1.UVOD

Proizvodnja voća i povrća u Republici Hrvatskoj ne uspijeva ostvariti svoje prirodne potencijale i ostaje uskraćena za svoj gospodarski napredak uslijed nepovoljnog tržišnog položaja proizvođača. Manji proizvođači, koji dominiraju proizvodnom strukturom u Hrvatskoj, uglavnom sudjeluju u kratkim lancima vrijednosti koji obično završavaju na lokalnim zelenim ili veleprodajnim tržištima. Međusobno povezivanje proizvođača omogućava da veći dio novostvorene dodatne vrijednosti proizvoda ostane proizvođaču, umjesto da se kroz opskrbni lanac, preko velikog broja sudionika u procesu distribucije, prelije izvan lokalnog gospodarstva. Ako kapaciteti hladnjača nisu dovoljni i/ili nedovoljno organizirani da prihvate od proizvođača željenu količinu voća i povrća na čuvanje, voćarska i povrtlarska proizvodnja izložena je sezonskim oscilacijama cijena, riziku i dugoročno razvojnoj nesigurnosti. Konkurentnost u globaliziranom tržištu razumijeva količinom i kvalitetom sigurnu ponudu.

Stoga je u cilju stvaranja nužnih preduvjeta proizvođačima voća i povrća za ovladavanje vlastitim tržišnim položajem potrebno utvrditi ključna područja intervencije i mjere kojima će se to ostvariti.

2. SEKTOR VOĆA I POVRĆA

2.1. PROIZVODNJA I TRŽIŠTE

Republika Hrvatska raspolaže poželjnim klimatskim, pedološkim i hidrološkim potencijalima za proizvodnju raznolikog voća i povrća, unatoč kojima se proizvodnja voća i povrća ne razvija na željeni način u smjeru zadovoljavanja potreba stanovništva, turizma, prehrambene industrije i izvoza. Proizvodnja voća odvija se na oko 30.000 ha, a proizvedene količine bilježe kontinuirani pad od 2013. godine. Prosječna proizvodnja u razdoblju od 2013. do 2017. godine iznosila je 217 tisuća tona (nisu dostupni konačni podaci za 2018. godinu). Pri tome treba uzeti u obzir kako su 2016. i 2017. godina klimatski bile vrlo nepovoljne te je proizvodnja u 2017. godini pala na svega 133 tisuće tona. U ukupnoj proizvedenim količinama voća najveći udio čine jabuke 39%, zatim mandarina 23%, šljiva 7 %, višnja i trešnja 4 %, breskva i nektarina 3%, kruške 2% i jagode 2%.

Proizvodnja povrća odvija se na površini od oko 19.000 ha (prema podacima o podnesenim zahtjevima za potporu koji se značajno razlikuju od podataka Državno zavoda za statistiku uslijed drugačijeg obuhvata podataka). Prosječna godišnja proizvodnja povrća u razdoblju od 2013. do 2017. iznosila je 207 tisuća tona. Najzastupljenije vrste povrća koje su se proizvodile u Republici Hrvatskoj tijekom 2017. godine bile su dinje i lubenice 18%, rajčica 14%, kupus 14%, luk i češnjak 7%, paprika 7%, mrkva 5%, krastavac i kornišon  4%, grah i grašak 3 % te salata 2%.

Dio ukupne proizvodnje voća i povrća je namijenjen za tržište i konzumaciju u svježem obliku dok je dio proizvodnje, posebno proizvodnja povrća, namijenjen za preradu.

Kao najvažniji faktori koji ograničavaju intenzivniji razvoj proizvodnje voća i povrća i čine ju nedostatnom za potrebe tržišta izdvajaju se mala veličina gospodarstva te nezadovoljavajuća starosna i obrazovna struktura proizvođača što utječe na manju konkurentnost na tržištu i slabiju održivost poljoprivrednih gospodarstava. Daljnji faktori manje konkurentnosti proizvodnje voća i povrća leže u nedovoljnoj povezanosti proizvođača i nedostatku rashladnog prostora za čuvanje pakiranje i distribuciju i neusklađenosti sa zahtjevima potražnje što je posebno vidljivo u sortimentu koji ne prati trendove tržišta i nedostatku kapaciteta za kvalitetno čuvanje i pripremu voća i povrća za tržište.

