I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija donesen je u Hrvatskome saboru na sjednici održanoj 10. srpnja 2015. godine te je objavljen u Narodnim novinama, broj 82/2015. Zakon je donesen u cilju usklađivanja s Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. godine o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta ("Uredba IMI") (u daljnjem tekstu: Direktiva).

Zakonom se uređuje postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za pristup i obavljanje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj u svrhu poslovnog nastana te uvjeti za slobodno pružanje usluga na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija, minimalni uvjeti osposobljavanja u Republici Hrvatskoj za pristup i obavljanje sedam profesija koje se priznaju u automatskom sustavu priznavanja te opći postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

Europska komisija provela je evaluaciju prenošenja Direktive u nacionalno zakonodavstvo pa je putem Službene opomene – povreda br. 2018/2164 obavijestila Republiku Hrvatsku o rezultatima evaluacije te izrazila svoje nedoumice i pitanja koja su se nametnula prilikom provjere usklađenosti. Republika Hrvatska poslala je odgovor u zadanom roku, a budući da je u pojedinim segmentima zaista riječ o neodgovarajućem prenošenju odredbi Direktive, pristupilo se izradi ovog Zakona kojim se predlažu ispraviti sve neusklađenosti.

U Službenoj opomeni utvrđeno je neodgovarajuće prenošenje odredbi Direktive u području prethodne provjere kvalifikacija prije prvog pružanja usluga. Važećim je Zakonom propisano da nadležno tijelo može provjeriti stručne kvalifikacije osobe prije prvog pružanja usluge u slučaju profesija koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga, ali su neopravdano uključene i profesije na koje se primjenjuje automatsko priznavanje. Naime, pogrešno je korišten pojam „uključujući“ umjesto pojma „isključujući“ kojeg nalaže Direktiva, a to se ovim Zakonom predlaže ispraviti. Usprkos pogrešci u važećem Zakonu, u praksi nije bilo negativnih posljedica ovog pravnog propusta.

Također, uočeno je da je važećim Zakonom ograničenje za EPC karticu izdanu u svrhu poslovnog nastana prošireno i na EPC karticu izdanu u svrhu privremenog i povremenog pružanja usluga, što se ovim Zakonom predlaže ispraviti radi usklađivanja s Direktivom. Naime, EPC kartica izdana za privremeno i povremeno pružanje usluga daje izravnu mogućnost rada u toj profesiji, dok EPC kartica izdana za poslovni nastan ne pruža inozemnom nositelju stručne kvalifikacije automatski pravo na obavljanje profesije ako postoje još neki dodatni uvjeti, primjerice prijava nadležnoj strukovnoj organizaciji. Takva iznimka tj. ograničenje dopušteno je samo u slučaju poslovnog nastana.

U cilju usklađivanja s Direktivom, ovim se Zakonom predlažu dodatno urediti prava nositelja stručne kvalifikacije u slučaju primjene mehanizma upozoravanja putem IMI sustava. Naime, u Službenoj je opomeni istaknuto da je u slučaju primjene mehanizma upozoravanja potrebno osigurati da nositelji stručne kvalifikacije budu istovremeno obaviješteni o poslanom upozorenju putem pisane odluke. Također, potrebno im je osigurati da mogu podnijeti prigovor kao pravni lijek na odluku o primjeni mehanizma upozoravanja putem IMI sustava ili podnijeti zahtjev za ispravljanje odluke te da imaju pravo na naknadu štete koju su prouzročila lažna upozorenja poslana nadležnim tijelima drugih država članica.

Nadalje, u Službenoj opomeni navedeno je da važećim Zakonom nije istaknuta obveza, već je predviđena mogućnost nadležnog tijela da odobri djelomičan pristup reguliranoj profesiji ako su kumulativno ispunjeni svi propisani uvjeti pa se radi usklađivanja s Direktivom to predlaže ispraviti ovim Zakonom. U tom su smislu ovim Zakonom izvršene odgovarajuće izmjene radi propisivanja obveze nadležnog tijela u postupanju, i to u člancima 20., 71. i 85. važećeg Zakona.

Također, kad je riječ o provjeri poznavanja hrvatskog jezika, važećim Zakonom propisano je da je nadležno tijelo dužno osigurati da je provjera znanja hrvatskog jezika dopuštena u slučaju profesija koje utječu na sigurnost primatelja usluga, dok Direktiva nalaže da se provjere poznavanja jezika trebaju ograničiti na profesije koje utječu na sigurnost pacijenata. Navedeno se predlaže ispraviti ovim Zakonom radi usklađivanja s Direktivom.

