Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacije doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija , standardi za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova i trgovačkih društava odnosno ovlaštenih doktora medicine specijalista koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža, način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije, minimalni uvjeti za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora medicine te djelomično izuzeće od dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je posljednje izmijenjena Delegiranom odlukom Komisije (EU) 2021/2183 оd 25. kolovoza 2021. o izmjeni Priloga V. Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s dokazima o formalnoj osposobljenosti i nazivima tečajeva osposobljavanja (priopćeno pod brojem dokumenta C(2021) 6111) (Tekst značajan za EGP) (SL L 444, 10. 12. 2021.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2005/36/EZ).

Članak 2.

Ovaj Pravilnik sadrži programe specijalizacija iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ.

Članak 3.

Izrazi koji se koriste u ovome Pravilniku, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 4.

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1.  specijalizacija   je oblik stručnog usavršavanja kroz organizirano stjecanje kompetencija prema propisanom programu

2.  u ž a specijalizacija   je nastavak stručnog usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije putem stjecanja dodatnih kompetencija prema propisanom programu uže specijalizacije

3.  program specijalizacije   definira sadržaj i trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove i trgovačka društva odnosno ovlašteni doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija, obrazac praćenja obavljenih zahvata, a uključuje i poslijediplomski specijalistički studij za grane specijalizacije

4.  zajedni č ko deblo   je zajednički dio specijalizacije za internističke, kirurške i ostale specijalizacije, koje obuhvaća usavršavanje o temeljnim kompetencijama za navedene specijalnosti

5.  ishodi u č enja   obuhvaćaju iskaz o tome što specijalizant treba naučiti, razumjeti ili biti sposoban učiniti nakon završenog programa specijalizacije

6.  kompetencije   predstavljaju skup znanja, vještina i profesionalnog ponašanja, a razlikuju se opće i posebne kompetencije vezane uz poseban program usavršavanja. Postoje tri razine usvojenih kompetencija:

◊ Razina 1 je razina na kojoj je specijalizant svladao tematsko područje na osnovnoj razini i potrebna mu je pomoć te stručni nadzor u radu i rješavanju problema iz tematskog područja

◊ Razina 2 je razina na kojoj je specijalizant djelomično svladao tematsko područje i uz djelomični stručni nadzor u mogućnosti je raditi i rješavati probleme iz tematskog područja

◊ Razina 3 je razina na kojoj je specijalizant u potpunosti svladao tematsko područje, poznaje odgovarajuću literaturu i u mogućnosti je samostalno raditi i rješavati probleme iz tematskog područja

7.  specijalizant   je doktor medicine kojem je ministarstvo nadležno za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dalo odobrenje za specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju

8.  glavni mentor   je doktor medicine specijalist sa znanstveno-nastavnim zvanjem ili nazivom primarijus iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava ili doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje deset godina specijalističkog staža, koji je imenovan za glavnog mentora u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika ili koji je imenovan za glavnog mentora specijalizacije primarne razine zdravstvene zaštite u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno specijalističkoj ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika.

9.  mentor   je doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkog staža. U slučaju kada se uvodi novo specijalističko usavršavanje, mentor je i doktor medicine specijalist srodne grane specijalizacije za koju se izvodi program specijalističkog usavršavanja s najmanje pet godina specijalističkog staža

10.  komentor   je specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava, s najmanje pet godina specijalističkog iskustva, koji nadzire dio programa predviđen specijalističkim usavršavanjem u zdravstvenoj ustanovi u koju se upućuje ili specijalist specijalističke grane srodne grani specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, s najmanje pet godina specijalističkog iskustva ili stručnjak određenog područja koji nadzire dio programa predviđen specijalističkim usavršavanjem

11.  kandidat   je doktor medicine koji nakon uspješno završenog programa specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje specijalističkog ispita u Ministarstvu. Kandidat je i doktor medicine specijalist koji nakon uspješno završenog programa uže specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje ispita uže specijalnosti u Ministarstvu

