Članak 1.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 82/13, 159/13, 22/14 i 154/14) u članku 1.a dodaje se podstavak 4. koji glasi:

„- Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29. 6. 1989.)”.

Članak 2.

U članku 3. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, u skladu s odredbama ovoga Zakona, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj i ostalim podzakonskim aktima u području zdravstva.“.

Članak 3.

U članku 4. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Intersektorska suradnja kojom se ostvaruje društvena skrb za zdravlje iz stavka 1. ovoga članka uređuje se posebnim propisom koji donosi nadležno tijelo.“.

Članak 4.

U članku 5. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Republika Hrvatska svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje tako da:

planira zdravstvenu zaštitu i određuje strategiju razvoja zdravstvene zaštite,

osigurava zakonsku osnovu za ostvarivanje ciljeva zdravstvene zaštite,

mjerama porezne i gospodarske politike potiče razvijanje zdravih životnih navika,

osigurava uvjete za zdravstveno prosvjećivanje stanovništva i provođenje nacionalnih strategija i preventivnih programa,

osigurava uvjete za opskrbu stanovništva djelotvornim, kvalitetnim i neškodljivim krvnim  pripravcima i presadcima ljudskog podrijetla (organi, tkiva i stanice)  na načelima dobrovoljnog, neplaćenog darivanja i samodostatnosti,

osigurava razvoj zdravstveno-informacijskog sustava u Republici Hrvatskoj,

osigurava razvoj sustava e-zdravlja i telemedicine u Republici Hrvatskoj,

osigurava razvoj znanstvene djelatnosti za potrebe zdravstvene zaštite,

osigurava uvjete za edukaciju zdravstvenih kadrova,

osigurava društvenu skrb za zdravlje  provođenjem mjera na području zaštite zdravlja radnika od štetnih čimbenika radnog okoliša mjerama koje radnicima osiguravaju zaštitu od fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti na radu i u radnom okolišu, te zaštitu od povećanih psihosocijalnih rizika,

i druge poslove vezane uz ostvarivanje ciljeva i zadaća na području zdravstvene zaštite.“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„Mjere iz stavka 2. ovoga članka provode se sukladno programu mjera zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša koji donosi ministar nadležan za zdravlje (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.“.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„Program mjera iz stavka 3. ovoga članka svake dvije godine izrađuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Državnim zavodom za radiološku i nuklearnu sigurnost.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 5.

U članku 8. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava sredstva za:

– programiranje, usklađivanje, provođenje i praćenje izvršenja zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja stanovništva te promicanja zdravlja u skladu s planom zdravstvene zaštite,

– proučavanje i praćenje stanja zdravlja stanovništva,

– provođenje nacionalnih preventivnih programa za poboljšanje zdravlja stanovništva,

– epidemiološko praćenje, sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti uključujući neprekidno 24 sata dnevno sustav pripravnosti te ranog uzbunjivanja i odgovora, kao  i kroničnih masovnih bolesti uključujući alkoholizam, pušenje, ovisnost o drogi i druge ovisnosti,

– hitnu medicinsku pomoć, osim za osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

–zdravstveno-statističku i drugu socijalno-medicinsku djelatnost od značaja za Republiku Hrvatsku, uključujući državne registre kojima se prati zdravstveno stanje i pobol stanovništva te baze podataka od javnozdravstvenog interesa,

– financiranje znanstvene djelatnosti na području zdravstvene zaštite,

– prikupljanje i pripremu medicinskih pripravaka i presadaka ljudskog podrijetla (organi, tkiva i stanice, te krvni pripravci) te njihovu primjenu, odnosno presađivanje,

– zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj te nepoznatog prebivališta koje nemaju obvezno zdravstveno osiguranje i nemaju sredstava za podmirenje troškova zdravstvene zaštite,

– provođenje mjera zdravstvene ekologije od interesa za Republiku Hrvatsku, sukladno programu mjera iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona,

– osiguranje i praćenje provođenja, zaštite i promicanja prava pacijenata,

– druge zadaće iz svoje nadležnosti određene ovim Zakonom, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj,

- troškove zdravstvene zaštite po posebnim propisima.“.

Članak 6.

U članku 9. stavku 1. podstavku 6. iza riječi: „otkrivanja bolesti“ dodaju se riječi: „te osiguravaju provedbu Nacionalnih preventivnih programa,“.

U podstavku  9. riječi: „za zdravstvo“ zamjenjuju se riječima: „za zdravlje“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„Jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave može osigurati sredstva za zdravstvenu zaštitu stanovnika na svom području iznad utvrđenog standarda prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.“.

U stavku 6. iza riječi: „povećani broj korisnika zdravstvene zaštite“ stavlja se točka, a riječi: “za vrijeme turističke sezone“ brišu se.

Članak 7.

U članku 11. iza riječi: „bolničkoj zdravstvenoj zaštiti“ briše se točka i dodaje se zarez i riječi: “,te na načelima supsidijarnosti i funkcionalne integracije.“.

Članak 8.

Iza članka 16. dodaju se članci 16.a i 16.b koji glase:

„Članak 16. a

Načelo supsidijarnosti osigurava rješavanje zdravstvenog problema na najnižoj razini pružanja zdravstvene zaštite na kojoj je to moguće.