Stoga proizvedene količine teško nalaze put do tržišta kako bi kvalitetom i količinama konkurirali ostalom voću i povrću. U prilog tome govore i podaci da je tijekom 2017. godine uvezeno 200.053 t voća ukupne vrijednosti 180.308.220 EUR, dok je izvezeno u vrijednosti od 34,5 milijuna EUR, čime je ostvarena negativna vanjskotrgovinska bilanca, odnosno deficit u iznosu od 145,8 milijuna EUR. Uvoz povrća u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu veći je za 3,8% (vrijednost uvoza povrća u 2017. godini veća je za 3.867.015 EUR), dok je iskazano količinski, uvoz povrća povećan za 10% (u 2017. godini uvezeno je 11.578 t povrća više nego u 2016. godini).

2.2. PROIZVOĐAČKE ORGANIZACIJE

Republika Hrvatska provodi niz mjera u cilju organiziranja opskrbnog lanca poljoprivrednih proizvoda pa tako i u sektoru voća i povrća, pri tome prateći najnovije europske trendove koji usmjeravaju proizvođače organiziranom pristupu tržištu. Unatoč tome, evidentno je kako osjetno zaostajemo za europskim prosjekom kada je u pitanju organiziranost proizvođača, a pogotovo za starijim državama članicama u kojima je stupanj organiziranja značajno viši od prosjeka novih država članica. Nedostatak organiziranosti u sektoru voća i povrća reflektira se u vidu ponavljajućih obrazaca sezonskih tržišnih naprezanja na teret proizvođača.

Fragmentirani lanci vrijednosti sprječavaju sposobnost mikro, malih i srednjih proizvođača da dodaju vrijednost i iskoriste nove tržišne prilike. Niska produktivnost, otežana nedovoljnim upravljanjem kvalitetom i slabim tržišnim vezama, utječe na sposobnost proizvođača - osobito malih i srednjih proizvođača - da se natječu s uvozom i iskoriste nove izvozne mogućnosti koje stvara tržište EU. Manji proizvođači, koji dominiraju proizvodnom strukturom u Hrvatskoj, uglavnom sudjeluju u kratkim lancima vrijednosti koji se obično završavaju na lokalnim zelenim ili veleprodajnim tržištima. U međuvremenu, nedostatak pristupa dovoljno velikim i pouzdanim količinama kvalitetnih inputa dodatno ograničava konkurentnost poljoprivrednih prerađivača hrane.

Međusobno povezivanje proizvođača omogućava da veći dio novostvorene dodatne vrijednosti proizvoda ostane proizvođaču, umjesto da se kroz opskrbni lanac, preko velikog broja sudionika u procesu distribucije, prelije izvan lokalnog gospodarstva.

Suvremene organizacije proizvođača jačaju položaj manjih proizvođača u poljoprivredno-prehrambenim vrijednosnim lancima olakšavajući zajedničku nabavu i opskrbu inputima, omogućujući pristup financijama i podjelu troškova ulaganja, razmjenu najboljih praksi, provođenje istraživanja tržišta i povećanje pregovaračke moći u odnosu prema otkupljivačima i trgovcima. Osim toga, povećavaju razinu produktivnosti pridržavajući se standarda kvalitete proizvodnje, konsolidirajući proizvodne rezultate, provodeći primarnu preradu i zajednički marketing gotovih proizvoda. Okupljanje i udruživanje proizvođača pruža mnoge mogućnosti kroz zajednički marketing i nastup na tržištu, pozicioniranje proizvoda na tržištu, proizvodnju većih količina ujednačene kvalitete kao i zajedničko korištenje proizvodnih kapaciteta. Sve to može značajno utjecati na jačanje promocije kroz povećanu informiranost potrošača i u konačnici na povećanje konkurentnosti odnosno povoljne financijske rezultate.

Međutim, organizacija proizvođača u Hrvatskoj iznimno je slaba. Vrijednost proizvodnje svježeg voća i povrća u 2017. godini iznosila je 1,045 milijarde kuna (izvor DZS) dok se ukupna vrijednost utržene proizvodnje četiri priznate proizvođačke organizacije koje okupljaju 72 proizvođača kreće na razini od svega 9,14 milijuna kuna. Može se zaključiti kako je takva razina organiziranosti proizvođača u sektoru voća i povrća nedostatna kako bi značajno ojačala njihov položaj i pregovaračku moć.