12.  osobnik specijalizanta   obuhvaća knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, potvrde o sudjelovanju na stručnim skupovima kao i druge aktivnosti iz područja specijalizacije

13.  ispitiva č  na specijalističkom ispitu je doktor medicine specijalist iste specijalnosti sa znanstveno-nastavnim zvanjem na sveučilištu zdravstvenog usmjerenja i iskustvom mentora na specijalističkom usavršavanju ili doktor medicine specijalist iste specijalnosti i iskustvom mentora na specijalističkom usavršavanju

14.  ispitna komisija   je povjerenstvo sastavljeno od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti. Ispitna komisija je i komisija sastavljena od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti – s istom ili srodnom užom specijalnošću

15.  ovla š tenje za provo đ enje specijalisti č kog usavr š avanja   je odobrenje zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno doktoru medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu, koji moraju ispunjavati sve opće i posebne uvjete (organizacija, oprema, broj specifičnih pretraga i zahvata, broj bolesnika, itd.) propisane ovim Pravilnikom i programom pojedine specijalizacije

16.  Nacionalno povjerenstvo za specijalisti č ko usavr š avanje doktora medicine (u daljnjem tekstu: Nacionalno povjerenstvo)   je tijelo koje imenuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) na vrijeme od pet godina, a čine ga jedan predstavnik Hrvatske liječničke komore, tri predstavnika Ministarstva, jedan predstavnik Nacionalnog zdravstvenog vijeća, po jedan predstavnik svakog medicinskog fakulteta kojem je osnivač Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: medicinski fakultet), jedan predstavnik Hrvatskog liječničkog zbora i jedan predstavnik Hrvatskog društva mladih liječnika. Predsjednika povjerenstva imenuje ministar između članova Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine.

17. Povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine za pojedinu granu specijalizacije (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) je stručno i savjetodavno tijelo Ministarstva koje se osniva za svaku pojedinu granu specijalizacije, a koje daje stručna mišljenja vezana za provođenje grane specijalizacije za koju je nadležan, čije su ovlasti propisane ovim Pravilnikom.

18.  me đ unarodni posjet   je svaki posjet međunarodne organizacije, udruženja, zdravstvene ustanove ili druge pravne osobe koja se bavi područjem specijalističkog usavršavanja doktora medicine ili provodi specijalističko usavršavanje doktora medicine. Međunarodni posjet provodi se u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama i trgovačkim društvima, odnosno kod ovlaštenog doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu i na fakultetima ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj. U svakom međunarodnom posjetu sudjeluju i predstavnici određenog specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Pravilnika.

19.  sporazum   za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja je sporazum koji sklapaju ovlaštena zdravstvena ustanova iz članka 5. ovoga Pravilnika i ovlaštena zdravstvena ustanova, trgovačko društvo, odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika, a koji treba jamčiti izvođenje specijalističkog usavršavanja uz definiran sadržaj i razinu kompetencije koja se može u njima odvijati

20.  povjerene specijalisti č ke aktivnosti   je okvir s opisom i popisom specijalističkih aktivnosti koje su rezervirane za određenu granu specijalizacije

21. završni ispit je ispit kojeg s pecijalizant polaže nakon završenog zajedničkog internističkog debla, odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla

22. specijalistički ispit je ispit koji polaže specijalizant koji je obavio cjelokupni program specijalizacije, a sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela te se provodi kao pisani i usmeni ispit.

II. STANDARDI ZA ODREĐIVANJE OVLAŠTENIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA I TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ODNOSNO DOKTORA MEDICINE SPECIJALISTA KOJI OBAVLJAJU PRIVATNU PRAKSU

Članak 5.

(1) Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju od najmanje 50% od ukupnog trajanja specijalizacije obavlja se u zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava sljedeće uvjete:

- obavljaju se stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije u punom opsegu rada

- obavlja se sveučilišna nastava i provodi znanstveni rad

- ima dostupne medicinske tekstove i literaturu u pisanom ili elektroničkom obliku

- ima odgovarajući prostor i medicinsku opremu

- ima osiguran prostor za rad i usavršavanje specijalizanata (radne prostorije, dvorane i sl.)

