USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav implementira se Direktiva Vijeća Europske unije 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (SL L 265, 14.10.2017.), (u daljnjem tekstu: Direktiva).

Dvostruko oporezivanje dobiti poduzetnika u različitim državama članicama ima negativan učinak na prekogranična ulaganja, čime se stvara nestabilno okružje i za porezne obveznike i za porezne uprave. Između država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) već postoje mehanizmi rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem (eng. Mutual Agreement Procedure - MAP), kao što su postupci zajedničkog dogovaranja u okviru ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili Konvencije 90/436/EEZ od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća 90/436/EEZ (SL L 225, 20.8.1990.) - Arbitražna konvencija EU o sporovima povezanima s transfernim cijenama. Ti instrumenti imaju nekoliko nedostataka u smislu opsega, djelotvornosti i učinkovitosti. Dostupne informacije država EU pružaju dokaze o slučajevima kada je pristup zajedničkom dogovaranju uskraćen, postupci blokirani ili kasne, ili je opterećenje poreznih obveznika zbog ispunjavanja porezne obveze previsoko. Negativni učinak tih nedostataka povećava se zbog globalizacijskih trendova potaknutih rastom prekograničnih transakcijai složenosti poreznih pravila. Trenutačno vrlo često nema obveza za države članice da osiguraju pravodobno i učinkovito rješavanje sporova. Osim toga, primjena mehanizama rješavanja sporova u EU nije jedinstvena.

Cilj ovoga Zakona je poboljšati mehanizme rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno rješavanje sporova u slučajevima dvostrukog oporezivanja uz potpuno uklanjanje dvostrukog oporezivanja. Naglasak je na poboljšanju postojećih mehanizama s ciljem stvaranja razumnog vremenskog okvira za postupak, ujednačenog i šireg područja primjene u EU te na povećanju učinkovitosti i sigurnosti u pogledu provedbe konačne odluke.

Za djelotvorno poboljšanje rješavanja sporova između država članica EU potrebna je ujednačena i usklađena provedba pravila o rješavanju sporova. Također je potrebno rješavati sporove dosljedno u trenutačnom kontekstu globalne borbe protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza. Ovakvim rješenjem stvorit će se dodana vrijednost za pravnu stečevinu EU u području oporezivanja, posebno za okvir transfernih cijena, u smislu učinkovitosti i izvršivosti.

Kako bi se našlo najbolje rješenje koje bi države članice EU preuzele u svoje zakonodavstvo donesena je Direktiva  kojom će se postojeći mehanizmi za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU kombinirati s obvezujućom arbitražom.

Ovakav pristup dobio je unutar EU opću potporu interesne skupine poduzetnika te brojnih država članica kao i potporu nevladinih organizacija, privatnih osoba i ostalih zainteresiranih tjekom savjetovanja na nivou EU.

Svaka predmetna osoba ( svaka osoba, među ostalim i pojedinac, koja je porezni rezident u državi članici na čije oporezivanje izravno utječe predmet spora) bi bila ovlaštena podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora svakom od nadležnih tijela svake dotične države članice zahtijevajući njegovo rješavanje. Prigovor bi se podnosio u roku od tri godine od primitka prve obavijesti o postupcima koji za nju imaju ili će imati posljedice, a koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom, neovisno ima li predmetna osoba pristup pravnim lijekovima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje dotične države članice. Predmetna osoba istodobno podnosi prigovor s istim informacijama svakom nadležnom tijelu i navodi na koje se sve države članice prigovor odnosi. Prigovor hrvatskom nadležnom tijelu se podnosi na hrvatskom i engleskom jeziku. Nadležno tijelo primitak prigovora mora potvrditi u roku od dva mjeseca od njegovog primitka i u roku od dva mjeseca od primitka prigovora obavijestiti nadležna tijela drugih dotičnih država članica o primitku prigovora. Propisuju se i potrebne informacije koje se moraju dostaviti nadležnom tijelu. Nadležna tijela država članica u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti o odluci jedne od država članica o prihvaćanju prigovora, moraju pokušati riješiti predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja. Na zahtjev predmetne osobe podnesen nadležnim tijelima dotičnih država članica, ta nadležna tijela trebala bi osnovati savjetodavno povjerenstvo koje bi rješavalo sporove i koje bi se sastojalo od neovisnih uglednih osoba koje predlože nadležna tijela dotičnih država članica. Države članice umjesto savjetodavnog povjerenstva mogle bi osnovati povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova. Nadležna tijela bila bi obvezna dogovoriti se o načinu rješavanja predmeta spora u roku od šest mjeseci od izvješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova. Odredbe Zakona odnosile bi se na sve prigovore podnesene od 1. srpnja 2019. nadalje u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga.

Za pojedince i mala poduzeća propisuju se i posebna odredba. Stoga, ako se radi o pojedincu i poduzeću koje nije veliko i n ije dio velike grupe (kako je definirano Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ) predmetna osoba može podnijeti prigovore, odgovore na zahtjev za dodatnim informacijama, povući prigovore i podnijeti zahtjeve samo nadležnom tijelu države članice čiji je predmetna osoba rezident. Nadležno tijelo te države članice izvješćuje nadležna tijela svih drugih dotičnih država članica u isto vrijeme i u roku od dva mjeseca od primitka tih priopćenja. Nakon što je takvo izvješćivanje učinjeno smatrat će se da je predmetna osoba obavijestila sve dotične države članice s danom izvješćivanja.

U slučaju zaprimanja dodatnih informacija, nadležno tijelo države članice koje je zaprimilo dodatne informacije istodobno prosljeđuje presliku dokumenata na kojima se one nalaze nadležnim tijelima svih drugih dotičnih država članica.

Očekuje se da će provedba Direktive povećati pravednost poreznih sustava i stvoriti jednake uvjete za sve djelotvornim uklanjanjem dvostrukog oporezivanja u EU. Tako bi se osiguralo da društva plaćaju pravedan udio poreznog opterećenja te bi se općenito povećala pravednost poreznih sustava, a implementacijom u pravni sustav Republike Hrvatske omogućilo bi se i poreznim obveznicima Republike Hrvatske da koriste mogućnosti propisane Direktivom. Nadalje, djelotvorno bi se uklonile prekogranične porezne prepreke u EU i time stvorilo pogodno okružje za rast i ulaganja.

Na razini poreznih obveznika ili države članice nema raspoloživih detaljnih kvantitativnih podataka i predviđanja u pogledu spomenutih očekivanih pogodnosti. Međutim, procjenjuje se da je trenutačni opseg slučajeva u EU u okviru postojećeg mehanizma za rješavanje sporova  povezanih s dvostrukim oporezivanjem 910 slučajeva na kraju 2014., ukupne vrijednosti 10,5 milijardi EUR, što odgovara 3% ukupnog poreza na dobit u EU  za 2014. godinu (351 milijarde EUR).

Troškovi koji proizlaze iz primjene Direktive bi trebali biti ograničeni i ne bi se trebali znatno razlikovati od troškova koji trenutačno nastaju u pogledu mehanizma za rješavanje sporova  povezanih s dvostrukim oporezivanjem jer se inicijativa temelji na postojećoj pravnoj stečevini i optimiziranoj kombinaciji s cjelokupnim okvirom transfernih cijena u EU. Njima bi se također trebale pokrenuti ekonomije razmjera jer će na razini poreznih uprava biti potrebna slična ulaganja u resurse i upravne kapacitete kako bi se slični ciljevi, kao što je primjerice OECD-ov projekt BEPS (eng. Base Erosion and Profit Shifting), ostvarili na međunarodnoj razini. Nema raspoloživih kvantitativnih podataka o administrativnim troškovima za porezna tijela u gore opisanom kontekstu.

Na ovaj način se utječe na sve porezne obveznike koji ostvaruju poslovnu dobit te će stvoriti jednake uvjete tržišnog natjecanja u EU. Preuzimanjem Direktive u ovaj Zakon trebalo bi doći do nižih troškova ispunjavanja porezne obveze i veće učinkovitosti. Stoga bi učinak u konačnici trebao biti pozitivan na ulaganja, rast i zapošljavanje, na ubiranje poreza i poreznih prihoda u budućnosti.

OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije moguće procijeniti je li potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, odnosno koliki je iznos potrebno osigurati. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova se uobičajeno osniva tek ukoliko nadležna tijela ne uspiju postići dogovor tijekom postupka zajedničkog dogovaranja te nije moguće procijeniti u kojem broju slučajeva će biti potrebno da se sastane savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova. Osim ako su nadležna tijela dotičnih država članica dogovorila drukčije, troškovi se dijele jednako među državama članicama, odnosno između Republike Hrvatske i dugih država članica za naknade neovisnih uglednih osoba.

PRIJEDLOG ZAKONA O MEHANIZMIMA RJEŠAVANJA POREZNIH SPOROVA U EUROPSKOJ UNIJI

UVODNE ODREDBE

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Ovim se Zakonom utvrđuju pravila o mehanizmu rješavanja sporova između Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice) kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno uklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala. Zakonom se utvrđuju i prava i obveze predmetnih osoba kada nastanu takvi sporovi. Za potrebe ovog Zakona na pitanje koje je prouzročilo takve sporove upućuje se kao na „predmet spora”.

PRIJENOS I PROVEDBA PROPISA EUROPSKE UNIJE

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća Europske unije 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (SL L 265, 14.10.2017.).