2.3. ANALIZA SKLADIŠNIH KAPACITETA

S obzirom da kapaciteti hladnjača nisu dovoljni i/ili nedovoljno organizirani da prihvate od proizvođača željenu količinu voća i povrća na čuvanje, voćarska i povrćarska proizvodnja izložena je sezonskim oscilacijama cijena, velike, trenutačne rizičnosti i dugoročno razvojne nesigurnosti. Isto tako, ako su organizacijski i funkcionalno vezane uz trgovinu, a ne voćarsku i povrćarsku proizvodnju na poljoprivrednim gospodarstvima, tada hladnjače postaju servis u službi distribucije i trgovine, a ne željenog infrastrukturnog poticanja proizvodnje. Stoga servis čuvanja u hladnjačama za manje proizvođače treba izgraditi kao njihov vlastiti servis (infrastruktura) potpore voćarskoj i povrćarskoj proizvodnji te organizacijski uz njih vezati  kako bi proizvođači bili u konkurentnom položaju na tržištu.

Za potrebe izrade ovog Akcijskog plana, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu napravila je analizu proizvodnje, raspoloživih kapaciteta za čuvanje te procjenu nedostatka skladišnog prostora po županijama. Za procjenu potrebe rashladnih kapaciteta u RH analizirana je struktura voćnjaka prema starosti i prema veličini ukupnog posjeda poljoprivrednih gospodarstava. S obzirom da udio manjih voćnjaka (ukupna veličina posjeda manja od 1 ha) ujedno predstavlja i stare voćnjake (stariji od 20 godina), stručna procjena HAPIH-a je da oni nisu tržišno značajni te nisu uključeni u analizu potreba za rashladnim kapacitetima. Proizvođači sa voćnjacima većim od 1 ha koji nisu stariji od 20 godina su korišteni kao osnova za analizu potreba rashladnih kapaciteta. Osnova za analizu potreba rashladnih kapaciteta za voće su jabuka i mandarina. Za procjenu godišnje proizvodnje korišten je prosječan prinos jabuke od 30 t/ha, a mandarine 35 t/ha.

Potrebe za rashladnim prostorom procijenjene su na temelju podataka o kulturama koje se mogu čuvati. Prinosi povrćarskih kultura procijenjeni su temeljem podataka o prosječnim urodima po hektaru. Za procjenu potreba rashladnih kapaciteta za povrće izuzet je dio povrćarske proizvodnje za koji je procijenjeno da se neće skladištiti već će ići u direktnu preradu.

Rezultati analize prikazani su tablici 1.

Tablica 1. Sumarna analiza projekcije proizvodnje, raspoloživih kapaciteta za čuvanje te procjena nedostatka skladišnog prostora po županijama

Izvor: Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu

3. CILJ AKCIJSKOG PLANA

Cilj Akcijskog plana je stvoriti nužne preduvjete proizvođačima voća i povrća za ovladavanje vlastitim tržišnim položajem.

Očekivanja su da će provedba akcijskog plana doprinijeti

–unapređenju položaja proizvođača voća i povrća u lancu opskrbe

–organiziranju proizvođača u proizvođačke organizacije

–poboljšanju prihoda proizvođača voća i povrća te posebno mikro i malih poljoprivrednih gospodarstava

–stabilizaciji tržišta voća i povrća

–regionalnom gospodarskom razvoju

–prepoznatljivosti domaćeg voća i povrća na policama trgovačkih centara te na taj način pružiti potrošaču informaciju o porijeklu proizvoda i slobodu izbora kod kupnje.

Također je važno naglasiti da se ovime jača cjelokupni lanac opskrbe, jer koncentracija ponude može doprinijeti i drugim dionicima lanca u vidu smanjenja transportnih troškova, ali i troškova koji su izravno povezani sa smanjenjem broja dobavljača.

