I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana država članica Europskoga gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) i članova njihovih obitelji.

(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na boravak i rad državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji ne primjenjuju se na članove diplomatskih misija, konzularnih ureda, članove misija organizacija Ujedinjenih naroda i drugih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda, članove tijela Europske unije, članove misija međunarodnih organizacija akreditiranih u Republici Hrvatskoj te članove njihovih obitelji odnosno zajedničkog kućanstva, kojima ministarstvo nadležno za vanjske poslove izdaje posebne osobne iskaznice.

(3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na državljane država članica EGP-a odnose se i na državljane Švicarske Konfederacije.

(4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na članove obitelji državljana država članica EGP-a primjenjuju se i na članove obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica EGP-a.

(5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na članove obitelji državljana država članica EGP-a primjenjuju se i na životne i neformalne životne partnere osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(6) U ovom Zakonu određene imenice navedene su u muškom rodu, a koriste se kao neutralne za muški ili ženski rod.

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, 30.4.2004., kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (kodifikacija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 141, 27.5.2011.).  

Članak 3.

Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1. Stranac je osoba koja nije hrvatski državljanin.  

2. Državljanin države članice EGP-a je osoba koja ima državljanstvo jedne od država članica EGP-a.

3. Državljanin treće zemlje je osoba koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije.

4. Treća zemlja je država koja nije država članica EGP-a niti Švicarska Konfederacija.

5. Strana putna isprava je isprava koju nadležno tijelo druge države izdaje svojim državljanima ili strancima za putovanje u inozemstvo.

6. Boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije je isprava koja se izdaje članu obitelji državljanina EGP-a, koji nema državljanstvo države članice EGP-a, a kojem je odobren privremeni boravak.

7. Poslodavac je pravna ili fizička osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili se koristi njegovim radom.

8. Opasnost za javno zdravlje je svaka zarazna bolest s epidemijskim potencijalom koja, sukladno propisima Republike Hrvatske i mjerodavnim dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, zahtijeva poduzimanje određenih protuepidemijskih mjera i aktivnosti u svrhu njezina sprječavanja i suzbijanja među stanovništvom Republike Hrvatske.

9. Pogranični radnik je osoba koja obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u Republici Hrvatskoj i koja boravi u drugoj državi članici EGP-a u koju se u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno.

10. Mjesto je grad ili općina i naselje koje je u sastavu grada ili općine, sukladno propisima o područnom ustrojstvu Republike Hrvatske.

11. Adresa je ulica ili trg i kućni broj evidentiran u registru prostornih jedinica što ga vodi nadležno tijelo.

12. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja ima registriranu djelatnost pružanja usluga prijevoza osoba.

13. Neprimjerenim teretom sustavu socijalne skrbi smatra se državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji nemaju vlastitih sredstava za uzdržavanje zbog čega postaju korisnici prava u sustavu socijalne skrbi, uzimajući u obzir njihove osobne prilike.    

Članovi obitelji državljanina države članice EGP-a

Članak 4.

(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, u smislu ovoga Zakona, je:

1. bračni drug

2. izvanbračni drug ako zajednica traje tri godine ili kraće ako se iz drugih okolnosti može utvrditi postojanost trajne veze

3. potomak po krvi u uspravnoj liniji nishodno do navršene 21 godine života, kao i onaj bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera      

4. posvojenik do navršene 21 godine života, kao i onaj bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera

5. osoba iz točke 3. i 4. ovoga stavka starija od 21 godine života, koju je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni ili neformalni životni partner dužan uzdržavati i stvarno je uzdržava

6. srodnik po krvi u uspravnoj liniji ushodno, kojeg je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni ili neformalni životni partner dužan uzdržavati i stvarno ga uzdržava.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, članom obitelji može se smatrati i drugi član obitelji državljanina države članice EGP-a ili njegova bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera koji je u državi iz koje dolazi:

1. uzdržavani član

2. član kućanstva ili

3. je zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga ovisan o njegovoj osobnoj skrbi.

(3) Osobama iz stavka 2. ovoga članka izdaje se dozvola boravka u koju će biti unesene riječi: ''nositelj prava u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2004/38/EZ”, sukladno pravilniku kojim se propisuje izdavanje dozvola boravka državljanima trećih zemalja.

Članak 5.

Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužni su, za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, pridržavati se zakona i propisa te odluka nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Članak 6.

(1) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji, bez obzira jesu li državljani država članica EGP-a ili ne, a imaju pravo boravka u Republici Hrvatskoj, izjednačeni su u pravima s državljanima Republike Hrvatske u okviru odredbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji mogu u Republici Hrvatskoj raditi i pružati usluge bez dozvole za boravak i rad odnosno bez potvrde o prijavi rada koje se izdaju sukladno posebnom propisu.

II. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-a I ČLANA NJEGOVE OBITELJI  

Ulazak državljanina države članice EGP-a

Članak 7.

(1) Državljanin države članice EGP-a može ući u Republiku Hrvatsku ako:

1. ima valjanu putnu ispravu ili valjanu osobnu iskaznicu i

2. ne predstavlja prijetnju za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

(2) Smatra se da državljanin države članice EGP-a  predstavlja prijetnju za javni poredak ako mu je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

(3) Državljanin države članice EGP-a može ući u Republiku Hrvatsku bez vize ili odobrenja boravka.

(4) Državljaninu države članice EGP-a koji nema valjanu putnu ispravu ili valjanu osobnu iskaznicu službenik granične policije pružit će mogućnost da pribavi potrebne isprave ili da na drugi način dokaže da je državljanin države članice EGP-a.

Ulazak člana obitelji koji nije državljanin

države članice EGP-a

Članak 8.

(1) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a može ući u Republiku Hrvatsku:

1. s valjanom putnom ispravom u koju je unijeta viza, ako je viza potrebna ili s valjanom putovnicom i valjanom boravišnom iskaznicom koju je izdala nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja ili druga država članica EGP-a, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije utvrđeno i

2. ako ne predstavlja prijetnju za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

(2) Smatra se da član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a predstavlja prijetnju za javni poredak ako mu je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

(3) Članu obitelji iz stavka 1. ovoga članka koji je u pratnji ili se pridružuje državljaninu države članice EGP-a koji nema valjanu putnu ispravu službenik granične policije pružit će mogućnost da pribavi potrebne isprave ili da na drugi način dokaže da uživa pravo slobode kretanja i boravka kao član obitelji državljanina države članice EGP-a.

