I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Kazneni zakon (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17, 118/18 u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. Od svog donošenja Kazneni zakon izmijenjen je četiri puta, te je jednom ispravljen. Prvi put je izmijenjen 2012., prije stupanja na snagu, tako da su prve izmjene stupile na snagu danom stupanja na snagu Kaznenog zakona, drugi put 2015., zbog uočenih problema u praksi, potrebe dodatnog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim dokumentima te zbog potrebe da se Kazneni zakon nomotehnički i jezično doradi, dok su treće izmjene i dopune, one iz 2017., inicirane potrebom usklađenja domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na području zlouporabe tržišta kapitala. Posljednje, četvrte izmijene i dopune Kaznenog zakona iz 2018., nastale su kao rezultat implementacije regionalnih instrumenata Vijeća Europe, potrebe daljnjeg usklađenja prostornog važenja kaznenog zakonodavstva sa schengenskom pravnom stečevinom te potrebe harmonizacije s pravnom stečevinom Europske unije na području suzbijanja terorizma i prijevara počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije.  

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se pete izmjene i dopune Kaznenog zakona, a razlog za to je osnaživanje kaznenopravne zaštite od nasilja u obitelji. S tim u svezi, predlaže se izmjena i dopuna zakonskog opisa kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona, kao i pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja pojedinih kaznenih djela počinjenih na štetu bliske osobe.

Kao iznimno važnim, ističe se nova koncepcija u definiranju kaznenog djela silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona. S tim u svezi, svaki nekonsenzualni spolni odnošaj ili s njim izjednačena spolna radnja, kao i svaki bitan doprinos u njihovu počinjenju, i kada nije uporabljena sila ili prijetnja na život i tijelo silovane ili druge osobe smatrat će se kaznenim djelom silovanja. Posljedica ovako predloženog novog koncepta kaznenog djela silovanja u članku 153. stavku 1. Nacrta prijedloga, rezultirala je predloženim brisanjem kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, čiji je kontinuitet očuvan u kaznenom djelu iz članka 153. stavku 1. Prijedloga zakona. Kao posljedica opisane izmjene, predlagatelj ovim Prijedlogom zakona intervenira i u članak 154. Kaznenog zakona (teška kaznena djela protiv spolne slobode) i to način da predlaže da svi kvalificirani oblici propisani predmetnim člankom predstavljaju okolnosti koje kazneno djelo silovanja iz članka 153. Prijedloga zakona čine težim.

Predlagatelj ovim prijedlogom Zakona predlaže proširiti značenja izraza službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona, a koje bi značenje izraza, uz postojeće kategorije službenih osoba obuhvatilo i osobu koja obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja.

Zaključno, petim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se, kao posljedica rješenja prihvaćenih u  Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, novi modalitet počinjenja kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. Kaznenog zakona, čije se bitno obilježje ostvaruje u nepridržavanju samostalne mjere opreze određene sudskom odlukom.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Kazneni zakon usvojio je koncept inkriminiranja obiteljskog nasilja na način da je propisao kažnjavanje nasilničkog ponašanja u obitelji kroz cijeli niz kaznenih djela s elementima nasilja u kojima je učin djela prema bliskoj osobi predstavljao kvalificirani oblik počinjenja sa propisanom težom sankcijom.

Opisani koncept od početka primjene Kaznenog zakona bio je izložen kritikama. Često se isticalo kako je Kaznenim zakonom učinjen korak natrag jer isti nije propisivao kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215. a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 193/12) kao samostalno kazneno djelo. Također, u praksi je uočeno kako dio ponašanja koja u svojoj biti pokrivaju nasilje u obitelji nije pokriveno važećom kaznenopravnom regulativom.

Stoga se Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakon (Narodne novine, broj: 56/15), opisani nedostatak nastojao otkloniti propisivanjem kaznenog djela nasilja u obitelji (članak 179. a) kao samostalne blanketne inkriminacije koja se može počiniti samo teškim kršenjem propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, uz posljedično izazivanje osjećaja straha kod žrtve za njenu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili dovođenje u ponižavajući položaj.

Međutim, propisivanje samostalnog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a, uz zadržavanje koncepta kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela počinjenih prema bliskoj osobi, dovelo je do neujednačenosti u praksi primjene Kaznenog zakona, a koja se ovim prijedlogom nastoji ukloniti.

Slijedom navedenog, a u cilju otklanjanja uočenih nedostataka, dodano je stanje dugotrajne patnje, kao novo obilježje predmetnog kaznenog djela, a koje stanje je uzrokovano izloženosti teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji.

