I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona, sadržana je u odredbama članka 2. stavka 4. podstavak 1. u svezi sa člankom 9. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREDUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije uređeno je domaćim zakonodavstvom kojim se u domaći pravni poredak transponiraju zakonodavni akti Europske unije u ovom pravnom području. Važeći propis koji uređuje ovu materiju je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17 i 68/18, u daljnjem tekstu: Zakon) kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 09. srpnja 2010. godine, a koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine.

Ovaj Zakon uređuje oblike pravosudne suradnje propisane zakonodavstvom Europske unije: europski uhidbeni nalog i postupak predaje, europski istražni nalog, nalog za osiguranje imovine, priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i europski nalog za zaštitu. Nadalje, Zakon uređuje ustroj, djelokrug i postupanje nacionalnog člana Eurojusta, te nacionalni koordinativni sustav Eurojusta, zatim postupanje u slučaju vođenja usporednih kaznenih postupaka u državama članicama, te zajedničke istražne timove država članica.

Postupak usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije započet tijekom pristupnih pregovora, nastavljen je u skladu s obvezama preuzetim sklapanjem Ugovora o pristupanju Europskoj uniji. Iz navedenih je razloga Zakon od svog donošenja mijenjan pet puta, prvi puta 2013. godine zbog implementacije Okvirne odluke 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. godine o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru te zbog određenih tehničkih poboljšanja, drugi puta 2013. godine pa zatim u 2015. godini zbog implementacije Direktive 2001/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o europskom nalogu za zaštitu, zatim 2017. u svrhu implementacije Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima te Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, te konačno 2018. radi ugradnje implementacijskih odredbi Okvirne odluke Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. godine o zajedničkim istražiteljskim ekipama (2002/465/PUP) i Okvirne odluke Vijeća od 30. studenoga 2009. godine o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (2009/948/PUP).

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se šeste izmjene i dopune Zakona, a razlog za predlaganje ponovnih izmjena i dopuna prvenstveno je implementacija odredbi Direktive (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, Direktive ( EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, i Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima.

Svrha  Direktive (EU) 2016/800 je utvrditi postupovna jamstva kojima će se osigurati da djeca, dakle osobe mlađe od 18 godina, koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku mogu razumjeti i pratiti taj postupak, te ostvariti pravo na pošteno suđenje, kao i spriječiti djecu da ponove kazneno djelo te potaknuti njihovu društvenu integraciju.

Svrha Direktive (EU) 2016/1919 je osigurati učinkovitost prava na pristup odvjetniku, kao što je predviđeno Direktivom 2013/48/EU, stavljanjem na raspolaganje pomoći odvjetnika kojeg plaća država članica osumnjičenicima i okrivljenicima u kaznenom postupku te traženim osobama koje podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga u smislu Okvirne odluke vijeća 2002/584/PUP.

Ciljevi su obje direktive uspostavljanje minimalnih standarda u području procesnih prava okrivljenika kojim se ujedno olakšava pravosudna suradnja zasnovana na načelu uzajamnog priznavanja kroz jačanje uzajamnog povjerenja.  

Ovdje također valja naglasiti kako implementacija predmetnih direktiva zahtijeva izmjenu Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež, koji reguliraju prava okrivljenih osoba u domaćem kaznenom postupku, a supsidijarno se primjenjuju i na postupke po europskom uhidbenom nalogu.

Slijedom toga izmijenjen je članak Zakona koji uređuje prava tražene osobe prilikom izvršavanja europskog uhidbenog naloga, a uveden je i novi članak koji se odnosi na postupak prema djetetu kao traženoj osobi u odnosu na koju je izdan europski uhidbeni nalog.

Ovim Prijedlogom zakona izvršeno je i usklađenje s Direktivom (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima na način da je upućivanje na Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. zamijenjeno upućivanjem na predmetnu Direktivu, u svijetlu činjenice da ova Direktiva u cijelosti zamjenjuje navedenu Konvenciju.