POJMOVI

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. „nadležno tijelo”, ovisno o kontekstu, je:

a) hrvatsko nadležno tijelo: Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava,

b) nadležno tijelo u drugoj državi članici: tijelo druge države članice koje je kao takvo odredila dotična država članica,

ovisno o kontekstu

2. „nadležni sud” je sud ili drugo tijelo države članice koje je kao takvo odredila dotična država članica,

3. „dvostruko oporezivanje” znači da dvije ili više država članica propisuju poreze obuhvaćene ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona u pogledu istog oporezivog dohotka, dobiti ili kapitala ako to prouzrokuje:

a) dodatnu poreznu obvezu

b) povećanje porezne obveze ili

c) poništenje ili smanjenje gubitaka koji su se mogli iskoristiti za smanjenje porezne osnovice

4. „predmetna osoba” je svaka osoba, među ostalim i pojedinac, koja je porezni rezident u državi članici na čije oporezivanje izravno utječe predmet spora.

(2) Svaki pojam koji nije definiran u ovom Zakonu ima, osim ako iz konteksta proizlazi drukčije, značenje koje u to vrijeme ima u skladu s relevantnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona koji se primjenjuju na dan primitka prve obavijesti o postupcima koji za nju imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona.

(3) U nedostatku definicije u skladu s ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona, nedefinirani pojam ima značenje koje je u to vrijeme imao u skladu s pravom Republike Hrvatske u svrhu poreza na koje se primjenjuje navedeni ugovor, sporazum ili konvencija, a bilo koje značenje u skladu s primjenjivim poreznim zakonodavstvom Republike Hrvatske prevladava nad značenjem koje je tom pojmu dano na temelju drugog zakonodavstva Republike Hrvatske.

ODNOS OVOGA ZAKONA PREMA DRUGIM PROPISIMA

Članak 4.

Ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, primjenjuju se odredbe općeg zakona kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela.

PODNOŠENJE PRIGOVORA

PRIGOVOR

Članak 5.

(1) Svaka predmetna osoba ovlaštena je podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora. Prigovor se podnosi svakom od nadležnih tijela svake dotične države članice zahtijevajući njegovo rješavanje. Prigovor se podnosi u roku od tri godine od primitka prve obavijesti o postupcima koji za nju imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona, bez obzira ima li predmetna osoba pristup pravnim lijekovima predviđenima nacionalnim pravom bilo koje dotične države članice.

(2) Predmetna osoba istodobno podnosi prigovor s istim informacijama svakom nadležnom tijelu te u prigovoru navodi na koje se druge države članice odnosi. Prigovor hrvatskom nadležnom tijelu se podnosi na hrvatskom i engleskom jeziku. Priloženi dokumenti sastavljeni na stranom jeziku moraju biti prevedeni na hrvatski i engleski jezik.

(3) Hrvatsko nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od primitka prigovora mora potvrditi njegov primitak. Hrvatsko nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od primitka izvješćuje nadležna tijela drugih dotičnih država članica o primitku prigovora. Hrvatsko nadležno tijelo izvješćuje nadležna tijela drugih dotičnih država članica o jeziku ili jezicima koje se namjerava upotrebljavati za komunikaciju tijekom relevantnih postupaka te se čeka odgovor drugih dotičnih država članica.

(4) Prigovor se prihvaća ako, predmetna osoba koja podnosi prigovor dostavi:

1. ime, adresu, OIB/porezni identifikacijski broj u svakoj odnosnoj državi i sve druge informacije potrebne za identifikaciju predmetne osobe ili predmetnih osoba koje su podnijele prigovor nadležnim tijelima te za identifikaciju svake druge dotične osobe

2. porezna razdoblja na koja se prigovor odnosi

3. pojedinosti o relevantnim činjenicama i okolnostima slučaja (uključujući pojedinosti o strukturi transakcije i odnosu između predmetne osobe i drugih stranaka u relevantnim transakcijama, kao i činjenice utvrđene u dobroj vjeri u uzajamno obvezujućem sporazumu između predmetne osobe i porezne uprave, ako je to primjenjivo) te, konkretnije, o prirodi i datumu kada su mjere čija je posljedica predmet spora (uključujući, prema potrebi, pojedinosti o istom dohotku dobivenom u drugoj državi članici i o uključivanju takvog dohotka u oporezivi dohodak u drugoj državi članici i pojedinosti o porezu koji je naplaćen ili će biti naplaćen u vezi s tim dohotkom u drugoj državi članici), kao i s njima povezani iznosi u valutama dotičnih država članica, preslike svih popratnih dokumenata

4. te upućivanje na hrvatske porezne propise, na porezne propise dotičnih država članica te na ugovor, sporazum ili konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona. Ako je primjenjivo više od jednog ugovora, sporazuma ili konvencije, predmetna osoba koja podnosi prigovor određuje koji se ugovor, sporazum ili konvencija tumači u odnosu na relevantni predmet spora. Takav ugovor, sporazum ili konvencija primjenjivi su ugovor, sporazum ili konvencija u smislu ovog Zakona

5. sljedeće informacije, zajedno s preslikom svih popratnih dokumenata:

a) objašnjenje razloga zbog kojeg predmetna osoba smatra da postoji predmet spora

b) pojedinosti o svim pravnim lijekovima i sporovima koje je pokrenula predmetna osoba u pogledu relevantnih transakcija te o svim sudskim odlukama u vezi s predmetom spora

c) izjavu predmetne osobe u kojoj se obvezuje da će što je brže moguće i sa što je moguće više pojedinosti odgovoriti na sve odgovarajuće zahtjeve nadležnog tijela te da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti svaki dokument

d) presliku konačnog poreznog rješenja kojim se utvrđuje iznos poreza, izvješće o poreznoj reviziji ili drugog sličnog dokumenta koji su prouzročili predmet spora te presliku svih drugih dokumenata koje su izdala porezna tijela u pogledu predmeta spora, prema potrebi

e) informacije o svim prigovorima koje je podnijela predmetna osoba u skladu s drugim postupkom zajedničkog dogovaranja ili postupkom rješavanja sporova kako je propisano u članku 18. stavku 5. ovoga Zakona te izjavu kojom se predmetna osoba izričito obvezuje da će poštivati odredbe članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, ako je primjenjivo

6. sve posebne dodatne informacije koje zatraže nadležna tijela, koje se smatraju potrebnima za ispitivanje osnovanosti određenog slučaja.

(5) Nadležna tijela svake dotične države članice informacije iz stavka 4. točke 6. ovoga članka mogu zatražiti u roku od tri mjeseca od primitka prigovora. Dodatni zahtjevi za informacije mogu se podnijeti tijekom postupka zajedničkog dogovaranja u skladu s člankom 6. ovoga Zakona, ako nadležna tijela to budu smatrala potrebnim. U pogledu zaštite informacija i zaštite trgovačkih, poslovnih, proizvodnih ili profesionalnih tajni ili poslovnih procesa primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo svake dotične države članice.

(6) Predmetna osoba koja primi zahtjev u skladu sa stavkom 4. točkom 6. ovoga članka odgovara u roku od tri mjeseca od primitka tog zahtjeva. Preslika tog odgovora također se istodobno šalje nadležnim tijelima drugih dotičnih država članica.

(7) Hrvatsko nadležno tijelo donosi odluku o prihvaćanju ili odbacivanju prigovora u roku od šest mjeseci od primitka prigovora ili u roku od šest mjeseci od primitka informacija iz stavka 4. točke 6. ovoga članka, koji je god datum kasniji. Hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuju predmetnu osobu i nadležna tijela drugih država članica o svojoj odluci.

(8) U roku od šest mjeseci od primitka prigovora ili u roku od šest mjeseci od primitka informacija iz stavka 4. točke 6. ovoga članka, koji je god datum kasniji, hrvatsko nadležno tijelo može odlučiti o rješavanju spora na jednostranoj osnovi, bez uključivanja drugih nadležnih tijela dotičnih država članica. U tom slučaju hrvatsko nadležno tijelo o tome bez odgode izvješćuje predmetnu osobu i druga nadležna tijela dotičnih država članica, nakon čega će se okončati postupci u skladu s ovim Zakonom. Postupci u skladu s ovim Zakonom će se okončati i ako nadležno tijelo druge dotične države članice obavijesti hrvatsko nadležno tijelo da je odlučilo riješiti spor na jednostranoj osnovi.

(9) Predmetna osoba koja želi povući prigovor istodobno dostavlja obavijest o povlačenju svakom od nadležnih tijela dotičnih država članica. Takvom obavijesti okončati će se svi postupci u skladu s ovim Zakonom s trenutačnim učinkom. Kada hrvatsko nadležno tijelo primi takvu obavijest bez odgode izvješćuje druga nadležna tijela dotičnih država članica o okončanju postupaka.

(10) Ako predmet spora prestane postojati iz bilo kojeg razloga, svi postupci u skladu s ovim Zakonom okončati će se s trenutačnim učinkom, a hrvatsko nadležno tijelo bez odgode izvješćuje predmetnu osobu o takvom stanju stvari i općim razlozima u vezi s tim.

(11) Predmetna osoba ne može podnijeti prigovor u vezi s predmetom spora o kojemu je već donesena pravomoćna sudska presuda.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

Članak 6.

(1) Ako nadležna tijela dotičnih država članica prihvate prigovor, u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti o odluci jedne od država članica o prihvaćanju prigovora, moraju pokušati riješiti predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja.

(2) Na zahtjev koji nadležno tijelo podnese svim drugim nadležnim tijelima dotičnih država članica, razdoblje od dvije godine iz stavka 1. ovoga članka može se produljiti za najviše jednu godinu, ako nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dostavi pismeno obrazloženje.