Kao važna novina, ovim se Prijedlogom zakona predlaže pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja u odnosu na pojedina kaznena djela iz kataloga Kaznenog zakona. Tako se u Glavi X. Kaznenog zakona – Kaznena djela protiv života i tijela, predlaže povisiti zapriječeni minimum zatvorske kazne za kazneno djelo sakaćenja ženskih spolnih organa iz članka 116. stavka 1. i 3., za kvalificirani oblik kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2., kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. i kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 2., a koja su obuhvaćena konceptom pojačane zaštite bliske osobe uvedenim Kaznenim zakonom. Također, predlaže se povisiti posebni minimum kazne zatvora za samostalno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona.

Petim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže se i drugačija koncepcija kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Nacrta prijedloga. Prema novom konceptu, kazneno djelo silovanja ima se smatrati i svaki nekonsenzualni spolni odnošaj ili s njim izjednačena spolna radnja, dakle i onda kad nema uporabe sile ili prijetnje na život i tijelo silovane ili druge osobe. Temelj ovako predloženog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Nacrta prijedloga čini izostanak pristanka žrtve odnosno oštećenika za spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju. Sam koncept pristanka i dalje se u članku 153. stavku 5. Nacrta prijedloga predlaže po uzoru na koncept pristanka kako je bio definiran kaznenim djelom spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona.

Opisana izmjena koncepta kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Nacrta prijedloga dovela je i do predloženih izmjena teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. Kaznenog zakona, ali i do izmjena Općeg dijela Kaznenog zakona, konkretno pravila o primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela koja izvan područja Republike Hrvatske počine njeni državljani propisana u članku 14. Kaznenog zakona, za koja se predlaže brisanje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, kao kaznenog djela za koje identitet norme nije bio uvjet za primjenu načela aktivnog personaliteta.

Sukladno izmjeni koncepta kaznenog djela silovanja, Predlagatelj ovim prijedlogom Zakona, predlaže kazneno djelo bludne radnje iz članka 155. stavka 1. Kaznenog zakona vezati uz uvjete iz članka 153. stavka 1., 3. i 5. Nacrta prijedloga kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, a bludne radnje iz stavka 2. predmetnog članka, uz uvjete iz članka 153. stavka 2. i 4. Nacrta prijedloga. Na ovaj način i dalje je zadržana gradacija predmetnog kaznenog djela s obzirom na okolnosti njegova počinjenja. Zbog pogibeljnosti i učestalosti ovog kaznenog djela, kao i kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona, predlagatelj smatra potrebnim pooštriti zakonsku politiku kažnjavanja, povisivanjem posebnog maksimuma zapriječene kazne zatvora.

Ovim Nacrtom prijedloga predlaže se i proširiti biće kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (prijetnja) bliskom osobom, osobom posebno ranjivom zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, kao i žrtvi navedenog kaznenog djela počinjenog iz mržnje, kao novim kvalifikatornim okolnostima počinjenja. Također, bliska osoba uvodi se kao nova kvalifikatorna okolnost počinjenja kaznenog djela iz članka 140. Kaznenog zakona (nametljivo ponašanje), a dodatna zaštita ovoj kategoriji osoba osigurava se i kroz dopunu stavka 3., kojim se za učin kaznenog djela nametljivog ponašanja prema bliskoj osobi predlaže pokretanje kaznenog progona po službenoj dužnosti.

Predlagatelj petim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predlaže proširiti značenje izraza službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona na način da u njegov obuhvat uđe i osoba koja obavlja poslove u okviru djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja.

Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona također se predlaže, kao posljedica izrade Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku dopuniti kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. Kaznenog zakona, kojim bi se inkriminiralo nepridržavanje samostalne mjere opreze određene sudskom odlukom.

Na kraju valja istaknuti kako predlagatelj ovim prijedlogom Zakona predlaže propisivanje novog, samostalnog kaznenog djela prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi u članku 315. b, kao reakcije na pojavne oblike nasilja usmjerene prema osobama koje obavljaju poslove od javnog interesa i javnim službenicima u svezi s obavljanjem javne službe.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, osigurat će snažnija kaznenopravna zaštita žrtava određenih kaznenih djela. Prvenstveno se to odnosi na žrtve kaznenog djela od nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona, što se predviđa postići dopunom zakonskog opisa predmetnog kaznenog djela uz pooštravanje zapriječene sankcije.

Nadalje, ojačat će se zaštita žrtava kaznenih djela protiv života i tijela iz članaka 116., članka117., članka 118. i članka 119. Kaznenog zakona kroz pooštrenje zapriječenih zatvorskih kazni za kvalificirane oblike navedenih kaznenih djela, a kod kaznenog djela iz članka 116. Kaznenog zakona i za temeljni oblik počinjenja. Proširivanjem kruga kvalifikatornih okolnosti počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona, zakonodavac će pružiti pojačanu zaštitu bliskoj osobi, osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, kao i žrtvi navedenog kaznenog djela počinjenog iz mržnje.