Nadalje, iskorištena je prilika kako bi se određene postojeće odredbe tehnički i sadržajno unaprijedile u svrhu postizanja veće jasnoće u primjeni i usklađenosti s ostalim primjenjivim zakonodavstvom Republike Hrvatske. Tako se interveniralo u odredbe o europskom uhidbenom nalogu u dijelu koji se odnosi na postupanje po zaprimljenoj dokumentaciji vezano za europski uhidbeni nalog, odredbe kojima se uređuje provođenje nadzora telekomunikacija kao i odredbe o supsidijarnoj primjeni odgovarajućih zakona.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVODENJE ZAKONA

Za provođenje ovog Zakona ne očekuje se povećanje troškova provedbenih aktivnosti u odnosu na dosadašnje.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Članak 1.

U Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članica Europske unije (Narodne novine broj: 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17 i 68/18) u članku 1. stavku 2. briše se podstavak 7.

Dosadašnji podstavci 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16. i 17. postaju podstavci 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16.

U podstavku 16. iza broja „ 2005/671/PUP“ briše se točka i stavlja broj „(SL L 88/6, 31.3.2017.),“

Iza podstavka 16. dodaju se novi podstavci 17., 18. i 19. koji glase:

„– Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198/29, 28. 7. 2017.),

– Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.),

– Direktiva ( EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4.11. 2016.).“

Članak 2.

U članku 2. iza točke 32. dodaje se točka-zarez i nove točke 33., 34. i 35. koje glase:

„33) dijete -  je osoba mlađa od 18 godina; u slučajevima kada nije jasno ima li osoba 18 godina, pretpostavlja se da je ta osoba dijete;

34) nositelj roditeljske odgovornost -  je svaka osoba koja ima roditeljsku odgovornost prema djetetu;

35) roditeljska odgovornost – su prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su fizičkoj ili pravnoj osobi dodijeljena sudskom odlukom, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, uključujući skrbnička prava i prava na kontakt s djetetom .“.

Članak 3.

U članku 5. stavku 1. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„ – u odnosu na točku 1. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje osoba na koju se nalog odnosi ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a ako nema prebivalište ili boravište odnosno boravak na području Republike Hrvatske prema mjestu gdje je uhićena;“.

Članak 4.

U članku 10. podstavak 8. mijenja se i glasi:

„ – prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima,“.

Članak 5.

U članku 24. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo na branitelja u Republici Hrvatskoj i kada obrana nije obvezna, uz upozorenje da će odluku o snašanju troškova tako postavljenog branitelja ovisiti o kasnije utvrđenom imovnom stanju te osobe. Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu provođenja kaznenog progona, policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo zatražiti branitelja u državi izdavanja. O zahtjevu tražene osobe za branitelja policija bez odgode obavještava nadležni županijski sud koji će toj osobi postaviti branitelja, te državno odvjetništvo u svrhu obavještavanja nadležnog tijela države izdavanja  o zahtjevu za branitelja u toj državi.“

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U stavku 3. iza podstavka 1. dodaje se novi podstavak 2. koji glasi:

„– pravu zahtijevati postavljanje branitelja i kada obrana nije obavezna,“.

Dosadašnji podstavci 2. i 3. postaju podstavci 3. i 4.

Iza podstavka 4. dodaje se novi podstavak 5. koji glasi:

„– pravu zatražiti da mu se u državi izdavanja u postupku povodom europskog uhidbenog naloga postavi branitelj na teret države izdavanja kada je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu kaznenog progona,“.

Dosadašnji podstavci 4., 5., 6., 7. i 8. postaju podstavci 6., 7., 8., 9. i 10.

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5., 6., 7. i 8.

Članak 6.

Iza članka 24.c. dodaju se naslov iznad članka i članak 24.d. koji glasi:

„Postupanje prema djetetu kao traženoj osobi

24.d

(1) Ako je tražena osoba dijete u smislu ovog Zakona, policija će je odmah po uhićenju poučiti o njenim pravima  iz članka 24. stavka (3), te o sljedećim pravima:

- pravu na obavještavanje nositelja roditeljske odgovornosti o svim pravima djeteta iz članka 24. stavka (3) i ovog stavka te pravu na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom postupka,

- pravu na zaštitu privatnosti, pravu na liječnički pregled i liječničku pomoć,

- pravu na ograničenje lišenja slobode i korištenje alternativnih mjera, uključujući pravo na periodično preispitivanje pritvora.