Članak 16. b

Načelo funkcionalne integracije osigurava suradnju zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti, suradnju bolnica uz restrukturiranje i osuvremenjivanje bolnica na osnovi zajedničkog razvoja, unapređuju se i usklađuju procesi upravljanja, dijagnostičko terapijski postupci, dobra klinička praksa, kao i svi drugi oblici operativnih metodologija usmjerenih prema boljoj kvaliteti usluga, ishodima liječenja, povećanoj djelotvornosti, zadovoljstvu korisnika i pružatelja zdravstvenih usluga te posljedičnoj dugoročnoj racionalizaciji troškova sustava.“.

Članak 9.

U članku 17. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. mjere i aktivnosti za sprečavanje, pravodobno otkrivanje i suzbijanje zaraznih i kroničnih bolesti koje uključuju provođenje nacionalnih preventivnih programa na tom području,“.

Točka 6. mijenja se i glasi:

„6. liječenje i rehabilitacija oboljelih i ozlijeđenih osoba, te osoba s invaliditetom,“.

Točka 8. mijenja se i glasi:

„8. osiguravanje palijativne skrbi,“.

U točki 12. iza riječi: „umrlih“ briše se točka i dodaju se riječi: “i utvrđivanje vremena i uzroka smrti.“.

Članak 10.

U članku 20. u stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

„1. liječničke preglede i dijagnostičke postupke radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti  uz propisivanje preventivnih mjera kada se pretpostavlja da će imati učinka.“.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„4. upoznavanje radnika o mogućem oštećenju zdravlja na poslovima na kojima radi, davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zaštitnim sredstvima,“.

Točka 5. mijenja se i glasi:

„5. edukaciju radnika za  pružanje  prve pomoći na mjestu rada,“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Specifičnu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini provodi tim medicine rada u suradnji s drugim stručnjacima, a na sekundarnoj razini i na razini državnog zavoda Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu koji sudjeluje u dijagnostici i utvrđivanju profesionalne bolesti.“.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 11.

Članak 21. mijenja se i glasi:

„Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju sukladno ovome Zakonu, Zakonu o zaštiti na radu, Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i drugih zakona kojima se regulira specifična zdravstvena zaštita.“.

Članak 12.

U članku 23. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Svaka osoba obvezna je svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu s odredbama ovoga Zakona te drugim propisima koji uređuju obvezno zdravstveno osiguranje i uputama o liječenju doktora medicine i doktora dentalne medicine i preuzima osobnu odgovornost za posljedice po svoje zdravlje kada se ne pridržava tih uputa.“

U stavku 4. riječ: „ravnatelja“ zamjenjuje se riječju: „direktora“.

U stavku 5. riječ: „Ravnatelj“ zamjenjuje se riječju: „Direktor“.

Članak 13.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća:

– praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unapređenje zdravlja stanovnika,

– sprečavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika,

– preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima na svom području,

– zdravstvenu zaštitu osoba starijih od 65 godina,

– zdravstvenu zaštitu žena,

– zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom,

– preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima preventivne zdravstvene zaštite i organiziranjem obveznih preventivnih pregleda,

– promicanje zdravlja što obuhvaća unaprjeđenje i zaštitu tjelesnog i mentalnog zdravlja u zajednici djelujući na bihevioralne, biološke i socijalne rizike za zdravlje,

– higijensko-epidemiološku zaštitu,

– sprečavanje, otkrivanje i liječenje bolesti zubi i usta s rehabilitacijom,

– zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju,

– patronažne posjete,

– zdravstvenu njegu u kući bolesnika,

– medicinu rada,

– hitnu medicinu,

– palijativnu skrb,

– izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti,

– opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskim proizvodima,

– sanitetski prijevoz,

– telemedicinu,

- zdravstvenu ekologiju,

te drugu potrebnu zdravstvenu zaštitu.

Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti:

– opće/obiteljske medicine,

– zdravstvene zaštite predškolske djece,

– preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata,

– javnog zdravstva,

– zdravstvene zaštite žena,

– dentalne zdravstvene zaštite,

– higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite,

– medicine rada,

- promicanje zdravlja,

– izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti,

– patronažne zdravstvene zaštite,

– zdravstvene njege u kući bolesnika,

– hitne medicine,

– sanitetskog prijevoza,

– palijativne skrbi,

– ljekarništva,  

– laboratorijske dijagnostike,

– telemedicine,

- zdravstvene ekologije,

- i druge djelatnosti koje su u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti.“.

Članak 14.

