I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o sudovima za mladež (''Narodne novine'', broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15, u daljnjem tekstu: ZSM) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. rujna 2011. godine. Od svog donošenja Zakon o sudovima za mladež mijenjan je i dopunjavan tri puta. Prve izmjene i dopune nastupile su 2012. godine (''Narodne novine'', broj 143/12), radi potrebe usklađivanja s Kaznenim zakonom (''Narodne novine'', broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu: KZ) i unaprjeđenja pojedinih zakonskih odredbi, sukladno potrebama prakse. Druge izmjene i dopune uslijedile su 2013. godine (''Narodne novine'', broj 148/13) kao rezultat sadržajnog usklađivanja s izmjenama unesenim u Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, u daljnjem tekstu: ZKP). Izmjene iz 2015. (''Narodne novine'', broj 56/15) u prvom su redu rezultat potreba na koje je ukazala praksa primjene ZSM-a, dok preostale izmjene i dopune predstavljaju uklanjanje uočenih nejasnoća i terminološko usklađivanje zakonskog teksta.

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se četvrte izmjene i dopune ZSM-a, razlog kojih je prvenstveno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije kroz transponiranje i implementaciju Direktive (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.) –u daljnjem tekstu: Direktiva.

Uz navedeno, bilo je potrebno izvršiti usklađivanje ZSM-a s recentnim izmjenama i dopunama ZKP-a (''Narodne novine'', broj 70/17), kojima je u članku 208. a uvedeno policijsko ispitivanje osumnjičenika kao radnja s dokaznom snagom. Također se predlaže uvođenje nove odgojne mjere, u okviru posebnih obveza, koja bi se sastojala u uključivanju u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu.

Zaključno, predmetom četvrtih izmjena i dopuna ZSM-a je i otklanjanje nedostataka i dvojbi koje proizlaze iz zakonskog teksta, a koje su uočene njegovom primjenom u praksi.

 Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

          Direktivom (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima utvrđuju se postupovna jamstva kojima će se osigurati da djeca odnosno osobe mlađe od 18 godina, kada su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku mogu razumjeti i pratiti taj postupak, ostvarivati pravo na pošteno suđenje, spriječiti djecu da ponove kazneno djelo te potaknuti njihovu društvena integracija. Iako je maloljetničko kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske već u velikoj mjeri usklađeno s odredbama predmetne Direktive, ipak je bilo potrebno učiniti određene izmjene i dopune u odnosu na procesni položaj maloljetnika.

         S tim u svezi, predlagatelj ovim Prijedlogom zakona unosi u ZSM odredbe o sadržaju pouke o pravima maloljetnika (stavci 1. i 2. novog članka 53.a ZSM-a), u svrhu transponiranja članka 4. Direktive. Propisana pouka o pravima maloljetnika predstavlja proširenje sadržaja pouke o pravima propisane člancima 108.a stavak 1., 208.a stavak 2. i 239. stavak 1. ZKP-a, ovisno o stadiju postupka, na način da se pouka dopunjuje pravima koja pripadaju maloljetniku, sukladno članku 4. stavku 1. Direktive. Također se detaljnije propisuje način na koji maloljetnik mora biti poučen o značenju svojih prava, a radi transponiranja članka 4. stavka 2. Direktive.

Nastavno, kroz stavke 3., 4., 5. i 6. članka 53.a ZSM-a uvodi se obveza informiranja nositelja roditeljske odgovornosti o pravima maloljetnika, odnosno uručenje ili dostava pouke o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku, te se propisuju okolnosti u kojima se informacije tj. pouka o pravima maloljetnika daje drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi, sve u cilju transponiranja članka 5. Direktive.

Novi članak 53.b, kojim se predlaže transponiranje članka 15. Direktive, propisuje pravo maloljetnika na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe tijekom postupka. Tijekom ispitivanja pred sudom i sudskog postupka maloljetnik uvijek može ostvariti navedeno pravo, dok je tijekom drugih radnji u postupku ostvarivanje prava na pratnju uvjetovano na način da mora biti u najboljem interesu maloljetnika i da nazočnost roditelja ili skrbnika neće ugroziti kazneni postupak. Također se propisuju okolnosti pod kojima će maloljetnik imati pravo na pratnju druge odgovarajuće odrasle osobe i uvjeti pod kojim se maloljetnik može odreći prava na pratnju.

Primjena članka 53.a stavka 3. do 6. i članka 53.b ZSM-a isključena je u postupku prema počinitelju koji je u vrijeme postupka navršio dvadeset i jednu godinu života.

U svrhu transponiranja članka 6. Direktive predlažu se izmjene u članka 54. ZSM-a na način da se obvezna obrana za maloljetnika pomakne u najraniju fazu postupka. Radi transponiranja članka 7. Direktive propisuje se obveza sudu da temeljem izvješća stručnog suradnika, centra za socijalnu skrb ili drugih stručnih osoba ili tijela utvrdi jesu li tijekom trajanja postupka nastupile značajne promjene u odnosu na podatke iz članka 78. ZSM-a, kao i obveza stručnom suradniku, centru za socijalnu skrb ili drugim stručnim osobama ili tijelima da navedeno izvješće izrade. U vezi s tim, mijenja se i članak 84. stavak 1. ZSM-a navođenjem da će se na sjednicu vijeća pozvati i predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda.

Predlaže se i dopuna članka 63. ZSM-a kako bi zahtjevi iz članka 8. Direktive, koji se odnose na liječnički pregled uhićenog maloljetnika, kao i bilježenje zaključaka i korištenje rezultata liječničkog pregleda, bili ugrađeni u domaće zakonodavstvo.

Transpozicija članka 12. stavka 3. Direktive osigurava se propisivanjem da će maloljetnik koji za vrijeme trajanja istražnog zatvora navrši 18 godina života ostati smješten u zatvorenoj zavodskoj ustanovi ako je to opravdano s obzirom na okolnosti koje se tiču maloljetnika i ako je to skladu s najboljim interesom drugih maloljetnika koji su smješteni zajedno s njim. Transpozicija članka 22. Direktive, sukladno kojem države članice snose troškove koji nastaju zbog primjene članaka 7., 8. i 9. Direktive , bez obzira na ishod postupka, osim, u pogledu troškova nastalih primjenom članka 8. Direktive, ako su ti troškovi pokriveni zdravstvenim osiguranjem, provodi se dodavanjem odgovarajućeg stavka 3. u članak 89. ZSM-a.

Osim usklađivanja ZSM-a s Direktivom, bilo je potrebno izvršiti usklađivanje sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupka (''Narodne novine'', broj 70/17), koji uvodi policijsko ispitivanje osumnjičenika kao radnju s dokaznom snagom. S tim u vezi, izmijenjen je članak 76. ZSM-a na način da ispitivanje maloljetnika provodi policija prema odredbama ZSM-a i ZKP-a. Ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji , u situaciji kad maloljetnik nije ispitan po policiji ili po sucu za mladež. Ipak, za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, maloljetnik mora biti ispitan po državnom odvjetniku ili sucu za mladež, kako bi se osiguralo da u postupku za teža kaznena djela uvijek bude provedena formalna dokazna radnja ispitivanja maloljetnika.

         Nadalje, ovim prijedlogom uvodi se u ZSM nova sankcija, odgojna mjera u vidu posebne obveze koja se sastoji u uključivanju u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu. Predloženom dopunom članka 10. stavka 2. ZSM-a daje se i sudu mogućnost da maloljetniku, nakon provedenog postupka, izrekne posebnu obvezu uključivanja u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu , čime se napušta ograničeni model posredovanja kod maloljetnika do sada propisan samo u okviru ovlasti državnog odvjetnika da temeljem svrhovitosti odluči da nema osnove za vođenje postupka prema maloljetniku. S tim u vezi, u stavku 9. istog članka ZSM-a navodi se da izvršenje ove posebne obveze provodi, uz nadzor i sudjelovanje suda, centar za socijalnu skrb.

