektroničkim medijima propisano je i da će Vijeće za elektroničke medije poticati pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti svojih usluga djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

Navedenim zakonima štite se i prava nacionalnih manjina te im se jamči sloboda proizvodnje i emitiranja radijskog i televizijskog programa, kao i materijalna potpora države za proizvodnju i emitiranje radijskih i televizijskih programa na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Unatoč uspostavljenom zakonodavnom okviru na europskoj i nacionalnoj razini prisutni su izazovi poput sve češćeg iznošenja dezinformacija u medijima, čime se može utjecati na javno mnijenje. Akcijski plan Europske unije za borbu protiv dezinformacija ¹²² bio je odgovor na poziv Europskog vijeća da se poduzmu mjere za zaštitu demokratskih sustava i borbu protiv dezinformacija. Tijekom 2019. godine Odbor ministara Vijeća Europe osnovao je Ad hoc odbor o umjetnoj inteligenciji (CAHAI) koji treba razmotriti budući pravni okvir za razvoj, izradu i primjenu umjetne inteligencije u skladu sa standardima Vijeće Europe o ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava, a Europska komisija je početkom 2020. godine donijela Bijelu knjigu o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja ^{1 23} čiji je cilj, između ostaloga, i razmatranje budućeg pravnog okvira za europski pristup umjetnoj inteligenciji.

¹²² Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uriΌEX:52018JC0036

¹²³ Dostupno na: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/commission-white-paper-artificial-intelligence-feb2020_hr.pdf

Prikaz 6. Odgovori hrvatskih ispitanika na pitanje „Jeste li ikada čuli, pročitali, vidjeli ili osobno doživjeli slučajeve u kojima su zlostavljanje, govor mržnje ili prijetnje bili usmjereni prema novinarima/blogerima/ljudima koji su aktivni na društvenim mrežama?“ ¹²⁴

Izvor: Posebno istraživanje Eurobarometra 452 ¹²⁴ (2016.)

Pored širenja lažnih vijesti u javnom prostoru izazov predstavlja i raširenost govora mržnje, koji je prema godišnjem izvješćima pučke pravobraniteljice često usmjeren prema pripadnicima nacionalnih manjina, posebice pripadnicima srpske i romske nacionalne manjine, pripadnicima vjerskih zajednica, osobama različite spolne orijentacije, ali i prema migrantima, državnim i javnim službenicima te mnogima drugima.

Nalazi Ankete o percepciji ljudskih prava na razini Unije ^{1 25} ukazuju kako je građanima Europske unije, nakon slobodnih i pravednih demokratskih izbora, najbitnija upravo neovisnost medija. S druge strane stavovi sudionika istraživanja razlikuju se ovisno o stupnju obrazovanja kao i ekonomskom statusu. Tako ispitanici s nižim stupnjem obrazovanja i slabijeg ekonomskog statusa pridaju manju važnost slobodi govora, od visokoobrazovanih sudionika, boljeg ekonomskog statusa.

¹²⁵ Dostupno na: https://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/yearFrom/1974/yearTo/2016/surveyKy/2119

¹²⁶ Istraživanje dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2020-fundamental-rights-survey-human-rights_en.pdf

¹²⁷ Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uriΌEX:52018JC0036

¹²⁸ Dostupno na: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/commission-white-paper-artificial-intelligence-feb2020_hr.pdf

Sve navedeno ukazuje kako je u narednom razdoblju potrebno poduprijeti rad medija, posebice onih koji se bave pitanjima ljudskih prava i položajem marginaliziranih društvenih skupina te poduprijeti provedbu aktivnosti koje pridonose unaprjeđenju znanja medijskih djelatnika o ljudskim pravima i povećanju standarda medijskog rada.

3.15. Civilno društvo u zaštiti i promicanju ljudskih prava

Institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj utemeljen je na tri oblika institucionalne podrške koju čine Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Savjet za razvoj civilnoga društva te Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva u širem smislu podrazumijeva pored institucionalnoga i strateški i financijski okvir u kojem sudjeluju sva tijela državne uprave, uredi Vlade, javne institucije, kao i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Takav institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva prepoznat je kao primjer dobre prakse i izvan granica Hrvatske. Ured za udruge stručna je služba Vlade koja obavlja stručne poslove u vezi sa stvaranjem uvjeta za suradnju i partnerstvo s civilnim društvom, čija je misija osigurati poticajan pravni, institucionalni i financijski okvir za djelovanje udruga i podupirati razvoj snažnog i autonomnog civilnoga društva kao nezaobilaznog partnera države u pripremi i provedbi javnih politika. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva osnovana je s temeljnom svrhom podrške razvoju civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Savjet za razvoj civilnoga društva kao mehanizam suradnje Vlade Republike Hrvatske i civilnog sektora i njegova dosadašnja postignuća primjer su dobre prakse uključivanja organizacija civilnoga društva u rad javne uprave prepoznat i na razini Europske unije. Sa svrhom promicanja i razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj na području suvremene kulture i umjetnosti putem pružanja stručne i financijske podrške programima organizacija civilnoga društva u kulturi, institucionalni okvir za podršku razvoju civilnoga društva od 2012. čini i Zaklada „Kultura nova“.

Organizacije civilnoga društva su neizostavni partneri u unaprjeđenju dobrog upravljanja i jačanju uključivih i otvorenih javnih politika. Uključivanje organizacija civilnog društva i drugih dionika u oblikovanje i provođenje javnih politika izravno utječe na povećanje transparentnosti i povjerenja u javnu upravu. Međutim, u Hrvatskoj su organizacije civilnoga društva i dalje suočene s brojnim izazovima zbog nedostatka ljudskih i financijskih resursa, nedovoljnih kapaciteta za analizu politika i korištenje javnih podataka, nedovoljno razvijenog potencijala za mobilizaciju građana i volontera u procesu razvoja politika, nepostojanja održivih struktura za otvoren dijalog s nacionalnim i lokalnim vlastima i još uvijek prilično niske razine prepoznavanja civilnoga društva kao vrijednog partnera u oblikovanju i provođenju politika na svim razinama uprave. Ovi izazovi posebno su prisutni na lokalnim razinama, gdje manje razvijene organizacije civilnoga društva imaju ograničen pristup sredstvima, suočavaju se s izazovima neadekvatnog unutarnjeg upravljanja i niskog potencijala za mobilizaciju volontera, širenja baze članstva i osiguranja veće vidljivost javnih programa i usluga, što rezultira nedovoljno razvijenom razinom individualne i korporativne filantropije u Hrvatskoj, kao osnovnog preduvjeta za dugoročnu održivost organizacija civilnog društva.

Organizacije civilnog društva u Hrvatskoj su jedan od ključnih dionika za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja otoka i nerazvijenih područja, što je naglašeno u Zakonu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske ^{1 29} . Zakon naglašava partnerstvo i suradnju javnog, privatnog i civilnog sektora kao jedne od temelja politike regionalnog razvoja. Umreženost i povezanost samih organizacija civilnoga društva također daje snagu utjecaju civilnog sektora, omogućuje iskorištavanje njihovog potencijala i povećava izglede za ostvarivanje zajedničkih ciljeva. Ujedno se odredbama Zakona o otocima ¹²⁹ potiče i stvara povoljno okruženje za razvoj civilnog društva na otocima uz podršku njihovom umrežavanju. Ovo se dodatno ističe i u Nacionalnom planu razvoja otoka 2021.-2027., gdje su definirane potrebe i potencijali razvoja civilnog društva na otocima, a organizacije civilnog društva prepoznate su kao kreatori društvenih sadržaja, pružatelji socijalnih usluga te su ujedno i katalizatori zapošljavanja i socijalne kohezije na otocima u cilju jačanja otočne zajednice.

¹²⁹ “Narodne novine”, broj 147/14.

¹³⁰ „Narodne novine“, br. 115/18., 73/20. i 70/21.

Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2012. do 2016. naglašavala je važnost sklapanja partnerstava, posebice s jedinicama lokalne samouprave, u svrhu razvoja civilnog društva te posljedično i smanjenja neujednačenosti regionalne zastupljenosti organizacija civilnoga društva. Partnerstvo između samih organizacija civilnoga društva u ostvarivanju razvojnih ciljeva otoka i nerazvijenih područja također je od posebne važnosti jer organizacije civilnog društva udruživanjem povećavaju svoje resurse i umanjuju postojeće slabosti. Navedeno je podržano i Progra

mom poticanja razvoja civilnog društva na otocima 2021.-2027. gdje su razvoj partnerstva organizacija civilnog društva na otocima te njihovo umrežavanje i suradnja definirani kao jedni od temeljnih polazišta Programa.

Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za razvoj o civilnom društvu u Hrvatskoj navelo je četiri glavna nedostatka organizacija civilnoga društva: ljudske resurse, financijske resurse, tehničke kapacitete i vodstvo. Iako se situacija u civilnom sektoru poboljšava zahvaljujući stalnom ulaganju i trudu organizacija civilnoga društva u razvoj vlastitih kapaciteta za razvoj zajednice, ulaganju državnih i lokalnih institucija kroz natječaje za dodjelu financijskih sredstava te ulaganju u civilni sektor kroz fondove Europske unije, potreban je dodatan napor za jačanje civilnog sektora.