Kod kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona učin djela prema bliskoj osobi propisat će se kao nova kvalifikatorna okolnost počinjenja, a dodatna kaznenopravna zaštita bliskih osoba osigurat će se kroz kazneni progon po službenoj dužnosti i u slučaju njegova počinjenja na štetu bliske osobe.

Snažnija kaznenopravna zaštita pružit će se i žrtvama pojedinih kaznenih djela protiv spolne slobode, povisivanjem posebnog maksimuma zapriječene kazne zatvora za kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. Kaznenog zakona i spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona.

Kao važna posljedica petih izmjena i dopuna Kaznenog zakona ističe se sankcioniranje svakog nekonsenzualnog spolnog odnošaja ili s njim izjednačene spolne radnje i kada počinitelj nije uporabio silu ili prijetnju da će izravno napasti život ili tijelo silovane ili druge osobe kao kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Prijedloga zakona. Iako se ovim Prijedlogom zakona predlaže brisanje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, predlagatelj je mišljenja kako će ono svoj pravni kontinuitet pronaći u kaznenom djelu iz članka 153. stavka 1. Prijedloga zakona. Predloženo brisanje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, posljedično je dovelo i do potrebe interveniranja u pravila o prostornom važenju kaznenog zakonodavstva, konkretno u načelo aktivnog personaliteta u čijem je članku 14. stavku 3. Kaznenog zakona predlagatelj predložio brisanje kaznenog djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, kao kaznenog djela za koje bila propisana iznimka od zahtjeva za identitetom norme, a koja iznimka je omogućavala primjenu hrvatskog kaznenog zakonodavstva i kad kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka nije bilo kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno.

Daljnja posljedica predloženih izmjena i dopuna Kaznenog zakona, koja se sastoji u proširenju značenje izraza službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona na način da svojstvo službene osobe obuhvati i osobe koje obavljaju poslove u okviru djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, s jedne strane rezultirati će dobivanjem njihove posebne kaznenopravne zaštite, kroz niz kaznenih djela kod kojih je učin djela prema službenoj osobi propisan kao kvalificirani oblik kao i kroz pojedina samostalna kaznena djela iz kataloga Kaznenog zakona u kojima je službena osoba propisana kao objekt njihova počinjenja, ali s druge strane i proširiti krug njihove kaznenopravne odgovornosti u odnosu na posebna kaznena djela iz kataloga Kaznenog zakona, koja mogu počiniti samo osobe koje imaju svojstvo službene osobe, a koje svojstvo je posebno propisano zakonskim opisom kaznenog djela.

Također, ovim Nacrtom prijedloga, predlaže se inkriminiranje nepridržavanja samostalne mjere opreze određene sudskom odlukom, i to kao modaliteta bića kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. Kaznenog zakona.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA

Članak 1.

U Kaznenom zakonu („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17) u članku 14. stavku 3. riječ, broj: „članka 152.,“ brišu se.

Članak 2.

U članku 71. stavku 5. broj: „8.“ zamjenjuje se brojem: „9.“.

Članak 3.

U članku 87. stavku 3. u prvoj rečenici iza riječi: „arbitar“ riječ: „i“ zamjenjuje se zarezom, a iza riječi: „ javni bilježnik“ dodaju se riječi: „ osoba koja obavlja poslove u okviru djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja“.“

Članak 4.

U članku 98. stavku 1. iza riječi: „činjenja“ dodaju se riječi: „ili doprinosa u činjenju“, a iza broja: „101.“ dodaju se riječi: ili činjenja jednog ili više kaznenih djela iz“.

Članak 5.

U članku 116. stavku 1. riječi: „šest mjeseci do pet“ zamjenjuju se riječima: „ jedne do osam“.

U stavku 3. riječi: „ jedne do osam“ zamjenjuju se riječima: „ tri do deset“.

Članak 6.

U članku 117. stavku 2. iza riječi: „zatvora“ dodaju se riječi: „od jedne“.

Članak 7.

U članku 118. stavku 2. riječ: „ jedne“ zamjenjuje se riječi: „ tri“.

Članak 8.

U članku 119. stavku 2. riječ: „jedne“ zamjenjuje se riječi: „ tri“.

Članak 9.

U članku 139. stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

„(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili, trudnoće ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu.“.

Članak 10.

U članku 140. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

(3) Kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je počinjeno prema djetetu ili bliskoj osobi.“.

Članak 11.

Članak 152. briše se.

Članak 12.

Članak 153. mijenja se i glasi:                                                                  

„(1) Tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili navede drugu osobu da bez svog pristanka s trećom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili da bez svog pristanka nad samom sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina.

(3) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(4) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(5) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena uz uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje, ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda“.“

Članak 13.

U članku 154. stavku 1. riječ: „jedne“ zamjenjuje se riječi: „tri“, a broj: „152.“ zamjenjuje se brojem: „153.“

U stavku 2. riječ i broj: „ stavka 1.“ zamjenjuju se riječi i brojem: „ stavka 2.“, a riječ: „tri“ zamjenjuje se riječi: „pet“.

