I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u članku 2. stavku 4., a u vezi s člankom 58. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1.Ocjena stanja

Odlukom Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 97/17) od 29. rujna 2017. godine donesena je Strategija socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine, kojom je između ostaloga, predviđeno uvođenje nacionalne mirovine za starije osobe koje ne ostvaruju mirovinu na temelju prethodnog rada i plaćenih doprinosa. Potrebno je istaknuti da nacionalne potpore za starije osobe, odnosno slične institute, u svojim sustavima ima oko 100 država svijeta u nekom od oblika, ovisno o varijanti za koju su se odlučili te se radi o novčanom transferu starijim ljudima. Ispunjavanje uvjeta za nacionalne potpore za starije osobe ovisi o dobi i državljanstvu, prebivalištu te o primanjima, dohotku ili imovini. Institut nacionalne naknade za starije osobe je također jedan od jamstava osnovne nacionalne socijalne zaštite prema Preporuci 202 Međunarodne organizacije rada iz 2012. godine, kojom je propisana potreba osiguranja osnovnog socijalno zaštitnog prihoda na nacionalno definiranoj minimalnoj razini za starije osobe.

Na potrebu osiguranja osnovnog prihoda za starije osobe upućuje i Preporuka Vijeća 92/441 od 24. srpnja 1992. godine o zajedničkim kriterijima koji se tiču dostatnih izvora i socijalne pomoći u sustavu socijalne zaštite (Službeno glasilo EU, broj L 245/46), kao i Povelja Zajednice o osnovnim socijalnim pravima radnika od 9. prosinca 1989. godine, koju je prihvatio Hrvatski sabor i potvrdio Zaključcima o prihvaćanju Europske povelje o osnovnim socijalnim pravima radnika (Narodne novine, broj 37/91). Naime, oba dokumenta posebno naglašavaju potrebu osiguranja odgovarajućih sredstava za starije osobe, kako za one koje su u svojem radnom vijeku ostvarile uvjete osiguranja za ostvarivanje prava na mirovinu, tako i za starije osobe koje su navršile starosnu dob za umirovljenje, ali nemaju pravo na mirovinu ili nemaju neke druge izvore prihoda. Temeljna socijalna prava koje sadržava navedena Povelja postala su dio Povelje o temeljnim pravima Europske unije, što znači da imaju obvezujući karakter nakon ratifikacije Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (tzv. Lisabonskog ugovora) od 1. prosinca 2009. godine. Nadalje, u okviru Europskog stupa socijalnih prava žele se uspostaviti standardi za bolji život europskih građana na cjelovitom području Europske unije, čime se oživotvoruje zajednička politika u području tržišta rada i sustavu socijalne sigurnosti/socijalne skrbi temeljena na Ugovoru, prihvaćena i proglašena od strane Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije u studenome 2017. godine. Prava europskog stupa socijalnih prava grupirana su 3 osnovne kategorije, a temelje se na ukupno 20 načela, od kojih se jedno odnosi na dohodak u starosti i starosnu mirovinu. Prema navedenom načelu, umirovljeni radnici i samozaposlene osobe imaju pravo na mirovinu koja odgovara njihovim doprinosima i čini primjeren dohodak, a sve starije osobe imaju pravo na resurse koji im osiguravaju dostojanstven život.

U Republici Hrvatskoj se u mirovinskom sustavu generacijske solidarnosti osiguranicima osiguravaju prava za slučaj starosti, smanjenja i gubitka radne sposobnosti osiguranika, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine. Prava iz mirovinskog sustava osiguravaju se na temelju doprinosa koji se plaćaju iz plaća, odnosno osnovica osiguranja radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Sukladno načelu solidarnosti u mirovinskom sustavu osigurana je donja razina prava iz mirovinskog osiguranja u visini najniže mirovine. Pravo na najnižu mirovinu prema odredbi članka 90. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu: ZOMO) obvezno se osigurava ako je mirovina određena prema ZOMO-u (prema stažu i plaćama) manja od najniže mirovine. Najniža mirovina ovisi o navršenom mirovinskom stažu i vrsti mirovine, a određuje se za svaku (punu) godinu mirovinskog staža u visini 100% aktualne vrijednosti mirovine uz primjenu mirovinskog i polaznog faktora. Od 1. srpnja 2019. godine najniža starosna mirovina za 15 godina mirovinskog staža utvrđena je u iznosu 1.019,55 kuna, a prema statističkim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) na dan 31. prosinca 2019. godine evidentirano je ukupno 258.677 korisnika najniže mirovine.

 Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17,  130/17 i 98/18) uređena su prava u sustavu socijalne skrbi, među ostalim, i zajamčena minimalna naknada kao pravo na novčani iznos kojim se osiguravaju osnovne životne potrebe samca ili članova kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade određuje Vlada Republike Hrvatske odlukom i iznosi 800,00 kuna. Zajamčena minimalna naknada odobrava se samcu ili članovima kućanstva koji nemaju sredstava za uzdržavanje niti su u mogućnosti ostvariti ih radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja. Iznos zajamčene minimalne naknade za radno sposobnog samca utvrđuje se u visini 100% osnovice, koja iznosi 800,00 kuna, a za radno nesposobnog samca 115% od osnovice i iznosi 920,00 kuna. Prema statističkim podacima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, od ukupnog broja korisnika zajamčene minimalne naknade utvrđenog na dan 31. prosinca 2018. godine (72.759), udio osoba starijih od 65 godina iznosi 11,1% (8.093 osobe).

Procjenjuje se kako u Hrvatskoj približno 60.000 osoba starijih od 65 godina nije ispunilo minimalne uvjete za ostvarenje prava na mirovinu (najmanje 15 godina mirovinskog staža). Među starijim osobama bez mirovina većinu čine žene, iz razloga što su žene znatno manje nego muškarci sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće, a ujedno su njihove radne karijere bile kraće i isprekidane. Iz navedene skupine starijih osoba bit će potrebno, primjenom odgovarajućih kriterija, izdvojiti starije osobe koje ne ostvaruju drugi prihod ili ostvaruju prihod koji je niži od predloženog iznosa nacionalne naknade za starije osobe, odnosno koje nisu primatelji uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju i nisu korisnici usluge smještaja, prema propisima o socijalnoj skrbi, koja im osigurava osnovne uvjete za život na teret sustava socijalne skrbi.

Praksa država članica Europske unije je različita. U nekim se državama pravo na davanje za starije osobe isplaćuje se iz sustava socijalne skrbi, u drugima u okviru mirovinskog sustava. U nekim se državama takvo davanje naziva državna naknada za starije osobe, dok se u drugima naziva državna, socijalna ili nacionalna mirovina. Većina država propisuje kriterije za ostvarivanje prava (osim određene starosne dobi, dodatni kriterij je i dugotrajno prebivalište u državi te ispunjavanje uvjeta dohodovnog i/ili imovinskog cenzusa), dok manji broj država osigurava prihod za sve starije osobe (starije od 65 ili više godina), bez propisivanja uvjeta cenzusa za ostvarivanje tog prava.

Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da se Republika Hrvatska opredijelila za uvođenje odgovarajućeg davanja za starije osobe koje si u vrijeme radno sposobnog razdoblja nisu, zbog objektivnih ili subjektivnih razloga osigurale prihod za starost, ovim se Prijedlogom zakona uređuje ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Propisuju se uvjeti i kriteriji za ostvarivanje tog prava, obuhvat osoba koje će moći ostvariti pravo, način ostvarivanja prava i nadležnost za provedbu postupka ostvarivanja prava. Pritom je potrebno napraviti distinkciju u odnosu na institut zajamčene minimalne naknade, uređen propisima koji uređuju područje socijalne skrbi. Taj institut u sustavu socijalne skrbi usmjeren je na osobe koje nemaju sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, ali nije determiniran starosnom dobi, niti dugotrajnim prebivalištem na području Republike Hrvatske. S druge strane, postoji zaštitni institut najniže mirovine u mirovinskom osiguranju, za osobe koje u svojem radnom vijeku nisu ostvarile prihod koji bi im u starosti osigurao primjeren život. To su osobe koje su radile, ali su im prihodi za vrijeme rada bili niski, zbog čega ostvaruju i mirovinu u iznosu koji je ispod minimalnog iznosa, propisanog propisima koji uređuju mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti. Tim se osobama osigurava prihod u starosti u primjerenom iznosu u visini najniže mirovine.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Prijedlogom zakona uređuju se sljedeća pitanja:

- obuhvat osoba potencijalnih korisnika nacionalne naknade za starije osobe;

- starosna dob i prebivalište na državnom području Republike Hrvatske, kao osnovni  

  uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe;