Prema Statističkom prikazu broj 23. Ministarstva pravosuđa i uprave, u Registru udruga na dan 31.12.2021., registrirano je 52.285 udruga, pri čemu ih je 37.331 aktivno, odnosno uskladilo statut sukladno Zakonu o udrugama. Najveći broj udruga registriran je u Gradu Zagrebu (13.131), a najmanje u Virovitičko-podravskoj županiji (668). S obzirom na način djelovanja, organizacije civilnog društva nemaju dovoljno stabilne ljudske potencijale, kao niti svu potrebnu stručnu infrastrukturu, a pristup financijskim sredstvima im je ograničen.

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske izrađuje godišnja Izvješća o financiranju projekata i programa organizacija civilnoga društva iz javnih izvora koja podnosi Vladi Republike Hrvatske te izvještava zainteresiranu javnost o financiranim programima ili projektima udruga i drugih organizacija civilnoga društva iz javnih izvora kroz cjelovitu analizu koja uključuje nacionalnu i područnu (regionalnu) i lokalnu razinu te razine drugih javnih davatelja uključujući fondove Europske unije i druge inozemne fondove.

Financiranje projekata i programa od interesa za opće dobro koje provode udruge i ostale organizacije civilnoga društva jedan je od najčešćih oblika suradnje državnih tijela i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s organizacijama civilnoga društva u provedbi javnih politika, odnosno rješavanju prioritetnih društvenih problema. Analizom dodijeljenih financijskih sredstava u 2019. prema području financiranja, utvrđeno je da je za područje ljudskih prava izdvojeno 65.079.839,81 kuna, odnosno 5,1 % ukupno dodijeljenih sredstava na nacionalnoj razini. Navedeno uključuje niz specifičnih područja potpore, među kojima se najviše sredstava izdvaja za zaštitu prava nacionalnih manjina.

Organizacije civilnoga društva u Republici Hrvatskoj uspješni su prijavitelji na brojne natječaje financirane iz proračuna Europske unije, uključujući i programe značajne novčane vrijednosti. Međutim, brojne organizacije civilnog društva susreću se s problemom predfinanciranja, međufinanciranja i sufinanciranja u provedbi projekata financiranih iz europskih fondova. Osim problematike sufinanciranja, organizacije civilnog društva u Republici Hrvatskoj suočavaju se sve češće i s problemom nelikvidnosti tijekom provedbe projekata te su često prisiljeni smanjivati obim projektnih aktivnosti i obuhvaćenih korisnika, što u konačnici utječe i na ukupne rezultate provedbe projekta, ali i natječaja u cijelosti.

Svjestan navedenih izazova Ured za udruge javnim pozivima za podnošenje prijava za sufinanciranje projekata organizacija civilnoga društva ugovorenih u okviru programa Europske unije od travnja 2011. do danas pruža podršku sufinanciranju obveznog doprinosa organizacija civilnoga društva kao korisnik projekata, a od 2018. javnim pozivom obuhvaćeni su i projekti financirani iz inozemnih fondova, točnije iz švicarsko-hrvatskog programa suradnje, s obzirom da su u tim projektima prijavitelji i partneri dužni osigurati sufinanciranje 10% ukupnih prihvatljivih troškova projekta iz vlastitih sredstva. Organizacije civilnoga društva u Republici Hrvatskoj uspješni su prijavitelji na brojne natječaje financirane iz proračuna Europske unije, uključujući i programe značajne novčane vrijednosti, poput Europske teritorijalne suradnje, koja uključuje prekograničnu (Interreg A), transnacionalnu (Interreg B) i međuregionalnu suradnju (Interreg C).

S obzirom da je riječ o projektima velike vrijednosti, a sredstva za sufinanciranje organizacija civilnog društva ne planira niti jedno drugo tijelo, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske sufinancirao je projekte iz Europske teritorijalne suradnje u većem iznosu, na način da je povećao postotak sufinanciranja obveznog udjela organizaciji koja je nositelj ili partner na projektu s 40 % na 70 %. Također, sredstva namijenjena sufinanciranju raspodijeljena su na dvije financijske omotnice, od kojih se jedna odnosi na projekte ugovorene u sklopu programa Europske teritorijalne suradnje, a druga na sve ostale programe i natječaje. Potreba za većim sufinanciranjem projekata iz Europske teritorijalne suradnje i dalje postoji te će i nadalje sredstva biti raspodijeljena u dvije financijske omotnice.

Kako bi se odgovorilo na srednjoročne potrebe, provodit će se mjere koje povećavaju vidljivost djelovanja organizacija civilnog društva, jačaju kapacitete javnih službenika za primjenu standarda planiranja, provedbe i praćenja dodjele financijskih sredstava. Potom, planirano je djelovanje koje unaprjeđuje transparentnost financiranja organizacija civilnog društva iz javnih izvora, modele financiranja i održivost za projekte i programe organizacija civilnog društva usmjerenih zaštiti ljudskih prava. Planirana je i potpora usmjerena osnaživanju kapaciteta lokalnih organizacija civilnoga društva za učinkovito rješavanje potreba lokalne zajednice.

4. Usklađenost sa strateškim okvirom Republike Hrvatske i strateškim dokumentima Europske unije

Prikaz 7. Povezanost Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. s aktima strateškog planiranja na nacionalnoj i europskoj razini

Zaštita ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije predstavljaju horizontalno područja javnih politika čije uspješno planiranje, provedba, praćenje te evaluacija nije moguća bez međusektorske suradnje. Zbog toga je u politici zaštite ljudskih prava te suzbijanja diskriminacije ključan suradnički i partnerski pristup u procese izrade, usmjeravanja i praćenja politike. U skladu s tim u ostvarenju strateških ciljeva NRS-a 2030. promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti predstavlja horizontalni prioritet. Što podrazumijeva da je ravnopravnost i jednakost mogućnosti potrebno uzeti u obzir prilikom razvoja akata strateškog planiranja u različitim područjima društveno-gospodarskog života, ali i tijekom vrednovanja njihovog utjecaja, vodeći se pri tome europskim smjernicama za rodno osviještene politike.

Nacionalni plan, kao ključni akt strateškog planiranja u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, kroz provedbu posebnih ciljeva pridonosi ostvarenju dugoročnih strateških ciljeva NRS-a 2030., te je povezan s nizom sektorskih i višesektorskih strategija kao i strateškim dokumentima na europskoj razini kojima je planirano djelovanje u području ravnopravnosti, jednakosti i ljudskih prava.

Održivo gospodarstvo i društvo (Razvojni smjer 1. NRS-a 2030.) uvelike je povezano s poštivanjem socijalnih prava, kao što su pravo na obrazovanje i jednakost u obrazovanju, ravnopravnost na tržištu rada i tijekom rada, ali i pravom na pristup pravosuđu. Stoga se kroz posebne ciljeve Nacionalnog plana osigurava sinergija dugoročnih ciljeva razvoja i srednjoročnih ciljeva usmjerenih k promicanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.

U tom smislu će se kroz realizaciju posebnih ciljeva Nacionalnog plana nastojati osnaživati kapacitete obrazovnih institucija da prenose znanje o ljudskim pravima, ali i primjenjuju njihova načela u svakodnevnom radu te provoditi mjere koje pridonose jednakosti u obrazovanju s naglaskom na češće diskriminirane skupine. Provodit će se edukacije za poslodavce i predstavnike radnika o diskriminaciji pri zapošljavanju i u radu, čime će se pridonijeti unaprjeđenja javnih politika tržišta rada i ostvarenju dugoročnog strateškog cilja 5: „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“

Ostvarenju dugoročnog strateškog cilja 3: „Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom“ doprinijet će se jačanjem kapaciteta javne uprave za učinkovito djelovanje u području zaštite ljudskih prava, a posebice za zaštitu prava posebno ugroženih skupina građana u kriznim situacijama, podizanjem svijesti o instrumentima zaštite ljudskim prava i mogućnostima korištenja besplatne pravne pomoći čime se osigurava veća dostupnost pravosuđa za posebno ranjive skupine stanovništva. Kroz edukacije državnih službenika i pravosudnih dužnosnika unaprijedit će se kompetencija u pravosudnom sustavu te učinkovitost izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava. Povećanjem razine znanja i osviještenosti o zabrani diskriminacije među državnim i javnim službenicima pružit će potpora radu javnopravnih tijela i osigurati viša razina zaštite prava za građane.

Prethodne godine na nacionalnoj razini obilježene su značajnim izazovima - borbom protiv globalne pandemije, snažnim potresima u Zagrebu i Banovini, te s povećanim dolaskom raseljenih osoba u Republiku Hrvatsku kao rezultat rata u Ukrajini. Neovisno o tome Hrvatsku su i prije krize uzrokovane globalnom pandemijom čekali veliki napori kako bi dosegnula prosjek Unije u brojnim aspektima društvenog i ekonomskog razvoja. Životni standard hrvatskih građana je 2019. dosegnuo tek 65 % prosjeka zemalja Europske unije. Sukladno navedenom, realizaciji ideje oporavka i jačanja otpornosti na krizu (Razvojni smjer 2. Nacionalne strategije) odnosno strateškog cilja 5: „Zdrav, aktivan i kvalitetan život” (Strateški cilj 5. Nacionalne strategije) pridonijet će se provedbom mjera koje jačaju kapacitete javnopravnih tijela za zaštitu prava građana u kriznim situacijama, posebice u području zdravstva, te pridonose smanjenju nejednakosti u društvu kroz razvoj baza znanja i ljudskih kapaciteta.