Osim navedenih izmjena i dopuna Zakona, radi jasnoće i preciznosti izričaja vrši se korekcija pojedinih odredbi koje su se tijekom primjene Zakona pokazale neodgovarajućima. Primjerice, objavljivanje pojedinačnih popisa od strane ministarstva nadležnog za rad koji se odnose na popis strukovnih udruga, djelatnosti i potrebnih dokumenata nije svrsishodno u odnosu na postojeću dostupnost podataka na internetskim stranicama nadležnih tijela, ali i na uspostavljenu koordinaciju suradnje između nadležnih tijela i zainteresiranih građana. Dakle, ovim se Zakonom predlaže brisanje odredbe koja propisuje objedinjavanje tri popisa. Tome u prilog ide i provedba projekta „Implementacija Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i razvoj alata u povezivanju obrazovanja i tržišta rada“ kroz koji je predviđena izrada računalnog programa, odnosno aplikacije koja će na jednom mjestu sadržavati potpun prikaz svih reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Aplikacija će obuhvatiti sve potrebne informacije te učiniti nepotrebnim pojedinačno donošenje i objavljivanje popisa, a nositeljima stručnih kvalifikacija znatno će olakšati traženje relevantnih podataka o pojedinoj reguliranoj profesiji, postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, nadležnim tijelima, dokumentaciji koju je potrebno priložiti za pokretanje postupka i slično.

Ovim se Zakonom predlaže uvesti obveza nadležnim tijelima da ministarstvu nadležnom za rad jedanput godišnje dostavljaju podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava o namjeri pružanja usluga na području Republike Hrvatske. S obzirom da su ti podaci potrebni radi obrade statističkih podataka i unosa u Bazu podataka reguliranih profesija koju vodi Europska komisija, predlaže se propisati obveza dostavljanja podataka jer prema važećem Zakonu takva obveza ne postoji.

Nadalje, važećim Zakonom propisani su rokovi za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, dok se ovim Zakonom predlaže urediti rok u kojem je nadležno tijelo dužno donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije nakon provedene dopunske mjere. Predlaže se rok od mjesec dana za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, i to od dana položenog ispita provjere kompetentnosti odnosno od dana završenog razdoblja prilagodbe.

Tijekom primjene važećeg Zakona uočene su poteškoće u postupcima priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, odnosno u državama koje nisu države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije. Rokovi za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija propisani Zakonom u skladu su s Direktivom i određeni su za europske kvalifikacije. Direktiva dopušta svakoj državi članici da samostalno uredi postupke priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, a Republika Hrvatska odlučila je uvesti jednake rokove za sve zbog jednakog postupanja. Ipak, u praksi se primjećuje da nadležna tijela često nisu u mogućnosti provesti postupak priznavanja kvalifikacija stečenih u trećim zemljama u zadanom roku, i to usprkos potpunoj i urednoj dokumentaciji jer često ne mogu sa sigurnošću prepoznati vrstu, razinu ili kvalitetu stečene kvalifikacije. Uzimajući u obzir da se mora provesti provjera i usporedba obrazovnog programa iz treće zemlje, ovim se Zakonom predlaže isključiti tj. ukinuti predmnijeva usvajanja zahtjeva u postupcima priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija iz trećih zemalja sukladno članku 19. stavku 6. važećeg Zakona. Navedeno se predlaže u cilju zaštite krajnjih korisnika usluga jer može doći do stvarnih štetnih posljedica ako im se bez provedenog postupka priznavanja dopusti pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

III.OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske .

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O

REGULIRANIM PROFESIJAMA I PRIZNAVANJU INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA

Članak 1.

U Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15), u članku 6. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja.“.

Članak 2.

U članku 7. iza stavka 7. dodaju se stavci 8. i 9. koji glase:

„(8) Nadležno tijelo dužno je ministarstvu nadležnom za rad dostaviti podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava i državama članicama poslovnog nastana osoba koje su podnijele izjavu iz stavka 2. ovoga članka.

(9) Nadležno tijelo dužno je dostavljati podatke iz stavka 8. ovoga članka jedanput godišnje, a najkasnije do 30. rujna tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.“.

Članak 3.

U članku 10. stavku 1. riječi: „uključujući i djelatnosti navedene u Prilogu IV. Direktive kada osoba ispunjava uvjete iz članaka 62., 63., 64. i 65. ovoga Zakona, kao i profesije na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz članka 22. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „osim profesija na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz glave IV. ovoga Zakona“.

Članak 4.

U članku 19. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

“(4) U slučaju provedbe dopunske mjere iz članka 18. ovoga Zakona, nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od mjesec dana od dana položenog ispita provjere kompetentnosti odnosno od dana završenog razdoblja prilagodbe.“.

Dosadašnji stavci 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 5.

U članku 20. stavku 3. riječi: „se može“ zamjenjuju se riječima: „će se“.

Članak 6.

U članku 21. stavku 2. riječi: „primatelja usluga“ zamjenjuju se riječju: „pacijenata“.

Članak 7.

U članku 68. stavku 2. iza riječi: „ne pruža“ dodaju se riječi: „inozemnom nositelju stručne kvalifikacije koji se namjerava poslovno nastaniti u Republici Hrvatskoj“.

Članak 8.

U članku 71. stavku 1. riječi: „može odobriti“ zamjenjuju se riječima: „odobrit će“.

Članak 9.

U članku 76. stavku 1. točki f) brojka: „4.“ zamjenjuje se brojkom: „5.“.

Članak 10.

U članku 78. stavku 2. točka g) briše se.

Članak 11.

U članku 80. stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „stavaka 1. i 2.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1.“.

Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Popis iz stavka 1. ovoga članka dostupan je na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad te Jedinstvene kontaktne točke za usluge sukladno članku 78. stavku 2. ovoga Zakona.“.

Članak 12.

U članku 82. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Nositelj stručnih kvalifikacija o kojemu se šalje upozorenje unutar IMI sustava obavještava se bez odgode pisanim putem o upozorenju odlukom.“.

Iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7., 8. i 9. koji glase:

„(7) U svrhu sprječavanja štetnih posljedica mogućeg neosnovano objavljenog upozorenja, nositelj stručne kvalifikacije ima pravo prigovora na odluku o upozorenju iz stavka 6. ovoga članka.

(8) Ako nositelj stručne kvalifikacije izjavi prigovor na odluku o upozorenju iz stavka 6. ovoga članka odnosno žalbu protiv odluke o ograničenju ili potpunoj ili djelomičnoj zabrani obavljanja profesionalne djelatnosti, nadležno tijelo dužno je o prigovoru odnosno žalbi obavijestiti nadležna tijela drugih država članica putem IMI sustava.

(9) U slučaju štete uzrokovane neosnovano objavljenim upozorenjem iz stavka 2. ovoga članka, nositelj stručnih kvalifikacija ima pravo na naknadu štete prema općim propisima obveznog prava.“.

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 10.

Članak 13.

U članku 84. stavcima 1. i 4. iza riječi: „Zakona“ umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: „osim članka 19. stavka 7. ovoga Zakona.“.

U stavku 2. riječi: „glave IV.“ zamjenjuju se riječima: „glava IV. i V.“.

Članak 14.

Članak 85. mijenja se i glasi:

„Nadležno tijelo dopustit će pristup reguliranoj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske, i to kandidatu koji:

a) je stekao stručnu kvalifikaciju u trećoj zemlji i

b) ima tri godine stručnog iskustva u istoj profesiji na području države članice koja je priznala stručnu kvalifikaciju stečenu u trećoj zemlji, u skladu s minimalnim uvjetima osposobljavanja, a što dokazuje potvrdom izdanom u državi članici.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Postupci priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 82/15).

Članak 16.

Ministar nadležan za rad uskladit će Pravilnik o izdavanju Europske profesionalne kartice („Narodne novine“, br. 123/15) u skladu s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 17.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Članak isključuje primjenu Glave II. na državljane trećih zemalja, odnosno izuzima ih od pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi na temelju inozemne stručne kvalifikacije jer nije riječ o europskim državljanima koji mogu koristiti to pravo, ali se ovim člankom to predlaže urediti zbog preciznosti i nedvojbenog tumačenja odredbe.

Uz članak 2.

Članak propisuje obvezu nadležnog tijela da ministarstvu nadležnom za rad dostavlja podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava i državama članicama poslovnog nastana osoba koje su podnijele izjavu u okviru slobode pružanja usluga.

Uz članak 3.

Članak propisuje da prethodna provjera stručnih kvalifikacija nije primjenjiva u slučaju profesija iz glave IV. ovoga Zakona, odnosno profesija na koje se primjenjuje automatsko priznavanje, radi usklađivanja s Direktivom.

Uz članak 4.

Članak izričito propisuje rok od mjesec dana za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije nakon provedene dopunske mjere. Rok se predlaže urediti radi preciznosti i nedvojbenog tumačenja odredbe.

Uz članak 5.

S obzirom da je za odobrenje djelomičnog pristupa reguliranoj profesiji potrebno kumulativno ispunjenje Zakonom propisanih uvjeta, radi jasnijeg tumačenja valjalo je izričito propisati obvezu nadležnog tijela da po kumulativnom ispunjenju uvjeta donosi rješenje o odobrenju djelomičnog pristupa. Ovime se ujedno čini i usklađivanje s odredbama Direktive.

Uz članak 6.

Radi usklađivanja s Direktivom te preciznosti i nedvojbenog tumačenja odredbe propisuje se da je provjera znanja hrvatskog jezika dopuštena u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata.

Uz članak 7.

Člankom se propisuje da samo EPC kartica izdana u svrhu poslovnog nastana ne pruža automatski pravo na obavljanje profesije ako postoje dodatni zahtjevi u profesiji. Člankom se usklađuje s Direktivom.

Uz članak 8.

S obzirom da je za odobrenje djelomičnog pristupa reguliranoj profesiji potrebno kumulativno ispunjenje Zakonom propisanih uvjeta, radi jasnijeg tumačenja valjalo je izričito propisati obvezu nadležnog tijela da po kumulativnom ispunjenju uvjeta donosi rješenje o odobrenju djelomičnog pristupa. Ovime se ujedno čini i usklađivanje s odredbama Direktive.

Uz članak 9.

Vrši se ispravak numeracije.

Uz članak 10.

Vrši se usklađivanje zbog brisanja odredbe.

Uz članak 11.

Člankom se briše stavak 2. članka 80. važećeg zakona te se čini daljnje usklađivanje zbog brisanja. Odredba se briše jer više ne postoji potreba da se objedinjuju navedeni popisi.

Uz članak 12.

Radi usklađivanja s Direktivom propisuje se da u slučaju štete nastale zbog neosnovano objavljenog prigovora nositelj stručne kvalifikacije ima pravo na naknadu štete prema općem obveznom propisu.

Uz članak 13.

Ukida se predmnijeva usvajanja zahtjeva u postupcima priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija državljana trećih zemalja zbog obveze temeljite usporedbe obrazovnog programa i stečene kvalifikacije radi zaštite krajnjih korisnika usluga. Također se isključuje primjena odredbi Glave V., odnosno zbog preciznosti i nedvojbenog tumačenja odredbe isključuje se primjena EPC kartice na priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama.

Uz članak 14.

Radi preciznosti i nedvojbenog tumačenja odredbe, člankom se izričito propisuje obveza nadležnog tijela da je u slučaju ispunjenja kumulativnih uvjeta propisanih istim člankom dužno dopustiti pristup reguliranoj profesiji i bavljenje tom profesijom državljaninu treće zemlje. Nadalje, čini se usklađivanje riječi s pojmovnikom.

Uz članak 15.

Propisuje se prijelazna i završna odredba kojom se uređuje pitanje primjene mjerodavnog materijalnog prava u postupcima koji su u tijeku.

Uz članak 16.

Propisuje se obveza usklađivanja pravilnika s odredbama Zakona.

Uz članak 17.

Propisuje se stupanje na snagu Zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Članak 6.

(1) Fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj želi pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije, bilo kao osoba zaposlena kod određenog poslodavca ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost može pružati takve usluge obavljanjem regulirane profesije ako je:

a) stekla stručnu kvalifikaciju u državi članici ili u trećoj zemlji pod uvjetom da je država članica već priznala takvu kvalifikaciju i

b) poslovno nastanjena u državi članici prema propisima za bavljenje istom reguliranom profesijom u toj državi.

(2) Ako profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana, osoba može pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i ako je, u jednoj ili više država članica, obavljala istu reguliranu profesiju najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina koje su prethodile pružanju usluga.

(3) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzete su od obveze:

a) odobrenja, registracije ili članstva u nadležnom tijelu i

b) registracije pri tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost u svrhu podmirenja računa kod osiguravatelja, koji se odnose na djelatnosti koje se obavljaju u korist osiguranika, ali su dužne prethodno, iznimno u hitnim slučajevima naknadno, obavijestiti tijelo nadležno za socijalnu sigurnost o uslugama koje su pružene.

(4) Sukladno odredbama ove glave Zakona, nadležno tijelo ne smije ni zbog jednog razloga vezanog uz stručne kvalifikacije ograničavati osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u pružanju usluga u Republici Hrvatskoj.

(5) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podliježu posebnim propisima kojima se utvrđuju stručne kvalifikacije za obavljanje reguliranih profesija.

Članak 7.

(1) Osoba koja prvi put želi pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj dužna je o tome izvijestiti nadležno tijelo ili Jedinstvenu kontaktnu točku za usluge iz članka 78. ovoga Zakona izjavom u pisanom obliku.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka:

a) podnosi se prije početka prvog pružanja usluga u Republici Hrvatskoj

b) uključuje osobne podatke i podatke o pojedinostima svakoga osiguranja ili bilo kojeg drugog sredstva osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost

c) podnosi se za svaku godinu u kojoj osoba namjerava privremeno ili povremeno pružati usluge u Republici Hrvatskoj.

(3) Prije početka prvog pružanja usluga, nadležno tijelo zahtijevat će da osoba uz izjavu iz stavka 2. ovoga članka priloži sljedeće dokumente:

a) dokaz o državljanstvu

b) potvrdu kojom se potvrđuje da je poslovno nastanjena u državi članici poslovnog nastana za bavljenje profesijom, odnosno djelatnostima o kojima je riječ i da u trenutku izdavanja potvrde nema, čak ni privremeno, zabranu obavljanja profesije, odnosno djelatnosti

c) dokaz o stručnim kvalifikacijama

d) bilo koji dokaz da je osoba obavljala profesiju o kojoj je riječ najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina, u slučaju da profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana

e) dokaz o nekažnjavanju, odnosno dokaz da nije bilo privremenog ili trajnog oduzimanja prava na obavljanje profesije, u slučajevima profesija iz sigurnosnog sektora, zdravstvenog sektora i za profesije povezane s obrazovanjem maloljetnih osoba, uključujući i brigu o djeci i predškolsko obrazovanje, kada to Republika Hrvatska traži za svoje državljane

f) odgovarajući dokaz da osoba posjeduje potrebnu razinu znanja hrvatskog jezika za potrebe obavljanja profesije u Republici Hrvatskoj, u slučaju profesija koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga sukladno članku 10. ovoga Zakona

g) potvrdu o prirodi i trajanju djelatnosti koju je izdalo nadležno tijelo države članice poslovnog nastana za profesije koje su obuhvaćene automatskim sustavom priznavanja na temelju prethodnog stručnog iskustva iz članka 62. ovoga Zakona i koje su na popisu profesija za koje je potrebna prethodna provjera kvalifikacija u skladu s člankom 79. stavkom 2. točkom c) ovoga Zakona.

(4) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadležnom tijelu prijaviti svaku promjenu okolnosti iz stavka 3. ovoga članka, a na temelju koje joj je omogućeno pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(5) Podnošenjem izjave iz stavka 2. ovoga članka osoba dobiva pravo pristupa profesiji, odnosno pružanju usluga na području Republike Hrvatske.

(6) Na zahtjev nadležnog tijela osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je, osim dokumenta iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, ako postoje opravdani razlozi, dostaviti i druge dokumente, ako se takvi dokumenti zahtijevaju i od državljana Republike Hrvatske i nije ih moguće pribaviti na drugi način.

(7) Na temelju izjave iz stavka 2. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti privremenu registraciju osobi iz stavka 1. ovoga članka, a postupak privremene registracije ne može utjecati na početak pružanja usluga niti na bilo koji način ograničiti pružanje usluga u Republici Hrvatskoj te ne može imati kao posljedicu dodatne troškove za osobu.

Članak 10.

(1) U slučaju profesija koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga, uključujući i djelatnosti navedene u Prilogu IV. Direktive kada osoba ispunjava uvjete iz članaka 62., 63., 64. i 65. ovoga Zakona, kao i profesije na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz članka 22. ovoga Zakona, nadležno tijelo može provjeriti stručne kvalifikacije osobe prije prvog pružanja usluge.

(2) Prethodna provjera iz stavka 1. ovoga članka moguća je samo kad je svrha provjere opravdana i u onoj mjeri u kojoj osigurava da ne dođe do ozbiljnog narušavanja zdravlja ili sigurnosti primatelja usluga zbog neodgovarajućih stručnih kvalifikacija osobe i kada ta provjera ne prekoračuje svrhu pružanja usluga.

(3) Nadležno tijelo će u roku od mjesec dana od primitka izjave i dokumenata iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona donijeti rješenje kojim će osobu osloboditi provjere stručne kvalifikacije ili je uputiti u postupak provjere stručne kvalifikacije.

(4) U roku iz stavka 3. ovoga članka, nadležno tijelo će, nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije osobe, rješenjem utvrditi obvezu provjere kompetentnosti ili dozvoliti pružanje usluga na području Republike Hrvatske.

(5) Ako nadležno tijelo zbog opravdanih razloga ne može donijeti rješenje u roku iz stavka 3. ovoga članka, o tome će obavijestiti osobu.

(6) Rješenje iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, nadležno tijelo mora donijeti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kada je prestao opravdani razlog zbog kojeg rješenje nije doneseno u roku iz stavka 3. ovoga članka.

(7) Nadležno tijelo utvrdit će osobi obvezu provjere kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka, ako se nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije utvrdi da postoji značajna razlika između stručnih kvalifikacija osobe i stručnih kvalifikacija koje su preduvjet za pristup i obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj i da je ta značajna razlika takva da je štetna za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga te se ne može nadoknaditi postojećim kompetencijama i stručnim iskustvom osobe.

(8) Nadležno tijelo mora omogućiti osobi provjeru kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka u roku od mjesec dana od dana donošenja rješenja iz stavka 4. ovoga članka.

(9) Ako nadležno tijelo ne donese rješenja u roku iz stavaka 3., 4., 6. i 8. ovoga članka, osoba može pružati uslugu u Republici Hrvatskoj.

(10) Protiv rješenja nadležnog tijela osoba ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave osoba nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(11) Nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije, nadležno tijelo će dozvoliti osobi pružanje usluga za obavljanje regulirane profesije koja može imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost, a osoba pruža uslugu pod profesionalnim nazivom koji se koristi u Republici Hrvatskoj.

Članak 19.

(1) Nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi.

(3) Iznimno, odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju provedbe dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona.

(4) U postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja.

(5) Mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz stavka 4. ovoga članka ne obvezuje nadležno tijelo.

(6) Ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata.

Članak 20.

(1) Nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj:

a) ako na temelju zahtjeva ocijeni da stručne kvalifikacije kandidata odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje određene regulirane profesije propisane u Republici Hrvatskoj ili

b) kada kandidat nadležnom tijelu podnese dokaz o obavljenoj dopunskoj mjeri iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije omogućava se nositelju stručne kvalifikacije pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za koju je osposobljen u državi članici, pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kandidatu se može rješenjem odobriti djelomičan pristup reguliranoj profesiji pod uvjetima iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona.

(4) U slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(5) Protiv rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom središnjem tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog središnjeg tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(6) Za podneske i upravne radnje obavljene sukladno ovome Zakonu kandidat plaća pristojbu sukladno propisima kojima se uređuju upravne pristojbe.

Članak 21.

(1) Nositelj stručne kvalifikacije kojem je priznata inozemna stručna kvalifikacija mora poznavati hrvatski jezik potreban za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(2) Nadležno tijelo dužno je osigurati da je provjera znanja hrvatskog jezika razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, u slučaju profesija koje utječu na sigurnost primatelja usluga i drugih profesija kada postoji ozbiljna i osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju hrvatskog jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati.

(3) Provjera znanja hrvatskog jezika iz stavka 2. ovoga članka može se provoditi samo nakon izdavanja EPC kartice u skladu s glavom V. ovoga Zakona ili nakon provedenog postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u skladu s glavama III. i IV. ovoga Zakona, a način provjere znanja jezika propisat će nadležno tijelo pravilnikom, odnosno općim aktom.

Članak 68.

(1) Kada se inozemni nositelj stručne kvalifikacije namjerava poslovno nastaniti u Republici Hrvatskoj u skladu s glavama III. i IV. ovoga Zakona, odnosno privremeno i povremeno pružati usluge u profesiji koja utječe na javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga u skladu s člankom 10. ovoga Zakona, nadležno tijelo za EPC karticu izdat će EPC karticu inozemnom nositelju stručne kvalifikacije.

(2) EPC kartica iz stavka 1. ovoga članka ne pruža automatski pravo na obavljanje profesije ako postoje zahtjevi za registraciju ili ostali nadzorni postupci koji su u Republici Hrvatskoj uspostavljeni i prije uvođenja EPC kartice za tu profesiju.

Članak 71.

(1) Nadležno tijelo na zahtjev nositelja stručne kvalifikacije može odobriti, u svakom pojedinačnom slučaju, djelomičan pristup određenoj profesionalnoj djelatnosti na području Republike Hrvatske, pod uvjetom da su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da je nositelj stručne kvalifikacije potpuno kvalificiran za obavljanje profesionalne djelatnosti u matičnoj državi članici za koju traži djelomičan pristup u Republici Hrvatskoj

b) da su razlike između profesionalne djelatnosti koja se obavlja u matičnoj državi članici i regulirane profesije u Republici Hrvatskoj toliko velike da bi primjena dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona značila da se od kandidata zahtijeva da završi cijeli program obrazovanja i osposobljavanja potreban u Republici Hrvatskoj kako bi imao pristup cjelokupnoj reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj i

c) da se profesionalnu djelatnost objektivno može razdvojiti od ostalih djelatnosti koje pripadaju reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj, pri čemu nadležno tijelo uzima u obzir činjenicu može li se profesionalna djelatnost obavljati samostalno u matičnoj državi članici.

(2) Nadležno tijelo može odbiti zahtjev za djelomičan pristup ako postoje opravdani razlozi koje je kao takve prepoznala sudska praksa Suda Europske unije pod uvjetom da se na taj način može postići svrha ovoga Zakona.

Članak 76.

(1) Centar za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona vodi bazu podataka koja sadržava:

a) popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj s naznakom razine stručne kvalifikacije iz članka 13. ovoga Zakona koja se zahtijeva za obavljanje regulirane profesije i nadležnih tijela za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije

b) podatke o donesenim rješenjima o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije

c) podatke o pokrenutim žalbenim postupcima i o upravnim sporovima pokrenutima protiv privremenog rješenja o utvrđivanju dopunske mjere ili rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i o aktima nadležnog upravnog suda povodom pokrenutih sporova

d) podatke o osobama za kontakt zaduženim za davanje potrebnih podataka te popunjavanje baze podataka podacima iz djelokruga nadležnog tijela

e) popis programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke c) podtočke 2. ovoga Zakona i

f) popis nadležnih strukovnih organizacija, odgovarajućih obrazovnih ustanova i drugih tijela iz članka 19. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) U okviru popisa reguliranih profesija iz stavka 1. točke a) ovoga članka, posebno se navode profesije koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga u skladu s člankom 10. ovoga Zakona te profesije u kojima kandidat nema pravo izbora dopunske mjere u skladu s člankom 18. stavkom 13. ovoga Zakona.

