USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14  - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a)  Ocjena stanja

  Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“, br. 115/16,  130/17, 106/18) donesen je 2016. godine i stupio je na snagu 1. siječnja 2017. godine. Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe kojima se uređuje administrativna suradnja u području poreza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije, automatska razmjena informacija o financijskim računima između Republike Hrvatske i drugih jurisdikcija, automatska razmjena informacija o izvješćima po državama između Republike Hrvatske i jurisdikcija izvan Europske unije i provedba Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e (Foreign Account Tax Compliance Act). Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza  propisane su odredbe nužne za usklađenje sa sljedećim direktivama: Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere, Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ, Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2060 od 10. studenoga 2015. o stavljanju izvan snage Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja i Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprječavanju pranja novca.

Nadalje, Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe nužne za primjenu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e. Sporazumom nisu propisane sve odredbe potrebne za utvrđivanje obveza hrvatskih financijskih institucija kao i rokovi u kojima se te obveze moraju izvršiti. Isto tako Sporazumom nisu propisane prekršajne odredbe za poštivanje spomenutih obveza već su iste propisane Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza.

b) Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Ovim Prijedlogom zakona propisuje se usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (dalje u tekstu: Direktiva Vijeća 2018/822). Preuzimanjem Direktive Vijeća 2018/822 proširuje se opseg obvezne automatske razmjene informacija na potencijalno agresivne prekogranične porezne aranžmane. Obveznoj razmjeni informacija neće podlijegati svi prekogranični aranžmani već samo određeni aranžmani koji imaju jedno od obilježja propisanih u Prilogu IV. Direktive Vijeća 2018/822. Neka obilježja su propisana bez potrebe ispitivanja osnovne koristi dok kod drugih postoji uvjet da se osim postojanja samog obilježja utvrdi i ispitivanje osnovne koristi poreznog aranžmana. Osnovna korist odnosi se na ispitivanje radi li se o ostvarivanju porezne pogodnosti, ispunjava li se uvjet povjerljivosti o načinu na koji bi se tim aranžmanima mogla osigurati porezna pogodnost, ostvarivanju prava posrednika (poreznih savjetnika, odvjetnika, revizora, knjigovođa, konzultanta i sl.) na naknadu, te obuhvaća li aranžman standardiziranu dokumentaciju. Posebna obilježja povezana s ispitivanjem osnovne koristi odnose se na poduzimanje umjetnih koraka koji obuhvaćaju stjecanje poduzeća koje posluje s gubitkom i stvaranje poreznih pogodnosti na temelju tretmana gubitka, aranžman koji uključuje kružne transakcije radi fiktivnog trgovanja financijskim sredstvima. Nadalje, kod određivanja koji to aranžmani podliježu obvezi izvješćivanja u obzir se uzimaju posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama kod kojih se u obzir uzima test osnovne koristi (prekogranična plaćanja koja uključuju jurisdikcije koje ne propisuju obvezu poreza na dobit, ili propisuju nultu ili gotovo nultu stopu poreza na dobit, ili su uvrštene na popis nesurađujućih  jurisdikcija) i posebna obilježja povezana s prekograničnim transakcijama kod kojih nije potrebno dodatno ispitivati osnovnu korist aranžmana (odbici za istu amortizaciju mogu se odbiti u više od jedne jurisdikcije, oslobođenja povezana s izbjegavanjem dvostrukog oporezivanja koriste se za iste stavke prihoda ili kapitala u više od jedne jurisdikcije). Osim navedenih posebnih obilježja, propisana su još posebna obilježja u vezi sa zaobilaženjem obveze automatske razmjene informacija i utvrđivanja stvarnih vlasnika imovine i posebna obilježja povezana s transfernim cijenama koja ukazuju na korištenje slabosti pravila o transfernim cijenama za stvaranje poreznih pogodnosti. Mjera kojom se povećava transparentnost od strane posrednika pružit će poreznim tijelima pravodobne, sveobuhvatne i relevantne informacije, te im omogućiti brzo reagiranje na štetne porezne prakse i uklanjanje praznina donošenjem zakonodavstva ili provedbom odgovarajućih procjena rizika i poreznih nadzora. Primjenjuje se na aranžmane koji se identificiraju kroz pet skupina prepoznatljivih obilježja koji čine karakteristike prekograničnih aranžmana koji ukazuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza. Obveza izvješćivanja prvenstveno se određuje za posrednika, ako posrednika nema ili se primjenjuje izuzeće, tada se obveza prenosi na relevantnog poreznog obveznika. Prijedlog također regulira pravila koja sprječavaju dvostruko izvješćivanje. Na taj način se osigurava cjelovitost izvješćivanja, a istodobno izbjegava prekomjerno administrativno opterećenje kako za porezne obveznike tako i za porezno tijelo.  