Kako su socijalna sigurnost i odgovornost među dugoročnim prioritetima NRS-a 2030., ovaj Nacionalni plan uključuje ciljeve i mjere usmjerene na osiguranje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti pri čemu će, između ostaloga, naglasak biti na unaprjeđenju mehanizma za suzbijanje rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti kroz istraživanja, edukacije i podizanje svijesti o zločinu iz mržnje i govoru mržnje među ključnim dionicima i širom javnosti. Pri tome će se posebna pozornost pridavati strateškom djelovanju Europske unije usmjerenom suzbijanju rasne i etničke diskriminacije.

Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za češće diskriminirane skupine građana i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Primjerice, djelovat će se u smjeru stvaranja jednakih uvjeta za ostvarenje prava na stanovanje za skupine u riziku od diskriminacije u stambenoj politici.

Ostvarenju strateškog cilja 5: „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“ NRS-a 2030. pridonijet će se i kroz unaprjeđenje kapaciteta javne uprave za primjenu mehanizama zaštite prava građana posebno pogođenih utjecajem pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2, kao što su osobe u institucionalnom okruženju, ali i druge skupine koje se prepoznaju kao posebno ugrožene u kontekstu kriznih situacija. Takve i slične mjere nedvojbeno će ojačati učinkovitost zaštite ljudskih prava te pozitivno doprinijeti osjećaju sigurnosti svih građana te osoba koje privremeno ili trajno borave u Hrvatskoj, kao i jačanju otpornosti na krizu.

Nadalje, provodit će se mjere usmjerenje vrednovanju učinkovitosti postojećeg sustava za zaštitu od diskriminacije i postojećih politika, istražiti višestruka i strukturalna diskriminacija kao i diskriminacija u pristupu dobrima i uslugama te osigurati dostupnost podataka o nejednakosti u hrvatskom društvu. U partnerstvu s medijima, civilnim društvom, predstavnicima društvenih skupina koje imaju veću potencijalnu izloženost diskriminaciji i predstavnicima lokalnih zajednica djelovat će se na prevenciji diskriminacije kroz podizanje svijesti i poticanja prijavljivanja nejednakog postupanja, suzbijanja diskriminirajućih stavova.

Dugoročni prioriteti politika na području zaštite dostojanstva hrvatskih branitelja i promicanja vrijednosti Domovinskog rata realizirat će se polazeći prvenstveno od prava obitelji da saznaju istinu o sudbini svojih članova te kroz provedbu aktivnosti usmjerenih rješavanju pitanja osoba nestalih u Domovinskom ratu.

Politike u području zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, zbog utjecaja koje imaju na različita područja života, zahtijevaju horizontalnu koordinaciju kako bi se izbjeglo preklapanje mjera i dupliciranja u uporabi resursa. Prilikom izrade Nacionalnog plana analizirani su postojeće sektorske i višesektorske strategije i provedene konzultacije s predstavnicima relevantnih tijela državne uprave kako bi se postigla sinergija, ali ujedno osiguralo da se postojeći ciljevi i mjere iz sektorskih i višesektorskih strategija i nacionalnih planova ne preklapaju sa zacrtanim ciljevima Nacionalnog plana. Horizontalna koordinacija bila je otežana činjenicom da se paralelno s izradom Nacionalnog plana započinjalo s izradom niza akata strateškog planiranja.

U konzultacijama s predstavnicima tijela državne uprave koja će biti nositelji izrade novih akata strateškog planiranja određena su specifična područja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije koja će primarno biti predmet drugih akata strateškog planiranja i potom su isključena iz Nacionalnog plana kako bi se reduciralo udvostručavanje mjera i resursa. Pri tome su određene skupine u nepovoljnom položaju (poput osoba s invaliditetom, starijih osoba, pripadnika romske nacionalne manjine) za koje su izrađeni zasebni akti strateškog planiranja većim djelom isključene iz Nacionalnog plana kako bi se izbjeglo udvostručavanje resursa.

Primjerice, paralelno s pripremom ovog Nacionalnog plana u tijeku je bila izrada sadržajno povezanih akata strateškog planiranja: Nacrta Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2027., Nacionalnog plana za borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027., Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. i Nacionalnog plana za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. kao i Program suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje do 2025. godine.

Socijalno uključivanje osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita bit će predmet Akcijskog plana za integraciju osoba pod međunarodnom zaštitom, a mjere vezane uz usklađivanje profesionalnog i privatnog života, poticanje korištenja roditeljskog dopusta od strane muškaraca i bolja zaštita trudnica i rodilja kroz sustav rodiljnih i roditeljskih dopusta, planirane su u okviru buduće Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2031., kao i planiranog sveobuhvatnog uređenja sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. U tijeku je procedura donošenja strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja 2022.-2030. te je isti planiran za donošenje u 2022. godini.

Potom, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike nositelj je provedbe Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. (u nastavku: Nacionalne strategije) kojom su predviđene mjere unaprjeđenja prevencije nasilja u obitelji, zakonodavni okvir, potpora žrtvama nasilja, psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji, međuresorna suradnja, izobrazba stručnjaka koji rade u području zaštite od nasilja u obitelji, senzibilizacija javnosti za problematiku nasilja u obitelji i osigurana regionalna dostupnost skloništa za zaštitu žrtava nasilja u obitelji. Uslijed isteka strateškog okvira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pokrenulo je postupak izrade akta strateškog planiranja u području zaštite od nasilja u obitelji za naredno razdoblje.

U nastavku se navodi popis akata strateškog planiranja koji sadrže ciljeve i mjere povezane s područjem zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije:

 Nacrt Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2027. godine

 Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine

 Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenoga rada u Republici Hrvatskoj 2021.-2024. ◊

 Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine

 Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine

 Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine

 Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022.

 Nacionalni akcijski plan provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje od 2019. do 2023.

 Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje od 2021. do 2024.

Ovaj akt strateškog planiranja pridonosi i ostvarenju Programa Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2020. – 2024. kojim je utvrđeno je da će Vlada Republike Hrvatske nastaviti promovirati kulturu tolerancije, dosljedno provoditi politiku vladavine prava i prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i zakonima te da će nastaviti dosljedno štititi i unaprjeđivati ljudska i manjinska prava zajamčena sklopljenim međunarodnim i međudržavnim ugovorima, sporazumima i konvencijama te Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Sastavni dio Programa Vlade Republike Hrvatske su i Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2021. 2024. kojima su određeni mehanizmi osiguranja zaštite prava nacionalnih manjina te podrške djelovanju njihovih tijela, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i drugim posebnim propisima.

S obzirom da će posebni ciljevi Nacionalnog plana biti usmjereni na suzbijanje diskriminacije temeljem rase/etničke pripadnosti, nacionalnog podrijetla, odnosno onih karakteristika zbog kojih su građani diskriminirani ili su žrtve govora mržnje i/ili zločina iz mržnje, te da je formuliran i posebni cilj „ Jačanje mehanizama praćenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ Nacionalni plan doprinosi i realizaciji prioriteta Operativnih programa.

Pri izradi Nacionalnog plana nastojala se osigurati komplementarnost sa smjernicama važećih strategija Unije koje se dotiču područja jednakosti i zaštite ljudskih prava.

Uz Europski stup socijalnih prava, ključni dokumenti strateškog okvira Unije su: Akcijski plan Europske unije protiv rasizma u razdoblju od 2020. do 2025., Strategija Europske unije za ravnopravnost lezbijki, gej, biseksualnih, transrodnih, nebinarnih, interseksualnih i queer osoba, Akcijski plan Europske unije za integraciju i uključivanje 2021. – 2027., Strategija Europske unije za suzbijanje antisemitizma i njegovanje židovskog načina života (2021.–2030.). Kako bi se osigurala komplementarnost s Akcijskim planom Europske unije protiv rasizma u razdoblju od 2020. do 2025. u Nacionalni plan uključen je posebni cilj „Unaprjeđenje mehanizama suzbijanja zločina iz mržnje te jačanje svijesti o važnosti borbe protiv rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti te poticanje kulture sjećanja na žrtve genocida“ u okviru kojeg će se provode mjere vezane za suzbijanje rasne i etničke diskriminacije. Sukladnom smjernicama iz europskog strateškog okvira djelovanje će biti usmjereno suzbijanju rasnih i etničkih stereotipa posredstvom medija i obrazovanja, razvijat će se sustav za prikupljanje podataka raščlanjenih prema rasnom ili etničkom podrijetlu te će se provoditi niz edukacija o zločinu iz mržnje i govoru mržnje za državne službenike i pravosudne dužnosnike koji izvršavaju zakonodavstvo te će se nastaviti razvoj sustava praćenja podataka o zločinu iz mržnje. U području rada i zapošljavanja, obrazovanja i stanovanja te pristupa dobrima i uslugama razvijat će se mjere usmjerene na suzbijanje svih oblika diskriminacije, uključujući i diskriminaciju temeljem rasne i etničke pripadnosti.

Strategija Europske unije za ravnopravnost lezbijki, gej, biseksualnih, transrodnih, nebinarnih, interseksualnih i queer osoba poduprijet će se na nacionalnoj razini kroz provedbu specifičnih mjera usmjerenih na suzbijanje zločina iz mržnje i diskriminacije prema spolnim i rodnim manjinama.

