USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o sportu sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 - pročišćeni tekst).

OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Financiranje sporta i Nacionalni program sporta

Prema trenutnim zakonskim propisima programe zadovoljavanja javnih potreba u sportu na državnoj razini koji se odnose na djelovanje Hrvatskoga olimpijskog odbora i nacionalnih sportskih saveza, organiziranje i provođenje nacionalnih prvenstava i međunarodnih sportskih natjecanja reprezentativne razine i skrbi o vrhunskim sportašima predlaže Hrvatski olimpijski odbor koji je odgovoran za izvršenje programa i utrošak financijskih sredstava. O izvršenju programa javnih potreba i utrošku financijskih sredstava Hrvatski olimpijski odbor podnosi izvješće Hrvatskome saboru i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Programe zadovoljavanja javnih potreba koji se odnose na djelovanje Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga sportskog saveza gluhih predlažu Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih, svaki u svom djelokrugu, i odgovorni su za izvršenje programa za koje su sredstva osigurana. Izvješća o izvršenju programa i utrošku financijskih sredstava Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih u rokovima i postupku propisanim za donošenje Državnoga proračuna podnose Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Programe za zadovoljavanje javnih potreba koji se odnose na financiranje studentskih sportskih udruga i Hrvatskoga akademskog sportskog saveza predlaže ministarstvu Hrvatski akademski sportski savez u rokovima i postupku donošenja Državnoga proračuna te je odgovoran za izvršenje programa za koje su sredstva osigurana u Državnome proračunu, a izvješća o izvršenju programa i utrošku financijskih sredstava podnosi Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Programi koji se zadovoljavaju iz javnih potreba su i financiranje sporta djece i mladeži, posebice sportske djelatnosti Hrvatskoga školskoga sportskog saveza, poticanje planiranja i izgradnje sportskih građevina, dodjeljivanje Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“, trajnih novčanih mjesečnih naknada i državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća, državnih priznanja za međunarodnu sportsku suradnju i međunarodne obveze Republike Hrvatske u sportu, znanstvene i razvojne programe u sportu te djelovanje informacijskoga sustava u sportu.

Sukladno Zakonu, počevši od 2003. godine, Vlada Republike Hrvatske svake godine donosi Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću. Kriteriji za raspodjelu utvrđuju se sukladno nacionalnim strategijama i programima zadovoljavanja javnih potreba u odgovarajućim djelatnostima te sukladno programima za poticanje razvoja civilnog društva, a iskazuju se postotnim udjelom pojedinih programskih aktivnosti u ukupnom dijelu prihoda od igara na sreću. Udio izdvajanja za organizacije koje promiču razvoj sporta kretao se od 30% (od 2003. do 2006. godine) do 35% (olimpijske 2012. godine). U razdoblju od 2003. do 2012. postotak izdvajanja povećan je za 5 postotnih bodova odnosno veći je za 16,67% dok je najveći skok u povećanju bio 2010. godine u odnosu na 2009. godinu za 10,66% (Tablica 1.).

Iz navedenoga je vidljiva nedorečenost i neujednačenost trenutnih odredbi o financiranju javnih potreba u sportu državne razine koje se odnose na definiranje Nacionalnog programa sporta, kao i na obveze „krovnih sportskih organizacija“ koje se financiraju iz Državnoga proračuna. Različito su definirani načini podnošenja prijedloga programa za „krovna sportska udruženja“ pa tako Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih predlažu programe, ali nije jasno propisano kome ih predlažu, dok je za Hrvatski akademski sportski savez propisano da predlaže programe Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Ministarstvo predlaže zadovoljavanje javnih potreba u vidu programa Hrvatskoga školskoga sportskog saveza, a nije predviđeno da Hrvatski školski sportski savez predlaže programe Ministarstvu.

Tablica 1. Prikaz izdvajanja iz sredstava od igara na sreću za javne potrebe u sportu na nacionalnoj razini sukladno Uredbi o kriterijima za utvrđivanje korisnika i način raspodjele dijela prihoda od igara na sreću, prema pojedinim korisnicima

Izvor: Uredbe Vlade RH o kriterijima za utvrđivanje korisnika i način raspodjele dijela prihoda od igara na sreću od 2003. do 2014. (NN, br. 86/08, 150/08, 11/10, 29/11, 31/12, 144/12, 151/13 i 94/14)

Problem financiranja sporta na lokalnoj i regionalnoj razini očituje se u neujednačenosti provedbe zakonskih odredbi u smislu razlika u poštovanju obveza lokalne i regionalne razine uz postojeće sportske zajednice i različitim postocima i namjenama izdvajanja pa tako neki gradovi financiraju u većoj mjeri, neki u manjoj, a neki uopće ne financiraju stipendije kategoriziranih sportaša, zdravstvene preglede sportaša ili neku drugu javnu potrebu u sportu.

Prema trenutnim zakonskim odrednicama upitna je provedivost Nacionalnoga programa sporta kao dokumenta kojim se utvrđuju ciljevi i zadaće razvoja sporta, aktivnosti potrebne za provedbu tih ciljeva i zadaća te se određuju nositelji razvoja i mjere kontrole njegove provedbe. Također, upitna je provedivost i dokumenta koji se zove Godišnji program provedbe Nacionalnoga programa sporta koji treba donijeti Nacionalno vijeće za sport. Više od 90% sredstava Državnoga proračuna namijenjenog razvoju sporta tekućim donacijama transferira se na „krovna sportska udruženja“ (redovita i lutrijska sredstva), a ne postoji poveznica i definirani način kontrole sredstava za javne potrebe u sportu, dakle niti za Nacionalni program sporta odnosno Godišnji program provedbe Nacionalnoga programa sporta. Nacionalni program sporta mora sadržavati programe stvaranja uvjeta za bavljenje sportom u odgojno-obrazovnome sustavu, programe stvaranja uvjeta za postizanje vrhunskih rezultata hrvatskih sportaša na međunarodnim natjecanjima i programe stvaranja uvjeta za rekreativno bavljenje sportom radi zaštite i poboljšanja zdravlja građana Republike Hrvatske. Obvezni sadržaj Nacionalnoga programa sporta jasno upućuje na činjenicu kako je riječ o programima koje će ponajprije provoditi „krovna sportska udruženja“, dakle one čiji je način financiranja nedorečen i nedovoljno proceduralno uređen u sadašnjim zakonskim propisima.

Sustav sporta i sportske djelatnosti

Fizičke osobe u sustavu sporta nisu razdijeljene na način da se jasno razlikuju osobe čiju stručnu kvalifikaciju definira Zakon o sportu od drugih fizičkih osoba u sustavu sporta. Nelogična je i podjela na trenera kao osobe s visokoškolskom obrazovnom kvalifikacijom i osposobljene osobe zato što je trener stručna kvalifikacija odnosno zanimanje koje se posvuda u svijetu obavlja na temelju različitih stručnih kompetencija (formalnih, neformalnih…).

