N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22 i 151/22) sadrži odredbe vezane za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, boravka u druge svrhe boravka, digitalnih nomada, autonomnog boravka) te reguliranje stalnog boravka i dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj.
Važećim Zakonom o strancima, između ostalih, prenesena je Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18. 6. 2009.).
U međuvremenu donesena je nova Direktiva kojom se uređuje reguliranje statusa visokokvalificiranih državljana trećih zemalja, slijedom čega su države članice do 18. studenog 2023. godine dužne preuzeti Direktivu (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ.
Zakonom o strancima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad, budući da je u prvih jedanaest mjeseci 2023. godine izdano 160.464 dozvola za boravak i rad. Usporedbe radi, u 2022. godini izdano je 124.121 dozvola za boravak i rad, što je povećanje za 51,4% u odnosu na 2021. godinu, odnosno 86,2% u odnosu na 2020. godinu te za 279,2% u odnosu na 2018. godinu.
Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca, za olakšani ulazak na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. Ulaskom Republike Hrvatske u schengenski prostor državljani država kojima je za ulazak potrebna viza, za odlazak u druge države članice schengenskog prostora nisu u obvezi ishoditi dodatnu vizu za slobodu kretanja do 90 dana na područje drugih država članica. U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci podnose veliki broj zahtjeva nerazmjerno broju zaposlenih hrvatskih državljana i veličini poslovnog subjekta, odnosno više poslodavaca za istog državljanin treće zemlje istovremeno podnose zahtjeve za dozvole za boravak i rad što dovodi do administrativnog opterećenja svih tijela u postupku, državljani trećih zemalja mijenjaju zanimanja bez dokaza da su osposobljeni za obavljanje takvih poslova kada se radi o deficitarnim zanimanjima. Trenutni model izdavanja dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad omogućava rad samo za poslodavca za kojeg je izdana, kao i samo na poslovima za koje je izdana, što znači da je u slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni rad državljana treće zemlje sukladno općem propisu o radu, potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad (podnošenje zahtjeva, novo mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, plaćanje upravnih pristojbi, te ishođenje nove biometrijske dozvole boravka), što također predstavlja administrativno opterećenje tijela koje sudjeluju u postupku, državljana trećih zemalja, kao i poslodavaca. Također, u slučaju prestanka radnog odnosa državljana treće zemlje ukida se dozvola za boravak i rad, dok se u najčešćem broju slučajeva pokazalo da državljani trećih zemalja već imaju novog poslodavca, što zahtijeva provođenje novog postupka izdavanja dozvole za boravak i rad.
Dozvole za boravak i rad izdaju se na razdoblje trajanja ugovora o radu, a najduže na rok od godinu dana, dok se dozvole za boravak i rad za sezonske radnike izdaju na maksimalno šest mjeseci u razdoblju od 12 mjeseci. Mogućnost rada državljana trećih zemalja kao sezonskih radnika do maksimalno šest mjeseci, osobito u djelatnosti turizma i ugostiteljstva, pokazalo se kao nedostatno za potrebe turističkog sektora. Broj dozvola za boravak i rad koje se izdaju za cjelogodišnji rad u zadnjih nekoliko godina bilježe značajan porast, a ograničenje njihovog trajanja na godinu dana ne prati potrebe gospodarskog sektora, uslijed čega dolazi do velikog administrativnog opterećenja poslodavaca i tijela koja sudjeluju u postupku.
Državljani trećih zemalja koji su Republiku Hrvatsku dolaze radi useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva reguliraju privremeni boravak iz humanitarnih razloga, kao i ostale kategorije, primjerice žrtve trgovanja ljudima, te trenutno u odredbama Zakona nisu izdvojeni kao posebna ciljana skupina.
Studenti koji su imali odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ne mogu steći dugotrajni boravak, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pravne stečevine EU, budući da im se samo pola tog razdoblja računa za potrebe odobrenja dugotrajnog boravka.
U praksi je uočeno da se određene kategorije državljana trećih zemalja koji zbog prirode svog posla ili obiteljskih veza s hrvatskim državljanima koji su od strane javnih tijela upućeni na rad u inozemstvo moraju boraviti u inozemstvu duži period, susreću s poteškoćama u ispunjavanju uvjeta za dugotrajni ili stalni boravak.
Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom
Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o strancima uredit će se:
- preuzimanje Direktive (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ
- odredbe u dijelu odobravanja privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva
- odredbe u dijelu zapošljavanja državljana trećih zemalja
- uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac radi dobivanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
- povoljnije stjecanje stalnog boravka za studente koji su imali pet godina neprekidno odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, od čega najmanje tri godine u svrhu studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj ili poslijediplomskoj razini, ako su stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaposleni su u Republici Hrvatskoj
- stjecanje dugotrajnog i stalnog boravka uzimajući u obzir dužinu izbivanja iz Republike Hrvatske za državljane treće zemlje koji zbog prirode posla koji obavljaju duže izbivaju iz Republike Hrvatske (upućeni radnici u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarske Konfederacije, koji radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti borave u inozemstvu, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu), a posebno je prepoznata kategorija člana obitelji službenika tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo prema posebnim propisima
- prekršajne odredbe vezano za novi raspon i iznose novčanih kazni, te dodatno usklađivanje s materijalnim odredbama.
Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem predloženog Zakona omogućit će se reguliranje boravka državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji kako je propisano Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ do 18. studenog 2023. godine.
Omogućit će se reguliranje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva te se, u cilju zadržavanja visokoobrazovanih državljana trećih zemalja koji su u Republici Hrvatskoj studirali i stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja i zaposlili se, propisuju povoljnije odredbe za stjecanje stalnog boravka.
Adresirat će se uočeni izazovi u primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad, na način da će se dopuniti odredbe koje se odnose na davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u cilju zaštite domaćeg tržišta rada te radnika-državljana trećih zemalja uređene su odredbe koje se odnose na ugovor o radu koji ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe i plaću koja se isplaćuje državljaninu treće zemlje, koja ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima. Dopunit će se odredbe za izdavanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za poslodavce, koje se odnose na podmirene obveze po osnovi javnih davanja, uvjet kontinuiranog zaposlenja najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske (u zadnjih godinu dana, umjesto šest mjeseci kao do sada), te se uvodi novi uvjet da se neće izdati dozvola za boravak i rad poslodavcu kojem je pravomoćno izrečena kaznena sankcija iz područja opće sigurnosti ili prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te zaštite na radu, uvjet ostvarenog prometa u određenom iznosu, da poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada. Za sva zanimanja (deficitarna i nedeficitarna) uveden je uvjet omjera zaposlenih državljana Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije i radnika-državljana trećih zemalja. U cilju olakšanja provođenja kontrole kao i zaštite radnika i njihovih prava, propisana je veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko osiguranje).
Provedbom ovog Zakona, osigurat će se administrativno rasterećenje poslodavaca te službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, učinkovitije provođenje postupaka te zaštita radnika-državljana trećih zemalja i zadržavanje postojeće strane radne snage, uz poštivanje svih sigurnosnih aspekata.
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22 i 151/22) sadrži odredbe vezane za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, boravka u druge svrhe boravka, digitalnih nomada, autonomnog boravka) te reguliranje stalnog boravka i dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj.
Važećim Zakonom o strancima, između ostalih, prenesena je Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18. 6. 2009.).
U međuvremenu donesena je nova Direktiva kojom se uređuje reguliranje statusa visokokvalificiranih državljana trećih zemalja, slijedom čega su države članice do 18. studenog 2023. godine dužne preuzeti Direktivu (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ.
Zakonom o strancima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad, budući da je u prvih jedanaest mjeseci 2023. godine izdano 160.464 dozvola za boravak i rad. Usporedbe radi, u 2022. godini izdano je 124.121 dozvola za boravak i rad, što je povećanje za 51,4% u odnosu na 2021. godinu, odnosno 86,2% u odnosu na 2020. godinu te za 279,2% u odnosu na 2018. godinu.
Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca, za olakšani ulazak na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. Ulaskom Republike Hrvatske u schengenski prostor državljani država kojima je za ulazak potrebna viza, za odlazak u druge države članice schengenskog prostora nisu u obvezi ishoditi dodatnu vizu za slobodu kretanja do 90 dana na područje drugih država članica. U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci podnose veliki broj zahtjeva nerazmjerno broju zaposlenih hrvatskih državljana i veličini poslovnog subjekta, odnosno više poslodavaca za istog državljanin treće zemlje istovremeno podnose zahtjeve za dozvole za boravak i rad što dovodi do administrativnog opterećenja svih tijela u postupku, državljani trećih zemalja mijenjaju zanimanja bez dokaza da su osposobljeni za obavljanje takvih poslova kada se radi o deficitarnim zanimanjima. Trenutni model izdavanja dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad omogućava rad samo za poslodavca za kojeg je izdana, kao i samo na poslovima za koje je izdana, što znači da je u slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni rad državljana treće zemlje sukladno općem propisu o radu, potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad (podnošenje zahtjeva, novo mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, plaćanje upravnih pristojbi, te ishođenje nove biometrijske dozvole boravka), što također predstavlja administrativno opterećenje tijela koje sudjeluju u postupku, državljana trećih zemalja, kao i poslodavaca. Također, u slučaju prestanka radnog odnosa državljana treće zemlje ukida se dozvola za boravak i rad, dok se u najčešćem broju slučajeva pokazalo da državljani trećih zemalja već imaju novog poslodavca, što zahtijeva provođenje novog postupka izdavanja dozvole za boravak i rad.