(2) O uhićenju osobe iz stavka 1. ovog članka pritvorski nadzornik odmah obavještava suca za mladež, državnog odvjetnika, nositelja roditeljske odgovornosti ili drugu odgovarajuću osobu koju imenuje dijete, te Centar za socijalnu skrb i to istodobno unosi u odgovarajuću evidenciju.

(3) Državni odvjetnik će naložiti da se tražena osoba iz stavka 1. ovog članka u roku od 16 sati od uhićenja dovede sucu za mladež nadležnog županijskog suda radi ispitivanja u smislu članka 24. stavka 3 ovog Zakona.

(4) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, postupak pred sucem istrage i postupak pred izvanraspravnim vijećem provodi se uz odgovarajuću primjenu propisa kojima se uređuje postupanje prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.

(5) Postupak se provodi uz osiguranje prava na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti ili druge odgovarajuće odrasle osobe koju imenuje dijete i tijekom saslušanja pred sudom. Ako to nije u najboljem interesu djeteta ili se pratnja tih osoba ne može osigurati u razumnom roku, umjesto tih osoba, pravo na pratnju osigurat će se prisustvom predstavnika Centra za socijalnu skrb.“

Članak 7.

U naslovu članka 42.an iza riječi „subjekt nadzora“ dodaje se riječ „telekomunikacija“.

U članku 42.an stavku 3. iza riječi „predmet nadzora“ dodaje se riječ „telekomunikacija“.

Članak 8.

U članku 132. iza riječi „Prekršajnog zakona“ dodaje se zarez i briše riječ „i“, a iza riječi „Ovršnog zakona“ briše se točka i dodaju se riječi „i Zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.“

Članak 9.

Postupci koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17 i 68/18“

Članak 10.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim Novinama“

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Prijedloga Zakona u članku 1. stavku 2. briše se podstavak 7. budući da je predmetna Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje zamijenjena Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage okvirne odluke vijeća 2008/977/PUP, dok je implementacijski akt za navedenu Direktivu uvršten u članak 132. Zakona, koji navodi supsidijarno primjenjivo zakonodavstvo RH, konkretno Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.

Nadalje, u stavku 2. dodaju se podstavci 17., 18. i 19. u  kojima se navode nazivi Direktiva koje se implementiraju ovim izmjenama i dopunama.

Uz članak 2.

Prijedloga Zakona u članak 2. dodaju se točke 33., 34. i 35. kojima se definiraju pojmovi „dijete“, „nositelj roditeljske odgovornosti“ i  „roditeljska odgovornost“ u smislu Direktive (EU) 2016/800.

Uz članak 3.

Prijedloga Zakona mijenja se članak 5. stavak 1. podstavak 1. na način da se podrobnije razrađuje kriterij za određivanje županijskog državnog odvjetništva koje je mjesno nadležno za zaprimanje europskog uhidbenog naloga, budući da je dosadašnja formulacija bila nedovoljno precizna te je stvarala prijepore u  praksi.

Uz članak 4.

Prijedloga Zakona izvršeno je usklađenje članka 10. Zakona s Direktivom (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima, na način da je upućivanje na Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. zamijenjeno upućivanjem na predmetnu Direktivu, u svijetlu činjenice da ova Direktiva u cijelosti zamjenjuje navedenu Konvenciju.

Uz članak 5.

Prijedloga Zakona izmijenjen je članak 24. koji uređuje prava tražene osobe u postupku po europskom uhidbenom nalogu, na način da je dodan novi stavak 2. koji uređuje način ostvarenja prava tražene osobe u smislu   Direktive (EU) 2016/1919. Nadalje, prava u smislu navedene Direktive uvrštene su i u sadašnji stavak 3. koji taksativno navodi prava o kojima je nadležni državni odvjetnik dužan poučiti traženu osobu.

Uz članak 6.

Prijedloga Zakona uvodi se novi članak 24.d. kojim se uređuje postupanje prema djetetu kao traženoj osobi u smislu Direktive (EU) 2016/800. Postupak prema djetetu kao traženoj osobi konceptualno odgovara općem postupku po europskom uhidbenom nalogu ali uključuje tijela nadležna za postupanje u smislu Zakona o sudovima za mladež, uz podrednu primjenu navedenog Zakona, i implementaciju svih prava predviđenih predmetnom Direktivom.