Sukladno Zakonu o sportu, na osnivanje, ustroj, pravni položaj, registraciju i prestanak sportskih udruga i svih njihovih oblika udruživanja primjenjuju se odredbe Zakona o udrugama (Narodne novine, broj 74/14) osim ako neka od tih pitanja nisu Zakonom o sportu drukčije uređena. To znači da sportsku udrugu kao oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih odnosno pravnih osoba, koje se radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu sportskih uvjerenja i ciljeva, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja, mogu osnovati najmanje tri osnivača, a to mogu biti poslovno sposobne fizičke osobe te pravne osobe. Sportska udruga stječe svojstvo pravne osobe danom upisa u registar udruga.

Praćenje obavljanja djelatnosti profesionalnih sportskih klubova vodi Povjerenstvo za profesionalne sportske klubove kao stručno tijelo ministarstva nadležnog za poslove sporta. Povjerenstvo ima sedam članova koje imenuje ministar: dva promjenjiva na prijedlog nacionalnoga sportskog saveza čiji je član profesionalni sportski klub na koji se odnosi odluka koju Povjerenstvo treba donijeti, jednoga stalnog člana Povjerenstva na prijedlog Hrvatskoga olimpijskog odbora i četiri stalna člana iz reda istaknutih stručnjaka u području sporta i sportaša.

Vođenje Registra sportskih djelatnosti prepušteno je uredima državne uprave i regulirano je Pravilnikom o registru športskih djelatnosti (Narodne novine, broj 112/06), a registri se vode kao posebni skupovi podataka u uredima državne uprave.

Oblici udruživanja

Trenutno je propisan niz zadaća nacionalnih sportskih saveza, ali nije definirano što ako neki nacionalni savez ne izvršava svoje obveze, poput obveze predstavljanja Republike Hrvatske u sportu za koji je osnovan, pa tako postoji mogućnost da nacionalni savez ne izvršava navedenu zadaću, a tu zadaću nije moguće prenijeti na drugu udrugu zbog toga što  ne postoji instrument zabrane korištenja naziva nacionalnoga sportskog saveza.

Radno-pravni status sportaša i trenera

Važeći Zakon o sportu ne definira radno-pravni odnos sportaša i trenera. Jedino ističe da se sudjelovanje u sportskim natjecanjima smatra profesionalnim ako sportaš ima sklopljen ugovor o profesionalnom igranju ili ugovor o radu sa sportskim klubom ili ako sportaš obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima. Nadalje, navodi se da je sportaš koji profesionalno sudjeluje u sportskim natjecanjima osoba kojoj je bavljenje sportom osnovno zanimanje i kojemu se po toj osnovi uplaćuje doprinos za obvezna osiguranja po posebnim propisima, a status profesionalnoga sportaša, kao i njegova prava i obveze, uređuju se aktima nacionalnoga sportskog saveza. Zakon je prepustivši nacionalnim sportskim savezima ovlast definiranja statusa sportaša doveo do toga da radno-pravnoga statusa u profesionalnom sportu u Republici Hrvatskoj gotovo nema, osim nekolicine ugovora o radu zaključenih u pravilu sa stranim državljanima, sukladno autonomnim aktima primjerice Hrvatskoga nogometnog saveza. Sve je to dovelo do masovne pojave profesionalnih sportaša koji zbog statusa samozaposlenih osoba koje obavljaju samostalnu sportsku djelatnost, zbog neispunjavanja novčanih ugovornih obveza sportskih klubova prema njima, tereti i blokira Ministarstvo financija odnosno porezna uprava zbog nepodmirenja dužnih davanja (porezi, prirezi i doprinosi).

Treba naglasiti da je ugovorni odnos između sportskoga kluba i profesionalnoga sportaša u gotovo svim državama članicama Europske unije te samom pravu EU-a prepoznat kao radni odnos (presude Suda EU-a: C-13/76, Mario Gaetano Donà v Mantero, SL [1976] 1333; C-222/86, Union Nationale des cadres entraîneurs et Techniques du professionnels football (Unectef) v Georges Heylens and others, SL [1987] 4097; C-415/93, Union Royale Belge des Societés de Football Association and other v Bosman, SL [1995] I-4921; C-51/96 i 191/97, Christelle Deliège v Ligue francophone de judo et disciplines associées ASBL, Ligue belge de judo ASBL, Union européenne de judo (C-51/96) and François Pacquée (C-191/97), SL [2000] I-2549.; C-176/96, Jyri Lehtonen and Castors Canada Dry Namur-Braine ASBL v Fédération Royale Belge des sociétés de basket-ball ASBL (FRBSB), SL [2000] I-2681; ECJ, C-438/00, Deutscher Handballbund eV v Maros Kolpak, ECR [2003] I-4135, C-265/03,  Igor Simutenkov v Ministerio de Educación y Cultura and Real Federación Española de Fútbol, ECR [2005] I-2579C-325/08, Olympique Lyonnais SASP v Olivier Bernard, Newcastle United FC, ECR [2008] I-4139). Štoviše, nužno je naglasiti da je vezano uz provođenje europskoga socijalnog dijaloga u profesionalnome sportu najviše postignuto u nogometu jer je na razini ne samo država članica EU-a, nego i svih država članica UEFA-e, u travnju 2012. godine potpisan Sporazum o minimalnim uvjetima za standardni ugovor nogometaša u profesionalnome nogometnom sektoru EU-a i u ostalom UEFA području, s rokom implementacije ugovora o radu u profesionalni nogomet u roku od dvije odnosno tri godine. Primjer nogometa na području europskoga socijalnog dijaloga slijedit će u bliskoj budućnosti, kako pokazuje stanje u EU, i ostali sportovi.

Stručni kadrovi u sportu

Prema podacima studije Treneri i stručni poslovi u hrvatskome sportu ¹ poslove trenera u ovome trenutku obavlja oko 11.500 trenera, od čega 37,2% ne ispunjava zakonske uvjete, a u strukturi kvalificiranih trenera koji čine 62,8% ukupnog broja trenera udio od 52,3% pripada trenerima koji su osposobljeni za rad u sportu na temelju programa za stjecanje licencije krovnih svjetskih ili europskih udruženja određenoga sporta te ispunjavaju zakonske uvjete za obavljanje trenerskih poslova. Zakon o sportu (Narodne novine, broj 71/06, 124/10, 124/11, 86/12 i 94/13) propisao je kako poslove trenera može obavljati osoba koja je za te poslove osposobljena u ustanovi za osposobljavanje kadra na temelju programa za stjecanje licencije krovnih svjetskih ili europskih udruženja određenoga sporta, a na temelju čega samo na primjeru nogometa dolazimo do otprilike 50% ukupno potrebnih trenera u RH koji mogu steći potrebnu, čak i najvišu kvalifikaciju (PRO licencija) uz pomoć osposobljavanja. Nadalje, odredbu članka 9. stavka 3. Zakona o sportu možemo smatrati diskriminatornom prema sportovima koji nemaju program za stjecanje licencije krovnih sportskih organizacija jer iz navedene odredbe proizlazi kako se u nogometu kao najmasovnijem sportu i sportu s apsolutno najvećim ulaganjima dopušta stjecanje najviše licencije uz pomoć osposobljavanja, a npr. u biljaru, bridžu, pikadu ili boćanju, ako osposobljena osoba ne zadovoljava posebne uvjete iz članka 9. stavka 3., za poslove trenera u lokalnome klubu koji se najčešće samofinancira iz članarine potrebno je angažirati osobu sa završenim preddiplomskim stručnim ili sveučilišnim studijem. Zbog navedene nelogičnosti može postati upitno djelovanje lokalnih amaterskih klubova, a to je upravo status najvećega broja klubova. Također su upitne i posebne odredbe koje u stavku 3. podstavcima 2. i 3. predviđaju kako osoba koja je osvojila medalju na olimpijskim igrama, svjetskim ili europskim seniorskim prvenstvima ili koja je poslove trenera obavljala najmanje 15 godina, a stručno je osposobljena u ustanovi za osposobljavanje kadra u sportu, može obavljati poslove trenera.