Dozvole za boravak i rad izdaju se na razdoblje trajanja ugovora o radu, a najduže na rok od godinu dana, dok se dozvole za boravak i rad za sezonske radnike izdaju na maksimalno šest mjeseci u razdoblju od 12 mjeseci. Mogućnost rada državljana trećih zemalja kao sezonskih radnika do maksimalno šest mjeseci, osobito u djelatnosti turizma i ugostiteljstva, pokazalo se kao nedostatno za potrebe turističkog sektora. Broj dozvola za boravak i rad koje se izdaju za cjelogodišnji rad u zadnjih nekoliko godina bilježe značajan porast, a ograničenje njihovog trajanja na godinu dana ne prati potrebe gospodarskog sektora, uslijed čega dolazi do velikog administrativnog opterećenja poslodavaca i tijela koja sudjeluju u postupku.
Državljani trećih zemalja koji su Republiku Hrvatsku dolaze radi useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva reguliraju privremeni boravak iz humanitarnih razloga, kao i ostale kategorije, primjerice žrtve trgovanja ljudima, te trenutno u odredbama Zakona nisu izdvojeni kao posebna ciljana skupina.
Studenti koji su imali odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ne mogu steći dugotrajni boravak, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pravne stečevine EU, budući da im se samo pola tog razdoblja računa za potrebe odobrenja dugotrajnog boravka.
U praksi je uočeno da se određene kategorije državljana trećih zemalja koji zbog prirode svog posla ili obiteljskih veza s hrvatskim državljanima koji su od strane javnih tijela upućeni na rad u inozemstvo moraju boraviti u inozemstvu duži period, susreću s poteškoćama u ispunjavanju uvjeta za dugotrajni ili stalni boravak.
Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom
Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o strancima uredit će se:
- preuzimanje Direktive (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ
- odredbe u dijelu odobravanja privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva
- odredbe u dijelu zapošljavanja državljana trećih zemalja
- uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac radi dobivanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
- povoljnije stjecanje stalnog boravka za studente koji su imali pet godina neprekidno odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, od čega najmanje tri godine u svrhu studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj ili poslijediplomskoj razini, ako su stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaposleni su u Republici Hrvatskoj
- stjecanje dugotrajnog i stalnog boravka uzimajući u obzir dužinu izbivanja iz Republike Hrvatske za državljane treće zemlje koji zbog prirode posla koji obavljaju duže izbivaju iz Republike Hrvatske (upućeni radnici u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarske Konfederacije, koji radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti borave u inozemstvu, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu), a posebno je prepoznata kategorija člana obitelji službenika tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo prema posebnim propisima
- prekršajne odredbe vezano za novi raspon i iznose novčanih kazni, te dodatno usklađivanje s materijalnim odredbama.
Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem predloženog Zakona omogućit će se reguliranje boravka državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji kako je propisano Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ do 18. studenog 2023. godine.
Omogućit će se reguliranje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva te se, u cilju zadržavanja visokoobrazovanih državljana trećih zemalja koji su u Republici Hrvatskoj studirali i stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja i zaposlili se, propisuju povoljnije odredbe za stjecanje stalnog boravka.
Adresirat će se uočeni izazovi u primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad, na način da će se dopuniti odredbe koje se odnose na davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u cilju zaštite domaćeg tržišta rada te radnika-državljana trećih zemalja uređene su odredbe koje se odnose na ugovor o radu koji ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe i plaću koja se isplaćuje državljaninu treće zemlje, koja ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima. Dopunit će se odredbe za izdavanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za poslodavce, koje se odnose na podmirene obveze po osnovi javnih davanja, uvjet kontinuiranog zaposlenja najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske (u zadnjih godinu dana, umjesto šest mjeseci kao do sada), te se uvodi novi uvjet da se neće izdati dozvola za boravak i rad poslodavcu kojem je pravomoćno izrečena kaznena sankcija iz područja opće sigurnosti ili prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te zaštite na radu, uvjet ostvarenog prometa u određenom iznosu, da poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada. Za sva zanimanja (deficitarna i nedeficitarna) uveden je uvjet omjera zaposlenih državljana Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije i radnika-državljana trećih zemalja. U cilju olakšanja provođenja kontrole kao i zaštite radnika i njihovih prava, propisana je veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko osiguranje).
Provedbom ovog Zakona, osigurat će se administrativno rasterećenje poslodavaca te službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, učinkovitije provođenje postupaka te zaštita radnika-državljana trećih zemalja i zadržavanje postojeće strane radne snage, uz poštivanje svih sigurnosnih aspekata.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova