Glava I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Zakonom propisuju se protupravna ponašanja koja se u smislu ovog Zakona smatraju nasiljem u obitelji, prekršaji, prekršajnopravne sankcije i prava žrtve nasilja u obitelji te obveze nadležnih tijela u vezi s nasiljem u obitelji.

Članak 2.

Odredbe Prekršajnog zakona i Zakona o kaznenom postupku primjenjuju se na odgovarajući način samo ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Članak 3.

Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji obvezna su postupati hitno i svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni.

Članak 4.

(1) Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji, dužna su postupati posebno obzirno prema žrtvi nasilja u obitelji te pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti o pravima žrtve.

(2) Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji dužna su prema djetetu žrtvi nasilja u obitelji postupati posebno obzirno vodeći računa o njegovoj dobi, ličnosti te osobnim i obiteljskim prilikama kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nasilja u obitelji nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.

Članak 5.

(1) Žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:

1) pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji,

2) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji,

3) pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,

4) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka,

5) pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje,

6) pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite,

7) pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost osoba iz članka 7. stavaka 1. i 2. ovog Zakona te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom,

8) pravo na opunomoćenika u postupku,

9) pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom njezine prijave i o ishodu postupka,

10) pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka,

11) pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola,

12) pravo na izbjegavanje kontakta sa počiniteljem prije i tijekom postupka,

13) pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva,

14) druga prava propisana Zakonom o kaznenom postupku osim onih prava koja se odnose isključivo na žrtve kaznenih djela.

(2) Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji dužna su već pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o svim pravima koja ima sukladno odredbama ovog Zakona te Zakona o kaznenom postupku.

(3) Nadležna tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela.

(4) U slučaju kada je potrebno ispitati dijete žrtvu nasilja u obitelji, nadležna tijela iz stavka 2. ovog članka dužna su dijete žrtvu ispitati uz smislenu primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku o posebnom načinu ispitivanja djece.

(5) Ako je dijete žrtve nasilja u obitelji, a interesi djeteta su u suprotnosti s interesima roditelja nadležno tijelo će pozvati nadležno tijelo socijalne skrbi radi imenovanja posebnog skrbnika. Poseban skrbnik ovlašten je davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je ovlaštena žrtva. Iznimno, dijete žrtva nasilja u obitelji koje je navršilo 16 godina može samo davati izjave i poduzimati radnje u postupku.

Članak 6.

(1) Zdravstveni radnici, stručni radnici centara za socijalnu skrb, odgojno obrazovni radnici, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji, obvezne su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova.

(2) Nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji obvezna su bez odgode obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb o činjenicama i okolnostima koje su pridonijele ili pogodovale počinjenju nasilja u obitelji, radi poduzimanja mjera zaštite prava i dobrobiti djeteta.

Članak 7.

(1) Članovi obitelji u smislu ovog Zakona su: bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(2) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(3) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(4) Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

(5) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(6) Žrtva nasilja u obitelji je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

(7) Osoba od povjerenja je zakonski zastupnik ili druga punoljetna osoba po izboru žrtve nasilja u obitelji, osim ako je predložena ili pozvana u svojstvu svjedoka.

Članak 8.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol.

Članak 9.

Nasilje u obitelji je:

1. tjelesno nasilje,

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost,

4. spolno uznemiravanje,

5. ekonomsko nasilje.

Glava II.

PREKRŠAJNOPRAVNE SANKCIJE

Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji

Članak 10.

(1) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zatvora i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom.

(2) Svrha prekršajnopravnih sankcija je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

Zaštitne mjere

Članak 11.

(1) Svrha zaštitnih mjera je spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.

(2) Zaštitne mjere mogu se izreći samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije.

(3) Zaštitne mjere mogu se izreći po službenoj dužnosti, na zahtjev ovlaštenog tužitelja ili na zahtjev žrtve.

(4) Na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja, sud može, i prije isteka vremena na koje je zaštitna mjera izrečena, preispitati opravdanost daljnjeg tijeka izrečene zaštitne mjere i po potrebi može izrečenu zaštitnu mjeru zamijeniti drugom ili je ukinuti.

Vrste zaštitnih mjera

Članak 12.

Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći sljedeće zaštitne mjere:

1. obveznog psihosocijalnog tretmana,

2. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji,

3. udaljenja iz zajedničkog kućanstva,

4. obveznog liječenja od ovisnosti,

Članak 13.

(1) Zaštitne mjere iz članka 12. točke 2. i 3. ovog Zakona sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ukoliko postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji.

(2) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izrečene zaštitne mjere.

(4) Odluku iz stavka 1. ovog članka sud će staviti izvan snage ukoliko žrtva u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog o čemu je dužan upozoriti žrtvu.

Obvezni psihosocijalni tretman

Članak 14.

(1) Zaštitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji radi otklanjanja njegovog nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) Mjera iz stavka 1. ovog članka može se odrediti u trajanju od najmanje šest mjeseci.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati način i mjesto provođenja mjere iz stavka 1. ovog članka.

Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve

Članak 15.

(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) U odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovog članka, odredit će mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve.

(3) Mjera iz stavka 1. ovog članka ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine.

