1. PRIJEDLOG ZAKONA O OSIGURANJU DEPOZITA

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o osiguranju depozita (Narodne novine, broj 177/2004, 119/2008, 153/2009 i  80/2013, u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuje se sustav zaštite, odnosno sustav osiguranja depozita kreditnih institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnicama kreditnih institucija u drugim državama članicama.

Važeći Zakon, zajedno s pripadajućim podzakonskim aktima, usklađen je s pravnom stečevinom Europske unije u području osiguranja depozita, koja je trenutno na snazi. Direktive Europske unije koje su prenesene u važeći Zakon jesu: Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L EU 135, 31. 5. 1994.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u odnosu na razine pokrića i odgode isplate (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 68, 13. 3. 2009.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 94/19/EZ).

Sukladno obvezi kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, donošenje ovoga Prijedloga zakona predlaže se prvenstveno radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s Direktivom 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/49/EU).

Osim usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, ovim Prijedlogom zakona dodatno se uređuju pojedina područja osiguranja depozita kod kreditnih institucija na temelju dosadašnjih iskustava u primjeni važećeg Zakona.

S obzirom da se Direktiva 94/19/EZ temelji na načelu minimalnog usklađivanja, trenutno u Europskoj uniji postoje brojni sustavi osiguranja depozita sa vrlo različitim karakteristikama. Rezultat su toga neujednačena pravila sustava osiguranja depozita kojima podliježu kreditne institucije pojedinih država članica kao i neujednačena razina zaštite za deponente diljem Europske unije.

Tijekom financijske krize pokazalo se da takva neusklađenost sustava osiguranja depozita na razini Europske unije može dodatno negativno utjecati na stabilnost financijskog sustava, a posebno u razdobljima stresa. Tako je u nekim slučajevima došlo do prebacivanja depozita, od strane deponenata, u one kreditne institucije u zemljama u kojima su razine osiguranja depozita bile više. Upravo na taj način, neusklađeni sustavi i razine osiguranja depozita uzrokuju dodatno opterećenje i iscrpljuju likvidnost kreditnih institucija. Osim toga pokazalo se da u razdobljima krize i financijske nestabilnosti, deponenti biraju najvišu razinu zaštite umjesto depozitnog proizvoda koji im je najbolje prilagođen, a čime, osim povećanog rizika likvidnosti, dolazi i do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

Iz navedenih razloga donesena je Direktiva 2014/49/EU, kao ključni element za ostvarenje unutarnjeg tržišta kako sa stajališta slobode poslovnog nastanka tako i sa stajališta slobode pružanja financijskih usluga, povećavajući istodobno stabilnost bankovnog sustava i zaštitu deponenata. Ključna zadaća sustava osiguranja depozita jest zaštita deponenata od posljedica nastupa osiguranog slučaja, odnosno posljedice stečaja kreditnih institucija. Kao rezultat implementacije Direktive 2014/49/EU, deponenti će profitirati od značajno poboljšanog pristupa sustavima osiguranja depozita, zahvaljujući proširenom opsegu pokrića, kraćim rokovima isplate, boljim informacijama i snažnijim zahtjevima financiranja.

Također bi primjena odredbi Direktive 2014/49/EU trebala omogućiti da sustav osiguranja depozita ne obavlja isključivo funkciju isplate deponenata nego da koristi raspoloživa financijska sredstva kako bi se spriječila propast kreditne institucije s ciljem izbjegavanja troškova plaćanja naknade deponentima i ostalih štetnih utjecaja. Međutim, te bi se mjere trebale provoditi prema jasno definiranom okviru te bi u svakom slučaju trebale biti u skladu s pravilima o državnim potporama. Sustavi osiguranja depozita bi, između ostalog, trebali raspolagati odgovarajućim sustavima i postupcima za odabir i provedbu takvih mjera te za praćenje povezanih rizika.

Sadržajne novosti u Prijedlogu zakona o osiguranju depozita, kako bi se isti uskladio sa Direktivom 2014/49/EU, odnose se na prebacivanje obveze financiranja sa poreznih obveznika na kreditne institucije, obuhvaćaju se srednja i velika trgovačka društva, a stvarni vlasnik mora biti identificiran prije nastupa osiguranog slučaja. Uz to se skraćuju rokovi za obračun i obeštećenje, uvodi se obvezna diferencirana premija najkasnije od 31. svibnja 2016. i pokriće iznad 100.000 EUR tzv. privremeni visoki saldo (do 130.000 EUR) u točno određenim i propisanim slučajevima, uvodi se obveza provođenja stres testova sustava osiguranja depozita te, konačno, propisuje se sudjelovanje odnosno doprinos sanaciji kreditnih institucija.

Formalne novosti u Prijedlogu zakona o osiguranju depozita kako bi se isti uskladio sa Direktivom 2014/19/EU odnose se na proširene pojmove, obveze dostavljanja i razmjene podataka (od strane kreditnih institucija, ali i među nadležnim, mjerodavnim i imenovanim tijelima koja na bilo koji način sudjeluju u sustavu osiguranja depozita), suradnju među sustavima osiguranja depozita te informiranje deponenata o sustavima osiguranja depozita.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM  POSTUPKU

U skladu sa člankom 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/2013) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, jer se ovaj Zakon donosi radi usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije.

KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O OSIGURANJU DEPOZITA

I. OPĆI DIO

Predmet i područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuju se pravila i postupci koji se odnose na osnivanje, funkcioniranje upravljanje i financiranje sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj.

(2) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i podružnica te kreditne institucije u drugoj državi članici obvezna je uključiti se u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Sustavom osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj upravlja Agencija za osiguranje depozita i sanaciju institucija (u daljnjem tekstu: Agencija), kao tijelo koje ima ovlasti i provodi postupke navedene u ovom Zakonu.

Pravo Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L EU 135, 31. 5. 1994.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u odnosu na razine pokrića i odgode isplate (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 68, 13. 3. 2009.).

2. Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/49/EU)

Pojmovi

Članak 3.

Za potrebe ovoga Zakona primjenjuju se sljedeći pojmovi:

1.      „Kreditna institucija“ znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 176, 27. 6. 2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013).

2.      „Podružnica“ znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio kreditne institucije i koja izravno obavlja sve ili neke transakcije svojstvene poslovanju kreditnih institucija.

3.      „Sustav osiguranja depozita“ znači sustav osiguranja depozita kako je uređen propisima u drugim državama članicama, a kojim se prenosi Direktiva 2014/49/EU a koji obuhvaća skup pravila i postupaka kojima podliježu svi članovi takvog sustava. U Republici Hrvatskoj je to sustav osiguranja depozita uređen ovim Zakonom.

4.      „Ciljana razina“ znači iznos financijskih sredstava kojeg sustav osiguranja depozita mora dosegnuti kroz određeno vremensko razdoblje, izražen kao postotak osiguranih depozita svih njegovih članova.

5.       „Nadležno tijelo” znači nacionalno nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013, a u Republici Hrvatskoj nadležno tijelo za kreditnu instituciju u skladu s člankom 11. Zakona o kreditnim institucijama je Hrvatska narodna banka.