(3) Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u razdoblju predviđenom u stavku 1. ovoga članka, nadležno tijelo svake dotične države članice o tome sporazumu bez odgode izvješćuje predmetnu osobu o odluci koja je obvezujuća za tijelo i izvršna za predmetnu osobu, pod uvjetom da predmetna osoba prihvati odluku te se, prema potrebi, odrekne prava na svaki drugi pravni lijek. Ako su postupci u pogledu takvih drugih pravnih lijekova već započeti, odluka postaje obvezujuća i izvršna kada predmetna osoba dostavi dokaz nadležnim tijelima dotičnih država članica da su poduzete mjere za okončanje tih postupaka. Takvi se dokazi dostavljaju u roku od 60 dana od dana izvješćivanja predmetne osobe o toj odluci. Odluka se tada provodi bez odgode neovisno o bilo kojim rokovima propisanima hrvatskim nacionalnim pravom.

(4) Ako nadležna tijela dotičnih država članica ne postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u razdoblju predviđenom u stavku 1. ovoga članka, nadležno tijelo svake dotične države članice o tome izvješćuje predmetnu osobu i navodi opće razloge zbog kojih sporazum nije postignut.

ODLUKA NADLEŽNOG TIJELA U VEZI S PRIGOVOROM

Članak 7.

(1) Hrvatsko nadležno tijelo može odlučiti odbaciti prigovor unutar razdoblja predviđenog u članku 5. stavku 7. ovoga Zakona ako:

1. zahtjev ne sadrži informacije iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona (uključujući informacije iz članka 5. stavka 4. točke 6. ovoga Zakona koje nisu bile podnesene u roku propisanom u članku 5. stavku 5. ovoga Zakona)

2. nema predmeta spora ili

3. prigovor nije podnesen u roku od tri godine iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Prilikom izvješćivanja predmetne osobe u skladu s odredbama članka 5. stavka 7. ovoga Zakona hrvatsko nadležno tijelo pruža opće razloge za odbacivanje prigovora sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako hrvatsko nadležno tijelo ne donese odluku o prigovoru u roku predviđenom u članku 5. stavku 7. ovoga Zakona, smatra se da je prihvatilo prigovor.

(4) Predmetna osoba ima pravo pokretanja upravnog spora na odluku nadležnog tijela, ako su sva nadležna tijela dotičnih država članica odbila prigovor. Predmetnoj osobi koja koristi to pravo zabranjuje se podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona:

1. dok je odluka još predmetom upravnog spora

2. ako se na odluku o odbacivanju zahtijeva u upravnom sporu još može podnijeti žalba u žalbenom postupku ili

3. kada je odluka o odbijanju potvrđena u postupku iz točke 1. ovoga stavka, ali nije moguće odstupiti od odluke mjerodavnog suda ili drugih pravosudnih tijela u bilo kojoj dotičnoj državi članici.

(5) U slučaju iskorištavanja prava na pokretanje upravnog spora, za potrebe članka 8. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, uvažava se odluka mjerodavnog suda ili drugog pravosudnog tijela.

 RJEŠAVANJE SPOROVA

RJEŠAVANJE SPOROVA OSNIVANJEM SAVJETODAVNOG POVJERENSTVA

Članak 8.

(1) Na zahtjev predmetne osobe podnesen nadležnim tijelima dotičnih država članica, ta nadležna tijela osnivaju savjetodavno povjerenstvo u skladu s člankom 10. ovoga Zakona ako:

1. je prigovor koji podnese takva predmetna osoba odbacilo barem jedno nadležno tijelo dotičnih država članica, ali ne sva nadležna tijela, u skladu s člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona ili

2. su nadležna tijela dotičnih država članica prihvatila prigovor koji je podnijela predmetna osoba, ali nisu uspjela postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora zajedničkim dogovaranjem u roku predviđenom u članku 5. stavku 1. ovoga Zakona.

(2) Predmetna osoba može podnijeti takav zahtjev samo ako, u skladu s bilo kojim od primjenjivih nacionalnih pravila protiv odbacivanja iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona: nije moguće podnijeti žalbu ili pokrenuti sudski postupak; ako žalbeni ili sudski postupak nije u tijeku; ili ako se predmetna osoba službeno odrekla prava na žalbu ili pokretanje sudskog postupka. Zahtjev sadržava izjavu u tom smislu.

(3) Predmetna osoba podnosi zahtjev za osnivanjem savjetodavnog povjerenstva u pisanom obliku, najkasnije 50 dana od dana primitka obavijesti u skladu s člankom 5. stavkom 7. ovoga Zakona ili člankom 6. stavkom 4. ovoga Zakona ili 50 dana od datuma na koji je mjerodavni sud ili pravosudno tijelo dostavilo odluku na temelju članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, ovisno o slučaju. Savjetodavno povjerenstvo osniva se najkasnije 120 dana od primitka takvoga zahtjeva i njegov predsjednik bez odgode izvješćuje predmetnu osobu o tome kada je osnovano.

(4) Savjetodavno povjerenstvo osnovano u slučaju stavka 1. točke 1. ovoga članka donosi odluku o prihvaćanju prigovora u roku od šest mjeseci od datuma njegova osnivanja. Ono o svojoj odluci izvješćuje nadležna tijela u roku od 30 dana od dana donošenja odluke.

(5) Ako savjetodavno povjerenstvo potvrdi da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 5. ovoga Zakona, na zahtjev jednog od nadležnih tijela pokreće se postupak zajedničkog dogovaranja propisan u članku 6. ovoga Zakona. Nadležno tijelo o tom zahtjevu izvješćuje savjetodavno povjerenstvo, ostala dotična nadležna tijela i predmetnu osobu. Razdoblje predviđeno u članku 6. stavku 1. ovoga Zakona počinje od dana objave obavijesti o odluci o prihvaćanju i dopuštenosti prigovora koju je donijelo savjetodavno povjerenstvo.

(6) Ako nijedno nadležno tijelo u roku od 60 dana od obavijesti o odluci savjetodavnog povjerenstva ne zatraži pokretanje postupka zajedničkog dogovaranja, savjetodavno povjerenstvo dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora prema članku 16. stavku 1. ovoga Zakona. U tom slučaju, za potrebe članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, savjetodavno povjerenstvo smatra se osnovanim s danom na koji je rok od 60 dana istekao.

(7) U slučaju stavka 1. točke 1. ovoga članka savjetodavno povjerenstvo dostavlja mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu s člankom 16. stavkom 1. ovoga Zakona.

IMENOVANJA NADLEŽNIH SUDOVA ILI NACIONALNOG TIJELA ZA IMENOVANJE

Članak 9.

(1) Ako se savjetodavno povjerenstvo ne osnuje u razdoblju propisanom u članku 8. stavku 3. ovoga Zakona, predmetna osoba može se obratiti nadležnom upravnom sudu radi osnivanja savjetodavnog povjerenstva u skladu s ostalim stavcima ovoga članka.

(2) Ako hrvatsko nadležno tijelo ne imenuje barem jednu neovisnu uglednu osobu i zamjenika, predmetna osoba može zatražiti od nadležnog upravnog suda Republike Hrvatske da imenuje neovisnu uglednu osobu i zamjenika s popisa iz članka 11. ovoga Zakona.

(3) Ako nadležna tijela svih dotičnih država članica to ne učine, predmetna osoba može zatražiti od nadležnih sudova ili nacionalnog tijela za imenovanje svake države članice da imenuju dvije neovisne ugledne osobe s popisa iz članka 11. ovoga Zakona. Te neovisne ugledne osobe imenuju predsjednika ždrijebom s popisa neovisnih uglednih osoba u skladu s člankom 10. stavkom 3. ovoga Zakona.

(4) Predmetne osobe podnose svoj zahtjev za imenovanje neovisnih uglednih osoba i njihovih zamjenika svim državama rezidentnosti, ako je u postupak uključeno više od jedne predmetne osobe, ili državama članicama čija nadležna tijela nisu imenovala najmanje jednu neovisnu uglednu osobu i njezina zamjenika ako je uključena samo jedna predmetna osoba.

(5) Zahtjev za imenovanje neovisnih osoba i njihovih zamjenika u skladu sa stavcima 1. do 4. ovoga članka upućuje se nadležnom upravnom sudu Republike Hrvatske tek nakon isteka razdoblja od 120 dana iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona i u roku od 30 dana od isteka toga razdoblja.

(6) Nadležni upravni sud Republike Hrvatske donosi odluku iz stavaka 2. i 3. ovoga članka sukladno pravilima koja uređuju arbitražu i o njoj izvješćuje podnositelja zahtjeva i  hrvatsko nadležno tijelo koje pak bez odgode izvješćuje nadležno tijelo druge države članice.

(7) Izvanredni pravni lijekovi nisu dopušteni.

SAVJETODAVNO POVJERENSTVO 

Članak 10.

(1) Sastav savjetodavnog povjerenstva iz članka 8. ovoga Zakona mora biti sljedeći:

1. jedan predsjednik

2. po jedan predstavnik svakog dotičnog nadležnog tijela. Ako su nadležna tijela suglasna, broj takvih predstavnika može se povećati na dvoje za svako nadležno tijelo

3. jedna neovisna ugledna osoba koju imenuje svako nadležno tijelo dotičnih država članica s popisa iz članka 11. ovoga Zakona. Ako su nadležna tijela suglasna, broj takvih osoba može se povećati na dvije za svako nadležno tijelo.

(2) Nadležna tijela dotičnih država članica dogovaraju pravila za imenovanje neovisnih uglednih osoba. Nakon imenovanja neovisnih uglednih osoba, u skladu s pravilima za imenovanje neovisnih uglednih osoba, za svaku od njih imenuje se zamjenik za slučajeve kad su neovisne osobe spriječene u obavljanju svojih dužnosti.

(3) Ako pravila za imenovanje neovisnih uglednih osoba nisu usuglašena u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, te se osobe biraju ždrijebom.

