I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/14 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Zaštitarska djelatnost na području Republike Hrvatske svoju ekspanziju doživljava razvojem legislative koja obuhvaća područje sigurnosti sredinom 90-tih godina prošloga stoljeća. Prvi propis kojim je navedena materija uređena u Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti osoba i imovine (Narodne novine br. 83/96, 90/96, 75/01 i 96/01), koji postavlja temelje obavljanja zaštitarske djelatnosti, ali i djelatnosti privatnih detektiva, koji su time također započeli svoj afirmativni put.

Razvojem privatnog vlasništva, zaštitarstvo prerasta u ozbiljnu gospodarsku granu, kako na polju tjelesne zaštite, tako sve više i razvojem tehnologije u sferi tehničke zaštite. Raste broj zaštitarskih tvrtki, a potražnja za kadrovima iz zaštitarske struke postaje sve veća. Porastom aktivnosti na području zaštitarstva, osuvremenjuju se i propisi, pa je slijedom toga donesen i danas važeći Zakon o privatnoj zaštiti (Narodne novine br. 68/03, 31/10 i 139/10), koji je do sada izmijenjen dva puta, prvenstveno radi odredbi kojima se djelatnost usklađuje s direktivama EU, ali i odredbi kojima su se donekle regulirala i socijalna prava zaštitara, posebice odredbe o duljini radnoga vremena.

Zakonom o privatnoj zaštiti, kao obveznici primjene, obuhvaćeno je 249 trgovačka društva za tjelesnu i tehničku zaštitu, 106 obrta tehničke zaštite i 149 unutarnjih čuvarskih službi s ukupno 16.811 aktivnih osoba s dopuštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite. Izobrazbu osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite provodi 56 ustanova koje su od Ministarstva unutarnjih poslova ishodile propisana odobrenja za rad ¹ .

^{1   Stanje na dan 28. kolovoza 2018.g.}

Na temelju Zakona o privatnoj zaštiti doneseno je i 11 podzakonskih akata koji detaljnije uređuju navedeno područje.

U posljednjih desetak godina privatna zaštita nameće se sve više kao značajna sigurnosna grana i potreba zaštite osoba i imovine ne samo u opsegu isključivo privatnog vlasništva, već i u sklopu općih društvenih gospodarskih i drugih aktivnosti koje se odvijaju u javnom sektoru i sveukupnom društvenom okruženju.

Stoga je u posljednje vrijeme doneseno više posebnih propisa koji privatnu zaštitu prepoznaju kao potrebu za dodatnom zaštitom, a ponegdje je privatna zaštita utvrđena i kao osnovna zaštita. Jedan od takvih propisa je i Zakon o zaštiti novčarskih institucija (Narodne novine br. 56/15), koji kao temelj zaštite osoba ima upravo područje primjene tjelesne i tehničke zaštite koje obavljaju pravne osobe i obrti s odobrenjem za privatnu zaštitu, s naglaskom na zaštitu osoba u objektima ili pri poslovima zaštite pri distribuciji novca te zaštiti poslovne imovine.

Također, pojedini propisi koji uređuju zaštitu osoba i imovine pri skladištenju opasnih tvari, zaštitu određenih objekata od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku te izvora ionizirajućeg zračenja također temelje svoju zaštitu na primjeni upravo privatne zaštite ² .

^{2   Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe sigurnosnih mjera kod skladištenja eksplozivnih tvari (NN, 26/09, 41/09 – ispravak, 66/10 (čl. 7.)), Pravilnik o prostornim, tehničkim i sigurnosnim zahtjevima koje moraju zadovoljiti prodavaonice oružja i streljiva te prodavaonice pirotehničkih sredstava (NN, 42/18), Pravilnik o uvjetima i načinu proizvodnje eksplozivnih tvari (NN, 55/09 (čl. 90)), Zakon o zaštiti novčarskih institucija (NN, 56/15), Pravilnik o nuklearnom osiguranju (NN, 38/18).}

Zaštitarska djelatnost ne pripada u skupinu uslužnih djelatnosti te ne podliježe obvezi usklađivanja sa propisima koji uređuju pružanje usluga sukladno Zakonu o uslugama (Narodne novine br. 80/11) te Direktivi 2006/123/EZ Europskoga Parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu. Privatna zaštita („Private Security“) spada u sigurnosnu gospodarsku granu i bavi se problematikom zaštite građana i njihove imovine čime pruža potporu i nadopunu temeljnoj zaštiti države („Public security“).  Primjenjuje se i u slučajevima kada korisnik, unatoč osiguranoj javnoj zaštiti želi povećati vlastitu zaštitu iznad one koju osigurava država.

Pojam „ security “ kojim se bavi zaštitarska djelatnost (zaštita od namjere počinjenja protupravnih radnji) treba razlikovati od pojma „ safety “ (zaštita od štetnih događaja izazvanih primarno nesretnim slučajevima koje utječu na sigurnost po život i zdravlje ljudi) kojom se bave neki drugi zaštitni subjekti u okviru zaštite na radu, iako u brojnim situacijama zaštitarsko osoblje može i treba, ako je osposobljeno, djelovati preventivno i u „ safety “ situacijama (bolnice, radiološki izvori, industrija i sl.).

Godine 2013. više od 1,5 milijuna privatnih ugovaratelja koji obavljaju zaštitarske poslove bilo je zaposleno u oko 40 000 privatnih zaštitarskih društava u Europi (te brojke i dalje rastu), a iste je godine promet tih društava iznosio cca 35 milijardi EUR-a. Godine 2016. vrijednost sektora privatne zaštite na globalnoj razini procijenjena je na 200 milijardi USD te je brojala otprilike 100 000 privatnih zaštitarskih društava s 3,5 milijuna zaposlenika ³ .

^{3   Iz teksta Prijedloga Rezolucije Europskog parlamenta o privatnim zaštitarskim društvima (2016/2238 INI)}

Isto tako, do danas u Europskoj uniji nije donesena jedinstvena direktiva, uredba ili drugi propis kojim se harmonizira djelatnost privatne zaštite na razini Unije, nego je navedena djelatnost uređena nacionalnim zakonodavstvom, sukladno unutarnjim društveno-političkim, gospodarskim, socijalnim, geostrateškim, sigurnosnim i drugim uvjetima svake od država članica.

Sigurnost stanovništva te teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske temeljni su preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama, što je jedan od temeljnih nacionalnih interesa i domovinske sigurnosti. Za sigurno društvo nužna je zaštita života, spašavanje ljudi i dobara te zaštita kritičnih infrastruktura ⁴ . To je prije svega razumljivo kada se uzme u obzir velik broj licenciranih osoba uključenih u privatnu zaštitu, koji u nekim državama koincidira s ukupnim brojem policijskih službenika ili ga čak premašuje, i koje je potrebno uključiti u sigurnosni sustav uz stalno podizanje razine znanja i cjeloživotnog obrazovanja. Kvaliteta i izvrsnost osoba koje provode privatnu zaštitu mora biti proporcionalna visini rizika koja se definira prosudbom ugroženosti i očekuje u određenim objektima i prostorima te aktivnostima pri kojima se privatna zaštita provodi.

^{4   U sustav domovinske sigurnosti uključivat će se i javne i privatne tvrtke, ponajprije iz sektora privatne zaštite te građani i organizacije civilnog društva, Strategija nacionalne sigurnosti, NN, 73/17}

Ministarstvo unutarnjih poslova krovno je tijelo zaduženo za opću društvenu sigurnost građana i obvezno je uključiti se u sustav koji će u konačnici povezati dionike u procesu zaštite na način da svaki od njih ima i poznaje svoju sigurnosnu ulogu u društvu i djeluje sukladno propisanim obvezama. Dionici sustava su obveznici posebnih propisa, korisnici tjelesne i tehničke zaštite, proizvođači, uvoznici i zastupnici opreme, normativna i akreditacijska tijela, izrađivači prosudbi ugroženosti i procjena rizika, projektanti zaštite, udruge i stručna tijela, zaštitarske tvrtke za tjelesnu i tehničku zaštitu te Ministarstvo, kao koordinator i tijelo koje provodi nadzor aktivnosti dionika.

Temeljna obveza Ministarstva ogleda se u nadzoru primjene Zakona, kako bi postigli da obveznici primjene propisa usklade poslovanje s odredbama propisa i time povećaju sigurnost u gospodarskim objektima i na javnim i drugim površinama, gdje se obavlja raznolika gospodarska i javna djelatnost. U tom dijelu, inspekcija provodi nadzor u više od 600 subjekata nadzora, više od 10.000 objekata, gotovo 17.000 aktivnih osoba s dopuštenjima ( licencama ) za privatnu zaštitu, te više od 12.000 poslovnica novčarskih institucija. Prosječno se na godišnjoj razini obavi oko 3.500 inspekcijskih nadzora privatne zaštite i isto toliko nadzora novčarskih institucija, te 50-tak nadzora privatnih detektiva.