6.       „Imenovano tijelo” je tijelo koje upravlja službeno priznatim sustavom osiguranja depozita u državi članici, a u Republici Hrvatskoj imenovano tijelo je Agencija .

7.      „Osigurani slučaj“ nastupa kada Hrvatska narodna banka donese rješenje o nedostupnosti depozita ili kada nadležni sud donese rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad kreditnom institucijom.

8.        „Depozit” znači svaki potražni saldo koji proizlazi iz sredstava preostalih na računu ili privremenih situacija proizašlih iz uobičajenih bankovnih transakcija koje kreditna institucija mora isplatiti prema primjenjivim zakonskim i ugovornim uvjetima, uključujući oročeni depozit i štedni depozit, ali isključujući potražni saldo ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

a)        postojanje depozita se može dokazati jedino financijskim instrumentom kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala osim ako se radi o štednom proizvodu koji se evidentira pomoću potvrde o depozitu koja je izdana imenovanoj osobi i koji postoji 2. srpnja 2014. godine

b)        glavnica depozita ne može se isplatiti po nominalnoj vrijednosti ili

c)        glavnica depozita naplativa je samo po nominalnoj vrijednosti prema posebnom jamstvu ili sporazumu koji pruža kreditna institucija ili treća strana.

9.      „Prihvatljiv odnosno podložni depozit” (u daljnjem tekstu: prihvatljiv depozit) je svaki depozit u kreditnoj instituciji koji je uključen u sustav osiguranja depozita, a koji nije isključen od zaštite temeljem članka 5. stavka 3. ovoga Zakona

10.  „Osigurani depozit” je dio prihvatljivog depozita koji ne prelazi razinu pokrića utvrđenu u članku 7. ovoga Zakona.

11.  „Deponent” je imatelj depozita ili u slučaju zajedničkog računa, svaki od imatelja depozita.

12.  „Zajednički račun” je račun otvoren na ime dvije ili više osoba imatelja računa, a preko kojeg dvije ili više osoba imaju prava koja se ostvaruju putem potpisa jedne ili više tih osoba.

13.  „Nedostupnost depozita” je depozit koji je dospio i koji treba biti isplaćen, ali koji kreditna institucija nije isplatila prema zakonskim ili ugovornim uvjetima koji su primjenjivi u tom slučaju, ako:

a)      je Hrvatska narodna banka, u skladu s člankom 70. zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, donijela rješenje o nedostupnosti depozita, odnosno određeno tijelo u drugoj državi članici je donijelo odluku kojom utvrđuje da kreditna institucija ne može niti će biti u mogućnosti, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, isplatiti dospjeli depozit ili

b)        je nadležni sud donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad kreditnom institucijom, odnosno pravosudno tijelo u drugoj državi članici je donijelo odluku, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom i koji imaju učinak suspendiranja prava deponenata na ostvarivanje potraživanja prema kreditnoj instituciji.

14.   „Raspoloživa financijska sredstva ” znači gotovina, depoziti i nisko-rizična imovina koja se može unovčiti u roku iz članka 11. stavak 3. ovoga Zakona

15.  „Nisko-rizična imovina” znači stavke koje ulaze u prvu ili drugu kategoriju koja je navedena u tablici 1. iz članka 336. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili bilo koja imovina koju nadležno ili imenovano tijelo smatra približno jednako sigurnom i likvidnom.

16.  „Matična država članica” znači matična država članica kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 43. Uredbe (EU) br. 575/2013.

17.  „Država članica domaćin” znači država članica domaćin kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 44. Uredbe (EU) br. 575/2013.

18.  „Država članica“ znači država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru (SL, L 1, 3.1.1994.).

19.  „Treća zemlja“ znači strana država koja nije država članica.

20.  „Financijska institucija“ znači financijsku instituciju kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 26. Uredbe (EU) br. 575/2013.

II. POSEBNI DIO

Ciljevi sustava osiguranja depozita

Članak 4.

Osnovni ciljevi sustava osiguranja depozita su:

1. zaštita deponenata od gubitka depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja,
2. očuvanje povjerenja deponenata,
3. doprinos stabilnosti cijelog financijskog sustava.

Prihvatljivost depozita i  pravo na obeštećenje

Članak 5.

(1) Prihvatljivim depozitima obuhvaćenim ovim Zakonom smatraju se svi depoziti koje u kreditnoj instituciji imaju deponenti, osim depozita isključenih temeljem stavaka 3. i 4. ovoga članka.

(2) Kada nastupi osigurani slučaj deponenti kreditne institucije, u odnosu na koju je osigurani slučaj nastupio, imaju pravo na obeštećenje do razine pokrića iz članka 7. ovoga Zakona.

(3) U smislu ostvarivanja prava iz stavka 2. ovoga članka prihvatljivim depozitom ne smatraju se:

1. depoziti drugih kreditnih institucija, bez obzira na njihovo sjedište, koji glase na njihovo ime i koji se vode za njihov račun,
2. instrumenti deponenata kreditne institucije u odnosu na koju je nastupio osigurani slučaj, a koji su uključeni u regulatorni kapital kako je to definirao člankom 4. stavkom 1. točkom 118. Uredbe (EU) br. 575/2013,
3. depoziti financijskih institucija,
4. dužnički vrijednosni papiri kreditne institucije u odnosu na koju je nastupio osigurani slučaj i obveze iz vlastitih akcepata i vlastitih mjenica,
5. depoziti društava za osiguranje i depoziti društava za reosiguranje u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje društava za osiguranje i reosiguranje,
6. depoziti dobrovoljnih te obveznih mirovinskih fondova u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje obveznih mirovinskih fondova i zakonom kojim se uređuje poslovanje dobrovoljnih mirovinskih fondova,
7. depoziti investicijskih društava u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala,
8. depoziti subjekta za zajednička ulaganja,
9. tražbine klijenata investicijskog društva, klijenata kreditne institucije za koje dotična kreditna institucija pruža određene investicijske usluge te klijenata društva za upravljanje investicijskim fondovima kada dotično društvo pruža investicijske usluge, a koje su uključene u sustav zaštite ulagača u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala,
10. depoziti javnopravnih tijela odnosno tijela države uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti kojima su posebnim zakonom povjereni određeni poslovi državne uprave,
11. depoziti koji proizlaze iz poslova u odnosu na koje su donesene pravomoćne presude za kazneno djelo pranja novca u skladu s Kaznenim zakonom
12. depoziti koji ne glase na ime nego na anonimnog donositelja šifrirane zaporke odnosno depoziti čiji imatelj nikad nije identificiran prije sklapanja ugovora o primanju depozita i obavljanja transakcije,
13. depoziti vladajućih, povezanih i ovisnih društava s kojima kreditna institucija, u odnosu na koju je nastupio osigurani slučaj, čini koncern,
14. depoziti članova uprave i članova nadzornog odbora koji su te funkcije obavljali na dan nastupa osiguranog slučaja ili u razdoblju 6 mjeseci prije nastupa osiguranog slučaja te depoziti dioničara koje sudjeluju s najmanje 5% u temeljnom kapitalu kreditne institucije,
15. depoziti revizorskih društava koja su obavila reviziju posljednjih financijskih izvješća kreditne institucije prije nastupa osiguranog slučaja,
16. depoziti ili dio depozita koje su deponenti primili nakon što je Hrvatska narodna banka oduzela odobrenje za rad kreditnoj instituciji te
17. depoziti koji su neposredno s kreditnom institucijom ugovorili visoku kamatu i pribavili imovinsku korist, a što je moglo prouzročiti financijske poteškoće kreditne institucije ili je pridonijelo bitnome pogoršanju financijskog položaja kreditne institucije.

