KRATICE

1.AZO – Agencija za zaštitu okoliša

2.CBD – Konvencija o biološkoj raznolikosti (engl. Convention on Biological Diversity )

3.CEEWeb – Central and Eastern Europe Web for Biodiversity

4.CITES – Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (engl. The Convention International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora )

5.CHM – Mehanizam za omogućavanje i promicanje tehničke i znanstvene suradnje (engl. Clearing-House Mechanism )

6.CLC – Corine Land Cover

7.COP – upravno tijelo Konvencije o biološkoj raznolikosti (engl. Conference of the Parties )

8.CR/EN/VU – kritično ugrožene/ ugrožene/ osjetljive vrste (engl. Critically Indangered/ Endangered /Vulnerable )

9.DZZP – Državni zavod za zaštitu prirode

10.EEA – Europska agencija za okoliš (engl. European Environment Agency )

11.EEZ – Europska ekonomska zajednica (engl. European Economic Community )

12.EIA Direktiva – Direktiva o Studijama utjecaja na okoliš (engl. Environmental Impact Assesment Directve )

13.EIONET - Europska okolišna informacijska i promatračka mreža (engl. European Environment Information and Observation Network )

14.EU – Europska unija (engl. European Union )

15.EZ – Europska zajednica

16.GEF – Globalni fond za okoliš (engl. Global Environment Facility )

17.GIS – Geografski informacijski sustav (engl. Geografical Information System )

18.GMO – Genetski modificirani organizmi (engl. Genetically Modified Organism )

19.IAS – Invazivne strane vrste (engl. Invasive Alien Species )

20.IPA – Instrument pretpristupne pomoći (engl. Instrument for Pre-Accession Assistance )

21.IPBES – Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (engl. Intergovernmental Platform on Biodiversity and Ecosystem Services )

22.ISZP – Informacijski sustav zaštite prirode

23. IUCN - Međunarodni savez za očuvanje prirode (engl. International Union for the Conservation of Nature )

24.MMU – Minimalna jedinica kartiranja (engl. Minimal mapping unit )

25.NLP – Nacionalna lista pokazatelja

26.Natura 2000 - Europska ekološka mreža Natura 2000 ugroženih vrsta i staništa (engl. European Ecological Network of Special Areas of Conservation )

27.NIP – Projekt integracije u EU Natura 2000 (engl. EU Natura 2000 Integration Project )

28.NIPP – Nacionalna infrastruktura prostornih podataka

29.NP – Nacionalni park

30.OCD – Organizacije civilnog društva

31.ODA - Sredstva službene razvojne pomoći (engl. Official Development Assistance )

32.OIE – obnovljivi izvori energije

33.OKFŠ – Općekorisne funkcije šuma

34.OPEM – Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu

35.PARCS – Projekt »Jačanje institucionalne i financijske održivosti nacionalnih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj«

36.PP – Park prirode

37.PUO – Procjena utjecaja na okoliš

38.SEA – Strateška procjena utjecaja na okoliš (engl. Strategic Environmental Assesment )

39.SPAMI – Posebno zaštićena područja od mediteranskog interesa (engl. Specially Protected Areas of Mediterranean Importance )

40.SPUO – Strateška procjena utjecaja na okoliš

41.TDU – Tijelo državne uprave

42.UNDP – Provedbena agencija program Ujedinjenih naroda za razvoj (engl. United Nations Development Programme ) u Hrvatskoj

43.UNESCO – Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (engl. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization )

44.ZERP – Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske

45.WWF – Svjetski fond za prirodu (engl. World Wildlife Fund )

PREDGOVOR

Imamo privilegiju živjeti u zemlji s bogatom prirodom. Velik broj raznovrsnih staništa te dosad opisanih oko 40.000 vrsta, posebice kada se uzme u obzir da je očekivani broj vrsta i znatno veći, govore u prilog tome. Svake godine znanstvenici bilježe, otkrivaju i opisuju nove vrste i podvrste i time doprinose novim saznanjima. Razlog tom bogatstvu leži u specifičnom geografskom položaju Republike Hrvatske te karakterističnim ekološkim, klimatskim, geološkim i geomorfološkim uvjetima. U vrijeme u kojem živimo, s ekonomskim prilikama koje nas svakodnevno podsjećaju da svim svojim resursima trebamo upravljati kao dobri gospodari, važno je znati čime raspolažemo te istaknuti ekonomsku vrijednost vezanu uz bioraznolikost i usluge ekosustava. Podsjetimo se kako naš opstanak u potpunosti ovisi o prirodi – mnogim vrstama koje su u međusobnoj interakciji i ekosustavima koji ih podupiru. Ponekad stvari koje svakodnevno dobivamo od prirode uzimamo zdravo za gotovo – čisti zrak koji udišemo, vodu koju pijemo, hranu koju jedemo, a priroda nam daje još i više – mjesto za rekreaciju, boravak u prirodi, umjetničku inspiraciju, energiju i još mnogo toga. Bioraznolikost, koja čini kamen temeljac za funkcioniranje ekosustava i usluge koje nam oni osiguravaju, predstavlja riznicu prirodnog kapitala te podupire naše živote. Pri donošenju odluka u svim aktivnostima i sektorima koji utječu na prirodu treba razmotriti kakav će utjecaj one imati na usluge ekosustava. Brojna iskustva govore da su troškovi znatno manji kad se poduzmu prikladne preventivne aktivnosti, nego kad se pokuša nadomjestiti i obnoviti izgubljenu bioraznolikost.

Zaštićena i očuvana priroda osigurat će postojanost temeljnih vrijednosti i potencijala za daljnji razvitak Republike Hrvatske, te njenu afirmaciju u europskom okruženju kao zemlje s razvijenom svijesti o značaju očuvanja prirodnog bogatstva koje promišljenim i održivim korištenjem osigurava višestruke razvojne pravce. Cilj nam je očuvati postojeću bioraznolikost i georaznolikost, vratiti dio izgubljenih vrsta i staništa gdje je to moguće i opravdano, te razviti prikladan sustav za njihovo vrednovanje i očuvanje. Poticanjem djelovanja na regionalnoj i lokalnoj razini, obrazovanjem i edukacijom, međusektorskom suradnjom te uključivanjem javnosti podići će se svijest o potrebi zaštite prirode kroz sve oblike političkog, gospodarskog i društvenog djelovanja.

Danas se na svim razinama ulažu veliki napori u očuvanju bioraznolikosti, no usprkos tome razina njene očuvanosti i dalje opada. Ujedinjeni narodi su prepoznali značaj i potrebitost zaštite bioraznolikosti i proglasili razdoblje 2011.-2020. desetljećem bioraznolikosti. Priroda se štiti i na zakonskoj razini koja nas obvezuje izraditi i ovu Strategiju. Iznad te zakonske obveze svakako je moralna obveza svih nas da štitimo prirodu, posebice imajući u vidu usluge koje ona pruža. Vlada Republike Hrvatske će svakako odigrati ključnu ulogu, ali nužna je uključenost svih nas koji ovdje živimo i radimo kako bi se zaustavio trend gubitka bioraznolikosti. Upravo stoga, ova je Strategija poziv na djelovanje i izrađena je na način koji bi u velikoj mjeri trebao osigurati ostvarenje zadanih ciljeva.

SAŽETAK

Bogata i raznolika priroda jedan je od najvrednijih resursa kojima raspolaže Republika Hrvatska. Očuvana priroda doprinosi osiguravanju svih funkcionalnosti neophodnih za život i ekonomski razvoj. U Hrvatskoj, kao i u svijetu, priroda je pod stalnim pritiskom ljudskih djelatnosti. Iako se ulažu značajniji napori za očuvanje prirode, njene sastavnice su sve ugroženije. Strateškim planiranjem nastoje se usmjeriti raspoloživi kapaciteti prema aktivnostima koje će u najznačajnijoj mjeri doprinijeti očuvanju prirode. Strategija i akcijski plan zaštite prirode (u daljnjem tekstu: Strategija) temeljni je dokument zaštite prirode u Hrvatskoj. U Strategiju su ugrađene smjernice Globalnog Strateškog plana za bioraznolikost 2011. – 2020. koji je usvojen na 10. sastanku stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) u Nagoyi. Tijekom procesa izrade Strategije razvijeno je pet strateških ciljeva koji su usklađeni s navedenim globalnim strateškim planom i Strategijom Europske unije o bioraznolikosti do 2020. Kao što to nalaže Konvencija o biološkoj raznolikosti, Strategija je instrument koji osigurava implementaciju glavnih ciljeva Konvencije te osigurava ugradnju mjera očuvanja bioraznolikosti u relevantne sektorske i međusektorske planove, programe i politike.

Kako bismo očuvali i dugoročno osigurali opstanak divljih vrsta i staništa u povoljnom stanju, a time u predstojećem razdoblju ispunili i obveze Republike Hrvatske kako na globalnoj razini, tako i na razini Europske unije, Strategija uključuje sljedeće strateške ciljeve koji obuhvaćaju posebne ciljeve i aktivnosti koje iz njih proizlaze.

Strategija je izrađena konzultativnim procesom s brojnim zainteresiranim dionicima, a provedba će zahtijevati aktivnu uključenost više središnjih tijela državne uprave, upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba te jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova i drugih institucija.

Aktivnosti i mjere zaštite prirode navedene u Strategiji postat će sastavni dio svih sektora čije aktivnosti ovise ili mogu imati utjecaj (pozitivan ili negativan) na bioraznolikost i georaznolikost  e će biti uzete u obzir u izradi i reviziji dokumenata prostornog planiranja kao i planovima gospodarenja prirodnim dobrima na nacionalnoj i regionalnoj razini. Prihvaćanje Strategije je samo prvi korak, postizanje ciljeva će biti veliki izazov. Ključno je aktivno sudjelovanje sektora zaštite prirode, svih drugih relevantnih sektora, odnosno dionika na svim razinama kako bi se u predstojećem desetljeću ostvarili zadani ciljevi i time doprinijelo očuvanju prirode na nacionalnoj, EU i globalnoj razini. Prioriteti u narednom razdoblju i dalje su čvrsto vezani uz obveze koje proizlaze iz članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji. To se u zaštiti prirode posebno odnosi na uspostavljanje provedbenih mehanizama za osiguranje povoljnog stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova, prvenstveno kroz upravljanje Natura 2000 područjima. No, za ostvarenje ovog cilja i općenito očuvanje svih segmenata prirode ključna je međusektorska suradnja i razumijevanje da je očuvana priroda preduvjet za opstanak i napredak društva.

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici _________________, donio je

STRATEGIJU

I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE HRVATSKE

Očuvanje prirode i čovjekovog okoliša predstavlja najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj je za tumačenje Ustava. Strategija i akcijski plan zaštite prirode temeljni je dokument zaštite prirode kojim se određuju dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja bioraznolikosti i georaznolikosti te način njezina provođenja. Obveza izrade Strategije propisana je člankom 10. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, broj 80/13). Strategiju, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), donosi Hrvatski sabor na temelju članka 11. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode.

Sukladno članku 10. stavku 3. Zakona o zaštiti prirode Strategija se izrađuje na temelju Izvješća o stanju prirode u Republici Hrvatskoj, a sadrži osobito:

– načela i opće strategijske ciljeve,

– ocjenu stanja,

– posebne ciljeve s pokazateljima učinka,

– aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva s oznakom prioriteta i mogućim izvorima financiranja,

– pokazatelje uspješnosti provedbe aktivnosti.

Zakonom o zaštiti prirode propisana je analiza ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom svakih pet godina te po potrebi donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno izrada nove Strategije.

Strategiju izrađuje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode u suradnji s drugim središnjim tijelima državne uprave. Za potrebe analize ostvarivanja ciljeva i aktivnosti Strategije za prethodno razdoblje te kao podloga za izradu ove Strategije izrađeno je Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj. Prijedlog Izvješća o stanju prirode izradio je Državni zavod za zaštitu prirode. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Izvješće o stanju prirode predlaže Vladi, a Vlada ga podnosi Hrvatskom saboru na prihvaćanje. Izvješće o stanju prirode sadrži: analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta te georaznolikosti, s ocjenom stanja, analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže Republike Hrvatske, s ocjenom stanja, analizu zakonodavnog i institucionalnog okvira, analizu provedbe Strategije, podatke o izvorima i korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode. 

UVOD

Obveze prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti

Konvencija o biološkoj raznolikosti (engl. Convention on Biological Diversity , CBD) je globalno prihvaćen temeljni dokument za zaštitu bioraznolikosti koji uspostavlja očuvanje bioraznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obvezu čovječanstva. Donesena je u Rio de Janeiru 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju. Republika Hrvatska postala je stranka ove Konvencije donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 6/96).

Konvencija o biološkoj raznolikosti definira bioraznolikost kao raznolikost živih organizama što uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, te raznolikost ekosustava. Bioraznolikost je neophodna osnova za život na Zemlji i kamen temeljac za opstanak ljudi.

Stranke potpisnice su se obvezale na ostvarivanje tri cilja Konvencije:

1.očuvanje sveukupne bioraznolikosti,

2.održivo korištenje komponenata bioraznolikosti,

3.pravednu i ravnomjernu raspodjelu dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora.

Kako bi stranke Konvencije bile u mogućnosti implementirati te ciljeve, obavezne su izraditi nacionalne strategije, planove i programe za zaštitu i održivo korištenje bioraznolikosti.

Nacionalni focal point (engl. National Focal Point ) u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je nadležno za provedbu Konvencije, uključujući i obveze izvješćivanja.

Zemlje stranke Konvencije su se 2002. godine složile u zajedničkoj misiji da značajno reduciraju gubitak bioraznolikosti do 2010. na globalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini. Međutim, globalni cilj nije postignut. Upravo zato, na 10. sastanku stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP 10), održanom u listopadu 2010. godine u Nagoyi, Japan, usvojen je novi, desetogodišnji Strateški plan Konvencije za razdoblje 2011.-2020., kao temeljni dokument za usmjeravanje međunarodnih i nacionalnih aktivnosti za očuvanje bioraznolikost i time pridonijelo ostvarenju temeljna tri cilja Konvencije. Novi Strateški plan Konvencije sadrži 20 Aichi ciljeva (engl. Aichi Biodiversity Targets ) za smanjenje gubitka i pritisaka na bioraznolikost, očuvanje bioraznolikosti na svim razinama, poboljšanje i održavanje dobrobiti koje dobivamo od bioraznolikosti te osiguranje jačanja kapaciteta. Ovaj strateški plan služi kao fleksibilan okvir za donošenje nacionalnih i regionalnih ciljeva te promovira koherentnu i učinkovitu implementaciju tri cilja Konvencije o biološkoj raznolikosti. Strateškim planom utvrđeno je pet globalnih strateških ciljeva od kojih svaki strateški cilj pokriva određeni broj Aichi ciljeva koje stranke Konvencije žele i trebaju ostvariti do 2020. godine (Prilog 1).

Jedan od Aichi ciljeva odnosi se na obvezu usklađivanja nacionalnih strategija za očuvanje bioraznolikosti s novim globalnim Strateškim planom za očuvanje bioraznolikosti 2011.-2020. i Aichi ciljevima do listopada 2015. godine.

Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine donesena je u svibnju 2011. godine i usklađena je s odlukama donesenim na 10. sastanku stranaka (CBD COP 10) Konvencije u Nagoyi (Japan, 2010.). Sadrži šest mjerljivih ciljeva iz kojih proizlaze aktivnosti (Prilog 2). Po prvi puta stavlja se naglasak na usluge ekosustava, koje su korisne i za prirodu i ljudsku zajednicu, te hitnu potrebu da se one očuvaju i obnove.

VIZIJA 2050

Do 2050. godine osigurati da se bioraznolikost cijeni, čuva i mudro koristi, održavajući pritom usluge ekosustava, podupirući zdravlje planeta i pružajući koristi presudne za sve ljude.

CILJ 2020

Zaustaviti gubitak bioraznolikosti i degradaciju usluga ekosustava u EU do 2020. godine i obnoviti ih toliko brzo koliko je moguće, čime se ubrzava doprinos EU za otklanjanje globalnog gubitka bioraznolikosti.

