I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Zakonom o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18; u daljnjem tekstu: Zakon), koji je u primjeni od 1. siječnja 2005. godine, propisano je: tko su porezni obveznici, način utvrđivanja porezne osnovice, porezna stopa, porezne olakšice, oslobođenja i poticaji, rokovi i način plaćanja poreza i drugo. Porezne olakšice koje su državne potpore propisane su posebnim propisima i to Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu, Zakonom o poticanju ulaganja, Zakonom o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Zakon je usklađen s Direktivama koje uređuju oporezivanje dobiti.

Programom Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. - 2020., između ostaloga, utvrđeni su ciljevi koji se odnose na porezni sustav i cjelovitu poreznu reformu. Na temelju sveobuhvatne analize poreznog sustava u tri kruga poreznog rasterećenja provedena je porezna reforma u razdoblju od 2017. do 2019. Četvrtim krugom poreznog rasterećenja nastavili bi se ciljevi porezne reforme kojim bi se omogućilo smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, jednostavan i socijalno pravedniji porezni sustav, administrativna rasterećenja te veća pravna sigurnost za porezne obveznike.

Slijedom sveobuhvatne analize poreznog sustava u tri kruga poreznog rasterećenja smanjena je stopa poreza na dobit s 20% na 18%, a za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna na 12%. Ukinuta je porezna olakšica za reinvestiranu dobit te porezna olakšica za područja jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu, dok je zadržana olakšice za I. skupinu i Grad Vukovar. Za male porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna propisana je mogućnost utvrđivanja porezne osnovice prema novčanom načelu odnosno postupak utvrđivanja porezne osnovice prema plaćenim i naplaćenim naknadama. Osim toga, uvedena je mogućnost paušalnog oporezivanja prihoda od gospodarskih djelatnosti koje obavljaju neprofitne organizacije. Tijekom 2017. godine bila je u primjeni jednokratna mjera o poreznom tretmanu otpisa zatečenih nenaplativih kreditnih plasmana (NPL). Pojednostavljen je postupak utvrđivanja porezno priznatog rashoda otpisa potraživanja za isporučena dobra i obavljene usluge ukoliko je riječ o dugovima male vrijednosti ili u slučajevima kada se poduzmu određene mjere za naplatu pri čemu se utvrdi nemogućnost naplate. Također je uvedena  mogućnost sklapanja prethodnih sporazuma o transfernim cijenama. Izjednačeni su porezno priznati troškovi reprezentacije i sredstava za osobni prijevoz. Usklađivanjem s dijelom Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, sprečava se na globalnom nivou uočena nepredviđena primjena propisa o oporezivanju dobiti i to agresivnim poreznim planiranjem. Cilj odredbi pravila o ograničenju kamate i pravila o kontroliranim inozemnim društvima (uz opće pravilo protiv zlouporaba) je spriječiti multinacionalne kompanije da premještaju dobit iz država gdje se dobit ostvaruje u povoljnije porezne jurisdikcije. Obveza plaćanja poreza po odbitku po stopi od 20% proširena je i na kamate, dividende, autorska prava i druge naknade ako se isplate osobama s područja država koje su objavljene na EU popisu nekooperativnih jurisdikcija za porezne svrhe. Izvršeno je usklađivanje s posebnim propisima i to Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku u pogledu poreznog tretmana otpisa i Zakonom o alternativnim investicijskim fondovima te je propisano da fond bez pravne osobnosti nije obveznik poreza na dobit, odnosno porezni status je izjednačen s otvorenim investicijskim fondovima. Također je pojednostavljen postupak oporezivanja inozemnih umjetnika i športaša.

b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

Slijedeći ciljeve Programa Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. - 2020., koji se odnose na porezni sustav odnosno porezno i administrativno rasterećenje kreće i četvrti krug poreznog rasterećenja u okviru  porezne reforme.

U skladu s provedenom analizom poreznog sustava na području poreza na dobit  i obvezama preuzetim pristupanjem Republike Hrvatske u Europsku uniju, radi implementiranja  pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo na području poreza na dobit, te zbog daljnjeg pojednostavljenja i rasterećenja poslovanja poreznih obveznika, ovim Prijedlogom zakona izvršit će se izmjene i dopune Zakona.

Zakon je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, a ovim Prijedlogom zakona  provodi se drugi dio usklađivanja s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta ( eng : The Anti Tax Avoidance Directive; dalje ATAD), u djelu odredbi koje stupaju na snagu 1. siječnja 2020. godine, i Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (ATAD 2) u djelu odredbi koje stupaju na snagu 1. siječnja 2020. i 2022., a to je i izlazno oporezivanje  i rješavanje hibridnih neusklađenosti.