Rezultati Studije ² pokazali su kakvo je stanje socijalnoga i radnoga statusa većine trenera, a koji posao obavljaju u klubovima kao honorarci ili volonteri (72,6%). Vrlo je mali postotak trenera profesionalaca (27,4%) i još manji stalno zaposlenih trenera (11,1%). Navedeno je lako razumjeti, a pogotovo kada se uzme u obzir da su poslodavci u sportu najčešće amaterske sportske udruge.

¹ Treneri i stručni poslovi u hrvatskome sportu (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.)

² Treneri i stručni poslovi u hrvatskome sportu (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011.)

Sportska natjecanja

Suglasnost za održavanje i postupak predlaganja međunarodnih sportskih natjecanja nije usklađena s ulogama pojedinih „krovnih sportskih udruženja“ jer predviđa da Hrvatski olimpijski odbor predlaže sva multisportska natjecanja i kriterije i mjerila iz čega nije jasno zašto bi Hrvatski olimpijski odbor predlagao mjerila za natjecanja koja su u nadležnosti drugih „krovnih sportskih udruženja“. Kao poseban oblik međunarodnih sportskih natjecanja nisu predviđene paraolimpijske igre i olimpijske igre gluhih, kao niti natjecanja školskoga i akademskoga sporta.

Sportske građevine

Važećim odredbama Zakona o sportu (Narodne novine, broj 71/06, 124/10, 124/11, 86/12 i 94/13) predviđa se donošenje pravilnika, a koji se odnosi na sportske građevine. Trenutno važeći pravilnik donesen je na temelju članka 70. Zakona o sportu (Narodne novine, broj 59/90) i Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora (Narodne novine, broj: 54/80, 16/86 i 18/89), a riječ je o Pravilniku o prostornim standardima, normativima te urbanističko-tehničkim uvjetima za planiranje mreže športskih objekata (Narodne novine, broj 38/91), koji vrijedi do donošenja propisa na temelju odredaba Zakona o sportu iz 2006. godine. Prema trenutnim zakonskim propisima Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, koja prethodno pribavlja mišljenje Nacionalnoga vijeća za sport, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, pripadajućih sportskih zajednica i odgovarajućih sportskih saveza, donosi mrežu sportskih građevina. Na temelju navedenih odredbi i tako postavljenog sustava gotovo je nemoguće donijeti mrežu sportskih građevina. Lokalna samouprava je ona koja ima podatke o trenutnom stanju sportskih građevina na svom području, koja planira obnovu, održavanje i/ili izgradnju i donosi prostorni plan.

Zdravstvena zaštita

Važnost i utjecaj svakog oblika tjelesne aktivnosti i sporta na zdravstveni status građana, posebice djece uključene u sportske aktivnosti u sustavu sporta u klubovima, ali i u sklopu izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti koje se provode u školskim sportskim društvima, nemjerljiv je. Na žalost, moguće su i ozbiljne posljedice na zdravlje i život sportaša ako bi u tim aktivnostima sudjelovale osobe koje nisu zdravstveno sposobne za napore koje iziskuje sportski trening, a pogotovo u nekim sportovima s izraženom fiziološkom komponentom opterećenja te kontaktnim i borilačkim sportovima. Također je važno napomenuti kako je u vrijeme današnje financijske krize takvu vrstu pregleda važno učiniti dostupnom svim građanima Republike Hrvatske, a posebice djeci. Trenutno zakonsko rješenje i njegova provedba stvaraju određene probleme u provedbi i dostupnosti zdravstvenih pregleda, a pritužbe i stanje na terenu upućuju na problem nedostatka liječnika odgovarajuće specijalnosti po regijama. Realno stanje je takvo da broj liječnika s propisanim specijalnostima ne zadovoljava potrebe sporta po područjima. S obzirom na to da sportska inspekcija nadzire isključivo pravne i fizičke osobe u sustavu sporta, a ne liječnike, problem mogu biti i liječnici koji neovlašteno pregledavaju sportaše. Neovlašteno potvrđivanje zdravstvene sposobnosti nenadležnog liječnika ne bi trebalo biti kršenje propisa iz područja sporta, kao što je sada slučaj. Važno je obratiti pozornost i na obveze školske djece za pregled kojim se utvrđuje njihova sposobnost za sudjelovanje na natjecanjima u školskom sportu pri čemu opću i posebnu zdravstvenu sposobnost učenika za sudjelovanje na natjecanjima školskih sportskih društava utvrđuje nadležni liječnik specijalist školske medicine odnosno izabrani liječnik specijalist pedijatar ili izabrani liječnik specijalist opće i/ili obiteljske medicine. Iz navedenog proizlazi da dijete koje obavlja redovite sistematske preglede i nije potpuno ili djelomično oslobođeno od tjelesne i zdravstvene kulture, dakle igra nogomet, rukomet, trči duže dionice na nastavi (aerobno opterećenje koje može biti visoko), mora otići na liječnički pregled da bi nastupilo na natjecanju iz streljaštva ili stolnoga tenisa za školu.

Osnovna pitanja koja će se urediti Zakonom

Ovim zakonom uređuje se:

Sportske djelatnosti i stručni poslovi u sportu

Jasno i nedvosmisleno se definira što točno podrazumijeva pojedina sportska djelatnost, a što je posebno važno radi jasnog definiranja stručnih poslova u sportu i potrebnih kvalifikacija za njihovo obavljanje. Registar sportskih djelatnosti postaje jedinstveni javni registar i nedjeljivi dio Nacionalnoga informacijskog sustava u sportu.

Osobe u sustavu sporta – fizičke i pravne

Jasno se razdjeljuju fizičke osobe u sustavu sporta na način da se razlikuju osobe čiju stručnu kvalifikaciju definira ovaj zakon od drugih fizičkih osoba u sustavu sporta te se jasnije definiraju prava vrhunskih sportaša u pogledu stipendija i prava na školovanje s ciljem poticanja nastavka trenerske karijere u sportu nakon završetka natjecateljske karijere.

Definiraju se posebne odredbe koje se odnose na uvjete za osnivanje, registraciju, djelovanje i prestanak rada sportskih udruga te se jasnije definira podjela udruga prema cilju i svrsi djelovanja. Predviđa se mogućnost osnivanja obrta za pojedine sportske djelatnosti s ciljem poticanja samozapošljavanja stručnih kadrova u sportu. Omogućavanjem i prepoznavanjem obrta kao pravnog oblika za obavljanje nekih sportskih djelatnosti znatno će se olakšati obavljanje navedenih djelatnosti u smislu poreznih i drugih davanja i samim time potaknuti mlade ljude na poduzetnički pristup u sportu, a pogotovo u području sportske rekreacije (pilates centri, manji fitnes centri i slično). Ovime će se stručnim osobama u sportu omogućiti najisplativiji oblik samozapošljavanja i paušalno plaćanje poreza kao i u drugim djelatnostima te će se time potaknuti veća gospodarska djelatnost u sustavu sporta.