5. Popis posebnih ciljeva i ključnih pokazatelja ishoda

Provedba Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. u najvećoj mjeri podupire ostvarenje horizontalnog prioriteta NRS-a 2030., promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti, kako bi se dugoročno ostvarila vizija društva u kojemu nema diskriminacije na temelju rasne ili etničke pripadnosti, vjere, spola, spolne orijentacije, nacionalnog ili društvenog podrijetla i invaliditeta, u kojem su svi hrvatski građani jednako prisutni na svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

S obzirom na obuhvat akta strateškog planiranja izdvojena su dva horizontalna prioriteta koja nadilaze pojedina sektorska područja:

a. Zaštita i promicanje ljudskih prava

U sklopu ovog srednjoročnog prioriteta definirana su tri cilja:

◊ Poboljšanje učinkovitosti javne uprave za djelovanje u području zaštite ljudskih prava ◊

◊ Podizanje razine informiranosti građana i institucija o instrumentima za zaštitu i promicanje ljudskih prava te olakšavanje pristupa pravosuđu i javnopravnim tijelima

◊ Jačanje mehanizama praćenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ◊

b. Prevencija i suzbijanje svih oblika diskriminacije

U sklopu ovog srednjoročnog prioriteta definirana su tri cilja:

◊ Unaprjeđenje prevencije diskriminacije i pružanje podrške žrtvama diskriminacije ◊

◊ Unaprjeđenje mehanizama suzbijanja zločina iz mržnje te jačanje svijesti o važnosti borbe protiv rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti te poticanje kulture sjećanja na žrtve genocida ◊

Identificiran je i jedan horizontalni posebni cilj koji je povezan s oba prioritetna područja: Unaprjeđenje suradnje s organizacijama civilnog društva i medijima u zaštiti ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije.

Tablica u nastavku sadrži prikaz povezanosti strateških ciljeva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. i posebnih ciljeva Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.

5 .1. Doprinos posebnih ciljeva provedbi povezanih ciljeva Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine i Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Posebni cilj 1. Poboljšanje učinkovitosti javne uprave za djelovanje u području zaštite ljudskih prava

Među ključnim strateškim odrednicama NRS-a 2030., odnosno razvojnog smjera 1: Održivo gospodarstvo i društvo, navodi se izgradnja javne uprave i pravosuđa koji odgovaraju na očekivanja građana u pogledu kvalitete javnih usluga, jasnije i široj javnosti pristupačnije komunikacije, te izgradnje društva zasnovanog na vladavini prava kako bi se osiguralo dugoročno održivo gospodarstvo i društvo . Dok je među prioritetima politika vezanih za ovaj razvojni smjer istaknuto unaprjeđenje kompetencija i upravljačkih vještina u pravosudnom sustavu; jačanjem transparentnosti rada tijela javne vlasti, te otvorenost prema savjetovanju i sudjelovanju građana i organizacija civilnoga društva u oblikovanju i provedbi javnih politika.

Istaknuta je i potreba stvaranja boljeg, bržeg i modernijeg pravosuđa te efikasnije javne administracije kako bi se povećalo povjerenje u institucije.

Republika Hrvatska, poput drugih članice EU stranka je većine temeljnih konvencija UN-a i konvencija i ugovora o ljudskim pravima Vijeća Europe te provodi odredbe međunarodnog prava o ljudskim pravima donošenjem zakona te sudskim, upravnim i drugim mjerama. Ostvarivanje temeljnih prava odgovornost je svih razina vlasti te zahtjeva višerazinsku i

međusektorsku suradnju javne uprave. Provedbom navedenih mjera u okviru posebnog cilja 1. unaprijedit će se suradnje i koordinacije svih razina vlasti u području zaštite ljudskih prava, kako bi se omogućio neometan pristup ostvarenju prava za pojedince i društvene skupine, osiguralo bolje korištenje resursa te kvalitetnije partnerstvo s institucijama za zaštitu ljudskih prava, organizacijama civilnog društva, međunarodnim organizacijama te ostalim relevantnim dionicima unutar sustava javne uprave, te pitanja temeljnih prava uključila u sva podr u čja javnih politika. Posebice je važno ojačati koordinaciju kao alat za učinkovitu provedbu i praćenje ciljeva te razvijati kompetencija javnih službenika, posebice onih koji rade u policiji, sustavu socijalne skrbi, zdravstvenom ili obrazovnom sektoru , kako bi svi dobili obuku potrebnu za usklađivanje svog svakodnevnog rada s temeljnim pravima u pružanju javnih usluga . Provedba ovog posebnog cilja posebno je relevantna i u kontekstu višestrukih globalnih kriza koje produbljuju društvene nejednakosti te mogu imati učinak na ostvarenje temeljnih prava pojedinaca i ugroženih društvenih skupina .

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Jačanjem kapaciteta javnopravnih tijela za učinkovito djelovanje u području zaštite ljudskih prava, kroz unaprjeđenje međuresorne i višerazinske koordinacija, osposobljavanje i usavršavanje relevantnih službenika i pravosudnih dužnosnika podupire se provedba cilja održivog razvoja 16 - Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pravdu za sve i izgradnju učinkovitih, odgovornih institucija na svim razinama budući da je za održivo društvo ključno promicati i osigurati učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama koje omogućavaju ostvarenje prava građana te doprinose smanjenju nejednakosti i socijalne isključenosti.

Posebni cilj 2. Podizanje razine informiranosti građana i institucija o instrumentima za zaštitu i promicanje ljudskih prava te olakšavanje pristupa pravosuđu i javnopravnim tijelima

Pristup pravosuđu i javnopravnim tijelima ugrožen je nedovoljnim poznavanjem prava i načina na koje im se može pristupiti, a posebice kada je riječ o skupinama građana u nepovoljnom društvenom položaju (osobito osobama slabijeg imovinskog statusa, niže razine obrazovanja i slično). Serijom informativno-obrazovnih događanja usmjerenih podizanju svijesti o instrumentima i mehanizmima zaštite ljudskih prava i jednakosti, s posebnim naglaskom na Povelju Europske unije o temeljnim pravima, osigurati će se viša razina informiranosti opće i stručne javnosti. U kontekstu posebnog cilja 2 posebice je relevantno izgradili kapaciteti državnih i javnih službenika koji rade u sustavu upravljanja i kontrole fondova EU-a, ali i korisnika fondova Europske unije za učinkovitu primjenu prava i načela Povelje, ali i informirati korisnike EU fondova o pravima, što će se postići kroz provedbu ciljanih edukacija. Sustavno će se informirati o besplatnoj pravnoj pomoć kako bi se olakšao pristup pravosuđu i javnopravnim institucijama za što veći broj građana, te djelovati na podizanju ekološke svijesti i informiranosti građana o pravu na zdrav život i okoliš. Navedeno djelovanje usklađeno je s prioritetima NRS-a 2030., posebice strateškog cilja 3: Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom, u sklopu kojeg se prepoznaje potreba za unaprjeđenjem rada javne uprave i pravosuđa kako bi se oslobodili potencijali rasta gospodarstva, ali i odgovorilo na očekivanja građana u pogledu izgradnje pravednog društva zasnovanog na vladavini prava.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Navedene mjere posebnog cilja 2 Nacionalnog plana poboljšat će pristup informacijama o temeljnim pravima, promicati vladavinu prava i jednak pristup pravdi te poduprijeti uključivo, participativno i reprezentativno donošenje odluka. Navedeno djelovanje u skladu je s odrednicama cilja održivog razvoja 16 - Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama.

Posebni cilj 3. Jačanje mehanizama praćenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

Republika Hrvatska ima širok i sustavan pristup pravima nacionalnih manjina. Kako bi se u narednom razdoblju nastavilo promovirati kulturu tolerancije, dosljedno provodi l o politiku vladavine prava i prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i zakonima , provodit će se mjere kroz koje se osnažuje ostvarivanje prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, primjerice pristupu sredstvima javnog priopćavanja ili prava na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, na lokalnoj ili područnoj (regionalnoj razini). Provodit će se analiza funkcioniranja vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te izabranih zamjenika općinskih načelnika, gradonačelnika i župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina kao i poticati pripadnike nacionalnih manjina za ostvarivanje vlastitih prava, osobito mladih i žena. Navedeno djelovanje usklađeno je s dugoročnim ciljevima NRS-a 2030. budući da je promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti postavljeno kao horizontalni prioritet i u tom smislu sve javne politike trebaju se provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti i promicanja jednakih mogućnosti. Nadalje,  među dugoročnim prioritetima socijalne politike u okviru NRS-a 2030. ističe se poboljšanje kvalitete života i jačanje društvene kohezije kao smanjenje rizika od socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Cilj održivog razvoja 10: Smanjiti nejednakost unutar i među zemljama poziva na smanjenje nejednakosti u prihodima, kao i onih koje se temelje na dobi, spolu, invaliditetu, rasi, etničkoj pripadnosti, podrijetlu, vjeri ili ekonomskom ili drugom statusu. Kako bi se smanjila društvena nejednakosti potrebno je osigurati jednake mogućnosti za sve pojedince i skupine koje sudjeluju u društvu, neovisno o njihovim karakteristikama. Kroz jačanje političke participacije pripadnika nacionalnih manjina te poboljšavanjem prilika za ravnopravnu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina u obrazovanju te njihovog prava na kulturu autonomiju, te provedbu aktivnosti koje će ih motivirati na ostvarenje vlastitih prava, pridonosi se ravnopravnijem sudjelovanju pripadnika nacionalnoj manjina u društvu i smanjuje mogućnosti socijalne isključenosti.