U stavku 3. brojevi i riječi: „152. stavka 1. ili članka“ brišu se, a iza broja: „ 1.“ dodaju se riječ i broj: „ i dva“.“

Članak 14.

U članku 155. stavku 1. broj: „152. „ zamjenjuje se brojevima i slovima: „ 153. stavka 1., 3. i 5.“, a riječ: „jedne“ zamjenjuje se riječi: „dvije“.

U stavku 2. iza broja: „ 153.“ dodaju se riječi i brojevi: „stavka 2. i 3.“.

Članak 15.

U članku 156. stavku 1. riječ: „jedne“ zamjenjuje se riječi: „dvije“.

Članak 16.

U članku 179. a iza riječi: „položaj ili“ dodaju se riječi: “ stanje dugotrajne patnje“, a iza riječi: „zatvora“ dodaju se riječi: „od jedne“.

Članak 17.

U članku 311. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko se ne pridržava samostalne mjere opreze koja mu određena sudskom odlukom.“.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. broj: „8.“ zamjenjuje se brojem: „9.“.  

Članak 18.

Iza članak 315. a dodaje se članak 315.b s naslovom iznad njega koji glasi:

„Prisila prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi

Članak 315.b

(1) Tko  osobu u obavljanju poslova od javnog interesa ili javnog službenika u obavljanju javne službe silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju poslova od javnog interesa ili javne službe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja obavlja poslove od javnog interesa ili javnog službenika ili mu je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim postupanjem osobe koja obavlja poslove od javnog interesa ili  javnog službenika može se osloboditi kazne.“.

Članak 19.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

U članku 14. stavku 3. Kaznenog zakona (primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela koja izvan područja Republike Hrvatske počine njeni državljani) predlaže se brisanje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, kao jednog od kaznenih djela iz kataloga kaznenih djela propisanih člankom 14. stavkom 3. Kaznenog zakona za koje identitet norme nije uvjet za primjenu načela aktivnog personaliteta. Predložena izmjena, posljedica je predloženog brisanja kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona i promjene koncepta u definiranju kaznenog djela silovanja iz članka 153. Prijedloga zakona.

Uz članak 2.

U članku 71. stavku 5. Kaznenog zakona (zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti) predlaže se izmjena nomotehničke prirode na način da se stavak 5. u kontekstu ne postupanja počinitelja prema obvezi iz sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kada je ista izrečena uz rad za opće dobro, veže uz stavak 9., iz razloga što isti propisuje pravnu posljedicu kršenja obveze određene sigurnosnom mjerom osuđeniku izrečenom uz rad za opće dobro, a ne uz stavak 8., kojim se propisuje postupanje suda i nadležnog tijela za probaciju  u slučaju neizvršavanja rada za opće dobro od strane osuđenika. Ovo iz razloga, što je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 101/17) dopunjen članak 55. na način da je dodan novi stavak 2. koji propisuje dodatnu formalnu prepreku izricanja rada za opće dobro već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, a propisivanje kojeg je stavka, dovelo do promjene numeracije stavaka u članku 55. Kaznenog zakona te posljedično predloženih izmjena u članku 71. stavku 5. Kaznenog zakona.

Uz članak 3.

U članku 87. stavku 3. Kaznenog zakona (značenje izraza) predlaže se proširiti katalog službenih osoba i to na način da se službenom osobom u smislu Kaznenog zakona smatra i osoba koja obavlja poslove u okviru djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Osoba koja obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi smatra se stručni radnik iz odredbi iz članaka 208. i 209. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17 i 130/17), a osoba koja obavlja poslove iz djelatnosti odgoja i obrazovanja smatra se osoba koja obavlja odgojno-obrazovni rad u javnoj ustanovi koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja sukladno odredbama članka 1. stavka 2. i članka 100. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17 i 68/18) te nastavnik i suradnik na visokom učilištu sukladno odredbama članaka 47. i 91. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 60/15 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). S obzirom da se odredba članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona u vezi s člankom 6. Kaznenog zakona, primjenjuje na kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i drugim zakonima, ovakvim prijedlogom, navedene osobe dobivaju pojačanu kaznenopravnu zaštitu kroz niz kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela iz kataloga Kaznenog zakona u kojima se  učin djela prema službenoj osobi, kao zaštitnom objektu, sankcionira kaznom koja je po svojoj mjeri teža od kazne za temeljni oblik počinjenja. Međutim, osim što će se predloženom dopunom ojačati kaznenopravna zaštita osobe koja obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, proširit će se i krug njene kaznenopravne odgovornosti za tzv. posebna kazna djela, odnosno ona kaznena djela koja može počiniti samo počinitelj koji ima određeno svojstvo, u konkretnom slučaju svojstvo službene osobe.

Uz članak 4.