Uređuje se radno-pravni status sportaša i trenera profesionalaca na način da ugovorni odnos između sportskoga kluba i profesionalnoga sportaša ili trenera kojemu je to osnovno zanimanje ima elemente radnoga odnosa koji će biti utemeljen na ugovoru o radu uz prihvaćanje posebnosti sporta, kao i načela te propisa krovnih sportskih udruženja te međunarodnih i nacionalnih sportskih saveza za svaki sport. Upravo zato radno-pravni i socijalno-pravni status sportaša i trenera uredit će se kolektivnim ugovorima kojima se dionicima sporta (nacionalnim sportskim savezima, sportskim klubovima te sportašima i trenerima odnosno njihovim udrugama) omogućuje da sami za dobrobit svojega sporta urede te odnose. U slučaju da kolektivnih ugovora nema, primjenjivat će se radno zakonodavstvo Republike Hrvatske uz određene iznimke zbog ostvarenja načela posebnosti sporta (odredbe o ukupnom trajanju radnog odnosa na određeno vrijeme, odredbe o radnom vremenu, o otpremnini, zabrani natjecanja radnika s poslodavcem te pitanje prestanka radnog odnosa ako je autonomnim odredbama međunarodnih i nacionalnih sportskih saveza to pitanje uređeno drukčije). Ako se navedeno načelo posebnosti sporta ne bi poštovalo u primjeni radnog zakonodavstva, dovelo bi se u pitanje funkcioniranje samog sporta.

Stručni kadar u sportu

Ovo područje uređuje se na način da će se kao i u većini zemalja osposobljene osobe smatrati trenerima zato što trener nije obrazovna, već stručna kvalifikacija odnosno profesija prepoznata u cijelome svijetu, a propisat će se više razina stručnih kvalifikacija koje su podloga za uvođenje sustava licenciranja stručnih kadrova u sportu. Podjela na više razina prilagođena je realnosti svakog sporta, ali i jamči zaštitu osoba s najvišim razinama obrazovnih kvalifikacija u sportu. Osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim stručnim ili sveučilišnim studijem kineziologije i s usmjerenjem odgovarajućeg sporta mora imati višu razinu licencije od osobe osposobljene programima osposobljavanja. Jasnije se definiraju programi osposobljavanja koji se moraju provoditi sukladno propisima koji reguliraju područje obrazovanja odraslih ako su oni početna razina za rad u sportu. Ovim izmjenama nacionalni sportski savezi ili udruge sportskih djelatnika odgovarajućeg sporta bit će obvezni donijeti pravilnike o licenciranju uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za sport. Također se ovim izmjenama i dopunama jasnije definiraju i točno određuju nazivi koji se stječu osposobljavanjem te vrste stručnih poslova u sportu koje se mogu obavljati, kao i način stjecanja kvalifikacija u Republici Hrvatskoj. Uvođenjem obveze licenciranja od saveza, dakle donošenje pravilnika o licenciranju koji će donijeti nacionalni sportski savez ili udruga stručnih djelatnika odgovarajućeg sporta, definirat će se konkretni uvjeti koje mora zadovoljiti stručna osoba za obavljanje stručnih poslova u konkretnome sportu. Licenciranjem od saveza dobit ćemo pravilnike o licenciranju koji će obuhvatiti realnost svakoga pojedinog sporta, a suglasnost na pravilnik i usklađenost sa Zakonom o sportu obvezat će ih na zaštitu stručnoga rada. Definira se i postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u sportu, kojim se ne prejudicira ishod licenciranja.

Oblici udruživanja

Uvodi se davanje suglasnosti na statute i korištenje imena nacionalnoga sportskog saveza koji u svom nazivu koristi riječ „Hrvatska“ i sve izvedenice navedene riječi te na ispunjavanje uvjeta za rad i djelovanje nacionalnoga sportskog saveza s ciljem osiguranja ispunjavanja zakonskih obveza koje imaju nacionalni sportski savezi, poput predstavljanja Republike Hrvatske u međunarodnim sportskim organizacijama odgovarajućega sporta. Uvodi se mogućnost da ministar nadležan za sport u slučaju neispunjavanja obveza nacionalnoga sportskog saveza može donijeti odluku o brisanju iz registra sportskih djelatnosti i zabrani korištenja imena nacionalnoga sportskog saveza koji u svom imenu koristi riječ „Hrvatska“ i sve izvedenice navedene riječi.

Sportski klub - Preoblikovanje sportskoga kluba

Zbog zadaća koje ima Povjerenstvo za profesionalne sportske klubove, sve stalne članove treba predlagati ministarstvo nadležno za poslove sporta i to iz reda istaknutih stručnjaka iz područja pravnih i ekonomskih znanosti odnosno promjenjive članove na traženje ministra trebaju predlagati nacionalni sportski savezi odgovarajućega sporta. Definiranjem rokova dostave dokumentacije omogućit će se bolji uvid u poslovanje klubova. Novim odredbama Zakona detaljnije se definira postupak dobrovoljnog preoblikovanja. Mandat Povjerenstva produljuje se s četiri na pet godina.

Krovna sportska udruženja

Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih, Hrvatski školski sportski savez i Hrvatski akademski sportski savez čiji se programi financiraju javnim potrebama u sportu državne razine dobivaju status krovnih sportskih udruženja te im se jasno propisuju njihove obveze u pogledu zahtjeva vezanih uz planiranje, izvršavanje i izvještavanje, koje će omogućili jedinstveno praćenje i kontrolu trošenja javnih sredstava namijenjenih provedbi programa javnih potreba u sportu na državnoj razini. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta mora pratiti ispunjavanje obveze donošenja programa, ali i sadržaj programa javnih potreba u sportu na nacionalnoj razini, a jedinice lokalne i regionalne uprave na razini općina, gradova i županija.

Sportska natjecanja

Procedura davanja suglasnosti i predlaganja međunarodnih sportskih natjecanja usklađuje se s ulogama pojedinih krovnih sportskih udruženja na način da svako krovno sportsko udruženje ima ulogu u davanju suglasnosti i predlaganju natjecanja koja su u njihovoj nadležnosti.

Zdravstvena zaštita

Prvi put se uvodi obveza utvrđivanja zdravstvene sposobnosti i za sportsku pripremu, a ne samo za natjecanja. Uvodi se obveza da sportaš i za treniranje i sudjelovanje u natjecanju mora imati važeći liječnički pregled, a to se odnosi i na sportaše u klubovima, ali i u školskome i akademskome sportu. Ministarstvo zdravlja pravilnikom je dužno propisati vrstu specijalnosti liječnika, a rok za obavljanje zdravstvenoga pregleda može biti različit za različite sportove i sustave sporta (akademski, školski i redoviti), kao i ostala pitanja vezana uz obavljanje liječničke djelatnosti koja su u njegovoj nadležnosti. Na ovaj način Ministarstvo zdravlja u potpunosti će regulirati te nadzirati rad i postupanje liječnika koji su na temelju liste Ministarstva zdravlja nadležni provoditi ono što je propisano, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nadziralo bi ispunjavanje obveze pravnih i fizičkih osoba u sustavu sporta u smislu posjedovanja valjanoga liječničkog pregleda za sportaše.