Pregled stanja prirode te sustava zaštite prirode u Republici Hrvatskoj

Stanje i trendovi prirode

Republika Hrvatska odlikuje se velikim bogatstvom bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti, te visokom razinom njihove zaštite, naročito u kontekstu zapadne i srednje Europe. Ipak, trend gubitka bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti i dalje postoji u zemlji.

Broj poznatih vrsta i podvrsta u Hrvatskoj je gotovo 40.000, iako se pretpostavlja da je ukupan broj vrsta i podvrsta znatno veći (od 50.000 do više od 100.000). Oko 3% od ukupnog broja poznatih vrsta čine endemi. Najveći udio endema (~ 70%) svakako je među pripadnicima špiljske faune, što čini jednu od najvećih i najzanimljivijih prirodnih osobitosti Hrvatske. Tijekom proteklog razdoblja, od donošenja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 2008. godine, zabilježeno je i opisano više od 200 novih vrsta kopnenih beskralješnjaka, oko 220 vrsta slatkovodnih beskralješnjaka, 20 vrsta morskih beskralješnjaka te više od 10 novih vrsta slatkovodnih riba. Tomu je doprinijelo intenziviranje istraživanja, povezano s procesom pridruživanja Europskoj uniji, posebice izradom prijedloga ekološke mreže Natura 2000.

Unatoč bogatstvu bioraznolikosti i provedbi određenih mjera očuvanja, mnoge su divlje vrste i dalje ugrožene. Takav trend je zabilježen i na svjetskoj razini. Temeljem kriterija Međunarodne unije za očuvanje prirode (engl. International Union for Conservation of Nature, IUCN) u Republici Hrvatskoj je status ugroženosti procijenjen za gotovo 300 vrsta, odnosno 7,4% zabilježenih vrsta, uključujući sve skupine kralješnjaka, dok su u znatno manjoj mjeri obuhvaćeni vrstama najbrojniji i ujedno najslabije istraženi beskralješnjaci. Od procijenjenih vrsta, njih 46% svrstano je u kategorije visokog rizika od izumiranja ¹ . Nedostatak istraženosti očituje se u činjenici da za čak 21,6% procijenjenih vrsta nema dovoljno podataka da bi im se odredio rizik od izumiranja. Prema provedenim procjenama ugroženosti, od svih procijenjenih taksonomskih skupina, najugroženije su slatkovodne ribe. Kako je za većinu skupina napravljena prva procjena ugroženosti, odnosno procijenjeno je tzv. »nulto stanje«, nije moguće navesti trendove u statusu ugroženosti. Revizija ugroženosti napravljena za ptice, vodozemce i gmazove, danje leptire i risa pokazuje određene promjene, kao što je primjerice pogoršanje statusa ugroženosti za risa. No, one su prvenstveno rezultat novih saznanja o vrstama te preciznije primjene IUCN kriterija. Revizija procjene ugroženosti i za ostale skupine treba biti prioritetna aktivnost u budućem razdoblju, obzirom da je status ugroženosti vrsta prema IUCN jedan od glavnih pokazatelja stanja prirode

^{1 CR, EN, VU IUCN kriteriji za određivanje kategorija ugroženosti divljih vrsta: CR - Kritično ugrožene (vrste kojima prijeti izuzetno visoki rizik od izumiranja); EN – Ugrožene (vrste kojima prijeti vrlo visoki rizik od izumiranja u prirodi); VU – Osjetljive (vrste kojima prijeti visoki rizik od izumiranja u prirodi)}

Georaznolikost predstavlja sveukupnost geoloških i geomorfoloških značajki uključujući njihove zajedničke pojave, odnose, osobine i sustave. Republika Hrvatska ističe se svojom georaznolikošću s različitim vrstama stijena, tipovima tla, strukturama te različitim tipovima reljefa. Specifičnost je krški reljef, koji zauzima polovicu teritorija države, sa svojim površinskim i podzemnim oblicima. Georaznolikost je vidljiva u velikom broju vrlo vrijednih i značajnih geolokaliteta, od kojih su neki značajni na regionalnoj, a neki čak i na svjetskoj razini.

Gubitak bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti uglavnom je uzrokovan gubitkom i fragmentacijom staništa kao rezultat intenzivne poljoprivredne djelatnosti i razvoja infrastrukture, unosom i širenjem invazivnih stranih vrsta, zagađenja, urbanizacije i klimatskih promjena. Također, ubrzana urbanizacija i širenje naselja duž jadranske obale ima negativan utjecaj na krajobraznu raznolikost. Najznačajnije prijetnje sisavcima su degradacija i fragmentacija staništa, krivolov i uporaba pesticida. Potencijalna prijetnja velikim zvijerima od stradavanja na autocestama smanjena je izgradnjom zelenih mostova, koji im služe kao koridori. Oko 62% svih prijetnji vaskularnoj flori u Hrvatskoj odnosi se na gubitak i/ili degradaciju staništa uslijed antropogenih utjecaja, a posebno su ugrožena vlažna staništa, kao što su cretovi. Podzemna staništa i vrste su izrazito osjetljivi te ugroženi vanjskim utjecajima. Od glavnih razloga ugroženosti mogu se istaknuti devastacija staništa uslijed gradnje cesta, intenzivna urbanizacija, onečišćenje vode otpadom i otpadnim vodama industrije i domaćinstava, intenzivna poljoprivredna proizvodnja uz uporabu mineralnih gnojiva i pesticida, promjene režima podzemnih voda ili njihove kvalitete te veliki hidrotehnički zahvati. Špilje u obalnim područjima su ugrožene onečišćenjem te izgradnjom obale. Vruljama prijete onečišćenje, zatrpavanje obalnog područja i izgradnja infrastrukture uz obalu, dok su ušća krških rijeka  izložena antropogenim aktivnostima. Budući da su stanišni tipovi povezani s vrstama čija se ugroženost procjenjuje na temelju točno određenih IUCN kriterija, može se ipak neposredno zaključiti i o njihovoj ugroženosti.

Obnovljivi izvori energije (OIE), zbog gotovo neutralne bilance CO2, ključne su za savladavanje i ublažavanje klimatskih promjena koje predstavljaju jednu od najvećih prijetnji bioraznolikosti na globalnoj razini. Obnovljivi izvori energije poput vjetra, solarne energije, malih hidroelektrana te elektrana na biomasu iz otpada, sukladno energetskoj strategiji EU, uvelike će doprinijeti dekarbonizaciji energenata i time omogućiti gospodarski razvoj s jedne strane, a s druge ublažiti zagrijavanje Zemljine atmosfere. Međutim, postoji i bitan konflikt između elektrana OIE (vjetroelektrane, sunčane elektrane, hidroelektrane) i bioraznolikosti. Postrojenja koja se baziraju na OIE nerijetko zauzimaju prostore na kojima obitavaju ugrožene vrste. Ta je problematika prepoznata od strane struke i znanosti, tako da se harmonizacija razvoja OIE i zaštite bioraznolikosti mora postići kroz prostorno i strateško planiranje te kroz suštinsku primjenu Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš), Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i vijeća o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (Direktive o strateškoj procjeni  utjecaja na okoliš) te kroz Ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (Direktiva o staništima).

Najveća prijetnja georaznolikosti je pritisak uzrokovan ljudskom djelatnošću, posebice prekomjernom eksploatacijom mineralnih sirovina, onečišćenjem voda, zahvatima na vodotocima, ilegalnim odlagalištima otpada, širenjem građevinskih područja, ilegalnom gradnjom te izgradnjom prometnica. Ovi zahvati imaju za posljedicu narušavanje prirodnog izgleda krajobraza, ali isto tako potiču i aktivaciju prirodnih procesa, poput klizišta, koji predstavljaju opasnost za stanovništvo i infrastrukturu. Neodgovorno i prekomjerno sakupljanje te namjerno uništavanje fosila i minerala predstavlja veliku prijetnju georaznolikosti.