- dohodovni cenzus za ostvarivanje prava;

- način određivanja visine nacionalne naknade za starije osobe;

- postupak ostvarivanja prava;

- način osiguranja sredstava za financiranje;

- javna ustanova nadležna za provedbu postupka i isplatu i dr.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

S obzirom da broj osoba starijih od 65 godina u Republici Hrvatskoj, prema projekcijama iz Izvješća o starenju stanovništva za 2018. godinu (The 2018 Ageing Report: Economic and Budgetary Projections for the EU Member States 2016-2070) iznosi 861.333, od čega procijenjeni broj osoba starijih od 65 godina koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a koje nisu korisnici mirovine, niti su zaposleni  iznosi 59.738, ovim se Prijedlogom zakona osiguravaju preduvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe koje nisu ostvarile prihod od rada, odnosno za osobe koje nemaju nikakav prihod ili imaju nedovoljan prihod u starosti. Kao opći uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe utvrđeno je hrvatsko državljanstvo, starosna dob od 65 godina i prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

Također, propisuju se i dodatni uvjeti na strani korisnika i članova kućanstva, odnosno dohodovni cenzus. Prihodovni/dohodovni cenzus utvrđuje se u visini iznosa nacionalne naknade za starije osobe, odnosno u iznosu od 800,00 kn mjesečno po članu kućanstva.

Ovim Prijedlogom zakona predviđeno je da nacionalna naknada za starije osobe od 1. siječnja 2021.godine, kada Zakon stupa na snagu, iznosi 800,00 kuna. Usklađivanje počevši od 1. siječnja 2022. se veže uz stopu porasta indeksa potrošačkih cijena prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe donosi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.  

Također, utvrđuje se postupak za ostvarivanje prava, kao i tijelo nadležno za provedbu postupka ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, a to je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji je zadužen za provedbu postupka u prvom i drugom stupnju. Propisana je i nadležnost za provedbu upravnog nadzora.

Predloženim zakonom namjerava se uspostaviti sustav svojevrsne nacionalne potpore kao zamjenskog dohotka za određenu kategoriju starijih osoba, kako bi im se osigurao određeni stupanj socijalne sigurnosti. Radi se o mjeri usmjerenoj na povećanje kvalitete života starijih osoba.

Novi institut u okviru socijalne zaštite obuhvatit će preostale kategorije osoba starijih od 65 godina koje nisu osigurale prihod za starost i nisu u mogućnosti isti ostvariti na drugi način. Nadalje, na odgovarajući način pridonijet će smanjenju stigmatiziranja starijih osoba, kao jednog od glavnih razloga nekorištenja naknada iz sustava socijalne skrbi. Također, ovim institutom se, u skladu s gospodarskim mogućnostima, osigurava prihod u starosti kao doprinos materijalnoj dobrobiti, odnosno socijalnoj sigurnosti građana s dugotrajnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Prijedloga zakona potrebno je osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. S obzirom na predložene kriterije za ostvarivanje nacionalne naknade za starije osobe, procijenjeno je da će nacionalnu naknadu za starije osobe ostvariti približno 19.700 osoba u 2021. godini te 21.840 osoba u 2022. godini.

Slijedom navedenoga, procjenjuje se da je za provedbu predloženog zakona potrebno 132 milijuna kuna u 2021. godini te 186 milijuna kuna u 2022. godini.

PRIJEDLOG ZAKONA O NACIONALNOJ NAKNADI ZA STARIJE OSOBE

Članak 1.

Ovim Zakonom se uređuje ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, uvjeti za ostvarivanje prava, obuhvat osoba koje mogu ostvariti pravo i nadležnost za provedbu postupka.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

Nacionalna naknada za starije osobe je novčano primanje za starije osobe koje se ostvaruje na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.  

Članak 4.

Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području Republike Hrvatske u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

Članak 5.

(1) Osoba iz članka 4. ovoga Zakona može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

1. da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima druge države

2. da korisniku i/ili članovima kućanstva prihod ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva, mjesečno ne prelazi utvrđeni iznos nacionalne naknade za starije osobe iz članka 9. stavka 1. i stavka 2. ovoga Zakona

3. da nije korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi

4. da korisniku nije priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi

5. da nije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja.