Sportske građevine

Mreža sportskih građevina donijet će se na način da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave napravi procjenu analize stanja sportskih građevina i donese plan mreže sportskih građevina na svome području, a predstavničko tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb na temelju toga će donijeti mrežu sportskih građevina na svome području. Postojeće stanje (kao i sve buduće eventualne izmjene) bit će dužni unijeti u ponuđeni Nacionalni informacijski sustav, čime će se uspostaviti mreža sportskih građevina na nacionalnoj razini.

Financiranje sporta i donošenje Nacionalne strategije sporta

Financiranje javnih potreba sporta i donošenje Nacionalne strategije sporta uređuje se na način da sva „krovna sportska udruženja“ predlažu programe, da im se programi istovjetno i ujedinjeno odobravaju i kontroliraju te da na jedinstveni način izvještavaju nadležno Ministarstvo o utrošku sredstava. Predviđa se i donošenje pravilnika kojim će se detaljnije propisati metodologija i rokovi za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba u sportu državne razine koji moraju biti usklađeni s Nacionalnom strategijom sporta, način i rokovi izvještavanja o provedbi programa zadovoljenja javnih potreba i metodologija izrade financijskoga plana koji se odnosi na izvršenje programa javnih potreba u sportu uz prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za financije. Ministarstvo će na temelju Nacionalnoga programa sporta uz prijedlog Nacionalnog vijeća za sport donositi odluku o raspodjeli sredstava namijenjenih Hrvatskome olimpijskom odboru, Hrvatskome paraolimpijskom odboru, Hrvatskome sportskom savezu gluhih, Hrvatskome školskom sportskom savezu i Hrvatskome akademskome sportskom savezu nakon donošenja Državnoga proračuna.

Nacionalni informacijski sustav u sportu

Do sada predviđeni informacijski sustav u sportu mijenja naziv u Nacionalni informacijski sustav u sportu (NISuS), a njegov cilj uspostavljanja je osigurati trajno i strukturirano prikupljanje podataka o svim segmentima sporta u Republici Hrvatskoj te omogućiti javnim tijelima nadležnim za planiranje razvoja i upravljanje sustavom sporta na svim razinama, ali i širokoj hrvatskoj javnosti, sustavno praćenje bitnih pokazatelja o sustavu sporta. Ovim sustavom bit će vidljiv i lakše mjerljiv najučinkovitiji i transparentan način trošenja sredstava, a što je još važnije bit će vidljiv i mjerljiv uspjeh pojedinih sportskih organizacija i sportaša.

Nacionalno vijeće za sport

Sukladno izmjenama postupka donošenja Nacionalne strategije sporta te izmjene regulative vezane uz područje stručnih poslova u sportu mijenjaju se i prilagođavaju zadaće Nacionalnog vijeća za sport realnim potrebama i stručnim kvalifikacijama koje posjeduju članovi Nacionalnoga vijeća za sport.

Posljedice osude i kaznenog djela te prekršajne odredbe

Posljedice osude i kaznenog djela prilagođavaju se na način da zapreka za obavljanje sportskih djelatnosti budu ona djela koja su zbog svoje naravi i težine realna zapreka za obavljanje sportskih djelatnosti. Prekršajne odredbe obuhvaćaju sankcije za sva ona djela čije počinjenje čini štetu sustavu sporta i društvenoj ulozi koju sport ima.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Glavne posljedice donošenja Zakona su uvođenje programskog financiranja javnih potreba u sportu, za razliku od dosadašnjeg financiranja udruga te povezivanje javnih potreba u sportu s Nacionalnim programom sporta kao strateškim dokumentom koji se donosi na osam godina. Definiranjem postupka donošenja Nacionalnoga programa sporta i raspodjele sredstava namijenjenih provedbi programa javnih potreba u sportu na državnoj razini jasno i transparentno se propisuje postupak odobravanja, trošenja i kontrole sredstava kojima se pokrivaju javne potrebe u sportu, a čime se osigurava racionalno raspolaganje javnim sredstvima s ciljem smanjenja administrativnih troškova u korist programskih troškova. Povezivanjem navedenih podataka s podacima koje će prikupljati Nacionalni informacijski sustav u sportu omogućava se vrednovanje razvojnih i drugih programa koji se financiraju javnim sredstvima na svim razinama.

Posljedica Zakona bit će prilagodba registracije sportskih udruga sukladno novoj klasifikaciji. Uvođenjem mogućnosti osnivanja obrta za pojedine sportske djelatnosti olakšava se mogućnost samozapošljavanja u području sporta.

Realnosti i međunarodnoj praksi bit će prilagođeni stručni poslovi i stručni kadrovi u sportu, a uvođenjem sustava licenciranja potaknut će se stručni kadrovi u sportu na cjeloživotno učenje i usavršavanje, ali će se i dodatno zaštititi najstručnije osobe u tom sustavu.

Sustav utvrđivanja zdravstvene sposobnosti sportaša bit će prilagođen realnosti različitih sportova i sportskih grana te će biti dostupniji sportašima svih dobnih kategorija.

Uređenje postupka donošenja mreže sportskih građevina omogućit će da jedinice  područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, na prijedlog jedinica lokalne samouprave, a radi planske izgradnje i obnove postojećih građevina te promicanja sporta, donesu mrežu sportskih građevina za područje te jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba koja će poslužiti donošenju realnih i provedivih prostornih planova.

OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Potrebna sredstva za provedbu ovoga zakona osigurat će se iz Državnoga proračuna Republike Hrvatske koja su osigurana u Razdjelu 080 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, u projekcijama proračuna za 2015. i 2016. godinu. Sredstva se osiguravaju iz redovitih sredstva u Državnome proračunu i iz dijela prihoda od priređivanja igara na sreću u smislu Zakona o priređivanju igara na sreću.

TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

I. OPĆE ODREDBE

Opće odredbe

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuju se sportske djelatnosti i stručni poslovi u sportu, osobe u sustavu sporta, sportska natjecanja, državne nagrade i priznanja u sportu, zdravstvena zaštita, sportske građevine, financiranje sporta, nacionalni informacijski sustav u sportu, Nacionalno vijeće za sport, Nacionalna strategija sporta, nadzor nad obavljanjem sportskih djelatnosti, zapreke i ograničenja u sustavu sporta te ostala pitanja od značaja za sport.
(2) Sportske djelatnosti su djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
(3) Sport je jednako dostupan svima bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje.
(4) U Republici Hrvatskoj razvoj sporta potiče se izgradnjom i održavanjem sportskih građevina, školovanjem i usavršavanjem stručnoga kadra, znanstvenim projektima u području sporta, gospodarskim mjerama, stimuliranjem partnerstva vladinih i nevladinih organizacija u sportu i privatnog poduzetništva te financiranjem sporta iz proračuna Republike Hrvatske te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(5) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu te propisima i općim aktima koji se donose na temelju ovoga Zakona, bez obzira na to koriste li se u muškom ili ženskome rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

II. SPORTSKE DJELATNOSTI I STRUČNI POSLOVI U SPORTU

Odjeljak 1. SPORTSKE DJELATNOSTI

Sportske djelatnosti

Članak 2.