Suočeni s novim gospodarskim i društvenim izazovima globaliziranog i digitalnog svijeta poduzetnici imaju sve veću potrebu za mobilnošću i premještanjem, imovine, sjedišta, porezne reziedentnosti i sl., na području jedinstvenog tržišta Europske unije bez formalne likvidacije zbog prijenosa rezidentnosti. Za jednostavno provođenje takvih postupaka potrebno je poduzetnicima prilagoditi i posebne propise koji se odnose na prava radnika, zaštitu vjerovnika i sl. Međutim, kako porezni propisi tim postupcima ne bi bili prepreka državama članicama koje zbog premještanja imovine ili rezidentnosti, gube pravo oporezivanja te imovine, daje se mogućnost oporezivanja kapitalne dobiti nastale na njenom području. Stoga se ovim Prijedlogom zakona, slijedom Direktive ATAD, propisuje oporezivanje kapitalne dobiti, u trenutku prijenosa imovine iz sjedišta u stalnu poslovnu jedinicu ili obrnuto, prijenosa rezidentnosti ili prijenosa djelatnosti, pri čemu prestaje pravo oporezivanja te imovine u Republici Hrvatskoj. Odgoda oporezivanja tijekom pet godina može se odobriti u slučaju prijenosa imovine u drugu državu članicu ili treću zemlju koja je stranka Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru s kojom je sklopljen sporazum o uzajamnoj pomoći u pogledu namire poreznih potraživanja. Međutim, neće se oporezivati prijenos imovine, među ostalim gotovine, između matičnog društva i njezinih društava kćeri. Također, izlazno oporezivanje se neće primjenjivati ako se imovina prenosi privremeno i ako je imovina određena za vraćanje u državu članicu prenositelja, ako se prijenos obavlja u cilju ispunjenja bonitetnih kapitalnih zahtjeva, u svrhu upravljanja likvidnošću ili u slučaju transakcija za financiranje vrijednosnih papira ili imovine koja se daje kao jamstvo.

Koristeći se specifičnim subjektima i financijskim instrumentima, iskorištavajući razlike između poreznih sustava, mrežom svojih povezanih osoba, sofisticiranim i nepredviđenim metodama poreznog planiranja, porezni obveznici mogu umanjiti poreznu obvezu. Danas postoje specifični tzv. hibridni ( lat. hybrida: mješanac, križanac ) subjekti kod kojih postoji razlika u pravnoj definiciji, a koji se, istovremeno, u jednoj državi (jednoj poreznoj jurisdikciji) ne smatraju obveznicima poreza na dobit te se prihodi ili rashodi toga subjekta smatraju prihodom ili rashodom jedne osobe ili više njih u skladu sa zakonima druge jurisdikcije, dok se isti subjekti u drugoj državi (u drugom pravnom sustavu) smatraju obveznicima poreza na dobit. Još više je financijskih instrumenata koji su koncipirani na način da istovremeno sadrže različite pravne definicije te istovremeno imaju obilježje duga i kapitala što stvara različite definicije plaćanja.

Plaćanja između takvih subjekata ili po osnovi takvih financijskih instrumenata mogu dovesti do priznavanja dvostrukog odbitka ili odbitka bez uključivanja odnosno do stvaranja tzv. hibridne neusklađenosti što dovodi do erozije porezne osnovice na području Europske unije. Kako bi se spriječilo priznavanje dvostrukog odbitka po osnovi jednog plaćanja, priznavanjem rashoda ili umanjenjem porezne osnovice kod poreznog obveznika i povezane osobe ili priznavanjem odbitka kod jednog poreznog obveznika, a ne uključivanja tog primitka u poreznu osnovicu kod primatelja, povezane osobe, ovim Prijedlogom zakona propisuju se pravila za sprečavanje takve neusklađenosti, a pravila će obuhvatiti i treće zemlje.

Međutim, važno je istaknuti kako se prema ovom Prijedlogu zakona neusklađenost smatra hibridnom neusklađenosti samo ako nastaje između povezanih društava, između poreznog obveznika i povezanog društva, između sjedišta i stalne poslovne jedinice, između dviju ili više stalnih poslovnih jedinica istog subjekta ili u okviru strukturiranog aranžmana. Odredbe o hibridnoj neusklađenosti obuhvatit će osobe koje su povezane s udjelima više od 25%, a u nekim slučajevima i za više od 50%. Naime, da bi se stvorila hibridna neusklađenost u pravilu je potrebno postojanje grupe povezanih osoba, koje djelatnost obavljaju u više poreznih jurisdikcija s poslovnim subjektima koji imaju različita porezna i pravna obilježja, koja nisu poznata poreznim administracijama. Hibridnu neusklađenost jednostavno stvaraju poslovne jedinice ili samostalni subjekti smješteni na području država članica koje nisu prepoznate kao porezno utočište jer imaju visoku nominalnu stopu poreza na dobit, ali ne oporezuju određene prihode.

Budući da bi hibridne neusklađenosti mogle dovesti do dvostrukog odbitka ili odbitka bez uključivanja, ovim Prijedlogom zakona utvrđuju se pravila na temelju kojih se poreznom obvezniku uskraćuje odbitak za plaćanje, troškove ili gubitke ili se zahtijeva od poreznog obveznika da određene iznose uključi prema potrebi u svoj oporeziv prihod.

Međutim, neće se prema ovom Prijedlogu zakona smatrati da plaćanje u okviru financijskog instrumenta dovodi do hibridne neusklađenosti kada se odobrena porezna olakšica u jurisdikciji primatelja plaćanja isključivo temelji na poreznom statusu primatelja plaćanja ili na činjenici da instrument podliježe uvjetima posebnog režima, ili ako dovodi do hibridne neusklađenosti koja bi ionako nastala jer je primatelj plaćanja oslobođen od plaćanja poreza u skladu sa zakonima bilo koje jurisdikcije primatelja plaćanja. Obzirom da hibridna neusklađenost, koja se želi spriječiti, nastaje na temelju poreznog planiranja unutar grupe povezanih osoba, koje uključuju stvaranje konstrukcija u obliku hibridnih subjekta ili aranžmana s dvostrukim poreznim statusom, o čemu porezni obveznik ima saznanja jer je dio grupe, izmjene neće imati utjecaja na većinu poreznih obveznika, niti će utjecati na obavljanje gospodarskih aktivnosti.

Uvođenjem svih pravila predviđenih gore navedenim direktivama očekuje se kako će doći do pravednijeg oporezivanja na području Europske unije te da će demotivirati kompanije u agresivnom poreznom planiranju, a određene države članice u kreiranju štetnih poreznih praksi kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Kako je prethodno provedenom analizom poreznog sustava, prateći ciljeve početka porezne reforme iz 2016. godine, uočena potreba i područje u kojemu je moguće ostvariti dodatno porezno rasterećenje u cilju poticaja gospodarstvu općenito, a posebno malih i srednjih poreznih obveznika , predlaže se podizanje praga ostvarenih prihoda za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Dakle, mali i srednji porezni obveznici će od 2020. godine plaćati porez po stopi od 12%.

Osim toga, ovim Prijedlogom zakona podiže se prag od kojeg fizičke osobe koje obavljaju neku samostalnu djelatnost odnosno obrtnici obveznici plaćanja poreza na dohodak, postaju obveznici poreza na dobit i vode poslovne knjige prema računovodstvenim propisima, s 3 na 7,5 milijuna kuna primitaka na godišnjoj razini. U tom dijelu, drugi propisani uvjeti prema kojima fizičke osobe moraju promijeniti način oporezivanja neće se navoditi (bit će izostavljeni), tako da će ubuduće samo iznos ostvarenih primitaka biti jedini kriterij za obveznu promjenu načina oporezivanja. Time se omogućuje dijelu fizičkih osoba koje su obveznici poreza na dobit da ponovo postanu obveznici plaćanja poreza na dohodak i vode jednostavne poslovne knjige te tako smanje svoje administrativno opterećenje.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Izmjenama i dopunama Zakona, prema ovom Prijedlogu zakona, očekuje se dodatno porezno rasterećenje u cilju poticaja gospodarstvu općenito, a posebno malih i srednjih poreznih obveznika, te kako će na globalnoj razini doći do sprečavanja premještanja dobiti. Obzirom da u poreznom sustavu već postoje pravila vezana uz izbjegavanje hibridne neusklađenosti u pogledu priznavanja prihoda od dividendi, a oporezuje se i kapitalna dobit imovine prilikom prodaje imovine, ili likvidacije , ne očekuje se značajniji utjecaj na prihode od poreza na dobit nakon uvođenja navedenih odredbi. Međutim, očekuje se uspostava pravednijeg sustava oporezivanja dobiti na području Europske unije što bi u budućim poreznim razdobljima moglo dovesti do smanjenja rashoda izazvanih transakcijama između povezanih osoba i moguće povećanje obveze poreza na dobit. Obzirom da će od 2020. godine veći broj poreznih obveznika koristiti poreznu stopu od 12%, a ne od 18%, očekuje se kako će zbog toga prihodi s osnove poreza na dobit biti manji za 200 milijuna kuna.  

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Prijedloga zakona nije potrebno osigurati posebna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I

DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT

Članak 1.

U Zakonu o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18) u članku 1.a podstavku 7. iza riječi: „(SL L 21/41, 28.1.2015.)“ riječ: „i“ briše se i dodaje se zarez.

U podstavku 8. iza riječi: „(SL L 193/1, 19.7.2016.)“ briše se točka i dodaje se riječ: „i“.

Iza podstavka 8. dodaje se podstavak 9. koji glasi:

„- Direktiva Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144/1, 7.6.2017).“.

Članak 2.

U članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ukoliko u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000,00 kuna.“.

U stavku 9. iza riječi: „poduzetnik“ dodaju se riječi: „ili njegov pravni slijednik“.

Članak 3.

U članku 3. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Nerezidenti su osobe kojima nije utvrđena rezidentnost prema stavku 1. ovoga članka, prema posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru.“.

Članak 4.

U članku 5. stavku 4. iza riječi: „likvidacije“ dodaju se riječi: „ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima“.

U stavku 7. riječi: „3.000.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „7.500.000,00 kuna“.

Članak 5.  

U članku 5.b stavku 1. riječi: „iznosa propisanog za ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema posebnom propisu o porezu na dodanu vrijednost“ zamjenjuju se riječima: „7.500.000,00 kuna“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Visinu paušalne porezne osnovice i poreza na dobit, rokove plaćanja te evidencije i izvješća u svezi paušalnog oporezivanja utvrđuje pravilnikom ministar financija.“.

Stavci 6., 7. i 8. brišu se.

Članak 6.  

U članku 7. stavku 8. iza riječi: „pomagala“ dodaju se riječi: „te troškovi prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove“.

Članak 7.    

U članku 9. stavku 3. riječi: „obveznikom poreza na dobit“ brišu se.

U stavku 4. iza riječi: „dobit“ dodaju se riječi: „ ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti “, a riječi: „ djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti“ zamjenjuju se riječima: „samostalne djelatnosti“ .

Članak 8.  

U glavi III. naslov iznad članka 18. mijenja se i glasi: „9. Preoblikovanje, likvidacija, stečaj i okončanje poslovanja“.

U članku 18. stavak 3. mijenja se i glasi:

„ (3) U slučaju okončanja likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, porezni obveznik na zadnji dan poreznog razdoblja zatvara poslovne knjige, sastavlja zaključna financijska izvješća i utvrđuje poreznu obvezu. Ukoliko na zadnji dan tog poreznog razdoblja sva imovina nije unovčena, u poreznu osnovicu se uključuju iznosi kao da je imovina unovčena. “ .

U stavku 4. iza riječi: „ likvidacije “ dodaju se riječi: „ ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, “ .

U stavku 5. iza riječi: „likvidaciji“ dodaju se riječi: „ili drugom postupku kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima“.

Članak 9.

U članku 20. stavku 2. iza riječi: „obveza.“ dodaju se riječi: „Porezni obveznik je dužan za svrhe oporezivanja procijeniti imovinu i obveze i otkriti skrivene pričuve, a razliku, zajedno s već iskazanim pričuvama, uključiti u poreznu osnovicu, osim ako ne primjenjuje odredbe članka 20.a do 20.r Zakona.“.

Članak 10.

U članku 28. riječi: „3.000.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „7.500.000,00 kuna“, a riječi: „3.000.000,01 kuna“ zamjenjuju se riječima: „7.500.000,01 kuna“.

Članak 11.  

U članku 29. stavku 3. točki 7. iza riječi: „likvidacije“ briše se točka i dodaje se zarez.

Iza točke 7. dodaje se točka 8. koja glasi:

„8. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do okončanja poslovanja sukladno posebnim propisima.“.

Članak 12.

U članku 30.a stavku 5. riječi: „stavka 8.“ zamjenjuju se riječima „stavka 7.“.

Članak 13.

Iza članka 30.c dodaju se članci 30.d do 30.i i naslovi iznad njih koji glase:

„Izlazno oporezivanje

Članak 30.d

(1) Porezni obveznik dužan je u poreznu osnovicu uključiti razliku između tržišne vrijednosti imovine i njezine vrijednosti utvrđene za potrebe oporezivanja kada prenosi:

1. imovinu u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako zbog prijenosa prestaje pravo oporezivanja prenesene imovine iako imovina ostaje u pravnom i gospodarskom vlasništvu poreznog obveznika

2. imovinu iz stalne poslovne jedinice u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako zbog prijenosa prestaje pravo oporezivanja prenesene imovine

3. poslovanje koje provodi stalna poslovna jedinica u drugu državu članicu ili treću zemlju, tako da pravo oporezivanja poslovanja stalne poslovne jedinice stječe druga država članica ili treća zemlja, a da pri tome ne postaje rezident te države članice ili treće zemlje.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuje i porezni obveznik kada prenosi svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili treću zemlju odnosno postaje rezident te države ili treće zemlje, osim u slučaju one imovine koja ostaje povezana sa stalnom poslovnom jedinicom.

(3) Porezni obveznik koji prema stavku 1. i stavku 2. ovoga članka preuzima imovinu iz druge države, za porezne potrebe prihvaća utvrđene vrijednost imovine samo ako u trenutku prijenosa odražavaju tržišnu vrijednost.

(4) Odredbe stavka 1. i stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako je imovina određena za vraćanje u roku od 12 mjeseci, ili ako se prenosi imovina koja se odnosi na financiranje vrijednosnih papira, imovina koja se daje kao jamstvo ili kada se prijenos imovine obavlja kako bi se ispunili bonitetni kapitalni zahtjevi ili u svrhu upravljanja likvidnošću.

(5) Porezni obveznik je dužan promjene iz stavka 1. točke 3. i stavka 2. ovoga članka u roku od osam dana prijaviti Poreznoj upravi.

(6) Iznos iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik može, uz odgovarajuće jamstvo, uključiti u poreznu osnovici tijekom pet poreznih razdoblja, u slučaju prijenosa imovine u drugu državu članicu ili treću zemlju koja je stranka Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru s kojom je sklopljen sporazum o uzajamnoj pomoći u pogledu namire poreznih potraživanja koji je istovjetan uzajamnoj pomoći predviđenoj Direktivom Vijeća 2010/24/EU o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere ili je takav sporazum sklopljen s Europskom unijom. Tijekom razdoblja odgode poreznom obv ezniku će se obračunati kamate.

(7) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice te odgodi oporezivanja pri izlaznom oporezivanju imovine.

Hibridne neusklađenosti

Članak 30.e

(1) U smislu članka 30.f do 30.i ovoga Zakona navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. neusklađenost znači dvostruki odbitak ili odbitak bez uključivanja

2. dvostruki odbitak znači odbitak istog plaćanja, troškova ili gubitaka u jurisdikciji iz koje potječe plaćanje, u kojoj su nastali troškovi ili u kojoj su pretrpljeni gubitci (jurisdikcija platitelja) i u drugoj jurisdikciji (jurisdikcija ulagatelja). U slučaju plaćanja hibridnog subjekta ili stalne poslovne jedinice jurisdikcija platitelja jest jurisdikcija u kojoj hibridni subjekt ili stalna poslovna jedinica imaju poslovni nastan ili jurisdikcija u kojoj su smješteni

3. odbitak bez uključivanja pretpostavlja odbitak plaćanja ili pretpostavljenog plaćanja između sjedišta i stalne poslovne jedinice ili između dviju ili više stalnih poslovnih jedinica u svakoj jurisdikciji za koju se smatra da je u njoj izvršeno to plaćanje ili pretpostavljeno plaćanje (jurisdikcija platitelja) bez pripadajućeg uključivanja tog plaćanja ili pretpostavljenog plaćanja u porezne svrhe u jurisdikciji primatelja plaćanja. Jurisdikcija primatelja plaćanja jest svaka jurisdikcija u kojoj je to plaćanje ili pretpostavljeno plaćanje zaprimljeno ili se smatra zaprimljenim u skladu sa zakonima bilo koje druge jurisdikcije

4. odbitak je iznos za koji se smatra da se može odbiti od oporezivog prihoda u skladu sa zakonima jurisdikcije platitelja ili jurisdikcije ulagatelja. Izraz „koji se može odbiti“ tumači se u skladu s tim

5. uključivanje znači iznos koji se uzima u obzir u oporezivom prihodu u skladu sa zakonima jurisdikcije primatelja plaćanja. Plaćanje u okviru financijskog instrumenta ne smatra se uključenim u mjeri u kojoj plaćanje ispunjava uvjete za bilo koju poreznu olakšicu isključivo zbog načina na koji se to plaćanje definira u skladu sa zakonima jurisdikcije primatelja plaćanja. Izraz „uključen“ tumači se u skladu s tim

6. porezna olakšica znači oslobođenje od poreza, smanjenje porezne stope ili svaki porezni odbitak ili povrat poreza (koji ne uključuju odbitak za poreze po odbitku)

7.  prihod koji se dvostruko uključuje znači svaku stavku prihoda koja se uključuje u skladu sa zakonima obiju jurisdikcija u kojima je nastala neusklađenost

8. osoba znači fizička osoba ili subjekt

9. hibridni subjekt znači svaki subjekt ili aranžman koji se smatra oporezivim subjektom u skladu sa zakonima jedne jurisdikcije i čiji se prihod ili rashod smatra prihodom ili rashodom jedne osobe ili više njih u skladu sa zakonima druge jurisdikcije

10. financijski instrument  znači svaki instrument u mjeri u kojoj dovodi do povrata na financijska sredstva ili vlastiti kapital, a koji se oporezuje u skladu s pravilima za oporezivanje dužničkog kapitala, vlasničkog kapitala ili izvedenica u skladu sa zakonima jurisdikcije primatelja plaćanja ili jurisdikcije platitelja te obuhvaća hibridni prijenos

11. financijski trgovac je osoba ili subjekt koji u okviru svojeg poslovanja redovito kupuje i prodaje financijske instrumente za vlastiti račun u svrhu ostvarivanja dobiti

12. hibridni prijenos znači svaki aranžman za prijenos financijskog instrumenta ako se, u porezne svrhe, za odnosni prinos na preneseni financijski instrument smatra da ga je istodobno dobilo više strana koje sudjeluju u tom aranžmanu

13. tržišni hibridni prijenos znači svaki hibridni prijenos koji financijski trgovac provodi u okviru svojeg redovnog poslovanja, a ne kao dio strukturiranog aranžmana

14. stalna poslovna jedinica koja nije uzeta u obzir znači svaki aranžman koji se u skladu sa zakonima jurisdikcije sjedišta smatra razlogom za dodjelu statusa stalne poslovne jedinice te koji se u skladu sa zakonima druge jurisdikcije ne smatra razlogom za dodjelu statusa stalne poslovne jedinice

15.  strukturirani aranžman znači aranžman koji uključuje hibridnu neusklađenost u kojem je cijena te neusklađenosti uvrštena u uvjete aranžmana ili aranžman koji je osmišljen kako bi njime nastala hibridna neusklađenost, osim ako se od poreznog obveznika ili povezanog društva nije moglo u razumnoj mjeri očekivati da su upoznati s postojanjem hibridne neusklađenosti i nisu imali udjela u vrijednosti porezne olakšice nastale iz hibridne neusklađenosti

(2) Za potrebe primjene članka 30.g i članka 30.h ovoga Zakona, definicija povezanih osoba iz članka 30.b stavka 7. ovoga Zakona nadopunjuje se kako slijedi:

1.ako do neusklađenosti dolazi prema stavku 1. točkama 2., 3., 4., 5. ili 7. ovoga članka ili ako je provedena prilagodba u skladu s člankom 30.g stavkom 4. ili člankom 30.h ovoga Zakona, definicija povezanog društva mijenja se tako da se zahtjev za udjelom od 25 posto zamjenjuje zahtjevom za udjelom od 50 posto,

2. smatra se da fizička osoba ili subjekt, koja djeluje zajedno s drugom osobom u pogledu glasačkih prava u subjektu ili u pogledu vlasništva kapitala subjekta, ima udio u svim glasačkim pravima tog subjekta koje ima druga osoba odnosno da ima udio u cjelokupnom vlasništvu kapitala tog subjekta koji drži druga osoba,

3. povezano društvo znači i subjekt koji je dio iste konsolidirane grupe za potrebe računovodstva kao i porezni obveznik, ili društvo u kojemu porezni obveznik ima znatan utjecaj na upravljanje ili društvo koje ima znatan utjecaj na upravljanje poreznog obveznika.

(3) Definicije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i na druge odredbe ovoga Zakona, ako nisu posebno definirane drugim člancima Zakona.

Članak 30.f

(1) Smatra se da dolazi do hibridne neusklađenost u situacijama kada:

1. plaćanje u okviru financijskog instrumenta dovodi do odbitka bez uključivanja te takvo plaćanje nije uključeno u razumnom roku, a neusklađenost se može pripisati razlikama u definicijama instrumenta ili plaćanja u okviru njega

2. plaćanje hibridnom subjektu, dovodi do odbitka bez uključivanja te je ta neusklađenost rezultat razlika u raspodjeli plaćanja hibridnom subjektu u skladu sa zakonima jurisdikcije poslovnog nastana (osnivanja) ili registracije hibridnog subjekta i jurisdikcije svake osobe s udjelom u tom hibridnom subjektu

3. plaćanje subjektu s jednom stalnom poslovnom jedinicom ili više njih dovodi do odbitka bez uključivanja te je ta neusklađenost rezultat razlika u raspodjeli plaćanja između sjedišta i stalne poslovne jedinice ili između dviju ili više stalnih poslovnih jedinica istog subjekta u skladu sa zakonima jurisdikcija u kojima subjekt posluje

4. plaćanje dovodi do odbitka bez uključivanja kao rezultat plaćanja stalnoj poslovnoj jedinici koja nije uzeta u obzir.

5. plaćanje hibridnog subjekta dovodi do odbitka bez uključivanja te je ta neusklađenost rezultat činjenice da, u skladu sa zakonima jurisdikcije primatelja plaćanja, plaćanje nije uzeto u obzir,

6. pretpostavljeno plaćanje između sjedišta i stalne poslovne jedinice ili između dvije ili više stalnih poslovnih jedinica dovodi do odbitka bez uključivanja te je ta neusklađenost rezultat činjenice da, u skladu sa zakonima jurisdikcije primatelja plaćanja, plaćanje nije uzeto u obzir

7. dolazi do dvostrukog odbitka ili

8. dolazi do stvaranja strukturiranog aranžmana.

(2) Za potrebe stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se da je plaćanje u okviru financijskog instrumenta uključeno u oporezive prihode u razumnom roku ako:

1. jurisdikcija primatelja plaćanja uključuje plaćanje u poreznom razdoblju koje započinje u roku od 12 mjeseci od kraja poreznog razdoblja platitelja, ili

2. je razumno očekivati da će jurisdikcija primatelja plaćanja uključiti plaćanje u budućem poreznom razdoblju te uvjeti plaćanja odgovaraju onima za koje bi se očekivalo da bi se dogovorili među nepovezanim osobama.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, smatra se da ne dolazi do hibridne neusklađenosti ako:

1. financijski trgovac obavlja plaćanje koje odgovara odnosnom prinosu na preneseni financijski instrument u okviru stavka 1. točke 1. ovoga članka uz uvjet da je u jurisdikciji platitelja financijski trgovac obvezan u prihod uključiti sve iznose primljene u vezi s prenesenim financijskim instrumentom

2. se u slučajevima iz stavka 1. točke 5., 6. ili 7. ovoga članka u jurisdikciji platitelja omogućuje prijeboj odbitka s iznosom prihoda koji se dvostruko uključuje

3. ne nastaje među povezanim osobama utvrđenim prema članku 30.b stavku 7. i članku 30.e stavku 2. ovoga Zakona, između poreznog obveznika i povezanog društva, između sjedišta i stalne poslovne jedinice, između dviju ili više stalnih poslovnih jedinica istog subjekta ili u okviru strukturiranog aranžmana.

Članak 30.g

(1) U slučaju kada hibridna neusklađenost rezultira dvostrukim odbitkom porezni obveznik koji je:

1. ulagatelj odnosno fizička osoba ili subjekt, koja ima direktno ili indirektno udjele u kapitalu ili glasačkom pravu primatelja, ne može iskazati porezno priznati odbitak

2. platitelj ne može iskazati porezno priznati odbitak ako se odbitak ne uskraćuje u jurisdikciji ulagatelja.

(2) Stavak 1. ovoga članka se ne primjenjuje u slučaju kada se odbitak može prebiti s prihodom koji se dvostruko uključuje u poreznu osnovicu, neovisno o tome nastaje li u tekućem ili narednom poreznom razdoblju.

(3) U slučaju kada hibridna neusklađenost rezultira odbitkom bez uključivanja porezni obveznik koji je:

1. platitelj, ne može iskazati porezno priznati odbitak odnosno rashod

2. primatelj, uključuje u poreznu osnovicu iznos plaćanja ako se odbitak ne uskraćuje u jurisdikciji platitelja.

(4) Porezni obveznik ne može iskazati porezno priznati odbitak za plaćanje u slučaju kada s takvim plaćanjem izravno ili neizravno financira rashod koji se može odbiti i koji dovodi do hibridne neusklađenosti na temelju transakcije ili niza transakcija s povezanim društvima ili transakcije koje se sklapaju kao dio strukturiranog aranžmana, osim ako je jedna od jurisdikcija uključenih u transakciju ili niz transakcija provela istovjetnu prilagodbu u pogledu takve hibridne neusklađenosti.

(5) U slučaju kada hibridna neusklađenost uključuje prihod stalne poslovne jedinice koja nije uzeta u obzir, porezni obveznik je dužan uključiti prihod koji bi se inače pripisao stalnoj poslovnoj jedinici koja nije uzeta u obzir, osim u slučajevima kada se prihod izuzima u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(6) U slučaju kada je hibridni prijenos financijskog instrumenta osmišljen kako bi njime nastala olakšica za porez po odbitku za plaćanje koje proizlazi iz prenesenog financijskog instrumenta u korist više uključenih strana, poreznom obvezniku ograničava se korist vezana uz porez po odbitku razmjerno neto oporezivom prihodu u pogledu tog plaćanja.

(7) Odredbe stavka 3. točke 2. ovoga članka se ne primjenjuju u slučaju kada su hibridne neusklađenosti utvrđene prema članku 30.f stavku 1. točkama 2., 3., 4. ili 6. ovoga Zakona, odnosno kada primatelj nije obveznik poreza na dobit u skladu s ovim Zakonom.

(8) Porezni obveznik dužan je za utvrđene iznose porezno nepriznatog odbitka ili iznose koji se uključuju u poreznu osnovicu prema ovom članku i člancima 30.h i 30.i ovoga Zakona povećati poreznu osnovicu.

(9) Porezni obveznik dužan je uz prijavu poreza na dobit dostaviti informacije o tome koje su transakcije s povezanim osobama izazvale hibridnu neusklađenost, a za koje je prema stavku 8. ovoga članka povećao poreznu osnovicu.