(2) Iznimno od uvjeta propisanog u stavku 1. točki 1. ovoga članka, korisnik prava na mirovinu iz obveznog mirovinskog osiguranja može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe pod uvjetom da se na zahtjev korisnika obustavi isplata mirovine.

(3) Iznimno od uvjeta propisanog u stavku 1. točki 3. ovoga članka, korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe pod uvjetom da se na zahtjev korisnika utvrdi prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(4) Pod prihodom se, u smislu ovoga Zakona, smatraju sva novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način ostvarena u tuzemstvu i u inozemstvu sukladno propisima o oporezivanju dohotka, a umanjeni za iznos uplaćenog poreza i prireza.

 (5) Pod kućanstvom se, u smislu ovoga Zakona, smatra obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života, bez obzira na srodstvo.

(6) U prihod iz stavka 1. točke 4. ovoga članka ne uračunavaju se doplatak za pomoć i njegu i invalidnina prema propisima o socijalnoj skrbi, invalidnina prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, invalidnina prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata kao niti naknada zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za pomoć i njegu prema propisima iz mirovinskog osiguranja te druge naknade koje ne podliježu plaćanju poreza na dohodak prema poreznim propisima.

Članak 6.

(1) O pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe rješava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod).

(2) U postupku ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe osigurava se dvostupnost rješavanja u Zavodu, kao i sudska zaštita prava.

Članak 7.

(1) Postupak za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe pokreće se na zahtjev osobe iz članka 4. ovoga Zakona.

(2) Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava.

(3) Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe korisniku mirovine pripada od prvoga dana nakon obustave isplate mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja.

(4) Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe korisniku zajamčene minimalne naknade pripada od prvoga dana nakon prestanka prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 8.

(1) Zahtjev za ostvarivanje prava podnosi se područnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda, nadležnoj prema prebivalištu podnositelja zahtjeva.

(2) O pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe rješava u prvom stupnju područna ustrojstvena jedinica  Zavoda, na čijem je području prebivalište podnositelja zahtjeva.

(3) Protiv rješenja o pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe može se izjaviti žalba Zavodu.

(4) O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja o pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe rješava središnja ustrojstvena jedinica Zavoda.

(5) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(6) Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Članak 9.

(1) Nacionalna naknada za starije osobe iznosi 800,00 kuna mjesečno.

(2) Svota nacionalne naknade za starije osobe usklađuje se od 1. siječnja svake kalendarske godine počevši od 1. siječnja 2022. nadalje prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz prethodne godine u odnosu na godinu koja joj prethodi, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ako je stopa veća od nule.

(3) Odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe donosi Upravno vijeće Zavoda najkasnije dva mjeseca nakon isteka kalendarske godine.

Članak 10.

(1) Nacionalnu naknadu za starije osobe isplaćuje Zavod, putem poslovnih banaka.

(2) Nacionalna naknada za starije osobe utvrđuje se u mjesečnim svotama i isplaćuje se u Republici Hrvatskoj u tekućem mjesecu za protekli mjesec.

(3) Korisnik prava na nacionalnu naknadu za starije osobe može ovlastiti opunomoćenika da u njegovo ime prima nacionalnu naknadu za starije osobe.

(4) Punomoć iz stavka 3. ovoga članka koja je dostavljena Zavodu vrijedi jednu godinu.

(5) Nacionalna naknada za starije osobe koja je isplaćena nakon smrti korisnika, pripada državnom proračunu Republike Hrvatske.

(6) Nacionalna naknada za starije osobe je osobno pravo korisnika određenog ovim Zakonom i ne može se prenositi na drugu osobu niti naslijediti.

(7) Nacionalna naknada za starije osobe ne može biti predmet ovrhe ili osiguranja.

Članak 11.

(1) Korisnik prava na nacionalnu naknadu za starije osobe dužan je u roku od 15 dana prijaviti nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda svaku promjenu nastalu u osobnim ili stvarnim okolnostima koja utječe na pravo i na korištenje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

(2) Zavod i centri za socijalnu skrb dužni su međusobno surađivati u provođenju postupka ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

(3) Centar za socijalnu skrb dostavit će, na zahtjev Zavoda, podatke kojima raspolaže iz službene evidencije i dokumentacije o korisnicima prava iz sustava socijalne skrbi odlučnih za utvrđivanja činjenica potrebnih za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, i to najkasnije u roku od 15 dana od dana podnesenog zahtjeva.

(4) Zavod je dužan centru za socijalnu skrb dostaviti rješenje o priznatom pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznanju prava.

(5) Centar za socijalnu skrb dužan je u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o priznanju prava na uslugu smještaja obavijestiti Zavod o datumu smještaja korisnika  nacionalne naknade za starije osobe.

Članak 12.

(1) Zavod je dužan jednom godišnje provjeravati osobne podatke, ostvareni prihod, ispunjavanje pravnih, i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

(2) Ako zbog nastale promjene u osobnim ili stvarnim okolnostima korisnik više ne ispunjava  uvjete o kojima ovisi stjecanje i korištenje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, prestaje pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe danom nastanka promjene.

(3) U slučaju nastale promjene Zavod donosi rješenje o ukidanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Članak 13.

(1) Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe prestaje i isplata se obustavlja u slučaju:

1. kada se poveća prihod po članu kućanstva korisnika i/ili članova kućanstva koja utječe na ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, danom nastale promjene  

2. odjave prebivališta na području Republike Hrvatske, danom odjave  

3. kad je određen pritvor, istražni zatvor ili izdržavanje kazne duže od mjesec dana, danom nastupanja okolnosti

4. smrti korisnika, danom smrti

5. kad je korisniku  priznato pravo na smještaj prema propisima o socijalnoj skrbi, danom smještaja

6. sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovora o doživotnom uzdržavanju, danom potpisivanja ugovora.

(2) U slučaju nastupa okolnosti iz stavka 1. ovoga članka Zavod donosi rješenje o ukidanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Članak 14.

Upravni nadzor u poslovima provedbe postupka priznanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe obavlja ministarstvo nadležno za mirovinski sustav.

Članak 15.

Sredstva potrebna za isplatu nacionalne naknade za starije osobe osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Članak 16.

Korisnik prava na nacionalnu naknadu za starije osobe dužan je Zavodu nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe:

1. ako ostvari nacionalnu naknadu za starije osobe na koju nema pravo ili ju ostvari na temelju neistinitih i netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti i netočni

2. ako u roku od 15 dana ne prijavi promjene koje uzrokuju gubitak prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, a znao je ili morao znati za te promjene.

Članak 17.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. siječnja 2021.

Obrazloženje

Uz članak 1.

Odredbom se uređuje predmet Zakona, a to je ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, uvjeti i kriteriji za ostvarivanje prava, obuhvat osoba koje mogu ostvariti pravo i nadležnost za provedbu postupka. Naime, kako se radi o pravu koje se ostvaruje navršenjem određene starosne dobi, a u cilju osiguranja osnovnog prihoda u starosti za osobe koje si taj prihod nisu bile u stanju osigurati tijekom radno aktivnog razdoblja, potrebno je precizno urediti sva obilježja novoutvrđenog prava te uvjete za ostvarivanje istog.

Uz članak 2.

Ovom se odredbom propisuje rodna jednakost, tj. da se izrazi korišteni u Zakonu, jednako odnose na muški i ženski rod.

Uz članak 3.

Ovom odredbom se definira pravo koje je predmet Zakona, kao novčano primanje za starije osobe koje se ostvaruje na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Uz članak 4.

Odredbom članka 4. Prijedloga zakona određuju se osnovni uvjet za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, a to je državljanstvo, starosna dob od 65 godina i prebivalište na državnom području Republike Hrvatske u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. Nacionalna naknada za starije osobe je namijenjena starijoj populaciji, osobama koje za vrijeme radno aktivnog razdoblja nisu bile u mogućnosti osigurati si prihod za starost ili adekvatan prihod za starost, ali ujedno osobama koje žive na području Republike Hrvatske duže vrijeme te je stoga propisano kontinuirano prebivalište u trajanju od 20 godina kao uvjet za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Uz članak 5.