(1) Sportske djelatnosti su:

– sudjelovanje u sportskom natjecanju,  

– sportska priprema,

– zdravstvena kineziologija odnosno zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje,

– sportska poduka,

– organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i

– upravljanje sportskom građevinom.

(2) Sportskom djelatnošću smatraju se i organizirane izvannastavne školske sportske aktivnosti i akademske sportske aktivnosti.

(3) Sudjelovanje u sportskom natjecanju podrazumijeva nastupanje sportaša pojedinaca ili sportskih ekipa na službenim natjecanjima koje organiziraju pravne osobe u sustavu sporta registrirane za obavljanje sportske djelatnosti organiziranja i vođenja sportskog natjecanja.

(4) Sportska priprema podrazumijeva provedbu svih oblika trenažnih programa sa sportašima s ciljem razvoja antropoloških karakteristika, a posebno motoričkog znanja i sposobnosti važnih uz pojedini sport ili sportsku granu.

(5) Zdravstvena kineziologija odnosno zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje podrazumijeva:

– provedbu raznih oblika organizirane sportske rekreacije poput programa fitnesa, aerobike, pilatesa te sličnih programa koji mogu sadržavati elemente više sportova i sportskih grana s ciljem unaprjeđenja psihofizičkih sposobnosti i zdravlja bez sudjelovanja u sustavu službenih natjecanja u sportovima prepoznatim u nomenklaturama sportova Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga sportskog saveza gluhih, koje organiziraju nadležni nacionalni sportski savezi i

– provedbu kineziterapijskih programa koji se odnose na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda i oštećenja lokomotornoga sustava.

(6) Sportska poduka podrazumijeva podučavanje izvođenja tehnike pojedinoga sporta s isključivim ciljem svladavanja tehnike bez planiranja, programiranja, provedbe i kontrole programa sportske pripreme ili sportske rekreacije.

(7) Organiziranje i vođenje sportskog natjecanja podrazumijeva sve aktivnosti koje provode nacionalni sportski savezi, članice nacionalnih sportskih saveza ili druge pravne osobe registrirane za obavljanje sportske djelatnosti, a za cilj imaju provedbu sportskih natjecanja.

(8) Upravljanje sportskom građevinom podrazumijeva sve aktivnosti vezane uz brigu o korištenju sportske građevine s ciljem osiguravanja nesmetanog korištenja sportske građevine pravnim i fizičkim osobama u sustavu sporta.

(9) Ministarstvo nadležno za sport (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u slučaju dvojbe utvrđuje je li neka djelatnost sportska djelatnost.

Obavljanje sportskih djelatnosti

Članak 3.

(1) Sudjelovanje u sportskom natjecanju mogu obavljati:

– fizičke osobe - sportaši i

– pravne osobe koje su posebno registrirane u tu svrhu - sportski klubovi.
(2) Sportsku pripremu, zdravstvenu kineziologiju i sportsku poduku mogu obavljati fizičke osobe iz članka 28. i 29. ovoga Zakona i pravne osobe iz članka 33., 40. i 41. ovoga Zakona.
(3) Organiziranje i vođenje sportskog natjecanja mogu obavljati sportske udruge iz članka 33. te trgovačka društva iz članka 40. ovoga Zakona.

(4) Sportskom građevinom mogu upravljati pravne osobe iz članka 33., 40. i 41. ovoga Zakona.

Registar sportskih djelatnosti

Članak 4.

(1) Fizičke osobe koje samostalno obavljaju sportsku djelatnost ili koje sportsku djelatnost obavljaju u obrtu te pravne osobe koje obavljaju sportsku djelatnost upisuju se u Registar sportskih djelatnosti.

(2) Registar sportskih djelatnosti je središnja elektronička baza podataka koju vode uredi državne uprave u županijama i Gradski ured Grada Zagreba nadležni za sport, jedinstveno za sve fizičke i pravne osobe, a prema prebivalištu odnosno sjedištu fizičke ili pravne osobe. Registar sportskih djelatnosti sastavni je dio Nacionalnoga informacijskog sustava sporta.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu započeti s obavljanjem sportske djelatnosti nakon upisa u Registar sportskih djelatnosti.

(4) Sadržaj, način vođenja te postupak upisa i brisanja u Registru sportskih djelatnosti pravilnikom propisuje ministar nadležan za sport (u daljnjem tekstu: ministar).

Odjeljak 2. STRUČNI POSLOVI U SPORTU

Stručni poslovi u sportu

Članak 5.

(1) Stručni poslovi u sportu su:

– planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske pripreme,

– planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske rekreacije djece i mladih do 18 godina,

– planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske rekreacije,

– planiranje, programiranje, provođenje i kontrola kineziterapijskih postupaka,

– planiranje, programiranje, provođenje i kontrola izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti,

– podučavanje osnovnoj tehnici pojedinoga sporta i

– provođenje dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata dijagnostičkih postupaka.

(2) Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske pripreme podrazumijeva izradu planova i programa te provedbu i kontrolu sportske pripreme sportaša s ciljem sudjelovanja u sustavu službenih natjecanja u sportovima prepoznatim u nomenklaturama sportova Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih, koje organiziraju nadležni nacionalni sportski savezi ili krovna sportska udruženja.

(3) Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske rekreacije djece i mladih do 18 godina podrazumijeva izradu planova i programa te provedbu i kontrolu sportske rekreacije za djecu i mlade do 18 godina.

(4) Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola sportske rekreacije podrazumijeva izradu planova i programa te provedbu i kontrolu sportske rekreacije odraslih.

(5) Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola kineziterapijskih postupaka podrazumijeva izradu planova i programa te provedbu i kontrolu postupaka koji se odnose na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda i oštećenja lokomotornoga sustava.

(6) Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti podrazumijeva izradu planova i programa te provedbu i kontrolu svih oblika sportskih aktivnosti koje se provode u sklopu školskih sportskih društava osnovnih i srednjih škola, odnosno u sklopu izvannastvnih školskih sportskih aktivnosti.

(7) Podučavanje osnovnoj tehnici pojedinoga sporta podrazumijeva provedbu sportske poduke, s isključivim ciljem svladavanja tehnike pojedinoga sporta, bez planiranja, programiranja, provedbe i kontrole programa sportske pripreme ili sportske rekreacije.

(8) Provođenje dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata dijagnostičkih postupaka podrazumijeva provođenje postupaka dijagnosticiranja i procjene antropološkoga i sportskoga statusa sportaša i drugih osoba te interpretiranje rezultata provedenih dijagnostičkih postupaka u dijagnostičkim centrima.

(9) Stručne poslove iz stavka 3. i 8. ovoga članka može provoditi isključivo osoba sa završenim stručnim ili sveučilišnim studijem kineziologije.

(10) Stručne poslove iz stavka 6. ovoga članka mogu provoditi osobe koje ispunjavaju uvjete za učitelja odnosno nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture ili uvjete za učitelja razredne nastave, sukladno posebnome propisu.

