SADRŽAJ

1. Uvod

Mladi u Republici Hrvatskoj su osobe od navršenih 15 do navršenih 30 godina života , heterogena no iznimno značajna skupina društva, koju čini 16,9% ukupnog stanovništva ¹ . Obilježava ju specifična dinamika različitosti koje se ujedinjuju u naporima da budu aktivni, odgovorni i punopravni članovi društva u kojem žive. Mladi se suočavaju s brojnim i brzim promjenama i izazovima suvremenog društva. Odgovornost je društva da osigura podršku i resurse koji će mladima omogućiti i olakšati integraciju u društvo i razumijevanje vlastite uloge u zajednici u kojoj žive i čijem razvoju i napretku doprinose.

Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2020. do 2024. (dalje: Program) je dokument kojim se utvrđuju ciljevi, prioritetna područja i mjere javnih politika za mlade usmjerene na poboljšanje uvjeta i kvalitete života mladih ljudi u društvu punom izazova.

Opći c ilj Nacionalnog programa za mlade je stvaranje društvenih pretpostavki za razvoj potencijala mladih radi podizanja kvalitete njihovog života i njihove optimalne društvene integracije.

Mjere koje se planiraju poduzeti u razdoblju provedbe ovoga Programa usmjerene su ka poboljšanju vještina, znanja i kompetencija mladih u svrhu njihove lakše integracije na tržište rada te aktivnog i odgovornog sudjelovanja u razvoju modernog i demokratskog društva. Mjere su u funkciji podrške u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti mladih, uzimajući pri tome u obzir načela ravnopravnosti spolova i pružanje jednakih mogućnosti svima. Promatrajući mlade kroz demografski kontekst, važno je ulagati dodatne napore u ujednačavanje šansi mladih iz ruralnih sredina i mladih s manje mogućnosti, te su u skladu s tim definirane mjere usmjerene njihovu uključivanju, promicanju jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja u zajednici te poboljšanju zapošljivosti svih mladih.

Prioriteti koje RH ističe kao iznimno značajne u području mladih ujedno su i specifični ciljevi Nacionalnog programa za mlade:

- Razvijanje rada s mladima u svim, a osobito u ruralnim područjima i promocija međugeneracijske solidarnosti

- Promocija društveno odgovornog poslovanja kod mladih ljudi

- Podizanje razine osviještenosti sektora za mlade kroz informiranje i jačanje resursa, a posebice rada s mladima

U skladu s navedenim ciljevima, a uvažavajući važna međusektorska pitanja od značaja za mlade, utvrđeni su strateški ciljevi i pripadajuće mjere u devet prioritetnih područja te preporuke jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Područja koja su obuhvaćena Programom sadržana su u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Hrvatska 2030 ² , te su zastupljena i u strateškom dokumentu Europske unije Europa 2020 ³ , u Europskoj strategiji za mlade 2019.-2027., kao i drugim nacionalnim strateškim dokumentima.

Strateška područja odnose se na sljedeće:

1. obrazovanje, znanost i cjeloživotno učenje

2. zapošljavanje i poduzetništvo

3. aktivno sudjelovanje mladih i održivi razvoj zajednice

4. socijalnu uključenost

5. zdravlje i sport

6. mlade u ruralnim područjima

7. kulturu

8. rad s mladima

9. mlade u europskom i globalnom okruženju.

Treba spomenuti da je Vijeće EU-a u studenom 2018. usvojilo Rezoluciju o Strategiji Europske unije za mlade za razdoblje od 2019. do 2027. godine. Vodeći se načelima ravnopravnosti i nediskriminacije, uključenosti, sudjelovanja i povezanosti s lokalnim i regionalnim razinama, nova Strategija ima za cilj potaknuti mlade na sudjelovanje u demokratskom životu, na društveni i aktivni građanski angažman. Prema Strategiji, mladima treba omogućiti da sami kroje svoju sudbinu, postanu otporni te steknu životne vještine kako bi išli u korak sa svijetom koji se mijenja. Osobito se naglašava potreba uključivanja mladih s manje mogućnosti i onih čiji se glasovi „prečuju“ u proces donošenja odluka i njihove implementacije. Kao temeljnu osnovu za ostvarenje tih ciljeva Strategija ističe međusektorski pristup te naglašava tri principa– Uključivanje/Povezivanje/Osnaživanje (Engage/Connect/Empower) u smislu uključivanja mladih u donošenje politika za mlade, povezivanje mladih radi razmjene iskustava i suradnje, osobito preko razvojnih programa u području mladih kao što su Erasmus+ i Europske snage solidarnosti i njima sličnih te se naglašava potreba za osnaživanjem mladih, uglavnom putem rada s mladima. Ističe se i veća potreba za priznavanjem neformalnog i informalnog učenja putem rada s mladima kako bi se poboljšala njihova zapošljivost. Europski ciljevi za mlade dio su Strategije Europske unije za mlade i obuhvaćaju jedanaest tema od značaja za mlade prepoznate od samih mladih. ⁴

Stoga je ovaj Program izrađen slijedeći načela i smjernice sadržane u Europskoj strategiji za mlade, a uzeti su u obzir i Europski ciljevi za mlade.

Proces donošenja Nacionalnog programa za mlade temelji se na evaluaciji Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine, izvješću o provedbi mjera toga programa za pojedine godine provedbe te na istraživanju Potrebe, problemi i potencijali mladih u Hrvatskoj ⁵ .

U svrhu izrade Nacionalnog programa za mlade, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku osnovalo je Radnu skupinu, koju su činili predstavnici tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (dalje: JLP(R)S), znanstvenih institucija te udruga mladih i za mlade. Sukladno strateškim područjima, Radna skupina bila je podijeljena u deset užih radnih tijela, prema deset strateških područja. Strateška područja „aktivno sudjelovanje mladih“ i „mladi i održivi razvoj zajednice“ spojena su u jedno strateško područje pod nazivom „aktivno sudjelovanje mladih i održivi razvoj zajednice„.

Na taj način, Nacionalni program za mlade je odraz međusektorske suradnje svih dionika koji djeluju u područjima od značaja za mlade, a u svrhu poticanja aktivnog sudjelovanja, i uključenosti mladih u proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, kroz osnaživanje mladih, posebice mladih u ruralnim područjima i mladih s manje mogućnosti.

___

¹ Državni zavod za statistiku, rujan 2019., procjena broja stanovnika RH u 2018.

² Hrvatska 2030 – Hrvatska kakvu želimo – Nacionalna razvojna strategija, https://www.hrvatska2030.hr/ (pristup u listopadu 2018.)

³ Strategija Europa 2020: zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene i energija, obrazovanje, siromaštvo i socijalna isključenost, https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/economic-and-fiscal-policy-coordination/eu-economic-governance-monitoring-prevention-correction/european-semester/framework/europe-2020-strategy_hr (pristup u listopadu 2018.)

⁴ Europske ciljeve za mlade predložili su predstavnici mladih na EU konferenciji za mlade u Sofiji u travnju 2018. godine i ishod su 6. ciklusa Strukturiranog dijaloga s mladima.

⁵ Ilišin, V, Spajić-Vrkaš, V. (2017) Generacija osujećenih: Mladi u Hrvatskoj na početku 22. stoljeća, Zagreb, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Osvrt na provedbu Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2014. do 2017.

Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine, koji je Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada) usvojila na sjednici održanoj 9. listopada 2014., donesen je s ciljem unaprjeđenja aktivnosti tijela državne uprave i javnih ustanova koje, svojim djelokrugom i nadležnostima, pridonose zadovoljavanju potreba mladih i podizanju kvalitete njihova života. Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine sadržavao je opsežnu analizu stanja mladih u Hrvatskoj, kao i specifične ciljeve za svako područje koji su se nastojali ostvariti kroz niz mjera i zadataka. Sveukupno 7 područja djelovanja sadržavalo je 40 mjera koje su obuhvaćale 118 provedbenih zadataka. Područja djelovanja bila su sljedeća:

1. Obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i usavršavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja

2. Zapošljavanje i poduzetništvo

3. Socijalna zaštita i uključivanje

4. Zdravlje i zdravstvena zaštita

5. Aktivno sudjelovanje mladih u društvu

6. Kultura i mladi

7. Mladi u europskom i globalnom okruženju.

Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine odredio je preporuke jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za razvijanje lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) programa za mlade, osiguravanje prostora za provođenje aktivnosti udruga mladih i za mlade, sufinanciranje projekata i programa usmjerenih mladima, posebno Klubova mladih, Informativnih centara za mlade, centara za mlade i dr.

Evaluacija provedbe i učinaka Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine provedena je krajem 2017. godine. Za potrebe ove vanjske evaluacije analizirana su godišnja izvješća o provedbi mjera Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2014. do 2017. godine za 2014., 2015. i 2016., a pri obradi izvješća korištena je kvantitativna i kvalitativna analiza dokumenata.