Također su izvršene izmjene u članku 1.a ZSM-a na način da je Okvirna odluka Vijeća od 15. ožujka 2001. o položaju žrtava u kaznenom postupku (2001/220/PUP) zamijenjena Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP . Navedena izmjena u popisu pravnih akata Europske unije koji se Zakonom o sudovima za mladež prenose u pravni poredak Republike Hrvatske ne iziskuje prateće izmjene i dopune u sadržaju odredbi ZSM-a kojima bi se transponirala Direktiva 2012/29/EU, iz razloga što je ta direktiva već transponirana u pravni poredak Republike Hrvatske kroz ZKP, čija je supsidijarna primjena propisana člankom 3. ZSM-a.

Preostale izmjene i dopune rezultat su potreba na koje je ukazala praksa, potrebe uklanjanja uočenih nejasnoća i usklađivanja s mjerodavnim nacionalnim pravom. Kao najvažnije treba istaknuti sljedeće izmjene:

Obzirom da je ZSM zadržao rokove zastare izvršenja maloljetničkog zatvora iz Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 111/97, 27/98, 12/02), odnosno rokove tzv. relativne zastare, a KZ više ne razlikuje relativnu i apsolutnu zastaru, bilo je potrebno navedeno usklađivanje izvršiti i u ZSM-u.

Predlažu se i izmjene po pitanju ovlaštenja za vezivanje maloljetnika. Prema dosad važećoj odredbi stavka 3. članka 55. ZSM-a vezivanje maloljetnika bilo je uvjetovano opasnošću počinitelja koji je sumnjiv da je počinio kazneno djelo s elementima nasilja. Predložena izmjena više ne veže ovlast za vezivanje maloljetnika samo uz kaznena djela nasilja, već je ono dozvoljeno neovisno o vrsti kaznenog djela, ako je maloljetnik opasan po vlastiti ili tuđi život ili sigurnost. Vezivanje je i dalje propisano kao iznimka u postupanju prema maloljetniku, a može se primijeniti samo kao krajnje sredstvo i samo dok je maloljetnik opasan.

U članku 55. ZSM-a također se predlaže izmjena u pogledu dostave odluka i drugih dopisa maloljetniku, na način da se u stavku 4. upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba ZKP-a, izuzev odredbe članka 167. stavka 2. ZKP-a i uz rezervu da se maloljetniku odluke neće dostavljati isticanjem na oglasnoj ploči suda.

U članku 75. stavku 5. točki 2. i članku 83. stavku 3. izvršene su dopune kako bi iz zakonskog teksta bilo nedvojbeno razvidno da sjednica vijeća nije obvezan stadij postupka prema maloljetniku, već je predsjednik vijeća, po primitku prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, ovlašten donijeti odluku o određivanju sjednice vijeća ili rasprave.

Članak 77. stavak 4. ZSM-a bilo je potrebno izmijeniti u odnosu na obavještavanje o poduzimanju dokazne radnje, propisivanjem da će, uz branitelja, obaviješten biti i maloljetnik.

U odnosu na povjeravanje prikupljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podataka o osobnim i obiteljskim prilikama, umjesto kumulativnog propisivanja, predlaže se alternativno propisivanje povjeravanja prikupljanja navedenih podataka stručnom suradniku ili centru za socijalnu skrb, a radi osiguranja poštivanja načela hitnosti postupka iz članka 4. ZSM-a.

U članku 90. ZSM-a briše se odredba o pozivanju maloljetnika na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda (stavak 5.). Obzirom da ZKP predviđa povoljnije rješenje ovog pitanja, jer propisuje da će se o sjednici vijeća izvijestiti stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici, a predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari, predlaže se brisanje stavka 5. članka 90. ZSM-a, a kako bi se na pitanje nazočnosti maloljetnika na sjednici vijeća drugostupanjskog suda supsidijarno primjenjivala odredba članka 475. stavka 2. ZKP-a, koja je povoljnija za maloljetnika.

U članku 91. stavku 2. ZSM-a bilo je potrebno riječ ''presudu'' zamijeniti višim rodnim pojmom ''odluku'', koji pojam svojim značenjem obuhvaća i presudu i rješenje .

Predloženi tekst izmijenjenog članka 99. ZSM-a jasno regulira da se, ako nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, izvršenje izrečene odgojne mjere nastavlja bez donošenja posebnog rješenja, a ako sud odluči obustaviti ili zamijeniti odgojnu mjeru, donijet će o tome rješenje.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež osigurat će se transponiranje odredbi Direktive (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima i usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s istom. Kao posljedica navedene transpozicije, u ZSM će se uvesti nova postupovna jamstva za maloljetnike koji su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima i time će se ojačati njihov procesni položaj.

         Također će se izvršiti usklađivanje s recentnim izmjenama ZKP-a te ukloniti dvojbe koje su se pojavile u praksi, jasnim propisivanjem kako se odredbe o policijskom ispitivanju osumnjičenika, kao radnji s dokaznom snagom, primjenjuju i u postupku prema maloljetniku.

Sudovi će, uz dosad propisane sankcije, maloljetnicima moći izreći novu odgojnu mjeru, posebnu obvezu koja će se sastojati u uključivanju u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu.

Konačno, predloženim izmjenama i dopunama otklonit će se dvojbe i nedostaci koji proizlaze iz zakonskog teksta, a koji su uočeni u praksi primjene ZSM-a.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA  ZAKONA O SUDOVIMA ZA MLADEŽ

Članak 1.

U Zakonu o sudovima za mladež (''Narodne novine'', broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15) članak 1.a mijenja se i glasi:

''Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:

1) Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.),

2) Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP ( SL L 315, 14. 11. 2012.),

3) Direktiva 2016/800/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.).''.

Članak 2.

U članku 10. stavku 2. iza točke 15. dodaje se nova točka 16. koja glasi:

''16) da se uključi u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu, ''.

Dosadašnja točka 16. postaje točka 17.

U stavku 9. riječi: ''i 10.'' zamjenjuju se riječima: '', 10. i 16.''.

Članak 3.

Članak 30. mijenja se i glasi:

''Zastara izvršenja maloljetničkog zatvora

Članak 30.

Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izvršiti ako protekne:

– deset godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od pet godina,

– šest godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od tri godine,

– četiri godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.''.

Članak 4.

U članku 48. stavku 2. iza riječi: ''članka 53.,'' dodaju se riječi: '' članka 53.a stavka 3. do 6., članka 53.b,''.

Članak 5.

Iza članka 53. dodaju se članci 53.a i 53.b koji glase:

''Članak 53.a

(1) Pouka o pravima maloljetnika, uz sadržaj pouke o pravima iz članka 108.a stavka 1., članka 208.a stavka 2. i članka 239. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, mora sadržavati i obavijesti o:

1) pravu da roditelju, skrbniku ili drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi bude uručena ili dostavljena ista pouka o pravima koja se uručuje ili dostavlja maloljetniku,

2) tome da su izvidi kaznenih djela i postupak prema maloljetniku tajni,

3) pravu na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe tijekom izvida i postupka prema maloljetniku,

4) tome da će se u postupku prema maloljetniku pribaviti podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama,

5) pravu na liječnički pregled, uključujući pravo na liječničku pomoć, ako mu je oduzeta sloboda,

6) tome da mu mogu biti određene mjere opreza ili privremene mjere, a kao krajnja mjera istražni zatvor, sukladno odredbama ovog Zakona,

7) pravu da mu se ne može suditi u odsutnosti,

8) pravu na podnošenje pravnih lijekova.