(4) Članu obitelji iz stavka 1. ovoga članka koji nema valjanu vizu, a koji je u pratnji ili se pridružuje državljaninu države članice EGP-a i koji ne predstavlja prijetnju za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje Republike Hrvatske, izdat će se viza na graničnom prijelazu.

(5) Viza iz stavka 4. ovoga članka izdaje se bez naknade, u ubrzanom postupku.

(6) Ako član obitelji iz stavka 4. ovoga članka nema valjanu putnu ispravu, viza se unosi u obrazac za unošenje vize koji izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice.

Odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku

Članak 9.

(1) Državljaninu države članice EGP-a koji ne ispunjava uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku iz članka 7. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu rješenje donosi Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice.

(2) Članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a koji ne ispunjava uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku iz članka 8. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu rješenje donosi Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice.

(3) Protiv rješenja o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Ako odlazak državljanina država članica EGP-a i člana njegove obitelji iz stavka 1. i 2.  ovoga članka s graničnog prijelaza u zemlju iz koje je došao nije moguć ni nakon osam dana od dana dolaska na granični prijelaz, primijenit će se mjere za ograničenje ulaska i boravka iz poglavlja VIII. ovoga Zakona.

(5) Izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku i tehničkim uvjetima za boravak na graničnom prijelazu ministar nadležan za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: ministar) propisuje pravilnikom.

Izlazak državljanina države članice EGP-a i

člana njegove obitelji iz Republike Hrvatske  

Članak 10.

(1) Državljanin države članice EGP-a s važećom putnom ispravom ili osobnom iskaznicom ima pravo izlaska iz Republike Hrvatske radi putovanja u drugu državu članicu.

(2) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a s važećom putnom ispravom ima pravo izlaska iz Republike Hrvatske radi putovanja u drugu državu članicu.

(3) Od državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji iz stavka 1. i 2. ovoga članka neće se zahtijevati izlazna viza.

III. KRATKOTRAJNI BORAVAK DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-a I ČLANA NJEGOVE OBITELJI  

Kratkotrajni boravak državljanina države članice EGP-a

Članak 11.

(1) Državljanin države članice EGP-a ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj do tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, ako posjeduje valjanu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dok nije neprimjeren teret sustavu socijalne skrbi.  

(2) Državljanin države članice EGP-a iz stavka 1. ovoga članka nije dužan prijaviti kratkotrajni boravak policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.

Kratkotrajni boravak člana obitelji koji

nije državljanin države članice EGP-a

Članak 12.

(1) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a koji je u pratnji ili se pridružuje državljaninu države članice EGP-a, ima pravo boraviti na području Republike Hrvatske do tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, ako ima valjanu putnu ispravu, dok nije neprimjeren teret sustavu socijalne skrbi.  

(2) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a iz stavka 1. ovoga članka nije dužan prijaviti kratkotrajni boravak policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.

(3) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a koji nije u pratnji ili se ne pridružuje državljaninu države članice EGP-a, dužan je prijaviti adresu smještaja sukladno posebnom propisu kojim se uređuje ulazak i boravak državljana trećih zemalja.

IV. PRIVREMENI BORAVAK DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-a I

ČLANA NJEGOVE OBITELJI  

Privremeni boravak državljanina države članice EGP-a

Članak 13.

(1) Državljanin države članice EGP-a ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj duže od tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, ako dolazi:

1. u svrhu rada, kao radnik, samozaposlena osoba ili upućeni radnik

2. u druge svrhe, a ima dostatna sredstva za uzdržavanje za sebe i članove svoje obitelji kako ne bi, tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, postali teret za sustav socijalne skrbi te ima zdravstveno osiguranje

3. u svrhu studiranja ili strukovne izobrazbe jer pohađa visoko učilište ili strukovnu izobrazbu i ima odgovarajuće zdravstveno osiguranje te izjavom dokaže da posjeduje dostatna sredstava za uzdržavanje sebe i članova svoje obitelji, kako ne bi, tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, postali teret za sustav socijalne skrbi ili

4. u svrhu spajanja obitelji jer je član obitelji koji se pridružuje državljaninu države članice EGP-a koji ispunjava uvjete iz točke 1., 2. ili 3. ovoga stavka.

(2) Prilikom ocjenjivanja jesu li sredstva za uzdržavanje iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka dostatna, uzet će se u obzir osobni položaj državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji i neće se zahtijevati da posjeduje iznos veći od visine sredstava potrebnih za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj sukladno posebnim propisima.

Dostava podataka iz kaznenih evidencija

Članak 14.

(1) Prilikom izdavanja potvrde o prijavi privremenog boravka državljaninu države članice EGP-a ili izdavanja boravišne iskaznice članu njegove obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, od države članice EGP-a čiji je državljanin ili po potrebi i od druge države članice EGP-a, može se zahtijevati da dostave podatke iz kaznene evidencije.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će, na zahtjev države članice EGP-a, u roku od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva dostaviti podatke iz kaznene evidencije za hrvatskog državljanina ili državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.

Svrhe privremenog boravka za državljanina države članice EGP-a

Članak 15.

(1) Državljanin države članice EGP-a koji namjerava boraviti duže od tri mjeseca u Republici Hrvatskoj, dužan je, najkasnije u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka, prijaviti privremeni boravak nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka.

(2) Državljanin države članice EGP-a može prijaviti privremeni boravak u svrhu:

1. rada

2. studiranja ili strukovne izobrazbe

3. druge svrhe

4. spajanja obitelji

5. životnog partnerstva.

(3) O prijavi iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, bez odgode, izdaje potvrdu o prijavi privremenog boravka.

(4) Državljanin države članice EGP-a nema pravo na privremeni boravak ako:

1. predstavlja prijetnju za javni poredak ili nacionalnu sigurnost ili

2. ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

(5) Protiv rješenja Ministarstva, donesenog putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, kojim je odlučeno o prijavi privremenog boravka, nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

(6) Ministar pravilnikom propisuje tehnički način prijave privremenog boravka državljanina države članice EGP-a.

Potvrda o prijavi privremenog boravka državljanina države

članice EGP-a u svrhu rada

Članak 16.

Državljaninu države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu rada ako ima:

1. valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu i

2. potvrdu o radnom odnosu, dokaz da je samozaposlena osoba ili upućeni radnik.

Zadržavanje statusa radnika ili samozaposlene osobe

Članak 17.

(1) Državljanin države članice EGP-a koji je ostao bez zaposlenja, zadržava status radnika ili samozaposlene osobe u smislu ovoga Zakona ako:

1. je privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili nezgode

2. je bez vlastite krivnje ostao bez posla koji je u Republici Hrvatskoj obavljao najmanje godinu dana te je kod nadležne službe prijavljen kao nezaposlena osoba

3. se uključi u program strukovne izobrazbe koji mora biti povezan s prethodnim zaposlenjem, osim ako je državljanin države članice EGP-a ostao bez posla bez vlastite krivnje.

(2) Državljaninu države članice EGP-a kojem je bez njegove krivnje prestao ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme kraće od jedne godine i prijavljen je kao nezaposlena osoba kod nadležne službe ili ako je u prvih 12 mjeseci rada u Republici Hrvatskoj ostao bez posla bez vlastite krivnje i prijavljen je kao nezaposlena osoba, zadržava status radnika ili samozaposlene osobe šest mjeseci nakon prestanka zaposlenja.

Potvrda o prijavi privremenog boravka državljanina države članice EGP-a u

svrhu studiranja ili strukovne izobrazbe

Članak 18.

Državljaninu države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu studiranja ili strukovne izobrazbe ako:

1. ima valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu

2. pohađa strukovnu izobrazbu ili je upisan na visoko učilište u Republici Hrvatskoj, dolazi u okviru razmjene studenata odnosno mobilnosti mladih ili dolazi na stručnu praksu putem ovlaštene organizacije te na temelju međunarodnih ili međusveučilišnih sporazuma

3. priloži izjavu o sredstvima za uzdržavanje i

4. ima zdravstveno osiguranje.

Potvrda o prijavi privremenog boravka državljanina države članice EGP-a

u druge svrhe

Članak 19.

Državljaninu države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u druge svrhe ako ima:

1. valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu

2. sredstva za uzdržavanje i

3. zdravstveno osiguranje.

Potvrda o prijavi privremenog boravka državljanina države članice EGP-a u

svrhu spajanja obitelji

Članak 20.

(1) Članu obitelji državljanina države članice EGP-a koji ima državljanstvo države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ako ima valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu i:

1. isprave kojima dokazuje da je član obitelji iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona ili

2. odgovarajuće isprave kojima dokazuje da je zbog svoje materijalne i socijalne situacije u državi iz koje dolazi u osiguranju osnovnih potreba ovisan o državljaninu države članice EGP-a ili da je član njegovog kućanstva ili da mu je zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga potrebna osobna skrb državljanina države članice EGP-a ako je član obitelji iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s državljaninom EGP-a koji ima prijavljen privremeni boravak u svrhu studiranja izdat će se članu obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona i životnom ili neformalnom životnom partneru.

(3) Srodniku po krvi u uspravnoj liniji ushodno državljanina države članice EGP-a ili njegova bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera može se izdati potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s državljaninom EGP-a koji ima prijavljen privremeni boravak u svrhu studiranja ako su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona.

Potvrda o prijavi privremenog boravka državljanina države članice EGP-a u

svrhu životnog partnerstva  

Članak 21.

(1) Životnom ili neformalnom životnom partneru državljaninu države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva ako:

1.  ima valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu te

2.  je životni ili neformalni životni partner.

(2) Životnom ili neformalnom životnom partneru koji nema državljanstvo države članice EGP-a izdat će se potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva ako:

1. ima valjanu putnu ispravu te

2. je životni ili neformalni životni partner.

(3) Životnom ili neformalnom životnom partneru izdaje se dozvola boravka u kojoj će biti unesene riječi: „nositelj prava u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2004/38/EZ”, sukladno pravilniku kojim se propisuje izdavanje dozvola boravka državljanima trećih zemalja.

Prestanak privremenog boravka državljanina države članice EGP-a

Članak 22.

(1) Državljaninu države članice EGP-a prestaje privremeni boravak ako:

1. ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj

2. više ne ispunjava uvjete za privremeni boravak ili

3. odjavi boravak u Republici Hrvatskoj.

(2) Rješenje o prestanku privremenog boravka donosi Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji neće prestati privremeni boravak i ako nema dovoljno sredstava za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj, ako je državljanin države članice EGP-a radnik ili samozaposlena osoba ili je došao s namjerom zapošljavanja, a dokaže da nastavlja aktivno tražiti posao te se opravdano pretpostavlja da će pronaći zaposlenje.

Privremeni boravak za člana obitelji koji

nije državljanin države članice EGP-a

Članak 23.

(1) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj duže od tri mjeseca od dana ulaska, ako je u pratnji državljanina države članice EGP-a ili mu se pridružuje pod uvjetom da državljanin države članice EGP-a ispunjava uvjete iz članka 13. stavka 1. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona.

(2) Član obitelji iz stavka 1. ovoga članka dužan je, najkasnije u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka, podnijeti zahtjev za boravišnu iskaznicu kojom dokazuje pravo privremenog boravka, o čemu se bez odgode izdaje potvrda.

(3) Članu obitelji iz stavka 1. ovoga članka izdat će se „Boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije“ ako:  

1. ima valjanu putnu ispravu

2. priloži ispravu kojom dokazuje da je član obitelji iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona

3. priloži ispravu koju je izdalo nadležno tijelo države iz koje dolazi, a kojom se službeno potvrđuje da je uzdržavani član obitelji, odnosno član kućanstva državljanina država članice EGP-a ili priloži dokaz o postojanju ozbiljnih zdravstvenih razloga zbog kojih je neophodno da ga državljanin države članice EGP-a osobno njeguje, ako se radi o članu obitelji iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona

4. ne predstavlja prijetnju za javni poredak ili nacionalnu sigurnost

5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

(4) Potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s državljaninom države članice EGP-a koji ima prijavljen privremeni boravak u svrhu studiranja izdat će se članu obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona te životnom ili neformalnom životnom partneru.

(5) Srodniku po krvi u uspravnoj liniji ushodno državljanina države članice EGP-a ili njegova bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog ili neformalnog životnog partnera može se izdati potvrda o prijavi privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s državljaninom države članice EGP-a koji ima prijavljen privremeni boravak u svrhu studiranja ako su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. ovoga Zakona.

(6) Boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije izdaje se s rokom važenja od pet godina odnosno kraćim ako državljanin države članice EGP-a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj kraće od pet godina.

(7) Protiv rješenja Ministarstva, donesenog putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, o izdavanju boravišne iskaznice nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8) Ministar pravilnikom propisuje tehnički način prijave privremenog boravka člana obitelji državljanina države članice EGP-a koji nije državljanin države članice EGP-a.

Prestanak privremenog boravka člana obitelji koji

nije državljanin države članice EGP-a

Članak 24.

(1) Privremeni boravak prestaje članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a ako:

1. ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj

2. odjavi boravak u Republici Hrvatskoj

3. više ne ispunjava uvjete za privremeni boravak ili

4. je za vrijeme trajanja privremenog boravka boravio izvan Republike Hrvatske duže od šest mjeseci godišnje.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 4. ovoga članka, privremeni boravak članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a neće prestati ako je:

1. izvan Republike Hrvatske boravio zbog obvezne vojne službe ili

2. jednokratno izbivao do 12 uzastopnih mjeseci zbog opravdanih razloga kao što su trudnoća, rođenje djece, ozbiljna bolest, obrazovanje, stručno osposobljavanje, upućivanje na rad u drugu državu članicu EGP-a ili treću zemlju.

(3) Rješenje o prestanku privremenog boravka donosi Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

Zadržavanje prava privremenog boravka člana obitelji

državljanina države članice EGP-a

Članak 25.

(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je državljanin države članice EGP-a, u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a ili njegova odlaska iz Republike Hrvatske zadržava pravo privremenog boravka.

(2) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji nije državljanin države članice EGP-a, u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a s kojim je boravio najmanje godinu dana u Republici Hrvatskoj zadržava pravo privremenog boravka.

(3) Djeca državljanina države članice EGP-a i drugi roditelj koji skrbi o djeci, bez obzira na državljanstvo, zadržavaju pravo na privremeni boravak u slučaju da državljanin države članice EGP-a umre ili napusti Republiku Hrvatsku, ako djeca borave u Republici Hrvatskoj i upisana su u obrazovnu ustanovu, dok imaju status redovitog učenika.

(4) U slučaju razvoda ili poništaja braka, član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je i sam državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo privremenog boravka.

(5) U slučaju razvoda ili poništaja braka, član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji nije državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo na privremeni boravak:

1. ako je prije pokretanja razvoda ili poništaja braka brak trajao najmanje tri godine, pri čemu najmanje jednu godinu u Republici Hrvatskoj

2. u slučaju izvršavanja roditeljske skrbi nad maloljetnim djetetom državljaninom države članice EGP-a koje mu je dogovorom bračnih drugova ili sudskom odlukom dano na skrb ili odgoj

3. ako dogovorom bračnih drugova ili odlukom suda ima pravo viđanja maloljetnog djeteta, ako je sud odlučio da se viđanje maloljetnog djeteta mora obaviti u Republici Hrvatskoj, i to toliko dugo koliko je to potrebno

4. zbog iznimno teških okolnosti kao što je obiteljsko nasilje.

(6) Član obitelji iz ovoga članka zadržava pravo privremenog boravka ako:

1. je radnik ili samozaposlena osoba ili

2. ima osigurana sredstva za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje ostalih članova obitelji kako ne bi tijekom boravka u Republici Hrvatskoj postali teret za sustav socijalne skrbi i zdravstveno osiguranje ili

3. je član obitelji osobe koja ispunjava uvjete iz točaka 1. ili 2. ovoga stavka.

(7) Članovi obitelji iz ovoga članka zadržavaju pravo privremenog boravka isključivo na osobnoj osnovi.

(8) Član obitelji iz ovoga članka stječe pravo na stalni boravak sukladno članku 27. i 30. ovoga Zakona.

(9) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na osobe u izvanbračnoj zajednici, odnosno na životne ili neformalne životne partnere.

Brak iz koristi

Članak 26.

(1) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti ako je brak sklopljen iz koristi.

(2) Brakom iz koristi, u smislu ovoga Zakona, smatra se brak koji je sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak.

(3) Okolnosti koje mogu ukazivati da je brak sklopljen iz koristi su:

1. bračni drugovi ne održavaju bračnu zajednicu

2. bračni drugovi ne izvršavaju obveze koje proizlaze iz braka

3. bračni drugovi nisu se upoznali prije sklapanja braka

4. bračni drugovi ne daju dosljedne osobne podatke

5. bračni drugovi ne govore jezik koji oboje razumiju

6. za sklapanje braka dana su materijalna sredstva, osim ako se ne radi o sredstvima koja se daju kao miraz, a supružnici dolaze iz zemalja u kojim je davanje miraza običaj

7. postoje dokazi ranijih brakova iz koristi na strani bilo kojeg bračnog druga u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu.

(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na izvanbračnu zajednicu i na životne ili neformalne životne partnere.

V. STALNI BORAVAK DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-a I ČLANA NJEGOVE OBITELJI  

Stalni boravak državljanina države članice EGP-a

Članak 27.

(1) Državljanin države članice EGP-a ima pravo na stalni boravak nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj.

(2) Na neprekidnost boravka iz stavka 1. ovoga članka ne utječe vrijeme odsutnosti iz Republike Hrvatske:

1. do šest mjeseci godišnje

2. do 12 mjeseci neprekidno, iz opravdanih razloga, kao što su trudnoća, rođenje djece, ozbiljna bolest, studij, stručno osposobljavanje, upućivanje na rad u drugu državu

3. radi služenja vojnog roka.

(3) Neprekidnost boravka dokazuje se bilo kojim dokazom koji se može prihvatiti u upravnom postupku u Republici Hrvatskoj, a kontinuitet se prekida izvršnom odlukom o protjerivanju.

(4) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, na zahtjev državljanina države članice EGP-a,  u što kraćem roku, izdati boravišnu iskaznicu s rokom važenja od deset godina kojom se potvrđuje stalni boravak.

(5) Protiv rješenja Ministarstva, donesenog putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, o prijavi stalnog boravka, nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6) Ministar pravilnikom propisuje tehnički način prijave stalnog  boravka državljanina države članice EGP-a.

Članak 28.

(1) Iznimno od članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, pravo na stalni boravak ostvaruje:

1. radnik ili samozaposlena osoba koja je prestala s radom i koja ima uvjete za starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj ili je prijevremeno umirovljena, a u Republici Hrvatskoj je bila zaposlena najmanje prethodnih 12 mjeseci i neprekidno je boravila u Republici Hrvatskoj dulje od tri godine

2. radnik ili samozaposlena osoba koja je zbog trajne nesposobnosti za rad prestala s radom u Republici Hrvatskoj, a neprekidno je boravila u Republici Hrvatskoj dulje od dvije godine

3. radnik ili samozaposlena osoba koja je prestala s radom u Republici Hrvatskoj zbog trajne nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, na temelju koje je u Republici Hrvatskoj ostvarena puna ili djelomična invalidska mirovina, neovisno o trajanju boravka u Republici Hrvatskoj

4. radnik ili samozaposlena osoba koja je nakon tri godine neprekidnog zaposlenja i boravka u Republici Hrvatskoj zaposlena u drugoj državi članici EGP-a, a zadržava boravište u Republici Hrvatskoj i svaki se dan ili najmanje jednom na tjedan vraća u Republiku Hrvatsku.

(2) Razdoblje zaposlenja radnika ili samozaposlene osobe koja radi na području druge države članice EGP-a smatrat će se kao vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj za ostvarivanje prava iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka.

(3) Razdoblje nezaposlenosti evidentirano pri nadležnom zavodu za zapošljavanje do kojeg je došlo bez krivnje radnika te razdoblje privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, ozljede ili nesreće, smatra se razdobljem zaposlenja.

(4) Radniku ili samozaposlenoj osobi iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka, čiji bračni ili izvanbračni drug ili životni ili neformalni životni partner s kojom zajedno boravi u Republici Hrvatskoj ima hrvatsko državljanstvo ili mu je hrvatsko državljanstvo prestalo nakon zaključenja braka, stalni boravak odobrit će se bez obzira na trajanje boravka i zaposlenja u Republici Hrvatskoj.

(5) Iznimno od članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, pravo na stalni boravak ostvaruje dijete koje živi u Republici Hrvatskoj:

1. čiji jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta ima odobren stalni boravak, uz suglasnost drugog roditelja

2. čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili  lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb.

Prestanak stalnog boravka državljanina države članice EGP-a

Članak 29.

(1) Stalni boravak prestaje državljaninu države članice EGP-a ako:

1. mu je zabranjen ulazak i boravak

2. boravi izvan Republike Hrvatske duže od dvije godine neprekidno ili

3. odjavi boravak u Republici Hrvatskoj.

(2) Rješenje o prestanku stalnog boravka donosi Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Stalni boravak za člana obitelji

koji nije državljanin države članice EGP-a

Članak 30.

(1) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a neprekidno zakonito boravi najmanje pet godina s državljaninom države članice EGP-a u Republici Hrvatskoj ima pravo na stalni boravak.

(2) Na neprekidnost boravka iz stavka 1. ovoga članka ne utječe vrijeme odsutnosti iz Republike Hrvatske:

1. do šest mjeseci godišnje

2. do 12 mjeseci neprekidno, iz opravdanih razloga kao što su trudnoća, rođenje djece, ozbiljna bolest, studij, stručno osposobljavanje, upućivanje na rad u drugu državu

3. radi služenja vojnog roka.

(3) Neprekidnost boravka dokazuje se bilo kojim dokazom koji se može prihvatiti u upravnom postupku u Republici Hrvatskoj, a kontinuitet se prekida izvršnom odlukom o protjerivanju.

(4) Protiv rješenja Ministarstva donesenog putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, o prijavi stalnog boravka, nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

(5) Ministar pravilnikom propisuje tehnički način prijave stalnog boravka člana obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a.

Boravišna iskaznica stalnog boravka za člana obitelji

koji nije državljanin države članice EGP-a

Članak 31.

(1) Članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a ima pravo na stalni boravak, izdat će se boravišna iskaznica u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za prijavu stalnog boravka.

(2) Zahtjev za izdavanje boravišne iskaznice podnosi se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka, prije isteka važenja boravišne iskaznice za člana obitelji državljanina države članice EGP-a.

(3) Boravišna iskaznica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se s rokom važenja od deset godina.

(4) Protiv rješenja Ministarstva donesenog putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje o izdavanju boravišne iskaznice nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Prestanak stalnog boravka člana obitelji

koji nije državljanin države članice EGP-a

Članak 32.

(1) Stalni boravak prestaje članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a ako:

1. ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj

2. boravi izvan Republike Hrvatske duže od dvije godine neprekidno ili

3. odjavi boravak u Republici Hrvatskoj.

(2) Rješenje o prestanku stalnog boravka donosi Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

Iznimka od općeg uvjeta za stjecanje stalnog boravka

Članak 33.

(1) Član obitelji koji s radnikom ili samozaposlenom osobom boravi u Republici Hrvatskoj manje od pet godina neprekidno ima pravo na stalni boravak ako je:

1. radnik ili samozaposlena osoba umrla za vrijeme trajanja privremenog boravka u svrhu rada koji je trajao neprekidno dvije godine prije smrti ili je smrt nastupila kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti

2. bračnom drugu je prestalo hrvatsko državljanstvo ženidbom/udajom za radnika ili samozaposlenu osobu državljanina države članice EGP-a.

(2) Pravo na stalni boravak, bez obzira na trajanje boravka u Republici Hrvatskoj, ima i član obitelji koji boravi u Republici Hrvatskoj s radnikom ili samozaposlenom osobom koji je stekao pravo stalnog boravka sukladno članku 28. ovoga Zakona.

VI. ISPRAVE DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-a I

ČLANA NJEGOVE OBITELJI

Članak 34.

(1) Potvrda o prijavi privremenog boravka i boravišna iskaznica za stalni boravak koje se izdaju državljaninu države članice EGP-a te potvrda o podnesenom zahtjevu za izdavanje boravišne iskaznice za člana obitelji državljanina Unije, boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije i boravišna iskaznica za stalni boravak koje se izdaju članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, nisu preduvjet za ostvarivanje prava ili za obavljanje upravnih formalnosti, ako se svojstvo korisnika prava može dokazati nekim drugim dokaznim sredstvom.

(2) Prestanak važenja isprava iz stavka 1. ovoga članka ili istek strane osobne iskaznice ili strane putne isprave na temelju koje je državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji ušao u Republiku Hrvatsku i ishodio isprave iz stavka 1. ovoga članka ne predstavlja osnovu za protjerivanje.

(3) Ministar pravilnikom propisuje izgled i sadržaj isprava iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ministar rješenjem propisuje cijenu boravišne iskaznice iz  stavka 1. ovoga članka.

Članak 35.

(1) Punoljetni državljanin države članice EGP-a i punoljetni član njegove obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a dužni su imati kod sebe valjanu stranu osobnu iskaznicu ili stranu putnu ispravu, drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju ili boravišnu iskaznicu ako su ju dužni imati sukladno odredbama ovoga Zakona i dati je na uvid osobama koje su na temelju posebnih propisa u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti ovlaštene obaviti uvid u putnu ispravu ili osobnu iskaznicu.

(2) Punoljetni državljanin države članice EGP-a i punoljetni član njegove obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a ne smije svoju ispravu dati drugome da se njome služi kao svojom, niti se služiti tuđom ispravom kao svojom.

Boravišna iskaznica za državljanina EGP-a

Članak 36.

(1) Državljaninu države članice EGP-a koji je prijavio privremeni boravak izdaje se potvrda o prijavi privremenog boravka.

(2)  Državljaninu države članice EGP-a iz stavka 1. ovoga članka na njegov zahtjev može se izdati boravišna iskaznica s rokom važenja od pet godina odnosno kraćim ako državljanin države članice EGP-a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj kraće od pet godina.

(3) Boravišna iskaznica postaje nevažeća u roku od 15 dana od dana nastupanja neke od sljedećih okolnosti:

1. promijenili su se osobni podaci o osobnom imenu, osobnom identifikacijskom broju, spolu ili datumu rođenja državljanina države članice EGP-a

2. državljanin države članice EGP-a ima stalni boravak, a promijenio je prebivalište u Republici Hrvatskoj ili ako ima privremeni boravak, a promijenio je boravište u Republici Hrvatskoj

3. fotografija na boravišnoj iskaznici više ne odgovara izgledu osobe

4. isprava je oštećena na način da je otežano ili onemogućeno vizualno ili strojno čitanje podataka u vizualno ili strojno čitljivoj zoni, ako je djelomično ili u potpunosti prelomljena ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne služi svrsi

5. istekom roka važenja.

(4) Ako je boravišna iskaznica postala nevažeća zbog razloga iz stavka 3. točke 1., 2., 3. i 4. ovoga članka, državljanin države članice EGP-a dužan ju je vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od 15 dana od dana prestanka važenja boravišne iskaznice.

(5) Državljanin države članice EGP-a koji ima stalni boravak mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice u roku od 15 dana od dana prestanka važenja boravišne iskaznice.

(6) Državljanin države članice EGP-a koji ima privremeni boravak ne mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice u slučajevima iz stavka 3. ovoga članka.  

Boravišna iskaznica za člana obitelji koji nije

državljanin države članice EGP-a

Članak 37.

(1) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice ako:

1. su se promijenili osobni podaci o osobnom imenu, osobnom identifikacijskom broju, spolu, ili datumu rođenja

2. ima stalni boravak, a promijenio je prebivalište u Republici Hrvatskoj ili ako ima privremeni boravak, a promijenio je boravište u Republici Hrvatskoj

3. fotografija na boravišnoj iskaznici više ne odgovara izgledu osobe

4. je oštećena na način da je otežano ili onemogućeno vizualno ili strojno čitanje podataka u vizualno ili strojno čitljivoj zoni, ako je djelomično ili u potpunosti prelomljena ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne služi svrsi, ili

5. je istekao rok važenja boravišne iskaznice.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka boravišna iskaznica postaje nevažećom te je član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a dužan, u roku od 15 dana od dana nastupanja neke od tih okolnosti, podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice.

Prestanak važenja boravišne iskaznice prije isteka roka

Članak 38.

(1) Boravišna iskaznica za državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je:

1.  osoba umrla

2.  osoba iselila

3.  osobi prestao boravak

4.  osoba stekla stalni boravak ili hrvatsko državljanstvo.

(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji boravišnu iskaznicu mora vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 4. ovoga članka.

(3) Punoljetni član kućanstva umrle osobe iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora boravišnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od 15 dana od dana smrti osobe, a državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji mora boravišnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja o prestanku boravka.

(4) Boravišnu iskaznicu iz stavka 1. ovoga članka poništit će policijska uprava odnosno policijska postaja.

Nestanak boravišne iskaznice

Članak 39.

(1) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužni su policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji bez odgode prijaviti nestanak boravišne iskaznice, o čemu se izdaje potvrda.

(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji u inozemstvu izgube ili na drugi način ostanu bez boravišne iskaznice dužni su to, bez odgode, prijaviti najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji je o tome dužan bez odgode obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja je izdala boravišnu iskaznicu.

Evidentiranje nevažeće boravišne iskaznice

Članak 40.

Boravišnoj iskaznici kojoj je istekao rok važenja, koja je prestala važiti zbog razloga iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona i za koju je prijavljen nestanak u Informacijskom sustavu Ministarstva evidentirat će se status nevažeće boravišne iskaznice.  

VII. BORAVIŠTE I PREBIVALIŠTE DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-A

I ČLANA NJEGOVE OBITELJI

Boravište državljanina države članice EGP-a i

člana njegove obitelji koji imaju privremeni boravak

Članak 41.

(1) Boravište, u smislu ovoga Zakona, je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj borave državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji s privremenim boravkom.

(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji imaju privremeni boravak dužni su prijaviti boravište odnosno promjenu boravišta u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, ako u tom mjestu namjeravaju boraviti dulje od tri mjeseca.

Prebivalište i boravište državljanina države članice EGP-a

i člana njegove obitelji koji imaju stalni boravak

Članak 42.

(1) Prebivalište, u smislu ovoga Zakona, je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj su se državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom trajno nastanili.

(2) Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom privremeno borave, ali se na toj adresi nisu trajno nastanili.

(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužni su prijaviti prebivalište te promjenu prebivališta u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta.

(4) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužni su, u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, prijaviti boravište u mjestu gdje namjeravaju boraviti dulje od tri mjeseca, a može se prijaviti do godine dana.

(5) Ako državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji iz stavka 4. ovoga članka u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjeravaju boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužni su u roku od 15 dana od isteka toga roka produžiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati dulje od dvije godine.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, boravište državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji se obrazuju ili koji u mjestu boravišta obavljaju poslove koji nisu trajnog karaktera, kao i državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji smještenih u raznim ustanovama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama, udomiteljskim obiteljima i kod drugih fizičkih osoba, može trajati koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba, o čemu se prilaže odgovarajuća dokumentacija.

Prijava boravišta i prebivališta

Članak 43.

(1) Boravište i prebivalište prijavljuje se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji nadležnoj prema mjestu u kojem državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji imaju prebivalište ili boravište.

(2) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji na privremenom ili stalnom boravku koji mijenjaju boravište ili prebivalište policijska uprava odnosno policijska postaja će, po službenoj dužnosti, evidentirati odjavu prethodnog boravišta ili prebivališta.

(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužni su prilikom prijave boravišta i prebivališta iz članka 41. i 42. ovoga Zakona dati točne i istinite podatke.

(4) Na adresu koja nije evidentirana u registru prostornih jedinica ne može se izvršiti prijava prebivališta ili boravišta.

(5) Ministar pravilnikom propisuje sadržaj obrazaca prijave i odjave boravišta i prebivališta.

VIII. OGRANIČENJE ULASKA I BORAVKA

DRŽAVLJANINA DRŽAVE ČLANICE EGP-A I ČLANA NJEGOVE OBITELJI

Članak 44.

(1) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji može se ograničiti pravo ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj ako predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, javni poredak ili javno zdravlje.

(2) Ograničenjem prava ulaska i boravka u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se:

1. odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku

2. protjerivanje iz Republike Hrvatske

3. prisilno udaljenje u državu članicu EGP-a.

(3) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne smije se temeljiti na gospodarskim razlozima.

(4) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka odredit će se ako ponašanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji predstavlja stvarnu, trenutačnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva, u skladu s načelom razmjernosti.

(5) Postojanje samo prijašnje osuđujuće presude zbog počinjenog kaznenog djela ne smatra se razlogom za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Okolnosti koje nisu u uskoj vezi s konkretnim slučajem ili razlozi u svrhu generalne prevencije ne smatraju se razlozima za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Ograničenje iz stavka 1. ovoga odredit će se na temelju individualne procjene u skladu s načelom razmjernosti.

(8) O ograničenju prava ulaska i boravka državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji odlučuje Ministarstvo u sjedištu ili putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

Zaštita od protjerivanja državljanina

države članice EGP-a i člana njegove obitelji

Članak 45.

(1) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može se protjerati ako predstavljaju opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnosti ili javno zdravlje.

(2) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji uzet će se u obzir duljina boravka, životna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, stupanj njihove socijalne i kulturne integracije u Republici Hrvatskoj,  njihove veze s državom podrijetla te njihovo osobno ponašanje.

(3) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji su na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj mogu se protjerati samo ako postoje ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka ili nacionalne sigurnosti.

(4) Državljanina države članice EGP-a koji je u prethodnih deset godina boravio u Republici Hrvatskoj ili koji je maloljetan može se protjerati samo zbog nužnih razloga zaštite nacionalne sigurnosti.

(5) Maloljetnog državljanina države članice EGP-a iz stavka 4. ovoga članka može se protjerati samo ako je protjerivanje u najboljem interesu djeteta sukladno Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989.

(6) Rješenje o protjerivanju ne može se temeljiti samo na pravomoćnoj presudi donesenoj u kaznenom postupku, osim ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. do 5. ovoga članka i iz članka 44. ovoga Zakona.

(7) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji ne može se protjerati ako se bolest koja ugrožava javno zdravlje pojavila tri mjeseca nakon ulaska u Republiku Hrvatsku.

(8) Ako postoji ozbiljna sumnja da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji boluju od bolesti koja predstavlja opasnost za javno zdravlje, u roku od tri mjeseca od ulaska u Republiku Hrvatsku može se zatražiti da se podvrgnu besplatnom liječničkom pregledu, koji će se provesti na temelju individualne procjene u svakom pojedinačnom slučaju.

(9) Podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ne smatra se razlogom za protjerivanje.

Rješenje o protjerivanju

Članak 46.

(1) Rješenjem o protjerivanju državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji odredit će se:

1. prestanak zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj te dužnost napuštanja Republike Hrvatske

2. vrijeme u kojem je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj koje se računa od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske

3. rok za napuštanje Republike Hrvatske koji počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o protjerivanju odnosno od puštanja na slobodu s izdržavanja kazne zatvora

4. prisilno udaljenje u državu članicu EGP-a ako ne napusti Republiku Hrvatsku

5. da su dužni prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske.

(2) Rješenjem o protjerivanju državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji  mogu se odrediti obveze iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 57. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za napuštanje Republike Hrvatske:

1. utvrdit će se da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji nezakonito borave ili im prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da su dužni napustiti Republiku Hrvatsku
2. odredit će se vrijeme u kojem mu se zabranjuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj koje počinje teći od prisilnog udaljenja ili isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju

3. odredit će se prisilno udaljenje u državu članicu EGP-a.

(4) Rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koje se donosi zbog opasnosti za  javni poredak, mora biti utemeljeno na pravomoćnoj presudi suda.

(5) Rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koje se donosi zbog opasnosti za nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje može se donijeti samo na temelju obavijesti nadležne sigurnosne službe, odnosno ministarstva nadležnog za poslove zdravstva.

(6) Ako je državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o protjerivanju ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem.  

(7) Rješenje o protjerivanju zbog opasnosti za javni poredak ili nacionalnu sigurnost donosi Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

(8) Protiv rješenja iz stavka 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. 

(9) Rješenje o protjerivanju zbog opasnosti za javno zdravlje  donosi Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

(10) Protiv rješenja iz stavka 9. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, a tužba odgađa izvršenje rješenja.

(11) Ako se uz tužbu protiv odluke o protjerivanju podnosi i prijedlog za odgodni učinak tužbe, državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji se, do donošenja odluke o odgodnom učinku tužbe, ne može prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske, osim:

1.  ako se odluka o protjerivanju donosi na temelju prethodne sudske odluke

2. ako su državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji prethodno imali pristup sudskom postupku ili

3. ako se odluka o protjerivanju temelji na nužnim razlozima nacionalne sigurnosti.  

Zabrana ulaska i boravka

Članak 47.

(1) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

(2) O izgledu i sadržaju obrasca naljepnice zabrane ulaska i boravka državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji ministar donosi pravilnik.

Ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka

Članak 48.

(1) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji kojima je zabranjen ulazak i boravak mogu nakon isteka razumnog roka, ovisno o okolnostima, a najkasnije nakon proteka tri godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka, podnijeti zahtjev za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrit će se ako je došlo do bitnih promjena okolnosti koje predstavljaju razlog za protjerivanje.

(3) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, odlučuje rješenjem, u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji nemaju pravo ulaska u Republiku Hrvatsku dok se odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka.

Rok za napuštanje Republike Hrvatske

Članak 49.

(1) Rok za napuštanje Republike Hrvatske državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji, u pravilu, ne smije biti kraći od 30 dana.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, rok za napuštanje Republike Hrvatske ne mora se odrediti, ako se rješenje o protjerivanju donosi iz sljedećih razloga:

1.  opasnosti za nacionalnu sigurnost

2.  počinjenja kaznenog djela ili prekršaja koji su povezani s nasiljem

3.  ponovnog počinjenja kaznenog djela ili prekršaja

4. državljanin EGP-a i član njegove obitelji nisu napustili Republiku Hrvatsku u roku koji im je određen rješenjem

5. državljanin EGP-a i član njegove obitelji došli su u Republiku Hrvatsku za vrijeme važenja zabrane ulaska i boravka.

(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji kojima je određen rok za napuštanje Republike Hrvatske dužni su napustiti Republiku Hrvatsku u roku koji im je određen, te su dužni prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, kako je određeno rješenjem iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona.

Produljenje roka za napuštanje Republike Hrvatske

Članak 50.

(1) U opravdanim slučajevima rok za napuštanje Republike Hrvatske može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za napuštanje Republike Hrvatske ne može biti dulje od jedne godine.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za napuštanje Republike Hrvatske.

(3) Rješenjem o produljenju roka za napuštanje Republike Hrvatske državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji mogu se odrediti obveze iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 57. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

Nezakoniti boravak

Članak 51.

(1) Nezakoniti boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji je boravak u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji mogu boraviti u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka ako je potrebno da u upravnom sporu osobno iznesu svoju obranu, osim ako njihova prisutnost može uzrokovati ozbiljne poteškoće  nacionalnoj sigurnosti ili javnom poretku ili kad se tužba odnosi na zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku.  

(3) Ako rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a ili člana njegove obitelji nije izvršeno u roku od dvije godine, utvrdit će se postoje li okolnosti iz članka 44. stavka 1. i 4. ovoga Zakona i članka 48. stavka 2. ovoga Zakona te ako se utvrdi da navedene okolnosti ne postoje, rješenje o protjerivanju će se ukinuti.

Obveze fizičkih i pravnih osoba

Članak 52.

(1) Tijela javne vlasti, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju ako imaju saznanja da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj, osim ako prema posebnom propisu imaju obvezu čuvanja tajne.

(2) Nadležno tijelo koje je protiv državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, dužno je o pokretanju i ishodu postupka bez odgađanja obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

(3) Nadležno tijelo koji je donijelo odluku kojom se državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji proglašava krivim zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja za koji se progoni po službenoj dužnosti, dužno je bez odgađanja nakon donošenja odluke obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

(4) Nadležno tijelo koje je donijelo odluku o puštanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji iz zatvorske ustanove na slobodu dužno je o tome bez odgode obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

Prisilno udaljenje

Članak 53.

(1) Prisilno udaljenje je odlazak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji u državu članicu EGP-a pod pratnjom policije, bez obzira na njihovu privolu.

(2) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji prisilno će se udaljiti u državu članicu EGP-a:

1. ako nisu napustili Republiku Hrvatsku u roku za napuštanje Republike Hrvatske koji im je određen rješenjem o protjerivanju ili

2. ako su došli u Republiku Hrvatsku za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka ili

3. ako im je doneseno rješenje o protjerivanju u kojem nije određen rok za napuštanje Republike Hrvatske sukladno članku 49. stavku 2. ovoga Zakona.

(3) U vezi s prisilnim udaljenjima Ministarstvo može pribavljati putne isprave i putne karte, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.

(4) Radi osiguranja provođenja prisilnih udaljenja tako da se poštuju temeljna ljudska prava državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji se prisilno udaljavaju, prisilno udaljenje može se tehnički snimati.

(5) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji obavijestit će se o svrsi snimanja iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji ne smiju silom ili prijevarom onemogućiti prepratu u državu u koju ih se prisilno udaljava.

Ograničenje slobode kretanja