Analizom sadržaja utvrđeno je da se 36,44% zadataka provodilo u svim godinama za koje je bila predviđena njihova provedba, a istaknuto je da su se izrazito provodili zadaci koji prema vrsti instrumenata pripadaju skupini - financiranje. Nositelj većine mjera bilo je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Neprovedba pojedinih zadataka bila je utemeljena na njihovoj vezanosti uz pojedine aktivnosti drugih zadataka koje nije bilo moguće provesti.

Na temelju evaluacije i prethodnih zaključaka izdvojeno je 11 preporuka za oblikovanje i provedbu budućeg nacionalnog programa za mlade.

1. Detektirati prioritete u području mladih i na njima bazirati budući nacionalni program pod jasnim vodstvom i odgovornošću nadležnog ministarstva za mjere provedbe.

2. Osigurati participativan proces u pogledu kreiranja i praćenja provedbe nacionalnog programa i pojedinih zadataka.  

3. Uspostaviti suradnju i dijalog nadležnog ministarstva i tijela državne uprave po pitanju njihovih redovnih djelatnosti koje se svojim dijelom odnose na mlade.

4. Uspostaviti suradnju i dijalog s jedinicama lokalne samouprave po pitanju njihovih redovnih djelatnosti koje se svojim dijelom odnose na mlade.

5. U okviru godišnjeg proračuna osigurati financijska sredstva za provedbu mjera i zadataka planiranih u okviru Nacionalnog programa za mlade za predstojeću godinu.

6. Uspostaviti precizno i kvalitetno praćenje provedbe zadataka i poštivanje propisanih indikatora. Pri tome, izbjegavati općenite izvještaje i podatke koji ne omogućavaju jasan uvid u provedene aktivnosti.

7. Izraditi godišnje akcijske planove provedbe Nacionalnog programa kako bi se osigurala učinkovitost provedbe.

8. Provoditi godišnje evaluacije provedbe zadataka kako bi se omogućio uvid u dinamiku izvršavanja zacrtanih ciljeva te poduzimanje dodatnih aktivnosti u svrhu ostvarivanja zadataka za koje se pokaže zaostajanje u provedbi.

9. Omogućiti praćenje provedbe u realnom vremenu kako bi se korisnicima i suradnicima osigurale jasne informacije o dostupnosti usluga i mogućnostima uključivanja.  

10. Raditi na uspostavi i poboljšanju zakonskog okvira kojim se definira područje rada s mladima i za mlade te sam sektor mladih.

11. Tijekom izrade i donošenja propisa i drugih pravnih akata u cijelosti poštivati minimalne standarde i mjere za savjetovanje zainteresirane javnosti.

Navedene preporuke uzete su u obzir prilikom izrade Programa, kako pri definiranju specifičnih ciljeva, mjera i zadataka te formiranju indikatora, tako i pri kreiranju preporuka usmjerenih jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

2. Strateška područja Nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2020. do 2024. godine

1.1. Obrazovanje, znanost i cjeloživotno učenje

RH prepoznaje obrazovanje jednim od važnih faktora za postizanje dugoročne društvene stabilnosti i ekonomskog napretka te sadržajno i organizacijski unapređuje odgojno-obrazovni sustav oslanjajući se na koncept cjeloživotnog učenja, koji omogućuje svakom pojedincu iz bilo koje dobne skupine stalan pristup obrazovanju i priznavanje različitih oblika učenja. Uvođenje promjena u odgojno-obrazovni sustav trenutačno se realizira kroz provedbu cjelovite kurikularne reforme  e digitalizaciju sustava obrazovanja.  

Područje obrazovanja i učenja u Hrvatskoj uređeno je Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije ⁶ , koja predviđa veće uključivanje mladih u raznolike procese neformalnog i informalnog učenja, a ovim Nacionalnim programom nastoji se postići bolja sinergija suradnje javnog i neprofitnog sustava, s posebnim naglaskom na neformalno obrazovanje, njegovo priznavanje te pružanje podrške osobama s manje mogućnosti.

Europska komisija (dalje: EK) naglasak stavlja na osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje, koje su nakon procesa javnih konzultacija u svibnju 2018. revidirane te obuhvaćaju sljedeća područja: 1) kompetenciju pismenosti, 2) višejezičnu kompetenciju, 3) kompetenciju u području matematike i kompetenciju u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, 4) digitalnu kompetenciju, 5) društvenu i osobnu kompetenciju te kompetenciju učiti kako učiti, 6) građansku kompetenciju, 7) kompetenciju u području poduzetnosti, 8) kulturalnu svijest i izražavanje.

Koncept ključnih kompetencija primjenjuje se od predškolske do visokoškolske razine obrazovanja te se aktivno koristi u sustavu neformalnog obrazovanja. Time se otvara prostor partnerstvu između organizacija civilnog društva i institucija formalnog obrazovanja za stvaranje dodatnih programa razvoja i podizanja razine ključnih kompetencija svih građana.

Prema Europskoj komisiji, građanska kompetencija obuhvaća sposobnost pojedinaca da djeluju kao aktivni građani i sudjeluju u potpunosti u građanskom i društvenom životu, kroz poznavanje društvenih, ekonomskih, pravnih i političkih koncepata i struktura, uključujući globalne događaje te održivost. Dakle, građanska kompetencija široka je i obuhvaća različita područja života te podrazumijeva aktivno sudjelovanje pojedinaca u životu zajednice. Kako bi se što više razvila građanska kompetencija kod mladih, u Hrvatskoj se u školama provodi program građanskog odgoja i obrazovanja, a kvalitetne neformalne programe obrazovanja na tu temu implementiraju organizacije civilnog društva te ustanove za obrazovanje odraslih. Međupredmetna tema Građanskoga odgoja i obrazovanja obuhvaća tri domene: ljudska prava, demokraciju i društvenu zajednicu. U sklopu navedenih domena proučavaju se teme koje se bave građanstvom, ljudskim pravima, volontiranjem, medijskom pismenošću, ljudskim dostojanstvom, ravnopravnošću spolova te sudjelovanjem u radu organizacija civilnoga društva. Upravo iz razloga podizanja kompetencija svih građana, u svrhu prevencije ranog odustajanja od obrazovanja zbog nemogućnosti usklađivanja obrazovanja i bavljenja športom, Središnji državni ured za šport u okviru svojih ovlasti na godišnjoj razini realizira mjere potpore dual karijere športašica/športaša. Jedna od mjera dual karijere vezane uz obrazovanje je subvencija školarine  vrhunskih športašica/športaša na visokim učilištima i kao konačan rezultat daje mogućnost pojedincu da djeluje kao aktivni građanin.

U siječnju 2019. objavljena je Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj ⁷ čija je svrha osposobiti i osnažiti učenike za aktivno i učinkovito obavljanje građanske uloge. Odgajati i obrazovati za građanstvo znači pridavati jednaku važnost znanju, vrijednostima i stavovima kao i sposobnostima djelovanja i sudjelovanja u demokratskome društvu. Osim međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje, donijeti su i kurikulumi međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj ⁸ , Zdravlje ⁹ i Održivi razvoj ¹⁰ . Osobni i socijalni razvoj međupredmetna je tema koja potiče cjelovit razvoj djece i mladih osoba čija je svrha izgradnja zdrave, samopouzdane, kreativne, produktivne, zadovoljne i odgovorne osobe. Svrha učenja i poučavanja međupredmetne teme Zdravlje je stjecanje znanja i vještina te razvijanje pozitivnog stava prema zdravlju i zdravom načinu življenja s naglaskom na sveobuhvatnom pristupu zdravlju.

Nedostatak građanske kompetencije očituje se u porastu različitih oblika nasilja među mladima, što obuhvaća i elektroničko nasilje. Kako je elektroničko nasilje teže uočiti potrebna je adekvatna reakcija koja se pokriva kvalitetnim razvojem građanske kompetencije. Osim Građanskog odgoja i obrazovanja u navedenom kontekstu značajna je i međupredmetna tema Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije ¹¹ koja obuhvaća učinkovito, primjereno, pravodobno, odgovorno i stvaralačko služenje informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Pravilna uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije jedan je od preduvjeta za djelotvorno sudjelovanje i odlučivanje u digitalnome dobu.

Pored svih prednosti koje je digitalno doba donijelo, isto donosi i niz opasnosti i rizika. Među najizraženijim problemima digitalne ere ističe se tzv. Elektroničko nasilje ili virtualno zlostavljanje odnosno eng. „cyberbulling“. Radi se o sve prisutnijem problemu s kojim se suočavaju sve dobne skupine, a koji je posebno prisutan među djecom i mladima, kada ga se kategorizira kao vršnjačko nasilje na internetu. Posebno je problematična činjenica da ga je otežano identificirati, teško kontrolirati i spriječiti, a ostavlja ozbiljne posljedice na žrtve koje su istome izložene. Građanima Republike Hrvatske, a posebice mladima, treba biti omogućeno da se društvenim mrežama koriste bezbrižno te da nadležna tijela brinu o njihovoj sigurnosti tako da svaku zloupotrebu i počinjenje kaznenih dijela na internetu tretiraju jednako kao i da su ta djela napravljena u stvarnom prostoru.

Mediji imaju širok raspon učinaka i utječu gotovo na sva područja funkcioniranja i razvoja djece i adolescenata. Kritička digitalna medijska pismenost ne označava pristup koji se protivi medijima, već pristup koji uključuje radoznalost, istraživanje i propitivanje medija. Djeca i mladi takav pristup mogu početi vježbati vrlo rano, tako da s drugima istražuju i analiziraju medijske sadržaje, razmišljaju o točnosti medijskih informacija i pouzdanosti njihova izvora.

Imajući u vidu kako danas razvojnu okolinu u velikoj mjeri oblikuju elektronički mediji, nužno je kontinuirano praćenje i analiza primjerenosti medijskih sadržaja kojima su djeca izložena. Djeca i mladi ljudi nisu puki konzumenti medijskih poruka ili odgojni objekti, već subjekti koji aktivno biraju medijske sadržaje te njihovim prenošenjem i interpretacijom kreiraju nove poruke. Stoga je poticanje kritičkog promišljanja medijskih slika života i svijeta kod djece i adolescenata barem jednako važno kao i zalaganje za minimiziranje i eliminaciju neprimjerenih medijskih sadržaja. Nužan preduvjet za stvaranje samostalne i individualne kritičke pozicije djece i adolescenata upravo je razvoj medijske pismenosti, vještine i alata koji omogućuju shvaćanje i analizu medijskih poruka, odnosno smanjuju rizik nekritičkog preuzimanja sadržaja društveno upitnih vrijednosti.

Potrebno je raditi na prevenciji svih oblika neprihvatljivih ponašanja mladih na univerzalnoj razini prevencije, oslanjajući se na koncepte u prevenciji: pozitivan razvoj, jačanje otpornosti te čimbenike rizika i zaštite. Sve odgojno-obrazovne ustanove izrađivat će preventivnu strategiju za svoju ustanovu, u koju će ugraditi preventivne programe i preventivne aktivnosti usmjerene prevenciji svih oblika neprihvatljivih ponašanja kroz ublažavanje/otklanjanje rizičnih čimbenika i/ili posljedica njihova djelovanja u osobnosti i okruženju osobe radi promocije primjerenog socijalnog razvoja učenika. Glavni dionici u provedbi preventivne strategije odgojno-obrazovne ustanove moraju biti djelatnici ustanove, a pritom će surađivati s ostalim dionicima iz lokalne zajednice.  

Poseban naglasak potrebno je staviti na programe neformalnog obrazovanja putem kojih mladi i odrasli dobivaju niz kompetencija važnih za svakodnevno funkcioniranje u osobnom i profesionalnom okruženju. Priznavanje kompetencija stečenih kroz programe neformalnog obrazovanja te kroz informalno obrazovanje od značajne je važnosti za profesionalni razvoj pojedinaca, a u tome je ključna suradnja između organizacija civilnog društva te nadležnih tijela.

Jedan od instrumenata za priznavanje kompetencija mladih je Potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, koja je 2013. implementirana u Zakon o volonterstvu ¹² . Navedenom potvrdom vrednuje se volontiranje u smislu priznavanja kompetencija, vještina i iskustava  stečenih volontiranjem, koje se mogu primijeniti u daljnjem obrazovanju i zapošljavanju. Potvrda je podrška volonterima i volonterkama u prepoznavanju svojih znanja, vještina i pripadajuće samostalnosti i odgovornosti stečenih volonterskim iskustvima, kako bi njima mogli poboljšati i upotpuniti svoj životopis te se bolje predstaviti potencijalnim poslodavcima. Potvrda također doprinosi prepoznavanju neformalnog i informalnog učenja volonterskim angažmanom.

Važno je tijekom obrazovnog procesa pružiti potporu mladima, posebice onima koji se nalaze u riziku od socijalne isključenosti te mladima s manje mogućnosti, kroz razvoj savjetodavnih, edukativnih i informativnih programa te edukacijom stručnjaka u području odgoja i obrazovanja.

Ustanove u području visokog obrazovanja važan su dionik u pružanju novih spoznaja te pokretanju društva da učini pozitivne promjene. Kroz provedbu istraživačkih projekata te podučavanje budućih stručnjaka, sustav tercijarnog obrazovanja omogućuje veću konkurentnost Hrvatske na europskoj razini. Stoga je nužno poticati mlade da se bave područjem znanosti kroz osiguravanje istraživačkih stipendija za profesionalni razvoj mladih istraživača te poslijedoktoranada. Upravo omogućavanje istraživačima i poslijedoktorandima provođenja konkurentnoga znanstvenog istraživanja provođenjem temeljnih, primijenjenih i razvojnih istraživanja najvišeg ranga može imati značajan utjecaj na samozapošljavanje i konkurentnosti mladih istraživača na tržištu rada.

Inovativna nastava i učenje formalnog i neformalnog prirodoslovnog i tehničkog obrazovanja važna je kako bi se podigla svijest mladih o različitim aspektima koji obuhvaćaju znanost i tehnologiju u današnjem društvu te kako bi se odgovorilo na izazove s kojima se mladi suočavaju u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM). Stoga je od presudne važnosti održiva i međusektorska suradnja između relevantnih aktera na terenu: različitih razina obrazovnog sustava, sveučilišta i drugih visokih učilišta, organizacija za financiranje istraživanja i inovacija, organizacija civilnog društva, industrije, kreatora politika, profesora, nastavnika, učenika, muzeja i znanstvenih centara.

___

⁶ Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije (Narodne novine, broj 124/2014 )

⁷ Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 10/19)

⁸ Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Osobni i socijalni razvoj za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 7/19)

⁹ Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 10/19)

¹⁰ Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Održivi razvoj za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 7/19)

¹¹ Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 7/19)

¹²  Zakon o volonterstvu (Narodne novine, broj 58/07 i 22/13)

U ovom području utvrđeni su sljedeći ciljevi:

1. Smanjiti opseg vršnjačkog i drugog nasilja te obrazovati mlade za aktivno           građanstvo i nenasilje

2. Jačanje konkurentnosti mladih na tržištu rada

3. Povećanje digitalne pismenosti

4. Podizanje razine financijske pismenosti mladih

Cilj 1. Smanjiti opseg vršnjačkog i drugog nasilja te obrazovati mlade za aktivno           građanstvo i nenasilje

Cilj 2. Jačanje konkurentnosti mladih na tržištu rada

Cilj 3. Povećanje digitalne pismenosti

Cilj 4. Podizanje razine financijske pismenosti mladih

2.2. Zapošljavanje i poduzetništvo

Početkom 2014., mladi su bili u posebno nepovoljnom položaju na tržištu rada koje je obilježila izrazito visoka stopa nezaposlenosti mladih, posebno u skupini mladih od 15 do 24 godine života, a koja je iznosila gotovo 50%. To je značilo da je polovica mladih koji su tada činili  radnu snagu (zaposleni i nezaposleni) bila bez radnog mjesta, ali i s vrlo ograničenim mogućnostima zaposlenja. Provedbu mjera za mlade u tom je razdoblju obilježilo donošenje prvog Plana implementacije Garancije za mlade Republike Hrvatske, donesenog sukladno Preporuci Vijeća EU, od 22. travnja 2013., o uspostavi Garancije za mlade (dalje: GZM). Na taj način Plan implementacije postaje osnovni dokument Vlade kojim se specifično adresira problem nezaposlenosti i neaktivnosti mladih od 15 do navršenih 30 ¹³ godina života. Dodatno, pitanje zapošljavanja i poduzetništva mladih adresirano je još jednim dokumentom Vlade – Smjernicama za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, a trenutno su na snazi Smjernice za razdoblje od 2018. do 2020. godine ¹⁴ .

U razdoblju od 2014. pa do 2018. godine situacija se na tržištu rada značajno promijenila. Provedbom Plana implementacije GZM po prvi je puta uspostavljen partnerski pristup na visokoj razini u rješavanju pitanja nezaposlenosti mladih. Provedba GZM prvenstveno je utjecala na ubrzani razvoj i provedbu novih politika za mlade, što je prepoznato i u praćenju rezultata provedbe GZM Europske komisije ¹⁵ . Poboljšana je koordinacija nadležnih tijela te su u procese donošenja odluka o mjerama aktivacije mladih snažnije uključene relevantne organizacije civilnoga društva i socijalni partneri. RH je razvila i niz specijaliziranih usluga i mjera kako bi se mladima olakšala tranzicija iz obrazovanja na tržište rada.

Mjerama aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (dalje: HZZ) obuhvaćeno je više od 100.000 mladih od 15-29 te, sukladno praćenju Europske komisije ¹⁶ , u odnosu na druge države članice, RH ima iznadprosječnu pokrivenost mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (mladih u tzv. NEET statusu) mjerama Garancije. Ujedno, praćenje Komisije ukazuje i na to da su ishodi na tržištu rada po izlasku iz mjera za mlade pozitivni i održivi.