(2) Maloljetnika će se uvijek na njemu razumljiv način usmeno poučiti o značenju prava iz pouke. Dužnost je tijela koje poduzima radnju uvjeriti se da je maloljetnik pouku o pravima razumio.  

(3) Pouka o pravima maloljetnika uručuje se ili dostavlja i roditelju ili skrbniku maloljetnika.

(4) Ako su oba roditelja ili skrbnik nedostupni ili njihov identitet nije poznat ili postoje okolnosti zbog kojih bi se znatno ugrozio kazneni postupak ili je to u suprotnosti s najboljim interesom maloljetnika pouka o pravima maloljetnika uručit će se ili dostaviti drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi koju je predložio maloljetnik, a koju je kao takvu prihvatilo nadležno tijelo.

(5) Policija ili državni odvjetnik odredit će drugu osobu ili predstavnika ustanove socijalne skrbi kojoj će uručiti ili dostaviti pouku o pravima maloljetnika ukoliko maloljetnik nije predložio drugu odgovarajuću odraslu osobu ili ako u odnosu na osobu koju je predložio maloljetnik postoje okolnosti iz stavka 4. ovog članka.

(6) Ukoliko prestanu postojati okolnosti iz stavka 4. ovog članka, tijelo koje provodi radnju uručit će ili dostaviti pouku o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku maloljetnika.

Članak 53.b

(1) Maloljetnik ima pravo na pratnju roditelja ili skrbnika tijekom ispitivanja pred sudom i sudskog postupka.

(2) Ako je to u najboljem interesu maloljetnika i ako nazočnost roditelja ili skrbnika neće ugroziti  kazneni postupak, maloljetnik ima pravo na pratnju roditelja ili skrbnika i tijekom drugih radnji u postupku kojima je prisutan.

(3) Ako je pratnja roditelja ili skrbnika u suprotnosti s najboljim interesom maloljetnika, ako može znatno ugroziti kazneni postupak ili ako nije bilo moguće stupiti u kontakt ni s jednim od roditelja ili skrbnikom ili njihov identitet nije poznat  maloljetnik ima pravo na pratnju druge odgovarajuće odrasle osobe koju je sam predložio i koju je kao takvu prihvatilo tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju.

(4) Tijelo koje vodi postupak ili provodi  radnju odredit će drugu odgovarajuću odraslu osobu za pratnju ukoliko maloljetnik nije predložio drugu odgovarajuću odraslu osobu ili ako u odnosu na osobu koju je maloljetnik predložio postoje okolnosti iz stavka 3. ovog članka.

(5) Ukoliko prestanu postojati okolnosti iz stavka 3. ovog članka, maloljetnik ima pravo na pratnju roditelja ili skrbnika tijekom nastavka ispitivanja pred sudom, odnosno sudskog postupka.

(6) Ako maloljetnik izjavi da ne želi pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe, tijelo koje vodi postupak ili provodi radnju dužno ga je upoznati na jednostavan i razumljiv način sa značenjem prava na pratnju i posljedicama odricanja od tog prava. Ako maloljetnik i dalje ne želi pratnju, tijelo može nastaviti s radnjom, odnosno postupkom, ako je to u najboljem interesu maloljetnika. Odricanje maloljetnika od prava na pratnju mora se zabilježiti u zapisnik, a ako se radnja snima, mora se zabilježiti i snimkom.''.

Članak 6.

U članku 54. stavku 1. riječi: ''prvog ispitivanja'' zamjenjuju se riječima: '' prve radnje poduzete zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo''.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

''(6) U slučaju postupanja protivno stavku 1. ovog članka, zapisnici i snimka ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.''.

Članak 7.

U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:

''(3) Iznimno, maloljetnika se može vezati ako je opasan po vlastiti ili tuđi život ili sigurnost. Vezivanje maloljetnika je mjera koja se primjenjuje kao krajnje sredstvo i samo dok je maloljetnik opasan.''.

U stavku 4. riječi: ''članka 175.'' brišu se.

Članak 8.

U članku 63 . iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

''(8) Tijelo koje provodi radnju  ili vodi postupak dužno je  uhićenom maloljetniku bez odlaganja osigurati liječnički pregled kad posebne okolnosti vezano uz zdravstveno stanje maloljetnika opravdavaju takav pregled ili na zahtjev maloljetnika, branitelja ili roditelja, skrbnika i druge odgovarajuće odrasle osobe. Rezultati i zaključak liječničkog pregleda daju se u pisanom obliku te se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja sposobnosti maloljetnika da bude ispitan i da sudjeluje u drugim dokaznim radnjama.''.

Članak 9.

U članku 66. stavku 2. iza pr ve rečenice dodaje se rečenica koja glasi: 

''Maloljetnik koji za vrijeme trajanja istražnog zatvora navrši osamnaest godina života ostaje smješten u zatvorenoj zavodskoj ustanovi ako je to opravdano s obzirom na okolnosti koje se tiču maloljetnika i ako je to skladu s najboljim interesom drugih maloljetnika koji su smješteni zajedno s njim.''.

Članak 10.

U članku 75. stavku 5. točki 2. iza riječi: ''sjednice vijeća'' dodaju se riječi: ''ili rasprave''.

Članak 11.

Članak 76. mijenja se i glasi:

''Članak 76.

(1) Policija provodi ispitivanje maloljetnika prema odredbama ovog Zakona i Zakona o kaznenom postupku.

(2) Ako maloljetnik nije ispitan po policiji ili po sucu za mladež prema članku 63. ovog Zakona,  ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji .

(3) Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, maloljetnik mora biti ispitan po državnom odvjetniku ili sucu za mladež.

(4) Ispitivanje maloljetnika koje provodi policija i državni odvjetnik snima se audio-video uređajem.''.

Članak 12.

U članku 77. stavak 4. mijenja se i glasi:

''(4) Nakon što je maloljetnik ispitan, dokaznim radnjama mogu biti prisutni maloljetnik i branitelj. O poduzimanju dokazne radnje bit će prije njezinog poduzimanja obaviješten maloljetnik i branitelj, osim ako radnja ne trpi odgodu. Tijelo koje provodi radnju može odobriti da radnji, uz osobe navedene u članku 53.b ovog Zakona, budu nazočni žrtva ili oštećenik.''.

Članak 13.

U članku 78. stavku 3. riječ: '' i'' zamjenjuju se riječju: '' ili''.

Članak 14.

U članku 83. stavku 3. briše se točka na kraju rečenice i dodaju riječi: ''ili raspravu.''.

Članak 15.

Iza članka 83. dodaje se članak 83.a koji glasi:

''Članak 83.a

Sud će na temelju  izvješća stručnog suradnika, centra za socijalnu skrb ili drugih stručnih osoba ili tijela utvrditi jesu li tijekom trajanja postupka nastupile značajne promjene u odnosu na podatke iz članka 78. ovog Zakona.''.

Članak 16.

U članku 84. stavak 1. mijenja se i glasi:

''(1) Na sjednicu vijeća pozvat će se državnog odvjetnika, maloljetnika, branitelja, roditelje maloljetnika, odnosno skrbnika, žrtvu i oštećenika, predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda.''.

Članak 17.

U članku 89. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

''(3) Troškovi pribavljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podataka o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, troškovi liječničkog pregleda koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem i troškovi audio-video snimanja ispitivanja maloljetnika padaju na teret državnog proračuna.''.

Članak 18.

U članku 90. stavak 5. briše se.

Članak 19.

