Ustavna osnova za donošenje ovog zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. i članku 69. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Na području Republike Hrvatske uz Hrvatsku radioteleviziju danas djeluje 26 televizijskih nakladnika koji emitiraju 29 programa, 138 radijskih nakladnika koji emitiraju 149 programa, dok je broj pružatelja elektroničkih publikacija 276 s 336 elektroničkih publikacija. Također djeluje i 59 pružatelja medijskih usluga koji emitiraju putem satelita, kabela i interneta s96 programa te 12 pružatelja usluga na zahtjev s 14 usluga. Rad elektroničkih medija uređen je odredbama Zakona o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13), Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, dok se rad i djelovanje Hrvatske radiotelevizije uređuje posebnim zakonom.
Zakonom o elektroničkim medijima uređeno je obavljanje djelatnosti radija i televizije, objavljivanje elektroničkih publikacija kao i zaštita pluralizma i raznovrsnosti medija te sastav i djelokrug regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije kao stručne službe. Zakon o elektroničkim medijima usvojen je 2009. godine u tijeku pregovora Republike Hrvatske u poglavlju 10. – Informacijsko društvo i mediji te je usvajanje u Hrvatskom saboru bio jedan od preduvjeta za zatvaranje ovog poglavlja. Citirani zakon se nije značajno mijenjao od 2009. godine, a tehnologije u emitiranju programa značajno su se promijenile. Tako je 14. studenoga 2018. godine usvojena Direktiva (EU) 2018/1808 kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2010/13/EU s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020. godine, a kako bi se proširila određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje video sadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija; uvela fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju; ojačala promidžba europskog sadržaja; zaštitila djeca i učinkovitije suzbio govor mržnje; ojačala neovisnost nacionalnih regulatornih tijela.
Sukladno Direktivi Zakonom se mora osigurati sloboda prijema i ne smije se ograničiti audiovizualni medijski prijenosi iz drugih zemalja EU-a.
Zakonom se propisuje da audiovizualno oglašavanje mora biti lako prepoznatljivo kao takvo, te ne smije: koristiti podsvjesne tehnike; dovoditi u pitanje ljudsko dostojanstvo; uključiti ili promicati diskriminaciju; poticati ponašanje koje šteti zdravlju ili sigurnosti; poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša. Zabranjeni oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju: oglašavanje cigareta i drugih duhanskih proizvoda, uključujući za elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje; oglašavanje alkoholnih proizvoda usmjereno posebno na maloljetnike ili poticanje neumjerene potrošnje, među nizom ograničenja; oglašavanje lijekova koji se izdaju na recept i liječenje; oglašavanje iskorištavanja dječjeg neiskustva ili lakovjernosti i povjerenja u odrasle ili neopravdanog pokazivanja maloljetnika u opasnim situacijama. Pružatelji medijske usluge audiovizualnog programa imaju veću fleksibilnost tijekom vremena oglašavanja, s novim ograničenjem od 20% u razdoblju između 6 i 18 i razdoblju između 18 i 24 sata.
Zakonom se nadalje propisuju mjere koje su dužni poduzimati pružatelji medijskih usluga kako bi osigurali da programi koji bi mogli „narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika” budu dostupni samo na način koji osigurava da ih maloljetnici obično ne čuju ni ne vide, odabirom odgovarajućeg vremena za emitiranje, alata za provjeru starosti ili drugih tehničkih mjera razmjernih potencijalnoj šteti. Najštetniji sadržaj, poput neopravdanog nasilja i pornografije, podvrgnut je najstrožim mjerama. Maloljetnici također imaju koristi od veće razine zaštite na mreži: platforme za dijeljenje videozapisa moraju uspostaviti mjere za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja. Plasiranje proizvoda zabranjeno je u dječjim programima. Zakonom se također potiče uporabu samoregulacije i koregulacije kako bi se utvrdila pravila ponašanja koja se odnose na neprimjereno oglašavanje u dječjim programima, za hranu i pića s visokim udjelom masti, soli i šećera.
Nadalje audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupa ili člana grupe koje se temelji na diskriminaciji na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili državljanstva kao ni sadržaje koji izazivaju na počinjenje terorističkoga kaznenog djela.
Pružatelji medijskih usluga moraju neprekidno i progresivno učiniti dostupnijim osobama s invaliditetom te ih se potiče da razvijaju akcijske planove o dostupnosti kako bi se to postiglo. Javne informacije u hitnim slučajevima koje se pružaju putem audiovizualnih medijskih usluga, na primjer tijekom prirodnih katastrofa, moraju biti dostupne osobama s invaliditetom.
Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju imati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima i osigurati isticanje takvih djela.
Kao novina u Zakon se uvode i pružatelji usluga platformi za dijeljenje videozapisa koji, također, moraju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogao utjecati na njihov fizički, mentalni ili moralni razvoj i opću javnost, od poticanja na nasilje ili mržnju ili javnog izazivanja da počine terorističko kazneno djelo. Pružatelji usluga platforme za dijeljenje videozapisa imaju iste obveze kao pružatelji audiovizualnih usluga u pogledu oglašavanja i drugih ograničenja sadržaja, uzimajući u obzir ograničenu kontrolu koju mogu vršiti nad oglašavanjem na svojim platformama koje ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju.
2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.
Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se:
-nova definicija audiovizualne medijske usluge
-dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga
-pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom
-uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja
-obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske proširena je i na elektroničke publikacije
-uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija
-mijenja se način izračuna programske osnove
-propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja
-usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja
-izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna
-uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela
-promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti)
-pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija
-uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.
Uz navedena osnovna pitanja zakonskim prijedlogom se propisuju novčane kazne za prekršaje u slučaju nepridržavanja odredbi zakona, kao i prijelazne i završne odredbe, kojima se posebno predviđa prijelazno razdoblje u kojem svi pružatelji medijskih usluga moraju obavljanje svoje djelatnosti, te izdavanje elektroničkih publikacija uskladiti s uvjetima i standardima propisanim ovim zakonom.
3. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Donošenjem predloženoga zakona obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga uskladit će se sa Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga u pogledu promjenjivog stanja na tržištu, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe i Direktivom 206/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga. Također će se za pružatelje medijskih usluga, uz postojeće medijske usluge televizije, radija, elektroničkih publikacija, audiovizualnih medijskih usluge na zahtjev urediti i sadržaji usluge platformi za razmjenu videozapisa te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetom) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja.
Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
-Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.)
-Ispravak Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.) (SL L 263, 6. 10. 2010.)
-Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303/69, 28. 11. 2018.)
-Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.)
-Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.).
(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. elektronički mediji: audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije
2. urednička odgovornost: primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom, odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije određeno
3. urednička odluka:odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge
4. elektroničke publikacije: urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja (i obrazovanja)
5.audiovizualna medijska usluga: usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim komunikacijama. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom
6.medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (tj. linearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa
7. medijska usluga radija: početni prijenos i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti
8. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga
9. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev: audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa
10. medijska usluga radija na zahtjev: medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga
11. usluga platformi za razmjenu videozapisa: usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoću elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanje, označavanjem i određivanjem slijeda
12. audiovizualni program: niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame
13. radijski program: urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije
14. videozapis koji je generirao korisnik:niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa
15. opći televizijski ili radijski programski kanal: kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 31. stavcima 1. – 4. ovog Zakona
16. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal: kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 70% istovrsni programi sukladno članku 31. stavku 5. ovog Zakona
17. audiovizualna komercijalna komunikacija: slika sa ili bez zvuka kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda;
18. oglašavanje: svaki oblik oglasa emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emitiranje u svrhu samopromidžbe od strane javnog ili privatnog poduzeća ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poslovanjem, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala nabava roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze, u zamjenu za plaćanje
19. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija: predstavljanje robe, usluga, naziva, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom
20. zavaravajuće oglašavanje: bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente
21. usporedno oglašavanje: bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta, odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta
22. pokroviteljstvo:svaki doprinos javnih ili privatnih poduzeća ili fizičkih osoba koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga/zaštitnog znaka, ugleda, aktivnosti ili proizvodâ
23. teletrgovina: izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nabave roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje
24. plasman proizvoda: svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu
25. zaštićena usluga: medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa, ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge
26. sustav uvjetovanog pristupa: bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojom se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja
27. sredstvo uvjetovanog pristupa: bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku
28. nedopušteno sredstvo: bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge
29. pružatelj medijskih usluga: fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana
32. pružatelj elektroničke publikacije: pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njen sadržaj
33. poduzeće: fizička ili pravna osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost
34. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa:društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva
35. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa:društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva
36. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa:matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima
37. nadležno ministarstvo: ministarstvo koje je nadležno za poslove u području elektroničkih medija
38. ministar: ministar nadležnog ministarstva.
(2) Pojmovi: autor, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije.
(3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija.
(4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
(5) Odredbe ovog Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.
(6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovog Zakona.
(2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovog članka.
(3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna:
–ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku
–ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku
–ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma.
(4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina.
(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.
(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovom Zakonu, obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.
(3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 7. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.
(3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom.
(4) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište.
(5) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice.
(6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište.
(7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom.
(8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj.
(9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavka 1. do 6. ovog članka, smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako:
-upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj
-ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.
(10) Ako se prema stavku 2. do 8. ovog članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
(11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 8. ovoga članka, utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(12) U svrhu provedbe ovog Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovog članka.
(13) Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3., 4., 5., 6. i 7. ovog članka.
(14) Vijeće za elektroničke medije vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja.
(15) U slučaju da se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.
Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.
Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji Vijeća Europe, a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.
Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:
–ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
–ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva
–djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima
–osobe s invaliditetom i posebnim potrebama
–ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena
–očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta
–poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva
–kulturu javnog dijaloga
–razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta
(1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovog Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi.
(2) Kodeksi iz stavka 1. ovog članka moraju:
-biti prihvaćeni od strane glavnih dionika
-sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve
-sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva
-predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije.
(3) U izradu kodeksa iz stavka 1. ovog članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe.
(4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće za elektroničke medije te moraju biti objavljeni na njihovoj internetskoj stranici.
(5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne dovode u pitanje nacionalne kodekse ponašanja.
Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama:
–nazivu pružatelja medijskih usluga
–adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan
–detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim
–vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na internetskim stranicama zajedno s impresumom te
(1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona.
(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:
–objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja
–pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi
–promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu
–promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca
–promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.
(1) Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:
–događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni
–vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja
–mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje.
(2) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava.
(2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
(1) Nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi.
(2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.
(1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92..ovog Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom.
(2) Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka.
(3) Agencija za elektroničke medije internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka.
(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.
(1) Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.
(2) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.
(1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovog članka objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.
(1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva.
(2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije.
(3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike.
(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:
–dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva
–uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije
–poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost
–poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša.
(5) Nije dopušten nijedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje.
(6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića.
(7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.
(8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:
–prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima
–izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost
–izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju
–iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe
–neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama.
(9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 36. stavkom 5. ovog Zakona.
(10) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti 5% glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije
(11) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.
(12) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika istima.
(13) Vijeće za elektroničke medije objavit će na svojoj internetskoj stranici pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavku 11. i 12. ovog članka.
(1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:
–ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored, ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga
–ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge
–gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu
–programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov(e) proizvod(e) ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov prepoznatljivi znak na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga.
(2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.
(3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom poduzeća čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled tog poduzeća, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept.
(4) Vijesti i program o tekućim događajima ne smiju biti pod pokroviteljstvom.
(5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa.
(6) Odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija.
(7) Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovog članka pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.
(1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu.
(2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:
–na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga
–ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge
–ne smiju neprilično isticati dotični proizvod
–gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja.
(3) Iznimno se odredbe stavka 2. podstavka 5. ovog članka ne primjenjuju u slučaju kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili poduzeće povezano s pružateljem medijskih usluga.
(4) U svakom slučaju audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda:
-cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili
-posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept.
(5) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima.
(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009.
(1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno:
–objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka
–objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja
–na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.
(2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje.
(3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja.
(4) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.
(5) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u skladu sa stavkom 1. ne obrađuju se u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
(6) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravilnikom tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavka 2. i 3. ovog članka.
(1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovog članka sadrži podatke o iznosima i izvorima:
-ostvarenim obavljanjem djelatnosti
-primljenim državnim potporama
-od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
-ostvarenim na temelju članka 39. ovog Zakona
-drugih izvora financiranja.
(3) Obrazac za dostavu izvješća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje Agencija.
(4) Agencija i pružatelji medijskih usluga objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovog članka uz poštovanje odredaba o poslovnoj tajni.
(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. ili 6. ovog Zakona i ima dopuštenje Vijeća za elektroničke medije za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev).
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano).
(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.
(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva.
(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije.
(6) Vijeće za elektroničke medije po službenoj će dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:
–ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće za elektroničke medije o prestanku obavljanja djelatnosti
–ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana
–ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
–ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te
–nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta.
(7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu.
(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.
(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga.
(2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 49. stavka 2. ovog Zakona utvrdi Vijeće za elektroničke medije.
(3) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
(4) Izvješće o provedbi obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(5) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.
(1) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela.
(2) Financijski doprinos iz stavka 1. ovog članka odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplatekoje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke.
(3) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir.
(4) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
(1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakona kojim se uređuju koncesije.
(2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovog članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete.
(3) Uvjete iz stavka 2. ovog članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.
(1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala.
(2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovog članka mora iznositi najmanje 70% ukupnog godišnjeg vremena objavljivanja.
(3) Programska osnova iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:
–vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine
–predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja
–predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela
–vrijeme objavljivanja.
(4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovog članka utvrđuje udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona.
(5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:
–vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 70% moraju biti istovrsni programi
–predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja
–predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela
–udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa
–vrijeme objavljivanja.
(6) Promjena, odnosno dopuna programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora, odnosno od dana davanja dopuštenja.
(7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva.
(8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka koja se odnosi na više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz s stavka 7. ovog članka.
(9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika, odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu.
(10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
(1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora.
(2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovog članka dužan je na zahtjev Vijeća za elektroničke medije bez odgode dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa.
(3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovog članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz članka 30. stavka 3. ovog Zakona.
Državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.
(1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava.
(2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku.
(3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja.
(1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima imajući obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti i podložnosti te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima.
(2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju.
(3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor te zakonu kojim se uređuju lokalni izbori.
(1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge.
(2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona.
(3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja.
(4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano.
(5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića iz stavka 4. ovog članka mora udovoljavati sljedećim pravilima:
–ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića
–ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom
–ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu
–ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema
–ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu
–ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića.
(1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja.
(2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 41. stavka 2. ovog Zakona.
(3) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa.
(4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu kao i trajanje i značaj programa.
(5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije), kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta.
(6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi.
(7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta.
(8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.
(9) Odredbe ovog članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima.
(1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga, dopuštene su pod uvjetima:
-da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj, odnosno fizičkoj, osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći
-da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona.
(2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovog članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.
(1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija.
(2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovog članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o obavljenom oglašavanju.
Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ista se dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.
(1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta.
(2) Odredbe ovog Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5. 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona.
Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.
(1) Svi audiovizualni ili radijski programi koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano.
(2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od tog izuzeti.
(3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 6 sati radijskog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.
(4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.
(5) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(6) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(7) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(8) Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta.
(9) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru vremena propisanog stavkom 7. ovog članka dužan je emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije.
(10) U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore.
(11) Odredbe stavka 5. – 9. ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
(1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi i audiovizualna djela, čiji je proizvođač nakladnik televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun.
(2) Ako je pri izradi audiovizualnog i/ili radijskog programa, odnosno audiovizualnog djela, sudjelovalo više nakladnika televizije i/ili radija s ulogom u vlastitu proizvodnju, svakome se ubraja dio razmjeran ulogu.
(3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se premijera i prva repriza hrvatskih audiovizualnih djela.
(4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 46. ovog Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe.
(5) Oglasi, naplatne obavijesti, najave i promocija programa, teletrgovina, panoramski prikaz uživo i programi koji se bave klađenjem, proricanjem budućnosti, davanjem savjeta gledanjem u karte, gatanjima i dugim sličnim uslugama koje nisu znanstveno utemeljene ne smatraju se audiovizualnim i/ili radijskim programima nastalim u vlastitoj proizvodnji.
(6) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila i definicije za određivanje audiovizualnih ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom.
(1) U razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata.
(2) U razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15 siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata.
(3) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija.
(4) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno u skladu s tehničkim mogućnostima. U udio iz stavaka 1. i 2. ovog članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije.
(5) Definiranje pojmova i način označavanja emisija iz stavka 4. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.
(6) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
(1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata.
(2) U udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.
(3) Ako udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata, u udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.
(4) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.
(1) Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu djela su izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine.
(2) Audiovizualnim djelima iz stavka 1. ovog članka smatraju se igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju, čiji je producent ili koproducent državljanin Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela, te u kojemu je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskog kapitala od većeg značenja.
(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom će propisati detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima.
–djela koja potječu iz država članica Europske unije
–djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji te ispunjavaju uvjete propisane stavkom 3. ovog članka
–djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma.
(2) Odredbe stavka 1. podstavka 2. i 3. ovog članka odnose se samo na države u kojima audiovizualna djela koja potječu iz država članica Europske unije nisu predmet diskriminacijskih mjera.
(3) Djela iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka jesu ona koja su ostvarili pretežito autori i radnici s prebivalištem u državi ili državama iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka ako udovoljavaju jednom od sljedećih uvjeta:
–ako proizvođači tih djela imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili
–ako je pojedino djelo nastalo pod nadzorom i stvarnom kontrolom jednog ili više proizvođača koji imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili
–ako je doprinos koproducenata iz navedenih država prevladavajući u odnosu na ukupne troškove koprodukcije, a koprodukciju ne kontrolira jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan navedenih država.
(4) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovog članka, a nastala su u okviru bilateralnih koprodukcijskih ugovora sklopljenih između država članica Europske unije i trećih država, smatrat će se europskim djelima ako većinski dio ukupnih troškova proizvodnje snose koproducenti iz Europske unije, a proizvodnju ne nadzire jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan područja država članica Europske unije.
(1) Nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50% njegovog godišnjeg vremena objavljivanja, od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela.
(2) U slučaju da nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovog Zakona ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovog članka, mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20%.
(3) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.
(4) U opseg udjela europskih djela ubrajaju se audiovizualna djela vlastite proizvodnje i hrvatska audiovizualna djela.
(5) Izvješće o provedbi iz stavka 1. i 2. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(6) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.
(7) Odredba stavka 1. ovog članka koja se odnosi na udio hrvatskih audiovizualnih djela primjenjuje se i na pružatelje specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.
(8) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. do 4. ovog članka svake dvije godine.
(1) Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni proizvođač) pravna je ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
–registrirana je za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije
–u svom je poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge
–kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od 3 godine ne participira s više od 90% ukupnog ostvarenog prometa svih neovisnih proizvođača
–raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu.
(2) Neovisni je proizvođač i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država, ako europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u posljednje tri godine i uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovog članka.
(3) Neovisni proizvođač mora uložiti najmanje 5% financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje audiovizualnih djela, odnosno koprodukcije.
(1) Nakladnik televizije mora osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10 % vremena/ukupnog godišnjeg programskog proračuna.
(2) Nakladnik televizije mora osigurati da udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 5 % ukupnog godišnjeg programskog proračuna/prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti pružanja medijske usluge.
(3) Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz stavka 1. ovog članka mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima.
(4) Najmanje polovica djela iz ovog članka mora biti proizvedena u posljednjih pet godina.
(5) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.
(6) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(7) Odredbe prethodnih stavaka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.
(8) Odredbe prethodnih stavaka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.
(9) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavaka 1. do 4. ovog članka najkasnije do 3. listopada 2021. te svake dvije godine nakon toga.
(1) Za potrebe kratkih vijesti svaki nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ima pod jednakim uvjetima pravo na pristup događajima od velikog interesa za javnost koje na osnovi isključivih prava prenose nakladnici televizije i/ili radija koji su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Ako je nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ostvario isključiva prava na događaj od velikog interesa za javnost, drugi nakladnik televizije i/ili radija osnovan u Republici Hrvatskoj može tražiti pristup navedenom događaju od tog nakladnika televizije i/ili radija. Svi nakladnici televizije i/ili radija imaju pravo na pristup događajima od značajnog interesa za javnost pod jednakim uvjetima.
(3) Vijeće za elektroničke medije osigurava pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka na način da nakladniku televizije i/ili radija dopusti slobodan odabir kratkih isječaka iz prijenosnog signala drugog nakladnika televizije i/ili radija uz označavanje najmanje njihovog izvora, osim ako to nije moguće iz praktičnih razloga. Način osiguranja pristupa prijenosnom signalu propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, uz prethodnu suglasnost Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.
(4) Nakladnik televizije i/ili radija može, prije i umjesto pristupa prijenosnom signalu u smislu stavka 3. ovog članka, ostvariti pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka i pristupom mjestu takvih događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika televizije i/ili radija koji ima isključiva prava na prijenos događaja od velikog interesa za javnost.
(5) Kratki isječci koriste se isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremensku odgodu.
(6) Kratkom informacijom prema ovom članku smatra se obavijest u trajanju od najviše minutu i pol koja se objavljuje u sklopu općih informativnih programa uključujući specijalizirane sportske kanale.
(7) Nakladnik televizije i/ili radija koji prenosi događaj od velikog interesa za javnost smije od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu tražiti samo plaćanje stvarnih troškova koji nastanu radi izvršavanja te obveze nakladnika. Predviđena naknada ne smije premašivati dodatne troškove izravno nastale omogućivanjem pristupa.
(8) Pravo na kratku informaciju mora se izvršiti na način da se ne prekida tijek događaja.
(9) Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od velikog interesa za javnost.
(10) Kada događaj od velikog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan proizvesti jednu kratku informaciju o tom događaju.
(11) Nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju mora omogućiti jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/ili radija koji događaj nije mogao snimiti te ima pravo za to tražiti naknadu razmjernog dijela stvarnih troškova te navođenje svojeg imena, odnosno imena tvrtke, na objavi.
(12) Pravo na kratku informaciju može se u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi i u pogledu pristupa događajima od velikog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.
(1) Nakladnik televizije ne smije na temelju dobivenih isključivih prava emitirati događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo, na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa.
(2) Vijeće za elektroničke medije utvrđuje popis događaja iz stavka 1. ovog članka, bilo nacionalnih ili stranih, za koje smatra da su od velike važnosti za društvo te određuje trebaju li ti događaji biti u cijelosti ili djelomično dostupni za izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, u cijelosti ili djelomično odgođen prijenos.
(3) Vijeće za elektroničke medije dužno je o popisu iz stavka 2. ovog članka i drugim mjerama koje je poduzelo ili namjerava poduzimati odmah obavijestiti Europsku komisiju koja provodi postupak utvrđivanja njihove usklađenosti s pravom Europske unije i priopćivanja ostalim državama članicama Europske unije. Obavijest o utvrđenom popisu i mjerama Vijeće za elektroničke medije dostavit će i državama potpisnicama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku.
(4) Nakladnici televizije unutar nadležnosti Republike Hrvatske ne smiju koristiti isključiva prava koja su kupili nakon stupanja na snagu ovog Zakona, na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinom nacionalnom zakonodavstvu, a koje je ona odredila za cjelovit ili djelomičan izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, cjelovit ili djelomičan odgođen prijenos na televiziji slobodnog pristupa.
(5) Suprotno je ovom Zakonu ako događaj iz stavka 1. ovog članka na temelju dobivenih isključivih prava prenosi nakladnik televizije čiji audiovizualni program može pratiti manje od 60% stanovništva Republike Hrvatske ili je za praćenje tog programa potrebno dodatno plaćanje (naplatna TV), osim pristojbe propisane Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji.
(1) Nakladnici televizije i/ili radija mogu se uz prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije programski povezivati u regionalne ili nacionalne mreže, s regionalnim i širim pokrivanjem područja, pod sljedećim uvjetima:
–da povezani nakladnici televizije i/ili radija posebnim aktom imenuju odgovornog urednika zajedničkog programa koji odgovara za prenošenje audiovizualnog i/ili radijskog programa u skladu s ovim Zakonom, a akt o imenovanju dostave Vijeću za elektroničke medije 15 dana prije početka objavljivanja zajedničkog audiovizualnog i/ili radijskog programa
–da zajednički program ne iznosi više od 30% dnevnog vremena objavljivanja
–da je zajednička vlastita proizvodnja povezanih nakladnika televizije i/ili radija na hrvatskom jeziku te da dnevno iznosi najmanje 10% audiovizualnog i/ili radijskog programa koji se objavljuju putem mreže
–da povezani nakladnici televizije i/ili radija oblikuju zajedničku programsku osnovu i pisani akt o načinu izvršavanja programske osnove te oba dokumenta dostave Vijeću za elektroničke medije radi pribavljanja prethodne suglasnosti.
(2) Nacionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 60% stanovništva Republike Hrvatske. Regionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 70% stanovništva regije.
(3) Regionalna ili nacionalna mreža iz ovog članka u pogledu programskih zahtjeva i ograničenja iz ovog Zakona smatra se jedinstvenim audiovizualnim ili radijskim programom.
(1) Neprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti.
(2) Dobit od djelatnosti iz stavka 1. ovog članka neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti.
(3) Plaće radnika i naknade članovima tijela upravljanja i nadzora neprofitnih pružatelja medijskih usluga i neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija ne mogu premašiti iznos dobiven umnoškom najvećeg koeficijenta složenosti poslova za radna mjesta I. vrste i osnovice za izračun plaće sukladno zakonu kojim se uređuju plaće u javnim službama i podzakonskom propisu kojim se utvrđuju koeficijenti složenosti poslova za područje kulture.
(4) Status neprofitnog pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnog pružatelja medijskih usluga.
(5) Neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija Vijeće za elektroničke medije na njihov zahtjev upisuje u Upisnik iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona. Neprofitni pružatelj elektroničkih publikacija ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, odnosno dok se ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća za elektroničke medije.
(6) Detaljne kriterije upisa u Upisnik neprofitnog pružatelja elektroničkih publikacija u skladu s ovim Zakonom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(7) Neprofitni pružatelj medijskih usluga može objavljivati promidžbene poruke u trajanju do tri minute u jednom satu.
(1) Obrazovne ustanove, studentske udruge i školske udruge s pravnom osobnošću mogu biti nakladnici audiovizualnog i/ili radijskog programa ako programe proizvode i objavljuju pretežito učenici, odnosno studenti, a namijenjeni su školskoj, odnosno studentskoj javnosti, te ako djelatnost obavljaju kao neprofitni audiovizualni i/ili radijski program.
(2) Programi nakladnika iz stavka 1. ovog članka jesu informacije svih vrsta i autorska djela kojima je svrha obavještavanje te zadovoljavanje obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba djece i mladih, studentske i šire javnosti.
(3) Status nakladnika iz stavka 1. ovog članka, u skladu s ovim Zakonom, odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri davanju, odnosno oduzimanju koncesije.
(1) Zabranjeno je izrađivanje, proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u najam, zakup ili posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi za komercijalne svrhe.
(2) Zabranjeno je instaliranje, održavanje ili zamjena sredstava iz stavka 1. ovog članka za komercijalne svrhe.
(3) Zabranjene su komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstva, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava.
(4) Zabranjeno je privatno posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi.
Zabranjeno je ograničavati pružanje zaštićenih usluga, ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanog pristupa.
Nadzor nad provedbom odredbi članka 57. ovog Zakona, pored Vijeća za elektroničke medije, provode u okviru svojeg djelokruga inspektori Državnog inspektorata i inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorna agencija za mrežne djelatnosti.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su Agenciji za elektroničke medije dostaviti podatke o pravnoj osobi i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno postale imatelji dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga, s podatkom o postotku dionica ili udjela.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su dostaviti Agenciji za elektroničke medije ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga tijekom prethodne godine te izvadak iz Registra stvarnih vlasnika. Isprave o stjecanju ne dostavljaju se za dionice i udjele do 1% vrijednosti kapitala.
(3) Pružatelju medijskih usluga koji ne izvrši obvezu iz stavaka 1. i 2. ovog članka uputit će pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.
(4) Svaku promjenu podataka vezanu uz vlasničku strukturu pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti u Narodnim novinama. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.
(5) Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga jesu ništetni.
(1) Pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
(2) Pružatelji medijskih usluga koji imaju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti Agenciji za elektroničke medije bez odgode svaku namjeru pripajanja ili spajanja, namjeru svakog drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.
(3) Agencija za elektroničke medije na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostavit će stručno mišljenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovog članka.
(4) Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije iz stavka 1. ovog članka i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
(1) Agencija za elektroničke medije ocjenjuje prijavu namjere iz članka 62. stavka 2. i njezine učinke, a vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
(2) Nedopuštenim pripajanjem ili spajanjem svaki drugi oblik zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i promjena vlasništva vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija smatra se u sljedećim slučajevima:
-pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom pružatelju medijske usluge iste razine ili nižim razinama s više od 25% i obrnuto
-pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10% i obrnuto
-pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka
-pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini ima udio u drugom pružatelju medijske usluge na istom području, odnosno području više ili niže razine s više od 30% i obrnuto
-pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10% i obrnuto.
(3) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na fizičke i pravne osobe koje imaju udjele u pružatelju medijske usluge.
(4) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga putem satelita, interneta, kabla i drugim dopuštenim oblicima prijenosa, pružatelje usluga na zahtjev, platformi za razmjenu videozapisa te pružatelje elektroničkih publikacija.
(5) Povezane osobe u smislu ovog Zakona utvrđuju se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.
(1) U slučaju da udio u gledanosti, odnosno slušanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge dosegne prosječni godišnji udio od 45%, smatra se da taj pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu Republike Hrvatske te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
(2) Ako je pružatelj medijske usluge stekao dominantnu ulogu na tržištu, ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga, niti mu Vijeće za elektroničke medije može dati novu koncesiju, odnosno dopuštenje, niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje.
(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje načine, uvjete i sredstva za obračun dosega udjela u gledanosti i/ili slušanosti odnosno dosegu elektroničke publikacije.
(1) Vijeće za elektroničke medije neće dati koncesiju najpovoljnijem ponuditelju odabranom u provedenom postupku davanja koncesije ako se utvrdi da bi davanjem koncesije došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu članka 62. stavka 2. i članka 64. stavka 2. ovog Zakona.
(2) Svaki podnositelj ponude na objavljenu obavijest o namjeri davanja koncesije dužan je uz ponudu dostaviti ovjerenu izjavu da eventualnim dobivanjem koncesije ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.
(3) Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovog dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.
(1) Ako se u postupku provedenom u skladu s člankom 62. stavkom 2. ovog Zakona utvrdi da nastalim promjenama dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, naložit će se pružatelju medijske usluge da u primjerenom roku uskladi promjene na način koji nije u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.