Nacionalni zakonodavni i institucionalni okvir

U Hrvatskoj je uspostavljen zakonodavni i institucionalni okvir kojim se provode aktivnosti za ostvarenje ciljeva, smjernica i akcijskih planova u svrhu očuvanja bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti. Također, uspješno se provodi i povezivanje i usklađivanje državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite prirode. Razdoblje od donošenja Strategije 2008. godine obilježeno je intenzivnim pregovorima Republike Hrvatske s Europskom unijom. U procesu pristupanja Europskoj uniji najznačajniju obvezu u području zaštite prirode predstavljalo je utvrđivanje područja ekološke mreže Natura 2000.

Krovni zakonski okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj čini Zakon o zaštiti prirode proglašen u lipnju 2013. godine. Izradi ovoga Zakona pristupilo se u kontekstu poboljšanja njegove strukture, radi potrebe dodatnog usklađivanja s odredbama Direktive o staništima i Direktive o pticama ²  e implementacije Nagoya protokola o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj raspodjeli dobrobiti koja proizlazi iz njihova korištenja. Novim Zakonom razrađene su i odredbe o invazivnim stranim vrstama te pronalasku speleoloških objekata. Temeljem Zakona usvojeni su novi propisi kao što su Uredba o ekološkoj mreži (»Narodne novine«, broj 124/13), Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama za očuvanje ptica u području ekološke mreže (»Narodne novine«, broj 15/14), Pravilnik o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (»Narodne novine«, broj 88/14), Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (»Narodne novine«, broj 144/13) i Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu (»Narodne novine«, broj 146/14). Regulativa vezana uz prekogranični promet i trgovinu divljim vrstama izdvojena je iz Zakona o zaštiti prirode u zasebni Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (»Narodne novine«, broj 94/13). Tijekom 2013. godine usvojen je novi Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, broj 80/13), a proglašeni su novi zakoni čija primjena značajno utječe na zaštitu prirode. U Hrvatskoj je nadležnost nad sektorima podijeljena između različitih tijela državne uprave i stručnih institucija zbog čega je potrebno kontinuirano jačati međusektorsku suradnju kod izrade i primjene svih zakonskih akata, a pogotovo strateških, kako bi ta suradnja bila što plodonosnija.

^{2 Direktiva Vijeća 2009/147/EZ od 30. studenog 2009. godine o očuvanju divljih ptica i Direktivi Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. godine o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta, izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EZ od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske}

Osim usuglašenog pravnog okvira, preduvjet za usklađivanje nacionalne i europske politike zaštite prirode je i institucionalno jačanje, koje podrazumijeva ne samo kadrovsko jačanje, već i unapređenje znanja postojećih kadrova. Neizbježno je ulaganje financijskih sredstava i jačanje kadrova u području praćenja stanja prirode (monitoring). Uz monitoring svakako je potrebno uložiti dodatne napore i resurse u izvješćivanje i razmjenu podataka o prirodi između Hrvatske i Europske komisije, kao sastavni dio provedbe europske politike zaštite prirode.

Republika Hrvatska potpisnica je 17 međunarodnih ugovora koji se odnose na zaštitu prirode. Uspostava novog zakonodavnog i institucionalnog okvira zaštite prirode i usklađivanja zakonodavstva s odgovarajućim EU direktivama, kao i pristupanje različitim međunarodnim konvencijama i sporazumima, dovelo je do sagledavanja strateških ciljeva i smjernica zaštite bioraznolikosti na svim osnovama.

Za poslove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj te neposrednu provedbu Zakona o zaštiti prirode nadležni su središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode, Državni zavod za zaštitu prirode, upravna tijela jedinca područne (regionalne) samouprave nadležna za zaštitu prirode, javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode čiji je osnivač Republika Hrvatska i javne ustanove za upravljanje drugim zaštićenim područjima i/ili dijelovima prirode čiju su osnivači jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave.

U središnjem TDU nadležnom za zaštitu prirode, zaštita prirode je u nadležnosti Uprave za zaštitu prirode te Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora zaštite prirode. Uprava za zaštitu prirode obavlja upravne i stručne poslove vezane uz očuvanje bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti, održivo korištenje

prirodnih dobara i zaštite dijelova prirode izvršavanjem, odnosno osiguravanjem izvršavanja obveza preuzetih iz međunarodnih ugovora, zakona i drugih propisa te ostale poslove koji su joj dani u nadležnost temeljem Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prirode (»Narodne novine«, broj 10/14, 17/15). Sektor inspekcijskog nadzora zaštite prirode obavlja inspekcijski nadzor ispunjavanja uvjeta, dopuštenja, rješenja i ostalih akata u području zaštite prirode, nadzire rad nadzornih službi koje se bave zaštitom, očuvanjem i promicanjem zaštićenih područja prirode, sudjeluje u izradi zakona i drugih propisa iz djelokruga rada Sektora, obavlja poslove nadzora nad primjenom propisa iz područja zaštite prirode, nadzire korištenje i uporabu zaštićenih dijelova prirode, te obavlja i druge poslove utvrđene Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Dio upravnih i stručnih poslova zaštite prirode obavljaju i upravna tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležna za zaštitu prirode.

Stručne poslove zaštite prirode za Republiku Hrvatsku obavlja Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod) koji svoju djelatnost obavlja kao javnu službu. Poslovi Zavoda odnose se na: prikupljanje, obradu (bioraznolikost, georaznolikost i krajobrazna raznolikost); izradu i održavanje odgovarajućih baza podataka te uspostavu i vođenje Informacijskog sustava zaštite prirode, jačanje kapaciteta sustava, procjenjivanje ugroženosti sastavnica bioraznolikosti, standardizaciju metodologije i protokola, praćenje stanja očuvanosti bioraznolikosti i georaznolikosti kao i čitav niz stručnih poslova vezanih u prostorne i druge mehanizme zaštite (zaštićene vrste, zaštićeni minerali i fosili, zaštićena područja, ekološka mreža Natura 2000) i dr.

Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove. Javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring).

Poslove vezane uz izvješćivanje o propisima u zaštiti prirode na nacionalnoj razini, prvenstveno prema Europskoj agenciji za okoliš (engl. European Environment Agency , EEA) obavlja Agencija za zaštitu okoliša. Također, izrađuje, ažurira i objavljuje  na internetskim stranicama Nacionalnu listu pokazatelja, prikuplja i objedinjuje podatke o okolišu, uspostavlja informacijski sustav zaštite okoliša i obavlja stručno savjetodavne poslove zaštite okoliša za Republiku Hrvatsku. Agencija za zaštitu okoliša surađuje s Europskom agencijom za okoliš i izvješćuje u skladu sa zahtjevima Europske okolišne informacijske i promatračke mreže (engl. European Environment Information and Observation Network, EIONET).

Uzevši u obzir postojeći opseg poslova i nove obveze koje su preuzete ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, neophodno je kadrovski ojačati institucionalni okvir u narednom razdoblju. Na nacionalnoj razini, kao institucionalni okvir za potporu razvoju civilnog društva djeluju Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Savjet za razvoj civilnog društva te Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva koja pruža značajnu podršku razvoju i radu organizacija civilnog društva (OCD-a) kroz financijske podrške, savjetovanja, edukacije i sl. Broj organizacija jedan je od važnijih pokazatelja razvoja civilnog društva, a prema podacima iz listopada 2014. godine registrirano je 944 udruga u području zaštite prirode i ekološke djelatnosti. Ipak, tek manji dio (oko 5%) prioritet daje zaštiti prirode. Organizacije civilnog društva su posljednjih godina razvile kapacitete u obliku profesionalnih i specijaliziranih kadrova te ukazale na svoju značajnu ulogu kroz aktivno zagovaranje javnih politika. Samo se manji dio OCD-a aktivnih u području zaštite prirode bavi zaštitom vrsta i staništa (oko 5%), te se »okolišne« i »prirodne« aktivnosti nadopunjuju i preklapaju. Osim toga, udruge u području zaštite prirode imaju ključnu ulogu u prikupljanju informacija o vrstama i staništima te u praćenju istih sukladno Direktivi o pticama i Direktivi o staništima. OCD su tako razvile specijalizirane kadrove koji su umreženi na međunarodnoj razini kroz mrežne i krovne organizacije (engl. BirdLife, Friends of the Earth , WWF, CEEWeb, European Environmental Forum , Greenpeace , IUCN, itd.). Nadalje, OCD su uključene u aktivnosti izrade planova upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 te kao nositelji radionica, edukacija i treninga doprinose podizanju kapaciteta djelatnika javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i Natura 2000 područjima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Uspješnost OCD-a se također očituje u velikom postotku apsorpcije pretpristupnih fondova iz Europske unije u sektoru zaštite prirode i okoliša.