(4) Pravo na obeštećenje iz stavka 2. ovoga članka nemaju ni deponenti koji imaju prebivalište, odnosno sjedište u inozemstvu ako njihovi depoziti po svojim obilježjima odgovaraju depozitima iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako je izričito ugovoreno da deponent bankovni račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), osnovanost prava na obeštećenje utvrđuje se s obzirom na osobu za čiji račun se vodi povjerenički bankovni račun, uz uvjet da je kreditna institucija provjerila i utvrdila identitet stranaka i stvarnog vlasnika prije uspostavljanja poslovnog odnosa i prije obavljanja transakcije.

(6) Imovinskopravni zahtjev s osnova prava iz stavka 2. ovoga članka zastarijeva u roku od 5 godina, nakon što je u „Narodnim novinama“ objavljeno da je nastupio osigurani slučaj.

(7) Pravo iz stavka 2. ovoga članka nije prenosivo, ali se može steći nasljeđivanjem.

(8) Agencija će odlukom pobliže utvrditi kriterije za određivanje visine kamate iz stavka 3. točke 17. ovoga članka.

(9) Za rješavanje svih sporova o osnovanosti i visini vjerovnikova prava na obeštećenje stvarno i mjesno je nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

Posebnosti bankovnih računa

Članak 6.

(1) Kod obračuna obeštećenja udio svakog deponenta u zajedničkom računu uzima se u obzir kod izračunavanja ograničenja iz članka 7. ovoga Zakona. Ako nije drugačije ugovoreno, tada se sredstva na računu dijele među deponentima na jednake dijelove.

(2) Svi bankovni računi društava bez pravne osobnosti, nasljednih i suvlasničkih zajednica smatraju se za potrebe ovoga Zakona depozitom jednog vjerovnika kreditne institucije.

(3) Ako je izričito ugovoreno da vjerovnik bankovni račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 7. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na stvarnog vlasnika, odnosno na osobu za čiji račun se vodi povjerenički bankovni račun, pod uvjetom da je kreditna institucija provjerila i utvrdila identitet stvarnog vlasnika prije uspostavljanja poslovnog odnosa i obavljanja transakcije te utvrdila pripadajući iznos stvarnog vlasnika prije nastupa osiguranog slučaja.

(4) Ako kreditna institucija nije u mogućnosti utvrditi identitete i pripadajuće iznose stvarnih vlasnika povjereničkih računa tada se za izračun obeštećenja, sukladno ovom Zakonu, povjerenički računi smatraju kao računi društava bez pravne osobnosti.

(5) Ako je na depozitu zasnovano založno pravo, neovisno o tome je li ono zasnovano dobrovoljno ili u sudskom postupku, zahtjev za obeštećenjem iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona mogu postaviti i založni dužnik i založni vjerovnik. Neovisno o tome tko je postavio zahtjev za isplatom prihvatljivog depozita, Agencija će svoju obvezu ispuniti na račun založnoga dužnika, a založno pravo nastavlja teretiti iznos isplaćenog obeštećenja.

(6) Pri izračunu iznosa obeštećenja depoziti fizičkih osoba koji se nalaze na računima otvorenim radi obavljanja njihove samostalne djelatnosti ili obrta, uključuju se u ukupni iznos obračuna te fizičke osobe do razine pokrića iz članka 7. ovoga Zakona.

Razina pokrića

Članak 7.

(1) Svaki deponent kreditne institucije koji je obuhvaćen sustavom osiguranja depozita, u trenutku kada nastupi osigurani slučaj u toj kreditnoj instituciji, ima pravo na obeštećenje do uključivo visine od 100.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan nastupa osiguranog slučaja.

(2) Osim navedenog ograničenja u stavku 1. ovoga članka, depoziti koji predstavljaju privremeni visoki saldo zaštićeni su u dodatnom iznosu do 30.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke odnosno do uključivo ukupne razine do 130.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, tri mjeseca nakon knjiženja iznosa ili tri mjeseca od trenutka kada takvi depoziti postanu pravno prenosivi, a odnose se na depozite:

1. od prodaje nekretnine u kojoj je deponent imao prebivalište ili boravište,
2. od transakcija vezanih uz događaje sklapanja braka, razvoda, umirovljenja, otpuštanja, invaliditeta, bolesti ili smrti, odnosno
3. utemeljene na plaćanju naknade iz osiguranja ili odštete za žrtve kaznenih djela ili žrtve pravosudnih pogrešaka.

(3) Agencija će odlukom detaljnije urediti kriterije i način dokazivanja navedenih kriterija za utvrđivanje depozita iz stavka 2. ovoga članka.

Obračun obeštećenja za osigurane depozite

Članak 8.

(1) Pravo deponenata na obeštećenje određuje se prema ukupnim sredstvima po svim njegovim depozitima koje je imao u kreditnoj instituciji u trenutku nastupa osiguranog slučaja uključujući i kamatu, umanjenim za sva potraživanja kreditne institucije prema njemu dospjela na dan nastupa osiguranog slučaja, a do razine pokrića utvrđene u članku 7. ovoga Zakona.

(2) Kreditna institucija mora prije sklapanja ugovora obavijestiti deponente da se njihove dospjele obveze prema kreditnoj instituciji uzimaju u obzir pri izračunavanju iznosa obeštećenja.

(3) Obračun obeštećenja za depozite u stranoj valuti obračunava se u kunama, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je vrijedio na dan nastupa osiguranog slučaja.

(4) Kamatom na osigurane depozite iz stavka 1. ovoga članka smatra se dospjela kamata i kamata na oročene depozite obračunata od zadnjeg redovnog obračuna do dana nastupa osiguranog slučaja primjenom ugovorene kamatne stope, a bez uvjeta postignuća ugovorenog  roka.

Pristupanje i članstvo u sustavu osiguranja depozita

Članak 9.

(1) Kreditna institucija kojoj je izdano odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke, dužna je uključiti se u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija.

(2) Kreditna institucija dužna je prije nego što počne poslovati platiti naknadu za uključivanje u sustav osiguranja depozita u iznosu od 0,3% svog inicijalnog kapitala.

(3) Kreditna institucija dužna je, prilikom podnošenja prijave za upis osnivanja u sudski registar, uz prijavu priložiti dokaz o uplati iznosa iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka ne ispunjava svoje obveze prema Agenciji ili ih ispunjava nepotpuno ili nepravovremeno, Agencija će o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ovlaštena je zahtijevati od kreditne institucije da svoje obveze ispuni u naknadnom roku te naložiti mjere potrebne za uredno ispunjavanje obveza kreditne institucije prema Agenciji.