Prijedlogom zakona u članku 8. propisuje se retroaktivnost primjene Zakona za razdoblje od 25. lipnja 2018. do 1. srpnja 2020. godine s rokom dostave do 31. kolovoza 2020. godine. Odnosna retroaktivnost propisana u Zakonu posljedica je donošenja Direktive Vijeća 2018/822, u kojoj je odredbama članka 1. stavka 2. točke 12. propisano da se od posrednika i relevantnih poreznih obveznika zahtijeva da podnose informacije o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje čiji je prvi korak proveden u razdoblju između datuma stupanja na snagu Direktive Vijeća 2018/822 i datuma njezina početka primjene, a što podrazumijeva razdoblje od 25. lipnja 2018. do 1. srpnja 2020.

Budući da je Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisano da su Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava nadležne za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost, kako je posljednji put izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2017/2454 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost, uz postojeće odredbe Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza, u ovom Prijedlogu zakona navode se i novi propisi Europske unije odnosno Uredba Vijeća (EU) 2018/1541 od 2. listopada 2018. o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2018/1541) i Uredba Vijeća (EU) 2018/1909 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/210 u pogledu razmjene informacija u svrhu praćenja pravilne primjene aranžmana za premještanje dobara (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2018/1909).

Uredba Vijeća (EU) 2018/1541 propisuje određene izmjene u postojećem EU zajedničkom sustavu za administrativnu suradnju poreznih uprava država članica kako bi se pojačala administrativna suradnja i borba protiv PDV prijevara između država članica. Na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 poreznim upravama je osiguran pravni okvir za učinkovitije i efikasnije instrumente u borbi protiv 3 glavna tipa PDV prijevara kod prekograničnih transakcija: 1) prijevare povezane s nestalim poduzetnikom/missing traderom (kružne prijevare), 2) prijevare povezane s rabljenim automobilima i posebnim postupkom oporezivanja marže i  3) prijevare povezane s carinskim postupkom 42 i 63.

Na temelju odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 ojačat će se suradnja među državama članicama kroz uspostavu online sustava za Eurofisc, otvorit će se novi komunikacijski kanali i razmjena informacija između poreznih uprava i EU tijela za izvršavanje zakonodavstva,  uvedena je obvezujuća razmjena informacija između poreznih i carinskih uprava o uvozu dobara izvan EU povezano s carinskim postupcima 42 i 63, Eurofisc službenicima omogućen je automatski pristup o nacionalnim registracijama vozila (putem EUCARIS sustava), uvedena je mogućnost provedbe tzv. Zajedničke istražne radnje (inspektori više država članica provode zajednički nadzor u jednog državi, svi imaju iste ovlasti), omogućena je razmjena informacija sa tijelima EU za izvršavanje zakonodavstva (Europol, OLAF), uvedena je mogućnost za traženje pristanka poreznog obveznika za izravan prijenos povrata PDV-a državni članici poslovnog nastanka gdje su evidentirane neplaćene porezne obveze. Odredbe glede pristupa informacijama o nacionalnim registracijama, otvaranja online sustava za Eurofisc, mogućnosti izravnog prijenosa povrata PDV-a državi članici poslovnog nastana gdje su evidentirane porezne obveze primjenjivat će se od 1. siječnja 2020. godine. Na temelju odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2018/1909 osigurat će se pravilno praćenje aranžmana za premještanje dobara kako bi nadležna tijela država članica imala automatiziran pristup podacima prikupljenima od poreznih obveznika u pogledu takvih transakcija, s primjenom od 1. siječnja 2020. godine.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Na temelju proširenja predmetnog obuhvata administrativne suradnje što podrazumijeva razmjenu informacija o prekograničnim potencijalno štetnim poreznim aranžmanima podići će se porezna transparentnost. Nadalje, uvode se mjere za sprječavanje agresivnog poreznog planiranja te će se stvoriti pretpostavke za pravedniji i učinkovitiji porezni sustav.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ADMINISTRATIVNOJ SURADNJI U PODRUČJU POREZA

Članak 1.