Posebni cilj 4. Unaprjeđenje suradnje s organizacijama civilnog društva i medijima u zaštiti ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije

Organizacije civilnoga društva i mediji su neizostavni partneri države u unaprjeđenju dobrog upravljanja i jačanju uključivih i otvorenih javnih politika i društva općenito. Uključivanje organizacija civilnog društva i drugih dionika u oblikovanje i provođenje javnih politika izravno se utječe na povećanje transparentnosti i povjerenja u javnu upravu. Kako bi se osiguralo poticajno okruženje za djelovanje medija i organizacija civilnog društva, tijela javne vlasti provoditi će aktivnosti usmjerene promicanju vidljivosti civilnog društva, raditi na podizanju razine znanja medijskih djelatnika o etici i temama iz područja zaštite ljudskih prava, jačanju kapaciteta civilnog društva na lokalnoj razini. Jačat će se kapaciteti javnih službenika za primjenu standarda planiranja, provedbe i praćenja dodjele financijskih sredstava i djelovati na poboljšanju transparentnosti financiranja organizacija civilnog društva iz javnih izvora, modele financiranja i održivosti za projekte i programe organizacija civilnog društva usmjerenih zaštiti ljudskih prava. Planirana je i potpora usmjerena osnaživanju kapaciteta lokalnih organizacija civilnoga društva za učinkovito rješavanje potreba lokalne zajednice te provedba istraživanja o civilnom društvu.

Navedene aktivnosti unaprijedit će suradnju javnopravnih tijela s civilnim društvom i medijima. P artnerstvo dionika iz javnog i poslovnog sektora te organizacija civilnog društva, kako bi se osigurala dobrobit svih građana Hrvatske te osigurala zaštita ljudskih prava, demokracija i vladavina prava važni su  za dugoročan i uključiv rast čije koristi osjećaju svi članovi društva može biti dugoročno održiv što je i istaknuto među odrednicama razvojnog smjera 1. NRS-a 2030. i u okviru strateškog cilja 3: Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Provedba mjera za ostvarenje cilja 4. Nacionalnog plana vezana je za cilj održivog razvoja 17 - Partnerstvom do ciljeva budući da će se kroz planirane aktivnosti poticati i promicati učinkovita javna, javno-privatna partnerstva i partnerstva civilnog društva, nadograđujući iskustvo i strategije financiranja partnerstava.

Poseban cilj 5. Unaprjeđenje prevencije diskriminacije i pružanje podrške žrtvama diskriminacije

NRS 2030. navodi kako s ocijalna solidarnost čini temelj hrvatskog sustava socijalne sigurnosti, te će se u narednom razdoblju razvijati društvo prožeto solidarnošću i pravednošću, jednakih mogućnosti za sve, uz osiguranje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti. Smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu navodi se među prioritetima socijalnih politika do 2030., a promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti je i horizontalni prioritet javnih politika. Provedbom cilja 5. Nacionalnog plana, kroz ulaganje u preventivne aktivnosti koje će ojačati djelovanje ključnih dionika za suzbijanje nejednakog postupanja i pružanje podrške žrtvama diskriminacije poduprijet će se dugoročni prioriteti NRS-a 2030. Do kraja 2027., u okviru planiranih projekata financiranih iz EU izvora, provodit će se i paket istraživačko-analitičkih aktivnosti u okviru kojeg će se vrednovati učinkovitost postojećeg sustava za zaštitu od diskriminacije i postojećih politika, istražiti višestruka i strukturalna diskriminacija kao i diskriminacija u pristupu dobrima i uslugama te osigurati dostupnost podataka o nejednakosti u hrvatskom društvu. U partnerstvu s medijima, civilnim društvom, predstavnicima društvenih skupina koje imaju veću potencijalnu izloženost diskriminaciji i predstavnicima lokalnih zajednica provodit će se paket aktivnosti za prevenciju diskriminacije kroz podizanje svijesti i poticanja prijavljivanja nejednakog postupanja, suzbijanja diskriminirajućih stavova. Sve navedeno usmjereno je suzbijanju diskriminacije i pružanju podrške žrtvama diskriminacije, a pridonijet će jačanju jednakosti i ravnopravnosti u društvu, te smanjiti rizik od socijalne isključenosti društvenih skupina koje su u povećanom riziku od nejednakog postupanja u različitim područjima života, kao što su rad i zapošljavanje, zdravstvo, stanovanje, socijalna skrb, obrazovanje, pristup dobrima i uslugama te ostala područja života koja se prepoznaju kao posebno relevantna u kontekstu prevencije diskriminacije.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Planirane mjere Nacionalnog plana provodit će se kako bi se osnažio sustav zaštite od diskriminacije, promicalo pravo na jednako postupanje i unaprijedile mogućnosti skupina u nepovoljnom položaju te prevenirala diskriminacija temeljem rase/etničke pripadnosti ili boje kože, nacionalnog porijekla, spolne orijentacije, rodnog identiteta, invaliditeta, spola, dobi, vjere/uvjerenja ili drugih karakteristika, odnosno onih osnova zbog kojih su građani diskriminirani ili su žrtve zločina iz mržnje/govora mržnje.

Obzirom da će posebna pozornosti biti posvećena unaprjeđenju kompetencija relevantnih dionika za djelovanje u području suzbijanja diskriminacije, ali i jačanju institucionalnih kapaciteta za jednakost poduprijet će se razvoj institucija koje promiču jednakost i odgovorno provode nediskriminacijske prakse i smjernice za održivi razvoj u skladu s ciljem 16 - Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama.

Ujedno, teži se osigurati veću razinu otvorenosti institucija i potaknuti participaciju građana u procesima kreiranja propisa i politika. Planirane mjere u konačnici teže smanjenju nejednakosti u društvu te promicanju jednakosti na svim razinama u skladu s ciljem održivog razvoja 10 – Smanjiti nejednakost unutar i između država.

Poseban cilj 6. Unaprjeđenje mehanizama suzbijanja zločina iz mržnje te jačanje svijesti o važnosti borbe protiv rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti te poticanje kulture sjećanja na žrtve genocida

NRS 2030. teži postizanju društva prožetog solidarnošću i pravednošću, jednakih mogućnosti za sve, uz osiguranje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti. Temeljna je vrijednost sigurnog društva da čovjek može živjeti bez straha da će biti izložen mržnji i nasilju. Kako bi se ostvario dugoročni prioritet socijalnih politika usmjeren na poboljšanje kvalitete života i jačanje društvene kohezije, te smanjenje rizika od socijalne isključenosti a posljedično i nejednakosti u društvu, u okviru Nacionalnog plana planirano je djelovanje na suzbijanju pojavnih oblika diskriminacije – zločina iz mržnje i govora mržnje, poticat će se kultura sjećanja na žrtve genocida i osvještavati javnost o važnosti borbe protiv svih oblika nesnošljivosti. Posebni cilj 6. Nacionalnog plana posebno je povezan i s provedbom smjernica EU Akcijskog plana protiv rasizma za razdoblje od 2020. do 2025. kojem će pridonijeti uspostavom alata za praćenje pojava povezanih s nejednakostima kao što su zločin iz mržnje i govor mržnje, osnaživanje žrtava i potencijalnih žrtava diskriminacije za ravnopravno sudjelovanje u društvu, pružanjem izravne pomoći i podrške žrtvama diskriminacije (primjerice, pružanje besplatne pravne pomoći, psihološke pomoći, savjetovanja o mogućnostima ostvarivanja prava), aktivnostima usmjerenim osnaživanju žrtava diskriminacije i potencijalnih žrtava kroz jačanje njihovih kompetencija za ravnopravno sudjelovanje u društvu, te kroz aktivnosti suradnje u suzbijanju diskriminacije, uključujući suradnju među jedinicama lokalne samouprave i međunarodnu suradnju. U kontekstu promicanja jednakosti i suzbijanja diskriminacije, a kako bi se spriječilo i suzbijalo širenje zločina iz mržnje i govora mržnje, nužno je ojačati mehanizme postupanja za borbu protiv tog fenomena.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030.

Unaprjeđenjem mehanizama borbe protiv zločina iz mržnje i jačanjem svijesti o važnosti borbe protiv rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti te poticanjem kulture sjećanja na žrtve genocida podupire se cilj održivog razvoja 10 – Smanjenje nejednakosti unutar i između država , u okviru kojeg se teži osigurati jednake mogućnosti i smanjiti nejednakosti ishoda, uključujući uklanjanjem diskriminiraju ć ih zakona, politika i praksi te promicanjem odgovarajućeg zakonodavstva, politika i djelovanja u tom pogledu.

6. Terminski plan provedbe projekata od strateškog značaja

Sukladno Zakonu o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske ¹³¹ strateški investicijski projekt je svaki privatni investicijski projekt, javni investicijski projekt ili javno-privatni investicijski projekt iz područja gospodarstva, rudarstva, energetike, turizma, prometa, infrastrukture, elektroničkih komunikacija, poštanskih usluga, zaštite okoliša, komunalnoga gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, ribarstva, zdravstva, kulture, audiovizualnih djelatnosti, znanosti, obrane, pravosuđa, tehnologije i obrazovanja koji uključuje gradnju građevina, a koji na temelju ovoga Zakona proglasi Vlada Republike Hrvatske.