(6) Ako kreditna institucija ne provede mjere iz stavka 5. ovoga članka Agencija može, uz suglasnost Hrvatske narodne banke isključiti kreditnu instituciju iz sustava osiguranja depozita.

(7) Agencija obavještava kreditnu instituciju o svojoj namjeri isključivanja kredite institucije iz članstva sustava osiguranja depozita 30 dana unaprijed. Ako kreditna institucija nije ispunila svoje obveze ni nakon proteka roka od 30 dana, Agencija isključuje kreditnu instituciju iz sustava osiguranja depozita.

(8) Depoziti deponirani prije dana isključenja kreditne institucije iz sustava osiguranja depozita Agencija osigurava do razine pokrića iz članka 7. ovoga Zakona.

(9) Agencija će odlukom detaljnije urediti postupak pristupanja u sustav osiguranja depozita.

Podružnica kreditne institucije sa sjedištem u državi članici

Članak 10.

(1) Ako kreditna institucija sa sjedištem u državi članici ima podružnicu u Republici Hrvatskoj, ta podružnica je uključena u sustav osiguranja depozita u matičnoj državi članici.

(2) Deponente podružnice iz stavka 1. ovoga članka, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, obeštećuje Agencija u ime i za račun sustava osiguranja depozita matične države članice u kojoj je ta kreditna institucija član.

(3) Agencija je ovlaštena surađivati s imenovanim tijelom koje upravlja sustavom osiguranja depozita matične države članice, razmjenjivati podatke i informacije potrebne za izvršenje isplate obeštećenja deponenata podružnice kreditne institucije sa sjedištem u toj državi članici.

(4) Agencija će provoditi isplatu obeštećenja iz stavka 2. ovoga članka temeljem detaljnih uputa i primljenih financijskih sredstava od sustava osiguranja depozita matične države članice. Agencija ne snosi troškove i odgovornost za postupanje u skladu s uputama sustava osiguranja depozita matične države članice. Agencija će i za sve dodatne troškove isplate iz stavka 2. ovoga članka teretiti sustav osiguranja depozita matične države članice.

(5) Agencija po potrebi sklapa sporazum o suradnji s imenovanim tijelom koje upravlja sustavom osiguranja depozita iz druge države članice. Razmjena podataka o osobnim podacima vrši se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje zaštita osobnih podataka kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti podataka u Europskoj uniji.

(6) Agencija obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (u daljnjem tekstu: EBA) o svakom sporazumu o suradnji koji je sklopila s imenovanim tijelom koje upravlja službeno priznatim sustavom osiguranja depozita matične države članice.

Podružnica kreditne institucije sa sjedištem u trećoj zemlji

Članak 11.

(1) Ako kreditna institucija sa sjedištem u trećoj zemlji ima podružnicu u Republici Hrvatskoj, ta podružnica mora biti uključena u službeno priznati sustav osiguranja depozita u trećoj zemlji gdje je sjedište te kreditne institucije. Ako kreditna institucija sa sjedištem u trećoj zemlji ima više podružnica u Republici Hrvatskoj, sve one se za potrebe ovoga Zakona smatraju jednom podružnicom.

(2) Kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka mora podnijeti Agenciji zahtjev za ocjenu sustava osiguranja depozita u koji je uključena prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenjem za rad podružnice Hrvatskoj narodnoj banci. Agencija je dužna donijeti ocjenu sustava osiguranja depozita u koji je kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka uključena u roku od 60 dana od zaprimanja potpunoga pisanog zahtjeva.

(3) Prilikom donošenja ocjene iz stavka 2. ovoga članka, Agencija procjenjuje sustav osiguranja depozita u koji je kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka uključena, vodeći pritom računa o vrstama depozita koji su osigurani, o iznosu osiguranih depozita po pojedinome vjerovniku, o karakteristikama sustava osiguranja, propisanim i očekivanim rokovima za isplatu osiguranih depozita te o mogućnosti sudske zaštite.

(4) Ako ocjenom iz stavka 3. ovoga članka Agencija utvrdi da sustav osiguranja depozita pruža manju zaštitu vjerovnicima od sustava osiguranja depozita sukladno ovome Zakonu, Agencija će naložiti kreditnoj instituciji da se u pogledu depozita podružnice uključi u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj.

(5) Podružnica kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka uključuje se u sustav osiguranja depozita uplatom naknade za uključivanje u sustav osiguranja depozita Republike Hrvatske. Naknada za pristupanje u sustav osiguranja depozita za podružnicu kreditne institucije iz stavka 1. ovog članka iznosi 0,3% minimalnog inicijalnog kapitala propisanog za osnivanje kreditne institucije u Republici Hrvatskoj.

(6) Podružnica kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka dužna je bez odgađanja obavijestiti Agenciju i Hrvatsku narodnu banku o svakoj promjeni u pogledu članstva kreditne institucije u sustavu osiguranja depozita u državi sjedišta kreditne institucije, kao i o promjeni karakteristika sustava osiguranja u koji je kreditna institucija uključena.

(7) Ako podružnica kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka ne ispunjava, ili nepotpuno ili nepravovremeno ispunjava svoje obveze prema Agenciji, Agencija će o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ovlaštena je zahtijevati od podružnice kreditne institucije da svoje obveze ispuni u naknadnom roku te odrediti mjere potrebne za uredno ispunjavanje obveza podružnice kreditne institucije prema Agenciji.

(9) Ako podružnica kreditne institucije ne provede mjere iz stavka 8. ovoga članka, Agencija može, uz suglasnost Hrvatske narodne banke, isključiti podružnicu kreditne institucije iz sustava osiguranja depozita i bez ostavljanja dodatnog roka. Dvanaest mjeseci nakon isključenja iz sustava osiguranja depozita Agencija osigurava isplatu prihvatljivih depozita podružnice kreditne institucije deponirane prije dana isključenja.

(10) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na kreditne institucije, na odgovarajući se način primjenjuju i na podružnicu kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka koje su uključene u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj.

III. ZADACI I OVLASTI

Financiranje sustava osiguranja depozita

Članak 12.

(1) Sustav osiguranja depozita financira se iz sredstava fonda osiguranja depozita koja se drže na posebnom računu otvorenom u Hrvatskoj narodnoj banci koji u tu svrhu otvara Agencija. Fondom osiguranja depozita upravlja Agencija u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Agencija najmanje jednom godišnje, podnosi izvještaj o radu te dostavlja mišljenje nezavisnog revizora ministru financija i Hrvatskom Saboru.

Fond osiguranja depozita

Članak 13.

(1) Izvori sredstava fonda osiguranja depozita su:

1. inicijalne naknade za pristupanje sustavu osiguranja depozita,
2. premije za osigurane depozite naplaćene od kreditnih institucija sukladno odredbama ovoga Zakona,
3. sredstva naplaćena u stečajnim postupcima nad kreditnim institucijama po osnovi isplate osiguranih depozita,
4. sredstva od naplate preuzete imovine kreditnih institucija nad kojima je otvoren stečajni postupak,
5. prihodi od ulaganja sredstava fonda osiguranja depozita i ostalih izvora.