U članku 27. stavak 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju doktori medicine, specijalisti obiteljske (opće) medicine, specijalisti pedijatrije, specijalisti ginekologije, specijalisti medicine rada, specijalisti medicine rada i sporta i specijalisti školske i adolescentne medicine u timu s prvostupnicom sestrinstva ili medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege, specijalisti hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege s dodatnom edukacijom iz hitne medicine, doktor medicine s dodatnom edukacijom iz hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege s dodatnom edukacijom iz hitne medicine, prvostupnica sestrinstva sa završenim stručnim usavršavanjem u obliku specijalizacije iz hitne medicine u timu najmanje s medicinskom sestrom-medicinskim  ehničarom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege s dodatnom edukacijom iz hitne medicine, ili medicinskom sestrom-medicinskim  ehničarom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege sa završenim stručnim usavršavanjem u obliku specijalizacije iz hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom opće njege s dodatnom edukacijom iz hitne medicine, doktori dentalne medicine u timu s najmanje dentalnim asistentom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, specijalisti epidemiologije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sestrinstva ili sanitarnog inženjerstva, odnosno medicinskim tehničarom ili sanitarnim tehničarom, specijalisti uže specijalnosti zdravstvene ekologije u timu s  najmanje sanitarnim tehničarom, specijalisti javnog zdravstva u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, specijalisti medicinske biokemije, odnosno osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem medicinske biokemije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem laboratorijske dijagnostike, odnosno laboratorijskim tehničarom, magistri farmacije u timu s farmaceutskim tehničarom, primalje u timu s primaljom-asistentom te patronažne sestre, djelatnost promicanja zdravlja obavljaju specijalisti epidemiologije ili javnog zdravstva ili školske i adolescentne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom,zaštitu mentalnog zdravlja u okviru promicanja zdravlja mogu obavljati i specijalisti psihijatrije, a izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti obavljaju specijalisti psihijatrije u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, dok pružanje palijativne skrbi obavljaju doktor medicine odnosno doktor medicine specijalist s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi, medicinska sestra-medicinski tehničar opće njege ili prvostupnica sestrinstva s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi, prvostupnica fizioterapije s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi, te po potrebi psiholog s posebnom edukacijom za pristup pacijentu na palijativnoj skrbi, i socijalni radnik s posebnom edukacijom za pristup pacijentu na palijativnoj skrbi.

U promicanju zdravlja i provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini, a posebno palijativnoj skrbi, zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolske i školske dobi, osoba starijih od 65 godina mogu sudjelovati i psiholog, logoped i socijalni radnik, odnosno drugi stručnjaci, suradnici i volonteri za pojedina specifična pitanja te zaštite.“.

Članak 15.

U članku 28. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Djelatnost palijativne skrbi može se obavljati i na sekundarnoj razini u bolničkim zdravstvenim ustanovama.“

Članak 16.

Članak 29. mijenja se i glasi:

„Specijalističko-konzilijarna djelatnost u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda, provođenje ambulantne rehabilitacije te medicinsku rehabilitaciju.

Specijalističko-konzilijarna djelatnost iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati u dnevnoj bolnici.  

Specijalističko-konzilijarna djelatnost obavlja se uz osiguranu laboratorijsku i drugu dijagnostičku djelatnost.“.

Članak 17.

Članak 30. mijenja se i glasi:

„Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu te boravak i prehranu bolesnika u bolnicama i druge djelatnosti koje su u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti.“.

Članak 18.

U članku 31. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini uz obavljanje zdravstvene djelatnosti iz članka 28. ovoga Zakona obuhvaća i pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističko-konzilijarnih i bolničkih djelatnosti, znanstveni rad, izvođenje nastave na temelju ugovora za potrebe nastavnih ustanova zdravstvenog usmjerenja te druge djelatnosti koje su u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Djelatnost palijativne skrbi može se obavljati i na tercijarnoj razini.“.

Članak 19.

Članak 32. mijenja se i glasi:

„Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini obuhvaća djelatnosti klinika, kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara i državnih zdravstvenih zavoda.“.

Članak 20.

U članku 33. stavak 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„Djelatnost zdravstvenih zavoda  dio je zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, a obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost, djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost medicine rada, djelatnost transplantacije, djelatnost hitne medicine i djelatnost telemedicine.  

Zdravstvena djelatnost na razini državnih zdravstvenih zavoda obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost, djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost medicine rada, djelatnost transplantacije, djelatnost hitne medicine i djelatnost telemedicine.“.

Članak 21.

Iza članka 34.a dodaju se članci 34.b i 34.c i naslov iznad članka 34. c koji glase:

„Članak 34. b“

Zdravstveni turizam jest specifičan oblik pružanja zdravstvenih usluga u turizmu u okviru kojeg se koriste dijagnostički i terapijski postupci, postupci medicinske rehabilitacije, prirodni ljekoviti činitelji, provode preventivno-zdravstveni programi uz multidisciplinaran tim, a sve u cilju liječenja, očuvanja, poboljšanja zdravlja i unaprjeđenja kvalitete života.

Zdravstveni turizam mogu obavljati zdravstvene ustanove i trgovačka društva za zdravstvenu djelatnost u okviru registrirane djelatnosti, a na temelju rješenja o odobrenju za rad nadležnog tijela.

Zdravstveni turizam mogu obavljati i privatni zdravstveni radnici na temelju rješenja o odobrenju rada nadležnog tijela.

Zdravstveni turizam uključuje: lječilišni turizam,  medicinski turizam i medicinski wellness.

Lječilišni turizam, koji uključuje termalno-talasoterapijski turizam, oblik je zdravstvenog turizma u okviru kojega se stručno i kontrolirano koriste prirodni ljekoviti činitelji u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja te poboljšanja kvalitete života.