Strateškim projektom smatra se projekt čijom se provedbom stvaraju uvjeti za zapošljavanje većeg broja osoba ovisno o vrsti i lokaciji projekta, koji znatno pridonosi razvoju ili poboljšanju uvjeta i standarda za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga, koji uvodi i razvija nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost i ekonomičnost u gospodarstvu ili javnom sektoru i/ili kojim se podiže ukupna razina sigurnosti i kvaliteta života građana i zaštita okoliša, koji pozitivno utječe na više gospodarskih djelatnosti i čijom se provedbom stvara dodana vrijednost, u gore navedenim područjima te koji u većoj mjeri pridonosi održivom razvitku i zaštiti prostora, okoliša i kulture, konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i udovoljava propisanim kriterijima, među kojima i kriterij da projekt ima vrijednost ukupnih kapitalnih troškova ulaganja jednaku ili veću od 75.000.000,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV), te da ima mogućnost biti sufinanciran iz fondova i programa Europske unije, a ukupna vrijednost kapitalnih troškova projekta jednaka je ili veća od 75.000.000,00 kuna bez PDV-a.

Slijedom navedenih odredbi ističe se da ovim Nacionalnim planom nije predviđen projekt koji bi udovoljavao kriterijima Zakona o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske.

¹³¹ „Narodne novine“, br. 29/18. i 114/18.

7. Financijski okvir za ostvarenje posebnih ciljeva

Ciljevi utvrđeni u Nacionalnom planu ostvarit će se provedbom mjera definiranih u dva dvogodišnja akcijska plana za razdoblje 2022. i 2023., pri čemu će se jedan akcijski plan prvenstveno odnositi na područje zaštite i promicanja ljudskih prava, a drugi na suzbijanje diskriminacije. Završetkom navedenog razdoblja planirana je izrada četverogodišnjih akcijskih planova kroz koje bi se precizirale mjere i planirana financijska sredstva do 2027. Alokacija i raspoloživost financijskih sredstava za provedbu mjera, izvori financiranja i planirana financijska sredstva po godinama detaljnije će se prikazati u provedbenim akcijskim planovima.

Financijska sredstva za provedbu Nacionalnog plana, odnosno mjera iz pratećih akcijskih planova, primarno će se osigurati u Državnom proračunu, a djelom i u okviru europskih financijskih instrumenata u novoj financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. Pojedine mjere financirat će se iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija ¹³² , kao i iz dijela prihoda od igara na sreću (tzv. lutrijska sredstva).

¹³² Izvori financijskih sredstava Fonda su sredstva osigurana odredbama Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji u visini 3 % od mjesečno ukupno prikupljenih sredstava koja Hrvatska radiotelevizija prikupi na ime pristojbe.

U nastavku je prikazan indikativni financijski plan za cjelokupan vremenski okvir provedbe Nacionalnog plana.

8. Okvir za praćenje i vrednovanje

Za uspješnu i učinkovitu provedbu strateškog okvira izrazito je bitno kvalitetno praćenje i vrednovanje. Za uspješnu provedbu horizontalnih ciljeva i mjera predviđenih ovim Nacionalnim planom potrebno je usklađeno i koordinirano djelovanje provedbenih partnera i drugih dionika čije su aktivnosti usmjerene zaštiti ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije. Koordinaciju i usklađeno djelovanje potrebno je postići između glavnih dionika, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, Vladinih ureda, tijela državne uprave, drugih javnih ustanova, nezavisnih tijela za zaštitu ljudskih prava, organizacija civilnog društva i akademske zajednice.

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kao nositelj izrade akta strateškog planiranja, osigurat će kontinuirano praćenje napretka u provedbi mjera, aktivnosti i projekata za ostvarivanje posebnih ciljeva Nacionalnog plana. Procesi praćenja i vrednovanja provodit će se sukladno obvezama koje proizlaze iz Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske ¹³³ i podzakonskih akata - Pravilnika o rokovima i postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ¹³⁴ i Pravilnika o provedbi postupka vrednovanja ¹³⁵ , a kojim su definirani kriteriji i standardi provedbe postupka vrednovanja akata strateškog planiranja.

¹³³ „Narodne novine“, broj 123/17.

¹³⁴ „Narodne novine“, broj 6/19.

¹³⁵ „Narodne novine“, broj 66/19.

Proces praćenja podrazumijeva redovito i pravovremeno izvještavanje o provedbi akta strateškog planiranja i pratećih akcijskih planova u odnosu na unaprijed određene pokazatelje ishoda kao i ciljeve javne politike. Sukladno odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske i podzakonskih akata, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koordinirat će izradu polugodišnjih i godišnjih izvješća o napretku u provedbi Nacionalnog plana i pratećih akcijskih planova, te izvješća podnositi Koordinacijskom tijelu za sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Podaci koji se prikupljaju tijekom praćenja i dio su redovnih izvješća objavljivat će se na mrežnim stranicama Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. S ciljem osiguravanja kontinuiranog i pravovremenog praćenja provedbe Nacionalnog plana uspostavit će se Radna skupina za praćenje provedbe Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. a uključivat će provedbene partnere, prvenstveno predstavnike onih tijela državne uprave koja su nositelji provedbenih mjera kao i druge zainteresirane dionike.

Uz kontinuirano praćenje napretka u postizanju ciljeva, ključno je i neovisno vrednovanje kroz koje će se utvrditi ishodi i potencijalni učinci provedbe strateškog okvira u području zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Postupci vrednovanja provodit će se u više faza.

Provedba srednjoročnog vrednovanja od strane vanjskih stručnjaka planirana je 2025. godine, dok će se vrednovanje postignutih razvojnih učinaka i rezultata po isteku njegove provedbe (naknadno vrednovanje) provesti nakon 2027. godine.

Nakon usvajanja Nacionalnog plana uspostavit će se mehanizmi/okviru za učinkovitu provedbu vrednovanja akta strateškog planiranja (Prikaz 8.). Za potrebe provedbe postupaka vrednovanja, planirano je osnivanje Odbora za vrednovanje i Tima za provedbu vrednovanja koji će se sastojati od neovisnih vanjskih stručnjaka i savjetnika Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Nadalje, nalazi vrednovanja i preporuke koje proizlaze iz procesa praćenja i vrednovanja, osim što će biti javno dostupni, razmatrat će se i s zainteresiranim dionicima u okviru Radne skupine za praćenje provedbe Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. i na sjednicama Savjeta za ljudska prava.

Prikaz 8. Mehanizmi za vrednovanja Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.

Prilog 1. Strategija savjetovanja

Normativni okvir za provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u Republici Hrvatskoj određen je Zakonom o pravu na pristup informacijama ¹³³ . Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata ^{1 34} .

¹³³ „Narodne novine“ br. 25/13, 85/15. i 69/22.

¹³⁴ „Narodne novine“ broj 140/09.

Sukladno normativnom okviru i dobrim praksama savjetovanja s javnošću, prilikom izrade, provedbe, praćenja i vrednovanja Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. posebna pažnja posvetit će se informiranju, savjetovanju, uključivanju, partnerstvu kao najvišem stupnju suradnje s predstavnicima zainteresirane javnosti.

Proces savjetovanja uključuje:

– Informiranje zainteresirane javnosti o procesu izrade strateškog dokumenta te redovito izvještavanje o napretku u postizanju postavljenih ciljeva, kao i informiranje o rezultatima vanjskog vrednovanja.

– Savjetovanje kao dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana, odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja strateškog dokumenta.

– Uključivanje kao viši stupanj dvosmjernog procesa putem kojega su predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključeni u radna tijela za izradu, praćenje provedbe i vrednovanje dostignuća strateškog dokumenta.

– Partnerstvo pretpostavlja najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti Vlade i predstavnika zainteresirane javnosti za proces donošenja i provedbe programa, zakona, drugih propisa i akata.

Proces izrade Nacionalnog plana i metode prikupljanja mišljenja

Aktivnosti Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske u razdoblju od 2016. do 2021.

Sama izrada Nacionalnog plana odvijala se kroz četiri etape. U prvoj etapi, usmjerenoj razradi koncepta i definiranju prioritetnih područja osnovana je Radna skupina za vrednovanje provedbe Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. zadužena za izradu Stručnog analitičkog izvješća o provedbi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016 . Nakon dovršetka izrade Stručnog analitičkog izvješća osnovana je Radna skupina za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. (nadalje: Radna skupina) sa zadaćom izrade srednjoročnog akta strateškog planiranja. U sastav Radne skupine uključeni su predstavnici tijela državne uprave, akademske zajednice, predstavnici nacionalnih manjina, organizacija civilnog društva i neovisnih institucija. Radna skupina, osim rada na izradi strateškog okvira preuzela je zadaću predlaganja i davanja mišljenja na prateće provedbene akcijske planove, nacrt Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2022. do 2023. i nacrt Akcijskog plana suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2023.

Druga faza sastojala se od izrade pregleda važećeg zakonodavnog i strateškog okvira te izrade baze preporuka upućenih Republici Hrvatskoj, a koje proizlaze iz nacionalnih i međunarodnih mehanizama zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Republika Hrvatska ratificirala je velik broj međunarodnih ugovora o ljudskim pravima na globalnoj i europskoj razini. Osim što su dio hrvatskog pravnog poretka pa u njega unose visoke standarde zaštite ljudskih prava, određeni međunarodni instrumenti posebice su značajni jer prema njima postoji obveza države izvještavati ugovorna tijela koja prate njihovu primjenu. Vijeće Europe pak djeluje na području razvoja i promicanja ljudskih prava u okviru Odbora ministara, ali i ekspertnih tijela te postoje i nezavisna tijela sastavljena od stručnjaka okupljenih u Odborima kao što su Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI), Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i Odbor za prevenciju mučenja (CPT), a važna je i pozicija Povjerenika za ljudska prava.