U članku 91. stavku 2. riječ: ''presudu'' zamjenjuje se riječju: ''odluku''.

Članak 20.

Članak 99. mijenja se i glasi:

'' Članak 99.

(1) Kada se ispituju uvjeti predviđeni u ovom Zakonu za obustavu izvršenja odgojne mjere ili za zamjenu odgojne mjere (članak 15. stavak 3., članak 16. stavak 2., članak 17. stavak 4., članak 18. i 20.), ili za odluku prema članku 10. stavku 6., članku 13. stavku 5., članku 14. i 21. ovog Zakona, o tome odlučuje vijeće suda za mladež koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, po službenoj dužnosti ili na prijedlog maloljetnika ili njegovog zakonskog zastupnika, državnog odvjetnika, ravnatelja ustanove, upravitelja odgojnog zavoda, ili službe koja provodi pojačani nadzor nad maloljetnikom.

(2) Stručni suradnik u sudu obavlja po uputi suca pojedine radnje radi pripremanja odluke suda iz stavka 1. ovog članka.

(3) Prije donošenja odluke sud će u sjednici vijeća, ispitati maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika ili druge osobe, pročitat će pribavljena izvješća od ustanove u kojoj maloljetnik izvršava zavodsku mjeru, od centra za socijalnu skrb ili drugih tijela ili ustanova. O prijedlogu iz stavka 1. mišljenje će dati državni odvjetnik.

(4) Sjednicu vijeća iz stavka 3. ovog članka sud će održati u roku od 15 dana od podnesenog prijedloga.

(5) Prijedlog iz stavka 1. ovog članka maloljetnik ili njegov zakonski zastupnik može ponovno staviti protekom roka od tri mjeseca.

(6) Ako nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, nastavlja se  izvršenje izrečene odgojne mjere bez donošenja posebnog rješenja. Ako sud, s obzirom na postignuti uspjeh, odluči obustaviti ili zamijeniti odgojnu mjeru donosi rješenje protiv kojeg žalbu mogu podnijeti osobe navedene u članku 90. stavku 1. i 2. ovog Zakona u roku od osam dana. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda.

(7) Rješenje o uvjetnom otpustu s izvršavanja zavodske odgojne mjere sud za mladež će po pravomoćnosti dostaviti ustanovi, odnosno tijelu u kojem se odgojna mjera izvršavala te policijskoj upravi i centru za socijalnu skrb mjesta prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika.''.

Članak 21.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Izmjene u članku 1.a ZSM-a izvršene su u točki 2. na način da je Okvirna odluka Vijeća od 15. ožujka 2001. o položaju žrtava u kaznenom postupku (2001/220/PUP), zamijenjena Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP . Navedenu izmjenu bilo je potrebno učiniti iz razloga što je Okvirna odluka Vijeća 2001/220/PUP prestala važiti, a na snagu je stupila Direktiva 2012/29/EU.

Direktiva 2012/29/EU je već transponirana u pravni poredak Republike Hrvatske Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 70/17). Obzirom da se sukladno članku 3. ZSM-a, ZKP supsidijarno primjenjuje na sva pitanja koja nisu drugačije propisana ZSM-om, slijedom navedenog nije bilo potrebe vršiti izmjene i dopune ZSM-a u svrhu transponiranja Direktive 2012/29/EU, već samo navedenu direktivu uvrstiti u popis iz članka 1.a ZSM-a.

U točki 3. članka 1.a ZSM-a, radi usklađenja koje je izvršeno ovim izmjenama i dopunama, u popis pravnih akata Europske unije koji se Zakonom o sudovima za mladež prenose u pravni poredak Republike Hrvatske bilo je potrebno uvrstiti Direktivu 2016/800/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima .

Uz članak 2.

Predloženom dopunom uvedena je u ZSM nova sankcija, u vidu posebne obveze koja se sastoji u uključivanju u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu. Naime, sukladno važećem zakonskom uređenju , državni odvjetnik je ovlašten svoju odluku o  ome da nema osnove za vođenje kaznenog postupka jer to ne bi bilo svrhovito, iako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik počinio kazneno djelo, uvjetovati spremnošću maloljetnika da se uključi u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu (članak 72. stavak 1. točka c ZSM-a). Stoga se predmetnom dopunom sada i sudu daje mogućnost da maloljetniku, nakon provedenog postupka, izrekne posebnu obvezu uključivanja u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu, slijedom čega se maloljetničko pravosuđe snažnije usmjerava prema restorativnoj pravdi.

Obzirom na činjenicu da je u članku 10. stavku 2. ZSM-a dodana nova točka 16., dosadašnja točka 16. posljedično je postala točka 17.

Kako bi se normiralo pitanje provedbe nove posebne obveze uključivanja u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu , predlaže se u stavku 9. istog članka, a koji propisuje tko provodi izvršenje posebnih obveza, navesti da izvršenje ove posebne obveze provodi, uz nadzor i sudjelovanje suda, centar za socijalnu skrb.

Uz članak 3.

U ZSM-u su zadržani zastarni rokovi izvršenja maloljetničkog zatvora iz članka 29. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 111/97, 27/98, 12/02), odnosno rokovi tzv. relativne zastare. Obzirom da je Kazneni zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18) napustio razlikovanje relativne i apsolutne zastare, uz istovremeno produljenje svih zastarnih rokova, bilo je potrebno izvršiti navedeno usklađivanje i u ZSM-u.

Uz članak 4.

Predloženom izmjenom transponira se odredba članka 2. stavka 3. Direktive sukladno kojoj države članice mogu odlučiti ne primjenjivati ovu Direktivu kada počinitelj napuni 21 godinu.

Obzirom da je u članku 48. stavku 2. ZSM-a propisano koje odredbe ZSM-a se ne primjenjuju u postupku prema počinitelju koji je u vrijeme postupka navršio dvadeset i jednu godinu života, predlaže se navedenu odredbu dopuniti pravima iz članka 53.a stavka 3. do 6. i članka 53.b te na taj način isključiti njihovu primjenu na počinitelje starije od 21 godinu života.

Uz članak 5.

Člankom 53.a unose se u ZSM odredbe o pouci o pravima maloljetnika (stavci 1. i 2.), u svrhu transponiranja članka 4. Direktive. Stavkom 1. propisuje se sadržaj pouke o pravima maloljetnika, kojom poukom se maloljetniku na jednom mjestu propisuju sva prava koja mu pripadaju ovisno o stadiju postupka, na način da je sadržaj pouke o pravima propisan člankom 108.a stavkom 1., člankom 208.a stavkom 2. i člankom 239. stavkom 1. ZKP-a, dodatno dopunjen pravima koja pripadaju maloljetniku sukladno članku 4. stavku 1. Direktive.

Način poučavanja maloljetnika o značenju njegovih prava propisan je stavkom 2. članka 53.a, kojim se transponira članak 4. stavak 2. Direktive. Zbog ranjivosti maloljetnika, koja proizlazi iz njegove mlade dobi, propisano je da će se maloljetnika, uz dostavu ili uručenje pouke o pravima, uvijek i usmeno poučiti o značenju prava iz pouke, na način koji će mu biti razumljiv, a tijelo koje poduzima radnju dužno je uvjeriti se da je maloljetnik pouku o pravima razumio.  

Stavcima 3., 4., 5. i 6. članka 53.a transponira se članak 5. Direktive, koji propisuje obvezu informiranja nositelja roditeljske odgovornosti o pravima maloljetnika, odnosno uručenje ili dostavu pouke o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku, kao i okolnosti u kojim se informacije tj. pouka o pravima maloljetnika daje drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi.