U članku 98. stavku 1. Kaznenog zakona (financiranje terorizma) radi daljnjeg usklađenja s  člankom 11. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88/6, 31. 3. 2017.) – u daljnjem tekstu: Direktiva o suzbijanju terorizma predlaže se dopuna kaznenog djela financiranja terorizma. Obzirom da Direktiva o suzbijanju terorizma u članku 11. zahtjeva da se kao počinitelj kaznenog djela financiranja terorizma sankcionira onaj tko stavlja na raspolaganje ili prikuplja sredstva ne samo za počinjenje kaznenih djela iz članka 3. do 10. Direktive o suzbijanju terorizma, već i za doprinos u njihovu počinjenju, predlagatelj predlaže dopunu kaznenog djela financiranja terorizma koja će omogućiti da se kroz doprinos u njegovu počinjenju, poticatelji i pomagatelji sankcioniraju kao počinitelji kaznenog djela iz članka 98. Kaznenog zakona.

Uz članak 5.

U članku 116. Kaznenog zakona (sakaćenje ženskih spolnih organa) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazni za inkriminacije propisane u stavcima 1. i 3. ovoga članka. Tako predlagatelj za temeljni oblik počinjenja ovog kaznenog djela predlaže kaznu u visini od jedne do osam godina, dok za kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz stavka 3. predlaže kaznu u visini od tri do deset godina zatvora.

Uz članak 6.

U članku 117. Kaznenog zakona (tjelesna ozljeda) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazne za inkriminaciju propisanu u stavku 2. ovog članka. Tako predlagatelj za kvalificirani oblik tjelesne ozljede predlaže propisivanje posebnog minimuma od jedne godine zatvora dok se posebni maksimum u visini do tri godine zatvora ne bi mijenjao.

Uz članak 7.

U članku 118. Kaznenog zakona (teška tjelesna ozljeda) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazne za inkriminaciju propisanu u stavku 2. ovog članka. Tako predlagatelj za kvalificirani oblik teške tjelesne ozljede predlaže propisivanje posebnog minimuma od tri godine zatvora, uz zadržavanje posebnog maksimuma u visini do osam godina zatvora.

Uz članak 8.

U članku 119. Kaznenog zakona (osobito teška tjelesna ozljeda) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazne za inkriminaciju propisanu u stavku 2. ovog članka. Tako predlagatelj za kvalificirani oblik osobito teške tjelesne ozljede predlaže propisivanje posebnog minimuma od tri godine zatvora, uz zadržavanje posebnog maksimuma u visini do deset godina zatvora.

Uz članak 9.

U članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona (prijetnja) predlaže se pored postojećih kvalifikatornih okolnosti dodati i prijetnju počinjenu iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće. Uvođenjem novih kvalifikatornih okolnosti, zakonodavac pruža pojačanu zaštitu bliskim osobama zbog njihove prepoznate izloženosti ovom obliku protupravnog postupanja. Uočena je i potreba pružanja pojačane zaštite vulnerabilnim osobama zbog njihove posebne ranjivosti, koja proizlazi iz njihove ovisnosti o drugima. Osobama koje su žrtve odnosno oštećenici ovog kaznenog djela počinjenog iz mržnje također se predlaže osigurati viši stupanj zaštite inkriminaranjem ove kvalifikatorne okolnosti i propisivanjem težeg kažnjavanja počinitelja.

Kao posljedica dopune članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona, izmijenjen je stavak 4. predmetnog kaznenog djela i to način da je brisan dio odredbe prema kojem se kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. progoni po privatnoj tužbi, a iz stavka 2. po prijedlogu, osim kada je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi, budući da su predmetne kvalifikatorne okolnosti predložene stavkom 3., za koji se kazneni progon pokreće po službenoj dužnosti.  

Uz članak 10.

U članku 140. stavku 2. Kaznenog zakona (nametljivo ponašanje) brišu se kvalifikatorne okolnosti počinjenje ovog kaznenog djela prema sadašnjem ili bivšem bračnom ili izvanbračnom drugu ili životnom partneru ili neformalnom životnom partneru, budući da su isti obuhvaćeni značenjem izraza bliske osobe iz članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona, kao novom kvalifikatornom okolnosti.

Kao posljedica izmjene odnosno dopune članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona, kao i u cilju pojačane zaštite bliskih osoba, stavak 3. predmetnog članka dopunjen je na način da se kazneni postupak za kazneno djelo nametljivog ponašanja prema bliskoj osobi pokreće po službenoj dužnosti. Prema dosad važećem zakonskom tekstu, kazneni progon za ovo kazneno djelo se pokretao po prijedlogu, osim u slučaju počinjenja kaznenog djela prema djetetu. Obzirom da je kod svih ostalih kaznenih djela iz Glave XIII. Kaznenog zakona - Kaznena djela protiv osobne slobode propisano poduzimanje kaznenog progona po službenoj dužnosti u situaciji kad je žrtva ili oštećenik bliska osoba, predlaže se isti stupanj zaštite bliskoj osobi osigurati i u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja.