(4) Osim ako je neovisne ugledne osobe imenovao nadležni upravni sud u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, nadležno tijelo bilo koje dotične države članice može uložiti prigovor na imenovanje bilo koje pojedine neovisne ugledne osobe iz bilo kojeg razloga koji je unaprijed dogovoren među dotičnim nadležnim tijelima ili iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

1. ta osoba pripada jednoj od dotičnih poreznih uprava ili radi u njezino ime, ili je bila u takvoj situaciji u bilo kojem trenutku tijekom prethodne tri godine

2. ta osoba ima ili je imala znatan udio ili glasačko pravo u bilo kojoj dotičnoj predmetnoj osobi ili jest ili je bila zaposlenik ili savjetnik dotične predmetne osobe u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih pet godina prije datuma njezina imenovanja

3. ta osoba ne pruža dovoljno jamstvo nepristranosti u rješavanju spora ili sporova o kojima treba odlučivati

4. ta osoba je zaposlenik u društvu koje pruža porezne savjete ili se na drugi način profesionalno bavi pružanjem poreznih savjeta, ili je u takvoj situaciji bila u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja od najmanje tri godine prije datuma njezina imenovanja.

(5) Bilo koje nadležno tijelo dotične države članice može zatražiti da neovisna ugledna osoba koja je imenovana u skladu sa stavkom 2. ili 3. ovoga članka ili njezin zamjenik otkriju svaki interes, odnos ili bilo koju drugu informaciju koja može utjecati na neovisnost ili nepristranost te osobe ili koja bi s razlogom mogla stvoriti dojam pristranosti u postupku.

(6) U razdoblju od dvanaest mjeseci nakon dostavljanja odluke savjetodavnog povjerenstva, neovisna ugledna osoba koja je dio savjetodavnog povjerenstva ne smije biti u situaciji zbog koje bi, da je bila u toj situaciji u trenutku imenovanja u to isto savjetodavno povjerenstvo, nadležno tijelo uložilo prigovor na njezino imenovanje, kako je predviđeno u ovom članku.

(7) Predstavnici nadležnih tijela i neovisne ugledne osobe imenovani u skladu sa stavkom 1. ovog članka biraju predsjednika s popisa osoba iz članka 11. ovoga Zakona. Osim ako navedeni predstavnici svakog nadležnog tijela i neovisna ugledna osoba dogovore drukčije, predsjednik je sudac.

POPIS NEOVISNIH UGLEDNIH OSOBA

Članak 11.

(1) Popis neovisnih uglednih osoba sastoji se od svih neovisnih uglednih osoba koje predlože države članice. U tu svrhu svaka država članica predlaže najmanje tri pojedinca koji su kompetentni i neovisni te koji mogu djelovati nepristrano i pošteno.

(2) Svaka država članica izvješćuje Europsku komisiju o imenima neovisnih uglednih osoba koje je predložila. Svaka država članica Europskoj komisiji  akođer dostavlja potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetencijama, stručnosti i mogućem sukobu interesa tih osoba. Države članice u obavijesti mogu navesti koja od tih osoba može biti imenovana predsjednikom.

(3) Države članice bez odgode izvješćuju Europsku komisiju o svim promjenama popisa neovisnih uglednih osoba.

(4) Svaka država članica utvrđuje postupke za uklanjanje s popisa neovisnih uglednih osoba bilo koje osobe koju je imenovala ako ta osoba prestane biti neovisna.

(5) Ako, uzimajući u obzir relevantne odredbe ovoga članka, država članica ima opravdan razlog za prigovor na neovisnu uglednu osobu koja je ostala na popisu neovisnih uglednih osoba zbog nedostatka neovisnosti, ona o tome izvješćuje Europsku komisiju te pruža odgovarajuće dokaze koji podupiru njezinu zabrinutost.

(6) Europska komisija izvješćuje državu članicu koja je predložila osobu iz stavka 5. ovoga članka o prigovoru i pruženim dokazima. Na temelju prigovora i pruženih dokaza potonja država članica u roku od šest mjeseci poduzima potrebne korake kako bi istražila prigovor te odlučuje o zadržavanju te osobe na popisu ili njezinu uklanjanju s popisa. Potom o tome bez odgode izvješćuje Europsku komisiju.

POVJERENSTVO ZA ALTERNATIVNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Članak 12.

(1) Nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova koje će donijeti mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu s člankom 16. ovoga Zakona. Nadležna tijela država članica ujedno mogu postići dogovor o osnivanju povjerenstva za alternativno rješavanje sporova u obliku odbora koji je trajne prirode (stalni odbor).

(2) Osim pravila o neovisnosti njegovih članova utvrđenih u članku 10. stavcima 4. i 5. ovoga Zakona, povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva.

(3) Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može prema potrebi primjenjivati bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova kako bi predmet spora riješilo na obvezujući način. Kao alternativu vrsti postupka rješavanja sporova koju primjenjuje savjetodavno povjerenstvo u skladu s člankom 10. ovoga Zakona, tj. postupku neovisnog mišljenja, nadležna tijela dotičnih država članica mogu se u skladu s ovim člankom dogovoriti da odaberu bilo koju drugu vrstu postupka rješavanja sporova, među ostalim arbitražni postupak „konačne ponude” (poznat kao arbitraža „posljednje najbolje ponude”), te je povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može primijeniti.

(4) Nadležna tijela dotičnih država članica dogovaraju se o pravilima djelovanja u skladu s člankom 13. ovoga Zakona.

(5) Članci 14. i 15. ovoga Zakona primjenjuju se na povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, osim ako je drugačije dogovoreno u pravilima djelovanja iz članka 13. ovoga Zakona.

PRAVILA DJELOVANJA

Članak 13.

(1) Nadležno tijelo svake od dotičnih država članica će u razdoblju od 120 dana kako je propisano u članku 7. stavku 1. ovoga Zakona obavijestiti predmetnu osobu o sljedećem:

1. pravilima djelovanja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova

2. datumu do kojeg se prihvaća mišljenje o rješavanju predmeta spora

3. upućivanju na sve primjenjive zakonske odredbe nacionalnog prava država članica i sve primjenjive ugovore, sporazume ili konvencije.

(2) Pravila djelovanja propisuju nadležna tijela država članica uključenih u spor. Pravilima djelovanja posebno se utvrđuju:

1. opis i značajke predmeta spora

2. nadležnosti u vezi s kojima se usuglašavaju nadležna tijela država članica u pogledu pravnih i činjeničnih pitanja koja treba riješiti

3. oblik tijela za rješavanje sporova, koji mora biti ili savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova, kao i vrsta postupka za alternativno rješavanje sporova, ako se postupak razlikuje od postupka neovisnog mišljenja koji primjenjuje savjetodavno povjerenstvo

4. vremenski okvir za postupak rješavanja sporova

5. sastav savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova (među ostalim broj i imena članova, pojedinosti o njihovim kompetencijama i kvalifikacijama te otkrivanje svih sukoba interesa članova)

6. pravila kojima se uređuje sudjelovanje predmetne osobe ili predmetnih osoba i trećih stranaka u postupku, razmjena dopisa, informacija i dokaza, troškovi, vrsta postupka rješavanja spora koja se koristi te sva druga relevantna postupovna ili organizacijska pitanja

7. logističko uređenje za postupke savjetodavnog povjerenstva i dostavljanje njegova mišljenja.

(2) Ako se savjetodavno povjerenstvo osniva kako bi donijelo mišljenje u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, u pravilima djelovanja utvrđuju se samo informacije iz stavka 2. točaka 1., 4., 5. i 6. ovoga članka.

(3) Europska komisija provedbenim aktima uspostavlja standardna pravila djelovanja na temelju odredbi iz stavka 2. ovoga članka. Takva standardna pravila djelovanja primjenjuju se u slučajevima kada su pravila djelovanja nepotpuna ili predmetna osoba o njima nije bila obaviještena.

(4) Ako nadležna tijela nisu predmetnu osobu obavijestila o pravilima djelovanja u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, neovisne ugledne osobe i predsjednik sastavljaju pravila djelovanja na temelju standardnog obrasca predviđenog u stavku 4. ovoga članka i šalju ih predmetnoj osobi u roku od dva tjedna od datuma osnivanja tog savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.

(5) Ako neovisne osobe ili predsjednik ne postignu dogovor o pravilima djelovanja ili ne obavijeste o tim pravilima predmetnu osobu, predmetna osoba ili predmetne osobe mogu se obratiti nadležnom upravnom sudu koji može naložiti savjetodavnom povjerenstvu donošenje pravila djelovanja, u skladu s pravilima koja uređuju arbitražu.

(6) Izvanredni pravni lijekovi nisu dopušteni.

TROŠKOVI POSTUPKA

Članak 14.

(1) Osim kako je predviđeno u stavku 3. ovoga članka i osim ako su nadležna tijela dotičnih država članica dogovorila drukčije, sljedeći se troškovi dijele jednako među državama članicama:

1. naknade troškova neovisnih uglednih osoba, čiji iznos treba odgovarati prosječnom uobičajenom iznosu isplaćenom visokim javnim službenicima dotičnih država članica i

2. naknade  neovisnih uglednih osoba, prema potrebi, koje ne smiju biti veće od protuvrijednosti od  1 000 EUR, preračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,  po osobi po danu za svaki dan na koji se sastaje savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova.

(3) Visinu naknada iz stavka 1. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar financija Republike Hrvatske.

(4) Republika Hrvatska ne snosi troškove predmetne osobe vezane uz primjenu ovoga Zakona.