- provodi se liječenje bolesnika u specijalističko – konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz provođenje praktičnih procedura potrebnih za stjecanje kompetencija propisanih za određenu specijalizaciju

- ima u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista u znanstveno-nastavnom zvanju ili stručnom zvanju ili dva doktora medicine specijalista s najmanje deset godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava

- ima zaposlene doktore medicine specijaliste drugih medicinskih specijalnosti, kako bi se omogućilo da specijalizant stekne kompetencije iz programa specijalizacije

- ima zaposlene stručnjake drugih struka kako bi se omogućilo da specijalizant stekne kompetenciju timskog rada u skrbi bolesnika

- ima glavnog mentora za određenu granu specijalizacije

- ima listu mentora u omjeru da jedan mentor može voditi tri specijalizanta, a iznimno da može voditi i više specijalizanata sukladno članku 14. stavku 4. ovoga Pravilnika

- ima organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite

- upravlja kvalitetom unutar zdravstvene ustanove: planira zdravstvene radnike, donosi redovita izvješća o kvaliteti te ima vanjsku procjenu kvalitete rada

- ispunjava posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije

- transparentno provodi specijalističko usavršavanje: do 15. siječnja za prethodnu kalendarsku godinu donosi izvješće o procjeni uspješnosti provedbe programa specijalizacije za svaku specijalizaciju, na temelju prikupljenih anonimnih anketa. Anonimnu anketu ispunjava svaki specijalizant jednom godišnje u tijeku specijalizacije.

(2) Anketa iz stavka 1. podstavka 15. ovoga članka provodi se sukladno Smjernicama za provedbu ankete koje se nalaze u Prilogu X. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

Članak 6.

(1) Zdravstvena ustanova i trgovačko društvo odnosno privatna praksa doktora medicine specijaliste u kojoj se obavlja dio specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju do 50 % od ukupnog trajanja specijalizacije ispunjava sljedeće uvjete:

- u njoj se obavljaju stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije

- ima odgovarajući prostor i medicinsku opremu

- ima osiguran prostor za rad i usavršavanje specijalizanata (radni prostor, edukacijska dvorana i sl.)

- ima u radnom odnosu s punim radnim vremenom najmanje dva doktora medicine specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkoga staža

- provodi se liječenje bolesnika u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz provođenje praktičnih procedura potrebnih za stjecanje kompetencija propisanih za određenu specijalizaciju – ima organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite

- upravlja kvalitetom unutar zdravstvene ustanove: planira zdravstvene radnike, redovita izvješća o kvaliteti te ima vanjsku procjenu kvalitete rada

- ima listu mentora u omjeru da jedan mentor može voditi tri specijalizanata, a iznimno da može voditi i više specijalizanata sukladno članku 14. stavku 4. ovoga Pravilnika

- ispunjava posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije

- transparentno provodi specijalističko usavršavanje: do 15. siječnja za prethodnu kalendarsku godinu donosi izvješće o procjeni uspješnosti provedbe programa specijalizacije za svaku specijalizaciju, na temelju prikupljenih anonimnih anketa, koju ispunjava svaki specijalizant jednom godišnje u tijeku specijalizacije.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dio programa specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili specijalističko – konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti može se obaviti u specijalističkoj ordinaciji privatne prakse u kojoj zdravstvenu djelatnost iste grane specijalnosti obavlja specijalist s najmanje pet godina specijalističkog staža.

Članak 7.

(1) Ministarstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine, rješenjem ovlašćuje zdravstvenu ustanovu koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika te zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo i doktora medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu, a koje ispunjavaju uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije, a za specijalizaciju iz sudske medicine te patologije i citologije medicinski fakultet ako ispunjava uvjete.

(2) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika predlaže granu specijalizacije koje će se u toj ustanovi provoditi, predlaže dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj ustanovi izvoditi, jednog glavnog mentora za pojedinu granu specijalizacije, te predlažu zdravstvene ustanove, trgovačka društva odnosno doktora medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja.

(3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, zdravstvena ustanova obvezna je priložiti elaborat o radu koji sadrži broj zahvata, pregleda i pacijenata s određenom dijagnozom koji se liječe u toj zdravstvenoj ustanovi, a koji su nužni da specijalizant stekne propisane kompetencije te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. ovoga Pravilnika.

(4) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu koja ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika predlaže granu specijalizacije koja će se u njima provoditi, dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se provoditi, mentore za pojedinu granu specijalizacije te zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja na temelju programa specijalističkog usavršavanja za određenu specijalizaciju.

(5) U zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu obvezni su priložiti elaborat o radu koji sadrži broj zahvata, pregleda i pacijenata s određenom dijagnozom koji se liječe u toj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno privatnoj praksi a koji su nužni da specijalizant stekne propisane kompetencije te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

(6) Za omogućavanje provođenja specijalističkog usavršavanja odgovara odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi i trgovačkom društvu odnosno rukovoditelj jedinice u kojoj se specijalističko usavršavanje provodi, te doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu.

(7) O nastalim promjenama u vezi ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je dano ovlaštenje Ministarstva za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane, ravnatelj zdravstvene ustanove, osoba ovlaštena za vođenje poslova trgovačkog društva i nositelj privatne prakse obvezan je obavijestiti Ministarstvo u roku od 30 dana od dana nastupa promjene.

(8) Ministarstvo vodi evidenciju zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava i doktora medicine specijalista koji obavljaju privatnu praksu ovlaštenih za obavljanje specijalističkog usavršavanja.

(9) Zdravstvena ustanova iz članka 5. ovoga Pravilnika obvezna je objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije s podacima o glavnom mentoru, listu mentora te podatke o vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji je ustanova ovlaštena.

(10) Zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika obvezni su objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije, listu mentora te podatke o vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji su ovlašteni.

Članak 8.

(1) Zdravstvene ustanove, trgovačka društva, doktori medicine specijalisti koji obavljaju privatnu praksu odnosno medicinski fakulteti koji su ovlašteni za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora medicine sukladno članku 7. ovoga Pravilnika, obvezni su Ministarstvu dostavljati godišnje izvješće o provođenju specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz njihove nadležnosti najkasnije do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta za obavljanje specijalističkog usavršavanja iz članka 5. ovoga Pravilnika odnosno iz članka 6. ovoga Pravilnika.

III. UVJETI ZA SPECIJALIZANTA

Članak 9.

(1) Doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije odnosno uže specijalizacije.

(2) Ne može se provoditi stručno usavršavanje putem uže specijalizacije koja ima isti naziv kao i specijalizacija upisana u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ.

(3) Popis specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu I. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, a popis užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu III. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(4) Programi specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalaze se u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio, a obuhvaćaju sadržaj, trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove i trgovačka društva, odnosno ovlašteni doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija te obrazac praćenja zahvata te se objavljuju u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranicama Ministarstva.

(5) Programi užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskani su u Prilogu I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09), Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine«, br. 116/15, 62/16) i Ispravku Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 69/16).

Članak 10.

(1) Specijalističko usavršavanje sadrži teorijski i praktični program, koji traje u vremenskom razdoblju određenom programom iz Priloga II. ovoga Pravilnika. Specijalističko usavršavanje provodi se u punoj satnici i punom opsegu u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama i trgovačkim društvima, odnosno kod ovlaštenog doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu odnosno tijelu određenom programom iz Priloga II. ovoga Pravilnika. Teorijski dio programa obavlja se u punoj satnici i punom opsegu na medicinskom fakultetu. Tijekom teorijskog dijela programa specijalizant stječe teorijsko znanje koje je temelj za kompetencije propisane programom specijalizacije. Specijalizant stječe praktične i kliničke vještine, temeljne kompetencije za određenu specijalnost uz propisan broj procedura iz programa specijalizacije.