Uz članak 7.

Prijedloga Zakona dopunjen je članak 42.an kako bi se otklonile nedoumice oko dosega primjene ovog članka, koje su se pojavile u praksi. Bilo je potrebno naglasiti kako se navedeni članak odnosi isključivo na nadzor telekomunikacija.

Uz članak 8.

Prijedloga Zakona u članak 132. koji navodi supsidijarno primjenjivo zakonodavstvo RH uvrštava se i Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija (NN 68/18), kao što je obrazloženo uz članak 1.

Uz članak 9.

Prijedloga Zakona sadrži prijelaznu odredbu, vezano za postupke povodom europskog uhidbenog naloga koji će biti u tijeku na dan stupanja ovog Zakona na snagu.

Uz članak 10.

Prijedloga Zakona propisuje uobičajeni vacatio legis .

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije
Narodne novine, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17 i 68/18

GLAVA I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuje se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije koja se odnosi na:

1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje,

2. europski istražni nalog,

3. nalog za osiguranje imovine,

4. priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta,

5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni,

6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode,

7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije,

8. priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza,

9. europski nalog za zaštitu.

(2) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeći pravni akti Europske unije:

– Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18. 7. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju naloga za osiguranje imovine i dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2. 8. 2003.),

– Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.),

– Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328, 24. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 81, 27. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda i uvjetnih odluka s ciljem nadzora uvjetnih mjera i alternativnih sankcija (SL L 337, 27. 11. 2008.)

– Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30. 12. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. o izmjenama i dopunama Okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i promicanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih povodom suđenja u odsutnosti (SL 2009 L 81, 26. 3. 2009.),

– Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 63, 6. 3. 2002.) kako je posljednji put izmijenjena Odlukom Vijeća 2009/426/PUP od 26. prosinca 2008. o jačanju Eurojusta (SL L 138, 4. 6. 2009.),

– Okvirna odluka Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (SL L 294, 11. 11. 2009.),

– Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom postupku (SL L 142, 1. 6. 2012.),

– Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338/2 21. 12. 2011.),

– Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6. 11. 2013.),

– Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130, 1. 5. 2014.),

– Okvirna odluka Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražiteljskim ekipama (2002/465/PUP), (SL L 162, 20. 6. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (2009/948/PUP) (SL L 328, 15. 12. 2009.),

– Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 2.

Izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. država izdavanja – je država članica Europske unije u kojoj je izdan nalog ili donesena odluka iz članka 1. ovog Zakona;

2. država izvršenja – je država članica Europske unije kojoj je radi izvršenja proslijeđen nalog ili druga odluka iz članka 1. ovog Zakona;

3. država članica – je država članica Europske unije;

4. treća država – je država koja nije članica Europske unije;

5. Eurojust – je tijelo Europske unije s pravnom osobnošću osnovano Odlukom Vijeća Europske unije broj 2002/187/PUP koja je izmijenjena odlukama Vijeća Europske unije broj 2003/659/PUP i 2009/426/PUP, osnovano za poticanje i unapređenje suradnje nadležnih pravosudnih tijela država članica u sprječavanju teških oblika kriminala;

6. Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima (EPMKS) – je mreža osoba za kontakt država članica, osnovana Zajedničkom odlukom Vijeća o osnivanju Europske pravosudne mreže od 29. lipnja 1998., sa svrhom poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

7. Schengenski informacijski sustav (SIS) – je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između država članica šengenskog provedbenog sporazuma;

8. europski uhidbeni nalog – je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode;

9. europski istražni nalog – je odluka koju izdaje ili potvrđuje nadležno pravosudno tijelo države članice radi izvršenja jedne ili više dokaznih radnji u drugoj državi članici, odnosno radi pribavljanja već postojećih dokaza od druge države članice, koja je donesena:

a) u odnosu na kazneni postupak koji pokreće pravosudno tijelo ili koji se može pokrenuti pred tim tijelom u vezi s kaznenim djelom prema domaćem pravu države izdavanja,

b) u postupku koji pokreću upravna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

c) u postupku koji pokreću pravosudna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari,

d) u vezi s postupcima iz podtočaka a), b) i c) ove točke koji se odnose na kaznena djela ili kršenje domaćeg prava za koje pravna osoba može biti odgovorna ili kažnjena u državi izdavanja;