(2) Ako pružatelj medijske usluge ne postupi u skladu s nalogom iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe ovog Zakona o prestanku važenja koncesije prije isteka roka na koji je dana, odnosno odredbe o prestanku važenja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, a odluku o oduzimanju koncesije, odnosno dopuštenja donosi Vijeće za elektroničke medije.
(1) Domaća pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala ne može sudjelovati u postupku davanja koncesije sukladno ovom Zakonu.
(2) Ako se naknadno utvrdi da je jedan od osnivača nakladnika televizije i/ili radija kojemu je dana koncesija strana pravna osoba iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe članka 66. ovog Zakona.
Operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa ne može biti nakladnik televizije i/ili radija te pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona.
Odredbe o vlasništvu i zaštiti pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija primjenjuju se i na strane pravne i fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno stalno prebivalište, osim ako je ovim Zakonom drugačije određeno.
(1) Sredstvima Fonda poticat će se proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja:
a)nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini
b)neprofitnih nakladnika televizije/ili radija
c)neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona
d)pružatelja elektroničkih publikacija, izuzev elektroničke verzije novina i časopisa, te pružatelja koji imaju koncesiju za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija i dopuštenje za obavljanje djelatnosti iz članaka 27. i 92. ovog Zakona
koji su od javnog interesa i usmjereni na:
-ostvarivanje prava građana na javno informiranje
-poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine
-razvoj odgoja i obrazovanja
-razvoj znanosti
-razvoj umjetnosti
-poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika
-poticanje posebnih kulturnih projekata i manifestacija
-nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj
-poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka
-poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji
-poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti
-podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom
-povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskog rata
-razvoj i poticanje programa medijske pismenosti
-zaštitu okoliša
-promociju zdravlja i poticanje zdravstvene kulture.
(2) Sredstvima Fonda poticat će se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom projekata i sadržaja iz stavka 1. ovog članka.
(3) Kriteriji za dodjelu sredstava Fonda jesu:
-značenje projekta za ostvarivanje ciljeva iz stavaka 1. i 2. ovog članka
-kvaliteta i sadržajna inovativnost projekta
-interes za opći, odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak
-dostupnost programa i sadržaja osobama s invaliditetom
-drugi kriteriji koje utvrdi Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka, u skladu s člankom 11. ovog Zakona.
(4) Sredstva Fonda ne mogu se dodjeljivati pružateljima medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka kojima je Vijeće za elektroničke medije privremeno oduzelo koncesiju, izreklo opomenu u prethodna 24 mjeseca i/ili onima koji su u prethodna 24 mjeseca prekršajno kažnjeni na temelju pravomoćne sudske odluke zbog kršenja odredbi ovog Zakona, kao ni onima koji nemaju statut medija.
(5) Na temelju kriterija iz stavka 3. ovog članka Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje način i postupak provedbe javnog natječaja za sufinanciranje audiovizualnih i radijskih projekata i sadržaja iz sredstava Fonda, omjere raspoređivanja sredstava Fonda između pojedinih vrsta korisnika sredstava iz stavka 1. ovog članka, praćenje trošenja sredstava i ostvarenje programa i sadržaja za koje su dodijeljena. Popis korisnika sredstava, programa i sadržaja za koje su sredstva dodijeljena i izvješća o njihovu ostvarenju objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
(6) Odluku o dodjeli sredstava Fonda donosi Vijeće za elektroničke medije.
(7) Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je angažirati stručne vrednovatelje radi pomoći prilikom ocjenjivanja prijava na javni natječaj za raspodjelu sredstava Fonda. Za stručne vrednovatelje mogu se angažirati osobe iz reda javnih djelatnika koje su medijski stručnjaci i stručnjaci za audiovizualne djelatnosti, ugledni intelektualci, priznati umjetnici i ostali javni djelatnici koji su se istaknuli zalaganjem za razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, promicanje kulture, znanosti i umjetnosti, kao i zaštitu slobode medija i izražavanja. Djelokrug i način rada stručnih vrednovatelja propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka.
(1) Agencija za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Agencija) samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom.
(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Agencija se upisuje u sudski registar.
(3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.
(4) Rad Agencije je javan.
(5) Sjedište Agencije je u Zagrebu.
(6) Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Vijeće).
(7) Ravnatelj Agencije zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije.
(8) Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije.
(1) Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije.
(2) Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove:
-vodi poslovanje Agencije
-odgovoran je za rad stručne službe Agencije
-odlučuje u poslovima Agencije iz članka 83. stavka 3. ovog Zakona
-predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijska izvješća Agencije
-predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 81. ovog Zakona
-priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovog Zakona
-obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.
(1) Vijeće ima sedam članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća.
(2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća.
(3) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, a ono se produžuje do imenovanja novog predsjednika i/ili člana Vijeća u slučaju da do njegova isteka novi predsjednik i/ili član Vijeća nije izabran, najdulje do šest mjeseci, te mogu biti ponovno imenovani.
(4) Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova.
(5) Članovi Vijeća mogu biti državljani Republike Hrvatske koji imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnost i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava.
(6) Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštovanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja.
(7) Članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašanju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili sindikatima.
(8) Članovi Vijeća ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore.
(9) Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.
(10) Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge niti stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom.
(11) Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuju se posebni zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interesa.
(12) Članovi Vijeća obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju osobni ugled ili ugled Agencije te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost u obnašanju svoje dužnosti niti samostalnost i neovisnost Agencije.
(13) Članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova, određenih ovim Zakonom te Statutom Agencije, postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke.
(14) Hrvatski sabor odlukom će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, u slučaju:
1.ako sam zatraži razrješenje
2.ako se utvrdi da je prigodom predlaganja za člana Vijeća Agencije iznio o sebi neistinite podatke ili je propustio iznijeti podatke o okolnostima bitnim za utvrđivanje prijedloga
3.ako svojim radom ili ponašanjem dovede u pitanje svoj ugled ili ugled Agencije, odnosno svoju samostalnost i neovisnost ili samostalnost i neovisnost Agencije
4.ako nije u mogućnosti uredno obavljati dužnost dulje od šest mjeseci neprekinuto
5.ako je zbog bolesti trajno spriječen obavljati svoju dužnost
6.ako je pravomoćno osuđen za kazneno djelo
7.ako svojim radom ili ponašanjem onemogućuje ispunjavanje ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije
8.nastupa okolnosti iz stavaka 7. – 10. ovog članka.
(15) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan Agencija mora izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.
(16) Predsjednik, zamjenik predsjednika ili član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona.
(17) Predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1. ovog članka, osim ako je razrješenje zatraženo prije isteka razdoblja od godine dana od dana imenovanja, stavka 14. podstavaka 4. i 5. ovog članka, kao i nakon isteka razdoblja na koje su imenovani, sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, imaju šest mjeseci od dana razrješenja s dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini od 50% plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti.
(1) U nadležnosti su Agencije sljedeći regulatorni i drugi poslovi:
1.provođenje postupka davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojim se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona
2.sklapanje ugovora o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu
3.donošenje odluke o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom
4.poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 92. ovog Zakona
5.provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
6.izricanje upozorenja i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovog Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji
7.vođenje upisnika pružatelja medijskih usluga
8.provođenje odredbi ovog Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
9.osiguravanje nadzora nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donošenje godišnjeg plana nadzora (monitoringa)
10.osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa
11.osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovog Zakona
12.provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovog Zakona
13.razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona te poduzimanje mjera sukladno ovom Zakonu
14.donošenje uputa vezanih uz provedbu ovog Zakona
15.poticanje samoregulacije i koregulacije radi provedbe ovog Zakona
16.suradnja s regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija radi provedbe ovog Zakona, napose odredbi članka 7., članka 27. stavka 3., članka 85. stavka 7., članka 90. i članka 92. stavka 3. ovog Zakona
17.podnošenje izvješća Hrvatskom saboru i drugim nadležnim tijelima, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima
18.podnošenje izvješća Europskoj komisiji, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima
19.poticanje medijske pismenosti
20.organiziranje javnih savjetovanja i stručnih skupova te provođenje istraživanja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja elektroničkih medija
21.donošenje godišnjeg programa rada Agencije te
22.obavljanje i drugih poslova propisanih ovim zakonom te Statutom Agencije.
(2) Regulatorne i druge poslove iz stavka 1. točke 1. do 18. ovog članka Agencija obavlja kao javne ovlasti.
(1) Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. točke 1. do 10. ovog Zakona.
(2) Osim poslova iz stavka 1. ovog članka Vijeće obavlja i sljedeće poslove:
1.podnosi godišnje izvješće o radu Agencije u skladu s člankom 78. ovog Zakona
2.donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 83. ovog Zakona
3.nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti
4.donosi poslovnik o svojem radu
5.obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Ravnatelj Agencije odlučuje u drugim poslovima Agencije iz članka 77. stavaka 1. i 2. ovog Zakona koji prema stavku 1. ovog članka nisu u nadležnosti Vijeća Agencije.
(4) U poslovima iz nadležnosti Agencije postupak odlučivanja pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
(5) Stranci u postupku pred Agencijom mora se omogućiti, prije donošenja odluke, da se izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju i predloži dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke, i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana.
(1) Vijeće podnosi Hrvatskom saboru godišnje izvješće o radu Agencije koje osobito sadržava sljedeće podatke o:
1.ispunjavanju ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije
2.davanju koncesija i dopuštenja
3.javnosti pružatelja medijskih usluga
4.dodijeljenim sredstvima državnih potpora
5.nadzoru nad programom pružatelja medijskih usluga
6.upravnim i drugim sudskim postupcima
7.oglašavanju tijela državne uprave
8.financijskom izvješću i završnom računu Agencije
9.o provedbi ovog Zakona te propisa donesenih na temelju ovog Zakona.
(2) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovog članka podnosi se najkasnije do kraja lipnja za prethodnu kalendarsku godinu.
(3) Na zahtjev Hrvatskog sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće je obvezno, u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, podnijeti izvješće iz stavka 1. ovog članka i za razdoblje kraće od godine dana.
(4) Vijeće u skladu s odredbama članka 83. ovog Zakona donosi godišnji program rada Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.
(5) Godišnjim programom iz stavka 4. ovog članka osobito se utvrđuju ciljevi i zadaće Agencije u obavljanju regulatornih i drugih poslova propisanih ovim Zakonom.
(1) Agencija vodi i redovito obnavlja baze podataka sa svim upisnicima i očevidnicima koje vodi u svrhu obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, što osobito obuhvaća:
-popis nakladnika radija i televizije kojima je dana koncesija za obavljanje djelatnosti
-popis pružatelja medijskih usluga na zahtjev kojima je dano dopuštenje za obavljanje djelatnosti
-popis pružatelja medijskih usluga kojima je dano dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
-popis pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija
-popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.
(2) Baze podataka iz stavka 1. ovog članka moraju biti javno dostupne, bez naknade, u elektroničkom obliku na internetskim stranicama Agencije, koje je Agencija obvezna redovito održavati i obnavljati, zajedno s mogućnostima sveobuhvatnog pretraživanja podataka prema odabranim mjerilima.
(3) Agencija redovito i bez naknade objavljuje na svojim internetskim stranicama osobito sljedeće akte i podatke:
-odluke i druge upravne akte Agencije
-javne pozive i pozive za javne rasprave
-stručna mišljenja i objašnjenja o primjeni ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona
-istraživanja i analize
-Statut Agencije i provedbene propise iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona
-godišnji program rada Agencije
-godišnji financijski plan Agencije, ostvarenje tog plana i godišnja financijska izvješća Agencije
-godišnje izvješće o radu Agencije
-nepravomoćne odluke o prekršaju, uz naznaku da su odluke nepravomoćne, podneseni redoviti pravni lijekovi protiv tih odluka i ishod postupka po pravnim lijekovima
-druge podatke i obavijesti o radu i poslovanju Agencije.
(5) Provedbeni propisi iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona i Statut Agencije objavljuju se i u Narodnim novinama.
(6) Iznimno od odredaba ovog članka, neće se objaviti akti i podaci koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu zakona kojim se uređuje tajnost podataka te pravo na pristup informacijama.
(1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije iz članka 77. stavka 1. ovog Zakona osiguravaju se na temelju godišnjeg financijskog plana Agencije iz iznosa od 0,5% od ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji medijskih usluga obavljanjem djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev iz članka 27. ovog Zakona, djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija iz članka 30. i 92. ovog Zakona, djelatnosti pružanja usluga elektroničkih publikacija iz članka 93. ovog Zakona te djelatnosti usluga platformi za razmjenu videozapisa iz članka 94. ovog Zakona.
(2) Neutrošena sredstva iz stavka 1. ovog članka ostvarena kao rezultat poslovanja na kraju proračunske godine mogu se utrošiti za dugoročne projekte i druge projekte od velikog značenja za rad Agencije te za medijsku pismenost i medijske analize i istraživanja.
(3) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svojom imovinom, a Republika Hrvatska neograničeno odgovara za obveze Agencije.
(4) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
(1) Vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije.
(2) Protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom.
(3) Odluke i drugi upravni akti Agencije postaju izvršni dostavom stranci. Kada je u odluci ili drugom upravnom aktu Agencije određeno da se radnja, koja je predmet izvršenja, može izvršiti u ostavljenom roku, odluka ili drugi upravni akt Agencije postaju izvršni istekom tog roka.
(4) U slučaju nepostupanja prema izvršnoj odluci ili drugom upravnom aktu Agencije iz stavka 3. ovog članka, Vijeće može izdati prekršajni nalog ili podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka.
(1) Propise za provedbu ovog Zakona, koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovog Zakona, donosi Vijeće.
(2) Vijeće donosi Statut Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatskog sabora.
(3) Vijeće donosi godišnji program rada Agencije.
(4) Vijeće donosi druge opće akte Agencije propisane ovim Zakonom i Statutom Agencije. Statutom Agencije može se propisati ovlast ravnatelju Agencije za donošenje određenih općih akata Agencije.
(5) Propisi iz stavka 1. ovog članka i akti Agencije iz stavka 2. ovog članka objavljuju se u skladu s odredbama članka 80. ovog Zakona, a drugi opći akti Agencije iz stavka 3. ovog članka objavljuju se na način utvrđen Statutom Agencije.
(1) Vijeće objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na tehničkoj podlozi koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama.
(2) Obavijest iz stavka 1. ovog članka objavljuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju, odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa.
(3) Prilikom objavljivanja obavijesti iz stavka 1. ovog članka Vijeće određuje o kojoj se vrsti programa radi.
(4) Postupak davanja koncesije i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovog članka propisuje Vijeće pravilnikom.
(5) Kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija jesu:
–programski uvjeti sukladno ovom Zakonu, a napose količina vlastite proizvodnje, hrvatskih audiovizualnih djela, europskih audiovizualnih djela i djela neovisnih proizvođača
–vrijeme objavljivanja
–kvaliteta i raznovrsnost audiovizualnih i/ili radijskih programa
–posebni tehnički, financijski (visina sredstava i financijska jamstva) i kadrovski uvjeti
–poštivanje obveze plaćanja poreznih obveza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.
(6) Ponuda na temelju obavijesti iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obaviješću, programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija.
(7) Prije donošenja odluke o davanju koncesije Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o najpovoljnijem ponuditelju ako će se djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i radija odnositi i na druge države članice Europske unije.
(8) Odluku o davanju koncesije donosi Vijeće nakon provedenog postupka nadmetanja iz stavka 1. ovog članka i provedenog postupka utvrđivanja uvjeta za davanje koncesije.
(9) Odluka iz stavka 7. ovog članka mora sadržavati:
-naziv davatelja koncesije
-broj odluke i datum donošenja odluke
-naziv odabranog najpovoljnijeg ponuditelja
-osnovna prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara
-obvezu koncesionara da najkasnije do polovice roka na koji mu je dana koncesija započne s radom na svim dodijeljenim radijskim frekvencijama
-vrstu i predmet koncesije
-prirodu i opseg te mjesto, odnosno područje obavljanja djelatnosti koncesije
-rok na koji se daje koncesija
-posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati odabrani najpovoljniji ponuditelj
-iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati
-rok u kojem je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan sklopiti ugovor o koncesiji s davateljem koncesije te posljedice nepoštivanja roka za potpisivanje ugovora o koncesiji
-obrazloženje razloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja
-uputu o pravnom lijeku
-potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.
(10) Odluka o davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, podnesenom ponudom te odredbama ovog Zakona, zakona kojim se uređuju koncesije i pravilnika iz stavka 4. ovog Zakona.
(1) Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području.
(2) Poziv iz stavka 1. ovog članka može se objaviti pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke za vrijeme trajanja koncesije do objave poziva iz stavka 1. ovog članka, ima statut medija te podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovog Zakona.
(3) Trajanje poziva iz stavka 1. ovog članka ne može biti manje od trideset dana.
(4) Ako se na poziv iz stavka 1. ovog članka odazovu dvije ili više zainteresirane osobe, Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 85. ovog Zakona.
(5) Postupak provedbe poziva iz stavka 1. ovog članka popisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.
(1) Pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe se na temelju odluke o davanju koncesije i potpisanog ugovora o koncesiji.
(2) Na temelju odluke o davanju koncesije Vijeće potpisuje s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji.
(3) Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije.
(4) Ako u roku utvrđenom u odluci iz stavka 2. ovog članka najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, svim podacima iz obavijesti o namjeri davanja koncesije, odabranom ponudom te odlukom o davanju koncesije, Vijeće će poništiti odluku o davanju koncesije, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete.
(5) Zabranjeno je prenošenje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu fizičku ili pravnu osobu.
(1) Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom.
(2) Područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije.
(3) Koncesija se daje na vrijeme koje ne može biti kraće od deset ni dulje od dvadeset godina. Kriterije za utvrđivanje vremena trajanja koncesije propisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.
(4) Za koncesiju se plaća naknada. Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist državnog proračuna.
(5) Visinu i način plaćanja naknade za koncesiju propisuje Vijeće, kao i visinu i način plaćanja naknade za dokumentaciju za nadmetanje i ponudu podnesenu na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije.
(6) Koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija upisuje se u Upisnik, koji vodi Vijeće, i Registar koncesija, koji vodi ministarstvo nadležno za poslove financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom.
(1) Ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 10% stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana, predmetno se neće smatrati novom koncesijom, već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora.
(2) Ako promjena parametara odašiljača iz stavka 1. ovog članka dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu, Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.
(1) Vijeće će donijeti odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju koncesije ili dopuštenja pružatelju medijskih usluga ako utvrdi:
1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja
2. da nakladnik televizije i/ili radija nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom ugovorom o koncesiji ili ne poštuje tehničke uvjete iz ugovora o koncesiji dulje od mjesec dana od početka ostvarivanja koncesije, odnosno prekine ostvarivati koncesiju dulje od 48 sati
3. da pružatelj medijskih usluga i nakon treće opomene Vijeća, koje je ono izreklo u prethodnih 12 mjeseci, postupa suprotno odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona ili ugovora o koncesiji
4. da nakladnik televizije i/ili radija više ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti iz članka 27. ovog Zakona
5. da pružatelj medijskih usluga objavljuje audiovizualne ili radijske programe suprotno članku 14. i/ili 25. ovog Zakona
6. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava najmanje 50% programske osnove
7. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava utvrđenog vremena objavljivanja iz članka 43. stavaka 3. i/ili 4. i/ili 5. i/ili 6. i/ili 7. i/ili 8. i/ili 9. ovog Zakona
8. da je pružatelj medijskih usluga onemogućio drugom pružatelju medijskih usluga ostvarivanje prava na kratku informaciju u skladu s člankom 52. stavkom 3. ovog Zakona suprotno nalogu Vijeća
9. da pružatelj medijskih usluga nije platio naknadu za koncesiju više od 2 puta uzastopno ili općenito neuredno plaća naknadu za koncesiju
10. da pružatelj medijskih usluga nije ni nakon primitka opomene Vijeća, u određenom roku dostavio podatke o promjeni podataka iz članka 61. stavka 1. ovog Zakona
11. postojanje nedopuštene koncentracije utvrđene ovim Zakonom
12. da pružatelj medijskih usluga ni nakon opomene Vijeća nije u određenom roku pribavio odobrenje od ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava
13. da je pružatelj medijskih usluga prenio koncesiju na drugu osobu suprotno članku 86. stavku 5. ovog Zakona
14. da je pružatelj medijskih usluga prenio dopuštenje na drugu osobu suprotno članku 27. stavku 7. i članku 92. stavku 7. ovog Zakona
15. da pružatelj medijskih usluga unatoč odluci Vijeća o mjerama radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz druge države objavljuje audiovizualne programe iz članka 92. ovog Zakona.
(2) Koncesija prestaje u sljedećim slučajevima:
1. istekom vremena na koje je dana
2. ako se pružatelj medijskih usluga odrekne koncesije
3. prestankom pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestankom obrta
4. ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dana
5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji
6. trajnim oduzimanjem koncesije.
(3) Ugovor o koncesiji prestaje vrijediti danom dostave pružatelju medijskih usluga odluke o oduzimanju koncesije, odnosno danom prestanka koncesije.
(1) Iznimno od odredbe članka 7. ovog Zakona, Vijeće može poduzeti odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država, u slučaju kada je Republika Hrvatska ovlaštena privremeno odstupiti od obveze osiguranja slobode prijama audiovizualnih medijskih usluga i ponovnog prijenosa na svojem području, ako su ispunjeni uvjeti propisani stavkom 2., 3. i 4. ovog članka.
(2) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. ovog Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje i to pod slijedećim uvjetima:
–tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka najmanje dva puta
–Republika Hrvatska pisano je obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove
–Republika Hrvatska je osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama
–konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovog stavka.
(3) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši članak 14. stavak 1. ovog Zakona ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javne sigurnosti u pitanje, uključujući zaštitu nacionalne sigurnosti i obrane i to pod slijedećim uvjetima:
-tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka barem u jednom prethodnom slučaju
-Republika Hrvatska je pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i proporcionalnim mjerama koje namjerava poduzeti ako se takvo kršenje ponovi.
(4) Vijeće za elektroničke medije obvezno je poštivati pravo na obranu pružatelja medijske usluge te mu mora dati priliku da izrazi svoj stav o navodnim kršenjima.
(5) U hitnim slučajevima, a najkasnije u roku od jednog mjeseca, Republika Hrvatska može odstupiti od uvjeta navedenih u stavku 3. podstavku 1. i 2. ovog članka te je u tim slučajevima dužna u što kraćem roku obavijestiti o poduzetim mjerama Europsku komisiju i državu članicu unutar čije se nadležnosti pružatelj medijskih usluga nalazi, navodeći razloge zbog kojih smatra da se radi o hitnom slučaju.
(6) Vijeće će odmah prekinuti primjenu mjera iz stavka 1. ovog članka ako Europska komisija utvrdi da one nisu u skladu s propisima Europske zajednice.
(1) Vijeće daje pružatelju medijskih usluga iz članka 5. ili 6. ovog Zakona, koji nije dobio koncesiju u smislu članka 86. ovog Zakona i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev u smislu članka 27. ovog Zakona, dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa.
(2) Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos programa i uvjete iz članka 31. ovog Zakona.
(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga ako se prijenos programa iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.
(4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju i uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 30 dana od prijama urednog zahtjeva.
(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće.
(6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:
–ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti
–ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost na razdoblje dulje od godine dana
–ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnih i radijskih programa
–ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti
–nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta
–ako je ostvarena nedopuštena koncentracija medija propisana ovim Zakonom.
(7) Dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnih i radijskih programa ne može se prenijeti na drugu osobu.
(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.
(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(10) Na audio i audiovizualne usluge iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se također odredbe članaka 31. do 53. i članka 55. ovog Zakona.
(1) Na elektroničke publikacije na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 21., 32., 33., 36. i 42. ovog Zakona.
(2) Pružatelji elektroničkih publikacija dužni su:
-sukladno članku 25. stavcima 3., 4. i 5. ovog Zakona poduzeti sve mjere kako bi zaštitili maloljetnike
-sukladno članku 14. ovog Zakona poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju
-poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na kaznena djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125. Kaznenog zakona
-sukladno članku 17. ovog Zakona poštivati autorska i srodna prava.
(3) Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici.
(4) Fizička i pravna osoba mora podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija koji vodi Vijeće.
(5) U Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija upisuju se one elektroničke publikacije koje ispunjavaju uvjete propisane zakonom kojim se uređuje područje medija te uvjete koje propiše Vijeće pravilnikom.
(6) Sadržaj prijave te sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 4. ovog članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa unutar su nadležnosti Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 5. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Ako pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa ima sjedište u jednoj od država članica Europske unije, smatrat će se da taj pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj u sljedećim slučajevima:
-ima matično društvo ili ovisno društvo s poslovnim nastanom na državnom području te države članice ili
-dio je grupe, a drugo društvo iz te grupe ima poslovni nastan na državnom području te države članice.
(3) U svrhu primjene stavka 2. ovog članka, ako matično društvo, ovisno društvo ili druga društva iz grupe imaju poslovne nastane u različitim državama članicama, smatra se da pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj njegovo matično društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj ovisno društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj poslovni nastan ima drugo društvo iz grupe.
(4) U svrhu primjene stavka 3. ovog članka, ako postoji više ovisnih društava i svako od njih ima poslovni nastan u različitim državama članicama, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od ovisnih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice. Ako postoji više drugih društava koja su dio grupe i svako od njih ima poslovni nastan u različitoj državi članici, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od tih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice.
(5) U svrhu primjene odredaba ovog Zakona na pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa za koje se smatra da imaju poslovni nastan u jednoj od država članica Europske unije, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 3. te članci 12. do 15. Direktive 2000/31/EZ.
(6) Vijeće za elektroničke medije vodi ažurirani popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, a u popisu se navodi na kojim se kriterijima, utvrđenim u stavcima 1. do 4. ovog članka, temelji njihova nadležnost.
(7) Vijeće za elektroničke medije u obvezi je dostaviti popis iz stavka 6. ovog članka te sva njegova ažuriranja.
(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni su poduzeti sljedeće mjere u pogledu zaštite:
-maloljetnika od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje bi mogle naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika sukladno članku 25. ovog Zakona
-šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje sadrže poticanje na nasilje ili mržnju protiv skupine osoba ili člana neke skupine na temelju članka 14. ovog Zakona
-šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje imaju sadržaj čije širenje čine aktivnost koja je kazneno djelo, a to su javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125 Kaznenog zakona.
(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su prilikom objava audiovizualnih komercijalnih komunikacija poštivati odredbu članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona.
(3) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi videozapise koje je generirao korisnik, a koje sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije, poštovale odredbu članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona.
(4) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su obavijestiti korisnike kada programi i videozapisi koje su generirali korisnici sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije sukladno stavku 7. podstavku 3. ovog članka ili pružatelj ima saznanja o toj činjenici.
(5) Vijeće potiče uporabu koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja sukladno članku 11. ovog Zakona, u cilju učinkovite smanjenosti izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, soli ili natrija i šećera, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, a tim se kodeksima ujedno osigurava da se takvim audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića.
(6) Prilikom propisivanja mjera iz stavaka 1. i 2. ovog članka uzima se u obzir priroda sadržaja o kojem je riječ, šteta koju može prouzročiti, obilježja kategorije osoba koje treba zaštititi kao i prava i legitimne interese o kojima se radi, uključujući one pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa i korisnika koji su ih izradili ili učitali sadržaj, kao i interes šire javnosti. Mjere moraju biti izvedive i proporcionalne te se njima uzimaju u obzir opseg usluga platformi za razmjenu videozapisa i priroda usluge koja se pruža, a ne smiju dovoditi do mjera ex ante kontrola ili filtriranja sadržaja pri učitavanju, koji nisu u skladu s člankom 15. Direktive 2000/31/EZ.
(7) U svrhu provedbe stavka 1. podstavka 1. ovog članka, sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta podliježe najstrožim mjerama za kontrolu pristupa, a te mjere prema potrebi sastoje se od:
-uključivanja zahtjeva iz stavka 1. u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa i njihove primjene u tim uvjetima
-uključivanja zahtjeva iz članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona za audiovizualne komercijalne komunikacije koje pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju u uvjet usluga platformi za razmjenu videozapisa te njihove primjene u tim uvjetima
-postojanja funkcionalnosti za korisnike koji učitavaju videozapise koje su generirali korisnici da izjave sadrže li takvi videozapisi audiovizualne komercijalne komunikacije, ako to znaju ili se može razumno očekivati da znaju
-uspostave i primjene transparentnih mehanizama prilagođenih korisnicima kojima korisnici platforme za razmjenu videozapisa mogu prijaviti ili naznačiti dotičnom pružatelju usluge platforme za razmjenu videozapisa sadržaj iz stavka 1. pružen na njegovoj platformi
-uspostave i primjene sustava s pomoću kojih pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa objašnjavaju korisnicima platformi za razmjenu videozapisa koji je učinak prijavljivanja i označavanja iz podstavka 4. ovog stavka
-uspostave i primjene sustava za provjeru dobiti za korisnike usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na sadržaj kojim bi se moglo našteti psihičkom, fizičkom ili moralnom razvoju maloljetnika
-uspostave i primjene sustava jednostavnih za uporabu kojima se korisnicima platformi za razmjenu videozapisa omogućuje da ocijene sadržaj iz stavka 1. ovog članka
-osiguravanja sustava za roditeljsku kontrolu koji su pod kontrolom krajnjeg korisnika u pogledu sadržaja kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika
-uspostave i primjene transparentnih i učinkovitih procedura jednostavnih za uporabu za bavljenje pritužbama korisnika pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na provedbu mjera iz podstavaka 4. do 8. ovog stavka te za njihovo rješavanje
-predviđanja učinkovitih mjera i alata za razvoj medijske pismenosti i podizanje svijesti korisnika o tim mjerama i alatima.
(8) Osobni podaci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa u skladu sa stavkom 7. podstavcima 6. i 8. ovog članka ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što je izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
(9) Za provedbu mjera iz stavka 1. i 7. ovog članka Vijeće potiče postupanje propisano člankom 11. ovog Zakona.
(10) Vijeće uspostavlja mehanizme za ocjenu prikladnosti mjera iz stavka 7. ovog članka koje su poduzeli pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa.
(1) Fizička ili pravna osoba ne smije objavljivati audiovizualne i/ili radijske programe te sadržaje elektroničkih publikacija ako ne ispunjava uvjete iz ovog Zakona.
(2) Vijeće može osobi iz stavka 1. ovog članka zabraniti obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga i djelatnosti objave sadržaja elektroničkih publikacija te pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom radi privremenog oduzimanja uređaja za rad, proizvoda i materijala koji je upotrebljavan za obavljanje djelatnosti.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
1. obavlja djelatnost pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga, odnosno pružanja usluga elektroničkih publikacija, a nije kao pružatelj medijskih usluga, odnosno pružatelj elektroničkih publikacija, upisana u sudski ili drugi propisani registar te ne udovoljava drugim uvjetima iz ovog Zakona (članak 5., 6., 27., 30., 92., 93., 94)
2. programe i audiovizualne medijske usluge prenosi skraćivanjem, mijenjanjem ili s prekidima, kao i s prekrivanjem nadodanih elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga (članak 8.)
3. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem događaji nisu vjerno prikazani, a različiti pristupi i mišljenja nisu primjereno zastupljeni (članka 16. stavka 1. podstavak 1.)
4. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem vijesti istinito i korektno ne predočavaju činjenice i događaje, nisu nepristrane i profesionalno korektne te ne potiču na slobodno oblikovanje mišljenja (članak 16. stavak 1. podstavak 2.)
5. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem mišljenja i komentari nisu lako prepoznatljivi kao takvi te nije razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje (članka 16. stavak 1. podstavak 3.)
6. ne promiče nepristranost poštujuću razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnim javnim politikama (članak 16. stavak 2.)
7. u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, kao i u slučaju velikih prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i epidemija, pružatelj medijskih usluga obvezan je na zahtjev nadležnog državnog tijela ne objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih tijela kada postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje te javni red i mir (članak 21. stavak 1.)
8. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja nije odmah prepoznatljiva kao takva (članak 22. stavak 1.)
10. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja koristi podsvjesne tehnike (članak 22. stavak 3.)
11. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja dovodi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva (članak 22. stavak 4. podstavak 1.)
11. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja uključuje ili promiče bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije (članak 22. stavak 4. podstavak 2.)
12. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost (članak 22. stavak 4. podstavak 3)
13. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša (članak 22. stavak 4. podstavak 4.)
14. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje (članak 22. stavak 5.)
15. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića, a koja je posebno usmjerena na maloljetnike i potiče na neumjerenu konzumaciju takvih pića (članak 22. stavak 6.)
16. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept (članak 22. stavak 7.)
17. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja će prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima (članak 22. stavak 8. podstavak 1.)
18. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja izravno potiče maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost (članak 22. stavak 8. podstavak 2.)
19. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja iskorištava posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe (članak 22. stavak 8. podstavak 3.)
20. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja neopravdano pokazuje maloljetnike u opasnim situacijama (članak 22. stavak 8. podstavak 4.)
21. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, a ne ispunjava propisane kriterije (članak 22. stavak 9.)
22. objavi audiovizualne medijske usluge i programe te sadržaje elektroničkih publikacija koji su pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje (članak 23. stavak 2.)
23. objavi audiovizualne medijske usluge i programe te sadržaje elektroničkih publikacija koji promiču određene lijekove ili liječenje dostupno isključivo na liječnički recept (članak 23. stavka 3.)
24. objavi vijesti i program o tekućim događanjima koji ima pokrovitelja (članak 23. stavak 4.)
25. objavi znak tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih, dokumentarnih i vjerskih programa (članak 23. stavak 5.)
26. objavi plasman proizvoda u vijestima i programima o tekućim događanjima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu (članak 24. stavak 1.)
27. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda koji na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga (članak 24. stavak 2. podstavak 1.)
28. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a koji izravno potiče na kupnju ili najam robe ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge (članak 24. stavak 2. podstavak 2.)
29. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda te neprilično ističe dotični proizvod (članak 24. stavak 2. podstavak 3.)
30. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a gledatelj nije jasno obavješten o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/li odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje (članak 24. stavak 2. podstavak 4.)
31. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje (članak 24. stavak 4. podstavak 1.)
32. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept (članak 24. stavak 4. podstavak 2.)
33. ne dostavi izvješće o načinu financiranja do 15. svibnja tekuće godine (članak 26. stavak 1.)
34. obavlja djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev bez dopuštenja (članak 27. stavak 1.)
35. prenese dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev na drugu osobu (članak 27. stavak 7.)
36. ne postigne opseg udjela europskih audiovizualnih djela (članka 28. stavka 1.)
37. ne dostavi izvješće o udjelima europskih audiovizualnih djela najkasnije do 31. siječnja (članak 28. stavak 4.)
38. promjeni programsku osnovu za više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija bez suglasnosti Vijeća (članak 31. stavak 8.)
39. objavi oglašavanje i teletrgovinu koji nisu lako prepoznatljivi i ne razlikuju se od uredničkog sadržaja (članak 34. stavak 1.)
40. objavi pojedinačni kratki televizijski oglas i kratki oglas za teletrgovinu (članak 34. stavak 2.)
41. obavi usporedno oglašavanje suprotno pretpostavkama propisanim zakonom kojim se uređuju pitanja nedopuštenog oglašavanja (članak 34. stavak 3.)
42. u oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koji koristi maloljetnike objavi ono što bi moglo nauditi njihovim interesima te prouzroči moralnu ili fizičku štetu maloljetnicima (članak 35. stavak 1.)
43. objavi oglas u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način s obzirom na spol ili spolno uvjerenje (članak 35. stavak 2.)
44. objavi oglas političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača mimo vremena izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 35. stavak 3.)
45. objavi oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge (članak 36. stavak 1.)
46. oglašava lijekove, medicinske proizvode i liječenje koje ne odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona (članak 36. stavak 2.)
47. objavi teletrgovinu lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja (članak 36. stavak 3.)
48. oglašava i objavi teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano (članak 36. stavak 4.)
49. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje je usmjereno na maloljetnike ili prikazuje maloljetnike koji konzumiraju takva pića (članak 36. stavak 5. podstavak 1.
50. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje povezuje konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom (članak 36. stavak 5. podstavak 2.)
51. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje ostvaruje dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu (članak 36. stavak 5. podstavak 3.)
52. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića s tvrdnjom da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema (članak 36. stavak 5. podstavak 4.)
53. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje potiče neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazuje apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu (članak 36. stavak 5. podstavak 5.)
54. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića i stavlja naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića (članak 36. stavak 5. podstavak 6.)
55. emitira kratke televizijske oglase i kratke oglase za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati te u razdoblju od 18 i 24 sata u trajanju većem od 20% tog razdoblja (članak 37. stavak 1.)
56. umetne oglašavanje i teletrgovinu između programa i pri tome ošteti integritet programa i prava nositelja prava (članak 37. stavak 4.)
57. emitira oglašavanje i/ili teletrgovinu više od jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta priliko prijenosa filmova snimljenih za televiziju, kinematografskih djela i vijesti (članak 37. stavak 5.
58. emitira oglašavanje i teletrgovnu u prijenosu vjerskih službi (članak 37. stavak 6.)
59. emitira kratke televizijske oglase u programu za djecu koji su kraći od 30 minuta ili prekine oglašavanjem program za djecu više od jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta (članak 37. stavak 7.)
60. emitira teletrgovinu tijekom cijelog trajanja programa za djecu ili 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa (članak 37. stavak 8.)
61. emitira izloge namijenjene teletrgovini u trajanju kraćem od 15 minuta (članak 41. stavak 1.)
62. obavlja oglašavanje ili teletrgovinu putem programa koji su isključivo posvećeni teletrgovini ili samopromidžbi (članak 41. stavak 2.)
63. objavi programe pod pokroviteljstvom političke stranke, nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicija mimo izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 42.)
64. ne izvrši obvezu objavljivanja programa od najmanje 12 sati ili 6 sati radijskog programa dnevno (članak 43. stavak 3.)
65. ne izvrši obvezu objavljivanja programa od najmanje 6 sati ili 3 sata audiovizualnog programa dnevno (članak 43. stavak 4.)
66. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 5.)
67. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 6.)
68. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 6% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 7.)
69. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja informativnog programa u trajanju od najmanje 30 minuta (članak 43. stavak 8.)
70. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja jedne informativne emisije u trajanju od najmanje 15 minuta (članak 43. stavak 9.)
71. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna i od 15. prosinca do 15. siječnja (članak 45. stavak 1.)
72. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 15. rujna do 15 prosinca i od 15. siječnja do 15. lipnja (članak 45. stavak 2.)
73. ne izvrši obvezu o propisanom udjelu vlastite proizvodnje od najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija (članak 45. stavak 3.)
74. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu hrvatske glazbe (članak 46. stavak 1.)
75. ne postigne opseg udjela europskih djela od 50% godišnjeg vremena objavljivanja, a od čega su polovina hrvatska audiovizualna djela (članak 49. stavak 1.)
76. ne postigne najmanji početni udio europskih djela od 20% (članak 49. stavak 2.)
77. ne dostavi Vijeću izvješće o godišnjem udjelu europskih djela do 31. siječnja (članak 49. stavak 5.)
78. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu objavljivanja (članak 51. stavak 1.)
79. ne postigne udio djela hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu objavljivanja (članak 51. stavak 2.)
80. ne poveća udio djela europskih djela neovisnih proizvođača (članak 51. stavak 3.)
81. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača proizvedenih u posljednjih pet godina (članak 51. stavak 4.)
82. ne dostavi Vijeću izvješće i dokaze o udjelu europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu emitiranja (članak 51. stavak 5.)
83. ako kratke isječke o događajima od velikog interesa za javnost ne koristi isključivo za programe općih vijesti ili ako ih u audiovizualnim medijskih uslugama na zahtjev koristi isti pružatelj medijske usluge bez vremenske odgode (članak 52. stavak 5.)
84. kao naknadu za prijenos događaja od velikog interesa za javnost od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu traži plaćanje ne samo stvarno nastalih troškova (članak 52. stavak 7.)
85. se pravo na kratku informaciju izvrši na način da prekida tijek događaja (članak 52. stavak 8.)
86 nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju ne omogući jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/li radija koji događaj nije mogao snimiti (članak 52. stavak 11.)
87. na temelju dobivenih isključivih prava emitira događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa (članak 53. stavak 1.)
88. koristi isključiva prava koja su kupili na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinom nacionalnom zakonodavstvu (članak 53. stavak 4.)
89. se poveže u audovizualnu i/ili radijsku programsku mrežu bez prethodne suglasnosti Vijeća za elektroničke medije i ne ispunjava uvjete (članak 54. stavak 1.)
90. je povezana u nacionalnu mrežu programa odnosno regionalnu mrežu audiovizualnog ili radijskog programa, a program nije dostupan za više od 60% odnosno 70% stanovništva (članak 54. stavak 2.)
91. objavi promidžbene poruke u trajanju duljem od tri minute u jednom satu (članak 55. stavak 7.)
92. ne izvrši obvezu dostave podataka o imateljima dionica i udjela nakon upozorenja Vijeća (članak 61. stavak 1.)
93. ne dostavi ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga (članak 61. stavak 2.)
94. ne objavi u Narodnim novinama svaku promjenu podataka vezanu za vlasničku strukturu (članak 61. stavak 4.)
95. ne izvrši obvezu prijave namjere pripajanja ili spajanja, namjeru svakog drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva (članak 62. stavka 2.)
96. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom pružatelju medijske usluge iste razine ili nižim razinama s više od 25% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 1.)
97. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 2.)
98. ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka (članak 63. stavak 2. podstavak 3.)
99. ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini ima udio u drugom pružatelju medijske usluge na istom području, odnosno području više ili niže razine s više od 30% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 4.)
100. ima koncesiju ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 5.)
101. prenese koncesiju za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu pravnu osobu (članak 87. stavak 5.)
102. obavlja satelitski, internetski, kabelski ili drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa bez dopuštenja (članak 92. stavak 1.)
103. prenese dopuštenje na drugu osobu (članak 92. stavak 7.)
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini fizička osoba obrtnika, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.
(4) Ako prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovog članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
1. objavi audiovizualni ili radijski program koji sadrži nagradna natjecanja ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja i ne provodi ih pravedno uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi (članak 18. stavak 1.)
2. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje utječu na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijske uslugu u pogledu sadržaja u slučaju televizijskog emitiranja ili na njihov raspored (članak 23. stavak 1. podstavak 1.)
3. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje izravno potiču na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i uslugu (članak 23. stavak 1. podstavak 2.)
4. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom kojim gledatelji nisu jasno obaviješteni o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu (članak 23. stavak 1. podstavak 3.)
5. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje nisu jasno označeni kao takvi na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga (članak 23. stavak 1. podstavak 4.)
6. jasno ne označi reprizu radijske ili televizijske emisije u skladu s tehničkim mogućnostima (članku 45. stavku 4.)
7. dobit od djelatnosti ne koristi samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti (članak 55. stavak 2.)
8. sudjeluje u postupku davanja koncesije, a domaća je pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala (članak 67. stavak 1.)
9. ne izvrši obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik pružatelja usluge elektroničkih publikacija (članka 93. stavka 4.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
(4) Ako prekršaj iz stavka 1. točke 5. ovog članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.
(5) Predmeti koji su nastali počinjenjem prekršaja iz stavka 1. točke 5. ovog članka oduzet će se i uništiti, a predmeti koji su bili namijenjeni ili korišteni za počinjenje prekršaja iz stavka 1. točke 5. ovog članka oduzet će se.
(6) Pravnoj osobi, fizičkoj osobi te fizičkoj osobi obrtniku i osobi koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, koja prekršaje iz stavka 1. točke 5. ovog članka počini u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti sukladno zakonu kojim su uređeni prekršaji.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovog Zakona.
(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su započeli obavljati djelatnost prije stupanja na snagu ovog Zakona dužni su u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona dostaviti Vijeću za elektroničke medije dokaz o obavljanju djelatnosti.
(3) Ako pružatelji medijskih usluga prilikom usklađivanja svojeg rada s člankom 30. ovog Zakona utvrdi da dolazi do promjene vrste programske osnove, dužan je podnijeti Vijeću zahtjev za odobrenje promjene i sklapanje dodatka ugovora.
Postupci započeti prema odredbama Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13) do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.
Članovi Vijeća za elektroničke medije, predsjednik Vijeća i ravnatelj Agencije za elektroničke medije nastavljaju s radom i nakon stupanja na snagu ovog Zakona, do isteka vremena na koje su imenovani.
Obvezuje se Agencija za elektroničke medije da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladi Statut Agencije s njegovim odredbama i podnese ga Hrvatskom saboru na potvrđivanje.
(1) Vijeće za elektroničke medije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet će propise na temelju ovlasti utvrđenih ovim Zakonom.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovog članka primjenjivat će se:
-Pravilnik o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija („Narodne novine“, broj 150/13 i 2/17)
-Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača („Narodne novine“, broj 77/15)
-Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih djela („Narodne novine“, broj 77/15)
-Pravila o ustupanju neiskorištenih isključivih prava („Narodne novine“, broj 47/15)
-Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 28/15)
-Pravilnik o detaljnim mjerilima za određivanje audiovizualnih i/ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom („Narodne novine“, broj 132/14)
-Pravilnik o minimalnim uvjetima za obavljanje audio i audiovizualnih medijskih usluga i vođenju očevidnika („Narodne novine“, broj 83/14)
-Pravilnik o Upisniku pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/ili radijskog programa (NN 134/13, 79/14, 23/17)
-Pravilnik o sadržaju i postupku obavijesti o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija („Narodne novine“, broj 131/13)
-Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknada („Narodne novine“, broj 93/13)
-Pravila za ostvarivanje prava na ispravak u programima pružatelja audio i audiovizualnih medijskih usluga („Narodne novine“, broj 46/10)
-Pravilnik o hrvatskim audiovizualnim djelima („Narodne novine“, broj 43/10)
-Popis značajnih događaja („Narodne novine“, broj 47/08).
Općim odredbama određen je sadržaj Zakona, navedeni su akti Europske unije s kojima je usklađen tekst Zakona te su definirani pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u tekstu Zakona.
Glava II. Opća načela (članci 4. do 12.)
Člankom 4. jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija te da se nijedna odredba Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.
Članak 5. propisuje da su pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama Zakona te su propisani izuzeci za uporabu hrvatskog jezika. Također je propisano da hrvatski jezik nije obvezan u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te iznimka da pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.
Članak 6. propisuje da djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu obavljati pružatelj upisan u sudski ili drugi propisani registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj. Kao iznimka propisano je da pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.
Članak 7. propisuje da je pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar su nadležnosti Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području odnosno ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim člankom. Također članak propisuje da kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom. Detaljno su propisani i drugi uvjeti kada pružatelj medijske usluge ima nastan u pojedinoj državi, a vezani za program, udio radne snage te uredničku odgovornost. Propisano je i da je jedan od elemenata za utvrđivanje nadležnosti i upotreba satelitske uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj ili ako pružatelj medijske usluge ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj. Ako se ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ako se utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik, a u svrhu provedbe Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga. Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti te vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući i sva njegova ažuriranja. Propisana je i mogućnost da u slučaju ako se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.
Člankom 8. propisano je da programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.
Člankom 9. propisuje se da pružatelj medijskih usluga samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa te da djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.
Članak 10. osigurava se sloboda prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država uz mogućnost ograničenja u propisanim slučajevima.
Člankom 11. utvrđeno je da je djelatnost objavljivanja programa od interesa za Republiku Hrvatsku radi postizanja ciljeva i vrijednosti koji su važni za državu: kao što su ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, zaštitu hrvatskog jezika, očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta, zaštita djece i mladeži, osoba s invaliditetom i posebnim potrebama, poticanje kulturnog stvaralaštva, razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i športa, zaštita prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, te poticanje medijske pismenosti.
Člankom 12. određuje se da se pojedina pitanja pod propisanim uvjetima mogu u skladu sa odredbama ovog Zakonu urediti koregulacijom ili samoregulacijom radi ujednačavanja njihove primjene u praksi. Navedeno uređenje mora biti općenito prihvaćeno od glavnih interesnih skupina u Republici Hrvatskoj, odobreno od strane Vijeća za elektroničke medije, te osiguravati učinkovitu provedbu njegovih odredbi.
Glava III. Audio i audiovizualne medijske usluge (članci 13. do 57.)
Člankom 13. propisano je da su pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama: nazivu pružatelja medijskih usluga; adresi na kojoj je pružatelj medijskih usluga osnovan ili ima sjedište; detaljnim podacima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućava brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njime; vlasničkoj strukturi, te nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.
Člankom 14. propisuje se da su zabranjene audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma te da je zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Članak 15. propisuje da audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju osobito: objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštivanju tuđih mišljenja i uvjerenja, pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi, promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu, promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca, promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.
Člankom 16. propisuje se da audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti kriterijima: događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni, vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja, mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje. Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.
Člankom 17. propisuje se da pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava, a da su u proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštivati autorska prava i srodna prava te je dužan pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Članak 18. propisuje da nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu, pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravično uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi te da uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju citirane sadržaje uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Člankom 19. propisano je da su nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članka 27. i 92. Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom. Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom. Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka. Agencija za elektroničke medije online je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.
Člankom 20. propisano je da Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti te da je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.
Člankom 21.propisano je da je radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave te da su dužni istu objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.
Članak 22. uređena je audiovizualna komercijalna komunikacija sukladno odredbama Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća o audiovizualnim medijskim uslugama. Posebno je propisano kakva audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti, primjerice dovoditi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva, uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju, prouzročiti moralnu ili fizičku štetu maloljetnicima, nerazborito prikazivati maloljetnike u opasnim situacijama i dr. Određeno je također da su pružatelji medijskih usluga dužni utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s negativnim prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.
Člankom 23. propisani su uvjeti koje audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati, sukladno odredbama Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća o audiovizualnim medijskim uslugama. Posebno je propisano da audiovizualne medijske usluge ili programe ne smiju biti pod pokroviteljstvom pravne ili fizičke osobe čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda. Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom pravne ili fizičke osobe čija djelatnost uključuje proizvodnju ili prodaju medicinskih proizvoda i pružanje zdravstvenih usluga, može se promicati ime ili imidž pravne ili fizičke osobe sponzora, ali se ne mogu promicati posebni medicinski proizvodi ili zdravstvene usluge dostupne samo na recept. Vijesti i informativni program ne smiju biti pod pokroviteljstvom. Zabranjuje se prikazivanje znaka tvrtke tijekom dječjih programa i vjerskih programa. Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Članak 24. propisuje da plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu te uvjeti koje moraju ispunjavati audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda. Izričito je zabranjeno u audiovizualne programe uključivati plasman sljedećih proizvoda: cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o postajanju plasmana proizvoda u programima, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Članak 25. propisuje da u audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno: objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja, na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga. Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje, te se iste ne smiju objavljivati osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. U slučaju emitiranja programa u nekodiranom obliku pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Nadalje je propisano da nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života, osobni podatke maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga ne smiju obrađivati u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Članak 26. propisuje da su pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja. Izvješće sadrži podatke o iznosima i izvorima: ostvarenim obavljanjem djelatnosti, primljenim državnim potporama, od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ostvarenim temeljem članka 39. Zakona te drugih izvora financiranja. Agencija i pružatelji medijskih usluga objaviti će na svojim mrežnim stranicama izvješće.
Članak 27. propisuje se tko može obavljati djelatnost objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, pa se navodi da ih može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. i 6. ovog Zakona te ima dopuštenje Vijeća za obavljanje ove djelatnosti. Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano). Na temelju odluke o davanju dopuštenja pružatelj medijske usluge na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije. Propisani su i uvjeti pod kojim dopuštenje prestaje važiti, te da se dopuštenje ne može prenijeti na drugu osobu.
Članak 28. propisuje da pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima koje će propisati pravilnikom Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu). Obveza se ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeće za elektroničke medije izvješće najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće, a Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.
Članak 29. propisuje da pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji ciljaju publiku u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela. Financijski doprinos odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplatekoje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o ostvarenim prihodima od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća ovjerenih od strane neovisnih revizorskih tvrtki. Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji ciljaju publiku u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir. Obveza se ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
Člankom 30.propisani su uvjeti za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija, kojima su osim općih i programskih uvjeta obuhvaćeni i posebni tehnički, prostorni, financijski i kadrovski standardi za obavljanje ove djelatnosti. Propisano je da ove uvjete detaljno uređuje posebnim pravilnikom Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Člankom 31.uređena je programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala, koja mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje vrsta programa, kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja, kao i opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela, te vrijeme objavljivanja. Također je uređena programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala koja mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje vrsta programa, od kojih preko 70% moraju biti istovrsni programi, kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja, omjer djela europske audiovizualne proizvodnje i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa, te vrijeme objavljivanja. Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija temeljem koje je dodijeljena koncesija i njezine izmjene je javna i objavljuje se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
Članak 32. propisuje da u svrhu omogućavanja kontrole poštivanja navedenih programskih načela i obveza, nakladnik televizije i/ili radija dužan je voditi elektronički očevidnik o objavljenom programu i čuvati snimke programa najmanje 90 dana. Način vođenja očevidnika i kvalitetu snimke propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Članak 33. propisuje da državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.
Člancima 34. do 37. uređeni su uvjeti pod kojima nakladnik televizije i/ili radija može obavljati oglašavanje i teletrgovinu. Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz Zakona o nedopuštenom oglašavanju. U oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koje koriste maloljetnike, ne smije se emitirati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima. Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju. Također nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, izuzev za vrijeme izborne promidžbe. Predviđene su zabrane oglašavanja i teletrgovine oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te opojne droge. Oglašavanje lijekova i medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim Zakonom o lijekovima i Zakonom o medicinskim proizvodima, kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih Zakona Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i zdravstvenih usluga. Određuje se da nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića te se navode uvjeti pod kojima je ono dozvoljeno. Također se navodi da nije dopušteno zavaravajuće oglašavanje i teletrgovina, za koje odgovaraju naručitelj i nakladnik. Propisano je također vrijeme trajanja spotova za televizijsko oglašavanje i spotova za teletrgovinu, te uvjeti pod kojima se mogu umetati oglašavanje i teletrgovina između i tijekom trajanja programa, kao i zabrana umetanja oglašavanja i teletrgovine u prijenos vjerskih službi. Programi za djecu, ako su kraći od 30 minuta, neće se prekidati promidžbenim spotovima i/ili spotovima za teletrgovinu, a zabranjeno je u ove programe teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.
Člankom 38. propisano je da poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije, te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga dopuštene su pod uvjetom: da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj odnosno fizičkoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći te da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona. Emitiranje ovih poruka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.
Člankom 39. propisano je da su tijela državne uprave i pravne osobe u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske dužni 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija. Ovom odredbom osigurava se obaviještenost građana na regionalnoj (županijskoj) odnosno lokalnoj (gradskoj/općinskoj razini) o uslugama i aktivnostima državnih tijela i pravnih osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, pri čemu se utvrđuje obveza da se o obavljenom oglašavanju do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijesti Vijeće za elektroničke medije.
Člankom 40. propisuje se da ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje financiranje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.
Člankom 41. propisuje se da izlozi koji su namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi pomoću vizualnih i zvučnih sredstava te da moraju trajati bez prekida najmanje 15 minuta. Isti članak određuje da se odredbe ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5., 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona, koje se ne primjenjuju na navedene specijalizirane televizijske programske kanale.
Članak 42. izričito je propisana zabrana pokroviteljstva političkih stranaka, nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave) izabranih s liste grupe birača i koalicije audiovizualnog ili radijskog programa osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.
Člankom 43. određuje se da svi audiovizualni ili radijski programi objavljeni putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano, te da godišnje vrijeme objavljivanja obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od toga izuzeti. Nadalje, određuje se u kojem je trajanju nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba dužan objavljivati dnevni program, te se određuje da je isti obvezan objaviti najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije najmanje 6 sati radijskog programa dnevno osim ako ugovorom o koncesiji nije drukčije utvrđeno. Za nakladnika televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba propisana je obveza objavljivanja najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnika televizije na nižoj razini od razine županije najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno. Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije, nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije, nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije. Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta pri čemu je nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru propisanog vremena dužan emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije. U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore. Za nakladnike radija i televizije postoji mogućnost da ugovorima o koncesiji utvrde trajanje objavljivanja programa u vremenu duljem od propisanog.
Člankom 44. definirano je što se smatra vlastitom proizvodnjom te se određuje da se istom smatraju audiovizualni i/ili radijski programi koji su izvorno proizvedeni od nakladnika televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun, a uključuju informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te druge izvorno proizvedene audiovizualne i/ili radijske programe. Vlastitom proizvodnjom smatra se i premijerna prva reprizna izvedba hrvatskih audiovizualnih djela i objavljivanje hrvatske glazbe u radijskom programu, pri čemu se ne smatraju vlastitim programima oglasi, radijska i televizijska prodaja te naplatne obavijesti. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Člankom 45. utvrđen je udio vlastite proizvodnje koji mora iznositi u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakoga audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata, a u razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15. siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakoga audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata. Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakoga radijskog programa nakladnika radija. Određeno je da repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno za cijelo vrijeme trajanja emisije sukladno tehničkim mogućnostima, kao i da se u udio vlastite proizvodnje može ubrojiti samo prva repriza emisije. Definiranje pojmova i način označavanja repriza emisija pobliže pravilnikom uređuje Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu). Predviđeno je i isključenje primjene ovog članka u odnosu na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
Člankom 46. utvrđeno je da hrvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, a od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata, a u udio vlastite proizvodnje može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba. Propisano je i u slučajevima u kojima udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, a od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata te da se u udio vlastite proizvodnje može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba. Predviđeno je i isključenje primjene ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.
Člankom 47. definiraju se hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu su djela izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine. Hrvatskim audiovizualnim djela smatraju se igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi, te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju, čiji je producent ili koproducent državljanin Republike Hrvatske, odnosno, pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela te u kojemu je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskoga kapitala od većeg značenja. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Člankom 48. definirano je što se smatra europskim djelima, te se utvrđuje da se istima smatraju djela koja potječu iz država članica Europske unije, djela koja potječu iz drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji kao i djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma, pod uvjetom da u državama nečlanicama Europske unije nisu primijenjene diskriminacijske mjere prema audiovizualnim djelima iz država članica Europske unije. Određena su i druga svojstva ovih djela sukladno Direktivi 2010/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća EU o audiovizualnim medijskim uslugama.
Člankom 49. propisano je da nakladnik televizije mora postići da europska djela čine većinski udio njegovog objavljenog programa na godišnjoj razini, a od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela. U slučaju da nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovog Zakona ne postigne propisani udio europskih djela u ukupno ostvarenom programu, svake naredne godine mora povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima utvrđenima pravilnikom Vijeća za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu). U objavljeni program na godišnjoj razini ne uračunava se vrijeme namijenjeno vijestima, športskim događajima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini. Izričito je određeno da se u opseg udjela europskih djela ubrajaju vlastita i hrvatska audiovizualna djela i da se ovaj članak ne primjenjuje na nakladnika televizije na lokalnoj razini. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi ovog članka.
Članak 50. propisuje da je neovisni proizvođač audiovizualnih djela je pravna ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: da je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije, da nema vlasnički udio nakladnika televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge, da je u svom poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge, kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od 3 godine ne participira s više od 90% ukupnog ostvarenog prometa svih neovisnih proizvođača te da raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu. Nadalje neovisni proizvođač je i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država pod uvjetom da europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u zadnje tri godine i da ispunjava druge prethodno navedene pretpostavke uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovog članka ali su izričito iz tog statusa isključene pravne ili fizičke osobe čiji prosječni udio financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje odnosno koprodukcije ne prelazi 5%.
Člankom 51. propisano je da je nakladnik televizije obvezan osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10% vremena, a od čega najmanje 50% moraju biti zastupljena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača. Ukoliko se pak taj opseg ne ostvari, nakladnik mora svake godine povećavati udio tih djela prema pravilniku Vijeća za elektroničke medije, s time da je najmanje polovica djela proizvedena u posljednjih pet godina, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu). U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, športskim događajima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini. Izviješće i dokaze o provedbi obveze nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeće za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće. Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu, a na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala u djelu programa koji ne pripada specijaliziranome programu. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provođenju odredaba ovog članka.
Člankom 52. osigurava se pravo svakom nakladniku televizije i/ili radija osnovanom u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj na pristup značajnim događajima koje prenose na temelju isključivih prava domaći nakladnici. Pristup značajnim događajima osigurava se slobodnim odabirom kratkih isječaka iz prijenosnog signala nakladnika. Međutim prije i umjesto ove mogućnosti, pristup značajnim događajima može se ostvariti pristupom na mjesto značajnog događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika. Kratki isječci se koriste isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremenski odmak. Kratkom informacijom smatra se obavijest u trajanju najviše minutu i pol. Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od značajnog interesa za javnost. Kada pak događaj od značajnog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan objaviti jednu kratku informaciju o tom događaju. Nakladnik koji prenosi za javnost značajni događaj smije od drugog nakladnika tražiti samo plaćanje stvarnih troškova. Ako se u postupku koregulacije tako uredi, postoji mogućnost da se pravo na kratku informaciju ostvari i u odnosu na događaje od značajnog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.