Prema dostupnim podacima, u Republici Hrvatskoj 21 znanstvena, visokoškolska i muzejska institucija kroz svoju znanstvenu i stručnu djelatnost prikuplja podatke o bioraznolikosti, georaznolikosti i/ili krajobraznoj raznolikosti koji se u većoj ili manjoj mjeri mogu koristiti u zaštiti prirode prvenstveno kroz provedbu znanstveno istraživačkih projekta.

U veljači 2014. godine Ministarstvo i UNDP su započeli provedbu četverogodišnjeg projekta PARCS (Jačanje institucionalne i financijske održivosti nacionalnih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj) u suradnji s javnim ustanovama nacionalnim parkovima i parkovima prirode te Državnim zavodom za zaštitu prirode. Projekt je u cijelosti financiran darovnicom GEF-a (engl. Global Environmental Fund ) u iznosu od 27 milijuna kuna te kroz operativnu i financijsku potporu UNDP-a u iznosu 3 milijuna kuna. Unaprjeđenjem modela upravljanja sustavom nacionalnih parkova i parkova prirode kroz mehanizme standardizacije poslovnih procesa, ravnopravnije raspodjele resursa i edukacije zaposlenika te uz razvoj posjetiteljske infrastrukture i uvođenje energetski učinkovitih tehnologija želi se osigurati dugoročna financijska održivost parkova za obavljanje njihove temeljne djelatnosti zaštite i očuvanja.

Ministarstvo je u periodu 2012. - 2014. godine u razne razvojne i infrastrukturne projekte uložilo 100 milijuna kuna. Sredstvima Projekta integracije u EU Natura 2000 (engl. EU Natura 2000 Project Integration , NIP), osigurano je stabilno financiranje prioritetnih projekata zaštite prirode u periodu od 2011.-2016. godine. Dodatno, podrška sektoru zaštite prirode od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost se u odnosu na 2011. i 2012. godinu povećala više od 20 puta, odnosno godišnje FZOEU sada izdvaja preko 20 milijuna kuna na projekte zaštite prirode.

Sinergijom sredstava FZOEU i Ministarstva, putem NIP projekta, postiže se visoka razina pripremljenosti projekata za financiranje iz EU fondova gdje je za projekte zaštite prirode osigurano oko 800 milijuna kuna u financijskom razdoblju 2014.-2020.

Pravilnikom o jedinstvenom vizualnom identitetu sustava upravljanja zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj, 108/2014), razvojem posjetiteljske infrastrukture te visokom razinom pripremljenosti projekata za financiranje iz EU fondova postignuti su temeljni preduvjeti za daljnje unaprjeđenje upravljanja nacionalnim zaštićenim područjima te ostvarenje punog potencijala za razvoj lokalnih krajeva i širih regija.

Proces razvoja Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske

Konvencija o biološkoj raznolikosti je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 1996. godine, prva Strategija je donesena 1999. godine, a druga 2008. godine. Proces donošenja ove Strategije započeo je u lipnju 2014. godine u sklopu projekta »Projekt podrške implementaciji strateškog plana Konvencije o biološkoj raznolikosti 2011.-2020. u Hrvatskoj (engl. National Biodiversity Planning to Support the implementation of the CBD 2011-2020 Strategic Plan in Croatia ), gdje su Ministarstvo i Zavod bili korisnici projekta, a provedbena agencija Program Ujedinjenih naroda za razvoj (engl. United Nations Development Programme , UNDP) u Hrvatskoj.

Zavod je izradio Prijedlog izvješća o stanju prirode za razdoblje 2008. – 2012. godine, na temelju kojeg je Ministarstvo pokrenulo postupak izrade nove Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske.

Napravljena je stručna priprema za određivanje strateških ciljeva u kojoj su sudjelovali djelatnici Ministarstva i Zavoda. Pripremne radnje za određivanje posebnih ciljeva, aktivnosti i ocjene stanja također su odradile radne grupe sastavljene od djelatnika institucija zaštite prirode. S ciljem određivanja posebnih ciljeva i prioritetnih aktivnosti, Odlukom ministra zaštite okoliša i prirode u međuresornu radnu grupu su imenovani predstavnici nadležnih tijela državne uprave, stručnih institucija, javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, inspekcijskih službi, znanstvenih institucija, gospodarskog sektora te nevladinih udruga (Prilog 5).

Održano je 5 predstavljanja i radionica tijekom procesa izrade, na kojima su sudjelovali predstavnici drugih tijela države uprave, javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i organizacija civilnog društva. Napravljena je i analizirana anketa koja je objavljena na internetskoj stranici Ministarstva (www.mzoip.hr), a za cilj je imala prikupiti mišljenje pripadnika sektora zaštite prirode i drugih sektora (privatno i javno), organizacija civilnog društva i pojedinaca. U elektronskoj anketi sudjelovalo je 115 dionika, a njeni rezultati razmotreni su pri izradi posebnih ciljeva i aktivnosti.

Uključivanjem širokog kruga sudionika u izradu Strategije željelo se integrirano pristupiti planiranju zaštite prirode te time stvoriti preduvjete za ugradnju odrednica prirode u sve relevantne sektore.

Radne skupine započele su s radom u lipnju 2014. godine, prvi nacrt Strategije izrađen je krajem 2014. godine, a s upućivanjem Strategije u proceduru javnih konzultacija i donošenja započelo se u drugom kvartalu 2015.

Analiza stanja prirode na kojem se temelji ova Strategija obuhvaća pregled stanja prirode do kraja 2012. godine. Strategija zaključno sagledava stanje do kraja 2014. godine, čime su obuhvaćene promjene u institucionalnom, zakonodavnom i provedbenom okviru zaštite prirode koje su se u međuvremenu dogodile. Nacrt Strategije bio je dostupan na središnjem portalu za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću „e-Savjetovanja" u svrhu prikupljanja primjedbi, prijedloga i mišljenja zainteresirane javnosti. Također, na internetskoj stranici Zavoda dostupna je analiza stanja prirode Republike Hrvatske (2008.-2012.) od prosinca 2014. godine.

Iako je analiza provedena u okviru ocjenjivanja Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske iz 2008. godine pokazala kako je većina procijenjenih akcijskih planova, njih gotovo 74%, provedena u određenoj mjeri,  njome su analizirani i nedostaci iste te su dobivene korisne smjernice koje su uvažene prilikom izrade ove Strategije. U usporedbi s provedbom Strategije iz 1999. godine, udio provedenih planova u Strategiji iz 2008. povećan je za oko 20%. Uočeni su nedostaci kod definiranja ciljanih vrijednosti i odgovarajućih pokazatelja (indikatora) u Strategiji iz 2008. godine, što je primjereno ugrađeno u nacrt nove Strategije.

Strategija je rezultat integracije ciljeva Globalne strategije za bioraznolikost te intenzivne uključenosti ne samo državne, regionalne i lokalne administracije već i suradnje s raznim stručnjacima i znanstvenicima, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom.

( Podaci dani u ovom poglavlju će se uskladiti ovisno o stvarnim vremenskim i brojčanim vrijednostima ).

STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE HRVATSKE

Strategija i akcijski plan zaštite prirode, iako proizašla iz obveze prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti, ne uključuje samo bioraznolikost, već i georaznolikost. S vremenom se uvidjelo da, osim biologije, značajnu ulogu imaju i geologija i geomorfologija kao bitan segment krajobraza koji uvjetuje bioraznolikost i predstavlja podlogu za ekosustave tako da je ona uključena u izradu i čini sastavni dio Strategije. Kao što je vidljivo na shematskom prikazu Strategije (Slika 1.) strategija se sastoji od vizije, strateških ciljeva i posebnih ciljeva iz kojih slijede aktivnosti.