(10) Uz iznose iz stavka 8. ovoga članka uključuju se i hibridne neusklađenosti nastale prema članku 6. stavku 1. ovoga Zakona.

(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi hibridne neusklađenosti.

Obrnute hibridne neusklađenosti

Članak 30.h

(1) Ako se jedan ili više povezanih nerezidentnih subjekata koji drže ukupan izravan ili neizravan udio od najmanje 50 posto glasačkih prava, kapitala ili prava na sudjelovanje u dobiti u hibridnom subjektu osnovanom ili registriranom u Republici Hrvatskoj, nalaze u jurisdikcijama u kojima se taj hibridni subjekt smatra poreznim  obveznikom, zbog potrebe izbjegavanja hibridne neusklađenosti taj subjekt će se smatrati rezidentom i obveznikom poreza na dobit po osnovi ostvarenih prihoda koji se ne oporezuje na drugi način u okviru zakona bilo koje druge jurisdikcije. Odredba ovoga stavka primjenjuje se neovisno o članku 3. ovoga Zakona.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na investicijske fondove iz članka 2. stavka 8. ovoga Zakona.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi obrnute hibridne neusklađenosti.

Neusklađenost rezidentnosti

Članak 30.i

(1) U slučaju kada je porezni obveznik za porezne svrhe rezident i u nekoj drugoj jurisdikciji i kada se odbitak za plaćanje, troškove ili gubitke poreznog obveznika može odbiti od porezne osnovice i u drugoj jurisdikciji porezni obveznik može iskazati porezno priznati odbitak samo do iznosa za kojega se u drugoj jurisdikciji omogućuje prijeboj drugog odbitka s prihodom koji se dvostruko uključuje.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka druga jurisdikcija država članica, odbitak uskraćuje država za koju se smatra da u njoj porezni obveznik nije rezident u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi neusklađenosti rezidentnosti.“.

Članak 14.

U članku 35. iza stavka 6. dodaju se stavci 8., 9. i 10. koji glase:

„(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju iz članka 29. stavka 3. točke 5. ovoga Zakona, kod otvaranja stečajnog postupka prijava poreza na dobit podnosi se u roku od 30 dana od isteka poreznog razdoblja, a u slučajevima iz točke 7. i 8. istog članka u roku od 8 dana od isteka poreznog razdoblja.

(9) Ukoliko porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu prema ovom članku, obveza poreza na dobit utvrdit će se procjenom u skladu s općim poreznim propisom, uzimajući u obzir dostupne podatke iz prethodnih poreznih razdoblja, osobito ostvarene prihode, utvrđene porezne obveze, imovinu te stanje računa kod banaka i slično.

(10) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka, ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi da se porezni obveznik ne ponaša kao poduzetnik, porezna obveza će se utvrditi procjenom kao da je došlo do okončanja postupka likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje u skladu s posebnim propisima.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

(1) Ovaj Zakon primjenjuje se u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2020. godinu i nadalje odnosno za porezna razdoblja koja počinju teći od 1. siječnja 2020. godine, osim odredbi članka 30.h ovoga Zakona koje se primjenjuju u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za 2022. godinu i nadalje odnosno za porezna razdoblja koja počinju teći od 1. siječnja 2022. godine.

(2) Pri izračunu predujma poreza na dobit iz članka 34. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18) za 2020. godinu, temeljem prijave poreza na dobit za 2019. godinu, primjenjuju se odredbe članka 10. ovoga Zakona.

(3) Fizička osoba koja ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka obvezu plaćanja poreza na dobit  za 2020. godinu utvrđuje prema uvjetima iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Porezni obveznici koji utvrđuju poreznu osnovicu prema novčanom načelu ili u paušalnom iznosu, poreznu osnovicu za 2020. godinu utvrđuju prema odredbama članka 4. stavka 2. odnosno članka 5. ovoga Zakona.

(5) Odredbe članka 4., 8., 11. i 14. ovoga Zakona primjenjuju se na prilagođen način i na porezne obveznike koji su prestali poslovati po skraćenom postupku bez likvidacije tijekom 2019. godine, ako nisu podnesene prijave poreza na dobit za razdoblje poslovanja tijekom 2019.

(6) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.

(7) Odredbe Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19) ostaju na snazi u dijelu koji nije u suprotnosti s ovim Zakonom.  

(8) Ministar financija uskladit će Pravilnik o porezu na dobit ( Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19 ) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od njegova stupanja na snagu.

Članak 16.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim člankom uvodi se u sustav poreza na dobit Direktiva Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144/1, 7.6.2017).

Uz članak 2.

Ovim se člankom mijenjaju uvjeti prema kojima fizička osoba po sili zakona postaje obveznikom poreza na dobit te je tako propisano da fizička osoba postaje obveznikom poreza na dobit ukoliko su joj u prethodnom poreznom razdoblju ukupni primici veći od 7,5 milijuna kuna, dok se ostali kriteriji izostavljaju odnosno ne propisuju se. Brišu se drugi propisani uvjeti prema kojima je fizička osoba postala obveznik poreza na dobit.

Osim toga, propisuje se da je porezni obveznik poreza na dobit, uz svakog poduzetnika, i njegov pravni slijednik kao što je stečajna ili likvidacijska masa.

Uz članak 3.

Pojašnjava se da međunarodni ugovori mogu odrediti poreznu rezidentnost.  

Uz članak 4.

Ovim člankom se pojašnjava utvrđivanje porezne osnovice u slučajevima prestanka poslovanja obzirom da je u pravni sustav uvedena mogućnost prestanka društva po skraćenom postupku bez likvidacije.

Ovim člankom se mijenja uvjet pod kojim porezni obveznik može utvrđivati poreznu osnovicu poreza na dobit prema novčanom načelu odnosno propisuje se da porezni obveznik osnovicu poreza na dobit prema novčanom načelu može utvrđivati ukoliko u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario primitke veće od 7,5 milijuna kuna.

Uz članak 5.

Ovim se člankom propisuje da neprofitne organizacije osnovicu poreza na dobit mogu utvrđivati u paušalnom iznosu ukoliko u prethodnom poreznom razdoblju ostvare prihode od obavljanja gospodarske djelatnosti manje od 7,5 milijuna kuna.

Uz članak 6.

Ovim člankom pojašnjava se kako se porezno priznatim darovanjima za zdravstvene potrebe mogu smatrati i darovanja za troškove prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove.

Uz članak 7.

Ovim člankom se briše uvjet da se određeni porezno priznati otpisi mogu utvrditi samo obvezniku poreza na dobit.

Uz članak 8.

Ovim člankom se pojašnjava način utvrđivanja porezne osnovice u svim slučajevima preoblikovanja, stečaja, likvidacije ili drugog načina prestanka poslovanja trgovačkih društava ili drugih obveznika poreza na dobit.

Uz članak 9.

Ovim člankom se pojašnjava primjena članka 20. Zakona, odnosno obveza procijene imovine ukoliko se ne primjenjuju odredbe članaka 20.a do 20.r Zakona.  

Uz članak 10.

Ovaj članak propisuje kako se, na utvrđenu poreznu osnovicu, porez na dobit plaća po stopi 12% kada u poreznom razdoblju ostvareni prihodi iznose do 7.500.000, 00 kuna odnosno po stopi 18% ukoliko prihodi u poreznom razdoblju  iznose 7.500.000,01 kuna ili više od toga iznosa.

Uz članak 11.

Ovim se člankom, uz već navedene slučajeve i događaje, propisuje da porezno razdoblje može biti dio poslovne godine utvrđeno kao razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu do okončanja poslovanja sukladno posebnom propisu.

Uz članak 12.

Ovim člankom se izvršava nomotehničko usklađenje s propisom.

Uz članak 13. (30.d od 30.i)

Prema članku 30.d, koji se dodaje člankom 13. ovog Prijedloga zakona, propisuje se oporezivanje kapitalne dobiti imovine u trenutku prijenosa iz sjedišta u stalnu poslovnu jedinicu ili obrnuto, prijenosa rezidentnosti ili prijenosa djelatnosti, pri čemu Republika Hrvatska gubi pravo oporezivanja od te imovine. Nadalje, propisuje se kako se izlazno oporezivanje neće primjenjivati ako se imovina prenosi privremeno i ako je imovina određena za vraćanje u državu članicu prenositelja, ako se prijenos obavlja u cilju ispunjenja bonitetnih kapitalnih zahtjeva, u svrhu upravljanja likvidnošću ili u slučaju transakcija za financiranje vrijednosnih papira ili imovine koja se daje kao jamstvo.

Dodanim člankom 30.e propisuju se definicije dok se člankom 30.f propisuju situacije u kojima dolazi do hibridne neusklađenosti odnosno dvostrukog odbitka ili odbitka bez uključivanja. Također se propisuju i iznimke prema kojima ne dolazi do hibridne neusklađenosti. Ovim člankom propisuje se kako hibridne neusklađenosti koje se sprečavaju nastaju samo između povezanih osoba te se za pojedine situacije mijenja definicija povezanih osoba.

Člankom 30.g propisuje se postupanje poreznog obveznika u slučaju nastanka dvostrukog odbitka ili odbitka bez uključivanja. Nadalje, propisuje se postupanje u slučaju stvaranja strukturiranog aranžmana, poslovnih jedinica koje nisu uzete u obzir i korištenja pogodnosti vezanih uz porez po odbitku u slučaju hibridnog prijenosa financijskog instrumenta.

Člankom 30.h propisuje se postupak oporezivanja u slučaju nastanka obrnute hibridne neusklađenosti dok se člankom 30.i propisuje postupak oporezivanja u slučajevima neusklađenosti porezne rezidentnosti.

Uz članak 14.

Ovim se člankom propisuje iznimka u roku podnošenja porezne prijave te način utvrđivanja porezne obveze u slučaju nepodnošenja porezne prijave.  

Uz članak 15.

Ovim se člankom propisuje primjena ovog Zakona u postupku podnošenja prijave poreza na dobit za porezna razdoblja koja počinju teći od 1. siječnja 2020. godine te za obrnute hibridne neusklađenosti od 2022. godine kao i primjena istog za potrebe izračuna predujma poreza na dobit za 2020. Ovim se člankom propisuje primjena novih pragova za fizičke osobe obveznike poreza na dobit, za utvrđivanje porezne osnovice prema novčanom načelu ili u paušalnom iznosu za 2020. godinu.

Ovim člankom se propisuje primjena ovoga Zakona na društva koja su prestala poslovati tijekom 2019. godine po skraćenom postupku bez likvidacije.

Osim toga, ministru financija daje se ovlast usklađenja odredbi ovoga Zakona s provedbenim propisima Zakona o porezu na dobit te se propisuje kako odredbe važećeg Pravilnika o porezu na dobit ostaju na snazi u dijelovima koji nisu u suprotnost s odredbama ovoga Zakona.

Uz članak 16.

Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.