(2) Radi ispunjenja obveza Agencija je ovlaštena u ime i za račun fonda osiguranja depozita:

1. Prikupiti sredstva izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira,
2. Prikupiti sredstva zaduživanjem kod:
3. kreditnih institucija u zemlji i inozemstvu,
4. institucionalnih investitora,
5. državnog proračuna Republike Hrvatske,
6. drugih sustava osiguranja depozita unutar Europske unije.

(3) Agencija se u ime i za račun fonda osiguranja depozita može zaduživati kod drugih sustava osiguranja depozita unutar Europske unije samo u slučaju:

1. nedostatka raspoloživih financijskih sredstava za ispunjenje svojih obveza u skladu s člankom 18. stavkom 2. ovoga Zakona,
2. ako ni temeljem prikupljenih izvanrednih premija u skladu sa člankom 14. stavkom 4. ovoga Zakona nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze
3. ako će pozajmljena sredstva koristiti za podmirenje obveza u skladu sa člankom 15. ovoga Zakona
4. ako prethodno nije u obvezi otplate zajma drugim sustavima osiguranja depozita,
5. ako pozajmljeni iznos ne premašuje 0,5% osiguranih depozita sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj,
6. ako je temeljem redovnih i izvanrednih premija u mogućnosti otplatiti zajam i kamatu u roku od 5 godina.

(4) Agencija će u slučaju pozajmljivanja iz stavka 3. ovoga članka osigurati prikupljanje premija na dovoljno visokoj razini koja će omogućiti postizanje ciljane razine iz članka 14. ovoga Zakona što je prije moguće.

(5) Agencija će obavijestiti EBA-u o traženom iznosu i razlozima zbog kojih smatra da su ispunjeni uvjeti za pozajmljivanje kod drugih sustava osiguranja depozita u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

Ciljana razina fonda osiguranja depozita

Članak 14.

(1) Sredstva fonda osiguranja depozita moraju iznositi najmanje 2,5% iznosa ukupne visine osiguranih depozita svih kreditnih institucija s odobrenjem za rad u Republici Hrvatskoj, a prema revidiranim financijskim izvještajima za prethodnu godinu, do 3. srpnja 2024.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako sredstva fonda osiguranja depozita prijeđu minimalnu ciljnu razinu 2,5% iznosa osiguranih depozita svih kreditnih institucija, visina premijske stope može biti određena i u nižem iznosu od iznosa utvrđenog u članku 21. stavku 5. ovoga Zakona, a o čemu odluku donosi Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke.

(3) Ako su raspoloživa sredstva fonda osiguranja depozita smanjena na manje od 1,5% iznosa ukupno osiguranih depozita, razina premije osiguranja bit će određena tako da se minimalna ciljna razina od 2,5% ukupno osiguranih depozita može postići u roku od šest godina, o čemu odluku donosi Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke.

(4) Ako raspoloživa sredstva u fondu osiguranja depozita nisu dovoljna za isplatu prihvatljivog depozita u trenutku nastanka osiguranog slučaja, Agencija može donijeti odluku o prikupljanju izvanredne premije od članica sustava osiguranja depozita, a koja ne prelazi 0,5% osiguranih depozita svih članova po kalendarskoj godini. U iznimnim okolnostima i uz suglasnost Hrvatske narodne banke, Agencija može zahtijevati i veće premije za osiguranja depozita.

(5) Hrvatska narodna banka može djelomično ili u cijelosti odgoditi obvezu plaćanja izvanredne premije kreditnoj instituciji ako bi ista ugrozila njezinu tekuću likvidnost. Takva odluka o odgodi donosi se na zahtjev kreditne institucije i može se odobriti na rok od najdulje 6 mjeseci te se iznimno može ponovno odobriti na isti rok.

(6) Obveza plaćanja premije nastupit će i prije roka iz stavka 5. ovoga članka ako njegovim plaćanjem više nije ugrožena likvidnost ili solventnost kreditne institucije.

(7) Premija za osigurane depozite iz stavaka 2. i 3. ovoga članka plaća se po posebnom pozivu i u roku od 15 dana od dana dostave računa.

(8) Agencija obavještava EBA-u do 31. ožujka svake godine o iznosu osiguranih depozita u Republici Hrvatskoj te o iznosu raspoloživih financijskih sredstava sustava osiguranja depozita na dan 31. prosinca prethodne godine.

Upotreba sredstava fonda osiguranja depozita

Članak 15.

(1) Sredstva fonda osiguranja depozita prvenstveno su namijenjena za isplatu obeštećenja deponentima kreditne institucije u slučaju nastupa osiguranog slučaja, u skladu s ovim  Zakonom.

(2) Sredstva fonda osiguranja depozita, osim za namjenu iz stavka 1. ovoga članka, koriste se i za:

1. plaćanje troškova nastalih u postupku isplate prihvatljivih depozita iz stavka 1. ovoga članka,
2. plaćanje troškova nastalih u postupku ostvarenja tražbina koje je Agencija stekla na temelju odredbe članka 20. stavka 9. ovoga Zakona,
3. troškove vezane uz iskup vrijednosnih papira,
4. otplatu zajmova uzetih radi podmirenja zahtjeva iz točke 1. ovoga stavka,
5. plaćanje pasivnih kamata,
6. financiranje mjera iz članka 16. ovoga Zakona
7. financiranje sanacije kreditne institucije u skladu sa člankom 22. ovoga Zakona te
8. financiranja poslovnih rashoda Agencije vezanih za sustav osiguranja depozita.

(4) Raspoloživa financijska sredstva fonda osiguranja depozita ulažu se u nisko-rizičnu imovinu na dovoljno raznolik način.

(5) Agencija može raspoloživa financijska sredstva pozajmiti sustavima osiguranja depozita drugih država članica kada za taj sustav financiranja nastupe okolnosti iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Agencija donosi odluku o davanju zajma sustavu osiguranja depozita druge države članice iz fonda osiguranja depozita. Odluka se dostavlja EBA-i, zajedno sa početnom kamatnom stopom i dogovorenim rokom vraćanja takvog zajma.  

Mjere za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja

Članak 16.

(1) Agencija može koristiti sredstva iz fonda osiguranja depozita u svrhu poduzimanja mjera za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja, a s ciljem povećanja likvidnosti i solventnosti kreditne institucije koja posluje s poteškoćama  ako su troškovi takve mjere manji od troškova koji bi nastali za sustav osiguranja depozita nastupom osiguranog slučaja.

(2) Agencija može koristiti sredstava iz fonda osiguranja iz stavka 1. ovoga članka uz uvjet da:

1. Agencija kao sanacijsko tijelo nije donijela odluku o otvaranju postupka sanacije nad kreditnom institucijom u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava,
2. Hrvatska narodna banka kao sanacijsko tijelo nije ustanovila  da su ispunjeni uvjeti za otvaranje postupka sanacije nad kreditnom institucijom u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava,
3. Kreditna institucija s poteškoćama je dostavila detaljno obrazloženje i Zahtjev za povećanje solventnosti i likvidnosti iz stavka 5. ovoga članka
4. Agencija nadzire provedbu mjera, restrukturiranje i povezane rizike kredite institucije kojoj je odobreno korištenje mjere za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja

(2) Mjere za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. ulaganje u dopunski kapital,
2. upisivanje i uplata novih dionica prilikom povećanja temeljnoga kapitala kreditne institucije,
3. otkup imovine,
4. izdavanje jamstava.