Uz članak 11.

Članak 152. Kaznenog zakona (spolni odnošaj bez pristanka) briše se kao posljedica promjene koncepcije u definiranju kaznenog djela silovanja. S tim u svezi, svaki nekonsenzualni spolni odnošaj ili  s njim izjednačena spolna radnja na koju žrtva nije dala pristanak imaju se smatrati kaznenim djelom silovanja iz članak 153. stavak 1. Nacrta prijedloga. Iako zakonodavac ovim Prijedlogom zakona predlaže brisanje samostalnog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, mišljenja je kako je njegov pravni kontinuitet očuvan jer je brisano kazneno djelo nadomješteno drugim kaznenim djelom, konkretno kaznenim djelom iz članka 153. stavka 1. Nacrta prijedloga, koje je usmjereno na zaštitu istog pravnog dobra (spolne slobode) i koje u predloženom članku 153. stavku 1. Nacrta prijedloga inkriminira isti način napada na navedeno pravno dobro.  

Uz članak 12.

U članku 153. Kaznenog zakona usvaja se nova koncepcija u definiranju kaznenog djela silovanja. Prva važna promjena sastoji se u tome da kazneno djelo silovanja podrazumijeva svaki spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju na koji žrtva nije dala svoj pristanak (članak 153. stavak 1.). Sukladno teoriji vlasti nad djelom počinitelj kaznenog djela silovanja bit će i onaj koji navede žrtvu na nekonsenzualni spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, a da pri tom sam ne obavlja spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju. Takva osoba ostvaruje bitan doprinos djelu pa se kažnjava kao supočinitelj. Za opisane oblike protupravnog postupanja, zakonodavac predlaže propisivanje kazne zatvor u visini od jedne do pet godina.

Članak 153. stavak 2. propisuje kazneno djelo silovanja i kada je počinitelj ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona uz uporabu sile ili prijetnje da će izravno napasti život ili tijelo silovane ili druge osobe. Uporaba sile ili opisane prijetnje podrazumijeva izostanak pristanka. Za ovaj oblik protupravnog postupanja, zakonodavac predlaže propisivanje posebnog minimuma u visini od tri godine zatvora, dok bi posebni maksimum bio propisan u visini do deset godina zatvora.  

U stavku 3. predmetnog članka propisuje se kažnjavanje i za situacije kada se osoba nalazi u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka. Tako će počinitelj odgovarati za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ako je prema objektivnim okolnostima morao i mogao znati da pristanka nema.  U stavku 4. istoga članka propisuje se kažnjavanje i za situacije kada se osoba nalazi u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona.

U stavku 5. definira se postojanje pristanka, kao i osobite okolnosti kada se smatra da pristanka nema. S tim u svezi, teret dokazivanja će i dalje biti na okrivljenom, dok će optužba i dalje morati dokazivati spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju i neku od okolnosti iz članka 153. stavka 5. Nacrta prijedloga.

Uz članak 13.

U članku 154. stavku 1. Kaznenog zakona (teška kaznena djela protiv spolne slobode), kao posljedicu predloženog brisanja članka 152. Kaznenog zakona (spolni odnošaja bez pristanka) i njegova predloženog propisivanja u članku 153. stavku 1., predlaže se promjena numeracije na način da se kvalifikatorne okolnosti iz stavka 1., vežu uz članak 153. stavak 1. Nacrta prijedloga. Također, kao posljedicu pooštravanja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. Nacrta prijedloga, predlaže se u članku 154. stavku 1. Kaznenog zakona povisiti posebni minimum kazne zatvora u visini od tri godine. Također, kao posljedica gore opisanih izmjena, predlaže se u članku 154. stavku 2. Kaznenog zakona, promjena numeracije i to na način da se kvalifikatorne okolnosti iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona, vežu uz počinjenje kaznenog djela iz članka 153. stavka 2.  Nacrta prijedloga. Uz navedeno, a kao posljedica poštravanja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. Nacrta prijedloga predlaže se povisiti posebni minimum kazne zatvora u visini od pet godina za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona. U odnosu na članak 154. stavak 3. Kaznenog zakona, također, kao posljedicu brisanja kaznenog djela iz članka 152. Kaznenog zakona i predloženih izmjena članka 153. Nacrta prijedloga predlaže se kvalifikatorne okolnosti iz članka 154. stavka 3. Kaznenog zakona vezati uz počinjenje kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. i 2. Nacrta prijedloga.  

Uz članak 14.