Kao podrška radu HZZ te provedbi GZM, otvoreno je 13 Centara za informiranje i savjetovanje o karijeri ¹⁷ (CISOK centri) s aplikativnom podrškom koja omogućuje praćenje korisnika. U sklopu CISOK-a razvijene su nove usluge za praćenje tržišta rada (LMIS sustav) i ostvarena je suradnja s lokalnim partnerima na informiranju mladih u svrhu prevencije dugotrajne nezaposlenosti, ali i dosega i aktivacije neaktivnih mladih.

Dodatno, razvijene su nove mjere, kako bi se što bolje uskladile s potrebama mladih i potrebama oporavljenog tržišta rada. Tako je HZZ usmjerio pažnju na obrazovne programe kako bi se smanjila razlika u ponudi i potražnji na tržištu rada te je razvijena mjera „Osposobljavanje na radnom mjestu”. Također, značajno je revidirana mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, kako bi se poslodavce što snažnije usmjerilo na zapošljavanje mladih te revitalizaciju pripravništva. Tijekom 2018. vidljivi su značajni pomaci: udio stručnog osposobljavanja u ukupnim korisnicima mjera smanjen je na 35,6% (sa 58,9% na dan 30. rujna 2017.), dok je udio mjera za poticanje zapošljavanja (uključujući novu mjeru Pripravništva) povećan na 30,2%. Ujedno, u istom razdoblju 2018. porastao je i udio korisnika mjera za obrazovanje nezaposlenih mladih osoba, s 0,07% u 2017. na čak 6,6% u 2018. godini.

Kako bi se podržalo kvalitetno zapošljavanje mladih te olakšalo njihovo osamostaljivanje i, posljedično, planiranje obitelji, od 2015. na snazi je fiskalna olakšica za zapošljavanje mladih na neodređeno, koja se koristi temeljem izmjena i dopuna Zakona o doprinosima (Narodne novina, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14 te 115/16). Poslodavac može navedenu olakšicu koristiti 5 godina. Ukupan broj mladih korisnika ove olakšice u 2015. bio je 33.508. Krajem rujna 2017. taj je broj iznosio 76.407 dok je ukupan broj korisnika ove olakšice krajem rujna 2018. bio 101.869, što je povećanje za 25.462 osobe u godini dana. Pri tom je u prvih 9 mjeseci 2018. 10.850 mladih osoba 15-29 bilo novozaposleno, dok je 38.144 mladih osoba korištenjem fiskalne olakšice dobilo ugovor na neodređeno vrijeme („prešli“ su s ugovora na određeno na ugovor na neodređeno vrijeme). Za preostale nije moguće utvrditi prethodni status (najvjerojatnije se radilo o promjeni poslodavca uz promjenu šifre, odnosno statusa osiguranja).

Temeljem podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), u odnosu na 2015., u 2018. je 10% više mladih osiguranih temeljem radnog odnosa, a čak je 24% više mladih koji rade na neodređeno vrijeme. Uz provedbu olakšice, snažniji gospodarski rast, kao i osjetan porast potražnje za radnom snagom, u 2018. po prvi puta od 2015. broj mladih zaposlenih na neodređeno vrijeme veći je od broja mladih zaposlenih na određeno!

U 2018. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava provelo je ESF projekt „Uspostava sustava praćenja NEET osoba“. Rezultat provedbe ovog projekta je uspostavljena razmjena administrativnih podataka o zaposlenim i nezaposlenim osobama te podataka o učenicima (iz baze e-Matice) i studentima (iz baze o studentskim pravima – ISSP). Razmjenom se dobiva baza podataka o mladima koji se, u odnosu na godinu ranije, više ne nalaze u obrazovanju, ali nisu zaposleni temeljem evidencije HZMO-a. Ovime se dobiva jasan uvid u jednu generaciju mladih u NEET statusu, čime se dalje može zaključivati o razlozima nezaposlenosti ili neaktivnosti mladih. Kako bi se izvršila provjera funkcionalnosti te dale preporuke za daljnji razvoj ove razmjene podataka, Ekonomski institut, Zagreb izradio je studiju pod nazivom „Analiza stanja i preporuke za razvoj daljnjih aktivnosti za osobe u NEET statusu“ ¹⁸ . Temeljem ove pilot-analize, u najvećem se riziku od neaktivnosti očekivano nalaze mladi s nižim i bez kvalifikacija te mladi koji su završili obrazovanje prema posebnom odgojno-obrazovnom programu (mladi s invaliditetom). Ujedno, najveći udio mladih u NEET statusu bio je u Ličko-senjskoj te Vukovarskoj županiji.

U 2015. stopa nezaposlenih mladih od 15 do 24 godine iznosila je čak 42,3 posto, bilježeći kontinuirani pad u trogodišnjem razdoblju te je ukupna stopa u 2017. nastavila opadati i to:

◊ za skupinu od 15-24 stopa nezaposlenosti smanjena je za dodatna 3,9 postotna boda (EU prosjek: 1,9 postotni bod), odnosno smanjena je s 31,3 posto 2016. na 27,4 posto 2017. godine;

◊ za skupinu 25-29 stopa nezaposlenosti smanjena je 1,7 postotnih bodova (EU prosjek: 1,2 postotni bod), odnosno smanjena je s 19 posto 2016. na 17,3 posto 2017. godine.

◊ Stopa dugotrajne nezaposlenosti smanjena je za dodatnih 4 postotna boda te je u 2017. iznosila 6,6 posto, približivši se EU prosjeku od 4,2 posto. Ovime je stopa dugotrajne nezaposlenosti mladih od 2013., kada je iznosila čak 18,4 posto, trostruko smanjena. Međutim, potrebno je u obzir uzeti otvaranje tržišta EU, koje je omogućilo onim mladima koji su bili u dugotrajnoj nezaposlenosti priliku da se zaposle u nekoj od članica EU.

Uspoređujući kretanja u zaposlenosti mladih 2016. i 2017., položaj mladih od 25-29 povoljniji je u odnosu na mlađu dobnu skupinu (15-24):

◊ Vidljivo je da se u odnosu na prošlu godinu za skupinu mladih od 15-24 stopa zaposlenosti vrlo blago povećala (za samo 0,1 postotni bod, odnosno s 25,6 posto na 25,9 posto u 2017.), te je vidljivo i smanjenje ukupnog broja zaposlenih u ovoj dobnoj skupini (za 0,6 posto u odnosu na 2016.). Isto tako, opada i stopa aktivnosti (sudjelovanja na tržištu rada).

◊ Za skupinu 25-29, stopa zaposlenosti narasla je za čak 2,5 postotna boda (s 66,2 posto u 2016. na 68,7 posto u 2017.), s ukupnim povećanjem broja zaposlenih za 1,2 posto, što je iznad EU prosjeka od 0,6 posto porasta broja zaposlenih u istoj dobnoj skupini. Također, stopa aktivnosti mladih koja u ovoj dobnoj skupini iznosi 83,2 posto čak je i nešto viša od EU prosjeka koji iznosi 82,5 posto.

Pregledom posljednjih dostupnih podataka o nezaposlenosti za 2018. godinu ¹⁹ vidljiv je nastavak vrlo pozitivnih trendova vezanih uz zapošljavanje mladih u 2018. godini. Uspoređujući rujan 2017. te 2018., RH je među državama članicama s najvećim smanjenjem stope nezaposlenosti u ukupnoj radnoj snazi (s 10.5% na 8.2%). Nezaposlenost mladih osoba od 15-24 godine, za koje u publikaciji postoje podaci, u 2. kvartalu 2018. godine bila je na 23%, što je najniža razina od početka provedbe GZM.

Stopa mladih u NEET statusu (udio mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih u odnosu na ukupnu populaciju mladih) nastavila se smanjivati te se u 2017. smanjila za dodatnih 8 posto za ukupnu dobnu skupinu od 15-29, što je snažnije od EU prosjeka koji je u istom razdoblju iznosio 6 posto. Potrebno je naglasiti da mladi u NEET statusu u RH čine uglavnom nezaposlene osobe, tj. RH ima nižu stopu neaktivnih mladih u NEET statusu od prosjeka EU.

◊ Za skupinu 15-24, stopa mladih u NEET statusu smanjila se za 9 posto

◊ Za skupinu 25-29, stopa mladih u NEET statusu smanjila se za 7 posto

Uz još uvijek visoku stopu mladih u NEET statusu, ključni izazov ostaju mlade NEET osobe koje se ne prijavljuju u evidenciju HZZ-a radi podrške pri zapošljavanju (točnije, ne ulaze u Garanciju za mlade). Time potencijalno ulaze u dugotrajnu nezaposlenost čime se povećava rizik od socijalne isključenosti i, kasnije, rizik od ulaska u siromaštvo ²⁰ . Ujedno, RH ima jednu od najnižih stopa aktivnosti (sudjelovanja u radnoj snazi) mladih u EU, što je posebno izraženo kod mladih žena (15-24). Stoga će RH u narednom razdoblju dodatno ulagati u razvoj mjera za ovu skupinu mladih osoba.

Drugi ključni izazov predstavlja i velik broj osoba koje su završile srednje strukovno obrazovanje, no prilikom pristupa tržištu rada nailaze na značajne teškoće u zapošljavanju. Više od polovice registriranih nezaposlenih mladih čini upravo ova skupina mladih. Navedeno prvenstveno ukazuje na veliku potrebu ulaganja u daljnji razvoj strukovnog obrazovanja. Ovaj će izazov biti adresiran provedbom reforme obrazovanja, ali i osnaživanjem i provedbom mjera za zapošljavanje koje sadrže dodatnu obrazovnu komponentu, kao i provedbom analize kvalitete mentorstva u okviru sustava rada u RH.

Prema izvješću Global Entrepreneurship Monitora Hrvatska za 2017. godinu ²¹ , u razdoblju od 2015.-2017. udio mladih u dobi 18-34 u poduzetničkim aktivnostima je stabilan na razini od oko 46% te je nešto iznad prosjeka za EU zemlje obuhvaćene GEM istraživanjem. TEA indeks u istom razdoblju za dobnu skupinu od 18-24 godine kreće od 13,8 do oko 16,1%, dok se isti za dobnu skupinu 25-34 godine kreće na razini oko 30%. Prilikom pokretanja poduzetničke aktivnosti osim poticajnog okruženja, mladim poduzetnicima nužno je osigurati kvalitetan sustav informacija, savjeta, treninga i mentorstva. Pomoć za pokretanje poduzetničkog poduhvata mladi poduzetnici mogu dobiti korištenjem različitih usluga poduzetničke infrastrukture, prvenstveno poduzetničkih inkubatora.

Osim poduzetničke infrastrukture mladim poduzetnicima potrebno je osigurati i raspoloživost povoljnih financijskih instrumenata. Podrška ulaganjima malih i srednjih poduzetnika, a koja je raspoloživa i poduzetnicima početnicima, kroz povoljne mikro i male zajmove za osnovna i obrtna sredstva te pojedinačna i portfeljna jamstava za kredite, koji kombinacijom EU, nacionalnih sredstava i sredstava banaka, omogućavaju povoljnije uvjete financiranja osigurava Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: HAMAG-BICRO). U tom smislu u provedbi su programi za mikro i male investicijske zajmove i mikro obrtna sredstva, uz niže kamatne stope (0,5%-3,5%) i nižu razinu instrumenata osiguranja te program pojedinačnih jamstava, koji subjektima malog gospodarstva omogućuje pokriće dijela glavnice kredita ili leasinga.

Kako bi postali perspektivni poduzetnici, mladima je potrebno osigurati stjecanje znanja i vještina kao i poduzetničkih vještina kroz sustav formalnog obrazovanja na svim razinama obrazovanja, prvenstveno uključivanjem u razne oblike učenja na radnom mjestu. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta kontinuirano provodi aktivnosti stipendiranja učenika koji se obrazuju u deficitarnim obrtničkim zanimanjima te poticanja gospodarskih subjekata na primanje učenika na naukovanje. Naime, sustavom stipendija mladi se potiču na obrazovanje u zanimanjima koja su tražena i deficitarna na tržištu rada u cilju stjecanja vještina za samostalan rad u zanimanju te razvoju socijalnih i poduzetničkih kompetencija. Ujedno, kako bi se neposredno u gospodarstvu osiguralo usvajanje ključnih vještina i kompetencija te kvalitetno obrazovani kadrovi koji mogu potaknuti zapošljavanje i samozapošljavanje u obrtništvu, potiče se naukovanje. Kao doprinos provedbi mjera iz Programa Vlade 2016.-2020. za usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je u razdoblju od 2016. do 2018. provodilo Operaciju „Poticanje obrazovanja za vezane obrte temeljene na sustavu naukovanja“ vrijednu 67,85 milijuna kuna financiranu sredstvima Europskog socijalnog fonda u okviru Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali“ 2014-2020. Temeljem Ove Operacije kroz tri školske godine: 2016./2017., 2017./2018. i 2018/2019. provodile su se aktivnosti vezane uz stipendiranje učenika koji se obrazuju u deficitarnim obrtničkim zanimanjima te aktivnosti poticanja gospodarskih subjekata za primanje učenika na naukovanje. U navedenom razdoblju broj dodijeljenih stipendija višestruko se povećao, primjerice za 2016./2017. dodijeljene su 1.522 stipendije u iznosu od 13,7 milijuna kuna, a za 2017./2018. dodijeljeno je 2.389 stipendija u iznosu od 21,5 milijuna kuna. Za školsku godinu 2018./2019. dodijeljeno je 2.968 stipendija u iznosu od 26,7 milijuna kuna. Također, za poticanje naukovanja bila su osigurana sredstva u iznosu od 18,5 milijuna kuna. Primjerice za 2018. dodijeljeno je 188 potpora u ukupnom iznosu od 10,49 milijuna kuna te je time dodijeljen znatno veći broj potpora te veći iznos sredstava nego u prethodne dvije godine zajedno.

U slijedećem dvogodišnjem razdoblju (2019.-2020.) Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta će još snažnije poticati obrazovanje za obrtnička zanimanja, kroz Operaciju „Poticanje obrazovanja za vezane obrte temeljene na sustavu naukovanja FAZA II“ vrijednu oko 200 milijuna kuna. U odnosu na Operaciju koja je bila u provedbi u razdoblju od 2016. do 2018., napravljeni su značajni iskoraci. Prvi je dvostruko povećanje učeničkih stipendija sa dosadašnjih 9.000,00 na 18.000,00 kuna na godišnjoj razini za što su osigurana sredstva u visini od 114 milijuna kuna, a drugi je značajno povećanje raspoloživih sredstava za poticanje obrtnika i pravnih osoba na izvođenje naukovanje koja ukupno iznose 60 milijuna kuna.

U svrhu podizanja svijesti o značaju poduzetništva u studentskoj populaciji HAMAG-BICRO provodi projekt „Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora“, kao virtualnu platformu putem koje studenti, uz pomoć mentora, razvijaju svoje poslovne ideje. Usluge koje studenti mogu koristiti putem „Mreže studentskih poduzetničkih inkubatora“ su mentorstvo, umrežavanje s kolegama i profesorima s drugih fakulteta, izrada poslovnog plana uz vodstvo odabranih mentora, financijska potpora, osnivanje vlastitog poduzeća i slično.

___

¹³ Isključujući one koji navrše 30 godina. U dokumentima, posebno u Planu implementacije Garancije za mlade, koristi se statističko prikazivanje dobi: 15-29.

¹⁴ http://www.mrms.hr/wp-content/uploads/2012/10/Smjernice-APZ-2018.-2020..pdf

¹⁵ KOMUNIKACIJA KOMISIJE - Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih, od 4. listopada 2016. (SWD(2016) 323 final)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52016DC0646

¹⁶ https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1161&langId=en&intPageId=3328

¹⁷ http://www.cisok.hr/

^{1 8} https://www.eizg.hr/UserDocsImages/projekti/neet_studija.PDF

^{1 9} EUROSTAT News  Release 170/2018, od 31.10.2018.: Euro area unemployment at 8.1%

https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/9350663/3-31102018-BP-EN.pdf/64eda794-2c0a-434e-952f-ded23f894d48

^{2 0} Mascherini i Ledermaier,: Exploring the diversity of NEETs, Eurofond, 2016. https://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2016/labour-market-social-policies/exploring-the-diversity-of-neets

² https://www.cepor.hr/rezultati-istrazivanja-gem-hrvatska-2017/

Ciljevi u području zapošljavanja i poduzetništva su:

1. Povećati participaciju mladih na tržištu rada, posebno mladih koji su stekli nižu         razinu obrazovanja (osnovno obrazovanje i niža razina srednjeg obrazovanja)

2. Osnažiti mlade za poduzetništvo i samozapošljavanje

Cilj 1. Povećati participaciju mladih na tržištu rada, posebno mladih koji su stekli nižu         razinu obrazovanja (osnovno obrazovanje i niža razina srednjeg obrazovanja)

Cilj 2. Osnažiti mlade za poduzetništvo i samozapošljavanje

2.3.  Aktivno sudjelovanje mladih i održivi razvoj zajednice

Aktivno sudjelovanje mladih u društvu bilo je u fokusu nacionalnih programa za mlade u proteklim razdobljima, a prepoznato je ponovno kao značajno strateško područje i u ovom Nacionalnom programu za mlade . Koncept aktivnog građanstva, koji povezuje pravni status osobe s ulogom osobe koju ona ima u društvu, od osobitog je značaja za javne politike usmjerene mladima kako bismo im i prije formalnog ulaska u svijet odraslih dali podršku u njihovom punopravnom sudjelovanju u životu zajednice.