U Zakonu o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“, br. 115/16, 130/17 i 106/18) u članku 2. stavku 1. iza točke 8. dodaje se točka 9. koja glasi:

„9. Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje“.

Članak 2. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (preinaka) (SL L 268, 12.10.2010) (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010), Uredbe Vijeća (EU) 2017/2454 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 348, 29.12.2017) (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2017/2454), Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 od 2. listopada 2018. o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 259, 16.10.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2018/1541) i Uredba Vijeća (EU) 2018/1909 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/210 u pogledu razmjene informacija u svrhu praćenja pravilne primjene aranžmana za premještanje dobara (SL L 311,7.12.2018. (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2018/1909).“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 2. ispred riječi: „Uredbe Vijeća (EU) 2017/2454“ briše se riječ „i“, dodaje zarez, i  riječi: „Uredbe Vijeća (EU) 2018/1541 i Uredbe Vijeća (EU) 2018/1909.“.

Članak 3.

Iza članka 35. dodaje se Odjeljak 5. s člancima 35.a do 35.k i naslovima iznad njih koji glase:

„Odjeljak 5.

          Automatska razmjena informacija o prekograničnim aranžmanima o kojima se              izvješćuje

Članak 35.a

(1) Prekogranični aranžman u smislu ovoga Zakona znači aranžman koji se odnosi na više od jedne države članice ili na jednu državu članicu i treću zemlju, pri čemu je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

1. sudionici u aranžmanu nisu svi rezidenti u porezne svrhe u istoj jurisdikciji

2. jedan ili više sudionika u aranžmanu istodobno su rezidenti u porezne svrhe u više od jedne jurisdikcije

3. jedan ili više sudionika u aranžmanu posluje u drugoj jurisdikciji preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj jurisdikciji, a taj je aranžman dio poslovanja ili cjelokupno poslovanje te stalne poslovne jedinice

4. jedan ili više sudionika u aranžmanu obavlja djelatnost u drugoj jurisdikciji, a da pritom nije rezident u porezne svrhe u toj jurisdikciji niti je u njoj uspostavio stalnu poslovnu jedinicu

5. takav aranžman može imati učinak na automatsku razmjenu informacija ili identifikaciju stvarnog vlasništva.

(2) Aranžmanom u smislu ovoga članka smatra se i niz aranžmana.

(3) Aranžman u smislu ovoga članka  može sadržavati više koraka ili dijelova.

(4) Prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje podrazumijeva svaki prekogranični aranžman koji sadrži najmanje jedno obilježje koje ukazuje na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza.

(5) Ministar financija pravilnikom propisuje obilježja koja ukazuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza  iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 35.b

(1) Posrednik u skladu s člancima 35.a do 35.k ovoga Zakona podrazumijeva svaku osobu koja osmišljava, stavlja na tržište ili organizira prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje ili takav aranžman stavlja na raspolaganje s ciljem njegove provedbe ili upravlja njegovom provedbom.

         (2) Posrednik je i svaka osoba koja, uzimajući u obzir relevantne činjenice i okolnosti i na temelju dostupnih informacija i relevantnog stručnog znanja i razumijevanja potrebnog za pružanje takvih usluga, zna ili bi se od nje u razumnoj mjeri moglo očekivati da zna da se obvezala na pružanje, izravno ili posredstvom drugih osoba, potpore, pomoći ili savjeta u pogledu osmišljavanja, stavljanja na tržište, organiziranja, stavljanja na raspolaganje s ciljem provedbe, ili upravljanja provedbom prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje.

          (3) Svaka osoba ima pravo dostaviti dokaze o tome da nije znala i da se od nje u razumnoj  mjeri nije moglo očekivati da zna da je bila uključena u prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje.

(4) U skladu sa stavkom 3. ovoga članka, osoba se može pozvati na sve relevantne činjenice i okolnosti, kao i na dostupne informacije i svoje relevantno stručno znanje i razumijevanje.

           (5) Posrednik u smislu ovoga članka mora ispunjavati najmanje jedan od slijedećih dodatnih uvjeta:

1. rezident je u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj

2. u Republici Hrvatskoj ima stalnu poslovnu jedinicu preko koje se pružaju usluge u vezi s aranžmanom

3. osnovan je  ili je uređen prema zakonima Republike Hrvatske

4. registriran je pri strukovnom udruženju u području pravnih, poreznih i savjetodavnih usluga u Republici Hrvatskoj.

Članak 35.c

Relevantni porezni obveznik u skladu s člancima 35.a do 35.k ovoga Zakona podrazumijeva svaku osobu kojoj se prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavlja na raspolaganje s ciljem njegove provedbe, ili koja je spremna provesti prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje, ili koja je provela prvi korak takvog aranžmana.

Članak 35.d

(1) Povezano poduzeće u skladu s člancima 35.a do 35.k ovoga Zakona  podrazumijeva osobu koja je povezana s drugom osobom na najmanje jedan od sljedećih načina:

1. osoba sudjeluje u upravljanju druge osobe tako što može ostvarivati znatan utjecaj na tu drugu osobu

2. osoba sudjeluje u kontroli nad drugom osobom na temelju udjela glasačkih prava koji premašuje 25%

3. osoba sudjeluje u kapitalu druge osobe na temelju prava vlasništva koje izravno ili neizravno premašuje 25% kapitala

4. osoba ima pravo na najmanje 25% dobiti druge osobe.

(2) Ako u upravljanju, kontroli, kapitalu ili dobiti iste osobe sudjeluje više osoba iz stavka 1. ovoga članka,  ada se sve dotične osobe smatraju povezanim poduzećima.

(3) Ako iste osobe iz stavka 1. ovoga članka sudjeluju u upravljanju, kontroli, kapitalu ili dobiti više od jedne osobe, tada se sve dotične osobe smatraju povezanim poduzećima.

(4) U smislu ovoga članka osoba koja djeluje zajedno s drugom osobom u pogledu glasačkih prava u subjektu ili u pogledu vlasništva kapitala subjekta smatra se da ima udio u svim glasačkim pravima tog subjekta koje ima druga osoba odnosno da ima udio u vlasništvu kapitala tog subjekta koji drži druga osoba.

(5) Kad je riječ o posrednim udjelima, ispunjenje zahtjeva iz točke 3. stavka 1. ovoga članka utvrđuje se množenjem stopa udjela po sukcesivnim redovima.

(6) Ako osoba ima više od 50% glasačkih prava, smatra se osobom koja ima 100% tih prava.

(7) Fizička osoba, njen bračni drug ili neposredni predak ili potomak u smislu ovoga članka smatraju se jednom osobom.

Članak 35.e

(1) Tržišni aranžman u skladu s člancima 35.a do 35.k ovoga Zakona podrazumijeva prekogranični aranžman koji je osmišljen, stavljen na tržište, spreman za provedbu ili je stavljen na raspolaganje s ciljem njegove provedbe, a da pritom ne treba znatnu prilagodbu.

(2) Posebno prilagođeni aranžman podrazumijeva svaki prekogranični aranžman koji nije tržišni aranžman iz stavka 1. ovoga članka.

Obveza izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima

Članak 35.f

(1) Posrednici su obvezni informacije u vezi s prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje iz članka 35.k ovoga Zakona, a koje su im poznate, u njihovom su posjedu ili se nalaze pod njihovom kontrolom, dostaviti Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u roku od 30 dana od:      

1. dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavljen na raspolaganje s ciljem njegove provedbe ili

2. dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje spreman za provedbu ili

3. trenutka kada je napravljen prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje

ovisno o tome što nastupi ranije.    

(2) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, posrednici iz članka 35.b stavka 2. ovoga Zakona obvezni su podnijeti informacije u roku 30 dana počevši od dana nakon što su, izravno ili posredstvom drugih osoba, pružili potporu, pomoć ili savjet.

(3) U slučaju tržišnih aranžmana, posrednici su obvezni svaka tri mjeseca sastaviti periodično izvješće s ažuriranim informacijama o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje iz članka 35.k stavka 1. točki 1., 4., 7. i 8. ovoga Zakona, a koje su postale dostupne nakon podnošenja posljednjeg izvješća, i dostaviti ga Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.  

(4) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka podnosi se u roku od jednog mjeseca od završetka tromjesečja u kojem su informacije postale dostupne.

Pravila izvješćivanja kada postoji više nadležnih tijela u više država članica

Članak 35.g

(1) Ako je posrednik dužan nadležnim tijelima u više od jedne države članice  podnijeti informacije o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje, takve informacije podnose se samo Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u sljedećim slučajevima:

1. ako je posrednik rezident u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj

2. ako posrednik ima stalnu poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj preko koje se pružaju usluge u vezi s aranžmanom, a nije rezident u porezne svrhe u bilo kojoj drugoj državi članici

3. ako je posrednik osnovan ili je uređen prema zakonima Republike Hrvatske, a uvjeti iz točke 1. i 2. ovoga stavka nisu ispunjeni u nekoj drugoj državi članici

4. ako je posrednik registriran pri strukovnom udruženju u području pravnih, poreznih ili savjetodavnih usluga u Republici Hrvatskoj, a uvjeti iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka nisu ispunjeni u nekoj drugoj državi članici.

(2)  Ako u skladu sa stavkom 1. ovoga članka postoji više obveza izvješćivanja, posrednik se izuzima od obveze podnošenja informacija Ministarstvu financija, Poreznoj upravi ako ima dokaz da su iste informacije podnesene u drugoj državi članici.  

Profesionalna tajna

Članak 35.h

(1) Posrednik je oslobođen obveze podnošenja informacija o prekograničnom aranžmanom o kojem se izvješćuje ako bi se obvezom izvješćivanja prekršila obveza čuvanja profesionalne tajne, kako je propisano posebnim propisima kojima se uređuje profesionalna tajna.

(2) Ako se posrednik pozove na profesionalnu tajnu, obvezan je u roku 3 dana  obavijestiti sve druge posrednike, ili ako takvih posrednika nema, relevantnog poreznog obveznika o obvezi izvješćivanja iz članka 35.i stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Posrednici imaju pravo na izuzeće iz stavka 1. ovoga članka samo u onoj mjeri u kojoj posluju unutar ograničenja iz propisa kojim se uređuje njihova djelatnost.  

(4) Ako je posrednik oslobođen podnošenja informacija o prekograničnom aranžmanu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, obvezan je u roku o tome obavijestiti  Ministarstvo financija, Poreznu upravu.

Članak 35.i

(1) Ako nema posrednika ili ako je posrednik obavijestio relevantnog poreznog obveznika ili drugog posrednika o primjeni izuzeća iz članka 35.h ovoga Zakona, obvezu podnošenja informacija o prekograničnom aranžmanu o kojem se izvješćuje snosi drugi obaviješteni posrednik ili, ako nema takvoga posrednika, relevantni porezni obveznik.

(2) Relevantni porezni obveznik koji ima obvezu izvješćivanja podnosi informacije iz članka 35.k ovoga Zakona u roku 30 dana Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, počevši od dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavljen tom relevantnom poreznom obvezniku na raspolaganje s ciljem njegove provedbe, ili nakon što je taj aranžman spreman za provedbu od strane relevantnog poreznog obveznika, ili trenutka kada je napravljen prvi korak u njegovoj provedbi u vezi s relevantnim poreznim obveznikom, ovisno što nastupi ranije.

(3) Ako je relevantni porezni obveznik dužan nadležnim tijelima u više od jedne države članice  podnijeti informacije o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje, takve informacije podnose se samo Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u sljedećim slučajevima:

1. ako je rezident  u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj

2. ako ima stalnu poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj preko koje se pružaju usluge u vezi s aranžmanom, a nije rezident u porezne svrhe u bilo kojoj drugoj državi članici

3. ako ostvaruje dohodak ili  dobit u Republici Hrvatskoj, a nije rezident u porezne svrhe i nema stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici

4. ako obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj, a uvjeti iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka nisu ispunjeni u nekoj drugoj državi članici.