Uloga Inspekcije je u svojoj naravi represivna, ali i savjetodavna pri čemu se postupa prema načelu razmjernosti, što znači da se prije svega donose rješenja kojima se obvezniku zakona nalaže otklanjanje nedostataka u primjerenom roku, zatim pokreću prekršajni postupci te u krajnjim slučajevima privremeno zabranjuje rad. Pri tome je važno naglasiti potrebu stalne edukacije i samoedukacije inspektora kroz proces cjeloživotnog obrazovanja putem seminara, sastanaka, stručnih konferencija, radionica i dr. te upoznavanje s novim standardima procjene rizika i sigurnosnih tehnoloških i tehničkih trendova i dostignuća njihove primjene.

b) Osnovni razlozi za donošenje novoga zakona

Inicijativa za donošenje Zakona o privatnoj zaštiti pokrenuta je u Ministarstvu unutarnjih poslova radi poboljšanja primjene tjelesne i tehničke zaštite u praksi. Potreba za navedenim utvrđena je kroz nadzor provedbe važećeg Zakona o privatnoj zaštiti koji provode inspekcijska tijela Ministarstva te ukazivanjem od strane obveznika Zakona, odnosno poslodavaca, korisnika i sindikata, a s ciljem kvalitetnijeg normativnog uređenja i unaprjeđenja sektora privatne zaštite u uvjetima recentnih sigurnosnih okolnosti.

Također, Strategija nacionalne sigurnosti (Narodne novine br. 73/13) predviđa uključivanje pravnih subjekata iz sektora privatne zaštite u sustav domovinske sigurnosti, što predstavlja dodatan razlog da se privatna zaštita osuvremeni te se podigne razina kvalitete obavljanja zaštitarskih poslova, kao i činjenica da se povećava udio privatne zašite u pružanju sigurnosti na važnim objektima s povećanim sigurnosnim rizikom (zračne luke i dr.), što je propisano i u drugim zemljama Europske unije i svijeta te postaje svojevrsni trend. ⁵

^{5  Naoružani zaštitari dijelom su sigurnosnih aktivnosti u zračnim lukama u USA, Canada, UK, Sweden, Singapore i mnogim drugim, pri čemu djeluju operativno u suradnji s policijom ili su zaduženi za preventivni pregled prtljage i osoba prilikom ulaska u zrakoplov (http://www.security-guard.ca/airport-security-guards)}

Sve navedeno će se postići jedino u uvjetima efikasne djelatnosti privatne zaštite, osposobljene, obučene i opremljene za preventivno i operativno djelovanje u okolnostima visokog rizika, djelujući primarno preventivno i kao podrška policiji, ali i operativno kada se za to ukažu potrebe .

^{6   Provodit će se kontinuirana izobrazba i obuka zaposlenika u sustavu javne sigurnosti, tijelima sigurnosno-obavještajnog sustava i sektoru privatne zaštite, kao i uvođenje suvremenih organizacijskih modela i tehnoloških dostignuća u svim tijelima javne vlasti, Strategija nacionalne sigurnosti, NN 73/17}

S tim u svezi, uvode se nove kategorije osoba s kojima se postiže viša razina kvalitete rada te proširuju ovlasti u primjeni nekih novih tehnoloških rješenja, posebice u uporabi sredstava prisile. Uvođenjem metodologije procjene rizika prema prihvaćenim i potvrđenim standardima, privatna zaštita dobiva puni smisao u dijelu uspostave odgovarajućih mjera zaštite u odnosu na stvarnu razinu rizika u društvu, dakle onih koji neće biti umanjene, ali niti precijenjene na štetu korisnika.

Nadalje, regulira se status pravnih osoba i obrtnika koji obavljaju djelatnost privatne zaštite te fizičkih osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite, uzimajući u obzir činjenicu da je  Republika Hrvatska postala članicom Europske unije, te se Zakonom izjednačuju uvjeti poslovanja pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj odnosno hrvatskih državljana i stranih pravnih i fizičkih osoba, a ubrzava se i postupak ishođenja odobrenja i dopuštenja te se ovlašćuje Ministarstvo unutarnjih poslova za provođenje dodatne provjere pravnih i fizičkih osoba koje upravljaju zaštitarskim tvrtkama ili su dijelom vlasničke strukture trgovačkih društava i obrta

Također, stvaraju se pretpostavke za užom suradnjom sa strukovnim udrugama i organizacijama temeljenim na zaštitarskoj djelatnosti.

Na taj način postiže se višestruka korist:

1. Povećava se opća sigurnost društva temeljem koje se bolje razvija i gospodarska djelatnost u sigurnom okruženju

2. Razvija se zaštitarsko tržište

3. Povećava se standard osoba koje obavljaju zaštitarsku djelatnost

4. Mijenja se percepcija o privatnoj zaštiti kao djelatnosti upitne kvalitete i repozicionira iz uslužne ili komunalne u temeljno sigurnosnu djelatnost

5. Stvara se i razvija sigurnosna kultura u društvu

6. Potvrđuje se i razvija uloga Ministarstva unutarnjih poslova kao tijela ovlaštenog i odgovornog za sigurnost svih građana i njihove imovine u privatnom i poslovnom statusu,

c) Cilj koji se donošenjem Zakona želi postići

Cilj koji se Zakonom želi postići temelji se na utvrđenoj viziji, misiji i strateškoj orijentaciji područja privatne zaštite.

Vizija: Uspostaviti razvijeno društvo visokog gospodarskog standarda za sve građane u kojem će kaznena djela bilo koje vrste biti svedena na minimum.

Misija: Postići visoku razinu sveukupne javne i društvene sigurnosti.

Strateška orijentacija : sustavno podizati stupanj kvalitete obavljanja djelatnosti (pravne osobe i obrti) i poslova (fizičke osobe) privatne zaštite na višu razinu i poticati usavršavanje i razvoj djelatnosti sukladno provjerenim svjetskim standardima.

Cilj : Uspostava efikasne djelatnosti privatne zaštite, osposobljene, obučene i opremljene za preventivno i operativno djelovanje u okolnostima visokog rizika i njena integracija u sustav domovinske sigurnosti Republike Hrvatske, uspostava sigurnosne kulture u društvu i razvoj zaštitarskog tržišta, što će pridonijeti povećanju standarda osoba koje obavljaju navedene poslove i u konačnici rezultirati povećanjem opće društvene sigurnosti građana.

Učinci po postizanju cilja : Trajno i sustavno podizanje i održavanje razine kvalitete obavljanja zaštitarske djelatnosti i poslova, uključenje privatne zaštite u sustav domovinske sigurnosti Republike Hrvatske, razvoj sigurnosne kulture i veća sigurnost građana, jednakopravni položaj na tržištu Republike Hrvatske pravnih osoba i obrta koji imaju sjedište na području Republike Hrvatske i pravnih osoba i obrta iz država članica EU koji u Republici Hrvatskoj imaju namjeru obavljati zaštitarske poslove, razvoj zaštitarskog tržišta na osnovama recentnih tehničkih i tehnoloških standarda, trajna i aktivna suradnja javne uprave i struke na temeljima javno privatnog partnerstva i međusobnog poslovnog povjerenja.

d) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom, te  posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

- Usklađenje uvjeta poslovanja za pravne i fizičke subjekte izvan Republike Hrvatske

Optimalno se propisuju svi uvjeti kojima se omogućava obavljanje djelatnosti privatne zaštite u Republici Hrvatskoj i zainteresiranim pravnim i fizičkim osobama iz Europske unije, pri čemu će se izjednačiti uvjeti stjecanja dopuštenja i obavljanja tih poslova s onima koji vrijede i za istovjetne pravne i fizičke osobe i obrte iz Republike Hrvatske. Stoga je propisano da takve fizičke pravne osobe moraju ostvariti poslovni nastan u Republici Hrvatskoj te ispuniti druge prostorno - tehničke, organizacijske, kadrovske i sigurnosne uvjete koje imaju i građani Republike Hrvatske za obavljanje navedene djelatnosti. Isto tako, uređuje se i pitanje obavljanja povremenih i privremenih djelatnosti, u skladu s posebnim propisima koji uređuju navedeno područje.