Uzimajući u obzir heterogenost populacije mladih, kao i izazova s kojima se susreću, nužno je naglasiti važnost njihova punopravnog sudjelovanja u svim aspektima javnog života. Studija Generacija osujećenih: Mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća, ukazuje na pomanjkanje društvenog i političkog angažmana mladih te naglašava pitanje na koji ih se način može potaknuti na veći društveni aktivizam ²³ . Dostupni mehanizmi uključivanja mladih su savjeti mladih na lokalnoj i područnoj razini i proces Dijaloga EU-a s mladima kao oblik uključivanja mladih na Europskoj razini.

Zakon o savjetima mladih ²⁴ uređuje osnivanje savjeta mladih, djelokrug, postupak izbora te druga pitanja od značaja za njihov rad. Cilj zakona je sudjelovanje mladih u odlučivanju o upravljanju javnim poslovima od interesa i značaja za mlade, aktivno uključivanje mladih u javni život te informiranje i savjetovanje u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Savjeti mladih osnivaju se kao savjetodavna tijela JLP(R)S , a njihova zadaća je promicanje i zagovaranje prava, potrebe i interesa mladih na njihovoj lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prati provedbu Zakona o savjetima mladih godišnjim prikupljanjem podataka od JLP(R)S . Prema Godišnjem izvještaju o radu savjeta mladih u 2017. ^{25. ,} na području RH osnovano je 106 savjeta mladih od kojih je u 2017. aktivno djelovalo njih 86. U odnosu na 2016., broj aktivnih savjeta mladih u 2017. manji je za 40. Od ukupno 576 JLP(R)S u RH, tek nešto više od 18% njih osnovalo je savjet mladih.  Prema županijskim izvještajima, uočava se s jedne strane nedostatak inicijative za osnivanje savjeta mladih od strane JLP(R)S koje su dužne uputiti javni poziv i provesti postupak osnivanja, a s druge strane manjak zanimanja mladih za uključivanje u društveno-politički život na lokalnoj razini. S obzirom na rezultate godišnjih izvještaja o radu savjeta mladih, potrebno je uložiti dodatne napore usmjerene edukaciji mladih, članova savjeta mladih i predstavnika JLP(R)S kako bi se osnovao što veći broj savjeta mladih te kako bi savjeti mladih bili što djelotvorniji u svom radu.

Jedan od dostupnih načina na koji se mladi mogu aktivno uključiti u donošenje i provođenje odluka na lokalnoj razini je i kroz izradu lokalnih i regionalnih programa za mlade. Ovim putem mladi se upoznaju s političkim djelovanjem kao jednim od načina rješavanje značajnih pitanja za život mladih u lokalnoj zajednici. Županije, gradovi i općine sustavno se potiču na razvijanje, donošenje i praćenje provedbe svojih lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) programa za mlade u suradnji s udrugama mladih i za mlade sukladno specifičnim interesima i potrebama mladih na određenom području.

Mladi predstavljaju jednu od skupina mladih koja je najaktivnije uključena u pokretanje pozitivnih promjena u društvu kroz volontiranje. Prema evidenciji organiziranog volontiranja koju prikuplja Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade  socijalnu politiku, mladi u dobnoj skupini od 15-30 godina kontinuirano predstavljaju najbrojniju skupinu volontera, a u 2018. godini udio mladih u ukupnom broju volontera (62 699) iznosio je visokih 50,6%. S obzirom da podaci o ukupnom broju volontera kojima raspolaže Ministarstvo ovise ponajprije o osviještenosti organizatora volontiranja o obvezi dostavljanja izvješća o organiziranom volontiranju, može se pretpostaviti da određeni broj volontera nije zabilježen u službenoj statistici te da je stvarni broj volontera, a onda i mladih volontera još i veći.    

Mladi se kroz volontiranje uključuju u društvene procese i sudjeluju u razvoju zajednice u kojoj žive. Volontiranje omogućuje svim volonterima stjecanje novih vještina i znanja, te razvoj osobnih potencijala, a što je posebno važno kad je riječ o mladima. Volontiranje pruža i mogućnost učenja od drugih, te razmjenu iskustava između država, regija i različitih kultura pri čemu suradnja s ljudima različitog podrijetla pridonosi smanjivanju predrasuda i stereotipa, te stvaranju tolerantnijeg i pravednijeg društva. Provedbom Nacionalnog programa za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine, osigurat će se još poticajnije okruženje za aktivno sudjelovanje mladih u društvenim procesima i njihov doprinos različitim područjima društvenog razvoja.  

RH od 2013. provodi strukturirani dijalog, odnosno Dijalog EU-a s mladima  koji se definira kao proces u kojem se predstavnici/e tijela javne vlasti, kao i institucije Europske unije, savjetuju s mladima o određenim temama koje su važne za populaciju mladih u Europi. Cilj ovog procesa je suradnjom mladih i institucija kreirati i osigurati da preporuke i mišljenja mladih nađu svoje mjesto u nacionalnim i europskim politikama za mlade. Na taj način nastoji se poboljšati kvaliteta života mladih i unaprijediti njihov položaj u pojedinom području. Radi provođenja strukturiranog dijaloga osnovano je koordinacijsko tijelo za provedbu strukturiranog dijaloga – Nacionalna radna skupina koju čine predstavnici/e tijela državne uprave i predstavnici/e udruga mladih i za mlade.

U fokusu ovog strateškog područja jest osviještenost mladih o mehanizmima sudjelovanja koji im omogućavaju i olakšavaju punopravnu participaciju u zajednici.

Uključivanje u procese od značaja za mlade potiče se kroz aktivnosti i djelovanje organizacija civilnog društva, odnosno osnaživanje udruga mladih i za mlade kroz čiji rad mladi mogu djelovati u razvoju šire društvene zajednice ²⁶ .

___

^{2 3} Ilišin, V.; Spajić Vrkaš, V. ur. (2017): Generacija osujećenih: Mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 226.

^{2 4} Zakon o savjetima mladih (Narodne novine, broj 41/14)

^{2 5} https://mdomsp.gov.hr/mladi-i-volonterstvo/mladi-9015/savjeti-mladih-9021/izvjesca-o-savjetima-mladih-9022/izvjesce-za-2017-godinu/10622 (pristup u prosincu 2018.)

^{2 6} Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2009. do 2013. godine.

Mjerama predloženima u ovom strateškom području želi se otvoriti politički i društveni prostor mladima kroz suradnju s tijelima državne uprave, ustanovama te organizacijama civilnog društva. Pružanjem podrške djelovanju mladih na lokalnoj i regionalnoj razini kroz rad u savjetima mladih, sukreiranje lokalnih i regionalnih programa za mlade i potpore udrugama mladih i za mlade stvara se poticajno okruženje za aktivno sudjelovanje mladih u procesima od značaja i na razini europske i globalne zajednice.

Iako živimo u vrijeme globalizacije i velikih sloboda kretanja roba, kapitala i osoba, život pojedinca je i uvijek će biti uvelike određen sredinom u kojoj živi. Odrednice životne sredine, ovisno o njihovom stupnju prilagodljivosti i pozitivnosti ishoda kojima teže, privlače robu, kapital i osobe ili ih pak odbijaju te su tako nerijetko razlogom brojnih migracija, ponajprije onih unutar država, a u budućnosti moguće i migracija na puno širem planu.

Životnu sredinu, životni kontekst ili zajednicu čine ljudi te sva ona materijalna i ne materijalna obilježja koja su im unutar tog konteksta na raspolaganju. Obilježja zajednica (kao cjeline) se mogu promatrati u vidu prostornih obilježja i dostupnih resursa, običaja, normi i očekivanja te ako postoje i zakonodavno-pravnih specifičnosti. Navedena obilježja istovremeno postavljaju ograničenja, ali i mogućnosti koje usmjeravaju živote pojedinaca. Obilježja pojedinaca s druge strane uključuju izgradnju identiteta, usvajanje novih znanja i vještina, preuzimanje društvenih uloga, itd. Pojedinci, razvijajući sebe i svoja obilježja i izravno sudjelujući ili ne sudjelujući u donošenju odluka i drugim načinima aktivacije na razini zajednice izravne utječu na promjenu strukture i način funkcioniranja same zajednice.

Zajednica dakle predstavlja životni kontekst grupe pojedinaca, „živo tkivo“ koje se konstantno mijenja i razvija te na koje pojedinci bilo preko osobnog razvoja ili aktivnog sudjelovanja imaju konstantan i izravan utjecaj. Budući da je riječ o obostranom odnosu, razvitak zajednice zahtjeva ulaganje u pojedinca i poticanje njegove aktivacije, kao i ulaganje u resurse koji čine njegov životni kontekst.

Posebno važna skupina pojedinaca su mladi jer se nalaze u procesu izgradnje i učvršćivanja identiteta i pripadnosti svojoj zajednici, kao i preuzimanja svojih osobnih i društvenih uloga te su u tom periodu najviše osjetljivi na utjecaj zajednice (ograničenja i mogućnosti) u kojoj žive, a koja će ih uvelike oblikovati. Cilj zajednica bi stoga trebao biti oblikovati kvalitetne mlade osobe koje će biti kapacitirane preuzeti na sebe upravljanje istima. Kvalitetno oblikovanje i ulaganje u nove generacije mladih, koji će potom ulagati u sljedeće generacije, predstavlja uspješno zatvaranje ciklusa održivosti zajednica.