(4) Relevantni porezni obveznik izuzima se od obveze podnošenja informacija u Republici Hrvatskoj ako može dokazati da su, pod okolnostima iz stavka 3. ovoga članka, isti podaci iz članka 35.k stavka 1. ovoga Zakona već podneseni u drugoj državi članici.

Pravila izvješćivanja kada postoji više posrednika ili nekoliko relevantnih poreznih obveznika

Članak 35.j

(1) Ako postoji više posrednika, obvezu podnošenja informacija o prekograničnom aranžmanu o kojem se izvješćuje imaju svi posrednici koji sudjeluju u istom prekograničnom aranžmanu o kojem se izvješćuje.

(2) Posrednik se izuzima od obveze podnošenja informacija samo u mjeri u kojoj ima dokaz da je iste informacije iz članka 35.k stavka 1. ovoga Zakona već podnio drugi posrednik.

(3) Ako obvezu izvješćivanja ima relevantni porezni obveznik i ako postoji više od jednog relevantnog poreznog obveznika, obvezu podnošenja informacija u skladu s člankom 35.i stavkom 1. ovoga Zakona ima onaj relevantni porezni obveznik koji se nalazi prvi na slijedećem popisu:

1. relevantni porezni obveznik koji je s posrednikom dogovorio prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje

2. relevantni porezni obveznik koji upravlja provedbom aranžmana.

(4) Relevantni porezni obveznik izuzima se od obveze podnošenja informacija samo ako može dokazati da je istu informaciju iz članka 35.k stavka 1. ovoga Zakona već podnio drugi relevantni porezni obveznik.

(5) Svaki relevantni porezni obveznik obvezan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi podnositi informacije o upotrebi aranžmana u svakoj od godina u kojima ga je upotrebljavao.

(6) Obavijest o upotrebi aranžmana podnosi se u roku  ri mjeseca nakon isteka godine u kojoj se aranžman upotrebljavao.

Informacije o kojima se izvješćuje

Članak 35.k

(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava putem automatske razmjene informacija dostavlja nadležnim tijelima svih drugih država članica i Europskoj komisiji slijedeće informacije o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje:

1. identifikaciju posrednika i relevantnih poreznih obveznika, uključujući njihovo ime, datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe), rezidentnost u porezne svrhe i porezni  identifikacijski broj te, po potrebi, osobe koje su povezana poduzeća relevantnog poreznog obveznika

2. pojedinosti o obilježjima koja ukazuju na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza utvrđenima u pravilniku iz članka 35.a stavka 4. ovoga Zakona zbog kojih nastaje obveza izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima

3. sažetak sadržaja prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje, uključujući upućivanje na ime pod kojim je općenito poznat, ako postoji, apstraktni opis relevantnih poslovnih aktivnosti ili aranžmana na način  da se ne otkriva trgovinska,  industrijska ili poslovna tajna, trgovinski postupak ili informacije koje bi bile u suprotnosti s javnim poretkom

4. datum poduzimanja prvog koraka u provedbi prekograničnog aranžmana ili datum na koji će biti poduzet prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana

5. pojedinosti o domaćim propisima koji čine temelj prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje

6. vrijednost prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje

7. navođenje države članice relevantnog poreznog obveznika ili više njih  i  svih drugih država članica kojih bi se prekogranični aranžman mogao ticati

8. navođenje svih drugih osoba u državi članici na koje bi prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje mogao utjecati, uz navođenje država članica s kojima je ta osoba povezana.

(2) Činjenica da Ministarstvo financija, Porezna uprava ne poduzima radnje u odnosu na prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje,  ne podrazumijeva valjanost tog aranžmana, odnosno valjanost poreznog tretmana tog aranžmana.

(3) Automatska razmjena informacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se u roku od mjesec dana od završetka tromjesečja u kojem su te informacije bile podnesene.

(4) Prve informacije iz stavka 1. ovoga članka priopćavaju se do 31. listopada 2020. počevši od 25. lipnja 2018.„

Članak 4.

U članku 66. stavku 1. iza točke 4.  dodaju se točke 5.do 8. koje glase:

„ 5. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.f stavak 1.)

  6. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.i stavak 2.)

  7. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano periodično izvješće s ažuriranim informacijama o kojima se izvješćuje i ako u roku ne podnose propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.f stavak 3.)

  8. pravna osoba ako  u roku ne podnose propisano izvješće o informacijama o upotrebi prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.j stavak 5.)“.

  U članku 66. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2.  koji glasi:

„(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. točaka 5., 6., 7. i 8. ovoga članka kaznit će se fizička osoba.“.

Dosadašnji stavci 2.,3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.

Članak 5.

U članku 66. iza dosadašnjeg stavka 4. koji postaje stavak 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. točaka 5., 6., 7. i 8. ovoga članka.“.

Članak 6.

Ovlašćuje se ministar financija da u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donese pravilnik iz članka 35.a stavak 4. ovoga Zakona.

Članak 7.

Iznimno od odredbe članka 35.f stavaka 1. i 2. i članka 35.i stavka 2. ovoga Zakona posrednici i relevantni porezni obveznici podnose informacije Ministarstvu financija, Poreznoj upravi o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje čiji je prvi korak proveden u razdoblju između 25. lipnja 2018. i 01. srpnja 2020. do 31. kolovoza 2020.

Članak 8.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Navodi se novonastala pravna stečevina Europske unije odnosno Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje. Navedeno je u skladu s obvezom iz Odluke o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije („Narodne novine“, br. 44/17).

Navodi se novonastala pravna stečevina Europske unije odnosno Uredba Vijeća (EU) 2018/1541 od 2. listopada 2018. o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost , Uredba Vijeća (EU) 2018/1909 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/210 u pogledu razmjene informacija u svrhu praćenja pravilne primjene aranžmana za premještanje dobara, a koja se prenosi u tekst ovoga Zakona. Navedeno je u skladu s obvezom iz Odluke o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije („Narodne novine“, br. 44/17.).

Uz članak 2.

Uz postojeću odredbu članka 3. Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza kojom je propisano da je Ministarstvo financija, preko upravnih organizacija u svojem sastavu nadležno za provedbu Uredbe Vijeća 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevara u području PDV-a,  navode se i novi propisi Europske unije odnosno Uredba Vijeća (EU) 2018/1541 od 2. listopada 2018. o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost i Uredba Vijeća (EU) 2018/1909 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/210 u pogledu razmjene informacija u svrhu praćenja pravilne primjene aranžmana za premještanje dobara.

Uz članak 3.

U članku 35.a Zakona definira se pojam prekograničnog aranžmana. Prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje znači dogovor koji uključuje više od jedne države članice ili države članice EU-a i treće zemlje i koji sadrži najmanje jedno obilježje koje ukazuje na potencijalni rizik od izbjegavanja plaćanja poreza. Propisuje se obveza ministra financija da Pravilnikom propiše obilježja prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje, a koja snažno ukazuju na izbjegavanje plaćanja poreza ili poreznu zlouporabu.

U članku 35.b propisuje se pojam posrednika.

U članku 35.c propisuje se pojam relevantni porezni obveznik.

U članku 35.d propisuje se pojam povezano društvo.

U članku 35.e propisuje se pojam tržišni aranžman.

U članku 35.f propisuje se rok za dostavu informacija o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje. Rok za dostavu informacija o prekograničnim aranžmanima je 30 dana od dana   nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje stavljen na raspolaganje s ciljem njegove provedbe (u slučaju tržišnih aranžmana) ili dana nakon što je prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje spreman za provedbu ili trenutka kada je napravljen prvi korak u provedbi prekograničnog aranžmana o kojem se izvješćuje (u slučaju posebno prilagođenog aranžmana). Posrednici dostavljaju informacije u roku od 30 dana počevši od dana nakon što su, izravno ili posredstvom drugih osoba, pružili potporu, pomoć ili savjet.