Razvijeni akcijski plan za implementaciju Strategije će detaljno opisati način postizanja strateških ciljeva. Posebni ciljevi ostvarit će se kroz niz aktivnosti posebno skrojenih za pojedina područja primjene i/ili razne dionike i gospodarske sektore. Aktivnosti razjašnjavaju gdje i kada je potrebna nadopuna legislative na državnoj razini kako bi se omogućila implementacija Strategije.

Prioriteti u idućem razdoblju čvrsto su vezani uz obveze koje proizlaze iz članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji. To se u zaštiti prirode posebno odnosi na uspostavljanje provedbenih mehanizama za osiguranje povoljnog stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova, prvenstveno kroz upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000. No, za ostvarenje ovog cilja i općenito očuvanje svih segmenata prirode ključna je međusektorska suradnja i razumijevanje da je očuvana priroda preduvjet za opstanak i napredak suvremenog društva.

Struktura Strategije

Slika 1. Shematski prikaz strukture Strategije

Vizija

Načela strategije

Republika Hrvatska je svjesna da sveukupna priroda predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak.

Osnovna načela od kojih polazi Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske su:

- svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,

- neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra održivo,

- u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela održivog korištenja,

- zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka štete,

- načela predostrožnosti, kada postoji prijetnja od ozbiljne ili nepopravljive štete za prirodu,

- javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:

- očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost, georaznolikost i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

- tvrditi i pratiti stanje prirode,

- osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,

- osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

- pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju klime,

- spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

Ova Strategija ima za cilj očuvati raznolikost žive prirode i osigurati njenu obnovu na području Republike Hrvatske. Cilj je održavati funkcionalne ekosustave i omogućiti dugoročni održivi razvitak. Ona promovira smanjivanje direktnih i indirektnih utjecaja na bioraznolikost i georaznolikost, održivo korištenje prirodnih dobara, kao i jednoliku raspodjelu dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora. Okuplja zajedno sve dionike – državnu upravu, institucije koje djeluju na području zaštite prirode, područnu (regionalnu) i lokalnu samoupravu, privatni i znanstveni sektor, organizacije civilnog društva te ostale dionike, u planiranju, implementaciji i evaluaciji njenih učinaka. Cilj Strategije je osigurati osnovne informacije o prirodi, podići svijest o važnosti zaštite prirode i pokrenuti promjene koje će kroz odgovarajuće mjere doprinijeti njenom uspješnom provođenju. Ona nas potiče na bolje poznavanje stanja prirode u Republici Hrvatskoj, kroz povećanje istraživanja, praćenja stanja i inovacija, te jača edukaciju i ugradnju mjera zaštite prirode u planske dokumente, a time i aktivnosti, svih sektora koji svojom djelatnošću utječu na prirodu, bilo pozitivno ili negativno.

Strateški ciljevi  

U nastavku je dan pregled strateških ciljeva, odnosno prioritetnih područja na koja sudionici trebaju usmjeriti svoje aktivnosti kako bi zajedničkim snagama postigli značajni utjecaj i jasne rezultate u tom području. Svaki strateški cilj sadrži nekoliko posebnih ciljeva. Postizanje ovih ciljeva predviđeno je kroz provedbu niza aktivnosti.

Pregled ocjene stanja, posebni ciljevi te predviđene aktivnosti po strateškim ciljevima

Strateški cilj: Povećati učinkovitosti osnovnih mehanizama zaštite prirode

Zaštita prirode u Republici Hrvatskoj i očuvanje sveukupne bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti osigurava se zaštitom i očuvanjem područja te zaštitom pojedinih vrsta, njihovih staništa i stanišnih tipova.

U Hrvatskoj postoji duga tradicija izdvajanja vrijednih područja sa svrhom njihove dugoročne zaštite u nekoj od nacionalnih i/ili međunarodnih kategorija zaštite i očuvanja dijelova prirode ili cjelokupnih ekosustava, odnosno bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti općenito. Sva zaštićena područja upisuju se u Upisnik zaštićenih područja koji vodi Ministarstvo. Prema podacima iz Upisnika ³ , trajno je zaštićeno 417 područja u devet nacionalnih kategorija zaštite što zauzima 8,56% ukupnog teritorija Republike Hrvatske tj. 7.499,3 km². Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji utvrđena su područja ekološke mreže Natura 2000 koja je proglašena na 36,67% kopnenog teritorija, 16,39% mora (unutarnje morske vode i teritorijalno more), odnosno na 29,38% ukupne površine Republike Hrvatske. Ekološku mrežu Natura 2000 čini 38 Područja očuvanja značajnih za ptice te 742 Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove. Proglašenjem područja ekološke mreže Natura 2000 stvoren je preduvjet za očuvanje povoljnog stanja ugroženih vrsta te stanišnih tipova od značaja za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Ekološka mreža Natura 2000 još nije cjelovita, osobito u dijelu koji se odnosi na morska staništa i migratorne morske vrste, koje je potrebno dodatno istražiti i valorizirati, uključujući i izvanteritorijalno more nad kojim Republika Hrvatska polaže suverena prava (ZERP ⁴ ). Također, u svrhu što učinkovitijeg očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova, nastavno na projiciranje granica ekološke mreže na mjerilo 1:5000, potrebno je obaviti i njezinu zonaciju. Za planirano jačanje suradnje sektora zaštite prirode s drugim sektorima potrebno je definirati učinkovite mjere očuvanja te osigurati njihovu sektorsku provedbu, kako bi se što više uključili u planiranje upravljanja područjima ekološke mreže Natura 2000, kao i u samo upravljanje, uključujući i financiranje istog. Očuvanje područja ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja u praksi se osigurava ugradnjom odgovarajućih uvjeta zaštite prirode u prostorne planove i planove gospodarenja prirodnim dobrima, provedbom postupka Ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu te provedbom aktivnosti koje proizlaze iz planova upravljanja zaštićenim područjima, za područja za koja su planovi upravljanja doneseni. Upravljanje zaštićenim područjima provodi se kroz planove upravljanja i godišnje programe zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja te sukladno s prostorno-planskom dokumentacijom i drugim sektorskim planovima gospodarenja prirodnim dobrima. Također uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja pobliže se propisuju pravilnikom o zaštiti i očuvanju odnosno odlukom o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja, ovisno o kategoriji zaštite. Problem u učinkovitom upravljanju područjima predstavljaju neprecizno definirane granice zaštićenih područja, djelomično upisane granice zaštićenih područja u katastar i zemljišne knjige, usitnjenost zaštićenih područja (velik broj površinom malih područja), izrazita dominacija upravljački zahtjevnih kategorija koje dopuštaju različite oblike korištenja (iznad 80% ukupne površine zaštićenih područja), kao i nepotpuno provedena revizija zaštićenih područja.

  ^{3 Upisnik zaštićenih područja, travanj 2015.}

  ^{4  Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske}

U Hrvatskoj nalazimo veliku raznolikost biljnih i životinjskih divljih vrsta koje obitavaju u raznolikim ekosustavima. Razlog tomu je geografski položaj Hrvatske na dodiru triju biogeografskih regija te velika raznolikost staništa što rezultira širokim spektrom različitih ekoloških uvjeta za razvoj flore i faune. Zato je Hrvatska s aspekta bioraznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Bogatstvo divljih vrsta Hrvatske očituje se i u endemičnosti. U Republici Hrvatskoj su izrađeni crveni popisi za 17 skupina te Crveni popis špiljske faune, koji obrađuje više skupina vezanih uz ovaj specifični tip staništa i to većinom beskralješnjaka, dok od kralješnjaka samo jednu vrstu vodozemca (čovječju ribicu). Očuvanje vrsta u svoj njihovoj raznolikosti i povoljnom stanju jedan je od osnovnih ciljeva zaštite prirode. Divlje vrste svrstane u visokorizične kategorije ugroženosti, kao i vrste koje takav status zaštite zaslužuju temeljem odredbi direktiva Europske unije ili međunarodnih sporazuma, strogo su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode čime su izvršene temeljne pretpostavke za njihovo očuvanje. Sustavom dopuštenja za prekogranični promet i trgovinu sprečava se nekontrolirana međunarodna trgovina i komercijalno iskorištavanje ugroženih vrsta. U svrhu učinkovitijeg upravljanja i očuvanja divljih vrsta u prirodi prvenstveno je potrebno odrediti prioritete zaštite uzimajući u obzir ugroženost i pritiske. Sukladno definiranim prioritetima potrebno je izraditi akcijske planove za očuvanje vrsta i njihovih staništa te provoditi konkretne aktivnosti poput unaprjeđenja rada centara za zbrinjavanje ozlijeđenih, ranjenih, bolesnih i iscrpljenih strogo zaštićenih divljih životinja te uspostaviti funkcionalan sustav za dojavu i praćenje mrtvih, ozlijeđenih ili bolesnih strogo zaštićenih divljih životinja. Također, potrebno je raditi na unaprjeđenju zakonskog okvira u pogledu definiranja konkretnih mjera zaštite vrsta prilikom provedbe zahvata u prirodi.