Da bi zajednica postojala potrebni su ljudi. Temeljna područja ulaganja, a koja su često preduvjetom za kontinuiranu prisutnost ljudi, zasnivanje obitelji i ostanak u zajednici predstavljaju: zaposlenje, druženje i provođenje slobodnog vremena (dostupni sadržaji); dok su najistaknutija područja preko kojih se osigurava razvoj zajednice aktivna društvena i politička participacija njezinih članova.

Mladima tako u prvom redu treba osigurati mogućnost zaposlenja i rješenje stambenog pitanja, a čime se odgovora na njihove osnovne egzistencijalne potrebe. Potom bi im se trebao ponuditi sadržaj ili mogućnost kreiranja sadržaja i to u vidu osiguravanja infrastrukturnih i logističkih preduvjeta za „izlazak“ u zajednicu i provođenje slobodnog vremena u zajednici. U najvećoj su to mjeri javne površine i prostori za okupljanja, ustanove i centri (npr. sport, rekreacija, kultura, itd.) te organizacije civilnog društva.

Kada su im osnovna životna egzistencija i mogućnost sadržajnog provođenja slobodnog vremena osigurani, mlade se može poticati na aktivno sudjelovanje u zajednici, održavanje i daljnju izgradnju zajednice i to preko: društvene i političke participacije, volontiranja te pokretanja inicijativa za uvođenje novih sadržaja, ustanova, centara te uređenje prostora.
Aktivno sudjelovanje mladih će pri tome izravno doprinijeti izgradnji njihovog identiteta, osvijestiti kod njih važnost preuzimanja odgovornosti (identifikacija i rješavanje problema) te će se pozitivnim primjerom mlade podučiti nužnosti među-vršnjačkog i među-generacijskog prenošenja znanja i mentorstva.

U ovom području cilj je održivi razvoj zajednice i aktivno sudjelovanje mladih u njegovu razvoju.

Cilj 1. Održivi razvoj zajednice i aktivno sudjelovanje mladih u njegovu razvoju

2.4. Socijalna uključenost

Izazovi i poteškoće s kojima se suočava suvremeno društvo, dovode do pojave sve većeg broja mladih koji se nalaze u riziku od socijalne isključenosti prema kategorijama obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i zdravstvene skrbi. Pristup problemu socijalne isključenosti zahtijeva ponajprije identifikaciju skupina u društvu koje su izložene riziku od socijalne isključenosti i definiranje mjerljivih zajedničkih pokazatelje poput siromaštva, nezaposlenosti ili ograničene mogućnosti zapošljavanja, zdravstvenih poteškoća, obiteljskog okruženja, niskog stupnja obrazovanja i slično. Takav pristup podrazumijeva međuresornu suradnju i aktivnu uključenost svih značajnih dionika, poput sustava socijalne skrbi, znanstvenih institucija, obrazovnih institucija te donositelja odluka i organizacija civilnog društva.

Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. –2020.) temeljni je dokument koji je pružio smjernice u određivanju rizičnih skupina, izazova, a potom i mjera, zadataka i indikatora strateškog područja Socijalna uključenost. Strategija sadrži kratku i jasnu sliku postojećeg stanja u RH, kao i uzroka koji su doveli do toga stanja te društvenu i gospodarsku projekciju kao osnovu za djelovanje. U njoj je jasno istaknuto tko su najranjivije skupine društva izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine ²⁷ obuhvaća mjere i aktivnosti usmjerene mladim osobama s invaliditetom, kao jednoj od skupina mladih u riziku od socijalne isključenosti.

Mladi u riziku od socijalne isključenosti, kao posebno osjetljiva kategorija, u fokusu su ovog strateškog područja Programa . Prema podacima Eurostat-a ²⁸ , udio mladih ljudi koji su u riziku od socijalne isključenosti u 2017. na razini Europske unije iznosi 27,7%, dok je u RH taj postotak 23,9%. Vezano uz područje socijalne zaštite i skrbi, u 2017. u kategoriji mladih bilo je 14.656 korisnika zajamčene minimalne naknade.

Mladih korisnika usluga u državnim domovima socijalne skrbi za djecu i mlađe punoljetne osobe s problemima u ponašanju, bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi bilo je 320 u istoj godini.

Prepoznajući važnost djelovanja javnih politika za mlade u svrhu smanjenja broja mladih u riziku, jedan od već spomenutih prioriteta RH i specifičnih ciljeva Programa jesu i mladi u ruralnim područjima i mladi s manje mogućnosti. Ministarstvo iz toga razloga godišnje raspisuje natječaj za financiranje projekata udruga mladih i za mlade, iz sredstava igara na sreću i lutrijskih sredstava, prema unaprijed određenim prioritetnim područjima. U 2018. u prioritetnom području P5c, Mladi u ruralnim sredinama financirano je 10 projekata u iznosu od 843.000,00 kuna. U iznosu od 415.000,00 kuna financirano je 15 udruga mladih i za mlade za projekte usmjerene mladima u NEET statusu.

Ministarstvo sudjeluje i u aktivnostima vezanim uz zaštitu djece, mladih i starijih na EU razini, pa tako aktivno sudjeluje u Vijeću za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO), Vijeću za obrazovanje, mlade, kulturu i sport (EYCS), Radnoj skupini za socijalna pitanja i Radnom skupinom za mlade. U okviru odgovornosti vezanim uz predsjedanje Vijećem Europske unije u prvoj polovini 2020. Ministarstvo će supredsjedati Odborom za socijalnu zaštitu Europske komisije (SPC).

Zaključci Vijeća Europske unije o povećanju uloge športa na lokalnoj razini u razvoju transverzalnih vještina, osobito među mladima, usvojeni na Vijeću za obrazovanje, mlade, kulturu i sport 2015., ističu kako sudjelovanje u športu na lokalnoj razini, iako se radi prvenstveno o fizičkoj aktivnosti za slobodno vrijeme, također donosi dodanu vrijednost u pogledu zdravijeg i općenito uključivijeg i održivijeg društva u Europi. Sudjelovanjem u športskim aktivnostima mogu se razviti pozitivni društveni stavovi i vrijednosti kao što su sposobnost kritičkog razmišljanja, preuzimanja inicijative, rješavanja problema i rad u suradnji s drugima.

Države članice se između ostalog pozivaju dodatno poboljšati ukupno sudjelovanje mladih u športu na lokalnoj razini, posebice onih koji imaju manje prilika. Stoga je potrebno poticati uključivanje mladih u riziku od socijalne isključenosti u športske aktivnosti kao jedan od načina izgradnje uključivih zajednica te suzbijanja nepovoljnih posljedica siromaštva i socijalne isključenosti.

Kako bi dodatno osnažili sustav potpore mladima u riziku od socijalne isključenosti ističu se četiri mjere unutar područja Socijalna uključenost koje obuhvaćaju područje obrazovanja, socijalne skrbi, športa, volontiranja i neformalnog obrazovanja. Jedna od navedenih mjera preventivnog je karaktera, a usmjerena je na rano otkrivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti unutar odgojno-obrazovnog sustava. Rano odustajanje od školovanja jedno je od preduvjeta socijalne isključenosti zbog kasnijeg otežanog pristupa mlade osobe bez završenog formalnog obrazovanja tržištu rada i rizika od siromaštva. Sprječavanjem ranog odustajanja od školovanja uz pružanje obrazovanja mladima u NEET statusu kroz dodatne programe usavršavanja i osposobljavanja, mladima u riziku od socijalne uključenosti omogućit će se potrebna konkurentnost na tržištu rada. Mjerama koje potiču inkluzivno volontiranje mladih koji su u sustavu alternativne skrbi i mladih koji su iz takve skrbi izašli, mlade se uključuje u u život lokalne zajednice, potiče se stvaranje i jačanje njihovih socijalnih mreža i daje im se prostor za njihovu potpunu društvenu integraciju.

Kroz suradnju s udrugama mladih i za mlade, koje imaju veliku ulogu u pristupu mladima koji su izvan sustava obrazovanja, rada i socijalne skrbi, žele se osigurati preduvjeti za socijalno osnaživanje i zaštitu svih pripadnika jedne tako heterogene no značajne skupine društva, mladih.

___

^{2 7} Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine (Narodne novine, broj 42/2017)  

^{2 8} Share of young people (aged 16-29 years) at risk of poverty or social exclusion, 2017, Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Young_people_-_social_inclusion&oldid=401034 (pristup u prosincu 2018.)

U ovom području cilj je osigurati uključivanje u društvo mladih u sustavu socijalne skrbi.