U članku 35.g uređuju se pravila izvješćivanja kada postoji više nadležnih tijela u više država članica, odnosno redoslijed prijavljivanja koji se temelji na faktoru povezanosti s određenom državom. Ako je utvrđena obveza višestrukog izvješćivanja, posrednik je oslobođen podnošenja informacija o prekograničnim aranžmanima samo  ako dokaže da je iste podatke već dostavio nadležnom tijelu druge države članice.

U članku 35.h uređuje se profesionalna tajna. Posrednik je oslobođen podnošenja informacija o prekograničnom aranžmanu o kojem se izvješćuje ako bi na taj način povrijedio obvezu čuvanja profesionalne tajne, kako je propisano zakonom kojim se uređuje profesionalna tajna ili kako je propisano zakonom kojim se uređuje njihova djelatnost.

U članku 35.i propisuje  se obveza podnošenja informacija o prekograničnim aranžmanima za druge posrednike i relevantne porezne obveznike. Obveza podnošenja informacija prvenstveno se određuje za posrednika. Ako nema posrednika ili se radi o primjeni izuzeća zbog obveze čuvanja profesionalne tajne, obveza izvješćivanja prenosi se na relevantnog poreznog obveznika. Uređuje se rok za podnošenje informacije, te pravila izvješćivanja kada postoji više nadležnih tijela u više država članica.

U članku 35.j uređuje se obveza podnošenja informacija o prekograničnim aranžmanima kada postoji više posrednika ili više relevantnih poreznih obveznika. Propisana pravila sprječavaju dvostruko izvješćivanje, te nedostatke u izvješćivanju. Osigurava se cjelovitost izvješćivanja uz izbjegavanje prekomjernog administrativnog opterećenja kako za porezne obveznike tako i za porezno tijelo.  

U članku 35.k  propisuju se informacije o prekograničnim aranžmanima koje Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom razmjenom informacija dostavlja nadležnim tijelima svih drugih država članica i Europskoj komisiji. Razmjenjivati će se informacije o identifikaciji posrednika i relevantnih poreznih obveznika, pojedinosti o prepoznatljivim obilježjima, sažetak sadržaja prekograničnog sporazuma, datum i vrijednost aranžmana, pojedinosti o odredbama nacionalnog prava, identifikacija svih drugih osoba i država članica na koje bi se prekogranični aranžman mogao odnositi.  

Ako Porezna uprava ne poduzme radnje vezano uz prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje to neće značiti priznavanje usklađenosti prekograničnog aranžmana s poreznim zakonodavstvom ili porezni tretman tog aranžmana. Stoga je propisano da se prekogranični aranžman o kojem se izvješćuje, a u odnosu na koji porezno tijelo nije postupilo ili nije poduzelo određene radnje, neće smatrati da je u skladu s poreznim zakonodavstvom ili da nema nezakonite učinke. To također ne znači da u pogledu takvog aranžmana kasniji porezni nadzori ne bi bili mogući.  

Uz članak 4.

Propisuju se prekršajne odredbe za pravne osobe radi ne izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje u propisanom roku i obliku Ministarstvu financija, Poreznoj upravi sukladno člancima 35.f, 35.i i 35.j ovoga Zakona.

Propisuju se prekršajne odredbe za fizičke osobe radi ne izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje u propisanom roku i obliku Ministarstvu financija, Poreznoj upravi sukladno člancima 35.f, 35.i i 35.j ovoga Zakona.

Uz članak 5.

Propisuju se prekršajne odredbe za odgovorne osobe u pravnim osobama radi ne izvješćivanja o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje u propisanom roku i obliku Ministarstvu financija, Poreznoj upravi sukladno člancima 35.f., 35.i i .35.j ovoga Zakona.

Uz članka 6.

Propisuje se ovlast ministru financija da propiše pravilnik iz članka 35.a stavak 4. ovoga Zakona kojim će se detaljno urediti obilježja prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje .

Uz članak 7.

Propisuje se rok u kojem posrednici i relevantni porezni obveznici podnose informacije Ministarstvu financija, Poreznoj upravi o prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje čiji je prvi korak proveden u razdoblju između 25. lipnja 2018. i 01. srpnja 2020.

Uz članak 8.

Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.