III. OSOBE U SUSTAVU SPORTA

Osobe u sustavu sporta

Članak 6.

(1) U sustavu sporta djeluju:
– fizička osoba,
– pravna osoba,
– školsko sportsko društvo.
(2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je:
– sportaš,
– stručni kadar u sportu,
– službena osoba koje sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskoga natjecanja,

– drugi stručnjak u sustavu sporta (liječnik, fizioterapeut, sportski menadžer i sl.) i
– posrednik u sportu.
(3) Pravna osoba koja djeluje u sustavu sporta je:
– udruga,
– trgovačko društvo i
– ustanova.

Odjeljak 1. FIZIČKE OSOBE U SUSTAVU SPORTA

Odsjek 1. SPORTAŠ

Sportaš

Članak 7.

(1) Sportaš je osoba koja sudjeluje u sportskoj pripremi i sportskom natjecanju.
(2) Kategorizirani sportaš je osoba koja je na temelju ostvarenih sportskih rezultata razvrstana u kategoriju utvrđenu stavkom 3. ovoga članka.

(3) Kategorizirani sportaš razvrstava se u sljedeće kategorije:

– I., II. i III. kategorija – vrhunski sportaš,

– IV. kategorija – vrsni sportaš i

– V. i VI. kategorija – daroviti sportaš.

Kategorizacija sportaša

Članak 8.

(1) O kategorizaciji sportaša rješenjem odlučuje Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor ili Hrvatski sportski savez gluhih.

(2) Postupak kategorizacije sportaša pokreće se na zahtjev sportaša. Sadržaj zahtjeva treba  ovjeriti sportski klub i nacionalni sportski savez čiji je sportaš član.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba. O izjavljenoj žalbi odlučuje Ministarstvo.

(4) Sportaš se rješenjem razvrstava u određenu kategoriju s prvim danom sljedećeg mjeseca nakon što je ostvario rezultat na temelju kojega stječe pravo na kategoriju.

(5) Kategorizirani sportaš upisuje se u Registar kategoriziranih sportaša koji ustrojava i vodi tijelo koje je ovlašteno za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Uvjete i postupak kategorizacije sportaša propisuje općim aktom, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Ovi akti objavljuju se u Narodnim novinama.

Prava sportaša

Članak 9.

(1) Na temelju odluke nadležnog tijela sportaš ima pravo na pokriće osnovnih troškova za bavljenje sportskom djelatnošću, pravo na nagrade za sportska ostvarenja, pravo na sportsku stipendiju te ostala prava sukladno ovome Zakonu.

(2) Osnovne troškove za bavljenje sportskom djelatnošću čine pravo na korištenje sportskih građevina, usluga stručnog rada, naknada za troškove smještaja i prehranu u vrijeme priprema i natjecanja, naknada za pojačanu prehranu i naknada za putne troškove.

(3) Nagrada za sportsko ostvarenje sportaša je nagrada određena općim aktom o kategorizaciji sportaša i Pravilnikom o mjerilima za dodjelu nagrada. Nagradu za sportsko ostvarenje sportaša isplaćuje Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih, sportska zajednica, sportski savez, sportski klub i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Sportsku stipendiju kategoriziranome sportašu I. kategorije u iznosu utvrđenom programom javnih potreba u sportu isplaćuje Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Sportsku stipendiju kategoriziranom sportašu sukladno općem aktu može isplaćivati jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sportska zajednica, sportski savez i sportski klub.

(5) Kategorizirani sportaš može upisati i pohađati osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje prema posebnim propisima. Vrhunskom  sportašu može se odobriti sufinanciranje školarine za studij na visokom učilištu ili u ustanovi za osposobljavanje stručnih kadrova za potrebe sporta.

(6) Visinu osnovnih troškova za bavljenje sportskom djelatnošću općim aktom propisuje nacionalni sportski savez pojedinoga sporta utvrđujući troškove amaterskog bavljenja sportom u odnosu na troškove profesionalnoga sportaša. Pravilnik iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar uz mišljenje Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga sportskog saveza gluhih.

Profesionalni sportaš i sportaš amater

Članak 10.

(1) Sportaš ima status profesionalnoga sportaša ili sportaša amatera.

(2) Profesionalni sportaš je sportaš:

– kojemu je pripremanje i sudjelovanje u sportskom natjecanju osnovno zanimanje za koje na temelju ugovora o radu prima plaću,

– sportaš kojemu je pripremanje i sudjelovanje u sportskom natjecanju osnovno zanimanje i koji na temelju stipendijskoga ugovora sa sportskim klubom prima neto naknadu višu od prosječne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini prema objavi Državnoga zavoda za statistiku, a u čiji iznos ne ulaze osnovni troškovi za bavljenje sportskom djelatnošću iz članka 9. stavak 2. ovoga Zakona ili

– sportaš kojemu je pripremanje i sudjelovanje u sportskom natjecanju osnovno zanimanje i koji ostvaruje novčane primitke od obavljanja sportske djelatnosti koji su na godišnjoj razini viši od osnovnih troškova za bavljenje sportskom djelatnošću iz članka 9. stavak 2. ovoga Zakona, a nije u ugovornom odnosu sa sportskim klubom.

(3) Sportaš iz stavka 2. podstavak 2. ovoga članka sa sportskim klubom zaključuje profesionalni ugovor kao ugovor o radu sukladno članku 12. ovoga Zakona.

(4) Visinu iznosa novčanih primitaka iz stavka 2. podstavak 3. ovoga članka općim aktom određuje nacionalni sportski savez.

(5) Na zahtjev vrhunskoga sportaša I. kategorije kojemu je bavljenje sportom jedino zanimanje, koji obavlja samostalnu sportsku djelatnost i nema zaključen ugovor o radu sa sportskim klubom, Ministarstvo rješenjem odobrava naknadu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske.

(6) Sportaš koji ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka ima status sportaša amatera. Sportaš amater može na temelju ugovora sa sportskim klubom ostvariti pravo na namirenje osnovnih troškova za bavljenje sportskom djelatnošću, a takav ugovor naziva se amaterskim ugovorom.

Ugovorni odnos između sportaša i sportskoga kluba te registracija ugovora

Članak 11.

(1) Sportaš i sportski klub mogu zaključiti ugovor o profesionalnom igranju kao ugovor o radu sukladno članku 12. ovoga Zakona, stipendijski ugovor ili amaterski ugovor.

(2) Bitne sastojke ugovora iz stavka 1. ovog članka općim aktom propisuje nacionalni sportski savez, osim bitnih sastojaka ugovora o profesionalnom igranju kao ugovora o radu koje propisuje ovaj Zakon, Zakon o radu i kolektivni ugovor.

(3) Ugovor i dodatak ugovoru zaključen između sportaša i sportskoga kluba mora potvrditi nacionalni sportski savez i pohraniti ga u nacionalnome sportskom savezu.

(4) Ugovor ili dodatak ugovoru na potvrdu nacionalnome sportskom savezu u roku od 15 dana od dana zaključenja dostavlja sportski klub. Potvrđeni ugovor ili dodatak ugovoru sportski klub dostavlja sportašu u roku od tri dana nakon primitka potvrđenoga ugovora.