4. KLJUČNA PODRUČJA INTERVENCIJE

4.1. JAČANJE SKLADIŠNIH KAPACITETA

Konkurentnost u globaliziranom tržištu razumijeva količinom i kvalitetom sigurnu ponudu. Voćarska i povrtlarska proizvodnja s manjih poljoprivrednih ne može osigurati stalnu opskrbu tržišta velikih kupaca. Po kapacitetima i proizvodnji manji proizvođači, trebaju se organizirati kako bi kroz sustav sinergije povećali svoju pojedinačnu konkurentnost. Mreža hladnjača je najprihvatljivije sustavno rješenje problema povezivanja velikog broja gospodarskih jedinica razasutih na širokom proizvodnom prostoru. Mrežom hladnjača troškovno bi se optimizirala opskrbno-prodajna logistika voćara i povrćara s obiteljskih gospodarstava. Također bi se smanjili opći troškovi pojedinačne izgradnje, standardizirala bi se tehnologija i kvaliteta čuvanja proizvoda, te omogućilo skupno strateško istraživanje tržišta i uvođenje prepoznatljive oznake za određenu vrstu voća i povrća.

Uslijed sezonskog utjecaja na kretanje cijena dolazi do odljeva dobiti od poljoprivrednih proizvođača prema trgovcima koja je «uskraćena» proizvođačima kao razvojno poticajna s jedne strane i monopolski, realizirane ekstra dobiti trgovaca u distribucijskom lancu jabuke s druge strane.

Tražeći dublje razloge inertnosti sektora voća i povrća u procesima organiziranja, uz razloge koji se već uvriježeno provlače kada tražimo odgovor na pitanje zašto mjere nisu učinkovite (npr. povijesno nasljeđe i loša iskustva zadrugarstva prema istraživanju Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije), fokus je usmjeren na analizu dijela lanca koji fizički objedinjava i povezuje ponudu primarnih proizvođača i daljnjih karika u lancu (bez obzira radi li se o otkupljivačima, distributerima ili trgovcima). U tom smislu utvrđen je nedostatak skladišnih i doradbenih kapaciteta koje prepoznajemo kao ključno mjesto objedinjavanja i okrupnjavanja ponude, a samim time i mjesto organiziranja proizvođača. Mali proizvođači nemaju dostupna potrebna financijska sredstva kako bi zadovoljili potrebe za obrtnim kapitalom i investicijama u isto vrijeme. Stoga nisu u mogućnosti usmjeriti svoj vlastiti kapital u investicije, jer isti koriste za pokrivanje kratkoročnih potreba.

Kako bi premostili ovu financijsku prazninu potporu je potrebno usmjeriti investiciji u javnu infrastrukturu koja donosi široki spektar koristi koja se prelijeva na cijeli lanac u vidu smanjenja troškova.

Raspolaganje skladišnim kapacitetima doprinijelo bi promjeni položaja proizvođača, jer za razliku od samostalnog nastupa na tržištu iz pozicije pojedinog poljoprivrednog gospodarstva koje nije u mogućnosti primjereno skladištiti proizvedene količine, ne bi bili pod pritiskom  prodaje uslijed nedostatka mogućnosti privremenog skladištenja proizvoda do stvaranja boljih tržišnih uvjeta. Stoga se može reći da je time omogućen bolji tržišni i ravnopravniji pregovarački položaj proizvođača. Troškovno bi se optimizirala opskrbno-prodajna logistika voćara i povrćara, smanjili bi se opći troškovi pojedinačne izgradnje, standardizirala bi se tehnologija i kvaliteta čuvanja proizvoda, omogućilo skupno strateško istraživanje tržišta, kontrola s jednog mjesta, uvođenje e-trgovine voćem i povrćem, doradu i preradu voća i povrća kao alternativni i rasteretni kanal plasmana voća i povrća pri velikoj alternativnoj rodnosti kao i ostale servisne poslove u ime i za račun voćara i povrćara vezanih uz zajedničku hladnjaču.

Dodatno skladišni i doradbeni  kapaciteti postaju platforma interesnog okupljanja proizvođača što stimulira stvaranje i/ili jačanje proizvođački organizacija koje provode zajedničke aktivnosti u ime i za interes proizvođača kanalizirane kroz te kapacitete. Naime navedeni kapaciteti trebali bi biti dostupni za korištenje proizvođačkim organizacijama.