(3) Ukupan iznos sredstava koji se koristi u smislu mjera iz stavka 2. ovoga članka ne smije prijeći 50% iznosa osiguranih depozita kreditne institucije iskazane u zadnjemu Izvješću o stanju ukupnih i osiguranih depozita kreditne institucije koje kreditna institucija dostavlja Agenciji.

(4) Agencije donosi Odluku o poduzimanju mjera radi sprečavanja nastupa osiguranog slučaja na temelju osnovanosti i opravdanosti Zahtjeva za povećanje solventnosti i likvidnosti kojeg Agenciji podnosi kreditna institucija. Zahtjev za povećanje solventnosti i likvidnosti mora sadržavati vrstu mjera, nositelje provedbe, rokove ostvarivanja mjera, instrumente osiguranja te detaljan plan restrukturiranja kreditne institucije. Odlukom o poduzimanju mjera radi sprečavanja nastupa osiguranog slučaja reguliraju se sve obveze kreditne institucije i Agencije.

(5) Odluku iz stavka 4. ovoga članka kojom se prihvaća Zahtjev za povećanje solventnosti i likvidnosti donosi Agencije uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke te u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore i pravilima kojima se uređuju državne potpore financijskom sektoru.

(6) Donošenje Odluke iz stavka 4. ovoga članka te oblik, potrebnu dokumentaciju i sadržaj Zahtjeva za povećanje solventnosti i likvidnosti kao i sadržaj Plana restrukturiranja iz stavka 4. ovoga članka, detaljno će pravilnikom propisati  ministar financija.

Informiranje o sustavu osiguranja depozita

Članak 17.

(1) Kreditna institucija dužna je, prije sklapanja ugovora o primanju depozita, svojim postojećim i potencijalnim deponentima staviti na raspolaganje informacije o sustavu osiguranja depozita kojeg je članica, a oni potvrditi primitak tih informacija.

(2) Kreditna institucija dužna je deponentu barem jednom godišnje dostaviti informacije o sustavu osiguranja depozita kojeg je članica koje moraju minimalno sadržavati podatke o:

1. prihvatljivosti, odnosno o pravu na obeštećenje vezano uz predmetni depozit,
2. razini pokrića, odnosno o gornjoj granici prava na obeštećenje,
3. postupku obračuna i isplate obeštećenja po nastupu osiguranog slučaja,
4. valuti u kojoj se isplaćuje obeštećenje.

(3) Ako se deponent koristi internetskim bankarstvom, informacije o sustavu osiguranja depozita iz stavka 2. ovoga članka, mogu se dostaviti i elektroničkim putem. Kada deponent to traži, priopćavaju se u papirnatom obliku.

(4) U slučaju spajanja odnosno pripajanja, pretvorbe društava kćeri u podružnice ili sličnih transakcija kreditna institucija informira deponente barem 30 dana prije nego što takva transakcija počne proizvoditi pravni učinak, osim ako Hrvatska narodna banka dopusti kraći rok zbog poslovne tajne ili financijske stabilnosti.

(5) Nakon obavijesti o spajanju odnosno pripajanju ili pretvorbi ili sličnoj transakciji, deponenti imaju na raspolaganju rok od 3 mjeseca da, bez obveze plaćanja penala, povuku ili u drugu kreditnu instituciju prenesu svoje prihvatljive depozite, uključujući sve obračunate kamate i naknade iako oni u trenutku raskida ugovora premašuju razinu pokrića na temelju članka 7. ovoga Zakona.

(7) Informacije iz stavka 1. ovoga članka moraju biti lako dostupne na hrvatskome jeziku i na latiničnom pismu u svim podružnicama i poslovnicama kreditne institucije te na internetskoj stranici kreditne institucije.

(8) Podružnica kreditne institucije u drugoj državi članici odnosno trećoj zemlji informacije iz stavka 1. ovoga članka mora učiniti dostupnima na službenome jeziku države u kojoj se podružnica nalazi.

(9) Kreditna institucija ne smije klijentima naplaćivati informacije iz stavka 1. ovoga članka. Na zahtjev pojedinoga klijenta, kreditna institucija dužna je pružiti dodatne informacije o sustavu osiguranja depozita te uvjetima i postupku obeštećenja.

(10) Kreditna institucija ne smije koristiti svoju pripadnost sustavu osiguranja depozita za promidžbene svrhe. Kreditna institucija smije samo javno navesti podatak o tome da pripada sustavu osiguranja depozita.

(11) Obveze iz stavka 1. do 10. ovoga članka odnose se na odgovarajući način i na podružnicu kreditne institucije sa sjedištem u državi članici i na podružnicu kreditne institucije sa sjedištem u trećoj zemlji, s time da su dužne izričito navesti jesu ili nisu uključene u sustav osiguranja depozita te klijente informirati i o matičnom sustavu osiguranja depozita kojem eventualno pripadaju.

Nastup osiguranog slučaja i rokovi

Članak 18.

(1) Ako je Hrvatska narodna banka, u skladu s člankom 70. zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, donijela rješenje o nedostupnosti depozita, dužna je bez odgađanja takvo rješenje dostaviti Agenciji.

(2) Ako je nadležni sud donio rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad kreditnom institucijom, dužan je takvo rješenje dostaviti Agenciji.

(3) Od trenutka nastupa osiguranog slučaja iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka, Agencija je dužna započeti s poduzimanjem mjera kako bi u što kraćem roku pripremila obračun obeštećenja za deponente kreditne institucije i osigurala sredstva za obeštećenje. Za tu svrhu kreditna institucija dužna je Agenciji staviti na raspolaganje svu dokumentaciju koja je potrebna za obeštećenje deponenata kreditne institucije.

(4) Agencija je dužna osigurati da se ukupni iznos sredstava za isplatu obeštećenja stavi na raspolaganje unutar roka od 20 radnih dana nakon što je nastupio osigurani slučaj.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, Agencija je dužna osigurati da se u roku od 5 radnih dana od dana primitka zahtjeva deponenta, stavi na raspolaganje odgovarajući iznos sredstava za pokriće osnovnih životnih troškova od iznosa njegovih osiguranih depozita.

(6) Rok iz stavka 4. ovoga članka za izračun obeštećenja i stavljanja na raspolaganje iznosa sredstava može se produžiti ako:

se odnosi na depozite iz članka 6. ovoga Zakona,

1. Agencija ne može sa sigurnošću utvrditi ima li određena osoba pravo na obeštećenje ili ako je depozit predmet sudskog spora,
2. ako je na depozitu mjera ograničenja raspolaganja koju je odredilo tijelo u Republici Hrvatskoj ili međunarodno tijelo,
3. ako se iznos koji treba isplatiti smatra dijelom privremenog visokog salda kako je definirano u članku 7. stavku 2. ovoga Zakona,
4. ako se iznos obeštećenja isplaćuje putem sustava osiguranja depozita države članice domaćina ili
5. ako u posljednja 24 mjeseca nije bilo transakcije u odnosu na depozit.