(3) Baza podataka iz stavka 1. ovoga članka vodi se u elektroničkom obliku te detaljan sadržaj baze podataka utvrđuje centar za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona.

(4) Nadležna tijela dužna su odrediti osobu čija je zadaća davati potrebne informacije centru za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona te popunjavati bazu podataka iz stavka 1. podstavaka b) – f) ovoga članka podacima iz djelokruga nadležnog tijela, na način kako će utvrditi centar za pomoć.

(5) Popisi iz stavka 1. točaka a), d), e) i f) ovoga članka su javni.

Članak 78.

(1) Nadležna tijela savjetuju nositelje stručnih kvalifikacija koji dolaze u Republiku Hrvatsku vezano uz priznavanje njihovih inozemnih stručnih kvalifikacija te pružaju informacije i o drugim uvjetima koji se moraju ispunjavati za stjecanje prava na obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(2) Ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava da su sljedeće informacije dostupne na internetu putem Jedinstvene kontaktne točke za usluge u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Jedinstvena kontaktna točka za usluge), određene posebnim propisima iz područja pružanja usluga te da se ti podaci redovito ažuriraju, i to:

a) popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, uključujući i podatke za kontakt nadležnih tijela za svaku reguliranu profesiju i centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona

b) popis profesija za koje je dostupna EPC kartica, njezino funkcioniranje, uključujući sve povezane naknade koje nositelji stručnih kvalifikacija trebaju platiti te popis nadležnih tijela za izdavanje EPC kartice

c) popis svih profesija za koje Republika Hrvatska propisuje prethodnu provjeru stručnih kvalifikacija prije prvog pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi iz članka 10. ovoga Zakona

d) popis programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke c) podtočke 2. ovoga Zakona

e) zahtjevi i postupci iz članaka 7., 17. i 21. ovoga Zakona za profesije regulirane u Republici Hrvatskoj, uključujući sve povezane naknade i dokumente koji se podnose nadležnim tijelima

f) pojedinosti o pravima žalbe na odluke nadležnih tijela na temelju ovoga Zakona i drugih pravnih akata proizašlih na temelju ovoga Zakona i

g) popisi iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Jedinstvena kontaktna točka za usluge dužna je na svaki zahtjev korisnika odgovoriti u što kraćem roku, davati detaljne upute o pokretanju i provođenju postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija te osigurati da se informacije iz stavka 1. ovoga članka pružaju korisnicima na jasan i sveobuhvatan način, a moraju biti dostupne internetskim i elektroničkim putem.

(4) Nadležna tijela dužna su surađivati s Jedinstvenom kontaktnom točkom za usluge te dostavljati potrebne podatke radi ažuriranja podataka iz stavka 2. ovoga članka i davanja pravodobnih informacija korisnicima.

(5) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Jedinstvena kontaktna točka za usluge može pružiti i na drugim službenim jezicima država članica.

Članak 80.

(1) U svrhu provedbe ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske donosi Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.

(2) U svrhu provedbe ovoga Zakona i Priloga Direktive, ministarstvo nadležno za rad objedinjuje sljedeće popise:

a) Popis 1. – popis strukovnih udruga ili organizacija čiji članovi u Republici Hrvatskoj obavljaju reguliranu profesiju

b) Popis 2. – popis djelatnosti za koje se pristup određenoj profesiji u Republici Hrvatskoj može odobriti na temelju stručnog iskustva i

c) Popis 3. – popis dokumenata i isprava koje nadležna tijela mogu tražiti od kandidata prilikom provođenja postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

(3) Nadležna središnja tijela državne uprave dužna su, sukladno svojem djelokrugu, predložiti izmjenu ili dopunu popisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u slučaju nove profesije koja je regulirana profesija sukladno ovom Zakonu, te u slučaju drugih promjena koje utječu na sadržaj popisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Popisi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostupni su na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad te Jedinstvene kontaktne točke za usluge sukladno članku 78. stavku 2. točki g) ovoga Zakona.

Članak 82.