Pri izradi baze analizirane su posljednje dostupne preporuke Republici Hrvatskoj upućene kroz međunarodne i nacionalne mehanizme zaštite ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a iznesene u sljedećim dokumentima:

 Izvješće Europske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti o Hrvatskoj (peti ciklus praćenja) ◊

 Izvješće o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma za 2019. (opće preporuke)

 Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. i 2021. godinu

 Među-izvješće o preporukama Vijeća za ljudska prava prema mehanizmu Univerzalnog periodičkog pregleda (UPR) ◊

 Nacionalno izvješće podneseno u skladu s točkom 5. Dodatka Rezoluciji Vijeća za ljudska prava 16/21, siječanj 2020.

 Treće nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Univerzalnom pregledu stanja ljudskih prava ◊

 Preporuke iz Izvješća Ureda visokog povjerenika za ljudska prava – OHCHR-a (A/HRC/26/22) – 2017. godine ◊

 Prikaz preporuka pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz Godišnjeg izvješća o radu za 2018. godinu ◊

 Izvješće o radu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2018. godinu ◊

 Prikaz stanja ljudskih prava u područjima iz nadležnosti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova – izvadci iz sažetka Izvješća o radu za 2018. godinu ◊

 Procjena provedbe Okvira Europske unije za nacionalne strategije integracije Roma i Preporuke Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama – 2016. (hitni prioriteti za sve države članice) ◊

 Stručno analitičko izvješće o provedbi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine ◊

 Posebni izvjestitelj UN-a o pravu svih osoba na uživanje najviših standarda tjelesnog i mentalnog zdravlja – preliminarna opažanja tijekom posjeta Hrvatskoj od 28. studenoga do 6. prosinca 2016.

 Zaključni komentar Odbora za ukidanje rasne diskriminacije o VI., VII. i VIII. periodičnom izvješću Republike Hrvatske ◊

 Zaključni komentar Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije nad ženama iz 2015. godine Zaključni komentari Odbora protiv mučenja iz 2014. godine ◊

 Zaključni komentari Odbora za prava djece iz 2014. godine

 Zaključni komentari Odbora za prava osoba s invaliditetom iz 2015. godine

 Zaključni komentari Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda iz 2015. godine

 Izvješće Posebne izvjestiteljice za adekvatno stanovanje nakon posjeta Hrvatskoj –spomenuta baza preporuka upućenih Republici Hrvatskoj primijenjena je kao podloga za prepoznavanje područja intervencije na koje je potrebno usmjeriti provedbene mjere pratećih akcijskih planova .

Treća etapa sastojala se od četiri konzultativna sastanaka Radne skupine s ciljem prikupljanja mišljenja i usuglašavanja o predloženim posebnim ciljevima Nacionalnog plana i prioritetnim područjima djelovanja. Slijedom izvanrednih okolnosti izazvanih globalnom pandemijom, umjesto planiranih tematskih sastanaka u podskupinama, mišljenja su prikupljena putem online konzultativnih upitnika koji su potom obrađeni, s sva otvorena pitanja raspravljena su na individualnim sastancima s provedbenim partnerima te je održano 15 sastanaka s predstavnicima tijela državne uprave, organizacijama civilnog društva i predstavnicima Ureda pučke pravobraniteljice s ciljem razrade akcijskih planova i razrješavanja otvorenih pitanja.

Zadnja, četvrta etapa izrade Nacionalnog plana sastojala se od provedbe javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću putem platforme e-Savjetovanja, slijedom čega je provedena završna dorada nacrta Nacionalnog plana i pratećih akcijskih planova, nakon čega je Nacrt prijedloga Nacionalnog plana upućen u proceduru usvajanja Vladi Republike Hrvatske.

Sa svrhom informiranja javnosti, na mrežnim stranicama Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske objavljen je pregled ključnih informacija o izradi Nacionalnog plana te informacije o upućivanju dokumenta na javno savjetovanje i usvajanju dokumenta od strane Vlade Republike Hrvatske.

Sastav Radne skupine

Radna skupina za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. uključuje:

 predstavnike 20 tijela državne uprave

 predstavnike Ureda pučke pravobraniteljice, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Ureda pravobraniteljice za djecu

 predstavnike 5 organizacija civilnog društva

 predstavnike Rektorskog zbora

 predstavnike nacionalnih manjina u svojstvu vanjskih članova

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću putem središnjeg državnog portala e-Savjetovanja sastojat će se od nekoliko procesnih koraka:

 Upućivanje Nacionalnog plana i pratećih akcijskih planova u javno savjetovanje putem platforme e-Savjetovanje

 Upućivanje komentara zaprimljenih tijekom javne rasprave i izrada očitovanja tijela

 Izrada izvješća o provedenom savjetovanju

 Finaliziranje dokumenta i dostava tijelima na finalno očitovanje.

Ključne skupine dionika

U postupak izrade srednjoročnog akta strateškog planiranja, odnosno Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2021. do 2027. i pratećih akcijskih planova Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uključio je sljedeće dionike:

 predstavnike tijela državne uprave i drugih državnih tijela, stručnih službi Vlade Republike Hrvatske te javnih ustanova;

   predstavnike pravobraniteljstava;

 predstavnike organizacija civilnog društva s naglaskom na sudjelovanje predstavnika organizacija civilnog društva usmjerenih na zaštitu i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije

 predstavnike akademske zajednice

 predstavnike sindikata

 predstavnike nacionalnih manjina

Predstavnici lokalne i regionalne (područne) samouprave bit će uključeni kroz Županijske koordinacije za ljudska prava na način da će se poticati izrada lokalnih akcijskih planova u području zaštite ljudskih prava

Ciljevi i oblici savjetovanja

Ciljevi savjetovanja

USUGLASITI prioritetna područja i posebne ciljeve strateškog dokumenta

USUGLASITI pokazatelje ishoda

DEFINIRATI ključne mjere u akcijskim planovima koji će se izrađivati s ciljem pozitivnog djelovanja na prepoznate potrebe u prioritetnim područjima, uključujući i horizontalne politike.

Oblik/način savjetovanja

Formalni mehanizmi savjetovanja:

 Radna skupina za izradu Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.

 savjetovanje sa zainteresiranom javnošću putem središnjeg državnog portala e-Savjetovanje

Prilog 2. Komunikacijska strategija

Uvodne informacije

Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. akt je strateškog planiranja kojim se definiraju i postavljaju posebni ciljevi u vezi s ostvarivanjem ljudskih prava i jednakosti u Republici Hrvatskoj.

Kako su načela zaštite i promicanja ljudskih prava temelj suvremenih demokratskih država, ovom se području posvećuje posebna pozornost kroz nastavak strateški osmišljenog djelovanja koje je ujedno usklađeno s dugoročnim razvojnim potrebama Republike Hrvatske. Kroz provedbu mjera iz akcijskih planova dat će se doprinos postizanju više razine društvene uključenosti, socijalne kohezije, kvalitete života te vladavine prava i time pospješiti realizaciju dugoročnih strateških ciljeva definiranih u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030.

Kroz ostvarenje posebnih ciljeva i mjera orijentiranih na promicanje temeljnih načela ljudskih prava kao što su dostojanstvo, jednakost, sloboda, nediskriminacija, tolerancija, pravda, odgovornost, suradnja i prihvaćanje; pridonijet će se i ostvarenju Globalnih ciljeva održivog razvoja do 2030. ali i realizaciji europskih politika u području  jednakosti i zaštite ljudskih prava.

S obzirom na to da je zaštita ljudskih prava horizontalna tema uključena u sektorske i više sektorske strategije tijela državne uprave strateškim je planiranjem za višegodišnje razdoblje potrebno koordinirati njihovo djelovanje te definirati odgovornosti dionika u realizaciji zacrtanih ciljeva.

Cilj komunikacijske strategije u nadolazećem razdoblju je uspostaviti djelotvornu komunikaciju s ključnim dionicima i naglasiti projekte, mjere i postignuća realizirane od strane državne uprave u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Srednjoročno, nastojat će se informirati širu javnost o naporima koji se poduzimaju sa ciljem zaštite prava i suzbijanja diskriminacije.

Komunikacijski ciljevi

Opći ciljevi

1. Jačanje transparentnosti postupaka izrade, provedbe te praćenja provedbe i vrednovanja Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.

2. Djelotvornom komunikacijom pridonijeti većoj razini međusektorske koordinacije i suradnje kako bi se dosegnuli ciljevi definirani strateškim dokumentom

3. Podizanje svijesti šire javnosti i relevantnih dionika o strateškom djelovanju u području zaštite i promicanja ljudskih prava te suzbijanja diskriminacije

4. Informirati javnost o uspješnosti realizacije ciljeva strateškog dokumenta

Posebni ciljevi

1. Kontinuirano i kvalitetno informiranje svih ključnih dionika o procesu izrade, provedbe, vrednovanja i krajnjih učinaka strateškog dokumenta s ciljem povećanja sudjelovanja dionika u svim procesima povezanim s dokumentom

2.   Uspostava međusektorskih tijela (Savjet za ljudska prava i Radne skupine za praćenje provedbe Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027.) s ciljem djelotvorne razmjene informacija i praćenja provedbe strateškog dokumenta

3. Kontinuirano informiranje širu javnost i relevantnih dionika o strateškom djelovanju u području zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije te napretku ili izazovima u realizaciji ciljeva

4.   Kontinuirano podizanje svijesti šire javnosti o mjerama koje se realiziraju u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije

Komunikacijske aktivnosti i proračun

Ciljevi Komunikacijske strategije realizirat će se provedbom aktivnosti koje će se definirati Akcijskim planovima uz Komunikacijsku strategije. Akcijski planovi Komunikacije strategije pratiti će provedbene cikluse Akcijskih planova Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. te će u svrhu provedbe Komunikacijske strategije biti izrađena tri Akcijska plana ( Akcijski plan Komunikacijske strategije 2022.-2023.; Akcijski plan Komunikacijske strategije 2024.-2025.; Akcijski plan Komunikacijske strategije 2026.-2027.).