(7) Agencija će uputom detaljnije urediti opseg, oblik i sadržaj dokumentacije koju je kreditna institucija dužna staviti na raspolaganje Agenciji sukladno stavku 2. ovoga članka.

(8) Agencija će uputom detaljnije propisati oblik zahtjeva koji je deponent dužan dostaviti Agenciji u slučaju iz stavka 4. ovoga članka kao i što se smatraju osnovni životni troškovi te prikladnom iznosu sredstava potrebnih radi pokrivanja osnovnih životnih troškova.

Vođenje poslovnih knjiga i izvještavanje

Članak 19.

(1) Kreditna institucija dužna je organizirati svoje poslovanje i voditi poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i sve ostale evidencije koje se odnose na depozite osigurane ovim Zakonom, u skladu s važećim propisima i standardima struke.

(2) Kreditna institucija dužna je poslovnu dokumentaciju i evidencije voditi na način koji omogućuje, u bilo kojem trenutku, provjeru postupa li kreditna institucija u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Kreditna institucija dužna je Agenciji dostavljati izvješća o poslovima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija je ovlaštena u bilo koje vrijeme i na zahtjev dobiti informacije potrebne radi pripremanja isplate obeštećenja deponentima ili radi provođenja testova otpornosti na stres.

(5) Također je ovlaštena pregledavati poslovne knjige kreditne institucije u dijelu njihovog poslovanja navedenog u stavku 1. ovoga članka.

(6) Agencija će donijeti uputu o obliku, sadržaju i rokovima, a dostavu izvješća iz stavka 3. ovoga članka.

Isplata obeštećenja za osigurane depozite

Članak 20.

(1) Agencija će bez odgađanja po nastupu osiguranog slučaja na internetskoj stranici Agencije te oglasom u najmanje dvjema dnevnim novinama, koje su dostupne na području cijele Republike Hrvatske, obavijestiti deponente kreditne institucije o nastupu osiguranog slučaja i o detaljima vezanim uz obveze Agencije da u ime i za račun fonda osiguranja depozita obešteti deponente kreditne institucije, u skladu s  odredbama ovoga Zakona. U toj obavijesti Agencija će deponente obavijestiti i o roku iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona te o mogućnosti njegova produženja.

(2) Kreditna institucija dužna je bez odgađanja obavijest iz stavka 1. ovoga članka proslijediti svim svojim deponentima.

(3) Prije isteka roka iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona Agencija je na svojoj internetskoj stranici te u glasilima u kojima je objavila obavijesti deponentima iz stavka 1. ovoga članka dužna uputiti poziv deponentima za podnošenje pojedinačnih zahtjeva za obeštećenje. U tom pozivu deponente se mora obavijestiti o načinu i rokovima za ostvarenje prava na obeštećenje.

(4) Deponent kreditne institucije je u svrhu isplate obeštećenja dužan Agenciji podnijeti zahtjev za isplatu  obeštećenja najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od poziva iz stavka 3. ovoga članka. Nakon proteka tog roka deponent kreditne institucije gubi pravo na obeštećenje, osim ako dokaže da ne odgovara za propuštanje roka.

(5) Agencija je dužna bez odgađanja ispitati podnesene zahtjeve za isplatu iz stavka 4. ovoga članka, a svoje obveze dužna je ispuniti najkasnije u roku od 7 radnih dana od zaprimanja urednog i potpunog zahtjeva.

(6) Ako deponent nije suglasan s iznosom obeštećenja dužan je podnijeti prigovor Agenciji. Ako se pravo deponenta tiče poslova za koje je protiv određenih osoba pokrenut kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca u skladu sa zakonom kojim se propisuju mjere i radnje radi sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma ili je Agencija podnijela prijavu za kazneno djelo, Agencija će deponentu uskratiti pravo na obeštećenje do završetka kaznenoga postupka.

(7) Ako je kreditna institucija obavijestila Agenciju o depozitima koji su nastali 3 mjeseca prije nastupa osiguranog slučaja prijenosom sredstava s računa depozita na više osoba kada kreditna institucija nije bila u mogućnosti izvršiti naloge za plaćanje zbog toga što na računu kreditne institucije nema pokrića ili o promjenama na računima depozita koje su bile poduzete u cilju stjecanja prava na isplatu obeštećenja u skladu s ovim Zakonom, a zbog čega je Agencija podnijela prijavu zbog kaznenih djela zlouporabe povlaštene informacije, pogodovanja vjerovnika ili zlouporabe položaja i ovlasti, Agencija će deponentu uskratiti pravo na obeštećenje do završetka kaznenoga postupka.

(8) Obeštećenjem deponenta na Agenciju prelazi tražbina deponenta prema kreditnoj instituciji u visini obeštećenja. Zajedno s tražbinom deponenta, na Agenciju prelazi i pravo da se u razmjernom iznosu koristi i svim sporednim pravima koja deponentu pripadaju naspram kreditne institucije. Ako se nad kreditnom institucijom otvori stečajni postupak, Agencija ima pravo i obvezu u stečajnom postupku prijaviti tražbinu u iznosu ukupne obveze po osnovi obeštećenja deponenta kreditne institucije, neovisno o tome je li u tom času već obeštetila deponente.

(9) Sva pisana komunikacija između Agencije i deponenata odvija se na službenom jeziku Republike Hrvatske, a u iznimnim slučajevima može se koristiti i engleski jezik.

(10) Ako kreditna institucija neposredno pruža uzajamno priznate usluge na području druge države članice, informacije se pružaju na jeziku koji je deponent odabrao prilikom otvaranja računa.

(11) Agencija će uputom detaljnije odrediti postupak isplate obeštećenja za osigurane depozite.

Premija za osigurane depozite

Članak 21.

(1) Kreditne institucije dužne su plaćati premiju za osigurane depozite sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Premija iz stavka 1. ovoga članka nije porezni prihod i upotrebljava se sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Osnovicu za izračun premije iz stavka 1. ovoga članka čini prosječan iznos osiguranih depozita i stupanj rizičnosti poslovanja kreditne institucije. Prosječan iznos osiguranih depozita izračunava se kao prosjek osiguranih depozita zadnjeg dana svakog mjeseca u tromjesečju.

(4) Kreditne institucije dužne su Agenciji dostaviti Izvješće o stanju ukupnih i osiguranih depozita za obračun premije i sve informacije potrebne za izračun premije  u roku od 10 dana po isteku mjeseca na koji se izvješće odnosi.

(5) Premija za osigurane depozite obračunava se tromjesečno na temelju podataka iz izvješća iz stavka 4. ovoga članka, u visini od 0,08% za svako tromjesečje.

(7) Hrvatska narodna banka, temeljem dostavljenih revidiranih podataka kreditnih institucija za prethodnu poslovnu godinu, dužna je dostaviti Agenciji ulazne parametre za izračun profila rizičnosti sukladno metodama za izračun diferencirane premije koje uređuje EBA.

(8) Podaci iz stavka 7. ovoga članka dostavljaju se najkasnije do 15. svibnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(9) Agencija je obvezna metodu izračuna premija za osigurane depozite dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci na prethodnu suglasnost te takvu usuglašenu metodu dostaviti EBA-i.