10. nalog za osiguranje oduzimanja imovine – je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice, donesena u kaznenom postupku u cilju sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja, prenošenja ili prodaje, uz koju je priložena potvrda iz članka 44. stavka 3. ovog Zakona:

a) imovine pribavljene kažnjivim djelima, sa svrhom onemogućavanja neosnovanog bogaćenja,

b) predmeta koji je bio namijenjen ili upotrijebljen za počinjenje kažnjivog djela ili je nastao počinjenjem kažnjivog djela;

11. nalog za oduzimanje imovine ili predmeta – je pravomoćna sudska odluka ili mjera kojom se trajno oduzima imovina ili predmet nakon provedenog sudskog postupka zbog počinjenog kažnjivog djela;

12. imovina – uključuje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu, pokretnine i nekretnine, kao i isprave ili sredstva kojima se dokazuje pravo na imovinu ili udjel u imovini za koju je sud države izdavanja utvrdio da predstavlja:

a) imovinsku korist ili u cijelosti ili jednom njezinu dijelu protuvrijednost te koristi od kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona,

b) predmet koji je namijenjen, upotrijebljen ili nastao počinjenjem kaznenog djela za koje se na temelju ovog Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. ovog Zakona;

13. predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine – definiraju se u skladu s domaćim pravom koje uređuje zaštitu i očuvanje kulturnih dobara;

14. odluka o novčanoj kazni – je pravomoćna odluka kojom je fizičkoj ili pravnoj osobi naloženo plaćanje novčane kazne, koju je donio:

a) sud države izdavanja za djelo kažnjivo prema pravu te države,

b) nadležno tijelo države izdavanja koje je izreklo novčanu kaznu za djelo kažnjivo prema pravu te države, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

c) nadležno tijelo države izdavanja, za radnje koje predstavljaju kršenje nacionalnog prava i kažnjive su u skladu s tim pravom u državi izdavanja, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

d) kazneni sud povodom pravnog lijeka podnesenog na odluku nadležnog tijela države izdavanja;

15. novčana kazna – znači obvezu plaćanja:

a) novčanog iznosa utvrđenog kao sankcija odlukom iz točke 15. ovog članka,

b) naknade štete određene oštećeniku u kaznenom postupku odlukom iz točke 15. ovog članka,

c) troškova sudskog ili upravnog postupka u kojem je donesena odluka iz točke 15. ovog članka,

d) novčanog iznosa utvrđenog odlukom iz točke 15. ovog članka, u korist javne ustanove, humanitarne organizacije ili fonda za naknadu štete žrtvama kaznenih djela;

16. presuda – je pravomoćna odluka suda države članice kojom je nakon provedenog kaznenog postupka utvrđeno da je fizička osoba počinila kazneno djelo te joj je izrečena:

a) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, izrečena na određeno ili neodređeno vrijeme,

b) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, u slučaju kada je odobren uvjetni otpust s izdržavanja te kazne ili je kazna zamijenjena probacijskim mjerama,

c) uvjetna osuda,

d) pridržaj izricanja kazne,

e) alternativna sankcija;

17. uvjetna osuda – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom je utvrđena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, čije se izvršenje djelomično ili u cijelosti odgađa pod uvjetom izvršenja jedne ili više naloženih probacijskih mjera;

18. pridržaj izricanja kazne – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom se izricanje kazne uvjetno odgađa uz nalog izvršenja jedne ili više probacijskih mjera, odnosno kojom je naloženo izvršenje jedne ili više probacijskih mjera u zamjenu za kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode;

19. alternativna sankcija – je sankcija različita od kazne zatvora, mjere koja uključuje oduzimanje slobode i novčane kazne, kojom se nalažu dužnosti ili obveze;

20. probacijska odluka – je presuda ili konačna odluka nadležnog tijela države izdavanja temeljena na presudi kojom se:

a) odobrava uvjetni otpust,

b) izriču probacijske mjere;

21. uvjetni otpust – je konačnom odlukom nadležnog tijela odobren ili na odredbama nacionalnog prava temeljen, prijevremeni otpust osuđene osobe nakon odsluženja dijela kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, uz izricanje jedne ili više probacijskih mjera;