Novi članak 53.b, kojim se transponira članak 15. Direktive, propisuje pravo maloljetnika na pratnju roditelja, skrbnika ili druge odgovarajuće odrasle osobe tijekom postupka. Stavak 1. regulira pitanje pratnje maloljetnika pred sudom, a stavak 2. pitanje pratnje tijekom drugih radnji u postupku kojima je prisutan. Tijekom ispitivanja pred sudom i sudskog postupka maloljetnik uvijek može ostvariti navedeno pravo, dok se tijekom drugih radnji u postupku ostvarivanje prava na pratnju procjenjuje sukladno najboljem interesu maloljetnika uz uvjet da pratnja roditelja ili skrbnika odnosno njihova nazočnost neće ugroziti kazneni postupak.

Stavci 3., 4. i 5. propisuju okolnosti pod kojima će maloljetnik imati pravo na pratnju druge odgovarajuće odrasle osobe i postupanje kad navedene okolnosti prestanu postojati.

Stavkom 6. propisano je pod kojim se uvjetima maloljetnik može odreći prava na pratnju, kao prava koje mu pripada, u vidu upoznavanja sa značenjem prava na pratnju i posljedicama odricanja od tog prava te bilježenja odricanja. Pravo maloljetnika na odricanje od prava na pratnju podložno je ograničenju koje se sastoji u tome da tijelo koje provodi radnju ili vodi postupak može nastaviti s radnjom, odnosno postupkom bez nazočnosti osobe koja bi pratila maloljetnika samo ako je to u najboljem interesu maloljetnika.

Novi članci 53. a i 53.b ZSM-a imaju veliku važnost za ostvarivanje ciljeva Direktive jer osiguravaju da maloljetnici koji su osumnjičeni ili optuženi u kaznenom postupku mogu razumjeti i pratiti taj postupak, te ostvarivati pravo na pošteno suđenje.

Uz članak 6.

Izmjene članka 54. ZSM-a predlažu se u svrhu transponiranja članka 6. Direktive koji regulira pravo na pomoć odvjetnika. Predloženom izmjenom članka 54. stavka 1. obvezna obrana za maloljetnika pomiče u najraniju fazu postupka, odnosno maloljetnik mora imati branitelja od prve radnje poduzete zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo. Stavak 6. članka 54. ZSM-a, koji regulira pitanje zakonitosti dokaza, izmijenjen je radi usklađivanja s predloženom izmjenom stavka 1. članka 54. ZSM-a.

Uz članak 7.

Prema dosad važećoj odredbi stavka 3. članka 55. ZSM-a vezivanje maloljetnika bilo je uvjetovano opasnošću počinitelja koji je sumnjiv da je počinio kazneno djelo s elementima nasilja. Predložena izmjena stavka 3. više ne veže ovlast za vezivanje maloljetnika samo uz kaznena djela nasilja, već je ono dozvoljeno neovisno o vrsti kaznenog djela, ako je maloljetnik opasan po vlastiti ili tuđi život ili sigurnost pri čemu vezivanje i dalje ostaje propisano kao iznimka u postupanju prema maloljetniku te se primjenjuje samo kao krajnje sredstvo i samo dok je maloljetnik opasan.

Predložena izmjena stavka 3. članka 55. ZSM-a odgovara standardima koji proizlaze iz prakse Europskog suda za ljudska prava, sukladno kojima je primjena mjera prisile prema maloljetniku kroz vezivanje opravdana i dopuštena samo iznimno ako je maloljetnik opasan, pri čemu opasnost mora biti usmjerena na vlastiti život ili sigurnost maloljetnika ili druge osobe, samo ako je nužna i samo dok traje navedena opasnost.

U članku 55. ZSM-a također se predlaže izmjena u pogledu dostave odluka i drugih dopisa maloljetniku, na način da se u stavku 4. briše upućivanje na konkretan članak ZKP-a (članak 175.). Ova izmjena predstavlja pravno rješenje sukladno kojem će se na dostavu odluka i drugih dopisa maloljetniku odgovarajuće primjenjivati odredbe ZKP-a, s razlikom da maloljetnika poziva državni odvjetnik za mladež ili sudac za mladež. M aloljetniku se odluke neće dostavljati isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će se primjenjivati odredba članka 167. stavka 2. ZKP-a.

Uz članak 8.

U članak 63. ZSM-a predlaže se dodati stavak 8., radi transpozicije članka 8. Direktive. Navedeni članak Direktive regulira pravo uhićenog maloljetnika na liječnički pregled koji se obavlja ili na inicijativu nadležnih tijela, posebno u slučajevima kada specifične zdravstvene indikacije opravdavaju takav pregled, ili na zahtjev maloljetnika, njegova odvjetnika, nositelja roditeljske odgovornosti ili druge odgovarajuće odrasle osobe. Direktiva zahtijeva da se zaključak liječničkog pregleda zabilježi u pisanom obliku, a rezultati liječničkog pregleda uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja sposobnosti maloljetnika da bude podvrgnut ispitivanju ili drugim istražnim radnjama ili radnjama prikupljanja dokaza, ili drugim poduzetim ili predviđenim mjerama.

Uz članak 9.

U stavak 2. članka 66. ZSM-a dodaje se nova rečenica, kojom se transponira odredba članka 12. stavka 3. Direktive, a koja propisuje da kada maloljetnik u istražnom zatvoru navrši 18 godina, države članice predviđaju mogućnost da ta osoba, ako je to opravdano, ostane u odvojenom istražnom zatvoru u odnosu na druge odrasle osobe, uzimajući u obzir okolnosti te osobe i pod uvjetom da je to u skladu s najboljim interesom maloljetnika koji su u istražnom zatvoru s tom osobom.

Sukladno važećem članku 66. stavku 2. odvojenost maloljetnika u istražnom zatvoru od punoljetnih osoba osigurava se smještajem maloljetnika u zatvorenu zavodsku ustanovu. Do osnivanja zatvorenih zavodskih ustanova istražni zatvor određen maloljetniku izvršava se u posebnim zatvorskim jedinicama za maloljetnike u zatvorima u Bjelovaru, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Sisku, Splitu, Varaždinu, Zadru, Zagrebu i u Kaznionici i zatvoru u Šibeniku koje su osnovane odlukom Ministra pravosuđa od  22. svibnja 2013., KLASA: 730-02/13-01/45, URBROJ: 514-07-01-02-01/5-13-17.

Transpozicija članka 12. stavka 3. Direktive provodi se propisivanjem da će maloljetnik koji za vrijeme trajanja istražnog zatvora navrši 18 godina života ostati smješten u zatvorenoj zavodskoj ustanovi ako je to opravdano s obzirom na okolnosti koje se tiču maloljetnika i ako je to skladu s najboljim interesom drugih maloljetnika koji su smješteni zajedno s njim.

Uz članak 10.

Članak 75. stavak 5. točka 2., koji propisuje započinjanje kaznenog postupka prema maloljetniku, predlaže se dopuniti na način da je jasno propisano da kazneni postupak prema maloljetniku može započeti i određivanjem rasprave. Navedeno se predlaže obzirom da sjednica vijeća nije obvezan stadij postupka prema maloljetniku, već je predsjednik vijeća, po primitku prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, ovlašten donijeti odluku o određivanju sjednice vijeća ili rasprave.

Uz članak 11.

Članak 76. u stavku 1. propisuje da ispitivanje maloljetnika provodi policija prema odredbama ZSM-a i ZKP-a. Navedena odredba uvedena je kao posljedica donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' 70/17) kojim je u članku 208. a uvedeno policijsko ispitivanje osumnjičenika kao radnja s dokaznom snagom, i zbog potrebe usklađivanja ZSM-a s navedenom odredbom ZKP-a.