Člankom 53. određeno je da nakladnik televizije na temelju dobivenih isključivih prava ne smije emitirati događaje za koje se smatra da su od značajne važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja tih događaja. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom utvrđuje značajne događaje i potrebu njihova potpunog, djelomičnog ili odgođenog emitiranja. Također, domaći nakladnici ne smiju znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskratiti mogućnost praćenja događaja koji su od značajne važnosti za društvo. Određeno je da televizijski program iz ovog članka mora biti dostupan za najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske bez dodatnog plaćanja.
Člankom 54. utvrđuju se pretpostavke povezivanja nakladnika u regionalne ili nacionalne mreže, kao što su imenovanje odgovornog urednika, određeno trajanje dnevnog programa vlastite proizvodnje, zajednička programska osnova, proizvodnja programa na hrvatskom jeziku i sl. Nacionalna mreža programa mora biti dostupna za više od 70% stanovništva regije.
Člankom 55. utvrđeno je da neprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti. Nadalje, propisane su i pretpostavke pod kojima može poslovati neprofitna televizija ili radio, koje se odnose na plaće, 3 minute promidžbe u jednom satu i dr. Status neprofitnoga pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnoga pružatelja medijskih usluga. Neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija Vijeće za elektroničke medije na njihov zahtjev upisuje u Upisnik te se ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, odnosno ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća za elektroničke medije.
Člankom 56. određeno je da obrazovne ustanove, studentske i školske udruge mogu biti nakladnici ako programe uređuju pretežito učenici ili studenti, a programi su namijenjeni toj populaciji.
Glava IV. Zaštićene usluge (članci 57. do 60.)
Člankom 57. zabranjene su sve radnje te posjedovanje nedopuštenih sredstava kojima se omogućuje pristup zaštićenoj usluzi. Zabranjene su i komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstava, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava. Ovim člankom zaštićuju se pružatelji onih medijskih usluga kojima je pristup moguć tek po posebnoj pravnoj osnovi, koja uključuje plaćanje posebne naknade za pristup programu i posjedovanje odgovarajućih tehničkih sredstava (kodirani programi, naplatna TV). Ova odredba je u skladu sa člankom 4. Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup.
Člankom 58. propisano je da nije dopušteno ograničavati pružanje zaštićenih usluga, ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanoga pristupa.
Člankom 59. jamči se pružatelju zaštićene usluge odgovarajuća sudska zaštita i pravo na naknadu štete nastale zbog nedopuštenog pristupa zaštićenim uslugama.
Člankom 60. propisuje se tko provodi odredbe odredbi članka 57. ovog Zakona.
Glava V. Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija (članci 61. do 71.)
Članak 61. nameće se obveza pružateljima medijskih usluga da do 31. siječnja svake kalendarske godine Vijeću za elektroničke medije dostave propisane podatke vezane uz vlasničku strukturu i poslovanje pružatelja medijskih usluga. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno. Za slučaj neizvršenja propisane obveze, nakladniku se upućuje pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze. Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga su ništetni.
Članak 62. propisuje da pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Pružatelji medijskih usluga koji imaju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti Agenciji za elektroničke medije bez odgode svaku namjeru pripajanja ili spajanja, namjeru svakoga drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Agencija za elektroničke medije dužna je na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostaviti stručno mišljenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovog članka. Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Članak 63. uređeno je ograničenje vezano za zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te je propisano da se odredbe jedna primjenjuju za sve pružatelje medijskih usluga i elektroničkih publikacija, a povezane osobe utvrđuju se u sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.
Članak 64. propisuje da u slučaju da udio u gledanosti odnosno slušanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge dosegne prosječni godišnji udio od 45% smatra se da taj pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu Republike Hrvatske te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te ako je pružatelj medijske usluge stekao dominantnu ulogu na tržištu ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga, niti mu Vijeće za elektroničke medije može dati novu koncesiju, odnosno dopuštenje niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje načine, uvjete i sredstva za obračun dosega udjela u gledanosti odnosno slušanost te posjećenosti i dosegu elektroničkih publikacija, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Člancima 65. i 66. utvrđena je dužnost svakog podnositelja ponude na obavijest o namjeri davanja koncesije da mora dostaviti ovjerenu izjavu kojom potvrđuje da se eventualnim dodjeljivanjem koncesije neće doći do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Vijeće za elektroničke medije može, ukoliko utvrdi da je nakon dodjeljivanja koncesije za djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, naložiti nakladniku da u određenom roku uskladi svoj rad s odredbama ovog Zakona, budući da mu se u protivnom mora oduzeti koncesija. Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski i kabelski prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovog dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona. Pružatelju medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona koji je dobio dopuštenje za satelitski, internetski i kabelski prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa, u slučaju nedopuštene koncentracije medija, Vijeće za elektroničke medije oduzet će dopuštenje za prijenos programa.
Člankom 67. propisano je da domaće pravne osobe kojima su osnivači ili suosnivači strane pravne osobe, registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala, ne mogu sudjelovati u postupku dodjele koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija. Ako ove pravne osobe dobiju koncesiju, ista se oduzima nakon utvrđivanja ovih činjenica.
Člankom 68. određeno je da operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa ne može biti nakladnik televizije i/ili radija, te pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona.
Člankom 69. propisano je da se odredbe Zakona o elektroničkim medijima, koje se odnose na ograničenje vlasništva i zabranu koncentracije odnose i na strane pravne i fizičke osobe.
Člankom 70. i 71. propisuje se da se Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Fond Agencije za elektroničke medije, te se u stavku 2. navode propisi kojima se osiguravaju sredstva za rad Fonda. Posebno je člankom 71. propisano da će se sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija poticati proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini, neprofitnih nakladnika televizije i/ili radija, neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članka 27. i 92. ovog Zakona te pružatelja elektroničkih publikacija uz izuzetke. Sredstvima Fonda potiče se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom. Sredstva Fonda raspoređivat će se za mogućim prijaviteljima sukladno omjerima koje utvrdi Vijeće za elektroničke medije, a u ovom se članku navodi i kada se sredstva Fonda ne mogu dodjeljivati.
Glava VI. Zaštita tržišnog natjecanja na tržištu elektroničkih medija (članak 72.)
Članak 72. propisuje da se na pružatelje medijskih usluga primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja, a na sve pojedinačne potpore i programe koji sadrže potpore iz ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim potporama.
Glava VII Agencija za elektroničke medije i Vijeće za elektroničke medije (članci 73. do 92.)
Članak 73. propisuje da je Agencija za elektroničke medije samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom. Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost. Rad Agencije je javan, a sjedište je u Zagrebu. Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije. Ravnatelj zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije. Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije. Skraćeni naziv Agencije je AEM.
Članak 74. propisuje da Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije. Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove: vodi poslovanje Agencije, odgovoran je za rad stručne službe Agencije, odlučuje u poslovima Agencije iz članka 83. stavka 3. ovog Zakona, predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijske izvještaje Agencije, predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 81. ovog Zakona, priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovog Zakona, obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije. Propisano je da prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.
Članak 75. propisuje Vijeće upravlja Agencijom te obavlja zadaće regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Predsjednik Vijeća potpisuje odluke Vijeća. Predsjednik i članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno kao zaposlenici Agencije s punim radnim vremenom. Vijeće objavljuje godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvatskom saboru.
Člankom 76. propisuje se da Vijeće ima sedam članova, od kojih je jedan predsjednik Vijeća. Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, a na temelju javnog poziva koji objavljuje Vlada Republike Hrvatske. Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, te mogu biti ponovo imenovani. Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova. Propisani su kriteriji za izbor članova Vijeća, tako da u Vijeće mogu biti izabrane osobe koje imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnosti i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava te su se kao javni djelatnici istakli zalaganjem za poštivanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unapređenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitka civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja. Član Vijeća ne može biti državni dužnosnik, dužnosnik u izvršnoj ili sudbenoj vlasti, kao ni dužnosnik političke stranke. Ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore. Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge, ni stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom. Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa. Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuje se posebni zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interes, a članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke. Također se navode slučajevi kada Hrvatski sabor može razriješiti predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Predsjednik, zamjenik predsjednika i član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, dok nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1., 4. i 5. ovog članka, pa sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja, imaju pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti. isplaćene u mjesecu prije razrješenja s dužnosti
Člankom 77. propisuje se da su u nadležnosti Agencije su regulatorni i drugi poslovi: provođenje postupak davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojim se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona, sklapa ugovor o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu, donošenje odluka o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 92. ovog Zakona, provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, izricanje upozorenja i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovoga Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji, vođenje upisnike pružatelja medijskih usluga, provođenje odredbe ovog Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, osiguravanje nadzor nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donosi godišnji plan nadzora (monitoringa), osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa, osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovog Zakona, provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovog Zakona, razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona, te poduzimanje mjere sukladno ovom Zakonu, donošenje uputa vezanih uz provedbu ovog Zakona, poticanje samoregulaciju i koregulaciju radi provedbe ovog Zakona, suradnja sa regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija, podnošenje izvješća Hrvatskom saboru i drugim nadležnim tijelima te Europskoj komisiji, poticanje medijske pismenosti, organiziranje javnih savjetovanja i stručne skupove, provođenje istraživanja, donošenje godišnjeg programa rada Agencije te obavljanje i drugih poslova propisane ovim i posebnim zakonom te Statutom Agencije. Određuje se da su regulatorni i drugi poslovi iz stavka 1. podstavaka 1. do 17. ovog članka poslovi iz područja javnih ovlasti Agencije koje obavlja Vijeće.
Članak 78. propisuje da Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. točke 1. do 10. ovog Zakona. Osim poslova iz stavka 1. ovog članka Vijeće obavlja i sljedeće poslove: podnosi godišnje izvješće o radu Agencije u skladu sa člankom 78. ovog Zakona, donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 84. ovog Zakona, nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti, donosi poslovnik o svojem radu, obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije. Ravnatelj Agencije odlučuje u drugim poslovima Agencije iz članka 78. stavka 1. i 2. ovoga Zakona koji prema stavku 1. ovog članka nisu u nadležnosti Vijeća Agencije. U poslovima iz nadležnosti Agencije postupak odlučivanja pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Stranci u postupku pred Agencijom mora se omogućiti, prije donošenja odluke, da se izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju i predloži dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke, i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana.
Člankom 79. propisan je sadržaj i rokovi za godišnje izvješće o radu i godišnji program rada Agencije.
Člankom 80. propisane su obveze Agencije vezano za vođenje i redovito obnavljanje baza podataka u upisnicima i očevidnicima koje su javno dostupne te su navedeni i akti te podaci koje Agencija obvezno objavljuje na svojim internetskim stranicama.
Člankom 81. utvrđen je način osiguravanja sredstava za rad Agencije, postupanje s neutrošenim sredstvima, odgovornost Agencije da odgovara za vlastite obveze cjelokupnom imovinom.
Člankom 82. propisan je način na koje Vijeće donosi odluke, da protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor te ostala pitanja vezana za izvršenje odluka.
Članak 83. propisuje postupke donošenja provedbenih propisa i općih akata.
Članak 84. propisuje da Vijeće provodi pripremne radnje za davanje koncesije sukladno odredbama zakona kojim se uređuju koncesije.
Članak 85. propisan je postupak davanja koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i radija. Vijeće za elektroničke medije raspisuje obavijest o namjeri davanje koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na temelju tehničke podloge koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama. Obavijest o namjeri davanja koncesije raspisuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju, odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa. Sadržaj i postupak obavijesti propisuje Vijeće posebnim pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu). Također se navode kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija. Ponuda mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obavješćuju, programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija. Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi Vijeće nakon provedenog postupka te utvrđivanja uvjeta za davanje koncesija. Zbog velikog značenja i zahtjevnosti sadržaja odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, propisan je i specificiran obvezan sadržaj teksta odluke
Člankom 86. propisano je da Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke za vrijeme trajanja koncesije do objave poziva, ima statut medija te podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovog Zakona. Ukoliko se na poziv odazovu dvije ili više zainteresirane osobe Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 84. ovog Zakona. Postupak provedbe poziva Vijeće pravilnikom iz članka 84. stavka 4. ovog Zakona.
Člankom 87. propisano je da se pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe na temelju odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i sklopljenog ugovora o koncesiji. Na temelju odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Vijeće sklapaju s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji. Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije. Također, ako u roku utvrđenom u odluci o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za javni natječaj, svim podacima iz javnog natječaja, odabranom ponudom te odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, Vijeće će poništiti odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete. Na kraju je propisano da nije dopušteno prenošenje koncesije.
Člankom 88. propisano je područje i trajanje koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i/ili radija. Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom. Propisano je da područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije. Koncesija se daje na vrijeme koje ne može biti dulje od dvadeset niti kraće od deset godina. Za koncesiju se plaća naknada, a način plaćanja te visinu naknade propisuje Vijeća za elektroničke medije. Koncesija za pružanje medijskih usluga radija i/ili televizije upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće i Registar koncesija koji vodi Ministarstvo financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom, a ovlast za donošenje naputka propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu).
Članak 89. propisuje da ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 10% stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana predmetno se neće smatrati novom koncesijom već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora no ako promjena parametara odašiljača dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.
Člankom 90. propisani su slučajevi u kojima je Vijeće za elektroničke medije ovlašteno privremeno ili trajno oduzeti koncesiju za pružanje medijskih usluga televizije i/ili radija ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te dopuštenja za satelitski, internetski i kabelski prijenos programa, kao i drugi slučajevi prestanka koncesije.
Člankom 91. propisano je da Vijeće može privremeno ograničiti slobodu prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država, ako: program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. ovog Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje, je tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio u smislu prethodnog podstavka najmanje dva puta, je Republika Hrvatska pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove, je Republika Hrvatska osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama, konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovog stavka. Vijeće mora pisano obavijestiti nakladnika televizije i Europsku komisiju o utvrđenim povredama i obaviti konzultacije s državom članicom ako su povrede nastavljene. Mjere su neophodne ako su učinjene u svrhu zaštite maloljetnika, borbu protiv mržnje, razloga nacionalne sigurnosti, javnog zdravlja, pod pretpostavkom da je Republika Hrvatska prethodno tražila od države članice da poduzme odgovarajuće mjere, od čega se može odstupiti samo u hitnom slučaju. Predviđene su pretpostavke pod kojima se može ograničiti sloboda prijenosa i audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev.
Člankom 92. propisano je da Vijeće daje pružatelju medijskih usluga članka 6. ili 7. ovog Zakona, koji ne koristi koncesiju i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev, dopuštenje za satelitski, internetski ili kabelski prijenos ili drugi dopušteni oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, ako je podnositelj zahtjeva ostvario tehničke uvjete za prijenos programa. Odluka se donosi najkasnije u roku od 30 dana od prijama urednog zahtjeva, a pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije i objavljuje na internetskoj stranici Vijeća. Propisani su i uvjeti pod kojim se dopuštenje ukida, te da nije dopušten prijenos dopuštenja na drugu osobu. Na ove pružatelje medijskih usluga primjenjuju se također odredbe članka 31. do 53. ovog Zakona, čime su oni u pogledu programskih obveza izjednačeni sa nakladnicima televizije i/ili radija
Glava VIII. Elektroničke publikacije (članak 93.)
Člankom 93. propisano je da da se na programe elektroničkih publikacija na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 20., 31., 34., 35. i 41. ovog Zakona, obveze pružatelja elektroničkih publikacija te odgovornost za cjelokupni sadržaj uključujući i onaj koji je generirao korisnik. Propisana je i obveza da fizička i pravna osoba mora podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija pri Vijeću za elektroničke medije
Glava IX. Usluge platformi za razmjenu vidozapisa (članci 94. i 95.)
Člankom 94. propisano kada su pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa unutar su nadležnosti Republike Hrvatske te da se u svrhu primjene odredaba ovoga Zakona na pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa za koje se smatra da imaju poslovni nastan u jednoj od država članica Eropske unije u skladu s stavkom 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 3. te članci 12. do 15. Direktive 2000/31/EZ. Propisana je i obveza Vijeća za elektroničke medije da vodi ažurirani popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, a u popisu se navodi na kojim se kriterijima, utvrđenim u stavcima 1. do 4. ovoga članka, temelji njihova nadležnost. Vijeće je u obvezi dostaviti popis iz stavka 6. ovoga članka te sva njegova ažuriranja.
Članak 95. propisuje obveze koje su pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni poduzeti sljedeće mjere u pogledu zaštite i objave audiovizualnih komrercijalnih komunikacija. Vijeće potiče uporaba koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja sukladno članku 10. ovog Zakona, u cilju učinkovite smanjenosti izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, soli ili natrija i šećera, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, a tim se kodeksima ujedno osigurava da se takvim audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića. U svrhu provedbe stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta podliježe najstrožim mjerama za kontrolu pristupa, a te mjere prema potrebi sastoje se i od: uključivanje zahtjeva iz stavka 1. u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa i njihove primjene u tim uvjetima, uključivanje zahtjeva iz članka 17. stavaka 1. do 8. ovog Zakona za audiovizualne komercijalne komunikacije koje pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju, u uvjet usluga platformi za razmjenu videozapisa te njihove primjene u tim uvjetima; postojanju funkcionalnosti za korisnike koji učitavaju videozapise koje su generirali korisnici da izjave sadrže li takvi videozapisi audiovizualne komercijalne komunikacije, ako to znaju ili se može razumno očekivati da znaju; uspostave i primjene sustava jednostavnih za uporabu kojima se korisnicima platformi za razmjenu videozapisa omogućuje da ocijene sadržaj iz stavka 1. ovoga članka; osiguravanja sustava za roditeljsku kontrolu koji su pod kontrolom krajnjeg korisnika u pogledu sadržaja kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika; uspostave i primjene transparentnih i učinkovitih procedura jednostavnih za uporabu za bavljenje pritužbama korisnika pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na provedbu mjera iz podstavaka 4. do 8. ovoga stavka te za njihovo rješavanje; predviđanje učinkovitih mjera i alata za razvoj medijske pismenosti i podizanje svijesti korisnika o tim mjerama i alatima. Osobni podaci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa u skladu s stavkom 7. podstavcima 6. i 8. ovoga članka ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što je izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
Glava IX Zabrana i prestanak obavljanja djelatnosti (članak 96.)
Člankom 96. propisano je da fizička ili pravna osoba ne smije objavljivati audiovizualne i/ili radijske programe te sadržaje elektroničkih publikacija ako ne ispunjava uvjete određene ovim Zakonom, te da mu Vijeće može zabraniti obavljanje djelatnosti pružanja usluga te pokrenuti odgovarajući postupak radi privremenog oduzimanja uređaja za rad, proizvoda i materijala koji je upotrebljavan za obavljanje djelatnosti.
Glava X. Prekršajne odredbe (članci 97. do 98.)
Člancima 97. – 98. propisane su prekršajne odredbe koje utvrđuju iznos kojim će se za radnje ili propuštanja koja su utvrđene kao prekršaji kazniti pravna osoba koja prekrši taksativno navedene odredbe ovoga Zakona. Zakon također u skladu sa odredbama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) predviđa zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja djelatnosti, kao i oduzimanje imovinske koristi stečene prekršajem. Određen je i iznos u kojem će se za počinjenje navedenih prekršaja kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba.
Glava XI. Prijelazne i završne odredbe (članci 99. do 105.)
Člankom 99. obvezuju se pružatelji medijskih usluga da u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona usklade svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona, što je dovoljno razdoblje u kojem će se obaviti sve potrebne radnje kojima se usklađuje rad i opći akti svih adresata ovog Zakona. Također, ostavlja se mogućnost postojećim pružateljima platformi za razmjenu videozapisa da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona podnesu Vijeću za elektroničke medije uredan zahtjev za izdavanje dopuštenja propisanih ovim Zakonom, čime se smatra da imaju dopuštenje za obavljanje djelatnosti u smislu ovog Zakona. Također je propisano da ako pružatelji medijskih usluga prilikom usklađivanja rada s člankom 31. Zakona utvrde da dolazi do promjene vrste programske osnove dužni su podnijeti Vijeću zahtjev za odobrenjem promjene i sklapanjem dodatka ugovora.
Člankom 100. određeno je da će se postupci započeti prema odredbama važećeg Zakona o elektroničkim medijima do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama toga Zakona i drugih provedbenih propisa.
Člankom 101. određeno je da će članovi Vijeća, predsjednik Vijeća i ravnatelj Agencije nastaviti s radom do isteka vremena na koje su imenovani.
Člankom 102. određuje se da će Agencija za elektroničke medije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti Statut Agencije s njegovim odredbama i podnijeti ga Hrvatskom saboru na potvrđivanje.
Članak 103. određuje da će Vijeće za elektroničke medije u roku od šest mjeseci/godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti propise na temelju ovlasti utvrđenih ovim Zakonom. Do donošenja navedenih propisa, primjenjivat će se propisi koji su doneseni prema Zakonu o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13).
Člankom 104. određuje da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13).
Člankom 105. propisano je da ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.
Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt planiranja ili reformska mjera:
Da/Ne:
Da
Naziv akta:
Opis mjere:
1.3.
Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije
Da/Ne:
Da
Naziv pravne stečevine EU:
DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018.
o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu
2.
ANALIZA ISHODA NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA
2.1.
Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.
Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se: nova definicija audiovizualne medijske usluge; dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga; pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom; uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja; obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatskeproširena je i na elektroničke publikacije; uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija; mijenja se način izračuna programske osnove; propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja; usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja; izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna; uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela; promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti); pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija; uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.
Rok za implementaciju DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu je 19. rujna 2020. godine.
3.
ANALIZA UTVRĐENIH IZRAVNIH UČINAKA
3.1.
Analiza gospodarskih učinaka
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.2.
Analiza učinaka na zaštitu tržišnog natjecanja
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.3.
Analiza socijalnih učinaka
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.4.
Analiza učinaka na rad i tržište rada
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.5.
Analiza učinaka na zaštitu okoliša
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.6.
Analiza učinaka na zaštitu ljudskih prava
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
4.
TEST MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA (MSP TEST)
MSP testom ocjenjuju se gospodarski učinci nacrta prijedloga zakona na male i srednje poduzetnike, ako je provedbom Prethodnog MSP testa u okviru Prethodne procjene utvrđena obveza provedbe učinaka propisa na malo gospodarstvo i izrada MSP testa.
Pri odlučivanju o kvaliteti izrade MSP testa isključivo je mjerodavno mišljenje tijela nadležnog za njihovo provođenje sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine"broj 44/17).
4.1.
Moguće opcije javnih politika
OPCIJA 1. Ne poduzimati ništa (zadržavanje postojećeg stanja)
Opcija se odnosi na zadržavanje postojećeg stanja. Zakonodavni okvir ostaje ne promijenjen no ova je mogućnost neprimjenjiva budući da je rok za implementaciju Direktive 19. rujna 2020. godine te nakon provedbe tog roka Republika Hrvatska može snositi posljedice Europske komisije.
OPCIJA 2. Poduzimati ne normativne aktivnosti
Opciju nije moguće provesti budući da se odredbe Direktive moraju implementirati u zakon.
OPCIJA 3. Na temelju izmjena Direktive ciljano krenuti u izmijene i dopune Zakona o elektroničkim medijima
Opcija se odnosi na ciljane izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima kojima bi se implementirali samo odredbe Direktive. Međutim, navedenom opcijom ne bi se riješili drugi problemi uočeni pri primjeni Zakona o elektroničkim medijima.
OPCIJA 4. Donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima i rješavanje svih uočenih poteškoća u provedbi
Opcija se odnosi na donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima kojom bi se ne samo implementirala DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. već će se riješiti i drugi problemi uopćeni u primjeni zakona.
Prije tablice Analize troškova i koristi za svaku od opcija javnih politika potrebno je analizirati koristi i troškove na temelju dostupnih podataka, analiza, izvješća i provedenih neformalnih savjetovanja sa dionicima. Svaku tvrdnju potrebno je opravdati informacijama, činjenicama i ostalim dostupnim statističkim podacima. Analiza svakog troška i koristi mora se iznijeti kvantitativno i kvalitativno. Brojčani pokazatelji se navode uz obvezno navođenje izvora podataka, uključujući SCM obrazac za mjerenje administrativnih troškova.
Tablica: Analiza troškova i koristi
Opcije
Troškovi (negativni učinci)
Koristi (pozitivni učinci)
Opcija 1.
--
1
Opcija 2.
--
1
Opcija 3.
1
+
Opcija 4.
1
++
Legenda:
- - znatan negativni učinak
- ograničen negativni učinak
1 nema učinka
+ ograničen pozitivan učinak
+ + znatan pozitivan učinak
5.
PROVOĐENJE SCM METODOLOGIJE
Ako je odgovor na pitanje pod rednim brojem 6.1. „DA“, iz Prethodnog MSP testa potrebno je uz Obrazac prethodne procjene priložiti pravilno ispunjenu Standard Cost Model (SCM) tablicu s procjenom mogućeg administrativnog troška za svaku propisanu obvezu i zahtjev (SCM kalkulator).
SCM kalkulator ispunjava se sukladno uputama u standardiziranom obrascu u kojem se nalazi formula izračuna i sukladno jedinstvenim nacionalnim smjernicama uređenim kroz SCM priručnik.
Savjetovanje se provodi u trajanju od najmanje 30 dana uz javno izlaganje materije koja je predmet savjetovanja. Savjetovanje se provodi putem središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću objavom nacrta prijedloga zakona i Iskaza o procjeni učinaka propisa. Tijekom savjetovanja potrebno je provesti jedno ili više javnih izlaganja nacrta prijedloga zakona i Iskaza o procjeni učinaka propisa neposrednim kontaktom s dionicima.
Sažetak postupka savjetovanja s javnošću potrebno je iznijeti na jasan način i s točnim datumima početka i završetka savjetovanja, kao i datume provedenog javnog izlaganja. Potrebno je navesti broj ukupno zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga koji su pristigli pisanim putem u vrijeme savjetovanja te broj prihvaćenih komentara na nacrt prijedloga zakona i Iskaz o procjeni učinaka propisa.
Istovremeno sa savjetovanjem, Iskaz o procjeni učinaka propisa dostavlja se na mišljenje nadležnim tijelima i Uredu za zakonodavstvo. Potrebno je ukratko navesti kojim nadležnim tijelima je dostavljen Iskaz o procjeni učinaka propisa i kada je zaprimljeno mišljenje nadležnog tijela i Ureda za zakonodavstvo.
7.
OPTIMALNO RJEŠENJE
Zbog potrebe implementacije DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu kao i uočenih problema u provedbi Zakona koji je u osnovi donesen još 2019. godine potrebno je pristupiti donošenju novog Zakona o elektroničkim medijima. Nenormativnim rješenjima nije moguće postići navedeni ishod s obzirom na to da je Direktivu moguće implementirati samo kroz zakonodavni akt.
8.
VREMENSKI OKVIR I VREDNOVANJE
Vremenski okvir postizanja očekivanih ishoda zakona je 6 do 12 mjeseci od stupanja na snagu Zakona budući da u navedenim rokovima pružatelji medijskih usluga moraju uskladiti svoj rad s odredbama Zakona, a regulatorno tijelo donijeti sve podzakonske akte za provedbu Zakona.
9.
PRILOZI
U prilogu se prilažu važniji dokumenti, analize i rezultati korisni za donositelje odluka. Ako je riječ o opširnijim dokumentima, prilažu se sažeci dokumenta uz navođenje izvora. U priloge se također mogu staviti dokumenti nastali u postupku procjene učinaka propisa. Priloge je potrebno numerirati i ovdje navesti nazive priloga
10.
POTPIS ČELNIKA TIJELA
Potpis:
Datum:
11.
Odgovarajuća primjena ovoga Obrasca u slučaju provedbe članka 18. stavka 2. Zakona o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine", broj 44/17)
Uputa:
Prilikom primjene ovoga Obrasca na provedbene propise i akte planiranja u izradi, izričaj „nacrt prijedloga zakona“ potrebno je zamijeniti s nazivom provedbenog propisa odnosno akta planiranja.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA
Nacrt
MINISTARSTVO KULTURE
PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA
Zagreb, veljača 2020.
PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovog zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. i članku 69. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Na području Republike Hrvatske uz Hrvatsku radioteleviziju danas djeluje 26 televizijskih nakladnika koji emitiraju 29 programa, 138 radijskih nakladnika koji emitiraju 149 programa, dok je broj pružatelja elektroničkih publikacija 276 s 336 elektroničkih publikacija. Također djeluje i 59 pružatelja medijskih usluga koji emitiraju putem satelita, kabela i interneta s 96 programa te 12 pružatelja usluga na zahtjev s 14 usluga. Rad elektroničkih medija uređen je odredbama Zakona o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13), Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, dok se rad i djelovanje Hrvatske radiotelevizije uređuje posebnim zakonom.
Zakonom o elektroničkim medijima uređeno je obavljanje djelatnosti radija i televizije, objavljivanje elektroničkih publikacija kao i zaštita pluralizma i raznovrsnosti medija te sastav i djelokrug regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije kao stručne službe. Zakon o elektroničkim medijima usvojen je 2009. godine u tijeku pregovora Republike Hrvatske u poglavlju 10. – Informacijsko društvo i mediji te je usvajanje u Hrvatskom saboru bio jedan od preduvjeta za zatvaranje ovog poglavlja. Citirani zakon se nije značajno mijenjao od 2009. godine, a tehnologije u emitiranju programa značajno su se promijenile. Tako je 14. studenoga 2018. godine usvojena Direktiva (EU) 2018/1808 kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2010/13/EU s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020. godine, a kako bi se proširila određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje video sadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija; uvela fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju; ojačala promidžba europskog sadržaja; zaštitila djeca i učinkovitije suzbio govor mržnje; ojačala neovisnost nacionalnih regulatornih tijela.
Sukladno Direktivi Zakonom se mora osigurati sloboda prijema i ne smije se ograničiti audiovizualni medijski prijenosi iz drugih zemalja EU-a.
Zakonom se propisuje da audiovizualno oglašavanje mora biti lako prepoznatljivo kao takvo, te ne smije: koristiti podsvjesne tehnike; dovoditi u pitanje ljudsko dostojanstvo; uključiti ili promicati diskriminaciju; poticati ponašanje koje šteti zdravlju ili sigurnosti; poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša. Zabranjeni oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju: oglašavanje cigareta i drugih duhanskih proizvoda, uključujući za elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje; oglašavanje alkoholnih proizvoda usmjereno posebno na maloljetnike ili poticanje neumjerene potrošnje, među nizom ograničenja; oglašavanje lijekova koji se izdaju na recept i liječenje; oglašavanje iskorištavanja dječjeg neiskustva ili lakovjernosti i povjerenja u odrasle ili neopravdanog pokazivanja maloljetnika u opasnim situacijama. Pružatelji medijske usluge audiovizualnog programa imaju veću fleksibilnost tijekom vremena oglašavanja, s novim ograničenjem od 20% u razdoblju između 6 i 18 i razdoblju između 18 i 24 sata.