(5) Ako se nadležna tijela dotičnih država članica tako dogovore, sve troškove iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka snosi predmetna osoba, ako je:

1. povukla prigovor u skladu s člankom 5. stavkom 9. ovoga Zakona ili

2. podnijela zahtjev u skladu s odredbama članka 8. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona nakon odbijanja u skladu s člankom 7. stavkom 1. ovoga Zakona i savjetodavno povjerenstvo je odlučilo da su mjerodavna nadležna tijela ispravno odlučila odbiti prigovor.

INFORMACIJE, DOKAZI I SASLUŠANJE

Članak 15.

(1) Za potrebe postupka iz članka 8. ovoga Zakona, ako se nadležna tijela dotičnih država članica tako dogovore, predmetna osoba ili predmetne osobe mogu savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti bilo koje informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti relevantni za donošenje odluke.

(2) Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova predmetna osoba ili predmetne osobe i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, ta nadležna tijela mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu u svakom od sljedećih slučajeva:

1. za dobivanje informacija potrebno je provesti administrativne mjere koje su u suprotnosti s hrvatskim pravom

2. informacije se ne mogu pribaviti na temelju hrvatskog nacionalnog prava

3. informacije obuhvaćaju trgovačke, poslovne, proizvodne ili profesionalne tajne ili poslovne procese

4. otkrivanje informacija u suprotnosti je s javnim poretkom.

(3) Predmetne osobe na zahtjev i uz dopuštenje nadležnih tijela dotičnih država članica mogu se pojaviti ili biti zastupane pred savjetodavnim povjerenstvom ili povjerenstvom za alternativno rješavanje sporova. Predmetne osobe moraju se pojaviti ili biti zastupljene pred savjetodavnim povjerenstvom ili povjerenstvom za alternativno rješavanje sporova na zahtjev tih povjerenstava.

(4) Neovisne ugledne osobe ili bilo koji drugi član savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova podliježu obvezama čuvanja profesionalne tajne prema nacionalnom zakonodavstvu svake dotične države članice u odnosu na informacije koje doznaju kao članovi savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova. Predmetne osobe i, prema potrebi, njihovi predstavnici, obvezuju se da sa svim informacijama (uključujući i saznanjima o dokumentima) koje doznaju tijekom tih postupaka postupaju kao s tajnom. Predmetna osoba i njezini predstavnici u tu svrhu daju izjavu nadležnim tijelima dotičnih država članica ako se to od njih zahtijeva tijekom postupka.

MIŠLJENJE SAVJETODAVNOG POVJERENSTVA ILI POVJERENSTVA ZA ALTERNATIVNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Članak 16.

(1) Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova dostavlja svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica najkasnije šest mjeseci od dana svojeg osnivanja.

(2) Ako savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova smatra da je predmet spora takav da bi bilo potrebno više od šest mjeseci da se dostavi mišljenje, taj se rok može produljiti za tri mjeseca. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova obavještavaju nadležna tijela dotičnih država članica i predmetne osobe o svakom produljenju.

(3) Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova temelje svoje mišljenje na odredbama primjenjivog ugovora, sporazuma ili konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, kao i na svim primjenjivim nacionalnim pravilima.

(4) Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova donosi mišljenje jednostavnom većinom svojih članova. Ako se ne može uspostaviti većina, o konačnom mišljenju odlučuje glas predsjednika. Predsjednik priopćuje mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova nadležnim tijelima.

KONAČNA ODLUKA

Članak 17.

(1) Nadležna tijela moraju se dogovoriti o načinu rješavanja predmeta spora u roku od šest mjeseci od izvješćivanja o mišljenju savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.

(2) Nadležna tijela mogu donijeti odluku koja odstupa od mišljenja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova. Međutim, ako ne uspiju postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora, to ih mišljenje obvezuje.

(3) Hrvatsko nadležno tijelo će bez odgode obavijestiti predmetne osobe o konačnoj odluci o rješavanju predmeta spora. Ako se ta obavijest ne dostavi u roku od 30 dana od donošenja odluke, predmetna osoba može podnijeti pravni lijek u državi članici svoje rezidentnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima kako bi dobila konačnu odluku.

(4) Konačna odluka obvezujuća je za dotičnu državu članicu i ne predstavlja presedan i provodi se ovisno o tome hoće li predmetna osoba ili predmetne osobe prihvatiti konačnu odluku i odreći se prava na svaki domaći pravni lijek u roku od 60 dana od datuma izvješćivanja o konačnoj odluci, ako je to primjenjivo.

(5) Osim ako mjerodavni sud ili drugo pravosudno tijelo dotične države članice, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima o pravnim lijekovima i primjenom kriterija iz članka 10. ovoga Zakona, odluči da postoji nedostatak neovisnosti, konačna odluka provodi se u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice, koja zbog konačne odluke izmjenjuje svoje oporezivanje, neovisno o bilo kakvim rokovima propisanima nacionalnim pravom.

(6) Ako konačna odluka nije provedena, predmetna osoba može se obratiti nadležnom sudu države članice koja nije provela konačnu odluku kako bi se izvršila njezina provedba.

NACIONALNI POSTUPCI GLEDE RJEŠAVANJA SPOROVA

MEĐUDJELOVANJE S NACIONALNIM POSTUPCIMA I ODSTUPANJA

Članak 18.

(1) Činjenica da je mjera države članice, koja je bila prouzročila predmet spora, postala konačna u skladu s nacionalnim pravom, ne sprečava predmetne osobe u primjeni postupaka predviđenih ovim Zakonom.

(2) Upućivanje predmeta spora u postupak zajedničkog dogovaranja ili postupak rješavanja sporova u skladu s člankom 5. odnosno člankom 8. ovoga Zakona, ne sprečava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve.

(3) Predmetne osobe mogu primijeniti pravne lijekove koji su im dostupni na temelju nacionalnog prava dotičnih država članica. Međutim, ako je predmetna osoba započela postupak kako bi zatražila takav pravni lijek, rokovi iz članka 5. stavka 7., odnosno članka 6. stavka 1. ovoga Zakona, započinju od datuma na koji je odluka, donesena u tim postupcima, postala konačna ili na koji su ti postupci konačno zaključeni na bilo koji drugi način ili ako su postupci suspendirani.

(4) Postupci koji se vode u skladu s ovim Zakonom ne mogu se nastaviti ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćna presuda u vezi predmeta spora.

(5) Ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćna sudska presuda o predmetu spora, prije nego što je savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova dostavilo svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica u skladu s člankom 15. ovoga Zakona, hrvatsko nadležno tijelo obavijestiti će druga nadležna tijela država članica i savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova o učinku presude suda.

(6) Upućivanjem prigovora kako je predviđeno u skladu s člankom 5. ovoga Zakona okončavaju se svi drugi aktualni postupci u okviru postupka zajedničkog dogovaranja ili postupka rješavanja sporova u skladu sa ugovorom, sporazumom ili konvencijom koji se tumače ili primjenjuju u odnosu na relevantan predmet spora. Ti drugi aktualni postupci u vezi s relevantnim predmetom spora okončavaju se s učinkom od dana kada je bilo koje nadležno tijelo dotičnih država članica prvi put primilo prigovor.

(7) Odstupajući od članka 8. ovoga Zakona Republika Hrvatska uskratiti će pristup postupku rješavanja sporova predmetnoj osobi u skladu s tim istim člankom ako su u Republici Hrvatskoj izrečene kazne u vezi s usklađenim dohotkom ili kapitalom kao posljedicom porezne prijevare, namjerne pogreške ili krajnje nepažnje. Ako su započeti sudski ili upravni postupci koji bi mogli dovesti do takvih kazni i ti se postupci provode istodobno u okviru bilo kojeg postupka iz ovog Zakona, nadležno tijelo može zastati s postupcima u skladu s ovim Zakonom od datuma prihvaćanja prigovora do datuma konačnog ishoda tih postupaka.

(8) Republika Hrvatska može uskratiti pristup postupku rješavanja sporova na temelju članka 8. ovoga Zakona ako predmet spora ne obuhvaća dvostruko oporezivanje. U takvom slučaju  će nadležno tijelo bez odgode obavijestiti predmetnu osobu i nadležna tijela drugih dotičnih država članica.

POSEBNE ODREDBE ZA POJEDINCE I MALE PODUZETNIKE

Članak 19.

(1) Ako je predmetna osoba:

1. pojedinac

2. nije veliki poduzetnik i nije dio velike grupe poduzetnika u skladu s Zakonom o računovodstvu

predmetna osoba može podnijeti prigovore, odgovore na zahtjev za dodatnim informacijama, povući prigovore i podnijeti zahtjeve, u skladu s člankom 5. stavcima 1., 5. te 9. odnosno člankom 8. stavkom 1. ovoga Zakona, (dalje u tekstu: priopćenja), odstupajući od tih istih odredaba, samo nadležnom tijelu države članice čiji je predmetna osoba rezident.

(2) Nadležno tijelo države članice, čiji je predmetna osoba rezident, izvješćuje nadležna tijela svih drugih dotičnih država članica u isto vrijeme i u roku od dva mjeseca od primitka tih priopćenja. Nakon što je takvo izvješćivanje učinjeno, smatra se da je predmetna osoba podnijela priopćenje svim dotičnim državama članicama s danom tog izvješćivanja.

(3) U slučaju dodatnih informacija zaprimljenih prema članku 5. stavku 5. ovoga Zakona hrvatsko nadležno tijelo koje je zaprimilo dodatne informacije u isto vrijeme prosljeđuje preslike nadležnim tijelima svih drugih dotičnih država članica. Nakon što je to prosljeđivanje učinjeno smatra se da su sve dotične države članice zaprimile dodatne informacije s danom takvog zaprimanja informacija.