22. probacijska mjera – je dužnost ili obveza fizičkoj osobi koju je izreklo nadležno tijelo države izdavanja u skladu sa svojim pravom, uz uvjetnu osudu, pridržaj izricanja kazne ili uvjetni otpust;

23. fiskalna djela – su djela koja uključuju povredu propisa koji se odnose na poreze, pristojbe, carine ili mijenjanje valute;

24) odluka o mjerama opreza – je izvršna odluka nadležnog tijela države izdavanja donesena u kaznenom postupku na temelju njezina nacionalnog prava, kojom je fizičkoj osobi kao zamjena istražnom zatvoru određena jedna ili više mjera opreza;

25) mjere opreza – su obveze naložene fizičkoj osobi kao zamjena za istražni zatvor, na temelju mjerodavnog prava u propisanom postupku države izdavanja;

26) nacionalni S.I.Re.N.E. ured – ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja je središnje tijelo nadležno za razmjenu dopunskih informacija vezanih uz upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava;

27) europski nalog za zaštitu – je odluka pravosudnog ili drugog nadležnog tijela u državi članici izdana u vezi sa zaštitnom mjerom, na temelju koje pravosudno ili drugo nadležno tijelo druge države članice poduzima odgovarajuće mjere u skladu s njezinim nacionalnim pravom, s ciljem nastavka zaštite zaštićene osobe;

28) zaštitna mjera – je mjera izrečena odlukom donesenom u kaznenom predmetu u državi izdavanja na temelju njezina nacionalnog prava, kojom se osobi koja uzrokuje opasnost izriče jedna ili više slijedećih zabrana ili ograničenja:

a) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

b) zabrana približavanja određenoj osobi,

c) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

d) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

e) udaljenje iz doma;

29) zaštićena osoba – je fizička osoba koja se zaštitnim mjerama štiti od opasnosti počinjenja kaznenog djela koje može ugroziti njezin život, fizički i psihički integritet, dostojanstvo, osobnu slobodu ili spolni integritet;

30) osoba koja uzrokuje opasnost – je fizička osoba kojoj je izrečena jedna ili više zabrana ili ograničenja;

31) država nadzora – je država izvršenja probacijske odluke iz glave VIII. ovog Zakona ili odluke o mjeri opreza iz glave VIII.a ovog Zakona u vezi s kojima je izdan europski nalog za zaštitu

32. upozorenje – je međunarodna potraga raspisana u Schengenskom informacijskom sustavu za područje Europske unije (osim Cipra i Irske) i pridružene schengenske države (Norveška, Velika Britanija, Island, Švicarska i Lihtenštajn).

Nadležna tijela za zaprimanje odluka stranih pravosudnih tijela

Članak 5.

(1) Za zaprimanje odluka stranih pravosudnih tijela iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona nadležni su:

– u odnosu na točku 1. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje se nalazi osoba na koju se nalog odnosi;

– u odnosu na točku 2. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje treba provesti dokaznu radnju, odnosno gdje se dokazi nalaze;

– u odnosu na točku 3. i 4. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje se imovina ili predmeti nalaze, odnosno gdje fizička osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a pravna osoba registrirano sjedište;

–u odnosu na točku 5. ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa;

– u odnosu na točke 6. i 7. županijski sudovi prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a podredno prema prebivalištu ili boravištu osuđenikove obitelji;

– u odnosu na točku 8. županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak,

– u odnosu na točku 9. županijski sudovi prema mjestu gdje zaštićena osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak.

(2) Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nadležno je za zaprimanje odluke o mjerama opreza ako osoba na koju se odluka odnosi nema prebivalište ili boravište niti boravak u Republici Hrvatskoj.

(3) Ako nadležnost županijskog suda iz stavka 1. podstavka 5. i 7. ovog članka nije moguće utvrditi za zaprimanje odluka nadležan je Županijski sud u Zagrebu.

(4) U slučaju da domaće pravosudno tijelo zaprimi koju od odluka pravosudne suradnje za čije zaprimanje i poduzimanje mjera ili radnji potrebnih za njezino izvršenje nije nadležno, proslijedit će je nadležnom tijelu te o tome odmah i neposredno obavijestiti pravosudno tijelo države izdavanja.

(5) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je središnje tijelo koje pruža pomoć domaćim nadležnim tijelima i nadležnim tijelima drugih država članica u ostvarivanju kontakata i pravosudne suradnje u odnosu na odluke iz članka 1. ovog Zakona.

Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti

Članak 10.

Ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ovog Zakona izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ovog Zakona bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela:

– pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– varanje,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.

GLAVA II. EUROPSKI UHIDBENI NALOG

Prava tražene osobe

Članak 24.

(1) Odmah po uhićenju osobe tražene u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga policija će tu osobu pisano poučiti o pravima uhićene osobe koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Državni odvjetnik će prije ispitivanja traženu osobu poučiti o njezinim pravima koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava:

– pravu na branitelja po vlastitom izboru, odnosno branitelja kojeg joj postavi sud,

– pravu da branitelj bude prisutan pri ispitivanju tražene osobe te pravo na slobodnu, neometanu i povjerljivu komunikaciju s njim,

– pravu na imenovanje branitelja u državi izdavanja,

– pravu na tumačenje i prevođenje,

– pravu da nije dužan iskazivati,

– pravu na uvid u spis predmeta prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom,

– pravu na hitnu medicinsku pomoć,

– pravu da o oduzimanju slobode bude obaviještena osoba koju tražena osoba imenuje, odnosno konzularno tijelo s kojima ima pravo i komunicirati.

(3) Državni odvjetnik će traženu osobu izvijestiti o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga, mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja te mogućnosti odricanja od primjene načela specijalnosti i posljedicama izjave o odricanju u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona. Državni odvjetnik će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te da li se i iz kojih razloga protivi predaji.

(4) O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(5) Ako je nadležno tijelo države izdavanja zatražilo ograničenje prava obavještavanja treće osobe, odnosno prava na komunikaciju s braniteljem, državni odvjetnik će postupiti u skladu s tim zahtjevom, ako ono nije u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

(6) Ako tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, državni odvjetnik o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja. Ostvarivanje prava na branitelja u državi izdavanja ne utječe na rokove u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(7) Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu navedene presude ako joj ranije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom slučaju državni odvjetnik će zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi presudu, kako bi se ona dostavila traženoj osobi. Dostava presude neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Ovime se ne odgađa postupak predaje tražene osobe niti rok za donošenje rješenja o predaji.

GLAVA II.A EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG

POGLAVLJE II.
POSEBNE ODREDBE ZA POJEDINE DOKAZNE RADNJE

Obavještavanje države članice u kojoj se nalazi subjekt nadzora i čija tehnička pomoć nije potrebna

Članak 42.an

(1) Kada je u domaćem postupku određeno provođenje dokazne radnje iz članka 42.al stavka 1., a predmet nadzora se nalazi na državnom području druge države članice čija tehnička pomoć nije potrebna za izvršenje nadzora, nadležno državno odvjetništvo obavijestit će nadležno tijelo te države:

a) prije nadzora, kada u trenutku odobravanja nadzora ima saznanja da se predmet nadzora nalazi ili će se nalaziti na državnom području te države članice,

b) tijekom nadzora ili nakon izvršenja nadzora, odmah nakon saznanja da se predmet nadzora tijekom nadzora nalazi ili se nalazio na državnom području te države članice.

(2) Obavještavanje iz stavka 1. ovog članka izvršava se pomoću obrasca utvrđenog u Prilogu 14.C koji je sastavni dio ovog Zakona.

(3) Kada se predmet nadzora nalazi na državnom području Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska ne pruža tehničku pomoć za izvršenje nadzora, za zaprimanje obavijesti o nadzoru nadležan je Županijski sud u Zagrebu. Sud će bez odgode, a najkasnije u roku od 96 sati od primitka obavijesti obavijestiti nadležno tijelo države članice koja nadzire sljedeće:

a) da se nadzor ne može izvršiti ili se prekida; i

b) da se sav prethodno nadzirani materijal dok se subjekt nadzora nalazio na državnom području Republike Hrvatske ne može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

GLAVA IX.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 132.

Na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Zakona o sudovima, Zakona o sudovima za mladež, Zakona o izvršavanju kazne zatvora, Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje, Zakona o probaciji, Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, Prekršajnog zakona i Ovršnog zakona.