Medicinski turizam podrazumijeva putovanje u druga odredišta radi ostvarivanja zdravstvenih  usluga (dijagnostičkih i terapijskih medicinskih postupaka).

Medicinski wellness podrazumijeva organizirano provođenje preventivno-zdravstvenih  programa uz multidisciplinaran tim koji uključuje liječnika, medicinsku sestru-medicinskog tehničara, kineziologa, psihologa, fizioterapeuta, a u svrhu prevencije bolesti te očuvanja i unapređenja zdravlja. Metode i postupci medicinskog wellnessa uključuju i metode integralne, komplementarne i tradicionalne medicine koje će biti uređene posebnim pravilnikom.

Liječenje u kući

Članak 34.c

„Zdravstveni radnici u skladu sa važećim odobrenjem za samostalni rad, sukladno uvjetima  i načinu koje pravilnikom propisuje ministar, mogu pružati zdravstvene usluge u kući bolesnika, odnosno korisnika u ustanovi socijalne skrbi.“.

Članak 22.

U članku 35. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj, Zakonom o ustanovama, Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o koncesijama.“.

Članak 23.

Iza članka 35. dodaje se članak 35.a koji glasi:

„Članak 35.a“

Svi pružatelji zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj koji obavljaju zdravstvenu djelatnost  upisuju se u Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: Nacionalni registar).

Za vođenje Nacionalnog registra iz stavka 1. ovoga članka odgovoran je Hrvatski  zavod za javno zdravstvo.

Registar iz stavka 1. ovog članka vodi se u  elektroničkom obliku, a sadržaj i način vođenja Nacionalnog registra iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar.“.

Članak 24.

Članak 36. mijenja se i glasi:

„Zdravstvena djelatnost kao javna služba obavlja se u mreži javne zdravstvene službe i izvan mreže javne zdravstvene službe te sukladno Nacionalnom planu razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan), ključnom operativnom dokumentu kojim se definira razvoj bolnica.

Nacionalni plan iz stavka 1. ovoga članka donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

Mjerila za određivanje mreže javne zdravstvene službe utvrđuju se planom zdravstvene zaštite uvažavajući:

– zdravstveno stanje, broj, dobnu i socijalnu strukturu stanovništva,

– jednake uvjete, odnosno mogućnosti za korištenje zdravstvenih usluga,

– potreban opseg pojedine djelatnosti iz članka 25. ovoga Zakona,

– stupanj urbanizacije područja, prometne povezanosti, specifičnosti naseljenosti te dostupnosti na demografski ugroženim područjima, osobito na otocima,

– utjecaj okoliša na zdravlje stanovništva i

– gospodarske mogućnosti.“.

Članak 25.

U članku 37. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Mrežom javne zdravstvene službe određuju se za područje Republike Hrvatske, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave, potrebni kapaciteti za pružanje zdravstvene zaštite na  primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Nacionalnim planom definira se razvoj bolničkog sustava.“.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i  4.

U novom stavku 3. riječi: „Zavoda,“ brišu se.

Članak 26.

Članak 38. mijenja se i glasi:

„Mrežom subjekata medicine rada određuje se potreban broj zdravstvenih ustanova te specijalista medicine rada u privatnoj praksi.

Mrežu subjekata medicine rada uz prethodno pribavljeno mišljenje i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i nadležnih komora donosi ministar.

Ako tijelo iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo, ministru ne dostavi mišljenje o mreži subjekata medicine rada, smatra se da je dalo pozitivno mišljenje.“.

Članak 27.

Članak 41. mijenja se i glasi:

„Sastavni dio dokumentacije za nadmetanje u postupku davanja koncesije, uz dokumentaciju propisanu Zakonom o koncesijama kada je ponuditelj fizička osoba jest odobrenje za samostalan rad zdravstvenoga radnika, dokaz o raspolaganju prostorom te ugovor o radu ili izjava o radu u timu člana/članova tima ovjerena od javnoga bilježnika, a kada je ponuditelj zdravstvena ustanova rješenje o upisu u sudski registar i rješenje o početku rada dano od ministra.

Na dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka suglasnost daje ministar.

Koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe sukladno mreži javne zdravstvene službe, na prijedlog pročelnika ureda upravnog tijela nadležnog za zdravstvo, daje župan, odnosno gradonačelnik, uz suglasnost ministra.

Iznimno od stavka 3. ovoga članka postupak davanja koncesija za obavljanje javne zdravstvene službe sukladno mreži javne zdravstvene službe pokreće se na zahtjev ministra.

Župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesije za broj koncesija određen mrežom javne zdravstvene službe, odnosno mrežom subjekata medicine rada umanjen za broj timova primarne zdravstvene djelatnosti za koji dom zdravlja ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom.

Iznimno od stavka 5. ovoga članka, povodom obavijesti radnika doma zdravlja – nositelja tima primarne zdravstvene djelatnosti podnesenih županu, odnosno gradonačelniku Grada Zagreba o namjeri podnošenja ponude za obavljanje zdravstvene djelatnosti na osnovi koncesije, župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba, uz prethodnu suglasnost upravnog vijeća toga doma zdravlja objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesija za broj koncesija određen prema stavku 5. ovoga članka uvećan za broj timova primarne zdravstvene djelatnosti za koji je ishođena suglasnost upravnog vijeća doma zdravlja.