(5) Ako sportski klub ne ispuni obvezu iz stavka 4. ovoga članka, sportaš ima pravo dostaviti primjerak zaključenoga ugovora ili dodatka ugovoru nacionalnome sportskom savezu na potvrdu.

(6) Sportaš i sportski klub međusobno mogu zaključiti jedan ugovor za obavljanje djelatnosti iz članka 2. stavak 3. i 4. ovoga Zakona, uz iznimku ugovora o posudbi igrača kao trostranome ugovoru između igrača i dvaju sportskih klubova.

(7) Ugovor između sportaša i sportskoga kluba sklopljen protivno odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka je ništetan.

(8) Svaka odredba općeg akta nacionalnoga sportskog saveza i odredba ugovora zaključenog između sportaša i sportskoga kluba kojom se sportašu nameće obveza prihvaćanja ponude sportskoga kluba na zaključenje ugovora ili predstavlja prijetnju suspenzijom u slučaju neprihvaćanja ponude je ništetna.

(9) Svaka odredba iz ugovora zaključenog između sportaša i sportskoga kluba kojom se jedna ugovorna strana stavlja u povoljniji položaj, na način da isključivo o njezinoj volji ovisi produljenje ugovora ili sklapanje novoga ugovora, je ništetna.

(10) Odredba općeg akta nacionalnoga sportskog saveza i odredba ugovora zaključenog između sportaša i sportskoga kluba kojom se prilikom prelaska sportaša amatera koji zadržava amaterski status iz jednoga sportskog kluba u drugi traži isplata naknade za prijelaz je ništetna.

(11) Odredba stavka 10. ovoga članka ne primjenjuje se na naknadu za razvoj i usavršavanje i druge oblike nagrađivanja sportskoga kluba za razvoj sportaša amatera koju propisuje međunarodni sportski savez.

(12) Nacionalni sportski savez vodi evidenciju profesionalnih sportaša i evidenciju sportaša amatera.

Radno-pravni status profesionalnih sportaša

Članak 12.

(1) Ugovorni odnos između sportskoga kluba i profesionalnoga sportaša kojemu je to osnovno zanimanje je radni odnos utemeljen na ugovoru o radu. Na ovaj ugovor primjenjuju se odredbe Zakona o radu, osim odredbi o ukupnome trajanju radnoga odnosa na određeno vrijeme s istim poslodavcem, odredbi o radnom vremenu i odmorima kada ova prava na drukčiji način uređuje nacionalni sportski savez, odredbi o otpremnini, odredbi o zakonskoj i ugovornoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem i odredbi o prestanku ugovora o radu kada je ono na drukčiji način uređeno propisima međunarodnih i nacionalnih sportskih saveza.

(2) Pri sklapanju svakog sljedećeg ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovoru posebno treba navesti razlog zbog kojeg se ugovor sklapa na određeno vrijeme.

(3) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka može se posebno ugovoriti plaćanje jednokratne ili višekratne naknade na ime zaključenja ugovora, naknade za korištenje lika i djela, novčane nagrade za postignuti sportski rezultat ekipe i/ili sportaša i drugih posebnih naknada i nagrada profesionalnome sportašu koje se ne smatraju plaćom sportaša sukladno Zakonu o radu.

(4) Naknada iz stavka 3. ovoga članka koja predstavlja nagradu za ostvareni sportski rezultat ekipe i/ili profesionalnoga sportaša na temelju redovitog obavljanja sportske djelatnosti u odgovarajućemu mjesecu za koji sportaš prima plaću smatra se stimulativnim dijelom plaće.

(5) Rješavanje sporova proizišlih iz ugovora sportskoga kluba i profesionalnoga sportaša u nadležnosti je redovitih sudova i sportske arbitraže.

Mjerodavno pravo za ugovore koji uređuju radno-pravni status profesionalnih sportaša

Članak 13.

(1) Na ugovor iz članka 12. ovoga Zakona primjenjuju se propisi sportskih saveza na međunarodnoj i nacionalnoj razini koji su javno objavljeni na službenim stranicama, u službenim glasilima ili su javno dostupni na drugi prikladan način. Kada je neko pitanje uređeno na različite načine na međunarodnoj razini, na međunarodnoj i nacionalnoj razini ili na nacionalnoj razini, prednost u primjeni ima viši propis.

(2) Radni i socijalni uvjeti profesionalnih sportaša iz članka 12. ovoga Zakona mogu se utvrditi kolektivnim ugovorom koji je zaključila reprezentativna udruga sportaša i sportski klub ili reprezentativna udruga sportaša i reprezentativna udruga sportskih klubova.

(3) Odredbe ovoga Zakona te kolektivnih ugovora iz stavka 2. ovoga članka imaju prednost u primjeni pred Zakonom o radu i drugim propisima.

Obavljanje samostalne djelatnosti sportaša

Članak 14.

(1) Profesionalni sportaši iz članka 10. stavak 2. podstavak 3. ovoga Zakona i sportaši kojima bavljenje sportskom djelatnošću nije osnovno zanimanje mogu obavljajući samostalnu sportsku djelatnost sudjelovati na sportskim natjecanjima pod uvjetom da:
– imaju potrebnu zdravstvenu sposobnost,
– imaju navršenih 16 godina života i
– ispunjavaju uvjete propisane općim aktima nacionalnoga sportskog saveza.

Odsjek 2. STRUČNI KADAR U SPORTU

Trener

Članak 15.

(1) Trener je osoba koja obavlja stručne poslove u sportu iz članka 5. stavak 2. do 4. ovoga Zakona.

(2) Uvjet za obavljanje poslova trenera je završena razina obrazovanja ili osposobljenosti propisana člankom 16. ovoga Zakona.

Razine trenera

Članak 16.

Trener se razvrstava, prema razini obrazovanja odnosno osposobljenosti, u jednu od sljedećih razina:

– 1. razina – osoba sa završenim odgovarajućim programom osposobljavanja za trenera pojedinoga sporta, sportske grane ili sportske rekreacije u ustanovi koja provodi program sukladno propisima kojima se uređuje obrazovanje odraslih,

– 2. razina – osoba sa završenim preddiplomskim stručnim ili sveučilišnim studijem kineziologije (stručni prvostupnik trenerske struke pojedinoga sporta ili sportske rekreacije odnosno sveučilišni prvostupnik kineziologije),

– 3. razina – osoba sa završenim specijalističkim diplomskim stručnim studijem kineziologije (stručni specijalist trenerske struke pojedinoga sporta ili sportske rekreacije) ili

– 4. razina – osoba sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem kineziologije koja je završila izborni modul odgovarajućega sporta ili sportske rekreacije.

Instruktor ili učitelj

Članak 17.

(1) Instruktor ili učitelj je osoba koja obavlja stručne poslove u sportu iz članka 5. stavak 4. i 7. ovoga Zakona.

(2) Uvjet za obavljanje poslova instruktora ili učitelja je:

    –završen preddiplomski stručni ili sveučilišni studij kineziologije,

    –završen specijalistički diplomski stručni ili diplomski sveučilišni studij kineziologije ili

    –završen program osposobljavanja za instruktora ili učitelja pojedinoga

sporta, sportske grane ili sportske rekreacije u ustanovama koje provode programe

sukladno propisima kojima se uređuje obrazovanje odraslih.