(2) Specijalizant sudjeluje u aktivnostima i odgovornostima predviđenim programom specijalizacije. Specijalizant stječe ishode učenja i kompetencije: znanje, vještine i profesionalno ponašanje. Ishodi učenja specijalizacije obuhvaćaju ono što specijalizant zna, razumije i sposoban je učiniti tijekom i nakon specijalističkog usavršavanja.

Članak 11.

(1) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja već obavljen u okviru drugog programa specijalističkog usavršavanja specijalističke kvalifikacije upisane u Prilog V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ ako je doktor medicine specijalist stekao diplomu o specijalističkom usavršavanju iz točke 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ ili specijalističku kvalifikaciju u skladu s programom i vremenskim trajanjem iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije i ako je vremensko trajanje isto ili duže od vremenskog trajanja iz točke 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ te ako je provedeno specijalističko usavršavanje u skladu s člankom 25. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.

(2) Izuzeće iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može odobriti za najviše polovinu trajanja programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga II. ovoga Pravilnika.

(3) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine specijalizacija iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se i pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja obavljen tijekom zajedničkog internističkog debla ili zajedničkog kirurškog debla u Republici Hrvatskoj iz Priloga II. ovoga Pravilnika.

(4) Djelomično izuzeće iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo može odobriti za najviše uspješno završeno zajedničko internističko deblo ili zajedničko kirurško deblo.

Članak 12.

(1) Uvjeti za prestanak specijalizacije ostvareni su ako tijekom specijalizacije:

1.specijalizantu prestane radni odnos u zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu odnosno prestane njegovo pravo na obavljanje privatne prakse te u pravnoj ili fizičkoj osobi, odnosno u tijelu iz članka 182. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon)

2.od specijalizacije odustane specijalizant kojem je specijalizacija odobrena za vlastite potrebe

3.glavni mentor sukladno odredbi članka 18. stavka 4. ovoga Pravilnika utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava

4.ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu sukladno članku 18. stavku 2. ovoga Pravilnika

5.ako po četvrti put ne položi specijalistički ispit.

(2) Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi Ministarstvo na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, doktora medicine privatne prakse iz članka 182. stavka 1. Zakona odnosno pravne ili fizičke osobe, odnosno tijela iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(3) Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju iz stavka 1. točke 5. ovoga članka Ministarstvo donosi po službenoj dužnosti.

(4) Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se isprave kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga članka.

IV. UVJETI ZA GLAVNOG MENTORA, MENTORA I KOMENTORA

Članak 13.

(1) Ravnatelj zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika predlaže jednog glavnog mentora za svaku specijalizaciju, a Povjerenstvo predlaže glavnog mentora za specijalizacije iz obiteljske medicine, školske i adolescentne medicine te medicine rada i športa. Glavni mentor mora biti u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je predložen za glavnog mentora. Glavni mentor treba imati temeljne kompetencije za mentora i pedagoške vještine.

(2) Glavni mentor je odgovoran za praćenje i pravilnu provedbu cjelokupnog programa specijalističkog usavršavanja u zdravstvenoj ustanovi.

(3) Glavni mentor odgovoran je za svoj rad Povjerenstvu.

(4) Zadaci glavnog mentora su:

◊ dogovaranje radnih zadataka s mentorima i komentorima u skladu s programom specijalizacije

◊ koordiniranje i nadziranje tijek specijalizacije

◊ praćenje napretka specijalizanta

◊ organiziranje rasprave o stručnim pitanjima

◊ održavanje redovitih sastanaka mentora i specijalizanata u vezi stručnih tema

◊ surađuje s mentorima

◊ određivanje komentora

◊ redovito provjeravanje znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina primjenom metoda praćenja specijalizanata

◊ odgovornost za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju

◊ obavljanje poslova koji osiguravaju stjecanje svih znanja, vještina i kompetencija potrebnih za završetak specijalizacije.

(5) Ministarstvo vodi evidenciju glavnih mentora po granama specijalizacije i ustanovama koje imaju ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 14.

(1) Mentor mora biti u radnom odnosu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno mora biti nositelj privatne prakse doktora medicine specijaliste te treba imati temeljne kompetencije za mentora i pedagoške vještine.