Stavak 2. regulira situaciju u kojoj maloljetnik nije ispitan po policiji ili po sucu za mladež prema članku 63. ZSM-a. U toj situaciji ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji .

U stavku 3. propisano je da za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, maloljetnik mora biti ispitan po državnom odvjetniku ili sucu za mladež, kako bi se osiguralo da u postupku za teža kaznena djela uvijek bude provedena formalna dokazna radnja ispitivanja maloljetnika.

Stavak 4. u bitnome odgovara dosadašnjem stavku 2. članka 76. ZSM-a, uz propisivanje da se ispitivanje maloljetnika snima i kad ga provodi policija, što je u skladu sa predloženim stavkom 1. članka 76.

Odredba važećeg stavka 3. članka 76. ZSM-a ispuštena je radi uklanjanja nedoumica oko toga koje procesne povrede dovode do nezakonitosti dokaza. Navedena odredba propisivala je kako zapisnik o ispitivanju maloljetnika ne može biti upotrijebljen kao dokaz ako ispitivanje nije snimljeno audio-video uređajem. Izostavljanje navedene odredbe imat će za posljedicu da će se na pitanje nezakonitosti ovog dokaza primjenjivati odredbe ZKP-a, sukladno njegovoj supsidijarnoj primjeni, kojima je propisan veći broj razloga koji onemogućavaju uporabu određenog iskaza kao dokaza u postupku.

Uz članak 12.

Članak 77. stavak 4. ZSM-a izmijenjen je u odnosu na dosad važeći tekst u dijelu druge rečenice, koja se odnosi na obavještavanje o poduzimanju dokazne radnje, propisivanjem da će, uz branitelja, obaviješten biti i maloljetnik. Navedena izmjena prati smisao prve rečenice istog članka i stavka, sukladno kojoj dokaznim radnjama, nakon što je maloljetnik ispitan, mogu biti prisutni maloljetnik i branitelj, a logična je uzimajući u obzir činjenicu da je maloljetnik, a ne njegov branitelj, stranka u postupku. Ujedno će se obavještavanjem maloljetnika o poduzimanju dokazne radnje osigurati primjena konfrontacijskog načela i kontradiktornost postupka.

Također se predlaže izmjena treće rečenice članka 77. stavka 4. ZSM-a, vezano za odobravanje nazočnosti drugih osoba dokaznim radnjama. Budući da se pitanje pratnje maloljetnika tijekom svih faza postupka predlaže regulirati novim člankom 53.b, a sukladno članku 15. Direktive, novi tekst stavka 4. članka 77. ZSM-a sadrži pozivanje na navedeni članak. Tijelo koje provodi dokaznu radnju može i dalje odobriti da radnji budu nazočni žrtva ili oštećenik.

Uz članak 13.

Stavak 3. članka 78. ZSM-a propisuje kome državni odvjetnik može povjeriti prikupljanje podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika i podataka o osobnim i obiteljskim prilikama. Umjesto kumulativnog propisivanja, predlaže se alternativno propisivanje povjeravanja prikupljanja navedenih podataka stručnom suradniku ili centru za socijalnu skrb, a radi  osiguranja poštivanja načela hitnosti postupka iz članka 4. ZSM-a.

Uz članak 14.

Navedena dopuna članka 83. stavka 3. ZSM-a predložena je kako bi se učinilo jasnim i nedvojbenim da sjednica vijeća nije obvezni stadij postupka prema maloljetniku, već je predsjednik vijeća, po primitku prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, ovlašten donijeti odluku o određivanju sjednice vijeća ili rasprave. Dopuna smisleno prati predloženu dopunu članka 75. stavka 5. točke 2. ZSM-a.

Uz članak 15.

Novi članak 83.a dodaje se u svrhu transponiranja članka 7. stavka 8. Direktive sukladno kojem države članice osiguravaju da se pojedinačna ocjena ažurira za vrijeme trajanja kaznenog postupka, u slučaju značajne promjene elemenata koji čine osnovu pojedinačne ocjene. Sukladno navedenom zahtjevu Direktive, propisuje se obveza sudu da temeljem izvješća stručnog suradnika, centra za socijalnu skrb ili drugih stručnih osoba ili tijela utvrdi jesu li tijekom trajanja postupka nastupile značajne promjene u odnosu na podatke iz članka 78. ZSM-a, kao i obveza stručnom suradniku, centru za socijalnu skrb ili drugim stručnim osobama ili tijelima da navedeno izvješće izrade.

Uz članak 16.

Izmjena članka 84. stavka 1. ZSM-a također je predložena u svrhu transponiranja članka 7. stavka 8. Direktive, navođenjem da će se na sjednicu vijeća pozvati i predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda. Navedeno propisivanje pozivanja na sjednicu vijeća, za razliku od dosad propisanog obavještavanja o sjednici vijeća, kao i proširivanje kruga osoba koje se pozivaju i na stručnog suradnika suda, poticajno će djelovati na navedene osobe da osiguraju svoju nazočnost na sjednici vijeća te informiraju sud o eventualnim promjenama u odnosu na podatke iz članka 78. ZSM-a, što za sud može imati značajnu vrijednost pri donošenju odluke.

Uz članak 17.

Novim stavkom 3. članka 89. transponira se odredba članka 22. Direktive sukladno kojoj države članice snose troškove koji nastaju zbog primjene članaka 7.( pravo na pojedinačnu ocjenu) , 8. (pravo na liječnički pregled) i 9. (audiovizualno snimanje ispitivanja) Direktive , bez obzira na ishod postupka, osim, u pogledu troškova nastalih primjenom članka 8. Direktive, ako su ti troškovi pokriveni zdravstvenim osiguranjem.

Uz članak 18.

U članku 90. ZSM-a briše se stavak 5. koji je propisivao da će maloljetnik biti pozvan na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda ako predsjednik vijeća ili vijeće ustanovi da bi njegova prisutnost bila korisna. Obzirom da ZKP u članku 475. stavku 2. predviđa povoljnije rješenje, jer propisuje da će se o sjednici vijeća izvijestiti stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici, a predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari, brisana je odredba stavka 5. članka 90. ZSM-a. Ovakvim propisivanjem postići će se da se na pitanje nazočnosti maloljetnika na sjednici vijeća drugostupanjskog suda supsidijarno primjenjuje odredba članka 475. stavka 2. ZKP-a, a sukladno općoj odredbi o primjeni prava iz članka 3. ZSM-a.

Uz članak 19.

Članak 91. stavak 2. ZSM-a odnosi se na situaciju u kojoj prvostupanjskom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera. Takva odluka po svojoj vrsti nije presuda već rješenje. Stoga je riječ ''presudu'' bilo potrebno zamijeniti višim rodnim pojmom ''odluku'', koji svojim značenjem obuhvaća i presudu i rješenje. Navedena izmjena ujedno predstavlja usklađivanje odredbe članka 91. stavka 2. ZSM-a unutar sebe, obzirom da odredba u istoj rečenici već koristi izraz ''odluka'' u odnosu na isto.

Uz članak 20.

Izmjena članka 99. ZSM-a, kojim je uređeno odlučivanje suda o promjenama u načinu izvršavanja odgojnih mjera, predložena je kako bi se otklonile dvojbe prilikom tumačenja propisa i neujednačenost prakse sudova u primjeni zakonskog teksta. Naime, uočeno je da su sudovi različito postupali u situaciji kada nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, na način da su neki sudovi u navedenoj situaciji o tome donosili posebno rješenje, a neki nisu. Praktične dvojbe dijelom su uzorkovane i izmjenom stavka 5. članka 99. ZSM-a iz 2015. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež, Narodne novine broj 56/15) sukladno kojoj izmjeni maloljetnik ili njegov zakonski zastupnik može ponovno staviti prijedlog iz stavka 1. toga članka protekom roka od tri mjeseca od pravomoćnosti prethodne odluke iz stavka 1. toga članka. Iz navedenog izričaja moguće je tumačiti da je sud dužan donijeti posebno rješenje i u situaciji kad nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, odnosno kad izrečena odgojna mjera ostaje na snazi.