Iznimno od stavka 6. ovoga članka ako se po obavijesti radnika doma zdravlja nositelja tima primarne zdravstvene djelatnosti koji ima status radnika doma zdravlja duži od 3 godine, te 80% zadovoljeno izvršenje pokazatelja uspješnosti, kvalitete i preventivnih pregleda za prethodnih 6 mjeseci, ne pokrene raspisivanje koncesije prema proceduri iz toga stavka, radnik doma zdravlja može o namjeri podnošenja ponude za obavljanje djelatnosti na osnovi koncesije obavijestiti ministra, koji može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka davanja koncesija za obavljanje javne zdravstvene službe.

U slučaju izjava zdravstvenih radnika iz članka 43.a ovoga Zakona, podnesenih županu, odnosno gradonačelniku Grada Zagreba u pisanom obliku o tome da neće podnijeti ponudu za obavljanje zdravstvene djelatnosti na osnovi koncesije, broj koncesija za koje se objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesije određen sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka umanjuje se za broj odgovarajući broju zdravstvenih radnika koji su dali te izjave.

Pri davanju koncesije sljedeće nakon koncesije iz stavka 3. ovoga članka redoslijedom prvenstva pred ostalim kriterijima za odabir najpovoljnije ponude jesu: dosadašnji status istog koncesionara,radnik iste struke zaposlen kod koncesionara, radnik koji je obavljao zdravstvenu djelatnost 10 godina na području jedinice područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 75% prosjeka Republike Hrvatske, odnosno u jedinici lokalne samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 50% prosjeka Republike Hrvatske, kao i radnik koji je obavljao zdravstvenu djelatnost na otocima, u brdsko-planinskim područjima Republike Hrvatske i na područjima posebne državne skrbi sukladno posebnim propisima.

Kriterije za izračun iznosa naknade  za koncesiju utvrđuje ministar posebnom odlukom.

Na postupak davanja koncesije koji nije uređen ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.“.

Članak 28.

U članku 41.a riječi: „ugovornih subjekata“ brišu se.

Članak 29.

U članku 42. stavku 2. podstavku 6. riječi: „određenom standardom obveznoga zdravstvenog osiguranja“ brišu se.

Članak 30.

U članku 44. stavak 3. mijenja se i glasi:

„Bolnicu i specijalnu bolnicu može osnovati jedinica područne (regionalne) samouprave, grad te druga pravna i fizička osoba.“.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

„Ustanovu za zdravstvenu skrb može osnovati pravna i fizička osoba.“.

Članak 31.

Članak 47. mijenja se i glasi:

„Osnivač zdravstvene ustanove dužan je od ministarstva zatražiti ocjenu sukladnosti akta o osnivanju sa Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom.“.

Članak 32.

Članak 48. mijenja se i glasi:

„Zahtjevu za ocjenu sukladnosti akta o osnivanju osnivač zdravstvene ustanove obvezan je priložiti dokaz o raspolaganju prostorom te suglasnost drugih tijela koji su nositelji nezdravstvenih djelatnosti.“.

Članak 33.

U članku 50. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Ministarstvo utvrđuje da zdravstvena ustanova ispunjava uvjete u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme i donosi rješenje o odobrenju rada.“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„Ako osnivač ljekarničke ustanove ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka u roku od 6 mjeseci od dana donošenja rješenja iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona, rješenje iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona ukida se.“.

Članak 34.

U članku 54. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Prijedlog za prestanak rada zdravstvene ustanove može podnijeti osnivač, nadležna komora i zdravstvena inspekcija na temelju nalaza inspekcijskog nadzora.“.

Članak 35.

U članku 55. stavku 1. riječi: „u mreži javne zdravstvene službe“ brišu se.

Stavak 2. briše se.

Članak 36.

U članku 58. stavku 1. podstavku 10. riječ: „ravnatelja“ zamjenjuje se riječju: „direktora“.

Članak 37.

Naslov iznad članka 59. i članak 59. mijenjaju se i glase:

„Direktor

Članak 59.

Direktor organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada.

Direktor zdravstvene ustanove ima zamjenika, u bolničkim zdravstvenim ustanovama i domovima zdravlja i županijskim zavodima za hitnu medicinu i pomoćnika za sestrinstvo-glavnu sestru zdravstvene ustanove, a u kliničkim bolničkim centrima i kliničkim bolnicama  i pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za upravljanje ljudskim resursima, pomoćnika za znanost i nastavu te pomoćnika za provedbu i praćenje izvršenja ugovaranja.

Direktor zdravstvene ustanove imenuje se na temelju natječaja.

Direktora zdravstvene ustanove imenuje i razrješuje upravno vijeće.

Direktor i zamjenik direktora zdravstvene ustanove moraju imati završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij te najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima upravljanja i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom uz uvjet da direktor ili zamjenik direktora ima završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij zdravstvenog usmjerenja.

Zamjenika direktora i pomoćnike direktora imenuje i razrješuje upravno vijeće zdravstvene ustanove na prijedlog direktora.