- Uvođenje novih kategorija osoba s kojima se podiže razina kvalitete

Propisuju se uvjeti za osobe koje su prethodno stekle dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara, a koje će nakon provedene dodatne izobrazbe i položenog ispita steći dopuštenje za obavljanje poslova visokog rizika u svojstvu zaštitara – specijalista. Poslovi specijalizacije u obavljanju poslova privatne zaštite, posebice tjelesne zaštite nisu inovacija Republike Hrvatske, već se takva praksa provodi i u Europskoj uniji. Prije svega, za potrebe međugraničnog cestovnog prijevoza eura u članicama Europske unije, donesena je Uredba (EU) br. 1214/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011 o profesionalnom prekograničnom cestovnom prijevozu gotovog novca u eurima između država članica europodručja (SL L 316 od 16.11.2011.), kojom se zahtijeva dodatna izobrazba (specijalizacija) zaštitara te izdavanje posebnog certifikata kojim se dokumentira stečena ovlast za obavljanje takve vrste rizičnih poslova. Od kandidata za stjecanje statusa zaštitara – specijaliste zahtijevat će se posjedovanje posebnih vještina i znanja, a poslodavac je dužan osigurati visoku razina opremljenosti kako bi se na zakonit, razmjeran i opravdan način primjenjivale ovlasti koje su im date Zakonom.

Osim specijalizacije zaštitara, Prijedlogom nacrta Zakona specijaliziraju se i:

- osobe u pravnim osobama i obrtima zadužene za organizaciju i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti, ukoliko su prosudbom ugroženosti njihovi objekti ili prostori kategorizirani u I. ili II. kategoriju ugroženosti, sukladno pravilniku kojim se propisuju uvjeti i način izrade prosudbe ugroženosti. Navedena osoba mora imati minimalno višu stručnu spremu i položiti stručni ispit za osiguranje i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti sukladno pravilniku koji će se donijeti na temelju Zakona.

- zaštitar – IPU (izrađivač prosudbe ugroženosti), kao kategorija osobe koja nužno ne mora biti tehničke struke, a dovoljno je stručna identificirati i analizirati rizike i izrađivati prosudbe ugroženosti objekata i prostora te provoditi kategorizaciju. Status se stječe polaganjem ispita sukladno pravilniku koji će se donijeti na temelju Zakona.

- Pozicioniranje zaštitarske djelatnosti kao primarno sigurnosne djelatnosti

Ovim se Zakonom po prvi puta jasno definira djelatnost privatne zaštite kao sigurnosna djelatnost s gospodarskim obilježjima, koja se treba kontinuirano razvijati i unapređivati u cilju osiguravanja njezine efikasne zaštitne uloge u sustavu sigurnosti. Da bi navedeno bilo moguće, potrebno je podići razinu kvalitete obavljanja poslova privatne zaštite, posebice tjelesne zaštite na višu razinu.

- Primjena metodologije procjene rizika

Tehnička zaštita je djelatnost koja se ubrzano razvija gotovo na dnevnoj bazi te se primjećuju veliki pomaci u kvaliteti i funkcionalnosti primjene, međutim potrebno je dodatno urediti područje izrade procjene rizika od kojih počinje svaka primjena i određivanje vrste zaštite osoba i imovine. Dosadašnja iskustva u praćenju provedbe tehničke zaštite ukazuju na preveliku subjektivnost osoba koje izrađuju prosudbe ugroženosti objekata te nepostojanje odgovarajućih kvantitativnih pokazatelja visine rizika u štićenim objektima i prostorima. Isto tako, ne postoji metodologija za procjenu rizika ugroženosti osoba pa će se, obzirom na općeprihvaćenu metodologiju za procjenu rizika prema ISO 31000, ona modificirano uvesti u pravila struke privatne zaštite.

- Uspostava veće razine nadzora nad osobama i djelatnosti od strane ministarstva

Veća razina nadzora odnosi se na veće ovlasti inspektora i nadzornika Ministarstva koji prilikom nadzora utvrđuju usklađenost poslovanja s odredbama Zakona, pa se moraju propisati mehanizmi fiksiranja činjeničnog stanja u skladu s novim tehnologijama te omogućavanje primjene zaštitnih mjera. Isto tako, povećavaju se i novčane sankcije kojima se prije svega nastoji preventivno utjecati na obveznike primjene Zakona.

- Skraćivanje vremena ishođenja dopuštenja

Ovim Zakonom propisuje se iznimno provođenje operativnih provjera za fizičke osobe, ukoliko se ukaže sumnja na počinjenje određenih protupravnih radnji osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite, koja se temelji na podacima iz kaznenih i prekršajnih evidencija te drugim prikupljenim informacijama i saznanjima . Navedeno će skratiti postupak izdavanja dopuštenja za većinu fizičkih osoba i obrta na manje od mjesec dana.

- Smanjivanje potrebne razine kvalifikacije za čuvare

Normativno rješenje za čuvare moglo bi imati značajniji učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana odnosno društvo u cjelini, posebice u odnosu na nezaposlene osobe. Naime, ovim Zakonom utvrđuje se mogućnost da čuvarske poslove, koji spadaju u manje zahtjevne sigurnosne aktivnosti, mogu obavljati osobe koje uz ostale propisane uvjete imaju završenu samo osnovnu školu (dosad je bila potrebna najmanje niža stručna sprema). Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na dan 10. srpnja 2018. godine, u Republici Hrvatskoj je 30.365 nezaposlenih osoba sa završenom osnovnom školom. Propisivanje navedenih uvjeta otvara mogućnost osobama koje imaju završenu samo osnovnu školu da ishođenjem dopuštenja za obavljanje čuvarskih poslova zasnuju radni odnos.

- Provjera osoba u vlasničkom ili upravljačkom dijelu trgovačkih društava i obrta

Sukladno odredbi članka 13. stavak 1. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine br. 85/08 i 86/12), odgovorne osobe moraju i dalje udovoljavati temeljnoj sigurnosnoj provjeri. Međutim, ukoliko se sukladno određenim informacijama i podacima prikupljenim radom inspekcije ili iz drugih izvora utvrdi da su druge osobe koje sudjeluju u vlasničkom ili upravljačkom dijelu trgovačkih društava i obrta involvirane u određena neprihvatljiva protupravna ponašanja, potrebno je za navedene osobe predvidjeti mogućnost provedbe sigurnosne provjere.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIVATNOJ ZAŠTITI

ZAKON O PRIVATNOJ ZAŠTITI

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

Članak 1

(1)Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti i poslova zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država (u daljnjem tekstu: privatna zaštita) te uvjeti, način i nadzor rada osoba koje obavljaju djelatnost i poslove privatne zaštite.

(2)Privatna zaštita je sigurnosna gospodarska djelatnost koja se provodi u cilju postizanja prihvatljive razine privatne i javne sigurnosti građana i njihove imovine te održavanja reda i mira u ugovornom opsegu.

(3)P ravne osobe i obrtnici koji žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike iznad zaštite koju osigurava država ili iznad opsega koji osigurava država, moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite ili osnovati vlastitu unutarnju službu zaštite.

(4) Fizičke osobe koje žele zaštititi osobni integritet tjelesnom zaštitom moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite .

(5)Iznimno od stavka 3. i 4. ovoga članka, privatna zaštita primjenjuje se i u svim onim slučajevima kada je posebnim propisima propisana kao obavezna, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Članak 2

Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeća značenja:

1. Centralni dojavni sustav (CDS) – sustav kojim se tijekom 24-satnog dežurstva zaprimaju dojave putem signala s uređaja i sustava tehničke zaštite ili na drugi način u organiziranom prostoru pravne osobe ili obrtnika s odobrenjem za privatnu zaštitu, radi pružanja intervencije na štićenom objektu, javnoj ili drugoj površini te pri zaštiti osobnog integriteta

2. Centralni tehnički nadzor (CTN) – sustav kojim se tijekom 24-satnog dežurstva zaprimaju signali s uređaja i sustava tehničke zaštite u organiziranom prostoru pravne osobe ili obrtnika s odobrenjem za privatnu zaštitu, radi nadzora tehničke ispravnosti i rada uređaja i sustava tehničke zaštite te pružanja tehničke intervencije

3. Čuvar - osoba koja obavlja poslove tjelesne zaštite osoba i imovine uz ograničenu primjenu ovlasti propisanu ovim Zakonom

4. Distribucija novca i vrijednosti - skup radnji koji uključuje poslove pripreme gotovog novca i vrijednosti za prijevoz ili prijenos, njihov utovar u sredstvo prijenosa/prijevoza, transport do odredišta te istovar i pohrana u zaštićeni prostor objekta krajnjeg odredišta

5. Djelatnost privatne zaštite - obuhvaća aktivnosti kojima je svrha zaštita osoba i imovine, a koju obavljaju pravne osobe i obrtnici na temelju odobrenja Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo)

6. Dojavni centar - organizirani prostor pravne osobe ili obrta koji pruža usluge intervencije po dojavnom signalu sa štićenih objekata, javnih ili drugih površina te pri zaštiti osobnog integriteta putem CDS-a, i koji može biti uspostavljen u prostoru pravne osobe ili obrta za privatnu zaštitu ili na lokalnom nadzornom mjestu

7. Dopusnica - odobrenje odnosno dopuštenje Ministarstva kojim se pravnim osobama, obrtnicima i fizičkim osobama iz država članica Europske unije ili država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, omogućava obavljanje djelatnosti odnosno poslova privatne zaštite u Republici Hrvatskoj

8. Dopuštenje - rješenje kojim se fizičkim osobama koje ispunjavaju propisane uvjete dopušta obavljanje poslova privatne zaštite

9. Intervencija po dojavnom signalu - upućivanje, dolazak i primjena ovlasti interventnog tima sastavljenog od najmanje jednog ili više zaštitara i/ili zaštitara – specijalista na štićenom objektu, javnoj ili drugoj površini te pružanje pomoći pri zaštiti osobnog integriteta u svrhu primjene odgovarajućih propisanih ovlasti u ovisnosti o zatečenom sigurnosnom stanju

10. Neposredna tjelesna zaštita osoba - poslovi tjelesne zaštite osobnog integriteta osoba koje obavljaju zaštitari-specijalisti

11. Odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite u pravnoj osobi - fizička osoba koja je aktom pravne osobe imenovana odgovornom osobom u pravnoj osobi za djelatnost privatne zaštite

12. Odobrenje - rješenje kojim se pravnim  osobama i obrtnicima odobrava obavljanje djelatnosti privatne zaštite

13. Organizirani prostor centralnog dojavnog sustava (CDS) i centralnog tehničkog nadzora (CTN) je prostor koji ispunjava standardizirane prostorno – tehničke, kadrovske i organizacijsko – sigurnosne uvjete u dojavnom centru pod kojima se obavlja djelatnost privatne zaštite

14. Perimetar - opseg koji omeđuje prostor unutar i oko štićenog objekta, javne i druge površine ili uz štićenu osobu unutar kojeg je dopuštena primjena privatne zaštite

15. Poslovi privatne zaštite - aktivnosti koje u okviru djelatnosti privatne zaštite obavljaju fizičke osobe na temelju dopuštenja Ministarstva

16. Poslovni prostor pravne osobe i obrta - prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite

17. Povremeno obavljanje poslova privatne zaštite – odnosi se na poslove privatne zaštite koje u Republici Hrvatskoj privremeno, a najviše četiri puta godišnje, obavljaju pravne i fizičke osobe iz država članica Europske unije ili država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru

18. Pratnja i osiguranje – djelatnost privatne zaštite pri distribuciji novca i vrijednosti te distribuciji drugih pošiljaka i transportu osoba

19. Privremeno obavljanje poslova privatne zaštite – odnosi se na poslove privatne zaštite koje u Republici Hrvatskoj obavljaju pravne i fizičke osobe iz država članica Europske unije ili država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i koji se provode u ograničenom i neprekidnom vremenskom trajanju ne dužem od tri dana

20. Prosudba ugroženosti - dokument kojim se utvrđuje procjena vjerojatnosti događaja koji predstavlja moguću opasnost i prijetnju po osobe i imovinu

21. Štićeni objekt – građevinski i drugi objekt, vozilo ili plovilo koji se štiti tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom

22. Štićeni prostor – područje unutar perimetra u ili/i izvan štićenog objekta, te javne i druge površine koji se štite tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom

23. Štićena osoba - fizička osoba kojoj se pruža zaštita tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom

24. Tehnička zaštita - zaštita osoba i imovine koja se obavlja dominantnom uporabom tehničkih uređaja i sustava radi stvaranja tehničkih uvjeta za sprječavanje protupravnih radnji usmjerenih prema štićenoj osobi ili imovini

25. Tjelesna zaštita - zaštita osoba i imovine koja se obavlja osobnom nazočnošću osobe koja obavlja poslove zaštite i njegovom zaštitnom aktivnošću, bez dominantne uporabe tehničkih sredstava i naprava

26. Unutarnja služba zaštite - unutarnja ustrojstvena jedinica koju pojedina pravna osoba ili obrtnik ustrojava radi zaštite svojih objekata, prostora i osoba

27. Zaštitar - osoba koja obavlja poslove tjelesne zaštite osoba i imovine uz primjenu odgovarajućih ovlasti propisanih ovim Zakonom

28. Zaštitar - IPU (izrađivač prosudbi ugroženosti) - zaštitar koji ima dopuštenje za izradu isključivo prosudbe ugroženosti štićenih objekata i prostora i osoba

29. Zaštitar - specijalist - zaštitar koji obavlja poslove tjelesne zaštite osoba i imovine primjenom ovlasti uz višu razinu osposobljenosti propisane ovim Zakonom. Viša razina osposobljenosti nužna je u primjeni sredstava prisile i zaštiti osoba, objekata i prostora visoke ugroženosti

30. Zaštitar - tehničar - zaštitar koji obavlja poslove tehničke zaštite osoba i imovine putem izrade prosudbi ugroženosti, prijedloga mjera zaštite, projektiranja, izvođenja i nadzora nad izvođenjem radova tehničke zaštite, tehničkog prijema, nadzora nad izradom projektne dokumentacije tehničke zaštite i njezine revizije te pružanja intelektualnih usluga u području tehničke zaštite na način kako je propisano ovim Zakonom

31. Zaštitarski pas – posebno izvježban pas koji se koristi u obavljanju poslova tjelesne zaštite

32. Zaštitna aktivnost – aktivnost osoba s dopuštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite na poslovima štićenja objekata, prostora i osoba koje imaju preventivnu i drugu sigurnosnu zadaću unutar ovlasti propisanih ovim zakonom, te utvrđenih sigurnosnim procedurama i drugim aktima pravne osobe ili obrtnika koji obavljaju djelatnost privatne zaštite te ugovorom sklopljenim sa zaposlenicima

DIO DRUGI

DJELATNOST PRIVATNE ZAŠTITE

GLAVA I. OBAVLJANJE DJELATNOSTI PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 3.

(1) Djelatnost privatne zaštite obuhvaća poslove zaštite osoba i imovine koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom te poslove izrade prosudbi ugroženosti, uz primjenu pravila postupanja propisanih ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Prije uspostave privatne zaštite potrebno je izraditi prosudbu ugroženosti kojom će se odrediti stvarna razina rizika od počinjenja kaznenih djela i ugrožavanja života i imovine osoba u objektu ili na javnoj i drugoj površini u ovisnosti od vanjskih i unutarnjih faktora ugroženosti.

(3) Pravne osobe i obrtnici koji su vlasnici ili korisnici objekata koji su, sukladno pravilniku kojim se utvrđuju uvjeti i način izrade prosudbe ugroženosti osoba, objekata i prostora, kategorizirani u I. ili II. kategoriju ugroženosti, moraju za te objekte odrediti osobu zaduženu za organizaciju i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti.  

(4) Osoba iz stavka 3. ovoga članka mora imati završen najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij, te položen stručni ispit za osiguranje i unutarnji nadzor provedbe sigurnosti pri Ministarstvu.

(5) Način polaganja stručnog ispita za stručnu osobu pravne osobe ili obrtnika propisuje ministar unutarnjih poslova (u daljnjem tekst: ministar) pravilnikom.

Članak 4.

(1) Djelatnost privatne zaštite mogu obavljati pravne osobe i obrtnici te unutarnje službe zaštite koji imaju odobrenje Ministarstva za obavljanje tih poslova.

(2) Pravne osobe i obrti koji su ustrojili unutarnju službu zaštite mogu obavljati poslove privatne zaštite isključivo za vlastite potrebe, odnosno zaštitu osoba i imovine u objektima i prostorima koje pravna osoba koja je ustrojila unutarnju službu zaštite koristi na temelju valjane pravne osnove.

(3) Djelatnost privatne zaštite u Republici Hrvatskoj mogu obavljati i pravne osobe i obrtnici sa sjedištem u državi članici Europske unije ili državi potpisnici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite izdano od matične države, na temelju dopusnice koju izdaje Ministarstvo, te koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

1. imaju registriranu podružnicu odnosno izdvojeni pogon u Republici Hrvatskoj,

2. imenuju odgovornu osobu u podružnici odnosno poslovođu u izdvojenom pogonu, koji moraju ispunjavati sve uvjete propisane člankom 15. stavkom 1. ovoga Zakona,

3. imaju uređen poslovni prostor koji udovoljava prostorno-tehničkim uvjetima, sukladno pravilniku kojim se uređuju prostorni i tehnički uvjeti koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite.

(4)Iznimno od stavka 3. ovoga članka, pravne osobe i obrtnici sa sjedištem u državi članici Europske unije ili državi potpisnici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite izdano od matične države, a obavljaju privremene i povremene poslove privatne zaštite u Republici Hrvatskoj (osiguranje i pratnja  novca u tranzitu ili do odredišta u Republici Hrvatskoj, osiguranje štićenih osoba, osiguranje privremenih izložbenih postava i sl.) ne moraju ispunjavati uvjete iz stavka 3. ovoga članka, ali moraju imati rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnim propisima, sklopiti ugovor s korisnikom privatne zaštite u Republici Hrvatskoj, te o početku i završetku poslova izvijestiti Ministarstvo pisanim putem u roku od 24 sata prije i po okončanju navedenih poslova .

Članak 5.

(1)Djelatnost privatne zaštite obuhvaća:

1. zaštitu stambenih, poslovnih i drugih objekata i prostora te javnih i drugih površina,

2. zaštitu novčarskih institucija,

3. pružanje tjelesne i tehničke intervencije po dojavi,

4 . neposrednu tjelesnu zaštitu osoba,

5. zaštitu mirnih prosvjeda, sportskih natjecanja i javnih okupljanja,

6. zaštitu kulturnih i prirodnih dobara ili stvari od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značaja koja se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost te zaštitu okoliša,

7. osiguranje i pratnju pri distribuciji novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti,

8. osiguranje i pratnju pri distribuciji drugih pošiljaka te transportu osoba,

9. izradu prosudbi ugroženosti osoba i imovine.

(2)Poslove iz stavka 1. točke 7. i 8. ovoga članka pravne osobe i obrtnici mogu obavljati na temelju posebnog odobrenja koje izdaje Ministarstvo.

Članak 6.

(1) Pravne osobe i obrtnici obavljaju djelatnost privatne zaštite na temelju pisanog ugovora sklopljenog s fizičkim i pravnim osobama kojima pružaju zaštitu.

(2) Poslove privatne zaštite može javno nuditi i ugovarati samo ona pravna osoba i obrtnik koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka o pružanju zaštite nekretnine ili pokretne stvari može se sklopiti samo s osobom koja predmet ugovora posjeduje na temelju valjane pravne osnove.

(4) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka o pružanju neposredne tjelesne zaštite osoba, mora se sklopiti s osobom i za osobu nad kojom se zaštita provodi.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako je osoba nad kojom se zaštita provodi maloljetna ili poslovno nesposobna, ugovor može sklopiti njezin roditelj, zakonski zastupnik ili skrbnik.

(6) Pravne osobe i obrtnici iz stavka 1. ovoga članka mogu, radi ispunjenja ugovornih obveza, podugovoriti izvršenje određenih poslova privatne zaštite s više podugovornih subjekata koji moraju imati odobrenje Ministarstva za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

Članak 7.

(1) Poslovi privatne zaštite obavljaju se unutar i oko štićenog objekta, oko štićene osobe te na javnoj i drugoj površini, unutar perimetra zaštite.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite dužne su poduzeti ovim Zakonom dopuštene mjere i radnje radi otkrivanja i sprječavanja štetnih pojava i protupravnih radnji koje uoče sa svog radnog mjesta i izvan perimetra zaštite, a ugrožavaju nepovredivost osobe, ugrožavaju ili umanjuju vrijednost imovine koja je predmetom zaštite.

Članak 8.

(1)Pravna osoba i obrtnik dužni su nadoknaditi svaku štetu koju njihovi zaposlenici počine pri obavljanju poslova privatne zaštite ugovornoj stranci ili trećim osobama, ako je do štete došlo zbog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2)Pravne osobe i obrtnici iz stavka 1. ovoga članka dužni su se kod osiguravajućeg društva osigurati od odgovornosti u svezi obavljanja djelatnosti privatne zaštite.

Članak 9.

(1)Sva sredstva, uređaji i ostala oprema koja se koristi u zaštiti osoba i imovine mora odgovarati hrvatskim normama. U nedostatku hrvatskih normi, sva sredstva, uređaji i oprema koji se koriste u zaštiti osoba i imovine mora odgovarati europskim normama (EN), odnosno drugim specijaliziranim normama i prihvaćenim pravilima struke.

(2)Pravne osobe i obrtnici koji su korisnici elemenata i konstrukcija, uređaja i sustava tehničke zaštite odgovorni su za njihovu ispravnost i redovno održavanje.

Članak 10.

Pravne osobe i obrtnici koji obavljaju djelatnost privatne zaštite te pravne osobe i obrtnici koji su ustrojili unutarnju službu zaštite dužni su sa svojim zaposlenikom, koji za njih obavlja poslove privatne zaštite, sklopiti ugovor o radu sukladno odredbama posebnog propisa o radu.

Članak 11.

Radi promicanja i obilježavanja zaštitarske djelatnosti ustanovljuje se „Dan zaštitarstva“ koji se obilježava 21. rujna, na dan Svetog Mateja.

GLAVA II. UVJETI ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PRIVATNE ZAŠTITE

POGLAVLJE I. ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 12.

(1) Pravnim osobama i obrtnicima iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona Ministarstvo će izdati odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite ako imaju:

1. upisanu djelatnost privatne zaštite u odgovarajući registar sukladno posebnim propisima, u skladu s odgovarajućom nacionalnom klasifikacijom djelatnosti,

2. akt o imenovanju odgovorne osobe za djelatnost privatne zaštite u pravnoj osobi, odnosno u zajedničkom obrtu, koja ispunjava uvjete propisane člankom 15. stavkom 1. ovoga Zakona,

3. ispunjene uvjete za ostale osobe ovlaštene za zastupanje te osnivača pravne osobe propisane člankom 15. stavkom 1. točkom 6., 7. i 8. ovoga Zakona,

4. akt o razvrstavanju radnih mjesta poslova privatne zaštite s opisom navedenih poslova te ovlastima zaposlenika za svako radno mjesto,

5. opći akt o zaštitnom znaku,

6. opći akt o radnoj odori za poslove tjelesne zaštite,

7. poslovni prostor uređen sukladno pravilniku o prostornim i tehničkim uvjetima koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite .

(2)Ministarstvo će pravnoj osobi odnosno obrtniku izdati odobrenje za ustrojavanje unutarnje službe zaštite, ako ispunjava uvjete iz stavka 1. točki 2. do 7. ovoga članka te ima opći akt o osnivanju unutarnje službe zaštite.

(3)Pravne osobe i obrtnici koji obavljaju djelatnost privatne zaštite odnosno  koji su ustrojili unutarnju službu zaštite, a koji podnose zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti tehničke zaštite, ne podnose dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 6. ovog članka.

(4)Pravne osobe i obrtnici koji obavljaju djelatnost privatne zaštite odnosno  koji su ustrojili unutarnju službu zaštite, a koji ne koriste vatreno oružje ne podnose dokaze o ispunjavanju prostornih i tehničkih uvjeta za smještaj oružja.

(5)Obrtnici koji obavljaju djelatnost privatne zaštite kao povlašteni obrt, pri podnošenju zahtjeva za izdavanje odobrenja ne podnose dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 15. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.

(6)Povlasticu odnosno dozvolu za obavljanje povlaštenog obrta obrtnik mora dostaviti Ministarstvu u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja o odobrenju za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

(7)Ako pravna osoba ili obrtnik, te unutarnja služba zaštite više ne ispunjava neki od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, dužna je prestati s obavljanjem djelatnosti privatne zaštite te o tome u roku od tri dana izvijestiti Ministarstvo.  

(8)Po isteku rokova propisanih stavkom 6. i 7. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem privremeno zabraniti rad pravnoj osobi, obrtniku te unutarnjoj službi zaštite do ispunjenja propisanih uvjeta.

(9) Prostorne i tehničke uvjete koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite propisat će ministar pravilnikom.

Članak 13.

(1)Opći akti iz članka 12. stavka 1. točke 2., 4., 5. i 6. ovoga Zakona obavezno se donose na memorandumskom predlošku pravne osobe i obrtnika te sadrže, uz poziv na relevantnu odredbu ovog Zakona, tiskano ime i prezime te potpis čelnika pravne osobe, odnosno vlasnika obrta.

(2)Opći akt o zaštitnom znaku mora sadržavati izgled zaštitnog znaka („logotip“) opisan tekstualno i prikazan grafički u boji te sadržavati prijedlog gdje će se koristiti (odore, vozila i dr.).

(3)Sadržaj općih akata iz stavka 1. ovoga članka propisan je pravilnicima kojima se uređuju uvjeti i način provedbe tjelesne i tehničke zaštite.

Članak 14.

Ako pravna osoba ili obrtnik te unutarnja služba zaštite trajno prestane s obavljanjem djelatnosti privatne zaštite, dužna je o tome u roku od osam dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti izvijestiti Ministarstvo koje će po službenoj dužnosti ukinuti odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

Članak 15.

(1)Odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite, te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1. imati prebivalište odnosno odobren boravak u Republici Hrvatskoj,

2. imati srednjoškolsko strukovno obrazovanje u najmanje trogodišnjem trajanju ili srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanje,

3. biti aktom pravne osobe, odnosno u zajedničkom obrtu imenovana odgovornom osobom za poslove privatne zaštite,

4. biti u pravnoj osobi, odnosno obrtu zaposlena na puno radno vrijeme,

5. imati opću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda,

6. da nije pravomoćno osuđena ili se protiv nje ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, osim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja, koja za posljedicu ima tjelesnu ozljedu ili materijalnu štetu, odnosno za istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište,

7. da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaj iz područja javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja, te da nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za navedena djela odnosno istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište,

8. ispunjavati sigurnosne uvjete, koje provjerom utvrđuje nadležna sigurnosna služba,

9. aktivno poznavati hrvatski jezik i latinično pismo.

(2)Na temelju podataka iz kaznenih i prekršajnih evidencija iz stavka 1. točke 6., 7. i 8. ovoga članka, te drugih saznanja prikupljenih u upravnom postupku, Ministarstvo može zatražiti postupak provedbe temeljne sigurnosne provjere i za druge osobe upisane u registar trgovačkog suda i obrtni registar, sukladno posebnom propisu kojim se uređuju sigurnosne provjere .

(3) Ako odgovorna osoba u pravnoj osobi, unutarnjoj službi zaštite i obrtnik ili druge osobe upisane u registar trgovačkog suda i obrtni registar ne pristanu na provedbu sigurnosne provjere ili su provjerom utvrđene sigurnosne zapreke, Ministarstvo će odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja, odnosno privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti privatne zaštite pravnoj osobi, unutarnjoj službi zaštite ili obrtniku koji za obavljanje navedene djelatnosti imaju odobrenje Ministarstva.

(4) Aktivno poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, iz stavka 1. točke 9. ovoga članka, dokazuje se svjedodžbom iz koje je vidljivo da je osoba tijekom formalnog obrazovanja učila hrvatski jezik ili drugom odgovarajućom ispravom nadležne obrazovne ustanove, sukladno odredbama posebnih propisa kojima se propisuje dokazivanje poznavanje hrvatskog jezika za strance

Članak 16.

(1) Ako odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite prestane obavljati poslove odgovorne osobe ili više ne ispunjava neki od uvjeta propisanih člankom 15. ovoga Zakona, pravna osoba ili obrtnik koji obavlja poslove privatne zaštite, odnosno pravna osoba ili obrtnik koji su ustrojili unutarnju službu zaštite, dužni su u roku od 8 dana od dana prestanka obavljanja poslova odnosno prestanka ispunjenja uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite izvijestiti Ministarstvo da trajno prestaju s obavljanjem djelatnosti privatne zaštite ili pokrenuti postupak imenovanja nove odgovorne osobe za djelatnost privatne zaštite.

(2) Po isteku roka iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem privremeno zabraniti rad pravnoj osobi ili obrtu te unutarnjoj službi zaštite do ispunjenja propisanih uvjeta.

(3) Do imenovanja nove odgovorne osobe, odgovornom osobom za poslove privatne zaštite privremeno se smatra osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe.

(4) Obrtnik koji više ne ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona ne može više obavljati djelatnost privatne zaštite te je dužan brisati djelatnost privatne zaštite iz predmeta poslovanja sukladno posebnim propisima o obrtu.

POGLAVLJE II. DOPUŠTENJE ZA OBAVLJANJE POSLOVA PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 17.

(1)Poslove privatne zaštite mogu obavljati fizičke osobe koje su dobile dopuštenje Ministarstva za obavljanje tih poslova kao zaposlenici pravnih osoba i obrta koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

(2)Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se za obavljanje poslova tjelesne i tehničke zaštite te za poslove izrade prosudbe ugroženosti.

(3)Poslovi privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju, razvrstavaju se na poslove:

1. čuvara,

2. zaštitara,

3. zaštitara-specijalista,

4. zaštitara-tehničara,

5. zaštitara-IPU.

ODJELJAK 1. OPĆI UVJETI ZA OBAVLJANJE POSLOVA PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 18.

(1)Dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može se izdati osobi ako:

1. ima prebivalište odnosno odobren boravak u Republici Hrvatskoj,

2. je navršila 18 godina života,

3. ispunjava uvjete iz članka 15. stavka 1., točki 6., 7. i 9. ovoga Zakona.

(2) Na temelju podataka iz kaznenih i prekršajnih evidencija te drugih informacija i saznanja prikupljenih u upravnom postupku kao i tijekom provedbe inspekcijskih nadzora Ministarstvo može, po službenoj dužnosti , za osobe iz članaka 19. do 24. ovoga Zakona u postupku izdavanja dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, zatražiti provedbu operativne provjere koju provodi policijska uprava nadležna prema prebivalištu odnosno boravištu osobe za koju se provodi provjera .

(3)Ako osoba ne ispunjava uvjete iz stavka 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dopuštenja, odnosno privremeno zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje Ministarstva.

ODJELJAK 2. POSEBNI UVJETI ZA OBAVLJANJE POSLOVA PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 19.

Dopuštenje za obavljanje poslova čuvara može se izdati osobi koja uz uvjete iz članka 18. ovoga Zakona ispunjava i sljedeće uvjete:

1. ima kvalifikaciju stečenu završetkom osnovnog obrazovanja,

2. ima opću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda,

3. ima položen stručni ispit za čuvara nakon završetka izobrazbe.

Članak 20.

(1)Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara može se izdati osobi koja uz uvjete iz članka 18. ovoga Zakona ispunjava i sljedeće uvjete:

1.ima završeno srednjoškolsko strukovno obrazovanje u najmanje trogodišnjem trajanju ili srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanje,

2.ima posebnu zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda,

3.ispunjava uvjete za držanje i nošenje oružja utvrđene propisima o oružju,

4.ima položen stručni ispit za zaštitara nakon završetka izobrazbe.

(2)Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara može se izdati čuvaru koji uz uvjete propisane stavkom 1. točkom 1., 2. i 3. ovoga članka, nakon završetka pohađanja razlike nastavnih sati izobrazbe za zaštitara, položi razliku ispita za zaštitara.

Članak 21.

Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara-specijalista može se izdati osobi koja, uz uvjete iz članka 18. ovoga Zakona ispunjava i sljedeće uvjete:

1. ima najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima zaštitara,

2. ima provedenu izobrazbu za zaštitara – specijalista sukladno pravilniku o izobrazbi,

3. ima položen stručni ispit za zaštitara-specijalista.

Članak 22.

Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara-tehničara može se izdati osobi koja uz uvjete iz članka 18. ovoga Zakona ispunjava i sljedeće uvjete:

1. ima najmanje završeno srednje obrazovanje u trajanju od 3 godine u području tehničkih znanosti sukladno posebnim propisima kojima se uređuju znanstvena i umjetnička područja, polja i grane,

2. ima opću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda,

3. ima položen stručni ispit za zaštitara-tehničara.

Članak 23.

Dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara-IPU može se izdati osobi koja uz uvjete iz članka 18. ovoga Zakona ispunjava i sljedeće uvjete:

1.ima najmanje kvalifikaciju stručnog pristupnika (razina 5. HKO-a) ili sveučilišnog/stručnog prvostupnika (razina 6. HKO-a),

2. ima najmanje 5 godina radnog iskustva na poslovima djelatnosti iz područja sigurnosti,

3. ima opću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda,

4. ima položen stručni ispit za zaštitara-IPU.

Članak 24.

(1) Poslove privatne zaštite, sukladno odredbama ovoga Zakona, a na temelju dopusnice izdane od strane Ministarstva, mogu obavljati i fizičke osobe, državljani država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, koji imaju dopuštenje za obavljanje navedenih poslova izdano od matične države.

(2) Dopusnica iz stavka 1. ovoga članka izdat će se osobi koja:

1. ima sklopljen ugovor o radu s pravnom osobom ili obrtnikom koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite u Republici Hrvatskoj,

2. ima završenu izobrazbu za obavljanje određenih poslova privatne zaštite u matičnoj državi, najmanje u trajanju određenom posebnim propisom u Republici Hrvatskoj,

3. ima odgovarajuću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja djelatnost medicine rada ili specijaliste medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda u Republici Hrvatskoj ili izdanoj u matičnoj državi,

4. aktivno poznaje hrvatski jezik i latinično pismo.

(3) Aktivno poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, iz stavka 2. točke 4. ovoga članka, dokazuje se svjedodžbom iz koje je vidljivo da je osoba tijekom formalnog obrazovanja učila hrvatski jezik ili drugom odgovarajućom ispravom nadležne obrazovne ustanove, sukladno odredbama posebnih propisa kojima se propisuje dokazivanje poznavanje hrvatskog jezika za strance.

Članak 25.

(1)Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članaka 19. do 23. ovoga Zakona i dopusnice iz  članka 24. ovoga Zakona zajedno s dokazima o ispunjavanju uvjeta podnosi se Ministarstvu.

(2)Pravne osobe i obrtnici te pravne osobe i obrtnici koji su ustrojili unutarnju službu zaštite dužni su u roku od 8 dana u slučaju prestanka jednog ili više uvjeta iz članka 19. do 24. ovoga Zakona o tome izvijestiti Ministarstvo.

(3)Po isteku roka propisanog stavkom 2. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem privremeno zabraniti rad pravnoj osobi i obrtu te unutarnjoj službi zaštite do ispunjenja propisanih uvjeta.

Članak 26.

(1)Osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite dužne su obavljati redovne zdravstvene preglede, i to: čuvari, zaštitari – tehničari i zaštitari - IPU svakih pet godina, a zaštitari i zaštitari specijalisti svake tri godine od dana prethodnog zdravstvenog pregleda.

(2)Ministarstvo može na izvanredni zdravstveni pregled uputiti osobu koja obavlja poslove privatne zaštite za koju se opravdano sumnja da više nije sposobna za obavljanje tih poslova.

(3)Osoba iz stavka 2. ovoga članka mora obaviti izvanredni zdravstveni pregled u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o upućivanju na izvanredni zdravstveni pregled, te u roku od 3 dana po izvršenom dostaviti Ministarstvu uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti.

(4)Troškove izvanrednog zdravstvenog pregleda osobe iz stavka 3. ovoga članka koja je proglašena zdravstveno sposobnom za obavljanje poslova privatne zaštite snosi Ministarstvo, a ako se utvrdi da nije zdravstveno sposobna za obavljanje poslova privatne zaštite, troškove izvanrednog zdravstvenog pregleda snosi poslodavac.

(5)Ministarstvo će osobama navedenim u člancima  19. do 24. ovoga Zakona koje obavljaju poslove privatne zaštite, a koje više ne ispunjavaju neki od propisanih uvjeta potrebnih za stjecanje dopuštenja te osobama koje odbiju obaviti izvanredni zdravstveni pregled, ne obave ga u propisanom roku ili o tome ne izvijeste Ministarstvo u roku iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite, do ponovnog ispunjavanja uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite, propisanih ovim Zakonom.

Članak 27.

(1) Ministar nadležan za poslove zdravstva, uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove, donosi pravilnik o mjerilima i načinu utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti za čuvare, zaštitare, zaštitare – specijaliste, zaštitare – tehničare i zaštitare IPU.

(2)Ministar nadležan za poslove zdravstva odlukom određuje zdravstvene ustanove ovlaštene za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti osoba iz stavka 1. ovoga članka, o čemu obvezno izvješćuje Ministarstvo.

POGLAVLJE III. IZOBRAZBA ZA OBAVLJANJE POSLOVA TJELESNE ZAŠTITE

Članak 28.

(1) Izobrazbu osoba za obavljanje poslova tjelesne zaštite provode Ministarstvo i ovlaštene ustanove (u daljnjem tekstu: ustanova) sukladno propisima o obrazovanju.

(2) Za provedbu izobrazbe osoba za obavljanje poslova tjelesne zaštite ustanove iz stavka 1. ovoga članka moraju ishoditi odobrenje Ministarstva.

(3) Ako se promjeni jedan ili više uvjeta na temelju kojih je ishođeno odobrenje, ustanova je dužna o tome izvijestiti ministarstvo u roku od 8 dana od dana promjene uvjeta.

(4) Po isteku roka propisanog stavkom 3. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem privremeno zabraniti rad ustanovi do ispunjenja propisanih uvjeta.

Članak 29.

(1) Ministarstvo odnosno ustanova mora imati sklopljen ugovor s osiguravajućim društvom o osiguranju osoba koje polaze izobrazbu, od posljedica štetnog događaja vezanog uz izobrazbu (tjelesno ozljeđivanje, smrtno stradavanje).

(2) Izobrazba se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela.

(3) Poslove izobrazbe obavljaju predavači koji su zaposlenici Ministarstva odnosno ustanove i koji moraju imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoku stručnu spremu (VII/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 – Odluka USRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 160/15 OUS, 131/17 - Uredba) i dvije godine radnog iskustva.

(4)Ministarstvo odnosno ustanova mora za izvođenje teoretske nastave osigurati učionicu opće namjene opremljenu školskim namještajem i odgovarajućom opremom prema nastavnim sadržajima. Za izvođenje praktične nastave i vježbi mora osigurati sportsku dvoranu opremljenu strunjačama i pomoćnim rekvizitima za simulaciju napada. Provedba izobrazbe u poznavanju, rukovanju i gađanju vatrenim oružjem mora se osigurati na civilnim strelištima koja imaju odobrenja za rad izdana od nadležnog ministarstva.

(5)Za provedbu izobrazbe u poznavanju, rukovanju i gađanju vatrenim oružjem ministarstvo i ustanova dužni su osigurati minimalnu količinu oružja sukladno pravilniku o izobrazbi i uvjetima koje moraju ispunjavati ustanove koje osposobljavaju osobe za obavljanje poslova tjelesne zaštite te uvjetima, programu i načinu polaganja ispita .

Članak 30.

(1)Po završetku izobrazbe, ustanove polaznicima izdaju uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje poslova čuvara, zaštitara odnosno zaštitara - specijalista, nakon čega se u Ministarstvu polaže stručni ispit.

(2)Ministar pravilnikom propisuje način provođenja izobrazbe, uvjete koje moraju ispunjavati ustanove koje obavljaju poslove izobrazbe osoba za obavljanje poslova tjelesne zaštite te uvjete, program i način polaganja ispita.

Članak 31.

(1)Ministarstvo i ustanova koja provodi izobrazbu dužni su voditi i trajno čuvati pedagošku dokumentaciju sukladno posebnom propisu o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji te javnim ispravama u školskim ustanovama.

(2)Ministarstvo i ustanove dužni su prilagođavati i ažurirati sadržaj programa izobrazbe sukladno izmjenama posebnih propisa koji se odnose na obrazovanje, oružje i obavljanje poslova privatne zaštite te ostalim tehničko - tehnološkim promjenama na polju primjene privatne zaštite i ugrađivati ih u edukacijske materijale za polaganje stručnog ispita.

Članak 32.

Osobe koje su završile srednjoškolsko obrazovanje za zanimanje tehničar zaštite osoba i imovine, osobe koje su stekle zanimanje policajac ili pravosudni policajac, osobe koje su stekle stručni naziv stručni pristupnik kriminalistike, stručni prvostupnik kriminalistike ili stručni specijalist kriminalistike, carinski službenici, osobe koje su stekle vojnostručnu specijalnost ovlaštene službene osobe vojne policije te policijski službenici i službenici Ministarstva koji obavljaju poslove nadzora privatne zaštite, ne moraju polaziti izobrazbu za čuvare i zaštitare.

Članak 33.

(1) Zaštitari - specijalisti koji su dobili dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite radi provjere osposobljenosti prolaze najmanje dva puta godišnje provjeru ocjenskog gađanja, a zaštitari najmanje jednom godišnje, po programu koji je propisan pravilnikom o izobrazbi i uvjetima koje moraju ispunjavati ustanove koje osposobljavaju osobe za obavljanje poslova tjelesne zaštite te uvjetima, programu i načinu polaganja ispita .

(2) Zaštitar i zaštitar - specijalist koji ne zadovolji na provjeri ocjenskog gađanja dužan je ponoviti provjeru u roku od mjesec dana od dana zadnje provjere.

(3) Pravna osoba, unutarnja služba zaštite i obrtnik dužni su izvijestiti Ministarstvo u roku od 8 dana od dana provedene periodičke provjere ocjenskog gađanja, te o tome dostaviti dokaz, sukladno odredbama pravilnika iz stavka 1. ovoga članka.

POGLAVLJE IV. OBAVLJANJE POSLOVA PRIVATNE ZAŠTITE

Članak 34.

Pravne osobe i obrtnici koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite te fizičke osobe koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite ne smiju primjenjivati operativne metode i sredstva koje na temelju posebnih propisa primjenjuje Ministarstvo i druga tijela državne uprave, osim operativnih metoda i sredstava propisanih ovim Zakonom.

Odjeljak 1. TJELESNA ZAŠTITA

Članak 35.

(1)Tjelesna zaštita podrazumijeva skup postupaka koje, radi fizičke zaštite osoba i imovine, provode čuvari, zaštitari i zaštitari - specijalisti sukladno uvjetima, načinu i ovlastima propisanim ovim Zakonom i pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite.

(2)Poslove privatne zaštite pri distribuciji novca i vrijednosti te drugih pošiljaka i osoba, zaštitar, ovisno o izdanom radnom nalogu, obavlja kao zaštitar – vozač ili zaštitar pratitelj.