Izmijenjeni tekst članka 99. ZSM-a jasno regulira kada je sud dužan donijeti rješenje, a kada se izvršenje izrečene odgojne mjere nastavlja bez donošenja posebnog rješenja. Navedeno je postignuto brisanjem iz stavka 5. riječi ''od pravomoćnosti prethodne odluke iz stavka 1. ovog članka'' i novim tekstom stavka 6. koji izričito propisuje da se ako nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere, izvršenje izrečene odgojne mjere nastavlja bez donošenja posebnog rješenja, a ako sud odluči obustaviti ili zamijeniti odgojnu mjeru, donijet će o tome rješenje.

Izmjene u stavcima 1. i 3. članka 99. ZSM-a izvršene su radi preciziranja zakonskog teksta, a stavci 2., 4. i 7. ostali su nepromijenjeni u odnosu na dosad važeći tekst zakona.

Uz članak 21.

Ovim člankom propisano je stupanje na snagu ovog Zakona. Imajući u vidu mali broj izmjena i dopuna ZSM-a, predlagatelj smatra da je vacatio legis od osam dana od dana objave u ''Narodnim novinama'' dovoljan da se s odredbama ovog Zakona upoznaju svi adresati na koje se isti odnosi.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO  DOPUNJUJU

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:

1) Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.)

2) Okvirna odluka Vijeća od 15. ožujka 2001. o položaju žrtava u kaznenom postupku (2001/220/PUP) (SL L 82, 22. 3. 2001.).

Posebne obveze

Članak 10.

(1) Sud maloljetniku izriče jednu ili više posebnih obveza, ako ocijeni da je primjerenim nalozima ili zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.

(2) Sud može maloljetniku izreći obvezu:

1) da se ispriča oštećeniku,

2) da prema vlastitim mogućnostima popravi štetu nanesenu kaznenim djelom,

3) da redovito pohađa školu,

4) da ne izostaje s radnog mjesta,

5) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,

6) da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje,

7) da raspolaže prihodima uz nadzor i savjet voditelja odgojne mjere,

8) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja,

9) da se suzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredaba i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu,

10) da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti,

11) da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade,

12) da sudjeluje na tečajevima za stručno osposobljavanje,

13) da bez posebnog odobrenja centra za socijalnu skrb ne može trajnije napustiti mjesto prebivališta ili boravišta,

14) da se radi provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača,

15) da se ne približava ili da ne uznemirava žrtvu,

16) druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo, osobne i obiteljske prilike maloljetnika.

(3) Pri izboru pojedinih obveza sud će voditi računa i o spremnosti maloljetnika da surađuje u njihovu ostvarivanju kao i o tome da one budu prilagođene njemu i uvjetima u kojima živi.

(4) Maloljetniku se ne smiju postavljati nerazumne i nemoguće obveze.

(5) Izrečene obveze mogu trajati najdulje do jedne godine.

(6) Sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili obustaviti.

(7) U okviru obveze iz točke 2. stavka 2. ovog članka sud će odrediti opseg, oblike i način popravljanja štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od šezdeset sati unutar roka od tri mjeseca i mora biti tako raspoređen da ne ometa maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.

(8) U okviru obveze iz točke 8. stavka 2. ovog članka sud smije odlučiti da maloljetnik radi najviše do stotinu i dvadeset sati u razdoblju od šest mjeseci, i to tako da se ne ometa maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.

(9) Centar za socijalnu skrb prati ispunjenje obveza. Izvršenje obveza iz točke 2., 8. i 10. stavka 2. ovog članka provodi, uz nadzor i sudjelovanje suda, centar za socijalnu skrb, iz točke 14. stavka 2. ovog članka nadležna ustanova za osposobljavanje vozača, a iz točke 15. stavka 2. ovog članka policija.

(10) Pri određivanju obveza iz stavka 2. ovog članka sud će maloljetnika posebno upozoriti da zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

Zastara izvršenja maloljetničkog zatvora

Članak 30.

Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izvršiti ako protekne:

– pet godina od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od pet godina,

– tri godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju duljem od tri godine,

– dvije godine od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.

Članak 48.

(1) U kaznenom postupku prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela koji nije navršio dvadeset i tri godine života primjenjuju se odredbe ovog Zakona, te odredbe Zakona o kaznenom postupku ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.

(2) Odredbe članka 53., članka 54. stavka 1. i 3., članka 55. i 56., članka 60. stavka 1., članka 63. do 68., članka 86. ovog Zakona ne primjenjuju se u postupku prema počinitelju koji je u vrijeme postupka navršio dvadeset i jednu godinu života.

Članak 54.

(1) Maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, kod donošenja odluke o zamjeni odgojne mjere zavodskom odgojnom mjerom i kod naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora.

(2) Ako državni odvjetnik odlučuje prema načelu svrhovitosti, maloljetnik može imati branitelja (članak 72.).

(3) Ako u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sam maloljetnik ili osobe koje su ovlaštene na uzimanje branitelja u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku, ne uzmu branitelja, postavit će mu ga po službenoj dužnosti sudac za mladež.

(4) Branitelj po službenoj dužnosti može biti samo odvjetnik koji ima praksu od najmanje pet godina kao odvjetnik ili kao dužnosnik u pravosudnom tijelu, osim u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, kada branitelj po službenoj dužnosti može biti samo odvjetnik koji ima praksu od najmanje osam godina kao odvjetnik ili kao dužnosnik u pravosudnom tijelu. Branitelj se postavlja iz reda odvjetnika koji moraju imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke mladeži te vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe, s liste odvjetnika za mladež Hrvatske odvjetničke komore.

(5) Maloljetnikov branitelj može biti samo odvjetnik.

(6) Ako je maloljetnik ispitan bez prisutnosti branitelja, zapisnik i snimka ispitivanja maloljetnika ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.

Članak 55.

(1) Maloljetnika se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih važnih okolnosti.

(2) Maloljetnika dovode bez vezivanja policijski službenici u civilnoj odjeći i u vozilu bez policijskih oznaka, osim ako to zbog okolnosti nije moguće.

(3) Iznimno, maloljetnika se može vezati ako se radi o opasnom počinitelju koji je sumnjiv da je počinio kazneno djelo s elementima nasilja.

(4) Dostava odluka i drugih dopisa maloljetniku obavlja se odgovarajućom primjenom odredaba članka 175. Zakona o kaznenom postupku time da ga poziva državni odvjetnik za mladež ili sudac za mladež. Maloljetniku se neće dostavljati odluke isticanjem na oglasnoj ploči suda, niti će se primjenjivati odredba članka 167. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku.

Uhićenje

Članak 63.

(1) Policija je ovlaštena uhititi maloljetnika pod uvjetima određenim u članku 107. Zakona o kaznenom postupku i mora ga odmah, a najkasnije u roku iz članka 109. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku dovesti pritvorskom nadzorniku ili ga pustiti na slobodu. O uhićenju pritvorski nadzornik odmah obavještava suca za mladež, državnog odvjetnika, maloljetnikove roditelje, odnosno skrbnika i centar za socijalnu skrb i to istodobno unosi u odgovarajuću evidenciju.