Očuvanje stanišnih tipova osigurava se ugradnjom mjera zaštite prirode u prostorne planove, sektorske planske dokumente i pojedine projekte. Za stanišne tipove od interesa za Europsku uniju izdvojena su područja ekološke mreže Natura 2000.

Georaznolikost Republike Hrvatske karakterizira velika raznolikost geoloških, geomorfoloških i pedoloških značajki. Za razliku od bioraznolikosti, georaznolikost je neobnovljiva, podložna oštećivanju i trajnom uništavanju, što često dovodi do njezinog nepovratnog gubitka. Jedan od preduvjeta za njezino očuvanje je zaštita geobaštine, odnosno zaštita stijena, minerala, fosila i tla koji imaju važnu ulogu u razumijevanju geoloških i geomorfoloških procesa. Zakonom o zaštiti prirode ukupno je zaštićeno 50 geolokaliteta, uglavnom u kategoriji spomenika prirode. Od 1998. godine do danas nije zaštićen nijedan geolokalitet, iako je sa stanovišta zaštite prirode vrednovano pet geolokaliteta i izrađene stručne podloge za njihovu zaštitu. Izrađena su i dva stručna obrazloženja za zaštitu minerala i fosila te su »Kamene kugle iz Općine Pojezerje« proglašene zaštićenim mineralom. Od 1948. godine, kada su zaštićeni prvi geolokaliteti, do danas nisu razvijeni kriteriji za vrednovanje, ne provodi se kontinuirana zaštita te nije provedena revizija zaštićene geobaštine. Pojedini geolokaliteti izgubili su vrijednosti zbog kojih su zaštićeni, a često se štite i u postojećim, neprikladnim, kategorijama zaštite. Za učinkovitu zaštitu, ali i što bolje upravljanje potrebno je izraditi kriterije za vrednovanje, preispitati potrebu za novim kategorijama zaštite ili prilagođavanjem postojećih te započeti s revizijom zaštićene geobaštine. Interpretacijom, primjerenom edukacijom te promocijom doprinijet će se boljem razumijevanju vrijednosti geobaštine. 

Posebni ciljevi:

1.1 Osigurati jasan, usklađen i provediv zakonodavni i institucionalni okvir za provedbu mehanizma očuvanja prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

ZDP 1 Zaštićena područja temeljem Zakona o zaštiti prirode

BR 2  Područja od europskog interesa

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

1 2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode. 

1.2 Oblikovati i uspostaviti reprezentativnu i funkcionalnu mrežu područja značajnih za očuvanje prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

ZDP 1 Zaštićena područja temeljem Zakona o zaštiti prirode

GR 1, 2 Zaštićeni geolokaliteti/georaznolikost Geoparkovi Republike Hrvatske

BR 2, 16 Područja od europskog interesa Morska zaštićena područja

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

      1    2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode, znanstvene institucije.

1.3 Standardizirati upravljanje u zaštiti prirode te uspostaviti sustav praćenja učinkovitosti

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 2, 6, 7 Područja od europskog interesa; Stanje i indeks ugroženosti divljih vrsta iz Crvenog popisa RH; Abudancija i rasprostranjenost odabranih vrsta

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine:

  1  2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, središnje TDU nadležno za poslove poljoprivrede, znanstvene institucije te stručnjaci za taksonomske skupine, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

1.4 Razvijati suradničke oblike upravljanja te ojačati komunikaciju

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 2, 18 Područja od europskog interesa Svijest javnosti o zaštiti prirode

Š 5 Šumske površine s jamstvom održivog gospodarenja

PO 1 Područja pod poljoprivredno-okolišnim poticajima

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

1 2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

Strateški cilj: Smanjiti direktne pritiske na prirodu i poticati održivo korištenje prirodnih dobara

Održivo korištenje prirodnih dobara

Održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način da se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama da ispune, sada i u budućnosti, odgovarajuće ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama.

Gospodarske i ostale ljudske djelatnosti utječu na bioraznolikost korištenjem prirodnih dobara ili zauzimanjem i korištenjem prostora pa su tako i staništa i divlje vrste u Hrvatskoj uglavnom ugroženi antropogenim djelovanjem. S druge strane, prestanak nekih ljudskih aktivnosti, poput košnje ili ispaše, također može imati negativni učinak na bioraznolikost i dovesti do prirodne sukcesije, promjene ekoloških uvjeta i nestanka vrsta. Sukcesija je također prijetnja vlažnim područjima koja zahtijevaju aktivno upravljanje. Reguliranje vodotoka i promjene u vodnom režimu su glavna prijetnja svim stanišnim tipovima ovisnim o vodi, kao što su riječni šljunci, pješčane i muljevite obale, krški vodotoci sa sedrotvornim zajednicama i sedrene barijere, te svi tipovi vlažnih travnjaka i poplavne šume. Obalna staništa su pod jakim pritiskom širenja građevinskog područja. Nadalje, potrebno je bolje regulirati komercijalno sakupljanje biljaka i gljiva, te morskih vrsta, kako bi se spriječilo njihovo pretjerano korištenje te otklonila mogućnost pogoršavanja životnih uvjeta vrsta do te mjere da populacije postanu ugrožene. Ne smiju se zanemariti niti klimatske promjene, koje se smatraju jednim od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti na globalnoj razini, kroz utjecaj na vrijeme gniježđenja, migracije i rasprostranjenost vrsta. Ovi učinci su već zamijećeni u Hrvatskoj, posebice promjene u periodu dolaska pojedinih migratornih ptica i početku gniježđenja te fenomen izbjeljivanja koralja.

Poseban problem predstavlja nelegalno, tzv. »divlje« odlaganje otpada u prirodu koje, ovisno o količini i vrsti odbačenog otpada može nepovoljno djelovati na živi i neživi svijet.

Unatoč propisima iz područja zaštite prirode, koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, te osiguranom pravnom okviru za održivo korištenje prirodnih dobara, potrebni su dodatni napori na učinkovitoj provedbi ovih propisa, kao i na podizanju svijesti o potrebi održivog korištenja prirodnih dobara. Također, u sektorskim planovima, strategijama, programima i politikama te planovima gospodarenja prirodnim dobrima i prostorno planskim dokumentima treba ojačati načela očuvanja i održivog korištenja prirodnih dobara i prostora, kako bi se osigurala učinkovita zaštita bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti.

U planove gospodarenja prirodnim dobrima ugrađuju se uvjeti zaštite prirode, a u dokumente prostornog uređenja zahtjevi zaštite prirode, dok se planovima upravljanja za zaštićena područja osigurava zaštita bioraznolikosti kroz »usmjereno« obavljanje sektorskih djelatnosti. Provodi se postupak Ocjene prihvatljivosti strategija, planova, programa i zahvata za ekološku mrežu (OPEM). Za strategije, planove i programe Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu provodi se u sklopu strateške procjene utjecaja na okoliš (SPUO), dok se za zahvate provodi kao samostalni postupak (Ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu) ili u sklopu postupka procjene utjecaja na okoliš (PUO). U postupcima provedbe OPEM-a naročito se ističu problemi nedostatka kapaciteta nadležnih tijela te potreba za poboljšanjem kvalitete studija. Detaljnije informacije nalaze se u poglavlju »Mehanizmi ugradnje mjera zaštite prirode u razvojne planove i sektorske mehanizme« ove Strategije.