Odredbom se propisuju kriteriji za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, koje mora ispuniti osoba starija od 65 godina s dugotrajnim prebivalištem na području Republike Hrvatske (20 godina prije podnošenja zahtjeva). Naime, starosna dob i dugotrajno prebivalište osnovni su uvjeti za ostvarivanje prava, međutim Prijedlogom zakona se propisuju i dodatni kriteriji koje takva osoba mora ispuniti ako želi ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe. Ne može biti korisnik mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja iz Republike Hrvatske ili inozemstva. Propisuje se prihodovni/dohodovni cenzus za ostvarivanje prava, s time da se definira pojam prihoda i kućanstva. Što se tiče prihoda, potencijalni korisnik prava i/ili članovi njegovog kućanstva ne smiju ostvarivati dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugih primitaka prema propisima o oporezivanju dohotka, odnosno ukupni prosječni mjesečni dohodak u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva ne smije prelaziti iznos nacionalne naknade za starije osobe, pri čemu se u dohodak ne uračunavaju doplatak za pomoć i njegu i invalidnina prema propisima o socijalnoj skrbi, invalidnina prema propisu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, invalidnina prema propisu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, kao niti naknada zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za pomoć i njegu prema propisima iz mirovinskog osiguranja te druge naknade koje ne podliježu plaćanju poreza na dohodak prema poreznim propisima. Pod drugim naknadama podrazumijevaju se primici koji se ne smatraju dohotkom (doplatak za djecu, oprema za novorođenog djeteta i sl.) prema članku 8. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18 i 121/19) te primici na koje se ne plaća porez na dohodak prema članku 9. Zakona o porezu na dohodak.

Predviđeno je da potencijalni korisnik nije ujedno i korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima koji uređuju socijalnu skrb, niti korisnik prava na smještaj, prema propisima koji uređuju socijalnu skrb, dakle da nije korisnik novčane naknade niti usluge iz sustava socijalne skrbi koje su usmjerene na osiguravanje osnovnih minimalnih uvjeta za dostojan život u starosti. Također, propisuje se i iznimka u slučaju korištenja prava na mirovinu iz obveznog mirovinskog osiguranja i zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno uvjet pod kojima se može u tom slučaju ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Nadalje, propisuje se da potencijalni korisnik ne smije biti primatelj uzdržavanja na temelju ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, dok istovremeno može biti osoba koja ima zakonskog uzdržavatelja, koji se zbog objektivnih ili subjektivnih razloga nije u stanju brinuti za tog korisnika. Ovdje također postoji distinkcija u odnosu na korisnike zajamčene minimalne naknade, s obzirom na to da je kod tih korisnika uvjet da nemaju zakonskog uzdržavatelja. Time su postavljeni nešto blaži uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe u odnosu na zajamčenu minimalnu naknadu.

Uz članak 6.

Ovom odredbom određena je nadležnost Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Također, propisuje se i dvostupnost u postupcima rješavanja o pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe te sudska zaštita.

Uz članak 7.

Ovom odredbom uređen je postupak ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Tako je propisano da se postupak pokreće na zahtjev osobe koja ispunjava uvjete za ostvarivanje prava, koja je starija od 65 godina i prebiva na području Republike Hrvatske posljednjih 20 godina prije podnošenja zahtjeva. Propisuje se da pravo pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava. Iznimno, s obzirom da i korisnik mirovine i zajamčene minimalne naknade može postati korisnik nacionalne naknade za starije osobe, ako je to za njega povoljnije, pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe u tom slučaju pripada od prvog dana nakon obustave isplate mirovine iz obveznog mirovinskog sustava, odnosno od pravog dana nakon prestanka prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Uz članak 8 .

Ovom odredbom uređuje se nadležnost (u prvom i drugom stupnju) Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za provedbu postupka ostvarivanja prava. Propisano je da se zahtjev za ostvarivanje prava podnosi područnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda nadležnoj prema prebivalištu podnositelja zahtjeva, koja odlučuje o zahtjevu u prvom stupnju. Također, propisano je i pravo na podnošenje redovnog pravnog lijeka, odnosno žalbe, koja ne odgađa izvršenje rješenja, kao i tijelo nadležno za provedbu žalbenog postupka. O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja odlučuje središnja ustrojstvena jedinica Zavoda. Nadalje, propisuje se i sudska zaštita prava, odnosno mogućnost pokretanja upravnog spora protiv drugostupanjskog rješenja.

Uz članak 9.

Ovom se odredbom određuje visina nacionalne naknade za starije osobe. Predviđeno je da nacionalna naknada za starije osobe na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od 1. siječnja 2021. godine iznosi 800,00 kn mjesečno. Propisuje se usklađivanje nacionalne naknade za starije osobe, na način da se usklađuje jedanput godišnje počevši od 1. siječnja 2022. godine nadalje prema stopi rasta indeksa potrošačkih cijena u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na godinu koja joj prethodi prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Uz članak 10.

Odredbom se propisuje način isplate nacionalne naknade za starije osobe. Ista se isplaćuje isključivo u Republici Hrvatskoj u mjesečnim svotama, i to u tekućem mjesecu za protekli mjesec, s tim da korisnik može ovlastiti opunomoćenika da u njegovo ime prima nacionalnu naknadu za starije osobe. Punomoć za isplatu nacionalne naknade za starije osobe vrijedi godinu dana. S obzirom na to da se radi o osobnom pravu korisnika koje se ne može prenositi na drugu osobu, čak niti u slučaju dospjelog, a neisplaćenog davanja, koje u tom slučaju pripada državnom proračunu Republike Hrvatske, propisuje se također da to davanje ne može biti predmet ovrhe ili osiguranja. Isplatu obavlja Zavod isključivo putem poslovnih banaka.

Uz članak 11.

Ovom se odredbom propisuje obveza informiranja o bilo kojoj promjeni u osobnim ili stvarnim okolnostima koja može utjecati na samo pravo ili korištenja prava. Ta obveza propisana je za korisnika prava, koji mora nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda u roku od 15 dana od nastale promjene dostaviti informacije koje su od utjecaja na korištenje prava. Također, regulirana je i suradnja Zavoda i nadležnog centra za socijalnu skrb u provođenju postupka priznanja prava. S obzirom na to da će dio korisnika zajamčene minimalne naknade podnositi zahtjev za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, propisuje se obveza Zavodu o dostavljanju obavijesti o priznatom pravu centrima za socijalnu  skrb. Nadalje, propisuje se i obveza centara za socijalnu skrb da dostave podatak o datumu početka korištenja usluge smještaja Zavodu, s obzirom da  korištenje te usluge rezultira gubitkom prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Uz članak 12.

Ovim člankom propisuje se obveza Zavoda da po službenoj dužnosti prati promjene koje utječu na stjecanje i korištenje prava, tu se u prvom redu misli na provjeru dohotka, promjenu prebivališta i broja članova kućanstva. Također, propisan je i prestanak prava kada zbog promjene  u osobnim i stvarnim okolnostima više ne postoje uvjeti za korištenje prava te datum s kojim prestaje pravo u tom slučaju. Zavod će u tom slučaju donijeti rješenje o ukidanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

Uz članak 13.

Odredbom članka 13. Prijedloga zakona propisuju se slučajevi prestanka prava i obustave isplate nacionalne naknade za starije osobe. Propisano je da pravo prestaje povećanjem dohotka po članu kućanstva korisnika i/ili članova kućanstva koja utječe na ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe i to od dana nastale promjene. Također, pravo prestaje i isplata nacionalne naknade za starije osobe se obustavlja u slučaju odjave prebivališta u Republici Hrvatskoj, s danom odjave, zatim u slučaju da je određen pritvor, istražni zatvor ili izdržavanje kazne duže od mjesec dana, danom nastupanja okolnosti, u slučaju smrti korisnika, danom smrti i u slučaju sklapanja ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, danom potpisivanja ugovora. Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe prestaje i danom smještaja za korisnika koji koristi uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi, s obzirom na to da se radi o korištenju usluge iz sustava socijalne skrbi koja ima istu svrhu kao i nacionalna naknada za starije osobe koja služi za podmirenje osnovnih životnih potreba te se smatra da u tom slučaju dolazi do kumulacije dvaju istovrsnih prava. U slučaju nastupa propisanih okolnosti iz stavka 1., stavkom 2. se propisuje obveza donošenja rješenja od strane Zavoda.

Uz članak 14.

Ovom odredbom propisuje se nadležnost za provođenje upravnog nadzora nad radom Zavoda u poslovima provedbe postupka priznanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, za koji se zadužuje ministarstvo nadležno za rad i mirovinski sustav.

Uz članak 15.

Odredbom se određuje način financiranja, odnosno osiguravanja sredstava potrebnih za isplatu nacionalne naknade za starije osobe.

Uz članak 16.

Odredbom je regulirana naknada štete u slučajevima nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe. Propisana je obveza nadoknade štete korisnika nacionalne naknade za starije osobe koji je to pravo ostvario na temelju neistinitih ili netočnih podataka, ako nije u propisanom roku od 15 dana dostavio podatke o promjenama koje utječu na korištenje prava.    

Uz članak 17.

Ovom se odredbom propisuje stupanje na snagu Zakona.