Mandat direktora traje četiri godine.

Po isteku mandata ista osoba može, na temelju natječaja, ponovno biti imenovana najviše na još jedan mandat za direktora.

Iznimno od stavka 8. ovoga članka ista osoba može na temelju natječaja biti ponovno imenovana za direktora uz suglasnost ministra.

Za direktora, zamjenika direktora, pomoćnike direktora i odgovorne osobe unutarnjih ustrojstvenih jedinica ne može biti imenovana osoba koja je osnivač zdravstvene ustanove, trgovačkog društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti, odnosno samostalno obavlja privatnu praksu ili pruža zdravstvene usluge izvan ustanove u kojoj je zaposlen.“.

Članak 38.

U članku 59.a stavak 5. mijenja se i glasi:

„Sanacijski upravitelj i zamjenik sanacijskog upravitelja moraju imati završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij te najmanje pet godina radnog iskustva u struci i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom uz uvjet da sanacijski upravitelj ili zamjenik sanacijskog upravitelja ima završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij zdravstvenog usmjerenja.”.

Stavak 8. mijenja se i glasi:

„Visina plaće sanacijskog upravitelja, zamjenika sanacijskog upravitelja i pomoćnika sanacijskog upravitelja utvrđuje se na način i u visini plaće direktora, zamjenika direktora odnosno pomoćnika direktora zdravstvene ustanove.“.

Članak 39.

Iza članka 59. a dodaje se članak 59. b koji glasi:

„Članak 59. b“

Klinički bolnički centri i kliničke bolnice čiji je osnivač Republika Hrvatska imaju poslovnog direktora i medicinskog direktora.

Ostale zdravstvene ustanove mogu imati poslovnog direktora i medicinskog direktora.

Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka bolničke zdravstvene ustanove koje svoju djelatnost obavljaju na više različitih lokacija mogu uz suglasnost ministra imati više medicinskih direktora ovisno o potrebama.

Poslovni direktor organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost  rada.

Poslovni direktor zdravstvene ustanove mora imati završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij te najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima upravljanja i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.

Medicinski direktor organizira i vodi poslovanje koje se odnosi na stručni rad, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost  i stručni rad ustanove.

Medicinski direktor mora imati završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij zdravstvenog usmjerenja s najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima upravljanja i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.

Zdravstvene ustanove koje imaju poslovnog direktora i medicinskog direktora nemaju zamjenike.

Odredbe članka 59. ovoga Zakona vezano uz imenovanje i razrješenje primjenjuju se i na poslovnog i medicinskog direktora.

Za poslovnog i medicinskog direktora ne može biti imenovana osoba koja je osnivač zdravstvene ustanove, trgovačkog društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti, odnosno samostalno obavlja privatnu praksu ili pruža zdravstvene usluge izvan ustanove u kojoj je zaposlen.

Tijekom postupka sanacije zdravstvenih ustanova iz stavka 1. ovoga članka poslove poslovnog direktora obavlja sanacijski upravitelj, a poslove medicinskog direktora obavlja zamjenik sanacijskog upravitelja.“.

Članak 40.

Članak 60. mijenja se i glasi:

„Iznimno od odredbe članka 59. stavka 4. ovoga Zakona, direktora, poslovnog direktora i medicinskog direktora zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska imenuje i razrješuje upravno vijeće uz suglasnost ministra.“.

Članak 41.

Članak 61. mijenja se i glasi:

„Direktori iz članaka 59. i 59. b ovoga Zakona podnose upravnom vijeću pisano izvješće o poslovanju zdravstvene ustanove jednom tromjesečno.

Direktori iz stavka 1. ovoga članka sudjeluju u radu upravnog vijeća bez prava odlučivanja.“.

Članak 42.

Članak 62. mijenja se i glasi:

„Direktori iz članaka 59. i 59. b ovoga Zakona mogu biti razriješeni i prije isteka vremena na koje je imenovan.

Upravno vijeće obvezno je razriješiti direktora i prije isteka mandata za koji je izabran ako:

– direktor to osobno zahtijeva,

– nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

– ne izvršava ugovorne obveze prema Zavodu,

– ne provodi program rada i razvoja zdravstvene ustanove koji je donijelo upravno vijeće,

– ako u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove nastane gubitak koji pokriva osnivač sukladno članku 56. ovoga Zakona, osim u slučaju gubitka zbog kašnjenja u dinamici ostvarivanja planiranih prihoda,

– u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima,

– svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove,

– ako je nalazom zdravstvene inspekcije ustanovljena povreda propisa i općih akata zdravstvene ustanove ili nepravilnost u radu direktora.

Ako upravno vijeće ne razriješi direktora iz razloga propisanih u stavku 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, rješenje o razrješenju direktora donosi ministar.

Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Upravno vijeće mora prije donošenja odluke o razrješenju obavijestiti direktora o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njima pisano izjasni.“.

Članka 43.

Članak 63. mijenja se i glasi:

„Odgovorna osoba  u zdravstvenoj  ustanovi tromjesečno podnosi ministru pisano izvješće o broju osoba umrlih u zdravstvenoj ustanovi te o broju izvršenih obdukcija.