Temeljem provedenih analiza površina i proizvodnje voća i povrća te postojećih rashladnih kapaciteta vidljiv je nedostatak suvremenih rashladnih kapaciteta u Hrvatskoj. U većini županija postojeći rashladni kapaciteti za voće i povrće su nedostatni u odnosu na procijenjenu godišnju proizvodnju te postoji potreba gradnje novih skladišnih kapaciteta.

Postoje potrebe za gradnjom dva tipa skladišnih kapaciteta.

Prvi tip skladišnih kapaciteta odnosi se na izgradnju regionalnih skladišno distribucijskih centara u glavnim proizvodnim regijama. Analiza pokazuju potrebu za izgradnjom sedam (7) skladišno distribucijskih centara, pojedinačnog kapaciteta od 5.000 tona (ukupno 35.000 tona), koji u svom sastavu pored rashladnog prostora za voće i povrće imaju i potrebnu infrastrukturu za kompletnu pripremu proizvoda za tržište (sortiranje, pakiranje, distribucija i sl.).

Pored toga, potrebna je izgradnja trinaest (13) skladišnih centara pojedinačnog kapaciteta 3.000 tona (ukupno 39.000 tona) čija je prvenstvena namjena skladištenje voća i povrća.

METODOLOGIJA

Kao jedan od glavnih razloga nedostatnosti proizvodnje voća i povrća u Republici Hrvatskoj je  nedostatak skladišno-rashladnih prostora u kojim bi se ti proizvodi organizirano prikupljali, adekvatno označavali i pripremali za tržište.

U analitici potreba za skladišno-rashladnim prostorom korištene su one voćarske i povrćarske kulture koje se mogu čuvati duže vrijeme (od 3 mjeseca  na više).

Za izradu analize proizvodnje voća i povrća kao osnova utvrđivanja kapaciteta potreba izgradnje skladišno-rashladnog prostora na području Republike Hrvatske korišteni su slijedeći izvori podataka;

1.Jabuka i mandarina korišteni su za analizu potreba rashladnih kapaciteta za voćem.Za utvrđivanje površina voćnjaka izvor je Upisnik voćnjaka u Agenciji  za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: APPRRR) pri čemu se podaci o Jedinstvenom zahtjevu mogu pronaći na mrežnoj stranici www.apprrr.hr. (izvor Ministarstvo poljoprivrede obrada HAPIH)

2. Analizirana je struktura voćnjaka prema starosti i prema veličini ukupnog posjeda poljoprivrednih gospodarstava. S obzirom da je udio manjih voćnjaka (ukupna veličina posjeda manja od 1 ha) ujedno predstavlja i stare voćnjake (stariji od 20 godina), stručna procjena HAPIH-a je da oni nisu tržišno značajni te nisu uključeni u analizu potreba za rashladnim kapacitetima. Proizvođači sa voćnjacima većim od 1 ha koji nisu stariji od 20 godina korišteni su kao osnova za analizu potreba rashladnih kapaciteta. Za procjenu godišnje proizvodnje korišten je prosječan prirod jabuke od 30 t/ha, a mandarine 35 t/ha.

3.Za analizu povrćarske proizvodnje korišteni su podaci iz Jedinstvenog zahtjeva u 2018. godini pri čemu se podaci o Jedinstvenom zahtjevu mogu pronaći na mrežnoj stranici www.apprrr.hr. (izvor Ministarstvo poljoprivrede obrada HAPIH)

4. Potrebe za rashladnim prostorom procijenjene su na temelju podataka o povrćarskim  kulturama koje se mogu čuvati. Prinosi povrćarskih kultura procijenjeni su temeljem podataka o prosječnim urodima po hektaru. Povrće kao jednogodišnja kultura podložna je fluktuacijama u proizvodnji te je u analizi  uzeta  pretpostavka da će dio povrća završiti u preradi

5.U projekciji potreba za izgradnjom rashladno-skladišnih kapaciteta vodilo se računa da će dio proizvodnje voća i povrća biti direktno plasiran na tržište. Također se vodilo računa o zadovoljenju kapaciteta na regionalnoj razini odnosno da će dio proizvodnje biti uskladišten i distribuiran kroz SDC.(mogućnost skladištenja i migracija roba iz županija gdje postoji manjak kapaciteta u županije iz okruženja gdje postoje slobodni skladišni kapaciteti). Cjelokupni sustav pretpostavlja umreženost izgrađenih kapaciteta u Hrvatskoj.

6.Popis rashladnih kapaciteta ustupilo je Ministarstvo poljoprivrede (obradio HAPIH)

7.Podaci o vanjsko trgovinskoj razmjeni voća i povrća preuzeti su od Hrvatske gospodarske komore.

8.Podatke o proizvedenim količinama voća i povrća na razini Republike Hrvatske korišteni su podaci Državnog zavoda za statistiku prema jasno definiranoj metodologiji dostupnoj na njihovim mrežnim stranicama. Ovi podaci korišteni su samo za prikaz stanja proizvodnje u Hrvatskoj te nisu uključeni u analizu potreba za rashladnim prostorom.

Tablica 2. Projekcija potrebe izgradnje skladišnih kapaciteta u Hrvatskoj

Izvor: Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu

4.2. JAČANJE UPRAVLJAČKIH KAPACITETA PROIZVOĐAČKIH ORGANIZACIJA

Izgradnja skladišnih kapaciteta treba biti praćena jačanjem kapaciteta proizvođača i proizvođačkih organizacija voća i povrća u području ekonomije, financija i poslovnog upravljanja kako bi ovladali nužnim vještinama i znanjima potrebnim za maksimalno iskorištenje javne infrastrukture.

Aktivnosti proizvođačkih organizacija koje mogu stvoriti korist za svoje članove uključuju pristup tržištu, razmjenu informacija, jačanje pregovaračke moći i usvajanje inovacija i standarda kvalitete. Podupiranje umrežavanja i povezivanja u cilju razmjene iskustava i znanja može doprinijeti njihovom boljem razumijevanju prednosti i nedostataka te stimulirati njihov rast.

Ublažiti rizike povezane sa slabom organizacijom proizvođača moguće je izgradnjom kapaciteta proizvođačkih organizacija razmjenom dobrih praksi, kao što su jasno definirani tržišno orijentirani ciljevi, obvezni sporazumi o opskrbi, odgovarajuće strukture i čvrsta načela poslovanja i upravljanja. U tom smislu, tehnička i poslovna pomoć mogla bi biti posebno učinkovita kako bi se pomogla uspostava i razvoj organizacije proizvođača.

Prilikom osiguravanja financijske potpore za uspostavu i rad proizvođačkih organizacija procjena njihove održivosti presudna je kako bi se izbjeglo neučinkovito korištenje javnih sredstava.

4.3. JAČANJE TRŽIŠNE PREPOZNATLJIVOSTI

Potrebno je osigurati materijalne preduvjete uspješne tržišne komunikacije koja može pridonijeti boljoj vidljivosti i vrijednosnoj percepciji voća i povrća. Za potrošača je važno imati informaciju o porijeklu proizvoda sve do razine informacije s kojeg gospodarstva dolazi. Međutim nije ništa manje važno proizvođaču saznanje da je potrošaču dostupna informacija o porijeklu proizvoda koji je isporučio. Uz navedene informacije proizvod postaje prepoznatljiv i vrjedniji. To je ujedno i razlog zbog čega je potrebno izgraditi povjerenje potrošača u kvalitetan sustav sljedivosti i označavanja voća i povrća od proizvodnje do potrošača. Navedeno je moguće postići digitalizacijom i posebnim sustavom označavanja u okviru skladišta/distributivnih centara kao središnjeg mjesta razmjene svih podataka o voću i povrću koje je tu dopremljeno kao svježi proizvod i otpremljeno kao finalni proizvod.