Cilj 1. Osigurati uključivanje u društvo mladih u sustavu socijalne skrbi

2.5. Zdravlje i sport

Temeljni ciljevi i zadaće zdravstvene zaštite djece i mladih nisu usmjereni samo tjelesnom zdravlju već uzimaju u obzir kompleksni društveni kontekst i utjecaje na djecu i mlade, koristeći raspoložive metode prevencije bolesti i promicanja zdravlja, s osnovnom svrhom omogućavanja dostizanja punih potencijala u odrasloj dobi.

Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020. ²⁹ u području zaštite vulnerabilnih skupina, posebno mladih definira osnovne zadaće:

- Rano utvrđivanje i prepoznavanje bolesti i poremećaja

- Prevencija rizičnih i društveno neprihvatljivih ponašanja

- Usvajanje zdravih načina življenja

- Razvoj odgovornosti za vlastito zdravlje i zdravlje zajednice

- Zaštita mentalnog zdravlja, osobito u vezi sa školom i školskim okruženjem

- Zaštita reproduktivnog zdravlja uključujući odgovorno spolno ponašanje i pripravu za

- roditeljstvo

Društvene promjene, koje značajno utječu na zdravlje cjelokupnog stanovništva, utječu i na mijenjanje „zdravstvene slike“ populacije mladih. Sve značajnije mjesto među zdravstvenim poteškoćama mladih danas zauzimaju poremećaji i bolesti povezane s određenim ponašanjima, navikama i stilovima življenja: prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje duhana, uživanje psihoaktivnih droga, rizično seksualno ponašanje i spolno prenosive bolesti, nedovoljna tjelesna aktivnost, kvaliteta prehrane, poremećaji uzimanja hrane, oralna disfunkcionalnost  i posljedice prometnih nesreća te psihosocijalni problemi (samoubojstva i duševni poremećaji te ozljede i smrti uzrokovane lako dostupnim vatrenim oružjem i zaostalim minsko eksplozivnim sredstvima nakon rata).

Sa stajališta zdravstvene zaštite, skupine mladih u dobi od 15 do 19 i od 20 do 29 godina bitno se razlikuju po svojim biološkim i sociološkim obilježjima. Prva skupina se nalazi u razdoblju rasta i razvoja, kako tjelesnog tako i psihičkog i većina je u procesu organiziranog sustava odgoja i obrazovanja i vezana je uz obitelj. Druga skupina mladih je vrlo heterogena skupina, jedni su u procesu daljnjega obrazovanja i ekonomski ovisni o obitelji, a drugi rade ili traže posao, ekonomski  se osamostaljuju i osnivaju vlastitu obitelj.

Preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu mladih i redovitih studenata osiguravaju Službe školske i sveučilišne medicine koje djeluju u sklopu županijskih zavoda za javno zdravstvo. Premda kurativnu zdravstvenu zaštitu ovoj populaciji pružaju izabrani liječnici obiteljske medicine i izabrani liječnici dentalne medicine, svakom školskom djetetu i studentu je osigurana cjelovita i dostupna zdravstvena zaštita, usmjerena na okruženja koje čine škola i obitelj te je osiguran populacijski i individualni pristup u pružanju zdravstvene zaštite. U okviru preventivne zdravstvene zaštite mlade populacije potrebno je ciljano usmjeriti  pozornost  na potrebu očuvanja oralnog zdravlja kao bitnog čimbenika koji utječe na opće tjelesno zdravlje,  ali i posredno na smanjenje  rizika od socijalne isključenosti. Jačanjem svijesti o važnosti oralnog zdravlja te posvećivanjem pozornosti zdravstvenom odgoju,  briga o oralnom zdravlja postaje  dio osobne  zdravstvene kulture  i cjeloživotna  navika.

U Hrvatskoj postoji duga i uspješna organizacija zdravstvene zaštite školske djece, studenata i mladih. Osnove pružanja kvalitetnije zdravstvene zaštite za mlade trebaju se temeljiti na odgovarajućim normativima i standardima, usklađivanju programa mjera za potrebe studenata i mladih, unapređenju savjetovališnog rada s većim mogućnostima neposredne intervencije i razvoju multidisciplinarnih timova, stručnom radu, edukaciji, razvoju referalnih centara, te kontinuiranom stručnom radu, edukaciji profesionalaca i ostalih suradnika. Kvaliteti zdravstvene zaštite mladih znatno bi doprinijelo unapređenje rada polivalentnih savjetovališta i/ili specijaliziranih savjetovališta (npr. za reproduktivno zdravlje, probleme prehrane i slično) u postojećim službama za školsku i sveučilišnu medicinu kao i veći broja adolescentnih psihijatara u  službama za mentalno zdravlje zavoda za javno zdravstvo.  

___

^{2 9} Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.  (Narodne novine, broj 116/12)

U tom smislu posve je jasno da se, s obzirom na očekivanja, zahtjeve i potrebe različitih dobnih skupina mladih, očekuje i specifičan pristup zdravstva i zdravstvene zaštite za ovu populaciju. U RH, kao i u nekim zemljama, izdvojena je i sa školom i školovanjem povezana zdravstvena zaštita, kao služba za školsku i sveučilišnu medicinu sa školskim timovima nadležnim za škole ili fakultete.

Najvažnija društvena uloga športa je stvaranje pozitivnih životnih navika i poboljšanje psihomotoričkog i zdravstvenog stanja cjelokupnog društva, a pod time se podrazumijeva stvaranje navike za svakodnevnim tjelesnim vježbanja od najranije dobi pa sve do starije životne dobi. U današnjem svijetu prepunom tehnologije koja nas okupira, nikako se ne smije zanemariti uloga športa i tjelesnog vježbanja kod djece i mladih.

RH na nacionalnoj razini nema usvojeni strateški dokument ili akcijski plan koji se isključivo bavi zdravstveno usmjerenom tjelesnom aktivnosti iako postoji čitav niz dokumenata u kojima se tjelesna aktivnost spominje kao jedan od elemenata očuvanja i poboljšanja zdravlja, bilo kroz cjeloživotni period ili usmjereno na pojedine segmente populacije.

Hrvatski školski sportski savez kao krovno športsko udruženje koje provodi javne potrebe u športu, organizira i provodi programe Vježbaonica za učenike srednjih škola. Program potiče učenike na stjecanje navika bavljenja tjelesnom aktivnošću posebno kod populacije neaktivnih učenika te se želi postići da tjelesna aktivnost ne predstavlja problem koji se mora „odraditi“ nego da bude trajno zadovoljstvo i njihov zdravi životni odabir. U školskoj godini 2017./2018. u program je bilo uključeno 107 srednjih škola.

Središnji državni ured za šport kao nacionalno koordinacijsko tijelo Europskog tjedna sporta - projekta Europske komisije za poticanje tjelesne aktivnosti, promovira šport ne samo kao tjelesnu aktivnost korisnu za zdravlje već i kao poželjan stil života. Projekt je usmjeren na poticanje stanovništva na sudjelovanje u športu i tjelesnim aktivnostima kao i na podizanje svijesti o njihovim brojnim dobrobitima, a namijenjen je svima bez obzira na dob, spol, podrijetlo ili tjelesnu pripremljenost. Pored ostalih aktivnosti, u sklopu Europskog tjedna sporta, organizira se aktivnost pod nazivom „Školski dan“ kada poznati športaši i športašice koji su se posvetili promociji tjelesnog vježbanja posjećuju škole te sa školarcima vježbaju na satu tjelesne i zdravstvene kulture. Osim što djeci i mladima pokažu opće pripremne vježbe te prezentiraju svoj šport, športaši i športašice održe i kratko predavanje o važnosti tjelesne aktivnosti za zdravlje. Kroz ovakav projekt djeci i mladima se nastoji približiti šport i kretanje putem interakcije s eminentnim športašima i športašicama kako bi ih se potaknulo na tjelesnu aktivnost od najranijeg uzrasta.

U sklopu Europskog tjedana športa Središnji državni ured je proveo istraživanje: „Navike i tjelesna aktivnost građana“. Cilj istraživanja je bio utvrditi u kojoj mjeri stanovnici Hrvatske sudjeluju u športskim i rekreacijskim aktivnostima te se došlo do poražavajućih rezultata. Više od trećine (62%) populacije Hrvatske ne bavi se nikakvom tjelesnom aktivnošću (bilo športskom, rekreativnom ili tjelesnom aktivnošću koja nije nužno vezana uz šport).

Zbog neujednačenih uvjeta za bavljenje športom Središnji državni ured za šport sufinancira  programe izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja kroz šport putem natječaja „Poticanje lokalnog športa i športskih natjecanja“. Sufinanciranjem programa prispjelih na natječaj skrbi se o unapređenju zdravlja mladih uz dostupno rekreativno bavljenje športom.

U ovom području dva su cilja:

1. Unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite mladih usmjerene na prevenciju čimbenika rizika

2. Unapređenje ponašanja mladih usvajanjem zdravih stilova života

Cilj 1. Unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite mladih usmjerene na prevenciju

            čimbenika rizika