OBJAVA

Članak 20.

(1) Savjetodavna povjerenstva i povjerenstva za alternativno rješavanje sporova izdaju svoje odluke u pisanom obliku.

(2) Nadležna tijela mogu se sporazumjeti da objave konačne odluke iz članka 17. ovoga Zakona u njihovoj cijelosti, uz suglasnosti svih dotičnih predmetnih osoba.

(3) Ako nadležna tijela ili dotična predmetna osoba ne pristanu na objavljivanje konačne odluke u cijelosti, nadležna tijela objavljuju sažetak konačne odluke.

(4) Sažetak iz stavka 3. ovoga članka sadrži opis slučaja i predmeta, datum, obuhvaćena porezna razdoblja, pravnu osnovu, sektor industrije te kratak opis konačnog ishoda. Sažetak također mora obuhvaćati opis primijenjene metode arbitraže.

(5) Nadležna tijela prije objave predmetnoj osobi šalju informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

(6) Najkasnije 60 dana od primitka tih informacija predmetne osobe mogu od nadležnih tijela zatražiti da ne objavljuju informacije koje se odnose na bilo koju trgovačku, poslovnu, proizvodnu ili profesionalnu tajnu ili poslovni proces ili koje su u suprotnosti s javnim poretkom.

(7) Nadležna tijela bez odgode izvješćuje Europsku komisiju o informacijama koje će se objaviti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka.

EUROPSKA KOMISIJA

ULOGA EUROPSKE KOMISIJE I ADMINISTRATIVNA PODRŠKA

Članak 21.

(1) Popis nadležnih tijela te popis neovisnih uglednih osoba iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona objavljuje se na mrežnim stranicama Europske komisije. Taj popis sadržava samo imena tih osoba.

(2) Popis neovisnih uglednih osoba iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva financija, Porezne uprave.

(3) Hrvatsko nadležno tijelo obavijestiti će Europsku komisiju o mjerama koje je poduzelo radi sankcioniranja svih povreda obveze tajnosti predviđene u članku 15. ovoga Zakona.

(4) Europska komisija vodi središnji depozitorij u kojem se arhiviraju i stavljaju na raspolaganje na mrežnim stranicama Europske komisije informacije koje se objavljuju u skladu s člankom 20. stavcima 2. i 3.  ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo financija, Porezna uprava objavit će na svojim mrežnim stranicama informacije koje se objavljuju u skladu s člankom 20. stavcima 2. i 3.  ovoga Zakona.

PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 22.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se neovisne ugledne osobe ili bilo koji drugi član savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova te predmetne osobe i njihovi predstavnici za povredu čuvanja profesionalne tajne i informacija, uključujući i saznanja o dokumentima (članak 15. stavak 4.).

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Ministar financija donijet će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odluku iz članka 14 . stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 24.

Odredbe ovoga Zakona odnose se na sve prigovore podnesene od 1. srpnja 2019. nadalje u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga.

Članak 25.

Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana od objave u Narodnim novinama .

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim se člankom propisuju pravila o mehanizmu rješavanja sporova između Republike Hrvatske i drugih država članica Europske unije  kada ti sporovi proizlaze iz tumačenja i primjene ugovora, sporazuma i konvencija kojima je predviđeno uklanjanje dvostrukog oporezivanja dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala. Zakonom se utvrđuju i prava i obveze predmetnih osoba kada nastanu takvi sporovi.

Uz članak 2.

Navodi se novonastala pravna stečevina Europske unije odnosno Direktiva Vijeća Europske unije 2017/1852 od 10. listopada 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji (SL L 265, 14.10.2017.), a koja se prenosi u tekst ovoga Zakona. Navedeno je u skladu s obvezom iz Odluke o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije („Narodne novine“, br. 44/17.).

Uz članak 3.

Ovim člankom definirano je značenje određenih pojmova korištenih u Zakonu. Članak između ostalog propisuje da izraz "dvostruko oporezivanje" znači oporezivanje istog dohotka i/ili dobiti te, ako je to primjenjivo, kapitala po rezima koji podliježu međunarodnom ugovoru u dvije ili više država članica, gdje takvo oporezivanje dovodi do stvaranja dodatne porezne obveze, povećanja porezne obveze ili nepriznavanja ili smanjenja gubitka koji može smanjiti poreznu osnovicu.

Nadalje, svaki pojam koji nije definiran u ovom Zakonu ima, osim ako iz konteksta proizlazi drukčije, značenje koje u to vrijeme ima u skladu s relevantnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona koji se primjenjuju na dan primitka prve obavijesti o postupcima koji za nju imaju ili će imati posljedice koje nisu u skladu s međunarodnim ugovorom, sporazumom ili konvencijom iz članka 1. ovoga Zakona U nedostatku definicije u skladu s takvim ugovorom, sporazumom ili konvencijom, nedefinirani pojam ima značenje koje u to vrijeme imao u skladu s pravom Republike Hrvatske u svrhu poreza na koje se primjenjuje navedeni ugovor, sporazum ili konvencija, a bilo koje značenje u skladu s primjenjivim poreznim zakonodavstvom Republike Hrvatske prevladava nad značenjem koje je tom pojmu dano na temelju drugog zakonodavstva Republike Hrvatske.

Uz članak 4.

Ovim se člankom propisuje odnos ovoga Zakona prema drugim propisima.

Uz članak 5.

Ovim člankom uređuju se uvjeti u pogledu prigovora za pokretanje postupka zajedničkog dogovaranja s nadležnim tijelom. Prigovor za pokretanje postupka zajedničkog dogovaranja podnosi osoba na koju se primjenjuju odredbe međunarodnog ugovora. Članak određuje vremenska i sadržajna ograničenja ili uvjete za podnošenje prigovora. U članku se navode informacije koje svaki prigovor mora sadržavati kako bi se prigovor mogao uzeti u obzir. Isto tako, navodi se koji će se jezik upotrebljavati za komunikaciju tijekom relevantnih postupaka.

Članak ujedno propisuje rok u kojem nadležno tijelo mora odlučiti o prihvaćanju ili odbijanju prigovora te o mogućem rješavanju spora na jednostranoj osnovi. Nadalje, članak uređuje postupak kada predmetna osoba želi povući prigovor.

Uz članak 6.

Ovim člankom se propisuje da nadležna tijela dotičnih država članica nakon što prihvate prigovor, moraju u roku od dvije godine s početkom od zadnje obavijesti o odluci jedne od država članica o prihvaćanju prigovora, pokušati riješiti predmet spora postupkom zajedničkog dogovaranja. Razdoblje od dvije godine se može produljiti za najviše jednu godinu, ako nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dostavi pismeno obrazloženje. Nakon što nadležna tijela država članica postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u od dvije, odnosno tri godine nadležno tijelo svake dotične države članice o tome sporazumu bez odgode izvješćuje predmetnu osobu o odluci koja je obvezujuća za tijelo i izvršna za predmetnu osobu. Uvjet je da predmetna osoba prihvati odluku te se, prema potrebi, odrekne prava na svaki drugi pravni lijek. Ako su postupci u pogledu takvih drugih pravnih lijekova već započeti, odluka postaje obvezujuća i izvršna kada predmetna osoba dostavi dokaz nadležnim tijelima dotičnih država članica da su poduzete mjere za okončanje tih postupaka. Takvi se dokazi dostavljaju u roku od 60 dana od dana izvješćivanja predmetne osobe o toj odluci. Odluka se tada provodi bez odgode neovisno o bilo kojim rokovima propisanima hrvatskim nacionalnim pravom.

Ako nadležna tijela dotičnih država članica ne postignu sporazum o načinu rješavanja predmeta spora u razdoblju od dvije odnosno tri godine nadležno tijelo svake dotične države članice o tome izvješćuje predmetnu osobu i navodi opće razloge zbog kojih sporazum nije postignut.

Uz članak 7.

Ovim se člankom propisuje kako nadležno tijelo može odlučiti odbaciti  prigovor jer isti nije podnesen pravodobno, nema predmeta spora (smatra se da radnje jedne ili obje države članice nemaju ili neće rezultirati oporezivanjem koje nije u skladu s odredbama međunarodnog ugovora) ili ne sadrže podatke i dokaze propisane Zakonom. Predmetna osoba ima pravo pokretanja upravnog spora na odluku nadležnog tijela, ako su sva nadležna tijela dotičnih država članica odbila prigovor. Predmetnoj osobi koja koristi to pravo zabranjuje se podnošenje zahtjeva za osnivanje savjetodavnog povjerenstva.

Uz članak 8.

Ovim se člankom propisuje osnivanje savjetodavnog povjerenstva koje može davati mišljenja o ispunjavanju proceduralnih uvjeta u vezi sa zahtjevom. Ukoliko nadležna tijela dotičnih država članica nisu uspjela postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora međusobnim dogovorom Savjetodavno povjerenstvo može donijeti odluku o pitanju obvezujućeg oporezivanja za nadležno tijelo, ako nije drugačije dogovoreno. Savjetodavno povjerenstvo osniva se na zahtjev poreznog obveznika, koji se podnosi u pisanom obliku nadležnom tijelu. Samim člankom uređeni su rokovi za podnošenje zahtjeva za osnivanje savjetodavnog povjerenstva kao i rokovi unutar kojih savjetodavno povjerenstvo mora biti uspostavljeno. Važno je istaknuti i da se ovim člankom propisuju razlozi za sprječavanje podnošenja zahtjeva za osnivanje savjetodavnog povjerenstva.

Uz članak 9.