5. PROVEDBA PLANA

U odnosu na ključna područja intervencije akcijski plan predviđa sljedeće mjere

–Mjera 1. Izrada tipske projektne dokumentacije

–Mjera 2. Izgradnja javne infrastrukture za skladištenje voća i povrća uz korištenje obnovljivih izvora energije

–Mjera 3. Edukacija i potpora proizvođačkim organizacijama u području upravljanja i financija

–Mjera 4. Digitalizacija skladišta/distributivnih centara

–Mjera 5. Uspostava nacionalnog sustava označavanja voća i povrća i stvaranje prepoznatljive oznake

5.1. MJERE

5.1.1. MJERA 1. Izrada tipske projektne dokumentacije

Za provedbu Mjere 1. nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje javnim natječajem odabire provoditelja izrade tipske projektne dokumentacije u cilju optimiziranja troškova izgradnje javne infrastrukture za skladištenje voća i povrća.

5.1.2. MJERA 2. Izgradnja javne infrastrukture za skladištenje voća i povrća uz korištenje obnovljivih izvora energije

Za provedbu Mjere 2. nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje će sufinancirati ulaganja u javnu infrastrukturu za skladištenje voća i povrća čime se omogućuje zaštita i očuvanje fizioloških i nutritivnih vrijednosti voća i povrća od trenutka berbe do plasmana na tržište. Troškovno bi se optimizirala opskrbno-prodajna logistika voćara i povrćara, smanjili bi se opći troškovi pojedinačne izgradnje, standardizirala bi se tehnologija i kvaliteta čuvanja proizvoda, omogućilo skupno strateško istraživanje tržišta i uvođenje prepoznatljive oznake za određenu vrstu voća i povrća. Kontrola ekološki incidentnih situacija s jednog mjesta, uvođenje E-trgovine voćem i povrćem, doradu i preradu voća i povrća kao alternativni i odteretni kanal plasmana voća i povrća pri velikoj alternativnoj rodnosti kao i ostale servisne poslove u ime i za račun voćara i povrćara vezanih uz zajedničku hladnjaču.

5.1.3. MJERA 3. Edukacija i potpora proizvođačkim organizacijama u području upravljanja i financija

Za provedbu Mjere 3. nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje će kroz radionice prikazati važnost poslovnog i tržišnog organiziranja poljoprivrednika, načela važna za osnivanje proizvođačkih organizacija u cilju objedinjavanja ponude, način ostvarivanja potpora za njihovo osnivanje i početak rada te primjenu modela upravljanja. Ublažiti rizike povezane sa slabom organizacijom proizvođača moguće je izgradnjom kapaciteta proizvođačkih organizacija razmjenom dobrih praksi, kao što su jasno definirani tržišno orijentirani ciljevi, obvezni sporazumi o opskrbi, odgovarajuće strukture i čvrsta načela poslovanja i upravljanja.

5.1.4. MJERA 4. Digitalizacija skladišta/distributivnih centara

Za provedbu mjere 4. nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje će sufinancirati ulaganja u digitalizaciju sustava za praćenje proizvoda. Digitalizacija skladišnih kapaciteta s ciljem praćenja sljedivosti proizvoda od proizvođača do pakirnice kako bi u pakirnici prije izlaska iz objekta proizvod mogao biti primjereno označen za daljnju distribuciju. Time se osigurava prvi preduvjet za tržišnu prepoznatljivost takvog voća i povrća uz mogućnost kontrole ekološki incidentnih situacija s jednog mjesta, uvođenje E-trgovine voćem i povrćem, planiranje proizvodnje kao i ostale servisne poslove u ime i za račun voćara i povrćara vezanih uz zajedničku hladnjaču.

5.1.5. MJERA 5. Uspostava nacionalnog sustava označavanja voća i povrća i stvaranje prepoznatljive oznake

Za provedbu mjere 5. nadležno je Ministarstvo poljoprivrede koje će razviti pravni okvir za nacionalni sustav neobaveznog označavanja voća i povrća koristeći informacije prikupljene digitaliziranim sustavom praćenja voća od polja do potrošača. Cilj mjere je omogućiti uspostavu nacionalnog sustava za označavanje voća i povrća prepoznatljivom oznakom koja će jasno ukazivati na podrijetlo proizvoda, odnosno da je voće i povrće proizvedeno u Republici Hrvatskoj. Ovime se stvara platforma za sustav označavanja koji proizvođača stavlja u prvi plan, a istovremeno potrošaču jasno ukazuje na domaće podrijetlo označenih proizvoda.

5.2. VREMENSKI OKVIR PROVEDBE MJERA