Zakonom se nadalje propisuju mjere koje su dužni poduzimati pružatelji medijskih usluga kako bi osigurali da programi koji bi mogli „narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika” budu dostupni samo na način koji osigurava da ih maloljetnici obično ne čuju ni ne vide, odabirom odgovarajućeg vremena za emitiranje, alata za provjeru starosti ili drugih tehničkih mjera razmjernih potencijalnoj šteti. Najštetniji sadržaj, poput neopravdanog nasilja i pornografije, podvrgnut je najstrožim mjerama. Maloljetnici također imaju koristi od veće razine zaštite na mreži: platforme za dijeljenje videozapisa moraju uspostaviti mjere za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja. Plasiranje proizvoda zabranjeno je u dječjim programima. Zakonom se također potiče uporabu samoregulacije i koregulacije kako bi se utvrdila pravila ponašanja koja se odnose na neprimjereno oglašavanje u dječjim programima, za hranu i pića s visokim udjelom masti, soli i šećera.
Nadalje audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupa ili člana grupe koje se temelji na diskriminaciji na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili državljanstva kao ni sadržaje koji izazivaju na počinjenje terorističkoga kaznenog djela.
Pružatelji medijskih usluga moraju neprekidno i progresivno učiniti dostupnijim osobama s invaliditetom te ih se potiče da razvijaju akcijske planove o dostupnosti kako bi se to postiglo. Javne informacije u hitnim slučajevima koje se pružaju putem audiovizualnih medijskih usluga, na primjer tijekom prirodnih katastrofa, moraju biti dostupne osobama s invaliditetom.
Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju imati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima i osigurati isticanje takvih djela.
Kao novina u Zakon se uvode i pružatelji usluga platformi za dijeljenje videozapisa koji, također, moraju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogao utjecati na njihov fizički, mentalni ili moralni razvoj i opću javnost, od poticanja na nasilje ili mržnju ili javnog izazivanja da počine terorističko kazneno djelo. Pružatelji usluga platforme za dijeljenje videozapisa imaju iste obveze kao pružatelji audiovizualnih usluga u pogledu oglašavanja i drugih ograničenja sadržaja, uzimajući u obzir ograničenu kontrolu koju mogu vršiti nad oglašavanjem na svojim platformama koje ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju.
2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom
Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.
Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se:
- nova definicija audiovizualne medijske usluge
- dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga
- pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom
- uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja
- obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske proširena je i na elektroničke publikacije
- uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija
- mijenja se način izračuna programske osnove
- propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja
- usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja
- izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna
- uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela
- promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti)
- pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija
- uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.
Uz navedena osnovna pitanja zakonskim prijedlogom se propisuju novčane kazne za prekršaje u slučaju nepridržavanja odredbi zakona, kao i prijelazne i završne odredbe, kojima se posebno predviđa prijelazno razdoblje u kojem svi pružatelji medijskih usluga moraju obavljanje svoje djelatnosti, te izdavanje elektroničkih publikacija uskladiti s uvjetima i standardima propisanim ovim zakonom.
3. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Donošenjem predloženoga zakona obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga uskladit će se sa Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga u pogledu promjenjivog stanja na tržištu, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe i Direktivom 206/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga. Također će se za pružatelje medijskih usluga, uz postojeće medijske usluge televizije, radija, elektroničkih publikacija, audiovizualnih medijskih usluge na zahtjev urediti i sadržaji usluge platformi za razmjenu videozapisa te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetom) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja.
III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provođenje ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.
Članak 2.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
- Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.)
- Ispravak Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.) (SL L 263, 6. 10. 2010.)
- Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303/69, 28. 11. 2018.)
- Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.)
- Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.).
Članak 3.
(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
1 . elektronički mediji : audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije
2. urednička odgovornost : primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom, odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije određeno
3. urednička odluka : odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge
4 . elektroničke publikacije : urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja (i obrazovanja)
5. audiovizualna medijska usluga : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim komunikacijama. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom
6. medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (tj. linearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa
7. medijska usluga radija : početni prijenos i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti
8. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga
9. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev : audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa
10 . medijska usluga radija na zahtjev : medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga
11. usluga platformi za razmjenu videozapisa : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoću elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanje, označavanjem i određivanjem slijeda
12. audiovizualni program : niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame
13. radijski program : urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije
14. videozapis koji je generirao korisnik: niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa
15. opći televizijski ili radijski programski kanal : kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 31. stavcima 1. – 4. ovog Zakona
16. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal: kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 70% istovrsni programi sukladno članku 31. stavku 5. ovog Zakona
17. audiovizualna komercijalna komunikacija : slika sa ili bez zvuka kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda;
18 . oglašavanje : svaki oblik oglasa emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emitiranje u svrhu samopromidžbe od strane javnog ili privatnog poduzeća ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poslovanjem, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala nabava roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze, u zamjenu za plaćanje
19. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija : predstavljanje robe, usluga, naziva, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom
20. zavaravajuće oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente
21. usporedno oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta, odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta
22. pokroviteljstvo : svaki doprinos javnih ili privatnih poduzeća ili fizičkih osoba koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga/zaštitnog znaka, ugleda, aktivnosti ili proizvodâ
23. teletrgovina : izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nabave roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje
24. plasman proizvoda: svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu
25. zaštićena usluga : medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa, ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge
26. sustav uvjetovanog pristupa : bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojom se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja
27. sredstvo uvjetovanog pristupa : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku
28. nedopušteno sredstvo : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge
29. pružatelj medijskih usluga : fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana
30. nakladnik televizije : pružatelj medijskih usluga televizijskog emitiranja
31. nakladnik radija : pružatelj medijskih usluga radijskog emitiranja
32. pružatelj elektroničke publikacije: pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njen sadržaj
33. poduzeće : fizička ili pravna osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost
34. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva
35. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva
36. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa: matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima
37. nadležno ministarstvo : ministarstvo koje je nadležno za poslove u području elektroničkih medija
38. ministar: ministar nadležnog ministarstva.
(2) Pojmovi: autor, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije.
(3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija.
(4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
(5) Odredbe ovog Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.
(6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
II. OPĆA NAČELA
Članak 4.
(1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.
(2) Nijedna odredba ovog Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.
Članak 5.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovog Zakona.
(2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovog članka.
(3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna:
– ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku
– ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku
– ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma.
(4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina.
(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.
Članak 6.
(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovom Zakonu, obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.
(3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga.
Članak 7.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 7. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.
(3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom.
(4) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište.
(5) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice.
(6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište.
(7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom.
(8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj.
(9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavka 1. do 6. ovog članka, smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako:
- upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj
- ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.
(10) Ako se prema stavku 2. do 8. ovog članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije .
(11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 8. ovoga članka, utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(12) U svrhu provedbe ovog Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovog članka.
(13) Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3., 4., 5., 6. i 7. ovog članka.
(14) Vijeće za elektroničke medije vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja.
(15) U slučaju da se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.
Članak 8.
Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.
Članak 9.
(1) Pružatelj medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa.
(2) Djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.
Članak 10.
Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji Vijeća Europe, a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.
Članak 11.
Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:
– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
– ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva
– djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima
– osobe s invaliditetom i posebnim potrebama
– ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena
– očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta
– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva
– kulturu javnog dijaloga
– razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta
– zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja
– poticanje medijske pismenosti.
Članak 12.
(1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovog Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi.
(2) Kodeksi iz stavka 1. ovog članka moraju:
- biti prihvaćeni od strane glavnih dionika
- sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve
- sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva
- predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije.
(3) U izradu kodeksa iz stavka 1. ovog članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe.
(4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće za elektroničke medije te moraju biti objavljeni na njihovoj internetskoj stranici.
(5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne dovode u pitanje nacionalne kodekse ponašanja.
III. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE
Članak 13.
Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama:
– nazivu pružatelja medijskih usluga
– adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan
– detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim
– vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na internetskim stranicama zajedno s impresumom te
– nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.
Članak 14.
(1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona.
(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Članak 15.
Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:
– objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja
– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi
– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu
– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca
– promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.
Članak 16.
(1) Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:
– događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni
– vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja
– mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje.
(2) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.
Članak 17.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava.
(2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Članak 18.
(1) Nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi.
(2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.
Članak 19.
(1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92..ovog Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom.
(2) Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka.
(3) Agencija za elektroničke medije internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka.
(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.
Članak 20.
(1) Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.
(2) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.
Članak 21.
(1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovog članka objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.
Članak 22.
(1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva.
(2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije.
(3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike.
(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:
– dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva
– uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla , nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije
– poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost
– poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša .
(5) Nije dopušten nijedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje.
(6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića.
(7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.
(8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:
– prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima
– izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost
– izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju
– iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe
– neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama .
(9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 36. stavkom 5. ovog Zakona.
(10) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti 5% glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije
(11) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.
(12) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika istima.
(13) Vijeće za elektroničke medije objavit će na svojoj internetskoj stranici pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavku 11. i 12. ovog članka.
Članak 23.
(1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:
– ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored, ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga
– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge
– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu
– programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov(e) proizvod(e) ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov prepoznatljivi znak na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga.
(2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.
(3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom poduzeća čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled tog poduzeća, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept .
(4) Vijesti i program o tekućim događajima ne smiju biti pod pokroviteljstvom.
(5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa.
(6) Odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija.
(7) Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovog članka pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.
Članak 24.
(1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu.
(2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:
– na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga
– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge
– ne smiju neprilično isticati dotični proizvod
– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja.
(3) Iznimno se odredbe stavka 2. podstavka 5. ovog članka ne primjenjuju u slučaju kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili poduzeće povezano s pružateljem medijskih usluga.
(4) U svakom slučaju audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda:
- cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili
- posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept.
(5) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima.
(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009.
Članak 25.
(1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno:
– objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka
– objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja
– na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.
(2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje.
(3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja.
(4) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.
(5) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u skladu sa stavkom 1. ne obrađuju se u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
(6) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravilnikom tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavka 2. i 3. ovog članka.
Članak 26.
(1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovog članka sadrži podatke o iznosima i izvorima:
- ostvarenim obavljanjem djelatnosti
- primljenim državnim potporama
- od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
- ostvarenim na temelju članka 39. ovog Zakona
- drugih izvora financiranja.
(3) Obrazac za dostavu izvješća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje Agencija.
(4) Agencija i pružatelji medijskih usluga objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovog članka uz poštovanje odredaba o poslovnoj tajni.
2. Audio i audiovizualne medijske usluge na zahtjev
Članak 27.
(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. ili 6. ovog Zakona i ima dopuštenje Vijeća za elektroničke medije za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev).
(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano).
(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.
(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva.
(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije.
(6) Vijeće za elektroničke medije po službenoj će dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:
– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće za elektroničke medije o prestanku obavljanja djelatnosti
– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana
– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te
– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta.
(7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu.
(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.
(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
Članak 28.
(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga.
(2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 49. stavka 2. ovog Zakona utvrdi Vijeće za elektroničke medije.
(3) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
(4) Izvješće o provedbi obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(5) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.
Članak 29.
(1) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela.
(2) Financijski doprinos iz stavka 1. ovog članka odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplate koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke.
(3) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir.
(4) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
3. Medijske usluge televizije i radija
Uvjeti za pružanje medijskih usluga televizije i radija
Članak 30.
(1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakona kojim se uređuju koncesije.
(2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovog članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete.
(3) Uvjete iz stavka 2. ovog članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.
Programska načela i obveze
Članak 31.
(1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala.
(2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovog članka mora iznositi najmanje 70% ukupnog godišnjeg vremena objavljivanja.
(3) Programska osnova iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:
– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine
– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja
– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela
– vrijeme objavljivanja.
(4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovog članka utvrđuje udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona.
(5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:
– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 70% moraju biti istovrsni programi
– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja
– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela
– udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa
– vrijeme objavljivanja.
(6) Promjena, odnosno dopuna programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora, odnosno od dana davanja dopuštenja.
(7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva.
(8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka koja se odnosi na više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz
sstavka 7. ovog članka.(9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika, odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu.
(10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
Članak 32.
(1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora.
(2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovog članka dužan je na zahtjev Vijeća za elektroničke medije bez odgode dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa.
(3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovog članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz članka 30. stavka 3. ovog Zakona.
Članak 33.
Državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.
Oglašavanje
Članak 34.
(1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava.
(2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku .
(3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja.
Članak 35.
(1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima imajući obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti i podložnosti te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima.
(2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju.
(3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor te zakonu kojim se uređuju lokalni izbori.
Članak 36.
(1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge.
(2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona.
(3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja.
(4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano.
(5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića iz stavka 4. ovog članka mora udovoljavati sljedećim pravilima:
– ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića
– ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom
– ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu
– ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema
– ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu
– ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića.
Članak 37.
(1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja.
(2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 41. stavka 2. ovog Zakona.
(3) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa.
(4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu kao i trajanje i značaj programa.
(5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije), kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta.
(6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi.
(7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta.
(8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.
(9) Odredbe ovog članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima.
Članak 38.
(1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga, dopuštene su pod uvjetima:
- da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj, odnosno fizičkoj, osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći
- da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona.
(2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovog članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.
Članak 39.
(1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija.
(2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovog članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o obavljenom oglašavanju.
Članak 40.
Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ista se dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.
Članak 41.
(1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta.
(2) Odredbe ovog Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5. 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona.
Pokroviteljstvo
Članak 42.
Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.
Vrijeme objavljivanja
Članak 43.
(1) Svi audiovizualni ili radijski programi koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano.
(2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od tog izuzeti.
(3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 6 sati radijskog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.
(4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.
(5) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(6) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(7) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.
(8) Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta.
(9) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru vremena propisanog stavkom 7. ovog članka dužan je emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije.
(10) U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore.
(11) Odredbe stavka 5. – 9. ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
Vlastita proizvodnja
Članak 44.
(1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi i audiovizualna djela, čiji je proizvođač nakladnik televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun.
(2) Ako je pri izradi audiovizualnog i/ili radijskog programa, odnosno audiovizualnog djela, sudjelovalo više nakladnika televizije i/ili radija s ulogom u vlastitu proizvodnju, svakome se ubraja dio razmjeran ulogu.
(3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se premijera i prva repriza hrvatskih audiovizualnih djela.
(4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 46. ovog Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe.
(5) Oglasi, naplatne obavijesti, najave i promocija programa, teletrgovina, panoramski prikaz uživo i programi koji se bave klađenjem, proricanjem budućnosti, davanjem savjeta gledanjem u karte, gatanjima i dugim sličnim uslugama koje nisu znanstveno utemeljene ne smatraju se audiovizualnim i/ili radijskim programima nastalim u vlastitoj proizvodnji.
(6) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila i definicije za određivanje audiovizualnih ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom.
Članak 45.
(1) U razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .
(2) U razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15 siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .
(3) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija.
(4) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno u skladu s tehničkim mogućnostima. U udio iz stavaka 1. i 2. ovog članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije.
(5) Definiranje pojmova i način označavanja emisija iz stavka 4. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.
(6) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
Članak 46.
(1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata.
(2) U udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.
(3) Ako udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata, u udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.
(4) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.
Hrvatska audiovizualna djela
Članak 47.
(1) Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu djela su izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine.
(2) Audiovizualnim djelima iz stavka 1. ovog članka smatraju se igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju, čiji je producent ili koproducent državljanin Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela, te u kojemu je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskog kapitala od većeg značenja.
(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom će propisati detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima.
Europska djela
Članak 48.
(1) Europska djela u smislu ovog Zakona jesu:
– djela koja potječu iz država članica Europske unije
– djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji te ispunjavaju uvjete propisane stavkom 3. ovog članka
– djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma.
(2) Odredbe stavka 1. podstavka 2. i 3. ovog članka odnose se samo na države u kojima audiovizualna djela koja potječu iz država članica Europske unije nisu predmet diskriminacijskih mjera.
(3) Djela iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka jesu ona koja su ostvarili pretežito autori i radnici s prebivalištem u državi ili državama iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka ako udovoljavaju jednom od sljedećih uvjeta:
– ako proizvođači tih djela imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili
– ako je pojedino djelo nastalo pod nadzorom i stvarnom kontrolom jednog ili više proizvođača koji imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili
– ako je doprinos koproducenata iz navedenih država prevladavajući u odnosu na ukupne troškove koprodukcije, a koprodukciju ne kontrolira jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan navedenih država.
(4) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovog članka, a nastala su u okviru bilateralnih koprodukcijskih ugovora sklopljenih između država članica Europske unije i trećih država, smatrat će se europskim djelima ako većinski dio ukupnih troškova proizvodnje snose koproducenti iz Europske unije, a proizvodnju ne nadzire jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan područja država članica Europske unije.
Članak 49.
(1) Nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50% njegovog godišnjeg vremena objavljivanja, od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela.
(2) U slučaju da nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovog Zakona ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovog članka, mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20%.
(3) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.
(4) U opseg udjela europskih djela ubrajaju se audiovizualna djela vlastite proizvodnje i hrvatska audiovizualna djela.
(5) Izvješće o provedbi iz stavka 1. i 2. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(6) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.
(7) Odredba stavka 1. ovog članka koja se odnosi na udio hrvatskih audiovizualnih djela primjenjuje se i na pružatelje specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.
(8) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. do 4. ovog članka svake dvije godine.
Audiovizualna djela neovisnih proizvođača
Članak 50.
(1) Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni proizvođač) pravna je ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
– registrirana je za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije
– nema vlasnički udio nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge
– u svom je poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge
– kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od 3 godine ne participira s više od 90% ukupnog ostvarenog prometa svih neovisnih proizvođača
– raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu.
(2) Neovisni je proizvođač i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država, ako europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u posljednje tri godine i uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovog članka.
(3) Neovisni proizvođač mora uložiti najmanje 5% financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje audiovizualnih djela, odnosno koprodukcije.
Članak 51.
(1) Nakladnik televizije mora osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10 % vremena/ukupnog godišnjeg programskog proračuna .
(2) Nakladnik televizije mora osigurati da udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 5 % ukupnog godišnjeg programskog proračuna/prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti pružanja medijske usluge .
(3) Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz stavka 1. ovog članka mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima.
(4) Najmanje polovica djela iz ovog članka mora biti proizvedena u posljednjih pet godina.
(5) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.
(6) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.
(7) Odredbe prethodnih stavaka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.
(8) Odredbe prethodnih stavaka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.
(9) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavaka 1. do 4. ovog članka najkasnije do 3. listopada 2021. te svake dvije godine nakon toga.
Pravo na kratku informaciju
Članak 52.
(1) Za potrebe kratkih vijesti svaki nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ima pod jednakim uvjetima pravo na pristup događajima od velikog interesa za javnost koje na osnovi isključivih prava prenose nakladnici televizije i/ili radija koji su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Ako je nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ostvario isključiva prava na događaj od velikog interesa za javnost, drugi nakladnik televizije i/ili radija osnovan u Republici Hrvatskoj može tražiti pristup navedenom događaju od tog nakladnika televizije i/ili radija. Svi nakladnici televizije i/ili radija imaju pravo na pristup događajima od značajnog interesa za javnost pod jednakim uvjetima.
(3) Vijeće za elektroničke medije osigurava pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka na način da nakladniku televizije i/ili radija dopusti slobodan odabir kratkih isječaka iz prijenosnog signala drugog nakladnika televizije i/ili radija uz označavanje najmanje njihovog izvora, osim ako to nije moguće iz praktičnih razloga. Način osiguranja pristupa prijenosnom signalu propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, uz prethodnu suglasnost Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.
(4) Nakladnik televizije i/ili radija može, prije i umjesto pristupa prijenosnom signalu u smislu stavka 3. ovog članka, ostvariti pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka i pristupom mjestu takvih događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika televizije i/ili radija koji ima isključiva prava na prijenos događaja od velikog interesa za javnost.
(5) Kratki isječci koriste se isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremensku odgodu.
(6) Kratkom informacijom prema ovom članku smatra se obavijest u trajanju od najviše minutu i pol koja se objavljuje u sklopu općih informativnih programa uključujući specijalizirane sportske kanale.
(7) Nakladnik televizije i/ili radija koji prenosi događaj od velikog interesa za javnost smije od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu tražiti samo plaćanje stvarnih troškova koji nastanu radi izvršavanja te obveze nakladnika. Predviđena naknada ne smije premašivati dodatne troškove izravno nastale omogućivanjem pristupa.
(8) Pravo na kratku informaciju mora se izvršiti na način da se ne prekida tijek događaja.
(9) Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od velikog interesa za javnost.
(10) Kada događaj od velikog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan proizvesti jednu kratku informaciju o tom događaju.
(11) Nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju mora omogućiti jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/ili radija koji događaj nije mogao snimiti te ima pravo za to tražiti naknadu razmjernog dijela stvarnih troškova te navođenje svojeg imena, odnosno imena tvrtke, na objavi.
(12) Pravo na kratku informaciju može se u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi i u pogledu pristupa događajima od velikog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.
Pravo javnosti na praćenje događaja od velike važnosti za društvo
Članak 53.
(1) Nakladnik televizije ne smije na temelju dobivenih isključivih prava emitirati događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo, na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa.
(2) Vijeće za elektroničke medije utvrđuje popis događaja iz stavka 1. ovog članka, bilo nacionalnih ili stranih, za koje smatra da su od velike važnosti za društvo te određuje trebaju li ti događaji biti u cijelosti ili djelomično dostupni za izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, u cijelosti ili djelomično odgođen prijenos.
(3) Vijeće za elektroničke medije dužno je o popisu iz stavka 2. ovog članka i drugim mjerama koje je poduzelo ili namjerava poduzimati odmah obavijestiti Europsku komisiju koja provodi postupak utvrđivanja njihove usklađenosti s pravom Europske unije i priopćivanja ostalim državama članicama Europske unije. Obavijest o utvrđenom popisu i mjerama Vijeće za elektroničke medije dostavit će i državama potpisnicama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku.
(4) Nakladnici televizije unutar nadležnosti Republike Hrvatske ne smiju koristiti isključiva prava koja su kupili nakon stupanja na snagu ovog Zakona, na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinom nacionalnom zakonodavstvu, a koje je ona odredila za cjelovit ili djelomičan izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, cjelovit ili djelomičan odgođen prijenos na televiziji slobodnog pristupa.
(5) Suprotno je ovom Zakonu ako događaj iz stavka 1. ovog članka na temelju dobivenih isključivih prava prenosi nakladnik televizije čiji audiovizualni program može pratiti manje od 60% stanovništva Republike Hrvatske ili je za praćenje tog programa potrebno dodatno plaćanje (naplatna TV), osim pristojbe propisane Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji.
Povezivanje audiovizualnih i radijskih programa u mreže
Članak 54.
(1) Nakladnici televizije i/ili radija mogu se uz prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije programski povezivati u regionalne ili nacionalne mreže, s regionalnim i širim pokrivanjem područja, pod sljedećim uvjetima:
– da povezani nakladnici televizije i/ili radija posebnim aktom imenuju odgovornog urednika zajedničkog programa koji odgovara za prenošenje audiovizualnog i/ili radijskog programa u skladu s ovim Zakonom, a akt o imenovanju dostave Vijeću za elektroničke medije 15 dana prije početka objavljivanja zajedničkog audiovizualnog i/ili radijskog programa
– da zajednički program ne iznosi više od 30% dnevnog vremena objavljivanja
– da je zajednička vlastita proizvodnja povezanih nakladnika televizije i/ili radija na hrvatskom jeziku te da dnevno iznosi najmanje 10% audiovizualnog i/ili radijskog programa koji se objavljuju putem mreže
– da povezani nakladnici televizije i/ili radija oblikuju zajedničku programsku osnovu i pisani akt o načinu izvršavanja programske osnove te oba dokumenta dostave Vijeću za elektroničke medije radi pribavljanja prethodne suglasnosti.
(2) Nacionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 60% stanovništva Republike Hrvatske. Regionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 70% stanovništva regije.
(3) Regionalna ili nacionalna mreža iz ovog članka u pogledu programskih zahtjeva i ograničenja iz ovog Zakona smatra se jedinstvenim audiovizualnim ili radijskim programom.
Neprofitni pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija
Članak 55.
(1) Neprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnos ti.
(2) Dobit od djelatnosti iz stavka 1. ovog članka neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti.
(3) Plaće radnika i naknade članovima tijela upravljanja i nadzora neprofitnih pružatelja medijskih usluga i neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija ne mogu premašiti iznos dobiven umnoškom najvećeg koeficijenta složenosti poslova za radna mjesta I. vrste i osnovice za izračun plaće sukladno zakonu kojim se uređuju plaće u javnim službama i podzakonskom propisu kojim se utvrđuju koeficijenti složenosti poslova za područje kulture.
(4) Status neprofitnog pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnog pružatelja medijskih usluga.
(5) Neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija Vijeće za elektroničke medije na njihov zahtjev upisuje u Upisnik iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona. Neprofitni pružatelj elektroničkih publikacija ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, odnosno dok se ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća za elektroničke medije.
(6) Detaljne kriterije upisa u Upisnik neprofitnog pružatelja elektroničkih publikacija u skladu s ovim Zakonom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(7) Neprofitni pružatelj medijskih usluga može objavljivati promidžbene poruke u trajanju do tri minute u jednom satu.
Članak 56.
(1) Obrazovne ustanove, studentske udruge i školske udruge s pravnom osobnošću mogu biti nakladnici audiovizualnog i/ili radijskog programa ako programe proizvode i objavljuju pretežito učenici, odnosno studenti, a namijenjeni su školskoj, odnosno studentskoj javnosti, te ako djelatnost obavljaju kao neprofitni audiovizualni i/ili radijski program.
(2) Programi nakladnika iz stavka 1. ovog članka jesu informacije svih vrsta i autorska djela kojima je svrha obavještavanje te zadovoljavanje obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba djece i mladih, studentske i šire javnosti.
(3) Status nakladnika iz stavka 1. ovog članka, u skladu s ovim Zakonom, odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri davanju, odnosno oduzimanju koncesije.
IV. ZAŠTIĆENE USLUGE
Članak 57.
(1) Zabranjeno je izrađivanje, proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u najam, zakup ili posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi za komercijalne svrhe.
(2) Zabranjeno je instaliranje, održavanje ili zamjena sredstava iz stavka 1. ovog članka za komercijalne svrhe.
(3) Zabranjene su komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstva, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava.
(4) Zabranjeno je privatno posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi.
Članak 58.
Zabranjeno je ograničavati pružanje zaštićenih usluga, ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanog pristupa.
Članak 59.
(1) Pružatelju zaštićene usluge osigurava se sudska zaštita.
(2) Pružatelj zaštićene usluge može protiv povreditelja prava ostvariti pravnu zaštitu i naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete.
Članak 60.
Nadzor nad provedbom odredbi članka 57. ovog Zakona, pored Vijeća za elektroničke medije, provode u okviru svojeg djelokruga inspektori Državnog inspektorata i inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorna agencija za mrežne djelatnosti.
V. ZAŠTITA PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Javnost vlasništva
Članak 61.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su Agenciji za elektroničke medije dostaviti podatke o pravnoj osobi i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno postale imatelji dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga, s podatkom o postotku dionica ili udjela.
(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su dostaviti Agenciji za elektroničke medije ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga tijekom prethodne godine te izvadak iz Registra stvarnih vlasnika. Isprave o stjecanju ne dostavljaju se za dionice i udjele do 1% vrijednosti kapitala.
(3) Pružatelju medijskih usluga koji ne izvrši obvezu iz stavaka 1. i 2. ovog članka uputit će pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.
(4) Svaku promjenu podataka vezanu uz vlasničku strukturu pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti u Narodnim novinama. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.
(5) Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga jesu ništetni.
Članak 62.
(1) Pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
(2) Pružatelji medijskih usluga koji imaju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti Agenciji za elektroničke medije bez odgode svaku namjeru pripajanja ili spajanja, namjeru svakog drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.
(3) Agencija za elektroničke medije na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostavit će stručno mišljenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovog članka.
(4) Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije iz stavka 1. ovog članka i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Članak 63.
(1) Agencija za elektroničke medije ocjenjuje prijavu namjere iz članka 62. stavka 2. i njezine učinke, a vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
(2) Nedopuštenim pripajanjem ili spajanjem svaki drugi oblik zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i promjena vlasništva vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija smatra se u sljedećim slučajevima:
- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom pružatelju medijske usluge iste razine ili nižim razinama s više od 25% i obrnuto
- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10% i obrnuto
- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka
- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini ima udio u drugom pružatelju medijske usluge na istom području, odnosno području više ili niže razine s više od 30% i obrnuto
- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10% i obrnuto.
(3) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na fizičke i pravne osobe koje imaju udjele u pružatelju medijske usluge.
(4) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga putem satelita, interneta, kabla i drugim dopuštenim oblicima prijenosa, pružatelje usluga na zahtjev, platformi za razmjenu videozapisa te pružatelje elektroničkih publikacija.
(5) Povezane osobe u smislu ovog Zakona utvrđuju se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.
Članak 64.
(1) U slučaju da udio u gledanosti, odnosno slušanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge dosegne prosječni godišnji udio od 45%, smatra se da taj pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu Republike Hrvatske te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
(2) Ako je pružatelj medijske usluge stekao dominantnu ulogu na tržištu, ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga, niti mu Vijeće za elektroničke medije može dati novu koncesiju, odnosno dopuštenje, niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje.
(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje načine, uvjete i sredstva za obračun dosega udjela u gledanosti i/ili slušanosti odnosno dosegu elektroničke publikacije.
Članak 65.
(1) Vijeće za elektroničke medije neće dati koncesiju najpovoljnijem ponuditelju odabranom u provedenom postupku davanja koncesije ako se utvrdi da bi davanjem koncesije došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu članka 62. stavka 2. i članka 64. stavka 2. ovog Zakona.
(2) Svaki podnositelj ponude na objavljenu obavijest o namjeri davanja koncesije dužan je uz ponudu dostaviti ovjerenu izjavu da eventualnim dobivanjem koncesije ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.
(3) Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovog dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.
Članak 66.
(1) Ako se u postupku provedenom u skladu s člankom 62. stavkom 2. ovog Zakona utvrdi da nastalim promjenama dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, naložit će se pružatelju medijske usluge da u primjerenom roku uskladi promjene na način koji nije u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.
(2) Ako pružatelj medijske usluge ne postupi u skladu s nalogom iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe ovog Zakona o prestanku važenja koncesije prije isteka roka na koji je dana, odnosno odredbe o prestanku važenja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, a odluku o oduzimanju koncesije, odnosno dopuštenja donosi Vijeće za elektroničke medije.
Članak 67.
(1) Domaća pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala ne može sudjelovati u postupku davanja koncesije sukladno ovom Zakonu.
(2) Ako se naknadno utvrdi da je jedan od osnivača nakladnika televizije i/ili radija kojemu je dana koncesija strana pravna osoba iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe članka 66. ovog Zakona.