Ovim se člankom propisuje da ako Savjetodavno povjerenstvo nije uspostavljeno u zakonskom roku odnosno najkasnije četiri mjeseca nakon primitka pisanog zahtjeva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za osnivanje savjetodavnog povjerenstva, predmetna se osoba može obratiti nadležnom upravnom sudu radi osnivanja savjetodavnog povjerenstva.

Nadležni upravni sud će na zahtjev poreznog obveznika imenovati istaknutu neovisnu osobu i njegovog zamjenika, ako ih nadležno tijelo nije imenovalo. U tom slučaju sud je dužan imenovati te osobe s popisa istaknutih neovisnih uglednih osoba. Predviđeno je da istaknute osobe koje imenuje sud imenuje predsjednik s popisa neovisnih uglednih osoba. Nadalje, članak propisuje rok za podnošenje zahtjeva sudu. Zahtjev za imenovanje istaknute neovisne osobe i njenog zamjenika podnose se nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od isteka roka od četiri mjeseca.

Direktiva 2017/1852 / EU u trećem stavku članka 7., kojom se uređuje imenovanje od strane nadležnih sudova, predviđa da se, pred nadležnim sudom, imenovanje neovisnih osoba, ako ih nije odredila država članica, podvrgava istom postupku koji se koristi u skladu s nacionalnim pravilima za arbitražu u građanskim i trgovačkim stvarima koja se primjenjuju kada sud ili nacionalno tijelo za imenovanje imenuje arbitra u slučajevima u kojima se stranke o tome ne mogu složiti. Stoga je predloženi aranžman o utvrđivanju suda i odlučivanju definiran Zakonom o arbitraži (Narodne novine, broj 88/01). Za odlučivanje o pitanjima iz ovoga članka nadležan je nadležni upravni sud. Za potrebe ovog postupka, na odgovarajući se način primjenjuje pravila koja uređuje arbitražu.

Uz članak 10.

Ovim se člankom propisuje sastav savjetodavnog povjerenstva, uvjeti za imenovanje istaknutih neovisnih osoba, razlozi za njihovo razrješavanje i pravila o radu savjetodavnog povjerenstva. Direktiva 2017/1852/EU propisuje da se Savjetodavno povjerenstvo sastoji od predsjednika, predstavnika nadležnog tijela i neovisnih uglednih osoba i njihovih zamjenika, koje imenuje nadležno tijelo sa popisa neovisnih uglednih osoba.

Ovim člankom utvrđuju se uvjeti u pogledu profesionalnosti, radnog iskustva, jezičnih vještina koje mora ispunjavati respektabilna neovisna osoba. Ne smije biti razloga da ta osoba izaziva sumnju u svoju nepristranost kako bi riješila pitanje oporezivanja. Člankom se propisuje da se respektabilna neovisna osoba može razriješiti ako traži otpuštanje ili ako se utvrdi da postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu neovisnost i nepristranost u rješavanju pitanja oporezivanja. Oslobađa se i ako se utvrdi da su se okolnosti koje dovode u sumnju njegovu neovisnost i nepristranost pojavile u roku od jedne godine od dostavljanja odluke savjetodavnog povjerenstva.

Uz članak 11.

Ovim se člankom propisuje da je popis istaknutih neovisnih osoba i njihovih zamjenika javan u dijelu koji sadrži podatke o osobnom imenu neovisne ugledne osobe i njegovom znanstvenom ili stručnom nazivu. Popis ujedno sadrži potpune i ažurirane informacije o profesionalnoj i akademskoj pozadini, kompetentnost, stručnosti i mogućem sukobu interesa neovisnih osoba i njihovih zamjenika.

Uz članak 12.

Ovim se člankom propisuje da se  n adležna tijela dotičnih država članica mogu dogovoriti da umjesto savjetodavnog povjerenstva osnuju povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova („povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova”) koje će donijeti mišljenje o načinu rješavanja predmeta spora u skladu s člankom 16. ovoga Zakona. Nadležna tijela država članica ujedno mogu postići dogovor o osnivanju povjerenstva za alternativno rješavanje sporova u obliku odbora koji je trajne prirode („stalni odbor”).

Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može se razlikovati po sastavu i obliku od savjetodavnog povjerenstva.

Povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može prema potrebi primjenjivati bilo koji drugi postupak ili tehniku rješavanja sporova kako bi predmet spora riješilo na obvezujući način. Kao alternativu vrsti postupka rješavanja sporova koju primjenjuje savjetodavno povjerenstvo nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti da odaberu bilo koju drugu vrstu postupka rješavanja sporova, među ostalim arbitražni postupak „konačne ponude” (poznat kao arbitraža „posljednje najbolje ponude”), te je povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može primijeniti.

Uz članak 13.

Ovim se člankom propisuje obveza nadležnog tijela da obavijesti poreznog obveznika o pravilima rada savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, datumu do kojeg će se donijeti mišljenje o poreznom pitanju i pravnu osnova na temelju koje će se donijeti odluka. U vezi s pitanjem oporezivanja (odluka će se donijeti na temelju važeće zakonske odredbe nacionalnog prava države članice, primjenjivog sporazuma ili konvencije itd.)

Pravila djelovanja bit će utvrđena u provedbenoj uredbi (npr. Opis i obilježja pitanja oporezivanja, mandat dogovoren od nadležnog tijela u vezi s pravnim i činjeničnim pitanjima koje treba riješiti, koje će tijelo riješiti spor, vremenski okvir za izradu mišljenja, sastav savjetodavnog povjerenstva, uključujući broj i imena članova, objavljene detalje o kompetencijama i kvalifikacijama i sukobu interesa, pravila za sudjelovanje poreznog obveznika i trećih strana u postupku, razmjenu memoranduma, informacije i dokaze, troškove, vrstu postupka rješavanja sporova i druge relevantne proceduralne ili organizacijske aspekte, druge zahtjeve koji se odnose na postupak davanja mišljenja).

Direktiva 2017/1852/EU propisuje da u slučajevima kada se članovi savjetodavnog povjerenstva nisu dogovorili o pravilima djelovanja, porezni obveznik može kontaktirati nadležni sud kako bi sud naložio donošenje pravila rada (članak 11. stavak 4.). Također treba imati na umu da članak 7. Direktive 2017/1852/EU određuje nadležnost sudova ako savjetodavno povjerenstvo nije osnovano u roku ili ako nadležno tijelo nije imenovalo neovisnu uglednu osobu. U tom slučaju, imenovanje neovisnih osoba podliježe istom postupku koji se primjenjuje u skladu s nacionalnim pravilima za arbitražu u građanskim i trgovačkim stvarima koja se primjenjuju kada sud ili nacionalno tijelo za imenovanje imenuje arbitra u slučajevima u kojima stranke ne mogu se složiti oko toga. Stoga je predloženi propis o nadležnosti suda i procesu odlučivanja u tim predmetima definiran Zakonom o arbitraži (Narodne novine, broj 88/01). Članak ujedno propisuje mogućnost da, ako porezni obveznik ne posjeduje, odnosno ukoliko se predsjednik i neovisne osobe ne dogovore o pravilima rada ili ako o njima nije obaviješten porezni obveznik u tom slučaju sud u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog poreznog obveznika uputi savjetodavno povjerenstvo da u određenom roku donese poslovnik o radu i obavijesti poreznog obveznika. Na pitanja toga postupka primjenjuje se mutatis mutandis i Zakon o arbitraži. Ako porezni obveznik podnese tužbu, o tim slučajevima odlučuje nadležni upravni sud. Izvanredni pravni lijekovi nisu dopušteni.

Uz članak 14.

Ovim se člankom propisuje da su troškovi koje je nadležno tijelo imalo tijekom postupka ili kao rezultat postupka zajedničkog dogovaranja troškovi koje je imalo nadležno tijelo, dok se troškovi savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova države članice raspodjeljuju u jednakim dijelovima, osim ako nije drugačije dogovoreno.

Porezni obveznik snosi sve troškove postupka zajedničkog dogovaranja, kao što su troškovi kašnjenja, izgubljene zarade, pravnog zastupanja, stručne pomoći i ostali troškovi vezani za ispunjavanje zahtjeva savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova.

Porezni obveznik također snosi troškove nastale u postupku, odnosno troškove postupka prije početka i nakon završetka zajedničkog dogovaranja. Porezni obveznik plaća troškove neovisnih uglednih osoba, članova savjetodavnog povjerenstva ili alternativnog panela za rješavanje sporova, ako povuče zahtjev u postupku zajedničkog dogovaranja ili ako, kao rezultat odbijanja zahtjeva, predloži osnivanje savjetodavnog povjerenstva, koje pak utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za početak zajedničkog dogovaranja (mišljenje izdaje nadležno tijelo koje je donijelo odluku o odbijanju zahtjeva prilaže se). Iz tih razloga, porezni obveznik snosi troškove pod uvjetom da se nadležna tijela tako dogovore.

Iznos troškova odredit će ministar financija odlukom.

Uz članak 15.

Ovim se člankom propisuje da ako se nadležna tijela dotičnih država članica dogovore, predmetna osoba ili predmetne osobe mogu savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova dostaviti bilo koje informacije, dokaze ili dokumente koji mogu biti relevantni za donošenje odluke. Na zahtjev savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova predmetna osoba ili predmetne osobe i nadležna tijela dotičnih država članica dostavljaju informacije, dokaze ili dokumente. Međutim, člankom se ujedno propisuje slučajeve u kojima nadležna tijela mogu odbiti dostavljanje informacija savjetodavnom povjerenstvu.