U izvanrednim okolnostima, ako je ugrožen proces pružanja zdravstvene zaštite ili postoji neposredna opasnost po život i zdravlje osoba odgovorna osoba u  zdravstvenoj ustanovi je dužna o tim okolnostima bez odgađanja obavijestiti ministarstvo i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.“.

Članak 44.

Članak 64. mijenja se i glasi:  

„Stručno vijeće imenuje direktor, odnosno medicinski direktor i čine ga najmanje voditelji ustrojstvenih jedinica ustanove sukladno članku 74. i 75. ovoga Zakona.

U radu stručnog vijeća mogu sudjelovati i zdravstveni suradnici.

Direktor doma zdravlja u stručno vijeće imenuje jednog ili više zdravstvenih radnika – koncesionara sa sklopljenim ugovorom o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom izabranih većinom glasova koncesionara s područja toga doma zdravlja.“.

Članak 45.

U članku 65. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Direktori iz članaka 59. i 59. b ovoga Zakona zdravstvene ustanove ne mogu biti predsjednik niti član stručnog vijeća“.

Članak 46.

U članku 66. podstavci 5. i 6. mijenjaju se i glase:

„– daje upravnom vijeću, direktoru i medicinskom direktoru mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti,

– predlaže direktoru, poslovnom direktoru, medicinskom direktoru i upravnom vijeću usklađenje stručnog rada zdravstvene ustanove s financijskim mogućnostima,“.

Članak 47.

U članku 70. stavku 5. podstavku 2. riječi: „ravnatelju“ zamjenjuju se riječju: „direktoru“.

U stavku 5. podstavak 4. mijenja se i glasi:

„– procjenjuje opravdanost korištenja lijekova s liste posebno skupih lijekova Zavoda kao i lijekova koji nisu utvrđeni listom lijekova Zavoda ili u slučaju kada osigurana osoba Zavoda ne ispunjava medicinske indikacije utvrđene listom lijekova Zavoda u okviru odobrenih indikacija lijeka na području Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) te odobrava njihovu primjenu na prijedlog doktora medicine, odnosno doktora dentalne medicine“.

Članak 48.

U članku 70. a u stavku 5. podstavak 4. mijenja se i glasi:

„– procjenjuje opravdanost korištenja lijekova s liste posebno skupih lijekova Zavoda kao i lijekova koji nisu utvrđeni listom lijekova Zavoda ili u slučaju kada osigurana osoba Zavoda ne ispunjava medicinske indikacije utvrđene listom lijekova Zavoda u okviru odobrenih indikacija lijeka na području EGP-a te odobrava njihovu primjenu na prijedlog doktora medicine, odnosno doktora dentalne medicine“.

Članak 49.

U članku 72. stavku 2. podstavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„– način odlučivanja direktora, poslovnog direktora, medicinskog direktora i upravnog vijeća, po kojem direktor, poslovni direktor i medicinski direktor donose sve odluke u svezi s poslovanjem i stručnim radom zdravstvene ustanove, osim odluka propisanih u članku 58. ovoga Zakona,

– druga prava i obveze direktora,poslovnog direktora, medicinskog direktora  i upravnog vijeća,“.

Članak 50.

Članak 73. mijenja se i glasi:

„Upravljanje, tijela i statut zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave uređuju se sukladno odredbama ovoga Zakona.

Upravljanje, tijela i opći akti zdravstvenih ustanova čiji je osnivač fizička ili pravna osoba, osim pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka uređuju se aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove sukladno Zakonu o ustanovama.“

Članak 51.

Članak 74. mijenja se i glasi:

„Uvjete za unutarnji ustroj i organizaciju bolničkih zdravstvenih ustanova pravilnikom propisuje ministar uz prethodno mišljenje Zavoda i nadležnih komora.“.  

Članak 52.

Članak 75. briše se.

Članak 53.

U članku 76. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Dom zdravlja je zdravstvena ustanova za pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu određenog područja u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnoj i sekundarnoj razini, osim bolničkog liječenja.“.

Članak 54.

Članak 77. mijenja se i glasi:

„Dom zdravlja temeljni je nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti koji mora osigurati ostvarenje načela sveobuhvatnosti, cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite te načela dostupnosti, kontinuiranosti, supsidijarnosti i funkcionalne integracije u pružanju zdravstvene zaštite na svome području.

Dom zdravlja organizira i skrbi o sustavu unapređenja zdravlja i prevencije bolesti na svome području.

Dom zdravlja provodi sveobuhvatne mjere zdravstvene zaštite u zajednici koje uključuju prevenciju, liječenje, socijalno-medicinsku skrb te skrb za specifične potrebe pružanja zdravstvene zaštite stanovnika na određenom području.

Dom zdravlja koordinira i  osigurava provođenje zdravstvene zaštite za djelatnosti  koje provodi ovisno o potrebama stanovništva na tom području.

Dom zdravlja na svome području koordinira provođenje zdravstvene zaštite koju provode zdravstvene ustanove, grupne prakse i privatni zdravstveni radnici koji obavljaju javnu zdravstvenu službu na osnovi koncesije. Svi ugovorni pružatelji zdravstvene zaštite obvezni su odazvati se pozivu direktora doma zdravlja i sudjelovati u provođenju zdravstvene zaštite na području toga doma zdravlja.“.