(4) Odluku kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izrečene zaštitne mjere.

(5) Ministar nadležan za unutarnje poslove u suradnji s ministrom nadležnim za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati način provođenja mjere iz stavka 1. ovog članka.

Udaljenje iz zajedničkog kućanstva

Članak 16.

(1) Zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio prema članu obitelji s kojim živi u zajedničkom kućanstvu, ako postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji.

(2) Mjera iz stavka 1. ovog članka ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine.

(3) Odluku kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izrečene zaštitne mjere.

(4) Ministar nadležan za unutarnje poslove u suradnji s ministrom nadležnim za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati način provođenja mjere iz stavka 1. ovog članka.

Obvezno liječenje od ovisnosti

Članak 17.

(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji.

(2) Mjera iz stavka 1. ovog članka određuje se u trajanju koje ne može biti dulje od jedne godine.

(3) Ministar nadležan za poslove zdravlja pravilnikom će propisati način provođenja mjere iz stavka 1. ovog članka.

Postupanje po zaštitnim mjerama

Članak 18.

(1) Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.

(2) Osobe iz članka 6. stavka 1. ovog Zakona koje u obavljanju svojih poslova saznaju da počinitelj nasilja u obitelji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, dužne su o tome obavijestiti nadležno tijelo koje može pokrenuti prekršajni postupak.

Glava III.

POVJERENSTVO ZA PRAĆENJE I UNAPREĐENJE RADA TIJELA KAZNENOG I PREKRŠAJNOG POSTUPKA TE IZVRŠAVANJA SANKCIJA VEZANIH ZA ZAŠTITU OD NASILJA U OBITELJI

Članak 19.

(1) Povjerenstvo za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) osniva se pri ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(2) Povjerenstvo prikuplja statističke podatke od nadležnih tijela, sukladno članku 20. stavku 1. ovog Zakona i pravilniku iz članka 20. stavka 2. ovog Zakona. Temeljem prikupljenih statističkih i drugih potrebnih podataka izrađuje godišnje izvješće o primjeni ovog Zakona. Godišnje izvješće objavit će se na Internet stranicama ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa do kraja lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(3) Povjerenstvo ima 11 članova koji se biraju iz redova sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika, državnih službenika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, državnih službenika ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, državnih službenika ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, državnih službenika ministarstva nadležnog za poslove zdravlja, državnih službenika ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja te predstavnika civilnog društva.

(4) Predsjednika i članove Povjerenstva imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa na vrijeme od četiri godine.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi poslovnik o radu Povjerenstva.

(6)  Poslove koordinacije rada Povjerenstva i administrativne poslove za Povjerenstvo obavlja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Glava IV.

PRIKUPLJANJE PODATAKA

Članak 20.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za zdravlje i ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja dužni su prikupljati statističke podatke o primjeni ovog Zakona i temeljem prikupljenih podataka sačiniti godišnja izvješća iz svog djelokruga rada te izvješća dostaviti Povjerenstvu iz članka 19. ovog Zakona do kraja ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom će propisati način prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća sačinjenih temeljem prikupljenih podataka.

Glava V.

PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 21.

(1) Tko počini nasilje iz članka 9. ovog Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

(2) Tko ponovi nasilje iz stavka 1. ovog članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.

(3) Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom počini nasilje iz članka 9. ovog Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

(4) Tko ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovog članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

(5) Ako je nasilje iz stavka 1. ovog članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

(6) Tko ponovi nasilje u obitelji iz stavka 5. ovog članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.

Članak 22.

Osobe iz članka 6. stavka 1. ovog Zakona koje ne prijave policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznale u obavljanju svojih poslova, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna do 20.000,00 kuna.

Članak 23.

Počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

Glava VI.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona provedbene propise iz članka 14. stavka 3. i članka 20. stavka 2. ovog Zakona.

(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove i ministar nadležan za poslove pravosuđa u suradnji će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, donijeti provedbene propise iz članka 15. stavka 4. i članka 16. stavka 3. ovog Zakona.

(3) Ministar nadležan za poslove zdravlja donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona provedbeni propis iz članka 17. stavka 3. ovog Zakona.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa imenovat će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona Povjerenstvo za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji (članak 19. stavak 1.) i donijeti poslovnik o njegovom radu u roku od 30 dana od dana imenovanja Povjerenstva (članak 19. stavak 5.)

Članak 25.

Do donošenja provedbenih propisa iz članka 24. stavka 1., 2. i 3. ovog Zakona na snazi ostaju provedbeni propisi doneseni temeljem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 116/03) i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09 i 60/10):

– Pravilnik o načinu i mjestu provođenja psihosocijalnog tretmana („Narodne novine“, broj: 29/05 i 78/06)

– Pravilnik o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije („Narodne novine“, broj: 27/04).

– Pravilnik o sadržaju obvezne evidencije i izvješća, načinu prikupljanja, obrade i pohrane statističkih podataka iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 105/11).

Članak 26.

Stručno povjerenstvo za praćenje i unapređivanje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji osnovano temeljem odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09) nastavlja s radom do osnivanja Povjerenstva sukladno odredbama ovog Zakona.

Članak 27.

Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09, 14/10 i 60/10).

Članak 28.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2016.