Članak 68.
Operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa ne može biti nakladnik televizije i/ili radija te pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona.
Članak 69.
Odredbe o vlasništvu i zaštiti pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija primjenjuju se i na strane pravne i fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno stalno prebivalište, osim ako je ovim Zakonom drugačije određeno.
Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Članak 70.
(1) Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti (u daljnjem tekstu: Fond) Fond je Agencije za elektroničke medije.
(2) Izvor financijskih sredstava Fonda jesu sredstva osigurana odredbama ovog Zakona, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i iz drugih izvora.
Članak 71.
(1) Sredstvima Fonda poticat će se proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja:
a) nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini
b) neprofitnih nakladnika televizije/ili radija
c) neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona
d) pružatelja elektroničkih publikacija, izuzev elektroničke verzije novina i časopisa, te pružatelja koji imaju koncesiju za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija i dopuštenje za obavljanje djelatnosti iz članaka 27. i 92. ovog Zakona
koji su od javnog interesa i usmjereni na:
- ostvarivanje prava građana na javno informiranje
- poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine
- razvoj odgoja i obrazovanja
- razvoj znanosti
- razvoj umjetnosti
- poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika
- poticanje posebnih kulturnih projekata i manifestacija
- nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj
- poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka
- poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji
- poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti
- podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom
- povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskog rata
- razvoj i poticanje programa medijske pismenosti
- zaštitu okoliša
- promociju zdravlja i poticanje zdravstvene kulture.
(2) Sredstvima Fonda poticat će se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom projekata i sadržaja iz stavka 1. ovog članka.
(3) Kriteriji za dodjelu sredstava Fonda jesu:
- značenje projekta za ostvarivanje ciljeva iz stavaka 1. i 2. ovog članka
- kvaliteta i sadržajna inovativnost projekta
- interes za opći, odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak
- dostupnost programa i sadržaja osobama s invaliditetom
- drugi kriteriji koje utvrdi Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka, u skladu s člankom 11. ovog Zakona.
(4) Sredstva Fonda ne mogu se dodjeljivati pružateljima medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka kojima je Vijeće za elektroničke medije privremeno oduzelo koncesiju, izreklo opomenu u prethodna 24 mjeseca i/ili onima koji su u prethodna 24 mjeseca prekršajno kažnjeni na temelju pravomoćne sudske odluke zbog kršenja odredbi ovog Zakona, kao ni onima koji nemaju statut medija.
(5) Na temelju kriterija iz stavka 3. ovog članka Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje način i postupak provedbe javnog natječaja za sufinanciranje audiovizualnih i radijskih projekata i sadržaja iz sredstava Fonda, omjere raspoređivanja sredstava Fonda između pojedinih vrsta korisnika sredstava iz stavka 1. ovog članka, praćenje trošenja sredstava i ostvarenje programa i sadržaja za koje su dodijeljena. Popis korisnika sredstava, programa i sadržaja za koje su sredstva dodijeljena i izvješća o njihovu ostvarenju objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
(6) Odluku o dodjeli sredstava Fonda donosi Vijeće za elektroničke medije.
(7) Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je angažirati stručne vrednovatelje radi pomoći prilikom ocjenjivanja prijava na javni natječaj za raspodjelu sredstava Fonda. Za stručne vrednovatelje mogu se angažirati osobe iz reda javnih djelatnika koje su medijski stručnjaci i stručnjaci za audiovizualne djelatnosti, ugledni intelektualci, priznati umjetnici i ostali javni djelatnici koji su se istaknuli zalaganjem za razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, promicanje kulture, znanosti i umjetnosti, kao i zaštitu slobode medija i izražavanja. Djelokrug i način rada stručnih vrednovatelja propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka.
VI. ZAŠTITA TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TRŽIŠTU ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Članak 72.
(1) Na pružatelje medijskih usluga primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja.
(2) Na sve pojedinačne potpore i programe koji sadrže potpore iz ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim potporama.
VII. AGENCIJA ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE I VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
Agencija za elektroničke medije
Članak 73.
(1) Agencija za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Agencija) samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom.
(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Agencija se upisuje u sudski registar.
(3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.
(4) Rad Agencije je javan.
(5) Sjedište Agencije je u Zagrebu.
(6) Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Vijeće).
(7) Ravnatelj Agencije zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije.
(8) Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije.
(9) Skraćeni naziv Agencije je AEM.
Stručna služba Agencije
Članak 74.
(1) Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije.
(2) Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove:
- vodi poslovanje Agencije
- odgovoran je za rad stručne službe Agencije
- odlučuje u poslovima Agencije iz članka 83. stavka 3. ovog Zakona
- predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijska izvješća Agencije
- predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 81. ovog Zakona
- priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovog Zakona
- obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.
Vijeće za elektroničke medije
Članak 75.
(1) Vijeće upravlja Agencijom te obavlja zadaće regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Predsjednik Vijeća potpisuje odluke Vijeća.
(2) Predsjednik i članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno kao zaposlenici Agencije s punim radnim vremenom.
(3) Vijeće objavljuje godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvatskom saboru.
Članak 76.
(1) Vijeće ima sedam članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća.
(2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća.
(3) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, a ono se produžuje do imenovanja novog predsjednika i/ili člana Vijeća u slučaju da do njegova isteka novi predsjednik i/ili član Vijeća nije izabran, najdulje do šest mjeseci, te mogu biti ponovno imenovani.
(4) Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova.
(5) Članovi Vijeća mogu biti državljani Republike Hrvatske koji imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnost i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava.
(6) Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštovanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja.
(7) Članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašanju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili sindikatima.
(8) Članovi Vijeća ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore.
(9) Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.
(10) Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge niti stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom.
(11) Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuju se posebni zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interesa.
(12) Članovi Vijeća obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju osobni ugled ili ugled Agencije te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost u obnašanju svoje dužnosti niti samostalnost i neovisnost Agencije.
(13) Članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova, određenih ovim Zakonom te Statutom Agencije, postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke.
(14) Hrvatski sabor odlukom će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, u slučaju:
1. ako sam zatraži razrješenje
2. ako se utvrdi da je prigodom predlaganja za člana Vijeća Agencije iznio o sebi neistinite podatke ili je propustio iznijeti podatke o okolnostima bitnim za utvrđivanje prijedloga
3. ako svojim radom ili ponašanjem dovede u pitanje svoj ugled ili ugled Agencije, odnosno svoju samostalnost i neovisnost ili samostalnost i neovisnost Agencije
4. ako nije u mogućnosti uredno obavljati dužnost dulje od šest mjeseci neprekinuto
5. ako je zbog bolesti trajno spriječen obavljati svoju dužnost
6. ako je pravomoćno osuđen za kazneno djelo
7. ako svojim radom ili ponašanjem onemogućuje ispunjavanje ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije
8. nastupa okolnosti iz stavaka 7. – 10. ovog članka.
(15) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan Agencija mora izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.
(16) Predsjednik, zamjenik predsjednika ili član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona.
(17) Predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1. ovog članka, osim ako je razrješenje zatraženo prije isteka razdoblja od godine dana od dana imenovanja, stavka 14. podstavaka 4. i 5. ovog članka, kao i nakon isteka razdoblja na koje su imenovani, sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, imaju šest mjeseci od dana razrješenja s dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini od 50% plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti.
Nadležnost Agencije
Članak 77.
(1) U nadležnosti su Agencije sljedeći regulatorni i drugi poslovi:
1. provođenje postupka davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojim se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona
2. sklapanje ugovora o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu
3. donošenje odluke o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom
4. poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 92. ovog Zakona
5. provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
6. izricanje upozorenja i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovog Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji
7. vođenje upisnika pružatelja medijskih usluga
8. provođenje odredbi ovog Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
9. osiguravanje nadzora nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donošenje godišnjeg plana nadzora (monitoringa)
10. osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa
11. osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovog Zakona
12. provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovog Zakona
13. razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona te poduzimanje mjera sukladno ovom Zakonu
14. donošenje uputa vezanih uz provedbu ovog Zakona
15. poticanje samoregulacije i koregulacije radi provedbe ovog Zakona
16. suradnja s regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija radi provedbe ovog Zakona, napose odredbi članka 7., članka 27. stavka 3., članka 85. stavka 7., članka 90. i članka 92. stavka 3. ovog Zakona
17. podnošenje izvješća Hrvatskom saboru i drugim nadležnim tijelima, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima
18. podnošenje izvješća Europskoj komisiji, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima
19. poticanje medijske pismenosti
20. organiziranje javnih savjetovanja i stručnih skupova te provođenje istraživanja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja elektroničkih medija
21. donošenje godišnjeg programa rada Agencije te
22. obavljanje i drugih poslova propisanih ovim zakonom te Statutom Agencije.
(2) Regulatorne i druge poslove iz stavka 1. točke 1. do 18. ovog članka Agencija obavlja kao javne ovlasti.
Odlučivanje u poslovima Agencije
Članak 78.
(1) Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. točke 1. do 10. ovog Zakona.
(2) Osim poslova iz stavka 1. ovog članka Vijeće obavlja i sljedeće poslove:
1. podnosi godišnje izvješće o radu Agencije u skladu s člankom 78. ovog Zakona
2. donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 83. ovog Zakona
3. nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti
4. donosi poslovnik o svojem radu
5. obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.
(3) Ravnatelj Agencije odlučuje u drugim poslovima Agencije iz članka 77. stavaka 1. i 2. ovog Zakona koji prema stavku 1. ovog članka nisu u nadležnosti Vijeća Agencije.
(4) U poslovima iz nadležnosti Agencije postupak odlučivanja pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
(5) Stranci u postupku pred Agencijom mora se omogućiti, prije donošenja odluke, da se izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju i predloži dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke, i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana.
Godišnje izvješće o radu i godišnji program rada Agencije
Članak 79.
(1) Vijeće podnosi Hrvatskom saboru godišnje izvješće o radu Agencije koje osobito sadržava sljedeće podatke o:
1. ispunjavanju ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije
2. davanju koncesija i dopuštenja
3. javnosti pružatelja medijskih usluga
4. dodijeljenim sredstvima državnih potpora
5. nadzoru nad programom pružatelja medijskih usluga
6. upravnim i drugim sudskim postupcima
7. oglašavanju tijela državne uprave
8. financijskom izvješću i završnom računu Agencije
9. o provedbi ovog Zakona te propisa donesenih na temelju ovog Zakona.
(2) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovog članka podnosi se najkasnije do kraja lipnja za prethodnu kalendarsku godinu.
(3) Na zahtjev Hrvatskog sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće je obvezno, u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, podnijeti izvješće iz stavka 1. ovog članka i za razdoblje kraće od godine dana.
(4) Vijeće u skladu s odredbama članka 83. ovog Zakona donosi godišnji program rada Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.
(5) Godišnjim programom iz stavka 4. ovog članka osobito se utvrđuju ciljevi i zadaće Agencije u obavljanju regulatornih i drugih poslova propisanih ovim Zakonom.
Javnost rada Agencije
Članak 80.
(1) Agencija vodi i redovito obnavlja baze podataka sa svim upisnicima i očevidnicima koje vodi u svrhu obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, što osobito obuhvaća:
- popis nakladnika radija i televizije kojima je dana koncesija za obavljanje djelatnosti
- popis pružatelja medijskih usluga na zahtjev kojima je dano dopuštenje za obavljanje djelatnosti
- popis pružatelja medijskih usluga kojima je dano dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
- popis pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija
- popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.
(2) Baze podataka iz stavka 1. ovog članka moraju biti javno dostupne, bez naknade, u elektroničkom obliku na internetskim stranicama Agencije, koje je Agencija obvezna redovito održavati i obnavljati, zajedno s mogućnostima sveobuhvatnog pretraživanja podataka prema odabranim mjerilima.
(3) Agencija redovito i bez naknade objavljuje na svojim internetskim stranicama osobito sljedeće akte i podatke:
- odluke i druge upravne akte Agencije
- javne pozive i pozive za javne rasprave
- stručna mišljenja i objašnjenja o primjeni ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona
- istraživanja i analize
- Statut Agencije i provedbene propise iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona
- godišnji program rada Agencije
- godišnji financijski plan Agencije, ostvarenje tog plana i godišnja financijska izvješća Agencije
- godišnje izvješće o radu Agencije
- nepravomoćne odluke o prekršaju, uz naznaku da su odluke nepravomoćne, podneseni redoviti pravni lijekovi protiv tih odluka i ishod postupka po pravnim lijekovima
- druge podatke i obavijesti o radu i poslovanju Agencije.
(5) Provedbeni propisi iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona i Statut Agencije objavljuju se i u Narodnim novinama.
(6) Iznimno od odredaba ovog članka, neće se objaviti akti i podaci koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu zakona kojim se uređuje tajnost podataka te pravo na pristup informacijama.
Sredstva za obavljanje poslova Agencije
Članak 81.
(1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije iz članka 77. stavka 1. ovog Zakona osiguravaju se na temelju godišnjeg financijskog plana Agencije iz iznosa od 0,5% od ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji medijskih usluga obavljanjem djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev iz članka 27. ovog Zakona, djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija iz članka 30. i 92. ovog Zakona, djelatnosti pružanja usluga elektroničkih publikacija iz članka 93. ovog Zakona te djelatnosti usluga platformi za razmjenu videozapisa iz članka 94. ovog Zakona.
(2) Neutrošena sredstva iz stavka 1. ovog članka ostvarena kao rezultat poslovanja na kraju proračunske godine mogu se utrošiti za dugoročne projekte i druge projekte od velikog značenja za rad Agencije te za medijsku pismenost i medijske analize i istraživanja.
(3) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svojom imovinom, a Republika Hrvatska neograničeno odgovara za obveze Agencije.
(4) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Donošenje i izvršenje odluka Agencije
Članak 82.
(1) Vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije.
(2) Protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom.
(3) Odluke i drugi upravni akti Agencije postaju izvršni dostavom stranci. Kada je u odluci ili drugom upravnom aktu Agencije određeno da se radnja, koja je predmet izvršenja, može izvršiti u ostavljenom roku, odluka ili drugi upravni akt Agencije postaju izvršni istekom tog roka.
(4) U slučaju nepostupanja prema izvršnoj odluci ili drugom upravnom aktu Agencije iz stavka 3. ovog članka, Vijeće može izdati prekršajni nalog ili podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka.
Donošenje provedbenih propisa i općih akata
Članak 83.
(1) Propise za provedbu ovog Zakona, koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovog Zakona, donosi Vijeće.
(2) Vijeće donosi Statut Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatskog sabora.
(3) Vijeće donosi godišnji program rada Agencije.
(4) Vijeće donosi druge opće akte Agencije propisane ovim Zakonom i Statutom Agencije. Statutom Agencije može se propisati ovlast ravnatelju Agencije za donošenje određenih općih akata Agencije.
(5) Propisi iz stavka 1. ovog članka i akti Agencije iz stavka 2. ovog članka objavljuju se u skladu s odredbama članka 80. ovog Zakona, a drugi opći akti Agencije iz stavka 3. ovog članka objavljuju se na način utvrđen Statutom Agencije.
Članak 84.
Vijeće provodi pripremne radnje za davanje koncesije sukladno odredbama zakona kojim se uređuju koncesije.
Postupak davanja koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i radija
Članak 85.
(1) Vijeće objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na tehničkoj podlozi koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama.
(2) Obavijest iz stavka 1. ovog članka objavljuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju, odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa.
(3) Prilikom objavljivanja obavijesti iz stavka 1. ovog članka Vijeće određuje o kojoj se vrsti programa radi.
(4) Postupak davanja koncesije i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovog članka propisuje Vijeće pravilnikom .
(5) Kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija jesu:
– programski uvjeti sukladno ovom Zakonu, a napose količina vlastite proizvodnje, hrvatskih audiovizualnih djela, europskih audiovizualnih djela i djela neovisnih proizvođača
– vrijeme objavljivanja
– kvaliteta i raznovrsnost audiovizualnih i/ili radijskih programa
– posebni tehnički, financijski (visina sredstava i financijska jamstva) i kadrovski uvjeti
– poštivanje obveze plaćanja poreznih obveza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.
(6) Ponuda na temelju obavijesti iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obaviješću , programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija.
(7) Prije donošenja odluke o davanju koncesije Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o najpovoljnijem ponuditelju ako će se djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i radija odnositi i na druge države članice Europske unije.
(8) Odluku o davanju koncesije donosi Vijeće nakon provedenog postupka nadmetanja iz stavka 1. ovog članka i provedenog postupka utvrđivanja uvjeta za davanje koncesije .
(9) Odluka iz stavka 7. ovog članka mora sadržavati:
- naziv davatelja koncesije
- broj odluke i datum donošenja odluke
- naziv odabranog najpovoljnijeg ponuditelja
- osnovna prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara
- obvezu koncesionara da najkasnije do polovice roka na koji mu je dana koncesija započne s radom na sv im dodijeljenim radijskim frekvencijama
- vrstu i predmet koncesije
- prirodu i opseg te mjesto, odnosno područje obavljanja djelatnosti koncesije
- rok na koji se daje koncesija
- posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati odabrani najpovoljniji ponuditelj
- iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati
- rok u kojem je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan sklopiti ugovor o koncesiji s davateljem koncesije te posljedice nepoštivanja roka za potpisivanje ugovora o koncesiji
- obrazloženje razloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja
- uputu o pravnom lijeku
- potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.
(10) Odluka o davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, podnesenom ponudom te odredbama ovog Zakona, zakona kojim se uređuju koncesije i pravilnika iz stavka 4. ovog Zakona .
Članak 86.
(1) Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području.
(2) Poziv iz stavka 1. ovog članka može se objaviti pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke za vrijeme trajanja koncesije do objave poziva iz stavka 1. ovog članka, ima statut medija te podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovog Zakona.
(3) Trajanje poziva iz stavka 1. ovog članka ne može biti manje od trideset dana.
(4) Ako se na poziv iz stavka 1. ovog članka odazovu dvije ili više zainteresirane osobe, Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 85. ovog Zakona.
(5) Postupak provedbe poziva iz stavka 1. ovog članka popisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.
Članak 87.
(1) Pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe se na temelju odluke o davanju koncesije i potpisanog ugovora o koncesiji.
(2) Na temelju odluke o davanju koncesije Vijeće potpisuje s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji .
(3) Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije.
(4) Ako u roku utvrđenom u odluci iz stavka 2. ovog članka najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, svim podacima iz obavijesti o namjeri davanja koncesije, odabranom ponudom te odlukom o davanju koncesije, Vijeće će poništiti odluku o davanju koncesije, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete.
(5) Zabranjeno je prenošenje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu fizičku ili pravnu osobu.
Članak 88.
(1) Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom.
(2) Područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije.
(3) Koncesija se daje na vrijeme koje ne može biti kraće od deset ni dulje od dvadeset godina. Kriterije za utvrđivanje vremena trajanja koncesije propisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.
(4) Za koncesiju se plaća naknada. Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist državnog proračuna.
(5) Visinu i način plaćanja naknade za koncesiju propisuje Vijeće, kao i visinu i način plaćanja naknade za dokumentaciju za nadmetanje i ponudu podnesenu na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije .
(6) Koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija upisuje se u Upisnik, koji vodi Vijeće, i Registar koncesija, koji vodi ministarstvo nadležno za poslove financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom.
Članak 89.
(1) Ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 10% stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana, predmetno se neće smatrati novom koncesijom, već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora.
(2) Ako promjena parametara odašiljača iz stavka 1. ovog članka dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu, Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.
Članak 90.
(1) Vijeće će donijeti odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju koncesije ili dopuštenja pružatelju medijskih usluga ako utvrdi:
1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja
2. da nakladnik televizije i/ili radija nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom ugovorom o koncesiji ili ne poštuje tehničke uvjete iz ugovora o koncesiji dulje od mjesec dana od početka ostvarivanja koncesije, odnosno prekine ostvarivati koncesiju dulje od 48 sati
3. da pružatelj medijskih usluga i nakon treće opomene Vijeća, koje je ono izreklo u prethodnih 12 mjeseci, postupa suprotno odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona ili ugovora o koncesiji
4. da nakladnik televizije i/ili radija više ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti iz članka 27. ovog Zakona
5. da pružatelj medijskih usluga objavljuje audiovizualne ili radijske programe suprotno članku 14. i/ili 25. ovog Zakona
6. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava najmanje 50% programske osnove
7. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava utvrđenog vremena objavljivanja iz članka 43. stavaka 3. i/ili 4. i/ili 5. i/ili 6. i/ili 7. i/ili 8. i/ili 9. ovog Zakona
8. da je pružatelj medijskih usluga onemogućio drugom pružatelju medijskih usluga ostvarivanje prava na kratku informaciju u skladu s člankom 52. stavkom 3. ovog Zakona suprotno nalogu Vijeća
9. da pružatelj medijskih usluga nije platio naknadu za koncesiju više od 2 puta uzastopno ili općenito neuredno plaća naknadu za koncesiju
10. da pružatelj medijskih usluga nije ni nakon primitka opomene Vijeća, u određenom roku dostavio podatke o promjeni podataka iz članka 61. stavka 1. ovog Zakona
11. postojanje nedopuštene koncentracije utvrđene ovim Zakonom
12. da pružatelj medijskih usluga ni nakon opomene Vijeća nije u određenom roku pribavio odobrenje od ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava
13. da je pružatelj medijskih usluga prenio koncesiju na drugu osobu suprotno članku 86. stavku 5. ovog Zakona
14. da je pružatelj medijskih usluga prenio dopuštenje na drugu osobu suprotno članku 27. stavku 7. i članku 92. stavku 7. ovog Zakona
15. da pružatelj medijskih usluga unatoč odluci Vijeća o mjerama radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz druge države objavljuje audiovizualne programe iz članka 92. ovog Zakona.
(2) Koncesija prestaje u sljedećim slučajevima:
1. istekom vremena na koje je dana
2. ako se pružatelj medijskih usluga odrekne koncesije
3. prestankom pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestankom obrta
4. ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dana
5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji
6. trajnim oduzimanjem koncesije.
(3) Ugovor o koncesiji prestaje vrijediti danom dostave pružatelju medijskih usluga odluke o oduzimanju koncesije, odnosno danom prestanka koncesije.
Članak 91.
(1) Iznimno od odredbe članka 7. ovog Zakona, Vijeće može poduzeti odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država, u slučaju kada je Republika Hrvatska ovlaštena privremeno odstupiti od obveze osiguranja slobode prijama audiovizualnih medijskih usluga i ponovnog prijenosa na svojem području, ako su ispunjeni uvjeti propisani stavkom 2., 3. i 4. ovog članka.
(2) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. ovog Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje i to pod slijedećim uvjetima:
– tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka najmanje dva puta
– Republika Hrvatska pisano je obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove
– Republika Hrvatska je osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama
– konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovog stavka.
(3) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši članak 14. stavak 1. ovog Zakona ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javne sigurnosti u pitanje, uključujući zaštitu nacionalne sigurnosti i obrane i to pod slijedećim uvjetima:
- tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka barem u jednom prethodnom slučaju
- Republika Hrvatska je pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i proporcionalnim mjerama koje namjerava poduzeti ako se takvo kršenje ponovi.
(4) Vijeće za elektroničke medije obvezno je poštivati pravo na obranu pružatelja medijske usluge te mu mora dati priliku da izrazi svoj stav o navodnim kršenjima.
(5) U hitnim slučajevima, a najkasnije u roku od jednog mjeseca, Republika Hrvatska može odstupiti od uvjeta navedenih u stavku 3. podstavku 1. i 2. ovog članka te je u tim slučajevima dužna u što kraćem roku obavijestiti o poduzetim mjerama Europsku komisiju i državu članicu unutar čije se nadležnosti pružatelj medijskih usluga nalazi, navodeći razloge zbog kojih smatra da se radi o hitnom slučaju.
(6) Vijeće će odmah prekinuti primjenu mjera iz stavka 1. ovog članka ako Europska komisija utvrdi da one nisu u skladu s propisima Europske zajednice.
Postupak davanja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa
Članak 92.
(1) Vijeće daje pružatelju medijskih usluga iz članka 5. ili 6. ovog Zakona, koji nije dobio koncesiju u smislu članka 86. ovog Zakona i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev u smislu članka 27. ovog Zakona, dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa.
(2) Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos programa i uvjete iz članka 31. ovog Zakona.
(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga ako se prijenos programa iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.
(4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju i uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 30 dana od prijama urednog zahtjeva.
(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće.
(6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:
– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti
– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost na razdoblje dulje od godine dana
– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnih i radijskih programa
– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti
– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta
– ako je ostvarena nedopuštena koncentracija medija propisana ovim Zakonom.
(7) Dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnih i radijskih programa ne može se prenijeti na drugu osobu.
(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.
(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
(10) Na audio i audiovizualne usluge iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se također odredbe članaka 31. do 53. i članka 55. ovog Zakona.
VIII. ELEKTRONIČKE PUBLIKACIJE
Članak 93.
(1) Na elektroničke publikacije na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 21., 32., 33., 36. i 42. ovog Zakona.
(2) Pružatelji elektroničkih publikacija dužni su:
- sukladno članku 25. stavcima 3., 4. i 5. ovog Zakona poduzeti sve mjere kako bi zaštitili maloljetnike
- sukladno članku 14. ovog Zakona poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju
- poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na kaznena djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125. Kaznenog zakona
- sukladno članku 17. ovog Zakona poštivati autorska i srodna prava.
(3) Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici.
(4) Fizička i pravna osoba mora podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija koji vodi Vijeće.
(5) U Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija upisuju se one elektroničke publikacije koje ispunjavaju uvjete propisane zakonom kojim se uređuje područje medija te uvjete koje propiše Vijeće pravilnikom.
(6) Sadržaj prijave te sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 4. ovog članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.
IX . USLUGE PLATFORMI ZA RAZMJENU VIDEOZAPISA
Članak 94.
(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa unutar su nadležnosti Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 5. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.
(2) Ako pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa ima sjedište u jednoj od država članica Europske unije, smatrat će se da taj pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj u sljedećim slučajevima:
- ima matično društvo ili ovisno društvo s poslovnim nastanom na državnom području te države članice ili
- dio je grupe, a drugo društvo iz te grupe ima poslovni nastan na državnom području te države članice.
(3) U svrhu primjene stavka 2. ovog članka, ako matično društvo, ovisno društvo ili druga društva iz grupe imaju poslovne nastane u različitim državama članicama, smatra se da pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj njegovo matično društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj ovisno društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj poslovni nastan ima drugo društvo iz grupe.
(4) U svrhu primjene stavka 3. ovog članka, ako postoji više ovisnih društava i svako od njih ima poslovni nastan u različitim državama članicama, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od ovisnih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice. Ako postoji više drugih društava koja su dio grupe i svako od njih ima poslovni nastan u različitoj državi članici, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od tih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice.
(5) U svrhu primjene odredaba ovog Zakona na pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa za koje se smatra da imaju poslovni nastan u jednoj od država članica Europske unije, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 3. te članci 12. do 15. Direktive 2000/31/EZ.
(6) Vijeće za elektroničke medije vodi ažurirani popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, a u popisu se navodi na kojim se kriterijima, utvrđenim u stavcima 1. do 4. ovog članka, temelji njihova nadležnost.
(7) Vijeće za elektroničke medije u obvezi je dostaviti popis iz stavka 6. ovog članka te sva njegova ažuriranja.
Članak 95.
(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni su poduzeti sljedeće mjere u pogledu zaštite:
- maloljetnika od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje bi mogle naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika sukladno članku 25. ovog Zakona
- šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje sadrže poticanje na nasilje ili mržnju protiv skupine osoba ili člana neke skupine na temelju članka 14. ovog Zakona
- šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje imaju sadržaj čije širenje čine aktivnost koja je kazneno djelo, a to su javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125 Kaznenog zakona.
(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su prilikom objava audiovizualnih komercijalnih komunikacija poštivati odredbu članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona.
(3) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi videozapise koje je generirao korisnik, a koje sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije, poštovale odredbu članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona.
(4) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su obavijestiti korisnike kada programi i videozapisi koje su generirali korisnici sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije sukladno stavku 7. podstavku 3. ovog članka ili pružatelj ima saznanja o toj činjenici.
(5) Vijeće potiče uporabu koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja sukladno članku 11. ovog Zakona, u cilju učinkovite smanjenosti izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, soli ili natrija i šećera, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, a tim se kodeksima ujedno osigurava da se takvim audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića.
(6) Prilikom propisivanja mjera iz stavaka 1. i 2. ovog članka uzima se u obzir priroda sadržaja o kojem je riječ, šteta koju može prouzročiti, obilježja kategorije osoba koje treba zaštititi kao i prava i legitimne interese o kojima se radi, uključujući one pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa i korisnika koji su ih izradili ili učitali sadržaj, kao i interes šire javnosti. Mjere moraju biti izvedive i proporcionalne te se njima uzimaju u obzir opseg usluga platformi za razmjenu videozapisa i priroda usluge koja se pruža, a ne smiju dovoditi do mjera ex ante kontrola ili filtriranja sadržaja pri učitavanju, koji nisu u skladu s člankom 15. Direktive 2000/31/EZ.
(7) U svrhu provedbe stavka 1. podstavka 1. ovog članka, sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta podliježe najstrožim mjerama za kontrolu pristupa, a te mjere prema potrebi sastoje se od:
- uključivanja zahtjeva iz stavka 1. u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa i njihove primjene u tim uvjetima
- uključivanja zahtjeva iz članka 22. stavaka 1. do 8. ovog Zakona za audiovizualne komercijalne komunikacije koje pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju u uvjet usluga platformi za razmjenu videozapisa te njihove primjene u tim uvjetima
- postojanja funkcionalnosti za korisnike koji učitavaju videozapise koje su generirali korisnici da izjave sadrže li takvi videozapisi audiovizualne komercijalne komunikacije, ako to znaju ili se može razumno očekivati da znaju
- uspostave i primjene transparentnih mehanizama prilagođenih korisnicima kojima korisnici platforme za razmjenu videozapisa mogu prijaviti ili naznačiti dotičnom pružatelju usluge platforme za razmjenu videozapisa sadržaj iz stavka 1. pružen na njegovoj platformi
- uspostave i primjene sustava s pomoću kojih pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa objašnjavaju korisnicima platformi za razmjenu videozapisa koji je učinak prijavljivanja i označavanja iz podstavka 4. ovog stavka
- uspostave i primjene sustava za provjeru dobiti za korisnike usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na sadržaj kojim bi se moglo našteti psihičkom, fizičkom ili moralnom razvoju maloljetnika
- uspostave i primjene sustava jednostavnih za uporabu kojima se korisnicima platformi za razmjenu videozapisa omogućuje da ocijene sadržaj iz stavka 1. ovog članka
- osiguravanja sustava za roditeljsku kontrolu koji su pod kontrolom krajnjeg korisnika u pogledu sadržaja kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika
- uspostave i primjene transparentnih i učinkovitih procedura jednostavnih za uporabu za bavljenje pritužbama korisnika pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na provedbu mjera iz podstavaka 4. do 8. ovog stavka te za njihovo rješavanje
- predviđanja učinkovitih mjera i alata za razvoj medijske pismenosti i podizanje svijesti korisnika o tim mjerama i alatima.
(8) Osobni podaci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa u skladu sa stavkom 7. podstavcima 6. i 8. ovog članka ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što je izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
(9) Za provedbu mjera iz stavka 1. i 7. ovog članka Vijeće potiče postupanje propisano člankom 11. ovog Zakona.
(10) Vijeće uspostavlja mehanizme za ocjenu prikladnosti mjera iz stavka 7. ovog članka koje su poduzeli pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa.
IX. ZABRANA I PRESTANAK OBAVLJANJA DJELATNOSTI
Članak 96.
(1) Fizička ili pravna osoba ne smije objavljivati audiovizualne i/ili radijske programe te sadržaje elektroničkih publikacija ako ne ispunjava uvjete iz ovog Zakona.
(2) Vijeće može osobi iz stavka 1. ovog članka zabraniti obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga i djelatnosti objave sadržaja elektroničkih publikacija te pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom radi privremenog oduzimanja uređaja za rad, proizvoda i materijala koji je upotrebljavan za obavljanje djelatnosti.
X. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 97.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
1. obavlja djelatnost pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga, odnosno pružanja usluga elektroničkih publikacija, a nije kao pružatelj medijskih usluga, odnosno pružatelj elektroničkih publikacija, upisana u sudski ili drugi propisani registar te ne udovoljava drugim uvjetima iz ovog Zakona (članak 5., 6., 27., 30., 92., 93., 94)
2. programe i audiovizualne medijske usluge prenosi skraćivanjem, mijenjanjem ili s prekidima, kao i s prekrivanjem nadodanih elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga (članak 8.)
3. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem događaji nisu vjerno prikazani, a različiti pristupi i mišljenja nisu primjereno zastupljeni (članka 16. stavka 1. podstavak 1.)
4. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem vijesti istinito i korektno ne predočavaju činjenice i događaje, nisu nepristrane i profesionalno korektne te ne potiču na slobodno oblikovanje mišljenja (članak 16. stavak 1. podstavak 2.)
5. objavi audiovizualni i radijski program ili sadržaj elektroničkih publikacija u kojem mišljenja i komentari nisu lako prepoznatljivi kao takvi te nije razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje (članka 16. stavak 1. podstavak 3.)
6. ne promiče nepristranost poštujuću razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnim javnim politikama (članak 16. stavak 2.)
7. u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, kao i u slučaju velikih prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i epidemija, pružatelj medijskih usluga obvezan je na zahtjev nadležnog državnog tijela ne objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih tijela kada postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje te javni red i mir (članak 21. stavak 1.)
8. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja nije odmah prepoznatljiva kao takva (članak 22. stavak 1.)
9. objavi prikrivenu audiovizualnu komercijalnu komunikaciju (članak 22. stavak 2.)
10. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja koristi podsvjesne tehnike (članak 22. stavak 3.)
11. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja dovodi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva (članak 22. stavak 4. podstavak 1.)
11. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja uključuje ili promiče bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije (članak 22. stavak 4. podstavak 2.)
12. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost (članak 22. stavak 4. podstavak 3)
13. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša (članak 22. stavak 4. podstavak 4.)
14. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje (članak 22. stavak 5.)
15. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića, a koja je posebno usmjerena na maloljetnike i potiče na neumjerenu konzumaciju takvih pića (članak 22. stavak 6.)
16. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept (članak 22. stavak 7.)
17. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja će prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima (članak 22. stavak 8. podstavak 1.)
18. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja izravno potiče maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost (članak 22. stavak 8. podstavak 2.)
19. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja iskorištava posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe (članak 22. stavak 8. podstavak 3.)
20. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja neopravdano pokazuje maloljetnike u opasnim situacijama (članak 22. stavak 8. podstavak 4.)
21. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, a ne ispunjava propisane kriterije (članak 22. stavak 9.)
22. objavi audiovizualne medijske usluge i programe te sadržaje elektroničkih publikacija koji su pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje (članak 23. stavak 2.)
23. objavi audiovizualne medijske usluge i programe te sadržaje elektroničkih publikacija koji promiču određene lijekove ili liječenje dostupno isključivo na liječnički recept (članak 23. stavka 3.)
24. objavi vijesti i program o tekućim događanjima koji ima pokrovitelja (članak 23. stavak 4.)
25. objavi znak tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih, dokumentarnih i vjerskih programa (članak 23. stavak 5.)
26. objavi plasman proizvoda u vijestima i programima o tekućim događanjima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu (članak 24. stavak 1.)
27. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda koji na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga (članak 24. stavak 2. podstavak 1.)
28. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a koji izravno potiče na kupnju ili najam robe ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge (članak 24. stavak 2. podstavak 2.)
29. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda te neprilično ističe dotični proizvod (članak 24. stavak 2. podstavak 3.)
30. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a gledatelj nije jasno obavješten o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/li odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje (članak 24. stavak 2. podstavak 4.)
31. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje (članak 24. stavak 4. podstavak 1.)
32. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept (članak 24. stavak 4. podstavak 2.)
33. ne dostavi izvješće o načinu financiranja do 15. svibnja tekuće godine (članak 26. stavak 1.)
34. obavlja djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev bez dopuštenja (članak 27. stavak 1.)
35. prenese dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev na drugu osobu (članak 27. stavak 7.)
36. ne postigne opseg udjela europskih audiovizualnih djela (članka 28. stavka 1.)
37. ne dostavi izvješće o udjelima europskih audiovizualnih djela najkasnije do 31. siječnja (članak 28. stavak 4.)
38. promjeni programsku osnovu za više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija bez suglasnosti Vijeća (članak 31. stavak 8.)
39. objavi oglašavanje i teletrgovinu koji nisu lako prepoznatljivi i ne razlikuju se od uredničkog sadržaja (članak 34. stavak 1.)
40. objavi pojedinačni kratki televizijski oglas i kratki oglas za teletrgovinu (članak 34. stavak 2.)
41. obavi usporedno oglašavanje suprotno pretpostavkama propisanim zakonom kojim se uređuju pitanja nedopuštenog oglašavanja (članak 34. stavak 3.)
42. u oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koji koristi maloljetnike objavi ono što bi moglo nauditi njihovim interesima te prouzroči moralnu ili fizičku štetu maloljetnicima (članak 35. stavak 1.)
43. objavi oglas u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način s obzirom na spol ili spolno uvjerenje (članak 35. stavak 2.)
44. objavi oglas političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača mimo vremena izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 35. stavak 3.)
45. objavi oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge (članak 36. stavak 1.)
46. oglašava lijekove, medicinske proizvode i liječenje koje ne odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona (članak 36. stavak 2.)
47. objavi teletrgovinu lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja (članak 36. stavak 3.)
48. oglašava i objavi teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano (članak 36. stavak 4.)
49. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje je usmjereno na maloljetnike ili prikazuje maloljetnike koji konzumiraju takva pića (članak 36. stavak 5. podstavak 1.
50. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje povezuje konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom (članak 36. stavak 5. podstavak 2.)
51. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje ostvaruje dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu (članak 36. stavak 5. podstavak 3.)
52. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića s tvrdnjom da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema (članak 36. stavak 5. podstavak 4.)
53. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje potiče neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazuje apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu (članak 36. stavak 5. podstavak 5.)
54. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića i stavlja naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića (članak 36. stavak 5. podstavak 6.)
55. emitira kratke televizijske oglase i kratke oglase za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati te u razdoblju od 18 i 24 sata u trajanju većem od 20% tog razdoblja (članak 37. stavak 1.)
56. umetne oglašavanje i teletrgovinu između programa i pri tome ošteti integritet programa i prava nositelja prava (članak 37. stavak 4.)
57. emitira oglašavanje i/ili teletrgovinu više od jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta priliko prijenosa filmova snimljenih za televiziju, kinematografskih djela i vijesti (članak 37. stavak 5.
58. emitira oglašavanje i teletrgovnu u prijenosu vjerskih službi (članak 37. stavak 6.)
59. emitira kratke televizijske oglase u programu za djecu koji su kraći od 30 minuta ili prekine oglašavanjem program za djecu više od jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta (članak 37. stavak 7.)
60. emitira teletrgovinu tijekom cijelog trajanja programa za djecu ili 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa (članak 37. stavak 8.)
61. emitira izloge namijenjene teletrgovini u trajanju kraćem od 15 minuta (članak 41. stavak 1.)
62. obavlja oglašavanje ili teletrgovinu putem programa koji su isključivo posvećeni teletrgovini ili samopromidžbi (članak 41. stavak 2.)
63. objavi programe pod pokroviteljstvom političke stranke, nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicija mimo izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 42.)
64. ne izvrši obvezu objavljivanja programa od najmanje 12 sati ili 6 sati radijskog programa dnevno (članak 43. stavak 3.)
65. ne izvrši obvezu objavljivanja programa od najmanje 6 sati ili 3 sata audiovizualnog programa dnevno (članak 43. stavak 4.)
66. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 5.)
67. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 6.)
68. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 6% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 43. stavak 7.)
69. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja informativnog programa u trajanju od najmanje 30 minuta (članak 43. stavak 8.)
70. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja jedne informativne emisije u trajanju od najmanje 15 minuta (članak 43. stavak 9.)
71. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna i od 15. prosinca do 15. siječnja (članak 45. stavak 1.)
72. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 15. rujna do 15 prosinca i od 15. siječnja do 15. lipnja (članak 45. stavak 2.)
73. ne izvrši obvezu o propisanom udjelu vlastite proizvodnje od najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija (članak 45. stavak 3.)
74. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu hrvatske glazbe (članak 46. stavak 1.)
75. ne postigne opseg udjela europskih djela od 50% godišnjeg vremena objavljivanja, a od čega su polovina hrvatska audiovizualna djela (članak 49. stavak 1.)
76. ne postigne najmanji početni udio europskih djela od 20% (članak 49. stavak 2.)
77. ne dostavi Vijeću izvješće o godišnjem udjelu europskih djela do 31. siječnja (članak 49. stavak 5.)
78. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu objavljivanja (članak 51. stavak 1.)
79. ne postigne udio djela hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu objavljivanja (članak 51. stavak 2.)
80. ne poveća udio djela europskih djela neovisnih proizvođača (članak 51. stavak 3.)
81. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača proizvedenih u posljednjih pet godina (članak 51. stavak 4.)
82. ne dostavi Vijeću izvješće i dokaze o udjelu europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu emitiranja (članak 51. stavak 5.)
83. ako kratke isječke o događajima od velikog interesa za javnost ne koristi isključivo za programe općih vijesti ili ako ih u audiovizualnim medijskih uslugama na zahtjev koristi isti pružatelj medijske usluge bez vremenske odgode (članak 52. stavak 5.)
84. kao naknadu za prijenos događaja od velikog interesa za javnost od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu traži plaćanje ne samo stvarno nastalih troškova (članak 52. stavak 7.)
85. se pravo na kratku informaciju izvrši na način da prekida tijek događaja (članak 52. stavak 8.)
86 nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju ne omogući jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/li radija koji događaj nije mogao snimiti (članak 52. stavak 11.)
87. na temelju dobivenih isključivih prava emitira događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa (članak 53. stavak 1.)
88. koristi isključiva prava koja su kupili na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinom nacionalnom zakonodavstvu (članak 53. stavak 4.)
89. se poveže u audovizualnu i/ili radijsku programsku mrežu bez prethodne suglasnosti Vijeća za elektroničke medije i ne ispunjava uvjete (članak 54. stavak 1.)
90. je povezana u nacionalnu mrežu programa odnosno regionalnu mrežu audiovizualnog ili radijskog programa, a program nije dostupan za više od 60% odnosno 70% stanovništva (članak 54. stavak 2.)
91. objavi promidžbene poruke u trajanju duljem od tri minute u jednom satu (članak 55. stavak 7.)
92. ne izvrši obvezu dostave podataka o imateljima dionica i udjela nakon upozorenja Vijeća (članak 61. stavak 1.)
93. ne dostavi ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga (članak 61. stavak 2.)
94. ne objavi u Narodnim novinama svaku promjenu podataka vezanu za vlasničku strukturu (članak 61. stavak 4.)
95. ne izvrši obvezu prijave namjere pripajanja ili spajanja, namjeru svakog drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva (članak 62. stavka 2.)
96. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom pružatelju medijske usluge iste razine ili nižim razinama s više od 25% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 1.)
97. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 2.)
98. ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka (članak 63. stavak 2. podstavak 3.)
99. ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini ima udio u drugom pružatelju medijske usluge na istom području, odnosno području više ili niže razine s više od 30% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 4.)
100. ima koncesiju ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10% i obrnuto (članak 63. stavak 2. podstavak 5.)
101. prenese koncesiju za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu pravnu osobu (članak 87. stavak 5.)
102. obavlja satelitski, internetski, kabelski ili drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa bez dopuštenja (članak 92. stavak 1.)
103. prenese dopuštenje na drugu osobu (članak 92. stavak 7.)
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini fizička osoba obrtnika, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.
(4) Ako prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovog članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
Članak 98.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
1. objavi audiovizualni ili radijski program koji sadrži nagradna natjecanja ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja i ne provodi ih pravedno uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi (članak 18. stavak 1.)
2. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje utječu na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijske uslugu u pogledu sadržaja u slučaju televizijskog emitiranja ili na njihov raspored (članak 23. stavak 1. podstavak 1.)
3. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje izravno potiču na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i uslugu (članak 23. stavak 1. podstavak 2.)
4. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom kojim gledatelji nisu jasno obaviješteni o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu (članak 23. stavak 1. podstavak 3.)
5. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koje nisu jasno označeni kao takvi na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga (članak 23. stavak 1. podstavak 4.)
6. jasno ne označi reprizu radijske ili televizijske emisije u skladu s tehničkim mogućnostima (članku 45. stavku 4.)
7. dobit od djelatnosti ne koristi samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti (članak 55. stavak 2.)
8. sudjeluje u postupku davanja koncesije, a d omaća je pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala (članak 67. stavak 1.)
9. ne izvrši obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik pružatelja usluge elektroničkih publikacija (članka 93. stavka 4.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.
(4) Ako prekršaj iz stavka 1. točke 5. ovog članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.
(5) Predmeti koji su nastali počinjenjem prekršaja iz stavka 1. točke 5. ovog članka oduzet će se i uništiti, a predmeti koji su bili namijenjeni ili korišteni za počinjenje prekršaja iz stavka 1. točke 5. ovog članka oduzet će se.
(6) Pravnoj osobi, fizičkoj osobi te fizičkoj osobi obrtniku i osobi koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, koja prekršaje iz stavka 1. točke 5. ovog članka počini u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti sukladno zakonu kojim su uređeni prekršaji.
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 99.
(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovog Zakona.
(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su započeli obavljati djelatnost prije stupanja na snagu ovog Zakona dužni su u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona dostaviti Vijeću za elektroničke medije dokaz o obavljanju djelatnosti.
(3) Ako pružatelji medijskih usluga prilikom usklađivanja svojeg rada s člankom 30. ovog Zakona utvrdi da dolazi do promjene vrste programske osnove, dužan je podnijeti Vijeću zahtjev za odobrenje promjene i sklapanje dodatka ugovora.
Članak 100.
Postupci započeti prema odredbama Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13 ) do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.
Članak 101.
Članovi Vijeća za elektroničke medije, predsjednik Vijeća i ravnatelj Agencije za elektroničke medije nastavljaju s radom i nakon stupanja na snagu ovog Zakona, do isteka vremena na koje su imenovani.
Članak 102.
Obvezuje se Agencija za elektroničke medije da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladi Statut Agencije s njegovim odredbama i podnese ga Hrvatskom saboru na potvrđivanje.
Članak 103.
(1) Vijeće za elektroničke medije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet će propise na temelju ovlasti utvrđenih ovim Zakonom.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovog članka primjenjivat će se:
- Pravilnik o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija („Narodne novine“, broj 150/13 i 2/17)
- Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača („Narodne novine“, broj 77/15)
- Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih djela („Narodne novine“, broj 77/15)
- Pravila o ustupanju neiskorištenih isključivih prava („Narodne novine“, broj 47/15)
- Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 28/15)
- Pravilnik o detaljnim mjerilima za određivanje audiovizualnih i/ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom („Narodne novine“, broj 132/14)
- Pravilnik o minimalnim uvjetima za obavljanje audio i audiovizualnih medijskih usluga i vođenju očevidnika („Narodne novine“, broj 83/14)
-Pravilnik o Upisniku pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/ili radijskog programa (NN 134/13, 79/14, 23/17)- Pravilnik o sadržaju i postupku obavijesti o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija („Narodne novine“, broj 131/13)
- Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknada („Narodne novine“, broj 93/13)
- Pravila za ostvarivanje prava na ispravak u programima pružatelja audio i audiovizualnih medijskih usluga („Narodne novine“, broj 46/10)
- Pravilnik o hrvatskim audiovizualnim djelima („Narodne novine“, broj 43/10)
- Popis značajnih događaja („Narodne novine“, broj 47/08).
Članak 104.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o elektroničkim medijima ( „Narodne novine“ , broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13 ).
Članak 105.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.
OBRAZLOŽENJE
Glava I. Opće odredbe (članci 1. do 3.)
Općim odredbama određen je sadržaj Zakona, navedeni su akti Europske unije s kojima je usklađen tekst Zakona te su definirani pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u tekstu Zakona.
Glava II. Opća načela (članci 4. do 12.)
Člankom 4. jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija te da se nijedna odredba Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.
Članak 5. propisuje da su pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama Zakona te su propisani izuzeci za uporabu hrvatskog jezika. Također je propisano da hrvatski jezik nije obvezan u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te iznimka da pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.
Članak 6. propisuje da djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu obavljati pružatelj upisan u sudski ili drugi propisani registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj. Kao iznimka propisano je da pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.
Članak 7. propisuje da je pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar su nadležnosti Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području odnosno ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim člankom. Također članak propisuje da k ada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom. Detaljno su propisani i drugi uvjeti kada pružatelj medijske usluge ima nastan u pojedinoj državi, a vezani za program, udio radne snage te uredničku odgovornost. Propisano je i da je jedan od elemenata za utvrđivanje nadležnosti i upotreba satelitske uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj ili ako pružatelj medijske usluge ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj. Ako se ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije . Ako se utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik, a u svrhu provedbe Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga. Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti te vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući i sva njegova ažuriranja. Propisana je i mogućnost da u slučaju ako se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.
Člankom 8. propisano je da p rograme i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.
Člankom 9. propisuje se da p ružatelj medijskih usluga samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa te da djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.
Članak 10. osigurava se sloboda prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država uz mogućnost ograničenja u propisanim slučajevima.
Člankom 11. utvrđeno je da je djelatnost objavljivanja programa od interesa za Republiku Hrvatsku radi postizanja ciljeva i vrijednosti koji su važni za državu: kao što su ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, zaštitu hrvatskog jezika, očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta, zaštita djece i mladeži, osoba s invaliditetom i posebnim potrebama, poticanje kulturnog stvaralaštva, razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i športa, zaštita prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, te poticanje medijske pismenosti.
Člankom 12. određuje se da se pojedina pitanja pod propisanim uvjetima mogu u skladu sa odredbama ovog Zakonu urediti koregulacijom ili samoregulacijom radi ujednačavanja njihove primjene u praksi. Navedeno uređenje mora biti općenito prihvaćeno od glavnih interesnih skupina u Republici Hrvatskoj, odobreno od strane Vijeća za elektroničke medije, te osiguravati učinkovitu provedbu njegovih odredbi.
Glava III. Audio i audiovizualne medijske usluge (članci 13. do 57.)
Člankom 13. propisano je da su pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama: nazivu pružatelja medijskih usluga; adresi na kojoj je pružatelj medijskih usluga osnovan ili ima sjedište; detaljnim podacima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućava brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njime; vlasničkoj strukturi, te nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.
Člankom 14. propisuje se da su zabranjene audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma te da je zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.
Članak 15. propisuje da audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju osobito: objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštivanju tuđih mišljenja i uvjerenja, pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi, promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu, promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca, promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.
Člankom 16. propisuje se da audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti kriterijima: događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni, vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja, mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje. Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.
Člankom 17. propisuje se da pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava, a da su u proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštivati autorska prava i srodna prava te je dužan pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
Članak 18. propisuje da nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu, pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravično uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi te da uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju citirane sadržaje uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Člankom 19. propisano je da su nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članka 27. i 92. Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom. Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom. Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka. Agencija za elektroničke medije online je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.
Člankom 20. propisano je da Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti te da je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.
Člankom 21. propisano je da je r adi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave te da su dužni istu objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.
Članak 22. uređena je a udiovizualna komercijalna komunikacija sukladno odredbama Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća o audiovizualnim medijskim uslugama. Posebno je propisano kakva audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti, primjerice dovoditi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva, uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju, prouzročiti moralnu ili fizičku štetu maloljetnicima, nerazborito prikazivati maloljetnike u opasnim situacijama i dr. Određeno je također da su pružatelji medijskih usluga dužni utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s negativnim prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.
Člankom 23. propisani su uvjeti koje audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati, sukladno odredbama Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća o audiovizualnim medijskim uslugama . Posebno je propisano da audiovizualne medijske usluge ili programe ne smiju biti pod pokroviteljstvom pravne ili fizičke osobe čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda. Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom pravne ili fizičke osobe čija djelatnost uključuje proizvodnju ili prodaju medicinskih proizvoda i pružanje zdravstvenih usluga, može se promicati ime ili imidž pravne ili fizičke osobe sponzora, ali se ne mogu promicati posebni medicinski proizvodi ili zdravstvene usluge dostupne samo na recept. Vijesti i informativni program ne smiju biti pod pokroviteljstvom. Zabranjuje se prikazivanje znaka tvrtke tijekom dječjih programa i vjerskih programa. Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Članak 24. propisuje da plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu te uvjeti koje moraju ispunjavati audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda. Izričito je zabranjeno u audiovizualne programe uključivati plasman sljedećih proizvoda: cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o postajanju plasmana proizvoda u programima, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Članak 25. propisuje da u audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno: objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja, na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga. Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje, te se iste ne smiju objavljivati osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. U slučaju emitiranja programa u nekodiranom obliku pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Nadalje je propisano da nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života, o sobni podatke maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga ne smiju obrađivati u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Članak 26. propisuje da su pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja. Izvješće sadrži podatke o iznosima i izvorima: ostvarenim obavljanjem djelatnosti, primljenim državnim potporama, od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ostvarenim temeljem članka 39. Zakona te drugih izvora financiranja. Agencija i pružatelji medijskih usluga objaviti će na svojim mrežnim stranicama izvješće.
Članak 27. propisuje se tko može obavljati djelatnost objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, pa se navodi da ih može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. i 6. ovog Zakona te ima dopuštenje Vijeća za obavljanje ove djelatnosti. Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano). Na temelju odluke o davanju dopuštenja pružatelj medijske usluge na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije. Propisani su i uvjeti pod kojim dopuštenje prestaje važiti, te da se dopuštenje ne može prenijeti na drugu osobu.
Članak 28. propisuje da pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima koje će propisati pravilnikom Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) . Obveza se ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeće za elektroničke medije izvješće najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće, a Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.
Članak 29. propisuje da pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji ciljaju publiku u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela. Financijski doprinos odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplate koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o ostvarenim prihodima od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća ovjerenih od strane neovisnih revizorskih tvrtki. Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji ciljaju publiku u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir. Obveza se ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.
Člankom 30. propisani su uvjeti za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija, kojima su osim općih i programskih uvjeta obuhvaćeni i posebni tehnički, prostorni, financijski i kadrovski standardi za obavljanje ove djelatnosti. Propisano je da ove uvjete detaljno uređuje posebnim pravilnikom Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Člankom 31. uređena je programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala, koja mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje vrsta programa, kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja, kao i opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela, te vrijeme objavljivanja. Također je uređena programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala koja mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje vrsta programa, od kojih preko 70% moraju biti istovrsni programi, kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja, omjer djela europske audiovizualne proizvodnje i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa, te vrijeme objavljivanja. Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija temeljem koje je dodijeljena koncesija i njezine izmjene je javna i objavljuje se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.
Članak 32. propisuje da u svrhu omogućavanja kontrole poštivanja navedenih programskih načela i obveza, nakladnik televizije i/ili radija dužan je voditi elektronički očevidnik o objavljenom programu i čuvati snimke programa najmanje 90 dana. Način vođenja očevidnika i kvalitetu snimke propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Članak 33. propisuje da državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.
Člancima 34. do 37. uređeni su uvjeti pod kojima nakladnik televizije i/ili radija može obavljati oglašavanje i teletrgovinu. Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz Zakona o nedopuštenom oglašavanju. U oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koje koriste maloljetnike, ne smije se emitirati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima. Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju. Također nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, izuzev za vrijeme izborne promidžbe. Predviđene su zabrane oglašavanja i teletrgovine oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te opojne droge. Oglašavanje lijekova i medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim Zakonom o lijekovima i Zakonom o medicinskim proizvodima, kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih Zakona Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i zdravstvenih usluga. Određuje se da nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića te se navode uvjeti pod kojima je ono dozvoljeno. Također se navodi da nije dopušteno zavaravajuće oglašavanje i teletrgovina, za koje odgovaraju naručitelj i nakladnik. Propisano je također vrijeme trajanja spotova za televizijsko oglašavanje i spotova za teletrgovinu, te uvjeti pod kojima se mogu umetati oglašavanje i teletrgovina između i tijekom trajanja programa, kao i zabrana umetanja oglašavanja i teletrgovine u prijenos vjerskih službi. Programi za djecu, ako su kraći od 30 minuta, neće se prekidati promidžbenim spotovima i/ili spotovima za teletrgovinu, a zabranjeno je u ove programe teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.
Člankom 38. propisano je da poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije, te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga dopuštene su pod uvjetom: da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj odnosno fizičkoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći te da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona. Emitiranje ovih poruka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.
Člankom 39. propisano je da su tijela državne uprave i pravne osobe u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske dužni 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija. Ovom odredbom osigurava se obaviještenost građana na regionalnoj (županijskoj) odnosno lokalnoj (gradskoj/općinskoj razini) o uslugama i aktivnostima državnih tijela i pravnih osoba u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, pri čemu se utvrđuje obveza da se o obavljenom oglašavanju do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijesti Vijeće za elektroničke medije.
Člankom 40. propisuje se da ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje financiranje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.
Člankom 41. propisuje se da izlozi koji su namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi pomoću vizualnih i zvučnih sredstava te da moraju trajati bez prekida najmanje 15 minuta. Isti članak određuje da se odredbe ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5., 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona, koje se ne primjenjuju na navedene specijalizirane televizijske programske kanale.
Članak 42. izričito je propisana zabrana pokroviteljstva političkih stranaka, nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave) izabranih s liste grupe birača i koalicije audiovizualnog ili radijskog programa osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.
Člankom 43. određuje se da svi audiovizualni ili radijski programi objavljeni putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano, te da godišnje vrijeme objavljivanja obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od toga izuzeti. Nadalje, određuje se u kojem je trajanju nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba dužan objavljivati dnevni program, te se određuje da je isti obvezan objaviti najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije najmanje 6 sati radijskog programa dnevno osim ako ugovorom o koncesiji nije drukčije utvrđeno. Za nakladnika televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba propisana je obveza objavljivanja najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnika televizije na nižoj razini od razine županije najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno. Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije, nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije, nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnoga tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije. Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta pri čemu je nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru propisanog vremena dužan emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije. U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore. Za nakladnike radija i televizije postoji mogućnost da ugovorima o koncesiji utvrde trajanje objavljivanja programa u vremenu duljem od propisanog.
Člankom 44. definirano je što se smatra vlastitom proizvodnjom te se određuje da se istom smatraju audiovizualni i/ili radijski programi koji su izvorno proizvedeni od nakladnika televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun, a uključuju informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te druge izvorno proizvedene audiovizualne i/ili radijske programe. Vlastitom proizvodnjom smatra se i premijerna prva reprizna izvedba hrvatskih audiovizualnih djela i objavljivanje hrvatske glazbe u radijskom programu, pri čemu se ne smatraju vlastitim programima oglasi, radijska i televizijska prodaja te naplatne obavijesti. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Člankom 45. utvrđen je udio vlastite proizvodnje koji mora iznositi u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakoga audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata, a u razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15. siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakoga audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata. Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakoga radijskog programa nakladnika radija. Određeno je da repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno za cijelo vrijeme trajanja emisije sukladno tehničkim mogućnostima, kao i da se u udio vlastite proizvodnje može ubrojiti samo prva repriza emisije. Definiranje pojmova i način označavanja repriza emisija pobliže pravilnikom uređuje Vijeće za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) . Predviđeno je i isključenje primjene ovog članka u odnosu na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.
Člankom 46. utvrđeno je da h rvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, a od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata, a u udio vlastite proizvodnje može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba. Propisano je i u slučajevima u kojima udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, a od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata te da se u udio vlastite proizvodnje može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba. Predviđeno je i isključenje primjene ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.
Člankom 47. definiraju se hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu su djela izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine. Hrvatskim audiovizualnim djela smatraju se igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi, te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju, čiji je producent ili koproducent državljanin Republike Hrvatske, odnosno, pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela te u kojemu je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskoga kapitala od većeg značenja. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Člankom 48. definirano je što se smatra europskim djelima, te se utvrđuje da se istima smatraju djela koja potječu iz država članica Europske unije, djela koja potječu iz drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji kao i djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma, pod uvjetom da u državama nečlanicama Europske unije nisu primijenjene diskriminacijske mjere prema audiovizualnim djelima iz država članica Europske unije. Određena su i druga svojstva ovih djela sukladno Direktivi 2010/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća EU o audiovizualnim medijskim uslugama.
Člankom 49. propisano je da nakladnik televizije mora postići da europska djela čine većinski udio njegovog objavljenog programa na godišnjoj razini, a od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela. U slučaju da nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovog Zakona ne postigne propisani udio europskih djela u ukupno ostvarenom programu, svake naredne godine mora povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima utvrđenima pravilnikom Vijeća za elektroničke medije, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) . U objavljeni program na godišnjoj razini ne uračunava se vrijeme namijenjeno vijestima, športskim događajima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini. Izričito je određeno da se u opseg udjela europskih djela ubrajaju vlastita i hrvatska audiovizualna djela i da se ovaj članak ne primjenjuje na nakladnika televizije na lokalnoj razini. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi ovog članka.
Članak 50. propisuje da je n eovisni proizvođač audiovizualnih djela je pravna ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: da je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije, da nema vlasnički udio nakladnika televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge, da je u svom poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge, kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od 3 godine ne participira s više od 90% ukupnog ostvarenog prometa svih neovisnih proizvođača te da raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu. Nadalje neovisni proizvođač je i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država pod uvjetom da europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u zadnje tri godine i da ispunjava druge prethodno navedene pretpostavke uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovog članka ali su izričito iz tog statusa isključene pravne ili fizičke osobe čiji prosječni udio financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje odnosno koprodukcije ne prelazi 5%.
Člankom 51. p ropisano je da je nakladnik televizije obvezan osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10% vremena, a od čega najmanje 50% moraju biti zastupljena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača. Ukoliko se pak taj opseg ne ostvari, nakladnik mora svake godine povećavati udio tih djela prema pravilniku Vijeća za elektroničke medije, s time da je najmanje polovica djela proizvedena u posljednjih pet godina, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) . U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, športskim događajima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini. Izviješće i dokaze o provedbi obveze nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeće za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće. O dredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu, a na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala u djelu programa koji ne pripada specijaliziranome programu. Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provođenju odredaba ovog članka.
Člankom 52. o sigurava se pravo svakom nakladniku televizije i/ili radija osnovanom u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj na pristup značajnim događajima koje prenose na temelju isključivih prava domaći nakladnici. Pristup značajnim događajima osigurava se slobodnim odabirom kratkih isječaka iz prijenosnog signala nakladnika. Međutim prije i umjesto ove mogućnosti, pristup značajnim događajima može se ostvariti pristupom na mjesto značajnog događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika. Kratki isječci se koriste isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremenski odmak. Kratkom informacijom smatra se obavijest u trajanju najviše minutu i pol. Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od značajnog interesa za javnost. Kada pak događaj od značajnog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan objaviti jednu kratku informaciju o tom događaju. Nakladnik koji prenosi za javnost značajni događaj smije od drugog nakladnika tražiti samo plaćanje stvarnih troškova. Ako se u postupku koregulacije tako uredi, postoji mogućnost da se pravo na kratku informaciju ostvari i u odnosu na događaje od značajnog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.
Člankom 53. određeno je da nakladnik televizije na temelju dobivenih isključivih prava ne smije emitirati događaje za koje se smatra da su od značajne važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja tih događaja. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom utvrđuje značajne događaje i potrebu njihova potpunog, djelomičnog ili odgođenog emitiranja. Također, domaći nakladnici ne smiju znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskratiti mogućnost praćenja događaja koji su od značajne važnosti za društvo. Određeno je da televizijski program iz ovog članka mora biti dostupan za najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske bez dodatnog plaćanja.
Člankom 54. utvrđuju se pretpostavke povezivanja nakladnika u regionalne ili nacionalne mreže, kao što su imenovanje odgovornog urednika, određeno trajanje dnevnog programa vlastite proizvodnje, zajednička programska osnova, proizvodnja programa na hrvatskom jeziku i sl. Nacionalna mreža programa mora biti dostupna za više od 70% stanovništva regije.
Člankom 55. utvrđeno je da n eprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnosti. Nadalje, propisane su i pretpostavke pod kojima može poslovati neprofitna televizija ili radio, koje se odnose na plaće, 3 minute promidžbe u jednom satu i dr. Status neprofitnoga pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnoga pružatelja medijskih usluga. Neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija Vijeće za elektroničke medije na njihov zahtjev upisuje u Upisnik te se ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, odnosno ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća za elektroničke medije.
Člankom 56. određeno je da obrazovne ustanove, studentske i školske udruge mogu biti nakladnici ako programe uređuju pretežito učenici ili studenti, a programi su namijenjeni toj populaciji.
Glava IV. Zaštićene usluge (članci 57. do 60.)
Člankom 57. zabranjene su sve radnje te posjedovanje nedopuštenih sredstava kojima se omogućuje pristup zaštićenoj usluzi. Zabranjene su i komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstava, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava. Ovim člankom zaštićuju se pružatelji onih medijskih usluga kojima je pristup moguć tek po posebnoj pravnoj osnovi, koja uključuje plaćanje posebne naknade za pristup programu i posjedovanje odgovarajućih tehničkih sredstava (kodirani programi, naplatna TV). Ova odredba je u skladu sa člankom 4. Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup.
Člankom 58. propisano je da nije dopušteno ograničavati pružanje zaštićenih usluga, ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanoga pristupa.
Člankom 59. jamči se pružatelju zaštićene usluge odgovarajuća sudska zaštita i pravo na naknadu štete nastale zbog nedopuštenog pristupa zaštićenim uslugama.
Člankom 60. propisuje se tko provodi odredbe odredbi članka 57. ovog Zakona.
Glava V. Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija (članci 61. do 71.)
Članak 61. nameće se obveza pružateljima medijskih usluga da do 31. siječnja svake kalendarske godine Vijeću za elektroničke medije dostave propisane podatke vezane uz vlasničku strukturu i poslovanje pružatelja medijskih usluga. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno. Za slučaj neizvršenja propisane obveze, nakladniku se upućuje pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze. Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga su ništetni.
Članak 62. propisuje da pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Pružatelji medijskih usluga koji imaju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti Agenciji za elektroničke medije bez odgode svaku namjeru pripajanja ili spajanja, namjeru svakoga drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Agencija za elektroničke medije dužna je na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostaviti stručno mišljenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovog članka. Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Članak 63. uređeno je ograničenje vezano za zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te je propisano da se odredbe jedna primjenjuju za sve pružatelje medijskih usluga i elektroničkih publikacija, a povezane osobe utvrđuju se u sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.
Članak 64. propisuje da u slučaju da udio u gledanosti odnosno slušanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge dosegne prosječni godišnji udio od 45% smatra se da taj pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu Republike Hrvatske te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te ako je pružatelj medijske usluge stekao dominantnu ulogu na tržištu ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga, niti mu Vijeće za elektroničke medije može dati novu koncesiju, odnosno dopuštenje niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje. Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje načine, uvjete i sredstva za obračun dosega udjela u gledanosti odnosno slušanost te posjećenosti i dosegu elektroničkih publikacija, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Člancima 65. i 66. utvrđena je dužnost svakog podnositelja ponude na obavijest o namjeri davanja koncesije da mora dostaviti ovjerenu izjavu kojom potvrđuje da se eventualnim dodjeljivanjem koncesije neće doći do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Vijeće za elektroničke medije može, ukoliko utvrdi da je nakon dodjeljivanja koncesije za djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, naložiti nakladniku da u određenom roku uskladi svoj rad s odredbama ovog Zakona, budući da mu se u protivnom mora oduzeti koncesija. Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski i kabelski prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovog dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona. Pružatelju medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona koji je dobio dopuštenje za satelitski, internetski i kabelski prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa, u slučaju nedopuštene koncentracije medija, Vijeće za elektroničke medije oduzet će dopuštenje za prijenos programa.
Člankom 67. propisano je da domaće pravne osobe kojima su osnivači ili suosnivači strane pravne osobe, registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala, ne mogu sudjelovati u postupku dodjele koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija. Ako ove pravne osobe dobiju koncesiju, ista se oduzima nakon utvrđivanja ovih činjenica.
Člankom 68. određeno je da operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa ne može biti nakladnik televizije i/ili radija, te pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona.
Člankom 69. propisano je da se odredbe Zakona o elektroničkim medijima, koje se odnose na ograničenje vlasništva i zabranu koncentracije odnose i na strane pravne i fizičke osobe.
Člankom 70. i 71. propisuje se da se Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija Fond Agencije za elektroničke medije, te se u stavku 2. navode propisi kojima se osiguravaju sredstva za rad Fonda. Posebno je člankom 71. propisano da će se sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija poticati proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini, neprofitnih nakladnika televizije i/ili radija, neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članka 27. i 92. ovog Zakona te pružatelja elektroničkih publikacija uz izuzetke. Sredstvima Fonda potiče se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom. Sredstva Fonda raspoređivat će se za mogućim prijaviteljima sukladno omjerima koje utvrdi Vijeće za elektroničke medije, a u ovom se članku navodi i kada se sredstva Fonda ne mogu dodjeljivati.
Glava VI. Zaštita tržišnog natjecanja na tržištu elektroničkih medija (članak 72.)
Članak 72. propisuje da se na pružatelje medijskih usluga primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja, a na sve pojedinačne potpore i programe koji sadrže potpore iz ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim potporama.
Glava VII Agencija za elektroničke medije i Vijeće za elektroničke medije (članci 73. do 92.)
Članak 73. propisuje da je Agencija za elektroničke medije samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom. Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost. Rad Agencije je javan, a sjedište je u Zagrebu. Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije. Ravnatelj zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije. Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije. Skraćeni naziv Agencije je AEM.
Članak 74. propisuje da Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije. Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove: vodi poslovanje Agencije, odgovoran je za rad stručne službe Agencije, odlučuje u poslovima Agencije iz članka 83. stavka 3. ovog Zakona, predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijske izvještaje Agencije, predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 81. ovog Zakona, priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovog Zakona, obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije. Propisano je da prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.
Članak 75. propisuje Vijeće upravlja Agencijom te obavlja zadaće regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Predsjednik Vijeća potpisuje odluke Vijeća. Predsjednik i članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno kao zaposlenici Agencije s punim radnim vremenom. Vijeće objavljuje godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvatskom saboru.
Člankom 76. propisuje se da Vijeće ima sedam članova, od kojih je jedan predsjednik Vijeća. Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, a na temelju javnog poziva koji objavljuje Vlada Republike Hrvatske. Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, te mogu biti ponovo imenovani. Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova. Propisani su kriteriji za izbor članova Vijeća, tako da u Vijeće mogu biti izabrane osobe koje imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnosti i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava te su se kao javni djelatnici istakli zalaganjem za poštivanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unapređenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitka civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja. Član Vijeća ne može biti državni dužnosnik, dužnosnik u izvršnoj ili sudbenoj vlasti, kao ni dužnosnik političke stranke. Ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore. Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge, ni stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom. Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa. Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuje se posebni zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interes, a članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke. Također se navode slučajevi kada Hrvatski sabor može razriješiti predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Predsjednik, zamjenik predsjednika i član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, dok nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1., 4. i 5. ovog članka, pa sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja, imaju pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti. isplaćene u mjesecu prije razrješenja s dužnosti
Člankom 77. propisuje se da su u nadležnosti Agencije su regulatorni i drugi poslovi: provođenje postupak davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojim se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona, sklapa ugovor o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu, donošenje odluka o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 92. ovog Zakona, provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, izricanje upozorenja i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovoga Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji , vođenje upisnike pružatelja medijskih usluga, provođenje odredbe ovog Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, osiguravanje nadzor nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donosi godišnji plan nadzora (monitoringa), osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa, osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovog Zakona, provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovog Zakona, razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona, te poduzimanje mjere sukladno ovom Zakonu, donošenje uputa vezanih uz provedbu ovog Zakona, poticanje samoregulaciju i koregulaciju radi provedbe ovog Zakona, suradnja sa regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija, podnošenje izvješća Hrvatskom saboru i drugim nadležnim tijelima te Europskoj komisiji, poticanje medijske pismenosti, organiziranje javnih savjetovanja i stručne skupove, provođenje istraživanja, donošenje godišnjeg programa rada Agencije te obavljanje i drugih poslova propisane ovim i posebnim zakonom te Statutom Agencije. Određuje se da su r egulatorni i drugi poslovi iz stavka 1. podstavaka 1. do 17. ovog članka poslovi iz područja javnih ovlasti Agencije koje obavlja Vijeće.
Članak 78. propisuje da Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. točke 1. do 10. ovog Zakona. Osim poslova iz stavka 1. ovog članka Vijeće obavlja i sljedeće poslove: podnosi godišnje izvješće o radu Agencije u skladu sa člankom 78. ovog Zakona, donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 84. ovog Zakona, nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti, donosi poslovnik o svojem radu, obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije. Ravnatelj Agencije odlučuje u drugim poslovima Agencije iz članka 78. stavka 1. i 2. ovoga Zakona koji prema stavku 1. ovog članka nisu u nadležnosti Vijeća Agencije. U poslovima iz nadležnosti Agencije postupak odlučivanja pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Stranci u postupku pred Agencijom mora se omogućiti, prije donošenja odluke, da se izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju i predloži dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke, i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana.
Člankom 79. propisan je sadržaj i rokovi za godišnje izvješće o radu i godišnji program rada Agencije.
Člankom 80. propisane su obveze Agencije vezano za vođenje i redovito obnavljanje baza podataka u upisnicima i očevidnicima koje su javno dostupne te su navedeni i akti te podaci koje Agencija obvezno objavljuje na svojim internetskim stranicama.
Člankom 81. utvrđen je način osiguravanja sredstava za rad Agencije, postupanje s neutrošenim sredstvima, odgovornost Agencije da odgovara za vlastite obveze cjelokupnom imovinom.
Člankom 82. propisan je način na koje Vijeće donosi odluke, da protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor te ostala pitanja vezana za izvršenje odluka.
Članak 83. propisuje postupke donošenja provedbenih propisa i općih akata.
Članak 84. propisuje da Vijeće provodi pripremne radnje za davanje koncesije sukladno odredbama zakona kojim se uređuju koncesije.
Članak 85. propisan je postupak davanja koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i radija. Vijeće za elektroničke medije raspisuje obavijest o namjeri davanje koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na temelju tehničke podloge koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama. Obavijest o namjeri davanja koncesije raspisuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju, odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa. Sadržaj i postupak obavijesti propisuje Vijeće posebnim pravilnikom, a ovlast za donošenje pravilnika propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) . Također se navode kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija. Ponuda mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obavješćuju, programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija. Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi Vijeće nakon provedenog postupka te utvrđivanja uvjeta za davanje koncesija. Zbog velikog značenja i zahtjevnosti sadržaja odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, propisan je i specificiran obvezan sadržaj teksta odluke
Člankom 86. propisano je da Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke za vrijeme trajanja koncesije do objave poziva, ima statut medija te podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovog Zakona. Ukoliko se na poziv odazovu dvije ili više zainteresirane osobe Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 84. ovog Zakona. Postupak provedbe poziva Vijeće pravilnikom iz članka 84. stavka 4. ovog Zakona.
Člankom 87. propisano je da se pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe na temelju odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i sklopljenog ugovora o koncesiji. Na temelju odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja Vijeće sklapaju s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji. Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije. Također, ako u roku utvrđenom u odluci o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za javni natječaj, svim podacima iz javnog natječaja, odabranom ponudom te odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, Vijeće će poništiti odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete. Na kraju je propisano da nije dopušteno prenošenje koncesije.
Člankom 88. propisano je područje i trajanje koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i/ili radija. Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom. Propisano je da područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije. Koncesija se daje na vrijeme koje ne može biti dulje od dvadeset niti kraće od deset godina. Za koncesiju se plaća naknada, a način plaćanja te visinu naknade propisuje Vijeća za elektroničke medije. Koncesija za pružanje medijskih usluga radija i/ili televizije upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće i Registar koncesija koji vodi Ministarstvo financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom, a ovlast za donošenje naputka propisana je člankom 30. Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu) .
Članak 89. propisuje da ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 10% stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana predmetno se neće smatrati novom koncesijom već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora no ako promjena parametara odašiljača dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.
Člankom 90. p ropisani su slučajevi u kojima je Vijeće za elektroničke medije ovlašteno privremeno ili trajno oduzeti koncesiju za pružanje medijskih usluga televizije i/ili radija ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te dopuštenja za satelitski, internetski i kabelski prijenos programa, kao i drugi slučajevi prestanka koncesije.
Člankom 91. propisano je da Vijeće može privremeno ograničiti slobodu prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država, ako: program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. ovog Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje, je tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio u smislu prethodnog podstavka najmanje dva puta, je Republika Hrvatska pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove, je Republika Hrvatska osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama, konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovog stavka. Vijeće mora pisano obavijestiti nakladnika televizije i Europsku komisiju o utvrđenim povredama i obaviti konzultacije s državom članicom ako su povrede nastavljene. Mjere su neophodne ako su učinjene u svrhu zaštite maloljetnika, borbu protiv mržnje, razloga nacionalne sigurnosti, javnog zdravlja, pod pretpostavkom da je Republika Hrvatska prethodno tražila od države članice da poduzme odgovarajuće mjere, od čega se može odstupiti samo u hitnom slučaju. Predviđene su pretpostavke pod kojima se može ograničiti sloboda prijenosa i audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev.
Člankom 92. propisano je da Vijeće daje pružatelju medijskih usluga članka 6. ili 7. ovog Zakona, koji ne koristi koncesiju i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev, dopuštenje za satelitski, internetski ili kabelski prijenos ili drugi dopušteni oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, ako je podnositelj zahtjeva ostvario tehničke uvjete za prijenos programa. Odluka se donosi najkasnije u roku od 30 dana od prijama urednog zahtjeva, a pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije i objavljuje na internetskoj stranici Vijeća. Propisani su i uvjeti pod kojim se dopuštenje ukida, te da nije dopušten prijenos dopuštenja na drugu osobu. Na ove pružatelje medijskih usluga primjenjuju se također odredbe članka 31. do 53. ovog Zakona, čime su oni u pogledu programskih obveza izjednačeni sa nakladnicima televizije i/ili radija
Glava VIII. Elektroničke publikacije (članak 93.)
Člankom 93. propisano je da da se na programe elektroničkih publikacija na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 20., 31., 34., 35. i 41. ovog Zakona, obveze pružatelja elektroničkih publikacija te odgovornost za cjelokupni sadržaj uključujući i onaj koji je generirao korisnik. Propisana je i obveza da fizička i pravna osoba mora podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija pri Vijeću za elektroničke medije
Glava IX. Usluge platformi za razmjenu vidozapisa (članci 94. i 95.)
Člankom 94. propisano kada su pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa unutar su nadležnosti Republike Hrvatske te da se u svrhu primjene odredaba ovoga Zakona na pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa za koje se smatra da imaju poslovni nastan u jednoj od država članica Eropske unije u skladu s stavkom 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članka 3. te članci 12. do 15. Direktive 2000/31/EZ. Propisana je i obveza Vijeća za elektroničke medije da vodi ažurirani popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, a u popisu se navodi na kojim se kriterijima, utvrđenim u stavcima 1. do 4. ovoga članka, temelji njihova nadležnost. Vijeće je u obvezi dostaviti popis iz stavka 6. ovoga članka te sva njegova ažuriranja.
Članak 95. propisuje obveze koje su pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni poduzeti sljedeće mjere u pogledu zaštite i objave audiovizualnih komrercijalnih komunikacija. Vijeće potiče uporaba koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja sukladno članku 10. ovog Zakona, u cilju učinkovite smanjenosti izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, soli ili natrija i šećera, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, a tim se kodeksima ujedno osigurava da se takvim audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića. U svrhu provedbe stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta podliježe najstrožim mjerama za kontrolu pristupa, a te mjere prema potrebi sastoje se i od: uključivanje zahtjeva iz stavka 1. u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa i njihove primjene u tim uvjetima, uključivanje zahtjeva iz članka 17. stavaka 1. do 8. ovog Zakona za audiovizualne komercijalne komunikacije koje pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju, u uvjet usluga platformi za razmjenu videozapisa te njihove primjene u tim uvjetima; postojanju funkcionalnosti za korisnike koji učitavaju videozapise koje su generirali korisnici da izjave sadrže li takvi videozapisi audiovizualne komercijalne komunikacije, ako to znaju ili se može razumno očekivati da znaju; uspostave i primjene sustava jednostavnih za uporabu kojima se korisnicima platformi za razmjenu videozapisa omogućuje da ocijene sadržaj iz stavka 1. ovoga članka; osiguravanja sustava za roditeljsku kontrolu koji su pod kontrolom krajnjeg korisnika u pogledu sadržaja kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika; uspostave i primjene transparentnih i učinkovitih procedura jednostavnih za uporabu za bavljenje pritužbama korisnika pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na provedbu mjera iz podstavaka 4. do 8. ovoga stavka te za njihovo rješavanje; predviđanje učinkovitih mjera i alata za razvoj medijske pismenosti i podizanje svijesti korisnika o tim mjerama i alatima. Osobni podaci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa u skladu s stavkom 7. podstavcima 6. i 8. ovoga članka ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što je izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.
Glava IX Zabrana i prestanak obavljanja djelatnosti (članak 96.)
Člankom 96. propisano je da fizička ili pravna osoba ne smije objavljivati audiovizualne i/ili radijske programe te sadržaje elektroničkih publikacija ako ne ispunjava uvjete određene ovim Zakonom, te da mu Vijeće može zabraniti obavljanje djelatnosti pružanja usluga te pokrenuti odgovarajući postupak radi privremenog oduzimanja uređaja za rad, proizvoda i materijala koji je upotrebljavan za obavljanje djelatnosti.
Glava X. Prekršajne odredbe (članci 97. do 98.)
Člancima 97. – 98. propisane su prekršajne odredbe koje utvrđuju iznos kojim će se za radnje ili propuštanja koja su utvrđene kao prekršaji kazniti pravna osoba koja prekrši taksativno navedene odredbe ovoga Zakona. Zakon također u skladu sa odredbama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) predviđa zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja djelatnosti, kao i oduzimanje imovinske koristi stečene prekršajem. Određen je i iznos u kojem će se za počinjenje navedenih prekršaja kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba.
Glava XI. Prijelazne i završne odredbe (članci 99. do 105.)
Člankom 99. obvezuju se pružatelji medijskih usluga da u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona usklade svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona, što je dovoljno razdoblje u kojem će se obaviti sve potrebne radnje kojima se usklađuje rad i opći akti svih adresata ovog Zakona. Također, ostavlja se mogućnost postojećim pružateljima platformi za razmjenu videozapisa da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona podnesu Vijeću za elektroničke medije uredan zahtjev za izdavanje dopuštenja propisanih ovim Zakonom, čime se smatra da imaju dopuštenje za obavljanje djelatnosti u smislu ovog Zakona. Također je propisano da ako pružatelji medijskih usluga prilikom usklađivanja rada s člankom 31. Zakona utvrde da dolazi do promjene vrste programske osnove dužni su podnijeti Vijeću zahtjev za odobrenjem promjene i sklapanjem dodatka ugovora.
Člankom 100. određeno je da će se postupci započeti prema odredbama važećeg Zakona o elektroničkim medijima do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama toga Zakona i drugih provedbenih propisa.
Člankom 101. određeno je da će članovi Vijeća, predsjednik Vijeća i ravnatelj Agencije nastaviti s radom do isteka vremena na koje su imenovani.
Člankom 102. određuje se da će Agencija za elektroničke medije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti Statut Agencije s njegovim odredbama i podnijeti ga Hrvatskom saboru na potvrđivanje.
Članak 103. određuje da će Vijeće za elektroničke medije u roku od šest mjeseci/godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti propise na temelju ovlasti utvrđenih ovim Zakonom. Do donošenja navedenih propisa, primjenjivat će se propisi koji su doneseni prema Zakonu o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13).
Člankom 104. određuje da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13).
Člankom 105. propisano je da ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.
PRILOG 4.
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
PRILOG 4.
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
1.
OPĆE INFORMACIJE
1.1.
Naziv nacrta prijedloga zakona:
Nacrt prijedloga zakona o elektroničim medijima
1.2.
Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt planiranja ili reformska mjera:
Da/Ne:
Da
Naziv akta:
Opis mjere:
1.3.
Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije
Da/Ne:
Da
Naziv pravne stečevine EU:
DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018.
o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu
2.
ANALIZA ISHODA NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA
2.1.
Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.
Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se: nova definicija audiovizualne medijske usluge; dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga; pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom; uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja; obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske proširena je i na elektroničke publikacije; uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija; mijenja se način izračuna programske osnove; propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja; usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja; izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna; uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela; promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti); pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija; uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.
Rok za implementaciju DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu je 19. rujna 2020. godine.
3.
ANALIZA UTVRĐENIH IZRAVNIH UČINAKA
3.1.
Analiza gospodarskih učinaka
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.2.
Analiza učinaka na zaštitu tržišnog natjecanja
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.3.
Analiza socijalnih učinaka
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.4.
Analiza učinaka na rad i tržište rada
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.5.
Analiza učinaka na zaštitu okoliša
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
3.6.
Analiza učinaka na zaštitu ljudskih prava
Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.
4.
TEST MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA (MSP TEST)
MSP testom ocjenjuju se gospodarski učinci nacrta prijedloga zakona na male i srednje poduzetnike, ako je provedbom Prethodnog MSP testa u okviru Prethodne procjene utvrđena obveza provedbe učinaka propisa na malo gospodarstvo i izrada MSP testa.
Pri odlučivanju o kvaliteti izrade MSP testa isključivo je mjerodavno mišljenje tijela nadležnog za njihovo provođenje sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine"broj 44/17).
4.1.
Moguće opcije javnih politika
OPCIJA 1. Ne poduzimati ništa (zadržavanje postojećeg stanja)
Opcija se odnosi na zadržavanje postojećeg stanja. Zakonodavni okvir ostaje ne promijenjen no ova je mogućnost neprimjenjiva budući da je rok za implementaciju Direktive 19. rujna 2020. godine te nakon provedbe tog roka Republika Hrvatska može snositi posljedice Europske komisije.
OPCIJA 2. Poduzimati ne normativne aktivnosti
Opciju nije moguće provesti budući da se odredbe Direktive moraju implementirati u zakon.
OPCIJA 3. Na temelju izmjena Direktive ciljano krenuti u izmijene i dopune Zakona o elektroničkim medijima
Opcija se odnosi na ciljane izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima kojima bi se implementirali samo odredbe Direktive. Međutim, navedenom opcijom ne bi se riješili drugi problemi uočeni pri primjeni Zakona o elektroničkim medijima.
OPCIJA 4. Donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima i rješavanje svih uočenih poteškoća u provedbi
Opcija se odnosi na donošenje novog Zakona o elektroničkim medijima kojom bi se ne samo implementirala DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. već će se riješiti i drugi problemi uopćeni u primjeni zakona .
OPCIJE ZA MSP TEST
4.1.1. Opcija 1. (nenormativno rješenje) »Ne poduzimati ništa«
4.1.2. Opcija 2. (nenormativno rješenje) »Poduzimati nenormativne aktivnosti«
4.1.3. Opcija 3. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost A«
4.1.4. Opcija 4. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost B«
4.2.
Ocjena i opcije
Prije tablice Analize troškova i koristi za svaku od opcija javnih politika potrebno je analizirati koristi i troškove na temelju dostupnih podataka, analiza, izvješća i provedenih neformalnih savjetovanja sa dionicima. Svaku tvrdnju potrebno je opravdati informacijama, činjenicama i ostalim dostupnim statističkim podacima. Analiza svakog troška i koristi mora se iznijeti kvantitativno i kvalitativno. Brojčani pokazatelji se navode uz obvezno navođenje izvora podataka, uključujući SCM obrazac za mjerenje administrativnih troškova.
Tablica: Analiza troškova i koristi
Opcije
Troškovi (negativni učinci)
Koristi (pozitivni učinci)
Opcija 1.
--
1
Opcija 2.
--
1
Opcija 3.
1
+
Opcija 4.
1
++
Legenda:
- - znatan negativni učinak
- ograničen negativni učinak
1 nema učinka
+ ograničen pozitivan učinak
+ + znatan pozitivan učinak
5.
PROVOĐENJE SCM METODOLOGIJE
Ako je odgovor na pitanje pod rednim brojem 6.1. „DA“, iz Prethodnog MSP testa potrebno je uz Obrazac prethodne procjene priložiti pravilno ispunjenu Standard Cost Model (SCM) tablicu s procjenom mogućeg administrativnog troška za svaku propisanu obvezu i zahtjev (SCM kalkulator).
SCM kalkulator ispunjava se sukladno uputama u standardiziranom obrascu u kojem se nalazi formula izračuna i sukladno jedinstvenim nacionalnim smjernicama uređenim kroz SCM priručnik.
SCM kalkulator dostupan je na stranici: http://www.mingo.hr/page/standard-cost-model
6.
SAVJETOVANJE I KONZULTACIJE
Savjetovanje se provodi u trajanju od najmanje 30 dana uz javno izlaganje materije koja je predmet savjetovan ja. Savjetovanje se provodi putem središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću objavom nacrta prijedloga zakona i Iskaza o procjeni učinaka propisa. Tijekom savjetovanja potrebno je provesti jedno ili više javnih izlaganja nacrta prijedloga zakona i Iskaza o procjeni učinaka propisa neposrednim kontaktom s dionicima.
Sažetak postupka savjetovanja s javnošću potrebno je iznijeti na jasan način i s točnim datumima početka i završetka savjetovanja, kao i datume provedenog javnog izlaganja. Potrebno je navesti broj ukupno zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga koji su pristigli pisanim putem u vrijeme savjetovanja te broj prihvaćenih komentara na nacrt prijedloga zakona i Iskaz o procjeni učinaka propisa.
Istovremeno sa savjetovanjem, I skaz o procjeni učinaka propisa dostavlja se na mišljenje nadležnim tijelima i Uredu za zakonodavstvo. Potrebno je ukratko navesti kojim nadležnim tijelima je dostavljen Iskaz o procjeni učinaka propisa i kada je zaprimljeno mišljenje nadležnog tijela i Ureda za zakonodavstvo.
7.
OPTIMALNO RJEŠENJE
Zbog potrebe implementacije DIREKTIVA (EU) 2018/1808 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu kao i uočenih problema u provedbi Zakona koji je u osnovi donesen još 2019. godine potrebno je pristupiti donošenju novog Zakona o elektroničkim medijima. Nenormativnim rješenjima nije moguće postići navedeni ishod s obzirom na to da je Direktivu moguće implementirati samo kroz zakonodavni akt.
8.
VREMENSKI OKVIR I VREDNOVANJE
Vremenski okvir postizanja očekivanih ishoda zakona je 6 do 12 mjeseci od stupanja na snagu Zakona budući da u navedenim rokovima pružatelji medijskih usluga moraju uskladiti svoj rad s odredbama Zakona, a regulatorno tijelo donijeti sve podzakonske akte za provedbu Zakona.
9.
PRILOZI
U prilogu se prilažu važniji dokumenti, analize i rezultati korisni za donositelje odluka. Ako je riječ o opširnijim dokumentima, prilažu se sažeci dokumenta uz navođenje izvora. U priloge se također mogu staviti dokumenti nastali u postupku procjene učinaka propisa. Priloge je potrebno numerirati i ovdje navesti nazive priloga
10.
POTPIS ČELNIKA TIJELA
Potpis:
Datum:
11.
Odgovarajuća primjena ovoga Obrasca u slučaju provedbe članka 18. stavka 2. Zakona o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine", broj 44/17)
Uputa:
Prilikom primjene ovoga Obrasca na provedbene propise i akte planiranja u izradi, izričaj „nacrt prijedloga zakona“ potrebno je zamijeniti s nazivom provedbenog propisa odnosno akta planiranja.