(3)Poslove tjelesne zaštite visokog rizika u koje spadaju:

1.tjelesna zaštita objekata i prostora od interesa za Republiku Hrvatsku

2.tjelesna zaštita objekata i prostora razvrstanih sukladno pravilniku o uvjetima i načinu izrade prosudbe ugroženosti osoba, objekata i prostora u I. i II. kategoriju ugroženosti

3.neposredna tjelesna zaštita

4.osiguranje i pratnja pri distribuciji novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, te drugih pošiljaka i transporta osoba u prekograničnoj distribuciji

5.zaštita osoba i imovine u visoko rizičnim okolnostima koje u pojedinačnim slučajevima utvrđuje Ministarstvo na zahtjev pravne osobe ili obrtnika s odobrenjem za privatnu zaštitu

mogu obavljati samo zaštitari – specijalisti.

(4)Uvjete i način provedbe tjelesne zaštite propisat će ministar pravilnikom.

Članak 36.

(1) Zaštitar i zaštitar – specijalist mora nositi kratko vatreno oružje pri obavljanju poslova osiguranja i pratnje pri distribuciji novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, zaštiti novčarskih institucija te pružanja intervencije tjelesne zaštite po dojavi iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona, a može ga nositi i pri obavljanju poslova:

1. neposredne tjelesne zaštite osoba

2. pružanja intervencije tjelesne zaštite po dojavi iz članka 84. stavak 2. ovoga Zakona

3. zaštite objekata za koje je prosudbom ugroženosti utvrđena visoka razina rizika

4. zaštite kulturnih i prirodnih dobara ili stvari od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značaja koja se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost

5. osiguranje i pratnju pri distribuciji drugih pošiljaka te transportu osoba,

6. zaštitnim pregledima putnika i prtljage u zračnim, riječnim i morskim lukama te pri graničnim prijelazima.  

(2)Kratko vatreno oružje može se nositi pri obavljanju poslova iz stavka 1. točke 4., 5. i 6. ovoga članka samo uz prethodno odobrenje Ministarstva.

(3)Zaštitar i zaštitar-specijalist u obavljanju poslova tjelesne zaštite iz stavka 1. ovoga članka smije nositi isključivo pištolj u kalibru najmanje 9 mm ili revolver u kalibru najmanje 38 „specijal“.

Članak 37.

(1)Prije zaduživanja vatrenog oružja zaštitar mora provjeriti ispravnost i spremnost oružja za uporabu i kod pištolja obavezno utvrditi da u cijevi nema streljiva.

(2) Provjeru oružja zaštitar mora obavljati u sigurnoj prostoriji, na način propisan pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite.

(3)Sigurna prostorija iz stavka 3. ovoga članka je svaka prostorija u kojoj prilikom provjere oružja nema drugih osoba.

Članak 38.

(1)Kratko vatreno oružje koje zadužuje zaštitar i zaštitar - specijalist obavezno nosi u prikladnim futrolama s kopčom, bez streljiva u cijevi pištolja, dok prilikom nošenja revolvera udarač mora biti u prednjem položaju u poziciji na sigurnosnom zubu.

(2)Pravne osobe, unutarnje službe zaštite i obrtnici smiju nabavljati propisane vrste kratkoga vatrenog oružja u onom broju koliko imaju zaposlenih zaštitara i/ili zaštitara-specijalista.

(3)Iznimno, uz prethodno odobrenje Ministarstva, pravne osobe i obrtnici mogu nabavljati i druge vrste oružja prema posebnom propisu, kojim se uređuje uporaba druge vrste oružja koje nisu navedene u članku 36. stavak 3. ovoga Zakona.

(4)Način nošenja i korištenja druge vrste oružja iz stavka 3. ovoga članka odobrava Ministarstvo sukladno odredbama pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite.

Članak 39.

(1) Pravne osobe i obrtnici smiju koristiti samo oružje koje je u njihovom vlasništvu, a unutarnje službe zaštite oružje koje je u vlasništvu pravne osobe ili obrta u kojima su ustrojeni.

(2) Oružje i streljivo moraju se čuvati čisto i u ispravnom stanju u priručnom skladištu oružja, uređenom sukladno pravilniku kojim se uređuju prostorni i tehnički uvjeti koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite.

(3) Nedostupnost neovlaštenim osobama mora se osigurati na način da se oružje i streljivo čuva u zaključanom ormaru ili sefu, kao i primjenom drugih mjera zaštite.

(4) Ormar ili sef u kojem se smješta oružje i streljivo, ukoliko svojom težinom ne ostvaruje uvjet neotuđivosti, mora se mehanički pričvrstiti za podlogu ili smjestiti u posebnu prostoriju ili spremište s mehaničkim zaključavanjem.

(5)Pravna osoba, unutarnja služba zaštite i obrtnik koji pri obavljanju poslova tjelesne zaštite koriste vatreno oružje izvan područja registriranog sjedišta i poslovnog prostora u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite, moraju osigurati prostorno - tehničke uvjete za siguran smještaj oružja i streljiva, sukladno pravilniku kojim se uređuju prostorni i tehnički uvjeti koje mora ispunjavati poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite.

Članak 40.

(1) Primopredaja oružja i streljiva obavlja se neposredno na radnom mjestu ili u sjedištu pravne osobe ili njene podružnice, odnosno u sjedištu obrta i u izdvojenom pogonu.

(2) Iznimno, primopredaja oružja i streljiva može se obavljati u drugom pogodnom i na odgovarajući način štićenom prostoru, sukladno odobrenju Ministarstva.

Članak 41.

(1) Ako više ne pružaju zaštitu osoba i imovine oružjem odnosno ako više ne posjeduju vatreno oružje, pravna osoba, unutarnja služba zaštite i obrtnik moraju o tome izvijestiti Ministarstvo u roku od 24 sata.

(2) U slučaju da pravna osoba, unutarnja služba zaštite i obrtnik više ne pružaju zaštitu osoba i imovine oružjem ili prestanu obavljati djelatnost tjelesne zaštite, a posjeduju vatreno oružje, moraju postupiti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje držanje, nošenje i korištenje vatrenog oružja te obavijestiti nadležno tijelo radi daljnjeg postupka u rokovima propisanim posebnim propisom.

(3)Pravna osoba, unutarnja služba zaštite i obrtnik dužni su izvijestiti Ministarstvo u roku od 3 dana u slučaju promjene uvjeta za čuvanje oružja izvan poslovnog prostora u kojem se obavlja djelatnost privatne zaštite.

Članak 42.

(1) Pri obavljanju poslova tjelesne zaštite, zaštitar - specijalist može koristiti zaštitarskog psa.

(2) Uvježbanost zaštitarskog psa i osposobljenost zaštitara – specijalista vodiča psa dokazuje se ispravom izdanom od ovlaštene pravne ili fizičke osobe, ustanove ili udruge za uvježbavanje pasa i obuku vodiča u svrhu zaštite osoba i imovine.

(3) Zaštitarski pas mora biti u vlasništvu ili na korištenju u pravnoj osobi ili kod obrtnika koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.

(4) Pasmine pasa koji se koriste pri obavljanju poslova tjelesne zaštite utvrdit će ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra poljoprivrede.

(5) Popis ustanova za izobrazbu pasa koji se koriste pri obavljanju poslova tjelesne zaštite utvrdit će ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra znanosti i obrazovanja.

Članak 43.

(1)Osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite dužne su na svom radnom mjestu u slučaju uočavanja mogućeg počinjenja kaznenog djela ili prekršaja s elementima nasilja, na temelju vlastite sigurnosne procjene, osobno pružiti intervenciju razmjernom primjenom odgovarajuće ovlasti propisane ovim Zakonom, radi njegova sprječavanja ili umanjenja posljedica koje bi nastale uslijed njegova počinjenja.

(2)Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite iz sigurnosnih razloga nisu u mogućnosti pružiti neposrednu intervenciju, dužne su odmah izvijestiti policiju o svim saznanjima koja ukazuju na počinjenje kaznenog djela, na počinitelja kaznenog djela ili na predmete koji su poslužili ili su nastali počinjenjem kaznenog djela, odnosno prekršaja s elementima nasilja.

(3)Osobe koje obavljaju poslove tjelesne zaštite, na svome radnom mjestu ne mogu istodobno obavljati druge poslove te ne smiju napuštati perimetar štićenog objekta, prostora ili površine tijekom radnog vremena, osim iznimno u okolnostima neposredne životne opasnosti.

(4) Osobe koje obavljaju poslove tjelesne zaštite moraju na svome radnom mjestu biti budne i koncentrirane na posao koje obavljaju, ne smiju biti pod utjecajem alkohola i drugih opijata, te poštivati dostojanstvo stranaka, zaposlenika i drugih osoba.