(1) Nadležna tijela obavještavaju nadležna tijela drugih država članica o nositelju stručne kvalifikacije kojemu su nadležna tijela ili sudovi Republike Hrvatske u cijelosti ili djelomično ograničili ili zabranili, čak i privremeno, obavljanje sljedećih profesija na području Republike Hrvatske:

a) doktor medicine i doktor medicine specijalist opće (obiteljske) medicine koji posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točaka 5.1.1. i 5.1.4. Direktive

b) doktor medicine specijalist koji posjeduje naziv iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive

c) medicinska sestra odgovorna za djelatnost opće njege koja posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.2.2. Direktive

d) doktor dentalne medicine koji posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.3.2. Direktive

e) doktor dentalne medicine specijalist koji posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.3.3. Direktive

f) doktor veterinarske medicine koji posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.4.2. Direktive

g) primalja koja posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.5.2. Direktive

h) magistar farmacije koji posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz Priloga V. točke 5.6.2. Direktive

i) nositelj potvrde kojom se potvrđuje da je završio osposobljavanje koje ispunjava minimalne uvjete osposobljavanja iz članaka 23., 25., 28., 30., 31., 35., 37. i 41. ovoga Zakona, ali koje je započelo prije referentnih datuma kvalifikacija navedenih u Prilogu V. točkama 5.1.3., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2. i 5.6.2. Direktive

j) nositelj potvrde o stečenim pravima iz članaka 46. – 59. ovoga Zakona

k) ostali nositelji stručnih kvalifikacija koji obavljaju profesije koje utječu na sigurnost pacijenata, ako obavljaju profesiju reguliranu u Republici Hrvatskoj i

l) nositelji stručnih kvalifikacija koji obavljaju profesije povezane s obrazovanjem maloljetnih osoba, uključujući i brigu o djeci i predškolsko obrazovanje, ako obavljaju profesiju reguliranu u Republici Hrvatskoj.

(2) Nadležna tijela šalju upozorenje s informacijama iz stavka 1. ovoga članka putem IMI sustava najkasnije tri dana nakon dana donošenja odluke o ograničenju ili potpunoj ili djelomičnoj zabrani obavljanja profesionalne djelatnosti dotičnog nositelja stručne kvalifikacije.

(3) Upozorenje iz stavka 2. ovoga članka ograničeno je na:

a) identitet nositelja stručne kvalifikacije

b) dotičnu profesiju

c) informacije o nacionalnom tijelu ili sudu koji donosi odluku o ograničenju ili zabrani

d) opseg ograničenja ili zabrane i

e) razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje ograničenje ili zabrana.

(4) Nadležna tijela najkasnije tri dana od donošenja sudske odluke putem IMI sustava obavještavaju nadležna tijela drugih država članica o identitetu nositelja stručne kvalifikacije koji je podnio zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije i za kojeg su sudovi utvrdili da se koristio krivotvorenim dokazima o stručnim kvalifikacijama u ovom kontekstu.

(5) Nadležna tijela drugih država članica obavještavaju se bez odgode o isteku zabrane ili ograničenja iz stavka 2. ovoga članka. U tu svrhu nadležno tijelo koje šalje informacije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka obavještava o datumu isteka zabrane i svakoj sljedećoj promjeni tog datuma.

(6) Nositelji stručnih kvalifikacija o kojima se šalju upozorenja unutar IMI sustava obavještavaju se pisanim putem o upozorenju odlukom, na koju imaju pravo prigovora, u svrhu sprječavanja štetnih posljedica mogućeg neosnovano objavljenog upozorenja.

(7) Podaci o upozorenjima mogu se obrađivati u IMI sustavu sve dok su važeći. Upozorenja se brišu u roku od tri dana od dana donošenja odluke o poništenju ili od isteka zabrane ili ograničenja iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 84.

(1) Na postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama na odgovarajući način primjenjuju se odredbe glave III. ovoga Zakona.

(2) Na priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama ne primjenjuju se odredbe glave IV. ovoga Zakona.

(3) Dodatni uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama te način ispunjavanja tih uvjeta, kao i detaljniji postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama mogu se regulirati posebnim zakonom ili pravilnikom iz djelokruga nadležnih središnjih tijela državne uprave, odnosno općim aktima nadležnih tijela iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona koje ista donose na temelju zakonskog ovlaštenja.

(4) Priznavanje inozemne stručne kvalifikacije može zatražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji su u pravima i dužnostima izjednačeni s hrvatskim državljanima, a u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija primjenjuju se odredbe glave III. ovoga Zakona.

Članak 85.

Nadležno tijelo može dopustiti pristup reguliranoj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske, i to kandidatu koji:

a) je stekao stručnu kvalifikaciju u trećoj državi i

b) ima tri godine stručnog iskustva u određenoj profesiji na području države članice koja je priznala stručnu kvalifikaciju stečenu u trećoj državi, u skladu s minimalnim uvjetima osposobljavanja, a što dokazuje potvrdom izdanom u državi članici.