Članak 55.

Članak 78. mijenja se i glasi:

„Dom zdravlja može provoditi djelatnost obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada, laboratorijske dijagnostike, zdravstvene njege, radiološke i druge dijagnostike, palijativnu skrb, sanitetskog prijevoza, fizikalne terapije i ljekarničku djelatnost, te obvezno provodi patronažnu zdravstvenu zaštitu, izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti i ustrojava dispanzerske djelatnosti prema potrebama stanovnika na svom području.

U radu dispanzera mogu sudjelovati svi zdravstveni radnici iz članka 124. ovoga Zakona.

Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavaka 1. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano.

Dom zdravlja može organizirati tim za provođenje kućnih posjeta.

Dom zdravlja organizira, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, koordinatora palijativne skrbi i može uz koordinatora organizirati mobilni palijativni tim.

Raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi uređuje odlukom jedinica područne (regionalne) samouprave.

Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti u skladu s mrežom javne zdravstvene službe.

Dom zdravlja organizira, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ovisno o posebnim  potrebama s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište, stacionar za dijagnostiku i liječenje te palijativnu skrb.“.

Članak 56.

Članak 82. mijenja se glasi:

„Ustanova za zdravstvenu njegu jest zdravstvena ustanova koja provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama doktora medicine.

Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može obavljati fizikalnu terapiju i fizikalnu terapiju u kući.

Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može sukladno uputama doktora medicine privremeno stacionarno zbrinjavati bolesnike kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija.

Ustanova iz stavka 1. ovoga članka čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave može koordinirati pružanje palijativne skrbi.

Ustanova iz stavka 1. ovoga članka organizira, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, koordinatora palijativne skrbi i može uz koordinatora organizirati mobilni palijativni tim.

Raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi uređuje odlukom župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba.“.

Članak 57.

Članak 84. mijenja se i glasi:

„Poliklinika jest zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim bolničkog liječenja.

Poliklinika ovisno o djelatnostima za koje se osniva može osigurati uvjete za dnevnu bolnicu.

Poliklinika mora obavljati djelatnost najmanje u dvije ordinacije različitih ili istih specijalističkih ili užih specijalističkih djelatnosti, odnosno u jednoj ordinaciji specijalističke, odnosno uže specijalističke djelatnosti i laboratoriju.

Poliklinika mora ispunjavati minimalne uvjete u pogledu prostora, opreme i radnika sukladno pravilniku iz članka 50. ovoga Zakona.

Poliklinika može pružati turističke i srodne uslužne djelatnosti u posebnim organizacijskim oblicima u skladu s posebnim propisima i uz suglasnost nadležnog ministarstva.“.

Članak 58.

Članak 85. mijenja se i glasi:

„Bolnica, opća bolnica i specijalna bolnica su zdravstvene ustanove koje obavljaju djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osiguravaju boravak i prehranu bolesnika.

Za potrebe posebne zdravstvene skrbi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske povratnika s područja obuhvaćenih ratnim zbivanjima, ministar rješenjem određuje bolničku zdravstvenu ustanovu veteranskom bolnicom.

Posebna zdravstvena skrb iz stavka 2. ovoga članka propisuje se pravilnikom kojeg donosi ministar.“.

Članak 59.

Iza članka 85. dodaje se članak 85. a koji glasi:

„Članak 85. a“

Bolnica je zdravstvena ustanova za specijalističko-konzilijarno i bolničko liječenje koja osim uvjeta iz članka 88. ovoga Zakona ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni.

Bolnica može pružati turističke i srodne uslužne djelatnosti u posebnim organizacijskim oblicima u skladu s posebnim propisima i uz suglasnost nadležnog ministarstva.“.

Članak 60.

U članku 86. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Opća bolnica može pružati turističke i srodne uslužne djelatnosti u posebnim organizacijskim oblicima u skladu s posebnim propisima i uz suglasnost nadležnog ministarstva.“.

Članak 61.

Članak 87. mijenja se i glasi:

„Specijalna bolnica može pružati i usluge iz djelatnosti zdravstvenog turizma  u skladu s posebnim propisima i uz suglasnost nadležnog ministarstva.“.

Članak 62.

Članak 88. mijenja se i glasi:

„Zdravstvene ustanove iz članka 85. ovoga Zakona moraju u svom sastavu imati jedinice za:

– specijalističko-konzilijarno liječenje,

– stacionarno liječenje.

Zdravstvene ustanove iz članka 85. ovoga Zakona moraju imati osiguranu:

– radiološku, laboratorijsku i drugu medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku,

– opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima,

– medicinsku rehabilitaciju,

– patologiju,

– citološku i mikrobiološku dijagnostiku,

– opskrbu krvlju i krvnim pripravcima,

– anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje ako to zahtijeva priroda njezina rada.

Zdravstvene ustanove iz članka 85. ovoga Zakona imaju dnevnu bolnicu ovisno o potrebama djelatnosti koje obavljaju.“.

Članak 63.

U članku 90. stavak 3. briše se.