(10) Agencija je obvezna redovito usklađivati metode za izračun diferencirane premije sukladno smjernicama koje propisuje EBA.

(11) Odluku o vrsti premije i visini premijske stope iz stavka 5. ovoga članka donosi Agencija.

(12) Kreditne institucije dužne su premiju za osigurane depozite platiti najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave računa Agencije.

(13) Prilikom izračuna premije Agencija uzima u obzir i fazu poslovnog ciklusa te utjecaj procikličkih premija na visinu opterećenja za članice sustava osiguranja depozite.

Podrška financiranju sanacije kreditnih institucija

Članak 22.

(1) Sredstva fonda osiguranja depozita također se mogu koristiti i za financiranje sanacije kreditnih institucija u skladu s zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava. Agencija kao sanacijsko tijelo određuje iznos koji će se koristiti za financiranje sanacije kreditne institucije.

(2) Maksimalni iznos sredstava iz fonda osiguranja depozita koji se može koristiti za financiranje sanacije kreditne institucije ne može biti veći od iznosa gubitka kojeg bi fond osiguranja depozita pretrpio u slučaju da je umjesto sanacije, nad kreditnom institucijom otvoren stečajni postupak.

(3) Ako je procjenom iz članka 107. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava utvrđeno da je doprinos fonda osiguranja depozita bio veći od neto gubitaka koji bi nastali u stečajnom postupku, fond osiguranja depozita ima obeštećenje razlike od strane sanacijskog fonda u skladu s člankom 108. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.

Korištenje i zaštita podataka

Članak 23.

(1) Kreditna institucija dužna je surađivati s Agencijom i dostavljati joj sve informacije potrebne za uspostavu i održavanje učinkovitog sustava osiguranja depozita.

(2) Kreditna institucija dužna je osigurati da se podaci potrebni za trenutnu identifikaciju prihvatljivih depozita dostavljaju Agenciji na način koji će sačuvati njihovu povjerljivost i cjelokupnost te da budu točni, potpuni i ažurni kao i da budu dostupni Agenciji na zahtjev u bilo kojem trenutku.

(3) Agencija je dužna čuvati kao povjerljive podatke sve informacije o stanju pojedinačnih depozita koji su obuhvaćeni osiguranjem na temelju ovoga Zakona, kao i sve druge podatke, činjenice i okolnosti koje je saznala u izvršavanju svojih ovlaštenja i obveza temeljem ovoga Zakona.

(4) Agencija može koristiti povjerljive podatke do kojih je došla izvršavajući svoja ovlaštenja i obveze iz ovoga Zakona isključivo u svrhu za koju su dani u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje zaštita osobnih podataka kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti podataka u Europskoj uniji te ih ne smije priopćiti trećim osobama ili im omogućiti da ih doznaju ili iskoriste osim u slučajevima propisanim posebnim zakonima.

(5) Stavci 3. i 4. ovoga članka odnose se i na sve fizičke osobe koje u svojstvu zaposlenika ili u drugom svojstvu rade u Agenciji i imaju pristup povjerljivim podacima.

(6) Agencija kao imenovano i sanacijsko tijelo, Hrvatska narodna banka kao sanacijsko i nadležno tijelo, odnosno tijelo koje donosi odluku o nedostupnosti depozita u smislu ovoga Zakona međusobno surađuju i pružaju sve informacije potrebne za izvršavanje svojih ovlasti sukladno ovom Zakonu pridržavajući se odredbi o čuvanju povjerljivih informacija.

Nadzor nad primjenom ovoga Zakona

Članak 24.

(1) Agencija nadzire ispunjava li kreditna institucija obveze iz ovoga Zakona te provodi testove otpornosti na stres sustava osiguranja depozita i to najmanje svake 3 godine.

(2) Agencija je dužna razmjenjivati informacije o rezultatima provedenih testova otpornosti na stres s EBA-om pri čemu zaposlenik Agencije podliježu zahtjevima u vezi čuvanja profesionalne tajne u skladu s člankom 70. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ) (SL L EU 331, 15. 12. 2010.).

(3) Nadzor kreditne institucije obavlja stručni zaposlenik Agencije na temelju ovlaštenja direktora Agencije.

(4) Kreditna institucija je dužna na zahtjev ovlaštene osobe Agencije omogućiti obavljanje nadzora u prostorijama kreditne institucije. U tu svrhu kreditna institucija je dužna omogućiti ovlaštenoj osobi uvid i kontrolu poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije i evidencije u opsegu potrebnom za obavljanje kontrole i na zahtjev ovlaštene osobe uručiti računalne ispise, preslike poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije ili evidencije u papirnatom obliku ili u obliku elektroničkog zapisa na mediju.

(5) Kreditna institucija je dužna ovlaštenim osobama Agencije osigurati odgovarajuće uvjete za neometano obavljanje nadzora te osobe koje će osigurati pristup dokumentaciji i njezin pregled i koje će surađivati s ovlaštenim osobama Agencije.

(6) Nakon obavljenog nadzora iz stavka 4. ovoga članka ovlaštene osobe Agencije sastavljaju zapisnik o obavljenom nadzoru. U slučaju utvrđenja nepravilnosti ili neusklađenosti s ovim Zakonom Agencija će primjerak nalaza o obavljenoj kontroli osim kreditnoj institucije dostaviti i Hrvatskoj narodnoj banci.

(7) Agencija će donijeti uputu kojom će detaljno odrediti uvjete i način provedbe kontrole iz stavka 1. ovoga članka.

IV. PREKRŠAJNE ODREDBE

Odgovornost za štetu

Članak 25.

Zaposlenici Agencije ili bilo koja osoba koju Agencija ovlasti ne odgovara za štetu koja nastane tijekom obavljanja dužnosti u okviru ovog Zakona, osim ako se dokaže da su određenu radnju učinili ili propustili učiniti namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Prekršaji kreditne institucije

Članak 26.

(1) Ako kreditna institucija ne ispunjava obveze koje za nju proizlaze iz odredbi ovog Zakona, Agencija će podnijeti optužni prijedlog za počinjenje prekršaja nadležnom prekršajnom sudu te o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku koja će hitno poduzeti sve odgovarajuće mjere.

(2) Za prekršaj kaznit će se kreditna institucija novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna u slučajevima ako:

1. ne plati premiju osiguranja depozita u skladu s odredbama članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

2. Agenciji ne omogući nadzor nad kreditnom institucijom u skladu s člankom 24. ovoga Zakona,

3. Agenciji ne dostavi tražena izvješća u rokovima predviđenim ovim Zakonom.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba uprave kreditne institucije novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

V. PRIJELAZNE I Z AVRŠNE ODREDBE

Donošenje propisa

Članak 27.

(1) Ministar financija je dužan najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Pravilnik iz članka 16. stavak 7. ovoga Zakona.

(2) Direktor Agencije dužan je najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Odluku iz članak 7. stavka 3., članka 9. stavka 9. ovoga Zakona i Upute iz članka 18. stavaka 7. i 8., članka 19. stavka 6., članka 20. stavka 11. i članka 24. stavka 7. ovoga Zakona.