Isto tako člankom se propisuje da se predmetne osobe na zahtjev i uz dopuštenje nadležnih tijela dotičnih država članica mogu pojaviti ili biti zastupane pred savjetodavnim povjerenstvom ili povjerenstvom za alternativno rješavanje sporova. Predmetne osobe moraju se pojaviti ili biti zastupljene pred savjetodavnim povjerenstvom ili povjerenstvom za alternativno rješavanje sporova na zahtjev tih povjerenstava.  Člankom se ujedno propisuje da neovisne ugledne osobe ili bilo koji drugi njihov član podliježu obvezama čuvanja profesionalne tajne prema nacionalnom zakonodavstvu svake dotične države članice u odnosu na informacije koje doznaju kao članovi savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova. Predmetne osobe i, prema potrebi, njihovi predstavnici, obvezuju se da sa svim informacijama (uključujući i saznanjima o dokumentima) koje doznaju tijekom tih postupaka postupaju kao s tajnom.

Uz članak 16.

Ovim se člankom propisuje da savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje spor daje suštinsko mišljenje nadležnim tijelima o načinu rješavanja pitanja oporezivanja ukoliko nadležna tijela dotičnih država članica nisu uspjela postići sporazum o načinu rješavanja predmeta spora međusobnim dogovorom. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova može donijeti odluku o pitanju obvezujućeg oporezivanja za nadležno tijelo, ako nije drugačije dogovoren uzimajući u obzir odredbe međunarodnog ugovora i nacionalnog prava u roku od šest mjeseci od dana svog osnivanja. Rok se može produljiti za tri mjeseca ako povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje spor još nije u mogućnosti izdati mišljenje. Savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje spor obavještava nadležno tijelo i predmetne osobe o produljenju roka.

Uz članak 17.

Ovim se člankom propisuje da je mišljenje savjetodavnog povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje spora, u kojem se bitno odlučivalo o pitanju oporezivanja, obvezujuće ako se dotična nadležna tijela ne dogovore drugačije.

Ako se dotična nadležna tijela ne dogovore drugačije u roku od šest mjeseci od dana primitka mišljenja savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova o pitanju oporezivanja, mišljenje koje je savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje spora dalo prema međunarodnom ugovoru i nacionalnom pravu obvezujuće je za odlučivanje na temelju međunarodnog ugovora.

U članku se propisuje da je svaka država članica obvezna osigurati da njezino nadležno tijelo bez odgode obavijesti predmetne osobe o konačnoj odluci o rješavanju predmeta spora. Ako se ta obavijest ne dostavi u razdoblju od 30 dana od donošenja odluke, predmetna osoba može podnijeti pravni lijek u rezidentnoj državi članici u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima kako bi dobila konačnu odluku.

Isto tako člankom je propisano da je konačna odluka obvezujuća za dotičnu državu članicu i ne predstavlja presedan. Konačna odluka provodi se ovisno o tome hoće li predmetna osoba ili predmetne osobe prihvatiti konačnu odluku i odreći se prava na svaki domaći pravni lijek u roku od 60 dana od datuma izvješćivanja o konačnoj odluci, ako je to primjenjivo. Ako konačna odluka nije provedena, predmetna osoba se može obratiti nadležnom sudu države članice koja nije provela konačnu odluku kako bi se izvršila njezina provedba.

Uz članak 18.

Ovim člankom se propisuje da sama činjenica da je mjera države članice koja je bila prouzročila predmet spora postala konačna u skladu s nacionalnim pravom ne sprečava predmetne osobe u primjeni postupaka predviđenih ovim Zakonom. Upućivanje predmeta spora u postupak zajedničkog dogovaranja ili postupak rješavanja sporova ne sprečava državu članicu u tome da pokrene ili nastavi sudski postupak ili postupak za izricanje administrativnih i kaznenih sankcija za iste slučajeve. Predmetne osobe mogu primijeniti pravne lijekove koji su im dostupni na temelju nacionalnog prava dotičnih država članica. Međutim, ako je predmetna osoba započela postupak kako bi zatražila takav pravni lijek, rokovi iz članka 5. stavka 7., odnosno članka 6. stavka 1. ovoga Zakona, započinju od datuma na koji je presuda donesena u tim postupcima postala konačna ili na koji su ti postupci konačno zaključeni na bilo koji drugi način ili ako su postupci suspendirani.

Članak propisuje da ako je u Republici Hrvatskoj donesena pravomoćnu sudsku presuda o predmetu spora, prije nego što je savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova dostavilo svoje mišljenje nadležnim tijelima dotičnih država članica u skladu s člankom 15. ovoga Zakona, nadležno tijelo obavijestiti će druga nadležna tijela država članica i savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova o učinku odluke suda. Upućivanjem prigovora kako je predviđeno u skladu s člankom 5. ovoga Zakona okončavaju se svi drugi aktualni postupci u okviru postupka zajedničkog dogovaranja ili postupka rješavanja sporova u skladu sa ugovorom, sporazumom ili konvencijom koji se tumače ili primjenjuju u odnosu na relevantan predmet spora. Ti drugi aktualni postupci u vezi s relevantnim predmetom spora okončavaju se s učinkom od dana kada je bilo koje nadležno tijelo dotičnih država članica prvi put primilo prigovor. Odstupajući od članka 8. ovoga Zakona Republika uskratiti će pristup postupku rješavanja sporova u skladu s tim istim člankom ako su u Republici Hrvatskoj izrečene kazne u vezi s usklađenim dohotkom ili kapitalom kao posljedicom porezne prijevare, namjerne pogreške ili krajnje nepažnje. Ako su započeti sudski ili upravni postupci koji bi mogli dovesti do takvih kazni i ti se postupci provode istodobno u okviru bilo kojeg postupka iz ovog Zakona, nadležno tijelo može zastati s postupcima u skladu s ovim Zakonom od datuma prihvaćanja prigovora do datuma konačnog ishoda tih postupaka. Republika Hrvatska može uskratiti pristup postupku rješavanja sporova na temelju članka 8. ovoga Zakona ako predmet spora ne obuhvaća dvostruko oporezivanje. U takvom slučaju nadležno tijelo bez odgode će obavijestiti predmetnu osobu i nadležna tijela drugih dotičnih država članica.

Uz članak 19.

Ovim se člankom propisuje da pojedinci te poduzeća koja nisu velika i koja nisu dio velike grupe mogu podnijeti prigovor samo nadležnom tijelu države članice čiji je predmetna osoba rezident. Nadležno tijelo te države članice obavijestiti će nadležna tijela drugih dotičnih država članica u isto vrijeme  i u roku od dva mjeseca od primitka priopćenja.

Uz članak 20.

Ovim se člankom propisuje objavljivanje mišljenja koje daje savjetodavno povjerenstvo ili povjerenstvo za alternativno rješavanje sporova. Način i sadržaj objave dogovara se s nadležnim tijelom druge države od strane nadležnog tijela. Konačna odluka se može objaviti u cijelosti ili u obliku sažetka. Prije objave konačne odluke u cijelosti mora se dobiti pristanak poreznog obveznika. Ako nadležna tijela ili dotična predmetna osoba ne pristanu na objavljivanje konačne odluke u cijelosti, nadležna tijela objavljuju sažetak konačne odluke. Članak propisuje elemente sažetka. Sažetak mora sadržavati opis i bitne elemente pitanja oporezivanja, datum, porezna razdoblja, pravnu osnovu za donošenje odluke, industriju, kratak opis sporazuma i korištene metode.

Članak ujedno propisuje obvezu nadležnog tijela da obavijesti poreznog obveznika o sadržaju namjeravane objave kao i rok za poreznog obveznika da zatraži  da se pojedine informacije ne objavljuju. Dakle, porezni obveznik može zatražiti ne objavljivanje informacija koje bi rezultirale otkrivanjem poslovne tajne ili otkrivanjem informacija koje bi bile suprotne javnom poretku. Osim poslovnih tajni, Direktiva 2017/1852 / EU se također odnosi i na trgovačku, industrijsku, obrtničku i profesionalnu tajnu.

Nadležno tijelo odmah obavještava Europsku komisiju o sadržaju namjeravane objave.

Uz članak 21.

Ovim se člankom propisuje da Europska komisija održava popis nadležnih tijela te popis neovisnih uglednih osoba iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona ažurnima te dostupnima na internetu. Taj popis sadržava samo imena tih osoba. Države članice izvješćuju Europsku komisiju o mjerama koje su poduzele radi sankcioniranja svih povreda obveze tajnosti predviđene u članku 15. ovoga Zakona. Europska komisija o tome izvješćuju ostale države članice. Europska komisija vodi središnji repozitorij u kojem se arhiviraju i stavljaju na raspolaganje na internetu informacije koje se objavljuju u skladu s člankom 20. stavcima 2., 3 i 4. ovoga Zakona. Propisuje se da će se popis neovisnih uglednih osoba iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona objaviti na mrežnim stranicama Ministarstva financija, Porezne uprave. Propisuje se i da će odluke  savjetodavnih povjerenstava ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova objavljivati na mrežnim stranicama Ministarstva financija, Porezne uprave.

Uz članak 22.

Ovim se člankom propisuje prekršajne odredbe vezano za povredu čuvanja profesionalne tajne i informacija (uključujući i saznanja o dokumentima).

Uz članak 23.

Ovim se člankom propisuje rok u kojemu ministar financija Republike Hrvatske donosi odluku o visini naknada za neovisne ugledne osobe, koje su propisane u članku 14. ovoga Zakona .

Uz članak 24.

Ovim se člankom propisuje da se ovaj Zakon odnosi na prigovore podnesene od 1. srpnja 2019. nadalje u vezi s predmetima spora koji se odnose na dohodak, dobit ili kapital ostvaren u poreznoj godini koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga.

Uz članak 25.

Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.