(2) Specijalizant u svakoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu u kojoj obavlja dio programa specijalizacije ima mentora ili komentora.

(3) Mentor može istovremeno voditi najviše tri specijalizanta te je obvezan provesti najmanje tri sata tjedno u radu sa specijalizantom.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministra, mentor može istovremeno voditi i više od tri specijalizanta.

(5) Za svoj rad mentor je odgovoran glavnom mentoru u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i Povjerenstvu.

(6) Zadaci mentora su:

◊ vođenje i nadgledanje određenog dijela specijalizacije

◊ kontinuirano praćenje napredovanja specijalizanta u stjecanju kompetencija i propisanih stručnih aktivnosti

◊ jednom godišnje izvijestiti glavnog mentora o napretku specijalizanta o stečenim kompetencijama treće razine

◊ redovito provjeravanje znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina te metoda praćenja napredovanja specijalizanata – suradnja s glavnim mentorom, mentorima i komentorima

◊ odgovoran je za propisano provođenje programa specijalističkog usavršavanja

◊ prilagođava provedbu specijalističkog usavršavanja sukladno ostvarenim kompetencijama i napredovanju specijalizanta te po potrebi savjetuje dulji boravak na određenom odjelu radi stjecanja vještina

◊ odgovoran je za vjerodostojnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta u stjecanju kompetencija za dio programa koji potpisuje te za točnost podataka u dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju za dio programa koji potpisuje.

Članak 15.

(1) Komentor mora biti u radnom odnosu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi odnosno trgovačkom društvu sukladno članku 7. ovoga Pravilnika. Komentor treba imati temeljne kompetencije za mentora i pedagoške vještine.

(2) Glavni mentor određuje komentora tijekom specijalističkog usavršavanja sukladno programu specijalističkog usavršavanja najkasnije dva mjeseca prije upućivanja na dio programa koji nadzire komentor odnosno prije upućivanja u drugu zdravstvenu ustanovu.

(3) Za svoj rad komentor je odgovoran glavnom mentoru u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i Povjerenstvu.

(4) Zadaci komentora su:

◊ vođenje i nadziranje određenog dijela specijalizacije

◊ suradnja s glavnim mentorom i mentorom

◊ odgovoran je za propisano provođenje dijela programa specijalističkog usavršavanja

◊ odgovoran je za vjerodostojnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta u stjecanju kompetencija za dio programa koji potpisuje te za vjerodostojnost podataka u dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju za dio programa koji potpisuje.

V. ORGANIZACIJA SPECIJALISTIČKOG USAVRŠAVANJA

Članak 16.

(1) Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije.

(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka glavni mentor obvezan je izraditi raspored obavljanja propisanog programa specijalističkog usavršavanja, s mentorima dogovoriti obavljanje specijalizacije u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika te utvrditi dan početka specijalizacije, o čemu obavještava specijalizanta.

(3) Raspored obavljanja programa specijalističkog usavršavanja sadrži dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika u trajanju od najmanje 50 % od ukupnog trajanja specijalizacije i dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika u trajanju do 50% od ukupnog trajanja specijalizacije.

(4) Sporazumom za obvezno obavljanje dijela specijalističkog usavršavanja iz članka 7. stavaka 2. i 4. ovoga Pravilnika zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvene ustanove, trgovačka društva odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika, određuju obavljanje dijelova specijalističkog usavršavanja u cilju stjecanja potrebnih znanja i vještina na različitim razinama zdravstvene djelatnosti.

Članak 17.

(1) Prije isteka probnog rada specijalizanta u trajanju od šest mjeseci, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. Zakona o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem je li specijalizant zadovoljio na probnom radu .

(2) Ravnatelj iz stavka 1. ovoga članka obvezan je donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora.

(3) Ako mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje glavnog mentora .

(4) Ako glavni mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje Ministarstvo, zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona i Povjerenstvo.

(5) Mentorstvo glavnom mentoru može prestati iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

(6) Mentorstvo mentoru može prestati iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

Članak 18.

(1) Dio programa specijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe mora obuhvaćati sadržaje stjecanja općih kompetencija iz područja:

◊ komunikacijske vještine

◊ timski rad

◊ znanstveni rad

◊ stjecanje i prenošenje znanja

◊ upravljanje sustavom

◊ profesionalni razvoj

◊ etika i propisi

◊ promocija zdravlja.

(2) Dio teorijskog programa specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka, uključujući i poslijediplomski specijalistički studij, obavlja se na medicinskom fakultetu. Poslijediplomski specijalistički studij traje tri mjeseca. Tijekom trajanja poslijediplomskog specijalističkog studija specijalizant ne provodi praktični dio specijalizacije u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ili zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika.

(3) Dio programa iz stavka 1. ovoga članka sastavni je dio specijalističkog usavršavanja te se organizira u nastavnom obliku za specijalizante različitih usmjerenja specijalizacije.

(4) Tijekom obavljanja programa specijalizacije specijalizant mora sudjelovati na redovitim stručnim sastancima te:

◊ najmanje dva puta po godini trajanja specijalizacije na stručnom sastanku dati prikaz slučaja bolesnika i

◊ ukupno tijekom trajanja specijalizacije u suradnji s mentorom ili komentorom objaviti najmanje jedan stručni rad iz područja specijalizacije.  

(5) Specijalističko usavršavanje temelji se na stjecanju kompetencija, pa specijalizant godišnje treba steći najmanje 20% kompetencija 3 razine iz programa specijalizacije.

(6) Ako specijalizant nije stekao kompetencije u predviđenom vremenskom trajanju, mentor može produžiti vremensko trajanje dijela specijalističkog usavršavanja. Specijalističko usavršavanje može se ukupno produžiti za najviše šest mjeseci.

Članak 19.

(1) Specijalizant u pravilu provodi program specijalizacije bez prekida. Vrijeme godišnjeg odmora sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne smatra se prekidom, već je uračunato u vrijeme trajanja specijalizacije i za dio godišnjeg odmora koji je dulji od mjesec dana, specijalizacija se produljuje.

(2) O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalističkog usavršavanja zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona obvezan je izvijestiti Ministarstvo.

(3) Iznimka od stavka 2. ovoga članka jest stručno ili znanstveno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, korištenje dopusta sukladno propisu kojim se regulira rodiljni, posvojiteljski i roditeljski dopust, komplikacije u trudnoći, privremene nesposobnosti za rad, izvršenje vojne obveze te pritvor dulji od 30 dana .

(4) Za prekid iz stavka 3. ovoga članka prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse, odnosno čelnika tijela iz stavka 2. ovoga članka prilikom prijave specijalističkog ispita.

(5) U slučaju prekida specijalizacija se produljuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

(6) Ako se dio specijalističkog usavršavanja obavlja u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u inozemstvu, a koji dio je sukladan programu specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj, specijalizacija se ne produljuje. O dijelu programa specijalističkog usavršavanja obavljenom u inozemstvu specijalizant je obavezan donijeti dokaz iz ovlaštene zdravstvene ustanove u inozemstvu koji potvrđuje ishode i stečene kompetencije. Glavni mentor ocjenjuje stečene kompetencije tijekom specijalističkog usavršavanja u inozemstvu.

Članak 20.

Specijalistu koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti poslodavac može odlukom uputiti na drugu specijalizaciju.

VI. METODE PRAĆENJA NAPREDOVANJA I OCJENJIVANJE SPECIJALIZANTA

Članak 21.

(1) Metode praćenja napredovanja i ocjenjivanje specijalizanta su formativne (tijekom specijalizacije sa svrhom konstruktivnog i konkretnog savjeta za savladavanje i ostvarivanje kompetencija) i sumativne (na završetku, specijalistički ispit).