U članku 155. Kaznenog zakona (bludne radnje) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazni za inkriminaciju  propisanu u stavku 1. ovoga članka za koju predlagatelj predlaže povisiti posebni maksimum do dvije godine zatvora. Također, kao posljedicu nove koncepcije u definiranju kaznenog djela silovanja predlaže se počinjenje bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. Kaznenog zakona vezati uz uvjete iz članka 153. stavka 1., 3. i 5. Nacrta prijedloga kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, a bludnih radnji iz stavka 2. predmetnog članka uz uvjete iz članka 153. stavka 2. i 4. Nacrta prijedloga.

Uz članak 15.

U članku 156.  Kaznenog zakon (spolno uznemiravanje) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja predlaže se izmjena visine kazni za inkriminaciju  propisanu u stavku 1. ovoga članka, za koju predlagatelj predlaže povisiti posebni maksimum do dvije godine zatvora.

Uz članak 16.

U članku 179. a Kaznenog zakona (nasilje u obitelji) kao dodatno obilježje ovog kaznenog djela predlaže se propisivanje stanja dugotrajne patnje u koje je žrtva/oštećenik dovedena teškim kršenjem propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Kao posljedica pooštrenja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja, zaključno se predlaže povisiti posebni minimum na visinu od jedne godine zatvora, dok se posebni maksimum ne bi mijenjao.

Uz članak 17.

Biće kaznenog djela iz članka 311. Kaznenog zakona (neizvršenje sudske odluke) prošireno je novim modalitetom počinjenja koji se sastoji u nepridržavanju samostalne mjere opreza određene sudskom odlukom. Predložena dopuna rezultat je izrade Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku kojim se predlaže uvođenje samostalne mjere opreza kao novog procesnog instituta, u slučaju kada postoji osnova za određivanje istražnog zatvora, a istekli su maksimalni rokovi njegova trajanja propisani člankom 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17). S obzirom da u slučaju nepridržavanja samostalne mjere opreza, ista ne može biti zamijenjena istražnim zatvorom zbog isteka maksimalnih rokova njegova trajanja, bilo je potrebno propisati posljedicu njezinog nepridržavanja kao kaznenu odgovornost za kazneno djelo iz članka 311. stavka 3. Kaznenog zakona (neizvršenje sudske odluke).  

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. predlaže se izmjena nomotehničke prirode na način da se propisano isključenje protupravnosti za kazneno djelo iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona u kontekstu ne postupanja počinitelja prema obvezi iz sigurnosne mjere kada je ista izrečena uz rad za opće dobro, veže uz stavak 9. članka 55. Kaznenog zakona iz razloga što isti propisuje pravnu posljedicu kršenja obveze određene sigurnosnom mjerom osuđeniku izrečenom uz rad za opće dobro, a ne uz stavak 8., kojim se propisuje postupanje suda i nadležnog tijela za probaciju u slučaju neizvršavanja rada za opće dobro od strane osuđenika.

Uz članak 18.

Člankom 315.b Kaznenog zakona propisuje se novo kazneno djelo prisila prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili javnom službeniku. Kroz stavak 1. predmetnog kaznenog djela inkriminira se sprječavanje silom ili prijetnjom na izravnu uporabu sile osobe u obavljanju poslova od javnog interesa ili javnog službenika u obavljanju javne službe

U stavku 2. kao kvalifikatorna okolnost propisuje se dovođenje u opasnost života ili tijela osobe koja obavlja poslove od javnog interesa ili javnog službenika ili nanošenje tjelesne ozljede ili uporaba oružja ili opasnog oruđa.

U stavku 3. propisuju se mogućnost oslobođenja od kazne počinitelja ovog kaznenog djela kada je isti bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem osobe koja obavlja poslove od javnog interesa ili javnog službenika.

Iako javni interes nije definiran Kaznenim zakonom, isti se smatra onim interesom na koji svaki građanin ima pravo, slijedom čega se u kontekstu ovog kaznenog djela ,osobom koja obavlja poslove od javnog interesa mogu primjerice smatrati i osobe koje obavljaju poslove javnog prijevoza putnika.

Uz članak 19.

Ovim člankom propisano je stupanje Zakona na snagu.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO  DOPUNJUJU

Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela koja izvan područja Republike Hrvatske počine njezini državljani

Članak 14.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i osobi koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, koja izvan područja Republike Hrvatske počini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena odredbama iz članka 13. i članka 16. ovoga Zakona, ako je to kazneno djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primijenit će se i kad počinitelj stekne hrvatsko državljanstvo nakon počinjenja kaznenog djela.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka kod kaznenih djela iz članka 115. stavka 3. i 4., članka 116., članka 152., članka 153., članka 154., članka 158., članka 159., članka 161., članka 162., članka 163., članka 164., članka 166. i članka 169. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela kod kojih je to predviđeno međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka, kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primijenit će se i kad kazneno djelo nije kažnjivo prema zakonu države u kojoj je počinjeno.