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je, kao tijelo nadležno za izradu, praćenje provedbe, vrednovanje i izvještavanje o provedbi strateškog dokumenta i njemu pripadajućih provedbenih dokumenata, nadležan i za provedbu aktivnosti iz Akcijskih planova Komunikacijske strategije, kao i za realizaciju ciljeva Komunikacijske strategije. Sredstva za provedbu Komunikacijske strategije tj. aktivnosti Akcijskih planova Komunikacijske strategije bit će osigurana u proračunu Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Ciljana publika

Kako je prethodno navedeno, opći se ciljevi Komunikacijske strategije odnose na jačanje transparentnosti i podizanje razine svijesti opće javnosti, ključnih dionika o napretku u postizanju ciljeva iz strateškog dokumenta.

S ciljem jačanja transparentnosti i uključivanja relevantnih dionika u postupke izrade, provedbe te praćenja provedbe i vrednovanja aktivnosti Komunikacijske strategije obraćat će se:

 Tijelima državne i javne uprave

 Organizacijama civilnog društva ◊

 Znanstvenoj i stručnoj javnosti

 Neovisnim institucijama ◊

S ciljem podizanja svijesti o ciljevima strateškog dokumenta i mjerama za realizaciju definiranih ciljeva obraćat će se:

 Medijima ◊

 Organizacijama civilnog društva ◊

 Društvenim skupinama na koje su usmjerene mjere provedbenih dokumenata

 Predstavnicima lokalne, regionalne (područne) samouprave ◊

 Privatnom sektoru ◊

Komunikacijskim aktivnostima usmjerenim privatnom sektoru širi se dosadašnji model komunikacije nadležnog tijela te ću se spomenutim aktivnostima morati posvetiti i prikladna pozornost prilikom izrade pratećih Akcijskih planova. Konačno, većina komunikacijskih aktivnosti biti će usmjerena na nacionalnu razinu, no dio će komunikacijskih aktivnosti obuhvaćati i relevantnu javnost na razini Europske unije. Ciljane skupine u tom smislu obuhvaćaju radna tijela Europske komisije i Vijeća Europe (Europska integracijska mreža, Radna skupina visoke razine za nediskriminaciju, jednakost i različitost, Radna skupina visoke razine za rasizam, ksenofobiju i sve oblike nesnošljivosti, Podskupina za podatke o jednakosti, Podskupina za ravnopravnost LGBTIQ osoba, Podskupina za nacionalnu implementaciju Akcijskog plana protiv rasizma za razdoblje od 2020. do 2025., Upravljački odbor Vijeća Europe za nediskriminaciju, raznolikost i uključivanje).

Komunikacijski kanali, ključni komunikatori i alati

Komunikacija prema ciljanim skupinama provodit će se:

a. posredstvom neposredne komunikacije – Za cijelo vrijeme provedbe aktivnosti u organizaciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina sudionici će biti informirani o fazama izrade tj. provedbe strateškog dokumenta . Konferencije, okrugli stolovi i seminari koristit će se i za mapiranje poteškoća koje se mogu dogoditi u provedbi dokumenta. Pored navedenog, spomenute će prilike biti korištene i kako bi se dodatno informirala javnost o objavljenim sadržajima na službenim stranicama i potaknuo njihov pregled. Osim toga, ključne faze poput usvajanja strateškog dokumenta, objave rezultata planiranih vrednovanja kao i završno evaluacijsko izvješće o provedbi Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. bit će predstavljeni na javnim događanjima pred širokim krugom dionika u skladu s ranijom praksom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Bitno je istaknuti i da će se održavati redoviti sastanci prethodno spomenutih međusektorskih tijela na kojima će se raspravljati o stanju ljudskih prava te izvještavati o provedbi strateškog dokumente i raspravljati o izazovima.

b. posredstvom komunikacijskih kanala :

◊ medija, pri čemu pojam obuhvaća sve vrste medija – televiziju, radio, tisak i internetske portale. Ključne poruke komunicirat će se i u okviru medijske kampanje koja će se provoditi u okviru EU projekata usmjerenih na suzbijanje diskriminacije. ◊

◊ digitalnih komunikacijskih kanala , internetska stranica https://pravamanjina.gov.hr jedan je od ključnih komunikacijskih kanala na kojemu će se kontinuirano obavještavati javnosti o provedbi strateškog dokumenta i rezultatima njegova vrednovanja kao i učincima provedbe dokumenta. ◊

Ključni komunikatori

Uspješna provedba komunikacijske strategije ovisi, između ostalog i o jasno definiranoj hijerarhiji, protokolima te zaduženjima u provedbi komunikacijskih aktivnosti. Posebnu pozornost nužno je posvetiti definiranju ključnih osoba koje će biti nositelji eksterne komunikacije. Prilikom obraćanja javnosti putem medija ili nekog drugog komunikacijskog kanala, potrebno je osigurati jasnoću, prepoznatljivost te ujednačenost komunikacijskog sadržaja.

Komunikacijski alati i predviđene aktivnosti

Provedba Komunikacijske strategije uključivati će sljedeće aktivnosti:

Izradu i distribuciju priopćenja za medije – s ciljem osiguravanja distribucije veće količine relevantnih informacija prema većem broju medija različitih razina djelovanja (nacionalno, lokalno, specijalizirani mediji). Koristit će se u slučajevima kada se komunicira usvajanje strateškog dokumenta te kada se objavljuju rezultati vrednovanja provedbe strateškog dokumenta.

Davanje izjava za medije – aktivnost koja će se provoditi prilikom informiranja o novinama u procesu izrade, provedbi ili praćenja; u prilikama kada je potrebno komunicirati brzo i proaktivno; ili kada postoji poseban interes medija za određene teme Provodit će ju osobe ovlaštene za komunikaciju s medijima na razini koordinativnog tijela.

Intervjui i medijska gostovanja ključnih komunikatora – predstavljaju potporu svim drugim načinima informiranja ciljanih skupina javnosti, a putem ovih aktivnost moguće je osigurati plasman šireg spektra relevantnih informacija.

Odgovori na upite – koristit će se kako bi se postigla kvalitetna dvosmjerna komunikacija te plasman relevantnih i točnih informacija medijima, ali i zainteresiranim građanima koji postavljaju individualne upite Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Prezentacije u okviru događanja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina – na događanjima koja će se organizirati od strane Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kao što su konferencije, okrugli stolovi ili obilježavanje značajnih datuma, prezentirat će se i distribuirati tiskani primjerci Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. kao i izvješće s rezultatima vrednovanja strateškog dokumenta. Po potrebi će se organizirati zasebni događaji, poput okruglih stolova s predstavnicima znanstvene i stručne zajednice, vezani uz teme od posebnog značaja za provedbu strateškog dokumenta.

Prezentacije na događanjima na razini Europske unije i Vijeća Europe – kako bi se informiralo ciljane skupine izvan nacionalnog konteksta o izradi, praćenju i krajnjim rezultatima, Ured će prezentirati učinjeno na događanjima (radnim sastancima/konferencijama/okruglim stolovima) organiziranim od strane nadležnih tijela na razini Europske unije i Vijeća Europe.

Prezentacija u okviru radnih tijela zaduženih za izradu strateških dokumenata povezanih s područjem zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije – predstavnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji sudjeluju u radnim tijelima za izradu strateških dokumenata čiji su nositelji druga tijela državne uprave redovito će u okviru svog djelovanja kroz pravovremeno informiranje osiguravati sinergiju i povezanost između strateških dokumenata komplementarnog sadržaja i prioritetnih područja.

Ključne poruke

◊ Svi imaju jednaka prava, bez diskriminacije ◊

◊ Vlada Republike Hrvatske predana je očuvanju temeljnih prava i sloboda

◊ Vlada Republike Hrvatske strateški djeluje na području izgradnje uključivog i tolerantnog društva koje poštuje ljudska prava i prava nacionalnih manjina ◊

◊ Vlada Republike Hrvatske ulaže napore u suzbijanje svih oblika rasne diskriminacije i ostalih oblika nesnošljivosti ◊

Praćenje i vrednovanje

Uz kontinuirano praćenje provedbe, potrebno je provoditi i evaluaciju uspješnosti provedbe Komunikacijske strategije, te će Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u okviru vrednovanja sredinom provedbenog razdoblja (formativna evaluacija je predviđena tijekom 2023. godine) vrednovati i uspješnost ostvarenja Komunikacijske strategije temeljem definiranih pokazatelja i mjerila uspješnosti. U skladu s dobivenim rezultatima vrednovanja koordinativno tijelo će po potrebi revidirati Akcijski plan za provedbu Komunikacijske strategije.

Međupovezanost

S obzirom na to da je zaštita ljudskih prava horizontalna tema uključena u sektorske i više-sektorske strategije tijela državne uprave nastojat će se osigurati komplementarnost kroz sudjelovanje predstavnika Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u radnim tijelima za izradu strateških dokumenata te kroz učinkovitu komunikaciju u međusektorskim tijelima koja su uključena u praćenje provedbe Nacionalnog plana.