(2) Metode praćenja napredovanja specijalizanta su:

a) knjižica o specijalističkom usavršavanju i dnevnik rada

- specijalizant i mentor redovito upisuju u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju stečene kompetencije iz programa specijalizacije u razdoblju kada su provedene.

b) neposredna opservacija proceduralnih vještina specijalizanta

- glavni mentor, mentor i komentor provode neposrednu opservaciju postupaka iz programa specijalizacije.

c) mini vježba kliničke opservacije

- mini vježba kliničke opservacije je instrument ocjene interakcije specijalizanta s pacijentom, a provodi se prema obrascu koji se nalazi u Prilogu VII. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, te prema sadržaju programa specijalizacije.

d) rasprava o slučajevima bolesnika

- tijekom praktičnog dijela specijalizacije provodi se rasprava o slučajevima bolesnika.

- voditelj rasprave sa specijalizantima je glavni mentor, mentor ili specijalist. Voditelj rasprave detaljno raspravlja o kliničkoj slici pacijenta, dijagnostičkoj metodi i terapijskom pristupu te potiče specijalizante na raspravu i kliničko prosuđivanje.

(3) Metoda ocjenjivanja specijalizanta:

a) Specijalistički ispit

- Specijalistički ispit polaže specijalizant nakon obavljenog programa specijalizacije nakon što je glavni mentor dao završno mišljenje.

Članak 22.

(1) Specijalističko usavršavanje i obveze specijalizanta u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz članka 21. stavka 2. točke a) ovoga Pravilnika upisuju glavni mentor i mentor u zdravstvenoj ustanovi iz članaka 5. i 6. ovoga Pravilnika u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom programu.

(2) O rješenju spornih pitanja između glavnog mentora, mentora i specijalizanta oko upisa specijalističkog usavršavanja i obveza u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine odlučuje Povjerenstvo.

(3) Obrazac knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisan je pravilnikom o obrascu knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.

Članak 23.

(1) Praćenje dnevnih aktivnosti specijalizanta tijekom specijalističkog usavršavanja, provjera usvojenih znanja i vještina, praćenje prikaza slučaja bolesnika, praćenje objavljenih stručnih radova iz područja specijalizacije upisuju se svakodnevno u dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju iz članka 21. stavka 2. točke a) ovoga Pravilnika.

(2) Obrazac dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju propisan je pravilnikom o obrascu dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

VII. ZAVRŠNI ISPIT

Članak 24.

(1) Specijalizant nakon završenog zajedničkog internističkog debla, odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla, polaže završni ispit. Završni ispit održava se u pisanom obliku.

(2) Završni ispit se polaže istodobno na svim medicinskim fakultetima u terminima: 15. travnja i 15. listopada. Ako navedeni datum pada u neradni dan rok se održava prvog sljedećeg radnog dana.

(3) Specijalizant podnosi zahtjev za polaganje završnog ispita Ministarstvu najranije 30 dana prije završetka zajedničkog internističkog debla, odnosno prije završetka zajedničkog kirurškog debla.

(4) Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka obvezno se prilaže:

◊ kopija rješenja o odobrenju specijalizacije

◊ pisano izvješće glavnog mentora kojim se potvrđuje da je specijalizant uspješno obavio program zajedničkog debla i

◊ dokaz o uplati naknade za provođenje završnog ispita Ministarstvu.

(5) Povjerenstvo nadležno za opću kirurgiju i Povjerenstvo nadležno za opću internu medicinu organiziraju pripremu i provođenje završnog ispita iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Ministarstvo izdaje specijalizantu potvrdu o uspješno položenom završnom ispitu nakon zajedničkog debla i o tome obavještava glavnog mentora.

(7) Položen završni ispit nakon zajedničkog debla priznaje se kao pisani dio specijalističkog ispita.

(8) Kandidat koji nije položio pisani ispit, može ponovo pristupiti ispitu u sljedećem roku. Pisani ispit održava se istodobno na svim medicinskim fakultetima koji provode ispit.

VIII. SPECIJALISTIČKI ISPIT

Članak 25.

(1) Specijalizant koji je obavio cjelokupni program specijalizacije iz ovoga Pravilnika polaže specijalistički ispit.

(2) Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana završetka specijalističkog usavršavanja.