(4) Kad hrvatski državljani sudjeluju u mirovnim operacijama ili drugim međunarodnim aktivnostima izvan područja Republike Hrvatske i u takvim operacijama ili aktivnostima počine kazneno djelo, primjena zakonodavstva Republike Hrvatske ravnat će se prema odredbama ovog Zakona, ako međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka nije predviđeno drugačije.

Zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti

Članak 71.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče  se u trajanju od jedne do deset godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.

(3) Počinitelju kaznenog djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 111. točke 2., članka 112. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 118., članka 119., članka 120., Glave XVI, počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII ovoga Zakona, sud može izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može je izreći i doživotno.

(4) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

(5) Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe članka 55. stavka 8., članka 58. stavka 5. ili članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(7) Po proteku najdužeg vremena iz stavka 2. ovoga članka, sigurnosnu mjeru izrečenu na temelju stavka 3. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(8) Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Čla n ak 87.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske su odredbe sadržane u ovom Zakonu i drugim zakonima Republike Hrvatske, kojima se određuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela.

(2) Protupravna radnja je radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a ne postoji razlog isključenja protupravnosti.

(3) Službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar i javni bilježnik. Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice.

(4) Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

(5) Kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi XXXIV. ovoga Zakona, ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom osobom smatrat će se i vojna osoba.

(6) Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih  ijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(7) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(8) Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(9) Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(10) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(11) Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

(12) Tajni podatak je podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasificirani podatak. Ne smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.

(13) Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe tijela javne vlasti, a koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen službenom tajnom.

(14) Izbori su izbori za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike, Europski parlament, predstavnička tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike, gradonačelnike, župane, gradonačelnika Grada Zagreba te postupak odlučivanja na državnom referendumu.

(15) Isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

(16) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, kao i telefonski impulsi.

(17) Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom prometu.

(18) Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.

(19) Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu.

(20) Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.

(21) Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.

(22) Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist od kaznenog djela koja se sastoji od svakog uvećanja ili sprečavanja umanjenja imovine do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela kao i svaka druga korist koja je dobivena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan njega.

(23) Imovinom se smatra imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.

(24) Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.

(25) Žrtva kaznenog djela je fizička osoba kojoj su protupravnom radnjom prouzročene fizičke ili duševne boli, emocionalna patnja, imovinska šteta ili bitna povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(26) Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u ovom Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.

(27) Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 600.000,00 kuna.

(28) Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 200.000,00 kuna.

(29) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.

(30) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 1.000,00 kuna.

Financiranje terorizma

Članak 98.

(1) Tko izravno ili neizravno daje ili prikuplja sredstva s ciljem da se ona koriste ili znajući da će se koristiti, u potpunosti ili djelomično, u svrhu činjenja jednog ili više kaznenih djela iz članka 97., članka 99. do članka 101., članka 137., članka 216. stavka 1. do 3., članka 219., članka 223., članka 224., članka 352. do članka 355. ovoga Zakona ili drugog kaznenog djela kojem je cilj prouzročiti smrt ili tešku tjelesnu ozljedu civila ili druge osobe koja nije aktivno uključena u oružani sukob, ako je svrha tog djela zastrašiti stanovništvo ili prisiliti neku državu ili međunarodnu organizaciju da što učini ili ne učini,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko izravno ili neizravno daje ili prikuplja sredstva s ciljem da se ona koriste ili znajući da će se koristiti, u potpunosti ili djelomično od strane terorista ili terorističkog udruženja.

(3) Sredstva iz stavka 1. i 2. ovoga članka će se oduzeti.

Sakaćenje ženskih spolnih organa

Članak 116.

(1) Tko ženskoj osobi potpuno ili djelomično ukloni ili trajno promijeni vanjski spolni organ,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Tko žensku osobu potakne ili joj pomogne da se podvrgne radnjama iz stavka 1. ovoga članka,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Tko djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz mržnje, prema djetetu ili bliskoj osobi,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Tjelesna ozljeda

Članak 117.

(1) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Kazneno djelo iz stavka 1. progoni se po privatnoj tužbi.

Teška tjelesna ozljeda

Članak 118.

(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Osobito teška tjelesna ozljeda

Članak 119.

(1) Ako je kaznenim djelom iz članka 116. stavka 1. i 2. i članka 118. stavka 1. ovoga Zakona doveden u opasnost život ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Tko neku od posljedica navedenih u stavku 1. ovoga članka prouzroči namjerno,

kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

Prijetnja

Članak 139.

(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.

Nametljivo ponašanje

Članak 140.

(1) Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

(3) Kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je počinjeno prema djetetu.

Spolni odnošaj bez pristanka

Članak 152.

(1) Tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili navede drugu osobu da bez svog pristanka s trećom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili da bez svog pristanka nad samom sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga članka,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena uz uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje, ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda.

Silovanje

Članak 153.

(1) Tko djelo iz članka 152. stavka 1. ovoga Zakona počini uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga članka

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Teška kaznena djela protiv spolne slobode