(2) Državni odvjetnik će naložiti da se uhićenog maloljetnika pusti na slobodu ili dovede sucu za mladež radi ispitivanja. Sudac za mladež dužan je ispitati uhićenog maloljetnika u roku od dvanaest sati od predaje pritvorskom nadzorniku. Tom ispitivanju obvezno prisustvuju državni odvjetnik i branitelj.

(3) Odmah nakon ispitivanja sudac za mladež će na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika odrediti pritvor ili istražni zatvor ili će uhićenog maloljetnika pustiti na slobodu.

(4) Protiv rješenja suca za mladež o određivanju pritvora ili odbijanju prijedloga državnog odvjetnika za određivanje pritvora, pritvorenik i državni odvjetnik imaju pravo žalbe u roku od šest sati, a o žalbi odlučuje vijeće iz članka 45. stavka 2., odnosno članka 45. stavka 4. ovog Zakona u roku od osam sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(5) Maloljetnik će u pritvorskoj jedinici biti odvojen od punoljetnih uhićenika.

(6) Pritvorski nadzornik će maloljetnika odmah pustiti na slobodu ako to naloži državni odvjetnik ili ako maloljetnik nije ispitan u roku iz stavka 2. ovog članka. Maloljetnik će biti pušten na slobodu ako u roku od dvadeset sati od trenutka predaje pritvorskom nadzorniku prema maloljetniku nije određen pritvor ili istražni zatvor.

(7) Ako zbog okolnosti ne može postupati sudac za mladež, radnje iz ovog članka poduzet će sudac istrage i o tome obavijestiti suca za mladež

Istražni zatvor prema maloljetniku

Članak 66.

(1) Kad prema Zakonu o kaznenom postupku postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora, prema maloljetniku će se istražni zatvor odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako njegovu svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu.

(2) Maloljetnik prema kojem je određen istražni zatvor iz stavka 1. ovog članka bit će smješten u zatvorenu zavodsku ustanovu.

(3) Zatvorena zavodska ustanova za smještaj maloljetnika iz stavka 2. ovog članka mora imati dijagnostički odjel i odjel za odgoj i rad u malim skupinama. Maloljetniku treba tijekom smještaja u zatvorenoj zavodskoj ustanovi omogućiti rad i poduku korisnu za njegov odgoj i zanimanje.

(4) Smještaj u zatvorenoj zavodskoj ustanovi uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

(5) Sudac za mladež dužan je u obavljanju nadzora nad izvršenjem istražnog zatvora smještajem u zatvorenu zavodsku ustanovu obilaziti maloljetnike jednom tjedno, primati od njih usmene i pisane pritužbe i poduzimati potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti otklone.

Članak 75.

(1) Kad se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku provodi istraga, prema maloljetniku će se provesti pripremni postupak.

(2) Pripremni postupak prema maloljetniku provodi državni odvjetnik za mladež.

(3) Rješenje o provođenju pripremnog postupka državni odvjetnik dostavlja maloljetniku, a oštećeniku i žrtvi dostavlja pouku o pravima koje ima prema Zakonu o kaznenom postupku uz upozorenje da je postupak prema maloljetniku tajan i da je odavanje tajne kazneno djelo.

(4) Ako se ne provodi pripremni postupak, može se postupiti prema članku 213., članku 213.a i članku 213.b Zakona o kaznenom postupku.

(5) Kazneni postupak prema maloljetniku započinje:

1) pravomoćnošću rješenja o provođenju pripremnog postupka,

2) određivanjem sjednice vijeća prema članku 83. stavku 3. ovog Zakona, ako pripremni postupak nije proveden.

Članak 76.

(1) Ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji i ako je ispitan prema članku 63. ovog Zakona.

(2) Svako ispitivanje maloljetnika koje provodi državni odvjetnik snima se audio-video uređajem.

(3) Ako je ispitivanje maloljetnika provedeno protivno stavku 2. ovog članka zapisnik o ispitivanju maloljetnika ne može biti upotrijebljen kao dokaz.

Članak 77.

(1) O vještačenju psihijatrijskim pregledom maloljetnika, tjelesnom pregledu i uzimanju tjelesnih uzoraka u dokazne svrhe od maloljetnika odlučuje nalogom sudac za mladež na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika.

(2) Dokazno ročište provodi sudac za mladež na prijedlog državnog odvjetnika ili maloljetnika.

(3) Dokaznom ročištu mora prisustvovati državni odvjetnik i branitelj maloljetnika.

(4) Nakon što je maloljetnik ispitan, dokaznim radnjama mogu biti prisutni maloljetnik i branitelj. O poduzimanju dokazne radnje bit će prije njezinog poduzimanja obaviješten branitelj, osim ako radnja ne trpi odgodu. Tijelo koje provodi radnju može odobriti da radnji budu nazočni predstavnik centra za socijalnu skrb i roditelji odnosno skrbnik maloljetnika, žrtva ili oštećenik.

(5) Ako je postupljeno protivno odredbama iz stavka 1. i 3. ovog članka, iskaz, predmet, zapisnik ili nalaz i mišljenje ne može biti upotrijebljen kao dokaz u postupku.

Članak 78.

(1) U postupku prema maloljetniku, uz činjenice koje se odnose na kazneno djelo, pribavit će se podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama.

(2) Radi utvrđivanja tih okolnosti ispitat će se maloljetnikov roditelj, njegov skrbnik i druge osobe koje mogu dati potrebne podatke. O tim okolnostima zatražit će se izvješće od centra za socijalnu skrb, a ako je prema maloljetniku bila primijenjena odgojna mjera, pribavit će se izvješće o primjeni te mjere.

(3) Podatke pribavlja državni odvjetnik koji može povjeriti prikupljanje tih podataka stručnom suradniku i centru za socijalnu skrb.

(4) Ako je to potrebno za ocjenu maloljetnikova zdravstvenog stanja, psihofizičke razvijenosti ili svojstava zatražit će se mišljenje liječnika, psihologa ili pedagoga. Mišljenje se može zatražiti i od zdravstvene, socijalne ili druge ustanove.

Članak 83.

(1) Kad predsjednik vijeća primi prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije postupit će u smislu članka 344. Zakona o kaznenom postupku te ispitati osnovanost prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije.

(2) Ako predsjednik vijeća ustanovi da nema osnove za vođenje postupka ili da ne bi bilo svrhovito (članak 71. stavak 1. i članak 73.) vođenje postupka prema maloljetniku, rješenjem će odbaciti prijedlog za izricanje maloljetničke sankcije. Protiv rješenja predsjednika vijeća državni odvjetnik i oštećenik mogu podnijeti žalbu. O žalbi odlučuje vijeće za mladež višeg suda.

(3) Ako predsjednik vijeća ne postupi po stavku 2. ovog članka, nalogom će, u roku od osam dana, odrediti sjednicu vijeća.

Članak 84.

(1) Na sjednicu vijeća pozvat će se državnog odvjetnika, maloljetnika, branitelja, roditelje maloljetnika, odnosno skrbnika, žrtvu i oštećenika, a o sjednici će se obavijestiti i može joj biti prisutan predstavnik centra za socijalnu skrb.

(2) Sjednica vijeća može se održati samo ako su prisutni državni odvjetnik i branitelj.

(3) U sjednici vijeća, maloljetniku koji se očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u prijedlogu državnog odvjetnika, mogu biti izrečene samo izvanzavodske odgojne mjere.

(4) Maloljetnički zatvor i zavodska odgojna mjera mogu biti izrečene samo nakon održane rasprave.

(5) Prema maloljetniku se ne primjenjuje odredba Zakona o kaznenom postupku o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankciji.