PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. i članku 69. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Na području Republike Hrvatske uz Hrvatsku radioteleviziju danas djeluje 26 televizijskih nakladnika koji emitiraju 29 programa, 138 radijskih nakladnika koji emitiraju 149 programa, dok je broj pružatelja elektroničkih publikacija 276 s 336 elektroničkih publikacija. Također djeluje i 59 pružatelja medijskih usluga koji emitiraju putem satelita, kabela i interneta s 96 programa te 12 pružatelja usluga na zahtjev s 14 usluga. Rad elektroničkih medija uređen je odredbama Zakona o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04,  84/11, 81/13),  Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama, dok se rad i djelovanje Hrvatske radiotelevizije uređuje posebnim zakonom.

Zakonom o elektroničkim medijima  uređeno je obavljanje djelatnosti radija i televizije, objavljivanje elektroničkih publikacija kao i zaštita pluralizma i raznovrsnosti medija te sastav i djelokrug regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije kao stručne službe. Zakon o elektroničkim medijima usvojen je 2009. godine u tijeku pregovora Republike Hrvatske u poglavlju 10. – Informacijsko društvo i mediji te je usvajanje u Hrvatskom saboru bio jedan od preduvjeta za zatvaranje ovog poglavlja. Citirani zakon se nije značajno mijenjao od 2009. godine, a tehnologije u emitiranju programa značajno su se promijenile. Tako je 14. studenoga 2018. godine usvojena Direktiva (EU) 2018/1808 kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2010/13/EU s rokom implementacije u nacionalno zakonodavstvo 19. rujna 2020. godine, a kako bi se proširila određena audiovizualna pravila na platforme za dijeljenje video sadržaja, kao i na audiovizualni sadržaj koji se dijeli na određenim uslugama društvenih medija; uvela fleksibilnost ograničenja primjenjivih na televiziju; ojačala promidžba europskog sadržaja; zaštitila djeca i učinkovitije suzbio govor mržnje; ojačala neovisnost nacionalnih regulatornih tijela.

Sukladno Direktivi Zakonom se mora osigurati sloboda prijema i ne smije se ograničiti audiovizualni medijski prijenosi iz drugih zemalja EU-a.

Zakonom se propisuje da audiovizualno oglašavanje mora biti lako prepoznatljivo kao takvo, te ne smije: koristiti podsvjesne tehnike; dovoditi u pitanje ljudsko dostojanstvo; uključiti ili promicati diskriminaciju; poticati ponašanje koje šteti zdravlju ili sigurnosti; poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša. Zabranjeni oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju: oglašavanje cigareta i drugih duhanskih proizvoda, uključujući za elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje; oglašavanje alkoholnih proizvoda usmjereno posebno na maloljetnike ili poticanje neumjerene potrošnje, među nizom ograničenja; oglašavanje lijekova koji se izdaju na recept i liječenje; oglašavanje iskorištavanja dječjeg neiskustva ili lakovjernosti i povjerenja u odrasle ili neopravdanog pokazivanja maloljetnika u opasnim situacijama. Pružatelji medijske usluge audiovizualnog programa imaju veću fleksibilnost tijekom vremena oglašavanja, s novim ograničenjem od 20% u razdoblju između 6 i 18 i razdoblju između 18 i 24 sata.

Zakonom se nadalje propisuju mjere koje su dužni poduzimati pružatelji medijskih usluga kako bi osigurali da programi koji bi mogli „narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika” budu dostupni samo na način koji osigurava da ih maloljetnici obično ne čuju ni ne vide, odabirom odgovarajućeg vremena za emitiranje, alata za provjeru starosti ili drugih tehničkih mjera razmjernih potencijalnoj šteti. Najštetniji sadržaj, poput neopravdanog nasilja i pornografije, podvrgnut je najstrožim mjerama. Maloljetnici također imaju koristi od veće razine zaštite na mreži: platforme za dijeljenje videozapisa moraju uspostaviti mjere za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja. Plasiranje proizvoda zabranjeno je u dječjim programima. Zakonom se također potiče uporabu samoregulacije i koregulacije kako bi se utvrdila pravila ponašanja koja se odnose na neprimjereno oglašavanje u dječjim programima, za hranu i pića s visokim udjelom masti, soli i šećera.

Nadalje audiovizualne medijske usluge ne smiju sadržavati poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupa ili člana grupe koje se temelji na diskriminaciji na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili državljanstva kao ni sadržaje koji izazivaju na počinjenje terorističkoga kaznenog djela. 

Pružatelji medijskih usluga moraju neprekidno i progresivno učiniti dostupnijim osobama s invaliditetom te ih se potiče da razvijaju akcijske planove o dostupnosti kako bi se to postiglo. Javne informacije u hitnim slučajevima koje se pružaju putem audiovizualnih medijskih usluga, na primjer tijekom prirodnih katastrofa, moraju biti dostupne osobama s invaliditetom.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju imati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima i osigurati isticanje takvih djela.

Kao novina u Zakon se uvode i pružatelji usluga platformi za dijeljenje videozapisa koji, također, moraju poduzeti odgovarajuće mjere zaštite maloljetnika od sadržaja koji bi mogao utjecati na njihov fizički, mentalni ili moralni razvoj i opću javnost, od poticanja na nasilje ili mržnju ili javnog izazivanja da počine terorističko kazneno djelo. Pružatelji usluga platforme za dijeljenje videozapisa imaju iste obveze kao pružatelji audiovizualnih usluga u pogledu oglašavanja i drugih ograničenja sadržaja, uzimajući u obzir ograničenu kontrolu koju mogu vršiti nad oglašavanjem na svojim platformama koje ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju.

2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima, u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, transponirat će se odredbe Direktive (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu), Direktive 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga.

Vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s modernim razvojem tehnike, načelom slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga, predloženim zakonom o elektroničkim medijima uređuju se:

- nova definicija audiovizualne medijske usluge

- dodatno se definiraju mehanizmi utvrđivanja nadležnosti nad pružateljima medijskih usluga

- pružatelji medijskih usluga potiču se na izradu planova kako bi njihove usluge bile pristupačnije osobama s invaliditetom

- uvodi se veća transparentnost u objavi podataka pružatelja medijskih usluga vezano za objavu vlasničke strukture na internetskim stranicama samog pružatelja kao i na objavu podataka vezano za iznose i izvore financiranja

- obveza potrošnje 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju od strane tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda te pravnih osoba u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske proširena je i na elektroničke publikacije

- uvodi se obveza da se sredstva za financiranje proizvodnje i objavljivanja regionalnih i lokalnih programa, a koja su osigurana u proračunima (kako državnom tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) dodjeljuju putem javnog poziva na temelju javno objavljenih kriterija

- mijenja se način izračuna programske osnove

- propisuju se uvjeti kada se poruke humanitarnog karaktera te poruke koje potiču temeljene društvene vrijednosti ne ubrajaju u dopušteno vrijeme oglašavanja

- usklađuje se udio ukupnog tjednog programa koji mora biti posvećen priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije sukladno veličini koncesijskog područja

- izračun vlastite proizvodnje bazirat će se na tjednom vremenu emitiranja, a uvodi se i sezonalitet kod obračuna

- uvodi se veća zaštita hrvatskog kulturnog identiteta kroz povećanje kvote hrvatske glazbe, hrvatskih audiovizualnih djela te uvođenje kvote za djela neovisnih producenata audiovizualnih djela

- promjene su vezane i za narušavanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija te tako udio u gledanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge u slučaju da je viši od 45% predstavlja dominantnu uslugu na tržištu(udio u gledanosti)

- pojačavaju se odredbe vezane za obveze pružatelja elektroničkih publikacija

- uvode se odredbe vezane za usluge za razmjenu video sadržaja.

Uz navedena osnovna pitanja zakonskim prijedlogom se propisuju novčane kazne za prekršaje u slučaju nepridržavanja odredbi zakona, kao i prijelazne i završne odredbe, kojima se posebno predviđa prijelazno razdoblje u kojem svi pružatelji medijskih usluga moraju obavljanje svoje djelatnosti, te izdavanje elektroničkih publikacija uskladiti s uvjetima i standardima propisanim ovim zakonom.

3. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona

Donošenjem predloženoga zakona obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga uskladit će se sa Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga u pogledu promjenjivog stanja na tržištu, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i dijelom odredbe i Direktivom 206/114/EZ o zavaravajućem i usporednom oglašavanju, koje svaka sa svojeg stajališta uređuju područje audiovizualnih medijskih usluga. Također će se za pružatelje medijskih usluga, uz postojeće medijske usluge televizije, radija, elektroničkih publikacija, audiovizualnih medijskih usluge na zahtjev urediti i sadržaji usluge platformi za razmjenu videozapisa te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetom) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

- Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.)

- Ispravak Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama glede pružanja audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15. 4. 2010.) (SL L 263, 6. 10. 2010.)

- Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303/69, 28. 11. 2018.)

- Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i usporednom oglašavanju (kodificirana verzija) (SL L 376, 27. 12. 2006.)

- Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.).

Članak 3.

(1) U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1 . elektronički mediji :  audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije

2. urednička odgovornost : primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom, odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije određeno

3. urednička odluka : odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge

4 . elektroničke publikacije : urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja (i obrazovanja)

5. audiovizualna medijska usluga : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba Zakona o elektroničkim komunikacijama. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom

6. medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (tj. linearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa

7. medijska usluga radija : početni prijenos i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti

8. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga): audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

9. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev : audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa

10 . medijska usluga radija na zahtjev : medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

11. usluga platformi za razmjenu videozapisa : usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoću elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanje, označavanjem i određivanjem slijeda

12. audiovizualni program : niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame

13. radijski program : urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije

14. videozapis koji je generirao korisnik: niz pokretnih slika sa ili bez zvuka koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa

15. opći televizijski ili radijski programski kanal : kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 31. stavcima 1. – 4. ovog Zakona

16. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal: kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 70% istovrsni programi sukladno članku 31. stavku 5. ovog Zakona

17. audiovizualna komercijalna komunikacija :  slika sa ili bez zvuka kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda;

18 . oglašavanje : svaki oblik oglasa emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emitiranje u svrhu samopromidžbe od strane javnog ili privatnog poduzeća ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poslovanjem, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala nabava roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze, u zamjenu za plaćanje

19. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija : predstavljanje robe, usluga, naziva, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom

20. zavaravajuće oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente

21. usporedno oglašavanje : bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta, odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta

22. pokroviteljstvo : svaki doprinos javnih ili privatnih poduzeća ili fizičkih osoba koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga/zaštitnog znaka, ugleda, aktivnosti ili proizvodâ

23. teletrgovina : izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nabave roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje

24. plasman proizvoda: svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu

25. zaštićena usluga : medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa, ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge

26. sustav uvjetovanog pristupa : bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojom se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja

27. sredstvo uvjetovanog pristupa : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku

28. nedopušteno sredstvo : bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge

29. pružatelj medijskih usluga : fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana

30. nakladnik televizije : pružatelj medijskih usluga televizijskog emitiranja

31. nakladnik radija : pružatelj medijskih usluga radijskog emitiranja

32. pružatelj elektroničke publikacije: pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njen sadržaj

33. poduzeće : fizička ili pravna osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost

34. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva

35. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa: društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva

36. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa: matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima

37. nadležno ministarstvo : ministarstvo koje je nadležno za poslove u području elektroničkih medija

38. ministar: ministar nadležnog ministarstva.

(2) Pojmovi: autor, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije.

(3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija.

(4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(5) Odredbe ovog Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

(6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. OPĆA NAČELA

Članak 4.

(1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.

(2) Nijedna odredba ovog Zakona ne može se tumačiti na način da daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.

Članak 5.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovog Zakona.

(2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovog članka.

(3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna:

– ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku

– ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku

– ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma.

(4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njihove koncesije.

Članak 6.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovom Zakonu, obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga.

Članak 7.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinom području ili ako se prema stavku 7. ovog članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom.

(4) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište.

(5) Ako je u slučaju iz stavka 3. ovog članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice.

(6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište.

(7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovog članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom.

(8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj.

(9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavka 1. do 6. ovog članka, smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako:

- upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu koja je smještena u Republici Hrvatskoj

- ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.

(10) Ako se prema stavku 2. do 8. ovog članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada unutar nadležnosti one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije .

(11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 8. ovoga članka,  utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.

(12) U svrhu provedbe ovog Zakona Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovog članka.

(13) Vijeće za elektroničke medije dužno je obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3., 4., 5., 6. i 7. ovog članka.

(14) Vijeće za elektroničke medije vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja.

(15) U slučaju da se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće za elektroničke medije o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.

Članak 8.

Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.

Članak 9.

(1) Pružatelj medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa.

(2) Djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.

Članak 10.

Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji Vijeća Europe, a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

Članak 11.

Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programi odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

– ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva

– djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima

– osobe s invaliditetom i posebnim potrebama

– ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena

– očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva

– kulturu javnog dijaloga

– razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja

– poticanje medijske pismenosti.

Članak 12.

(1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovog Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi.

(2) Kodeksi iz stavka 1. ovog članka moraju:

- biti prihvaćeni od strane glavnih dionika

- sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve

- sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva

- predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije.

(3) U izradu kodeksa iz stavka 1. ovog članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe.

(4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće za elektroničke medije te moraju biti objavljeni na njihovoj internetskoj stranici.

(5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne dovode u pitanje nacionalne kodekse ponašanja.

III. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE

Članak 13.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama:

– nazivu pružatelja medijskih usluga

– adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan

– detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili internetsku stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim

– vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na internetskim stranicama zajedno s impresumom te

– nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.

Članak 14.

(1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona.

(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Članak 15.

Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija trebaju moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:

– objavljivati istinite informacije, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja

– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi

– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu

– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca

– promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina.

Članak 16.

(1) Audiovizualni i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija moraju udovoljiti sljedećim kriterijima:

– događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni

– vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja

– mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje.

(2) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija obvezni su promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutačnom javnom politikom.

Članak 17.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava.

(2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 18.

(1) Nagradna natjecanja (kvizove, pitalice i sl.) ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi.

(2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.

Članak 19.

(1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92..ovog Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima osobama s invaliditetom.

(2) Vijeće za elektroničke medije potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga osobama s invaliditetom.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovog članka.

(3) Agencija za elektroničke medije internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovog članka.

(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.

Članak 20.

(1) Vijeće za elektroničke medije promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.

(2) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.

Članak 21.

(1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti bez naknade informacije iz naredbe čelnika tijela državne uprave.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovog članka objaviti na način da budu pristupačne i osobama s invaliditetom.

Članak 22.

(1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva.

(2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije.

(3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike.

(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva

– uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, rase, etničkog podrijetla , nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije

– poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost

– poticati ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša .

(5) Nije dopušten nijedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje.

(6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića.

(7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.

(8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima

– izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost

– izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju

– iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe

– neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama .

(9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 36. stavkom 5. ovog Zakona.

(10) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti 5% glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije

(11) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.

(12) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika istima.

(13) Vijeće za elektroničke medije objavit će na svojoj internetskoj stranici pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavku 11. i 12. ovog članka.

Članak 23.

(1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

– ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored, ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu

– programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov(e) proizvod(e) ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov prepoznatljivi znak na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga.

(2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.

(3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom poduzeća čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled tog poduzeća, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept .

(4) Vijesti i program o tekućim događajima ne smiju biti pod pokroviteljstvom.

(5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa.

(6) Odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija.

(7) Način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovog članka pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.

Članak 24.

(1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu.

(2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

– na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge

– ne smiju neprilično isticati dotični proizvod

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja.

(3) Iznimno se odredbe stavka 2. podstavka 5. ovog članka ne primjenjuju u slučaju kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili poduzeće povezano s pružateljem medijskih usluga.

(4) U svakom slučaju audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda:

- cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda poduzeća čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili

- posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept.

(5) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima.

(6) Odredbe ovog članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009.

Članak 25.

(1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno:

– objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka

– objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja

– na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.

(2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje.

(3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja.

(4) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.

(5) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u skladu sa stavkom 1. ne obrađuju se u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.

(6) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravilnikom tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavka 2. i 3. ovog članka.

Članak 26.

(1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do 15. svibnja tekuće godine dostaviti Agenciji za elektroničke medije izvješće o načinu financiranja.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovog članka sadrži podatke o iznosima i izvorima:

- ostvarenim obavljanjem djelatnosti

- primljenim državnim potporama

- od pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

- ostvarenim na temelju članka 39. ovog Zakona

- drugih izvora financiranja.

(3) Obrazac za dostavu izvješća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje Agencija.

(4) Agencija i pružatelji medijskih usluga objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovog članka uz poštovanje odredaba o poslovnoj tajni.

2. Audio i audiovizualne medijske usluge na zahtjev

Članak 27.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članka 5. ili 6. ovog Zakona i ima dopuštenje Vijeća za elektroničke medije za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev).

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev (opće ili specijalizirano).

(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.

(4) Vijeće za elektroničke medije dužno je donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva.

(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće za elektroničke medije.

(6) Vijeće za elektroničke medije po službenoj će dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:

– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće za elektroničke medije o prestanku obavljanja djelatnosti

– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana

– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te

– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta.

(7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu.

(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka Vijeće za elektroničke medije objavljuje na internetskoj stranici Vijeća.

(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovog članka propisuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.

Članak 28.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30% udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga.

(2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 49. stavka 2. ovog Zakona utvrdi Vijeće za elektroničke medije.

(3) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

(4) Izvješće o provedbi obveze iz stavka 1. i 2. ovog članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(5) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovog članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.

Članak 29.

(1) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su sukladno propisu kojim se uređuje audiovizualna djelatnost uplaćivati financijski doprinos iz godišnjeg prihoda ostvarenog u Republici Hrvatskoj za provedbu Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva, a za proizvodnju europskih djela.

(2) Financijski doprinos iz stavka 1. ovog članka odnosi se na prihode od oglašavanja i prihode od pretplate koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke.

(3) Pružatelji medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir.

(4) Obveza iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

3. Medijske usluge televizije i radija

Uvjeti za pružanje medijskih usluga televizije i radija

Članak 30.

(1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakona kojim se uređuju koncesije.

(2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovog članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete.

(3) Uvjete iz stavka 2. ovog članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće za elektroničke medije.

Programska načela i obveze

Članak 31.

(1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala.

(2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovog članka mora iznositi najmanje 70% ukupnog godišnjeg vremena objavljivanja.

(3) Programska osnova iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– vrijeme objavljivanja.

(4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovog članka utvrđuje udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona.

(5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 70% moraju biti istovrsni programi

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– udio europskih djela iz članka 48. i 49. ovog Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članka 50. i 51. ovog Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa

– vrijeme objavljivanja.

(6) Promjena, odnosno dopuna programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora, odnosno od dana davanja dopuštenja.

(7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva.

(8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavka 3. i 5. ovog članka koja se odnosi na više od 10% njezinog sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz s stavka 7. ovog članka.

(9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika, odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu.

(10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na internetskoj stranici Vijeća za elektroničke medije.

Članak 32.

(1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora.

(2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovog članka dužan je na zahtjev Vijeća za elektroničke medije bez odgode dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa.

(3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovog članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz članka 30. stavka 3. ovog Zakona.

Članak 33.

Državna tijela i njihovi predstavnici te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.

Oglašavanje

Članak 34.

(1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava.

(2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku .

(3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja.

Članak 35.

(1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati sve što bi moglo nauditi njihovim interesima imajući obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti i podložnosti te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima.

(2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju.

(3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskom saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor te zakonu kojim se uređuju lokalni izbori.

Članak 36.

(1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge.

(2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovog Zakona.

(3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja.

(4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drugačije propisano.

(5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića iz stavka 4. ovog članka mora udovoljavati sljedećim pravilima:

– ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića

– ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom

– ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu

– ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema

– ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu

– ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića.

Članak 37.

(1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20% tog razdoblja.

(2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 41. stavka 2. ovog Zakona.

(3) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa.

(4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu kao i trajanje i značaj programa.

(5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije), kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta.

(6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi.

(7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta.

(8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu 10 minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.

(9) Odredbe ovog članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima.

Članak 38.

(1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga, dopuštene su pod uvjetima:

- da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj, odnosno fizičkoj, osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći

- da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovog Zakona.

(2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovog članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.

Članak 39.

(1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15% godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te pružatelja elektroničkih publikacija.

(2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovog članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o obavljenom oglašavanju.

Članak 40.

Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave, javnih ustanova i zavoda kojima je osnivač Republika Hrvatska kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ista se dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.

Članak 41.

(1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta.

(2) Odredbe ovog Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 37. stavka 4., 5. 6., 7. i 8. te članka 43. i 45. ovog Zakona.

Pokroviteljstvo

Članak 42.

Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.

Vrijeme objavljivanja

Članak 43.

(1) Svi audiovizualni ili radijski programi koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano.

(2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od tog izuzeti.

(3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 6 sati radijskog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 6 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 3 sata audiovizualnog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(5) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja do 20.000 stanovnika mora najmanje 4% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(6) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja od 20.000 do 150.000 stanovnika mora najmanje 5% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(7) Nakladnik televizije i/ili radija na lokalnoj razini čije je područje pokrivanja veće od 150.000 stanovnika mora najmanje 7% ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti na području koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(8) Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta.

(9) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini u okviru vremena propisanog stavkom 7. ovog članka dužan je emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa, odnosno informativne emisije.

(10) U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore.

(11) Odredbe stavka 5. – 9. ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

Vlastita proizvodnja

Članak 44.

(1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi i audiovizualna djela, čiji je proizvođač nakladnik televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun.

(2) Ako je pri izradi audiovizualnog i/ili radijskog programa, odnosno audiovizualnog djela, sudjelovalo više nakladnika televizije i/ili radija s ulogom u vlastitu proizvodnju, svakome se ubraja dio razmjeran ulogu.

(3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se premijera i prva repriza hrvatskih audiovizualnih djela.

(4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 46. ovog Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe.

(5) Oglasi, naplatne obavijesti, najave i promocija programa, teletrgovina, panoramski prikaz uživo i programi koji se bave klađenjem, proricanjem budućnosti, davanjem savjeta gledanjem u karte, gatanjima i dugim sličnim uslugama koje nisu znanstveno utemeljene ne smatraju se audiovizualnim i/ili radijskim programima nastalim u vlastitoj proizvodnji.

(6) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje detaljnija mjerila i definicije za određivanje audiovizualnih ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom.

Članak 45.

(1) U razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 15% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .

(2) U razdoblju od 15. rujna do 15. prosinca te od 15 siječnja do 15. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25% tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50% između 16/18 i 22 sata .

(3) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija.

(4) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno u skladu s tehničkim mogućnostima. U udio iz stavaka 1. i 2. ovog članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije.

(5) Definiranje pojmova i način označavanja emisija iz stavka 4. ovog članka pobliže uređuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom.

(6) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

Članak 46.

(1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 25% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega najmanje 20% mora biti objavljeno između 6 i 22 sata.

(2) U udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 25% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(3) Ako udio hrvatske glazbe čini najmanje 40% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega je najmanje 30% objavljeno između 6 i 22 sata, u udio iz članka 45. stavka 3. ovog Zakona može se ubrojiti najviše 30% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(4) Odredbe ovog članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.

Hrvatska audiovizualna djela

Članak 47.

(1) Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu djela su izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine.

(2) Audiovizualnim djelima iz stavka 1. ovog članka smatraju se igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju, čiji je producent ili koproducent državljanin Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela, te u kojemu je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskog kapitala od većeg značenja.

(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom će propisati detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima.

Europska djela

Članak 48.

(1) Europska djela u smislu ovog Zakona jesu:

– djela koja potječu iz država članica Europske unije

– djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji te ispunjavaju uvjete propisane stavkom 3. ovog članka

– djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma.

(2) Odredbe stavka 1. podstavka 2. i 3. ovog članka odnose se samo na države u kojima audiovizualna djela koja potječu iz država članica Europske unije nisu predmet diskriminacijskih mjera.

(3) Djela iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka jesu ona koja su ostvarili pretežito autori i radnici s prebivalištem u državi ili državama iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka ako udovoljavaju jednom od sljedećih uvjeta:

– ako proizvođači tih djela imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili

– ako je pojedino djelo nastalo pod nadzorom i stvarnom kontrolom jednog ili više proizvođača koji imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili

– ako je doprinos koproducenata iz navedenih država prevladavajući u odnosu na ukupne troškove koprodukcije, a koprodukciju ne kontrolira jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan navedenih država.

(4) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovog članka, a nastala su u okviru bilateralnih koprodukcijskih ugovora sklopljenih između država članica Europske unije i trećih država, smatrat će se europskim djelima ako većinski dio ukupnih troškova proizvodnje snose koproducenti iz Europske unije, a proizvodnju ne nadzire jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan područja država članica Europske unije.

Članak 49.

(1) Nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50% njegovog godišnjeg vremena objavljivanja, od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela.

(2) U slučaju da nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovog Zakona ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovog članka, mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20%.

(3) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.

(4) U opseg udjela europskih djela ubrajaju se audiovizualna djela vlastite proizvodnje i hrvatska audiovizualna djela.

(5) Izvješće o provedbi iz stavka 1. i 2. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(6) Odredbe prethodnih stavaka ne primjenjuju se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.

(7) Odredba stavka 1. ovog članka koja se odnosi na udio hrvatskih audiovizualnih djela primjenjuje se i na pružatelje specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.

(8) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. do 4. ovog članka svake dvije godine.

Audiovizualna djela neovisnih proizvođača

Članak 50.

(1) Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni proizvođač) pravna je ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:

– registrirana je za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije

– nema vlasnički udio nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge

– u svom je poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge

– kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od 3 godine ne participira s više od 90% ukupnog ostvarenog prometa svih neovisnih proizvođača

– raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu.

(2) Neovisni je proizvođač i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država, ako europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u posljednje tri godine i uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovog članka.

(3) Neovisni proizvođač mora uložiti najmanje 5% financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje audiovizualnih djela, odnosno koprodukcije.

Članak 51.

(1) Nakladnik televizije mora osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10 % vremena/ukupnog godišnjeg programskog proračuna .

(2) Nakladnik televizije mora osigurati da udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 5 % ukupnog godišnjeg programskog proračuna/prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti pružanja medijske usluge .

(3) Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz stavka 1. ovog članka mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće za elektroničke medije, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima.

(4) Najmanje polovica djela iz ovog članka mora biti proizvedena u posljednjih pet godina.

(5) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovog članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.

(6) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću za elektroničke medije najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(7) Odredbe prethodnih stavaka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.

(8) Odredbe prethodnih stavaka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.

(9) Vijeće za elektroničke medije dužno je izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavaka 1. do 4. ovog članka najkasnije do 3. listopada 2021. te svake dvije godine nakon toga.

Pravo na kratku informaciju

Članak 52.

(1) Za potrebe kratkih vijesti svaki nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ima pod jednakim uvjetima pravo na pristup događajima od velikog interesa za javnost koje na osnovi isključivih prava prenose nakladnici televizije i/ili radija koji su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Ako je nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ostvario isključiva prava na događaj od velikog interesa za javnost, drugi nakladnik televizije i/ili radija osnovan u Republici Hrvatskoj može tražiti pristup navedenom događaju od tog nakladnika televizije i/ili radija. Svi nakladnici televizije i/ili radija imaju pravo na pristup događajima od značajnog interesa za javnost pod jednakim uvjetima.

(3) Vijeće za elektroničke medije osigurava pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka na način da nakladniku televizije i/ili radija dopusti slobodan odabir kratkih isječaka iz prijenosnog signala drugog nakladnika televizije i/ili radija uz označavanje najmanje njihovog izvora, osim ako to nije moguće iz praktičnih razloga. Način osiguranja pristupa prijenosnom signalu propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom, uz prethodnu suglasnost Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.

(4) Nakladnik televizije i/ili radija može, prije i umjesto pristupa prijenosnom signalu u smislu stavka 3. ovog članka, ostvariti pristup događajima iz stavka 1. i 2. ovog članka i pristupom mjestu takvih događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika televizije i/ili radija koji ima isključiva prava na prijenos događaja od velikog interesa za javnost.

(5) Kratki isječci koriste se isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremensku odgodu.

(6) Kratkom informacijom prema ovom članku smatra se obavijest u trajanju od najviše minutu i pol koja se objavljuje u sklopu općih informativnih programa uključujući specijalizirane sportske kanale.

(7) Nakladnik televizije i/ili radija koji prenosi događaj od velikog interesa za javnost smije od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu tražiti samo plaćanje stvarnih troškova koji nastanu radi izvršavanja te obveze nakladnika. Predviđena naknada ne smije premašivati dodatne troškove izravno nastale omogućivanjem pristupa.

(8) Pravo na kratku informaciju mora se izvršiti na način da se ne prekida tijek događaja.

(9) Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od velikog interesa za javnost.

(10) Kada događaj od velikog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan proizvesti jednu kratku informaciju o tom događaju.

(11) Nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju mora omogućiti jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/ili radija koji događaj nije mogao snimiti te ima pravo za to tražiti naknadu razmjernog dijela stvarnih troškova te navođenje svojeg imena, odnosno imena tvrtke, na objavi.

(12) Pravo na kratku informaciju može se u skladu s člankom 10. ovog Zakona utvrditi i u pogledu pristupa događajima od velikog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.

Pravo javnosti na praćenje događaja od velike važnosti za društvo

Članak 53.

(1) Nakladnik televizije ne smije na temelju dobivenih isključivih prava emitirati događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo, na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa.

(2) Vijeće za elektroničke medije utvrđuje popis događaja iz stavka 1. ovog članka, bilo nacionalnih ili stranih, za koje smatra da su od velike važnosti za društvo te određuje trebaju li ti događaji biti u cijelosti ili djelomično dostupni za izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, u cijelosti ili djelomično odgođen prijenos.

(3) Vijeće za elektroničke medije dužno je o popisu iz stavka 2. ovog članka i drugim mjerama koje je poduzelo ili namjerava poduzimati odmah obavijestiti Europsku komisiju koja provodi postupak utvrđivanja njihove usklađenosti s pravom Europske unije i priopćivanja ostalim državama članicama Europske unije. Obavijest o utvrđenom popisu i mjerama Vijeće za elektroničke medije dostavit će i državama potpisnicama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(4) Nakladnici televizije unutar nadležnosti Republike Hrvatske ne smiju koristiti isključiva prava koja su kupili nakon stupanja na snagu ovog Zakona, na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinom nacionalnom zakonodavstvu, a koje je ona odredila za cjelovit ili djelomičan izravan prijenos ili, gdje je to neophodno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, cjelovit ili djelomičan odgođen prijenos na televiziji slobodnog pristupa.

(5) Suprotno je ovom Zakonu ako događaj iz stavka 1. ovog članka na temelju dobivenih isključivih prava prenosi nakladnik televizije čiji audiovizualni program može pratiti manje od 60% stanovništva Republike Hrvatske ili je za praćenje tog programa potrebno dodatno plaćanje (naplatna TV), osim pristojbe propisane Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji.

Povezivanje audiovizualnih i radijskih programa u mreže

Članak 54.

(1) Nakladnici televizije i/ili radija mogu se uz prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije programski povezivati u regionalne ili nacionalne mreže, s regionalnim i širim pokrivanjem područja, pod sljedećim uvjetima:

– da povezani nakladnici televizije i/ili radija posebnim aktom imenuju odgovornog urednika zajedničkog programa koji odgovara za prenošenje audiovizualnog i/ili radijskog programa u skladu s ovim Zakonom, a akt o imenovanju dostave Vijeću za elektroničke medije 15 dana prije početka objavljivanja zajedničkog audiovizualnog i/ili radijskog programa

– da zajednički program ne iznosi više od 30% dnevnog vremena objavljivanja

– da je zajednička vlastita proizvodnja povezanih nakladnika televizije i/ili radija na hrvatskom jeziku te da dnevno iznosi najmanje 10% audiovizualnog i/ili radijskog programa koji se objavljuju putem mreže

– da povezani nakladnici televizije i/ili radija oblikuju zajedničku programsku osnovu i pisani akt o načinu izvršavanja programske osnove te oba dokumenta dostave Vijeću za elektroničke medije radi pribavljanja prethodne suglasnosti.

(2) Nacionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 60% stanovništva Republike Hrvatske. Regionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovog članka koji je dostupan za više od 70% stanovništva regije.

(3) Regionalna ili nacionalna mreža iz ovog članka u pogledu programskih zahtjeva i ograničenja iz ovog Zakona smatra se jedinstvenim audiovizualnim ili radijskim programom.

Neprofitni pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija

Članak 55.

(1) Neprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti ustanove, vijeća i udruge nacionalnih manjina, obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove te druge ustanove, vjerske zajednice, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih, vjerskih i drugih potreba javnos ti.

(2) Dobit od djelatnosti iz stavka 1. ovog članka neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti.

(3) Plaće radnika i naknade članovima tijela upravljanja i nadzora neprofitnih pružatelja medijskih usluga i neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija ne mogu premašiti iznos dobiven umnoškom najvećeg koeficijenta složenosti poslova za radna mjesta I. vrste i osnovice za izračun plaće sukladno zakonu kojim se uređuju plaće u javnim službama i podzakonskom propisu kojim se utvrđuju koeficijenti složenosti poslova za područje kulture.

(4) Status neprofitnog pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnog pružatelja medijskih usluga.

(5) Neprofitne pružatelje elektroničkih publikacija Vijeće za elektroničke medije na njihov zahtjev upisuje u Upisnik iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona. Neprofitni pružatelj elektroničkih publikacija ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, odnosno dok se ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća za elektroničke medije.

(6) Detaljne kriterije upisa u Upisnik neprofitnog pružatelja elektroničkih publikacija u skladu s ovim Zakonom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije naputkom iz članka 88. stavka 6. ovog Zakona.

(7) Neprofitni pružatelj medijskih usluga može objavljivati promidžbene poruke u trajanju do tri minute u jednom satu.

Članak 56.

(1) Obrazovne ustanove, studentske udruge i školske udruge s pravnom osobnošću mogu biti nakladnici audiovizualnog i/ili radijskog programa ako programe proizvode i objavljuju pretežito učenici, odnosno studenti, a namijenjeni su školskoj, odnosno studentskoj javnosti, te ako djelatnost obavljaju kao neprofitni audiovizualni i/ili radijski program.

(2) Programi nakladnika iz stavka 1. ovog članka jesu informacije svih vrsta i autorska djela kojima je svrha obavještavanje te zadovoljavanje obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba djece i mladih, studentske i šire javnosti.

(3) Status nakladnika iz stavka 1. ovog članka, u skladu s ovim Zakonom, odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri davanju, odnosno oduzimanju koncesije.

IV. ZAŠTIĆENE USLUGE

Članak 57.

(1) Zabranjeno je izrađivanje, proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u najam, zakup ili posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi za komercijalne svrhe.

(2) Zabranjeno je instaliranje, održavanje ili zamjena sredstava iz stavka 1. ovog članka za komercijalne svrhe.

(3) Zabranjene su komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstva, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava.

(4) Zabranjeno je privatno posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi.

Članak 58.

Zabranjeno je ograničavati pružanje zaštićenih usluga, ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanog pristupa.

Članak 59.

(1) Pružatelju zaštićene usluge osigurava se sudska zaštita.

(2) Pružatelj zaštićene usluge može protiv povreditelja prava ostvariti pravnu zaštitu i naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete.

Članak 60.

Nadzor nad provedbom odredbi članka 57. ovog Zakona, pored Vijeća za elektroničke medije, provode u okviru svojeg djelokruga inspektori Državnog inspektorata i inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorna agencija za mrežne djelatnosti.

V. ZAŠTITA PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Javnost vlasništva

Članak 61.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su Agenciji za elektroničke medije dostaviti podatke o pravnoj osobi i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno postale imatelji dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga, s podatkom o postotku dionica ili udjela.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su dostaviti Agenciji za elektroničke medije ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u tom pružatelju medijskih usluga tijekom prethodne godine te izvadak iz Registra stvarnih vlasnika. Isprave o stjecanju ne dostavljaju se za dionice i udjele do 1% vrijednosti kapitala.

(3) Pružatelju medijskih usluga koji ne izvrši obvezu iz stavaka 1. i 2. ovog članka uputit će pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.

(4) Svaku promjenu podataka vezanu uz vlasničku strukturu pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti u Narodnim novinama. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.

(5) Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga jesu ništetni.

Članak 62.

(1) Pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Pružatelji medijskih usluga koji imaju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti Agenciji za elektroničke medije bez odgode svaku namjeru pripajanja ili spajanja, namjeru svakog drugog oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(3) Agencija za elektroničke medije na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostavit će stručno mišljenje u roku od trideset dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovog članka.

(4) Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije iz stavka 1. ovog članka i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Članak 63.

(1) Agencija za elektroničke medije ocjenjuje prijavu namjere iz članka 62. stavka 2. i njezine učinke, a vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

(2) Nedopuštenim pripajanjem ili spajanjem svaki drugi oblik zajedničkog ili usklađenog djelovanja kao i promjena vlasništva vezano uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija smatra se u sljedećim slučajevima:

- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom pružatelju medijske usluge iste razine ili nižim razinama s više od 25% i obrnuto

- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10% i obrnuto

- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka

- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini ima udio u drugom pružatelju medijske usluge na istom području, odnosno području više ili niže razine s više od 30% i obrnuto

- pružatelj medijske usluge koji ima koncesiju ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10% i obrnuto.

(3) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na fizičke i pravne osobe koje imaju udjele u pružatelju medijske usluge.

(4) Uvjeti iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga putem satelita, interneta, kabla i drugim dopuštenim oblicima prijenosa, pružatelje usluga na zahtjev, platformi za razmjenu videozapisa te pružatelje elektroničkih publikacija.

(5) Povezane osobe u smislu ovog Zakona utvrđuju se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.

Članak 64.

(1) U slučaju da udio u gledanosti, odnosno slušanosti svih programa pojedinog pružatelja medijske usluge dosegne prosječni godišnji udio od 45%, smatra se da taj pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu Republike Hrvatske te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

(2) Ako je pružatelj medijske usluge stekao dominantnu ulogu na tržištu, ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga, niti mu Vijeće za elektroničke medije može dati novu koncesiju, odnosno dopuštenje, niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje.

(3) Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje načine, uvjete i sredstva za obračun dosega udjela u gledanosti i/ili slušanosti odnosno dosegu elektroničke publikacije.

Članak 65.

(1) Vijeće za elektroničke medije neće dati koncesiju najpovoljnijem ponuditelju odabranom u provedenom postupku davanja koncesije ako se utvrdi da bi davanjem koncesije došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu članka 62. stavka 2. i članka 64. stavka 2. ovog Zakona.

(2) Svaki podnositelj ponude na objavljenu obavijest o namjeri davanja koncesije dužan je uz ponudu dostaviti ovjerenu izjavu da eventualnim dobivanjem koncesije ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.

(3) Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovog dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovog Zakona.

Članak 66.

(1) Ako se u postupku provedenom u skladu s člankom 62. stavkom 2. ovog Zakona utvrdi da nastalim promjenama dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, naložit će se pružatelju medijske usluge da u primjerenom roku uskladi promjene na način koji nije u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.

(2) Ako pružatelj medijske usluge ne postupi u skladu s nalogom iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe ovog Zakona o prestanku važenja koncesije prije isteka roka na koji je dana, odnosno odredbe o prestanku važenja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, a odluku o oduzimanju koncesije, odnosno dopuštenja donosi Vijeće za elektroničke medije.

Članak 67.

(1) Domaća pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala ne može sudjelovati u postupku davanja koncesije sukladno ovom Zakonu.

(2) Ako se naknadno utvrdi da je jedan od osnivača nakladnika televizije i/ili radija kojemu je dana koncesija strana pravna osoba iz stavka 1. ovog članka, primijenit će se odredbe članka 66. ovog Zakona.

Članak 68.

Operator koji obavlja djelatnost prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa ne može biti nakladnik televizije i/ili radija te pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovog Zakona.

Članak 69.

Odredbe o vlasništvu i zaštiti pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija primjenjuju se i na strane pravne i fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno stalno prebivalište, osim ako je ovim Zakonom drugačije određeno.

Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Članak 70.

(1) Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti (u daljnjem tekstu: Fond) Fond je Agencije za elektroničke medije.

(2) Izvor financijskih sredstava Fonda jesu sredstva osigurana odredbama ovog Zakona, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji i iz drugih izvora.

Članak 71.

(1) Sredstvima Fonda poticat će se proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja:

a) nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini

b) neprofitnih nakladnika televizije/ili radija

c) neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članaka 27. i 92. ovog Zakona

d) pružatelja elektroničkih publikacija, izuzev elektroničke verzije novina i časopisa, te pružatelja koji imaju koncesiju za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija i dopuštenje za obavljanje djelatnosti iz članaka 27. i 92. ovog Zakona

koji su od javnog interesa i usmjereni na:

- ostvarivanje prava građana na javno informiranje

- poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine

- razvoj odgoja i obrazovanja

- razvoj znanosti

- razvoj umjetnosti

- poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika

- poticanje posebnih kulturnih projekata i manifestacija

- nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

- poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka

- poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji

- poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti

- podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom

- povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskog rata

- razvoj i poticanje programa medijske pismenosti

- zaštitu okoliša

- promociju zdravlja i poticanje zdravstvene kulture.

(2) Sredstvima Fonda poticat će se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom projekata i sadržaja iz stavka 1. ovog članka.

(3) Kriteriji za dodjelu sredstava Fonda jesu:

- značenje projekta za ostvarivanje ciljeva iz stavaka 1. i 2. ovog članka

- kvaliteta i sadržajna inovativnost projekta

- interes za opći, odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak

- dostupnost programa i sadržaja osobama s invaliditetom

- drugi kriteriji koje utvrdi Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka, u skladu s člankom 11. ovog Zakona.

(4) Sredstva Fonda ne mogu se dodjeljivati pružateljima medijskih usluga iz stavka 1. ovog članka kojima je Vijeće za elektroničke medije privremeno oduzelo koncesiju, izreklo opomenu u prethodna 24 mjeseca i/ili onima koji su u prethodna 24 mjeseca prekršajno kažnjeni na temelju pravomoćne sudske odluke zbog kršenja odredbi ovog Zakona, kao ni onima koji nemaju statut medija.

(5) Na temelju kriterija iz stavka 3. ovog članka Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje način i postupak provedbe javnog natječaja za sufinanciranje audiovizualnih i radijskih projekata i sadržaja iz sredstava Fonda, omjere raspoređivanja sredstava Fonda između pojedinih vrsta korisnika sredstava iz stavka 1. ovog članka, praćenje trošenja sredstava i ostvarenje programa i sadržaja za koje su dodijeljena. Popis korisnika sredstava, programa i sadržaja za koje su sredstva dodijeljena i izvješća o njihovu ostvarenju objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća za elektroničke medije.

(6) Odluku o dodjeli sredstava Fonda donosi Vijeće za elektroničke medije.

(7) Vijeće za elektroničke medije ovlašteno je angažirati stručne vrednovatelje radi pomoći prilikom ocjenjivanja prijava na javni natječaj za raspodjelu sredstava Fonda. Za stručne vrednovatelje mogu se angažirati osobe iz reda javnih djelatnika koje su medijski stručnjaci i stručnjaci za audiovizualne djelatnosti, ugledni intelektualci, priznati umjetnici i ostali javni djelatnici koji su se istaknuli zalaganjem za razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, promicanje kulture, znanosti i umjetnosti, kao i zaštitu slobode medija i izražavanja. Djelokrug i način rada stručnih vrednovatelja propisuje Vijeće za elektroničke medije pravilnikom iz stavka 5. ovog članka.

VI. ZAŠTITA TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TRŽIŠTU ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Članak 72.

(1) Na pružatelje medijskih usluga primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Na sve pojedinačne potpore i programe koji sadrže potpore iz ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim potporama.

VII. AGENCIJA ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE I VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE

Agencija za elektroničke medije

Članak 73.

(1) Agencija za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Agencija) samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom.

(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Agencija se upisuje u sudski registar.

(3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.

(4) Rad Agencije je javan.

(5) Sjedište Agencije je u Zagrebu.

(6) Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Vijeće).

(7) Ravnatelj Agencije zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije.

(8) Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije.

(9) Skraćeni naziv Agencije je AEM.

Stručna služba Agencije

Članak 74.

(1) Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije.

(2) Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove:

- vodi poslovanje Agencije

- odgovoran je za rad stručne službe Agencije

- odlučuje u poslovima Agencije iz članka 83. stavka 3. ovog Zakona

- predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijska izvješća Agencije

- predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 81. ovog Zakona

- priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovog Zakona

- obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.

(3) Prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.

Vijeće za elektroničke medije

Članak 75.

(1) Vijeće upravlja Agencijom te obavlja zadaće regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Predsjednik Vijeća potpisuje odluke Vijeća.

(2) Predsjednik i članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno kao zaposlenici Agencije s punim radnim vremenom.

(3) Vijeće objavljuje godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvatskom saboru.

Članak 76.

(1) Vijeće ima sedam članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća.

(2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća.

(3) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, a ono se produžuje do imenovanja novog predsjednika i/ili člana Vijeća u slučaju da do njegova isteka novi predsjednik i/ili član Vijeća nije izabran, najdulje do šest mjeseci, te mogu biti ponovno imenovani.

(4) Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova.

(5) Članovi Vijeća mogu biti državljani Republike Hrvatske koji imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnost i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava.

(6) Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštovanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja.

(7) Članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašanju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili sindikatima.

(8) Članovi Vijeća ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore.

(9) Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.

(10) Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge niti stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom.

(11) Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuju se posebni zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interesa.

(12) Članovi Vijeća obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju osobni ugled ili ugled Agencije te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost u obnašanju svoje dužnosti niti samostalnost i neovisnost Agencije.

(13) Članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova, određenih ovim Zakonom te Statutom Agencije, postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke.

(14) Hrvatski sabor odlukom će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, u slučaju:

1. ako sam zatraži razrješenje

2. ako se utvrdi da je prigodom predlaganja za člana Vijeća Agencije iznio o sebi neistinite podatke ili je propustio iznijeti podatke o okolnostima bitnim za utvrđivanje prijedloga

3. ako svojim radom ili ponašanjem dovede u pitanje svoj ugled ili ugled Agencije, odnosno svoju samostalnost i neovisnost ili samostalnost i neovisnost Agencije

4. ako nije u mogućnosti uredno obavljati dužnost dulje od šest mjeseci neprekinuto

5. ako je zbog bolesti trajno spriječen obavljati svoju dužnost

6. ako je pravomoćno osuđen za kazneno djelo

7. ako svojim radom ili ponašanjem onemogućuje ispunjavanje ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije

8. nastupa okolnosti iz stavaka 7. – 10. ovog članka.

(15) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan Agencija mora izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(16) Predsjednik, zamjenik predsjednika ili član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovog Zakona.

(17) Predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1. ovog članka, osim ako je razrješenje zatraženo prije isteka razdoblja od godine dana od dana imenovanja, stavka 14. podstavaka 4. i 5. ovog članka, kao i nakon isteka razdoblja na koje su imenovani, sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, imaju šest mjeseci od dana razrješenja s dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini od 50% plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti.

Nadležnost Agencije

Članak 77.

(1) U nadležnosti su Agencije sljedeći regulatorni i drugi poslovi:

1. provođenje postupka davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojim se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovog Zakona

2. sklapanje ugovora o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu

3. donošenje odluke o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom

4. poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 92. ovog Zakona

5. provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

6. izricanje upozorenja i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovog Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji

7. vođenje upisnika pružatelja medijskih usluga

8. provođenje odredbi ovog Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

9. osiguravanje nadzora nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donošenje godišnjeg plana nadzora (monitoringa)

10. osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa

11. osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovog Zakona

12. provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovog Zakona

13. razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona te poduzimanje mjera sukladno ovom Zakonu

14. donošenje uputa vezanih uz provedbu ovog Zakona

15. poticanje samoregulacije i koregulacije radi provedbe ovog Zakona

16. suradnja s regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija radi provedbe ovog Zakona, napose odredbi članka 7., članka 27. stavka 3., članka 85. stavka 7., članka 90. i članka 92. stavka 3. ovog Zakona

17. podnošenje izvješća Hrvatskom saboru i drugim nadležnim tijelima, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima

18. podnošenje izvješća Europskoj komisiji, sukladno ovom Zakonu i drugim propisima

19. poticanje medijske pismenosti

20. organiziranje javnih savjetovanja i stručnih skupova te provođenje istraživanja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja elektroničkih medija

21. donošenje godišnjeg programa rada Agencije te

22. obavljanje i drugih poslova propisanih ovim zakonom te Statutom Agencije.

(2) Regulatorne i druge poslove iz stavka 1. točke 1. do 18. ovog članka Agencija obavlja kao javne ovlasti.

Odlučivanje u poslovima Agencije

Članak 78.

(1) Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. točke 1. do 10. ovog Zakona.

(2) Osim poslova iz stavka 1. ovog članka Vijeće obavlja i sljedeće poslove:

1. podnosi godišnje izvješće o radu Agencije u skladu s člankom 78. ovog Zakona

2. donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 83. ovog Zakona

3. nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti

4. donosi poslovnik o svojem radu

5. obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.

(3) Ravnatelj Agencije odlučuje u drugim poslovima Agencije iz članka 77. stavaka 1. i 2. ovog Zakona koji prema stavku 1. ovog članka nisu u nadležnosti Vijeća Agencije.

(4) U poslovima iz nadležnosti Agencije postupak odlučivanja pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.

(5) Stranci u postupku pred Agencijom mora se omogućiti, prije donošenja odluke, da se izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju i predloži dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke, i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana.

Godišnje izvješće o radu i godišnji program rada Agencije

Članak 79.

(1) Vijeće podnosi Hrvatskom saboru godišnje izvješće o radu Agencije koje osobito sadržava sljedeće podatke o:

1. ispunjavanju ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije

2. davanju koncesija i dopuštenja

3. javnosti pružatelja medijskih usluga

4. dodijeljenim sredstvima državnih potpora

5. nadzoru nad programom pružatelja medijskih usluga

6. upravnim i drugim sudskim postupcima

7. oglašavanju tijela državne uprave

8. financijskom izvješću i završnom računu Agencije

9. o provedbi ovog Zakona te propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

(2) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovog članka podnosi se najkasnije do kraja lipnja za prethodnu kalendarsku godinu.

(3) Na zahtjev Hrvatskog sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće je obvezno, u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, podnijeti izvješće iz stavka 1. ovog članka i za razdoblje kraće od godine dana.

(4) Vijeće u skladu s odredbama članka 83. ovog Zakona donosi godišnji program rada Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.  

(5) Godišnjim programom iz stavka 4. ovog članka osobito se utvrđuju ciljevi i zadaće Agencije u obavljanju regulatornih i drugih poslova propisanih ovim Zakonom.

Javnost rada Agencije

Članak 80.

(1) Agencija vodi i redovito obnavlja baze podataka sa svim upisnicima i očevidnicima koje vodi u svrhu obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, što osobito obuhvaća:

- popis nakladnika radija i televizije kojima je dana koncesija za obavljanje djelatnosti

- popis pružatelja medijskih usluga na zahtjev kojima je dano dopuštenje za obavljanje djelatnosti

- popis pružatelja medijskih usluga kojima je dano dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

- popis pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija

- popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(2) Baze podataka iz stavka 1. ovog članka moraju biti javno dostupne, bez naknade, u elektroničkom obliku na internetskim stranicama Agencije, koje je Agencija obvezna redovito održavati i obnavljati, zajedno s mogućnostima sveobuhvatnog pretraživanja podataka prema odabranim mjerilima.

(3) Agencija redovito i bez naknade objavljuje na svojim internetskim stranicama osobito sljedeće akte i podatke:

- odluke i druge upravne akte Agencije

- javne pozive i pozive za javne rasprave

- stručna mišljenja i objašnjenja o primjeni ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona

- istraživanja i analize

- Statut Agencije i provedbene propise iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona

- godišnji program rada Agencije

- godišnji financijski plan Agencije, ostvarenje tog plana i godišnja financijska izvješća Agencije

- godišnje izvješće o radu Agencije

- nepravomoćne odluke o prekršaju, uz naznaku da su odluke nepravomoćne, podneseni redoviti pravni lijekovi protiv tih odluka i ishod postupka po pravnim lijekovima

- druge podatke i obavijesti o radu i poslovanju Agencije.

(5) Provedbeni propisi iz članka 83. stavka 1. ovog Zakona i Statut Agencije objavljuju se i u Narodnim novinama.

(6) Iznimno od odredaba ovog članka, neće se objaviti akti i podaci koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu zakona kojim se uređuje tajnost podataka te pravo na pristup informacijama.

Sredstva za obavljanje poslova Agencije

Članak 81.

(1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije iz članka 77. stavka 1. ovog Zakona osiguravaju se na temelju godišnjeg financijskog plana Agencije iz iznosa od 0,5% od ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji medijskih usluga obavljanjem djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev iz članka 27. ovog Zakona, djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija iz članka 30. i 92. ovog Zakona, djelatnosti pružanja usluga elektroničkih publikacija iz članka 93. ovog Zakona te djelatnosti usluga platformi za razmjenu videozapisa iz članka 94. ovog Zakona.

(2) Neutrošena sredstva iz stavka 1. ovog članka ostvarena kao rezultat poslovanja na kraju proračunske godine mogu se utrošiti za dugoročne projekte i druge projekte od velikog značenja za rad Agencije te za medijsku pismenost i medijske analize i istraživanja.

(3) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svojom imovinom, a Republika Hrvatska neograničeno odgovara za obveze Agencije.

(4) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Donošenje i izvršenje odluka Agencije

Članak 82.

(1) Vijeće Agencije donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije.

(2) Protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom.

(3) Odluke i drugi upravni akti Agencije postaju izvršni dostavom stranci. Kada je u odluci ili drugom upravnom aktu Agencije određeno da se radnja, koja je predmet izvršenja, može izvršiti u ostavljenom roku, odluka ili drugi upravni akt Agencije postaju izvršni istekom tog roka.

(4) U slučaju nepostupanja prema izvršnoj odluci ili drugom upravnom aktu Agencije iz stavka 3. ovog članka, Vijeće može izdati prekršajni nalog ili podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka.

Donošenje provedbenih propisa i općih akata

Članak 83.

(1) Propise za provedbu ovog Zakona, koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovog Zakona, donosi Vijeće.

(2) Vijeće donosi Statut Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatskog sabora.

(3) Vijeće donosi godišnji program rada Agencije.

(4) Vijeće donosi druge opće akte Agencije propisane ovim Zakonom i Statutom Agencije. Statutom Agencije može se propisati ovlast ravnatelju Agencije za donošenje određenih općih akata Agencije.

(5) Propisi iz stavka 1. ovog članka i akti Agencije iz stavka 2. ovog članka objavljuju se u skladu s odredbama članka 80. ovog Zakona, a drugi opći akti Agencije iz stavka 3. ovog članka objavljuju se na način utvrđen Statutom Agencije.

Članak 84.

Vijeće provodi pripremne radnje za davanje koncesije sukladno odredbama zakona kojim se uređuju koncesije.

Postupak davanja koncesije za pružanje medijskih usluga televizije i radija

Članak 85.

(1) Vijeće objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na tehničkoj podlozi koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovog članka objavljuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju, odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa.

(3) Prilikom objavljivanja obavijesti iz stavka 1. ovog članka Vijeće određuje o kojoj se vrsti programa radi.

(4) Postupak davanja koncesije i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovog članka propisuje Vijeće pravilnikom .

(5) Kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija jesu:

– programski uvjeti sukladno ovom Zakonu, a napose količina vlastite proizvodnje, hrvatskih audiovizualnih djela, europskih audiovizualnih djela i djela neovisnih proizvođača

– vrijeme objavljivanja

– kvaliteta i raznovrsnost audiovizualnih i/ili radijskih programa

– posebni tehnički, financijski (visina sredstava i financijska jamstva) i kadrovski uvjeti

– poštivanje obveze plaćanja poreznih obveza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.

(6) Ponuda na temelju obavijesti iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obaviješću , programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija.

(7) Prije donošenja odluke o davanju koncesije Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o najpovoljnijem ponuditelju ako će se djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i radija odnositi i na druge države članice Europske unije.

(8) Odluku o davanju koncesije donosi Vijeće nakon provedenog postupka nadmetanja iz stavka 1. ovog članka i provedenog postupka utvrđivanja uvjeta za davanje koncesije .

(9) Odluka iz stavka 7. ovog članka mora sadržavati:

- naziv davatelja koncesije

- broj odluke i datum donošenja odluke

- naziv odabranog najpovoljnijeg ponuditelja

- osnovna prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara

- obvezu koncesionara da najkasnije do polovice roka na koji mu je dana koncesija započne s radom na sv im dodijeljenim radijskim frekvencijama

- vrstu i predmet koncesije

- prirodu i opseg te mjesto, odnosno područje obavljanja djelatnosti koncesije

- rok na koji se daje koncesija

- posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati odabrani najpovoljniji ponuditelj

- iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati

- rok u kojem je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan sklopiti ugovor o koncesiji s davateljem koncesije te posljedice nepoštivanja roka za potpisivanje ugovora o koncesiji

- obrazloženje razloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja

- uputu o pravnom lijeku

- potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.

(10) Odluka o davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, podnesenom ponudom te odredbama ovog Zakona, zakona kojim se uređuju koncesije i pravilnika iz stavka 4. ovog Zakona .

Članak 86.

(1) Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području.

(2) Poziv iz stavka 1. ovog članka može se objaviti pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke za vrijeme trajanja koncesije do objave poziva iz stavka 1. ovog članka, ima statut medija te podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovog Zakona.

(3) Trajanje poziva iz stavka 1. ovog članka ne može biti manje od trideset dana.

(4) Ako se na poziv iz stavka 1. ovog članka odazovu dvije ili više zainteresirane osobe, Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 85. ovog Zakona.

(5) Postupak provedbe poziva iz stavka 1. ovog članka popisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.

Članak 87.

(1) Pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe se na temelju odluke o davanju koncesije i potpisanog ugovora o koncesiji.

(2) Na temelju odluke o davanju koncesije Vijeće potpisuje s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji .

(3) Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije.

(4) Ako u roku utvrđenom u odluci iz stavka 2. ovog članka najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, svim podacima iz obavijesti o namjeri davanja koncesije, odabranom ponudom te odlukom o davanju koncesije, Vijeće će poništiti odluku o davanju koncesije, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete.

(5) Zabranjeno je prenošenje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu fizičku ili pravnu osobu.

Članak 88.

(1) Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom.

(2) Područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60% stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj razini najmanje 70% stanovništva regije.

(3) Koncesija se daje na vrijeme koje ne može biti kraće od deset ni dulje od dvadeset godina. Kriterije za utvrđivanje vremena trajanja koncesije propisuje Vijeće pravilnikom iz članka 85. stavka 4. ovog Zakona.

(4) Za koncesiju se plaća naknada. Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist državnog proračuna.

(5) Visinu i način plaćanja naknade za koncesiju propisuje Vijeće, kao i visinu i način plaćanja naknade za dokumentaciju za nadmetanje i ponudu podnesenu na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije .

(6) Koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija upisuje se u Upisnik, koji vodi Vijeće, i Registar koncesija, koji vodi ministarstvo nadležno za poslove financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom.

Članak 89.

(1) Ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 10% stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana, predmetno se neće smatrati novom koncesijom, već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora.

(2) Ako promjena parametara odašiljača iz stavka 1. ovog članka dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu, Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.

Članak 90.

(1) Vijeće će donijeti odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju koncesije ili dopuštenja pružatelju medijskih usluga ako utvrdi:

1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

2. da nakladnik televizije i/ili radija nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom ugovorom o koncesiji ili ne poštuje tehničke uvjete iz ugovora o koncesiji dulje od mjesec dana od početka ostvarivanja koncesije, odnosno prekine ostvarivati koncesiju dulje od 48 sati

3. da pružatelj medijskih usluga i nakon treće opomene Vijeća, koje je ono izreklo u prethodnih 12 mjeseci, postupa suprotno odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona ili ugovora o koncesiji

4. da nakladnik televizije i/ili radija više ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti iz članka 27. ovog Zakona

5. da pružatelj medijskih usluga objavljuje audiovizualne ili radijske programe suprotno članku 14. i/ili 25. ovog Zakona

6. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava najmanje 50% programske osnove

7. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava utvrđenog vremena objavljivanja iz članka 43. stavaka 3. i/ili 4. i/ili 5. i/ili 6. i/ili 7. i/ili 8. i/ili 9. ovog Zakona

8. da je pružatelj medijskih usluga onemogućio drugom pružatelju medijskih usluga ostvarivanje prava na kratku informaciju u skladu s člankom 52. stavkom 3. ovog Zakona suprotno nalogu Vijeća

9. da pružatelj medijskih usluga nije platio naknadu za koncesiju više od 2 puta uzastopno ili općenito neuredno plaća naknadu za koncesiju

10. da pružatelj medijskih usluga nije ni nakon primitka opomene Vijeća, u određenom roku dostavio podatke o promjeni podataka iz članka 61. stavka 1. ovog Zakona

11. postojanje nedopuštene koncentracije utvrđene ovim Zakonom

12. da pružatelj medijskih usluga ni nakon opomene Vijeća nije u određenom roku pribavio odobrenje od ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava

13. da je pružatelj medijskih usluga prenio koncesiju na drugu osobu suprotno članku 86. stavku 5. ovog Zakona

14. da je pružatelj medijskih usluga prenio dopuštenje na drugu osobu suprotno članku 27. stavku 7. i članku 92. stavku 7. ovog Zakona

15. da pružatelj medijskih usluga unatoč odluci Vijeća o mjerama radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz druge države objavljuje audiovizualne programe iz članka 92. ovog Zakona.

(2) Koncesija prestaje u sljedećim slučajevima:

1. istekom vremena na koje je dana

2. ako se pružatelj medijskih usluga odrekne koncesije

3. prestankom pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestankom obrta

4. ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dana

5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji

6. trajnim oduzimanjem koncesije.

(3) Ugovor o koncesiji prestaje vrijediti danom dostave pružatelju medijskih usluga odluke o oduzimanju koncesije, odnosno danom prestanka koncesije.

Članak 91.

(1) Iznimno od odredbe članka 7. ovog Zakona, Vijeće može poduzeti odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država, u slučaju kada je Republika Hrvatska ovlaštena privremeno odstupiti od obveze osiguranja slobode prijama audiovizualnih medijskih usluga i ponovnog prijenosa na svojem području, ako su ispunjeni uvjeti propisani stavkom 2., 3. i 4. ovog članka.

(2) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 25. stavaka 2. i 3. ovog Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje i to pod slijedećim uvjetima:

– tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka najmanje dva puta

– Republika Hrvatska pisano je obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove

– Republika Hrvatska je osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama

– konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovog stavka.

(3) Mjere iz stavka 1. ovog članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge zemlje članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši članak 14. stavak 1. ovog Zakona ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javne sigurnosti u pitanje, uključujući zaštitu nacionalne sigurnosti i obrane i to pod slijedećim uvjetima:

- tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu prethodnog podstavka barem u jednom prethodnom slučaju

- Republika Hrvatska je pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovog članka i proporcionalnim mjerama koje namjerava poduzeti ako se takvo kršenje ponovi.

(4) Vijeće za elektroničke medije obvezno je poštivati pravo na obranu pružatelja medijske usluge te mu mora dati priliku da izrazi svoj stav o navodnim kršenjima.

(5) U hitnim slučajevima, a najkasnije u roku od jednog mjeseca, Republika Hrvatska može odstupiti od uvjeta navedenih u stavku 3. podstavku 1. i 2. ovog članka te je u tim slučajevima dužna u što kraćem roku obavijestiti o poduzetim mjerama Europsku komisiju i državu članicu unutar čije se nadležnosti pružatelj medijskih usluga nalazi, navodeći razloge zbog kojih smatra da se radi o hitnom slučaju.

(6) Vijeće će odmah prekinuti primjenu mjera iz stavka 1. ovog članka ako Europska komisija utvrdi da one nisu u skladu s propisima Europske zajednice.

Postupak davanja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

Članak 92.

(1) Vijeće daje pružatelju medijskih usluga iz članka 5. ili 6. ovog Zakona, koji nije dobio koncesiju u smislu članka 86. ovog Zakona i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev u smislu članka 27. ovog Zakona, dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa.

(2) Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos programa i uvjete iz članka 31. ovog Zakona.

(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga ako se prijenos programa iz stavka 1. ovog članka odnosi i na druge države članice Europske unije.

(4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju i uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka žurno, a najkasnije u roku od 30 dana od prijama urednog zahtjeva.

(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik koji vodi Vijeće.

(6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovog članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:

– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti

– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost na razdoblje dulje od godine dana<