U Izvješću o stanju prirode u Republici Hrvatskoj detaljno su obrađeni pritisci u kontekstu ljudskih djelatnosti, prirodnih pojava i utjecaja na prirodu, a kroz navedene aktivnosti ovog Strateškog cilja adresirani su pritisci na bioraznolikost i georaznolikost.

Fragmentacija i degradacija staništa

Fragmentacija i degradacija prirodnih područja smanjuje površine i kvalitetu staništa te izolira životinjske populacije u manje i ranjivije dijelove. Procjenjuje se da će se proces fragmentacije staništa u Europi nastaviti i u budućnosti, a posebice u njenom istočnom dijelu razvojem infrastrukturnih projekata.

Izgradnja prometne infrastrukture (ceste, željezničke pruge, plovni kanali) predstavlja jedan od najvažnijih uzroka fragmentacije staništa. Utjecaji pojačanog prometa očituju se u povećanoj buci, posljedičnom uznemiravanju životinja te onečišćenju uz prometnice i pruge što čini okolna staništa nepovoljnim za život. Također uzrokuje nalete vozila na životinje, sprečava njihov pristup prirodnim resursima te potiče širenje invazivnih vrsta. Fragmentaciji staništa doprinosi također povećana urbanizacija te intenzivna poljoprivreda, te je posebno značajan utjecaj zahvata koji ulaze u cjelovita šumska područja. Travnjačka staništa najviše ugrožava širenje komercijalnih i industrijskih područja. Brane također predstavljaju fizičku barijeru kojom se prekida kretanje organizama rijekama i vodotocima te utječu na promjene stanišnih uvjeta uzvodno i nizvodno. Kao posljedica degradacije, najugroženija skupina kralješnjaka su slatkovodne ribe. Utjecaj brana prisutan je na većini hrvatskih rijeka, a posljedica je nestanak nekih ribljih vrsta i izmjene strukture ribljih zajednica. Fragmentacija staništa ima složene negativne utjecaje na veliki broj vrsta no vezano uz neposredno stradavanje na prometnicama posebno su značajni utjecaji na vrste kojima su presječeni migracijski putovi (velike zvijeri, vodozemci i gmazovi). Svi ovi čimbenici uzrokuju smanjenje brojnosti populacija, a u konačnosti pridonose i izumiranju osjetljivih i ugroženih vrsta, dok je degradirana i izgubljena staništa vrlo teško, a ponekad i gotovo nemoguće obnoviti.

Uključivanje zelene infrastrukture u prostorno planiranje može znatno doprinijeti smanjenju fragmentacije staništa. Očuvanje velikih neprekinutih prostora i smanjivanje prostorne fragmentacije ključni je kriterij održivog razvoja. Za prikaz fragmentiranosti područja u Republici Hrvatskoj prometnom infrastrukturom korišten je prilagođeni pokazatelj fragmentacije infrastrukturom, te su izdvojena područja veća od 100 km2, koja nisu presječena autocestama, državnim cestama, županijskim cestama, željezničkim prugama, te urbanim područjima. Prosječna površina pojedinih nefragmentiranih područja u Hrvatskoj iznosi 240 km2, a njihov ukupni udio u površini kopnenog dijela Hrvatske iznosi 58%. Prosjek nefragmentiranih područja po županijama je 48%. Najveći udio ne presječenih ili nefragmentiranih područja većih od 100 km2 ima Ličko-senjska županija, 89,59%, a najmanji Međimurska 8,03% što odražava veću fragmentaciju površinom manjih sjeverozapadnih županija. Ovaj pokazatelj ukazuje na znatno manju fragmentiranost prometnicama u odnosu na zemlje zapadnog dijela Europe.

Invazivne strane vrste

Invazivne strane vrste (engl. Invasive Alien Species , IAS) su među glavnim prijetnjama bioraznolikosti. Osim toga, imaju negativan socijalni učinak, mogu biti prijenosnici bolesti ili uzrokovati zdravstvene probleme poput peludnih alergija i dermatitisa. Nadalje, negativno utječu na usluge ekosustava, što se očituje kroz štete u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i sl. IAS direktno negativno utječu na gospodarstvo i kroz štete na infrastrukturnim i hidroenergetskim objektima, a indirektno kroz smanjivanje učinkovitosti radne snage zbog cvjetanja ambrozije. Troškovi koje IAS nanose Europskoj uniji procjenjuju se na najmanje 12 milijardi eura godišnje i nastavljaju rasti. U Republici Hrvatskoj nije utvrđen ukupan razmjer šteta, ali postoje pojedinačni primjeri koji ilustriraju financijski značaj problema, kao npr. štete na hidroenergetskim objektima HE »Varaždin«, HE »Čakovec« i HE »Dubrava« nastale uslijed gustih obraštaja školjkaša raznolika trokutnjača ( Dreissena polymorpha ) i biljke kanadska vodena kuga ( Elodea canadensis ). Trošak uklanjanja raznolike trokutnjače u proteklom četverogodišnjem razdoblju iznosio je preko 1,5 milijuna kuna, dok je šteta nastala zbog uklanjanja kanadske vodene kuge i sanacije oštećenja koje je uzrokovala na HE »Čakovec« iznosila oko 500.000,00 kuna. Trend pokazuje da će se stanje pogoršati ukoliko se ne poduzmu mjere za rješavanje problema na nacionalnom nivou temeljene na usklađenom djelovanju dionika. Porast problema je i naseljavanje novih IAS i daljnje nekontrolirano širenje već prisutnih IAS, što ima za posljedicu povećanje šteta i troškova upravljanja. Nesistematizirano znanje o putovima unošenja i utjecaju stranih vrsta, nepostojanje jedinstvene liste stranih vrsta, neprovedena sustavna prioritizacija stranih vrsta u Republici Hrvatskoj prepreka su sustavnom i učinkovitom rješavanju problema IAS-a. Nadalje, nedostatni financijski, ljudski i tehnički resursi predstavljaju prepreku uspostavi sustava za upravljanje stranim vrstama. Dodatno je potrebno i uskladiti međusektorsko djelovanje kroz nacionalni zakonodavni okvir. Time bi se stvorila osnova za učinkovito uključivanje različitih dionika u ovu problematiku. Ispitivanje javnog mnijenja iz 2013. godine pokazalo je nedovoljnu razinu educiranosti i informiranosti javnosti o IAS (preko 60% stanovnika Republike Hrvatske nije čulo za pojam invazivnih stranih vrsta). Dio navedenih problema sagledava i Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.

Premda problematika IAS ne poznaje granice država, trenutno je regionalna suradnja nedovoljno razvijena i nije koordinirana, što predstavlja dodatni problem. Pozitivan primjer je sudjelovanje u EU projektu BALMAS čiji je glavni cilj uspostava zajedničkog prekograničnog sustava povezivanja svih istraživanja na Jadranu, stručnjaka te nacionalnih institucija kako bi se izbjegli neželjeni rizici po okoliš i ljude uslijed transporta IAS. Kroz poduzete aktivnosti stvoren je okvir za mjere predostrožnosti koji ima za cilj smanjivanje rizika od novih bioloških invazija. Trend negativnih utjecaja IAS na bioraznolikost je uzlazni. Analiza stanja prirode u Hrvatskoj od 2008. do 2012. pokazuje da su zbog IAS najugroženiji vodozemci, slatkovodne ribe, gmazovi, morske ribe, vretenca, a broj stranih vrsta je u porastu. Prikupljanje podataka i održavanje baza podataka o IAS te edukacija i podizanje svijesti javnosti predstavljaju bitni segment pri upravljanju invazivnim stranim vrstama. Aktivnosti koje se odnose na te segmente su navedene i u drugim strateškim ciljevima, posebice strateškom cilju 4 i strateškom cilju 5.

Posebni ciljevi

2.1 Osigurati održivo korištenje prirodnih dobara kroz sektorske planske dokumente

BR 3, 4, 5, 6,11, 12

Zastupljenost pojedinih tipova ekosustava; Zastupljenost ugroženih stanišnih tipova u RH; Stanje očuvanosti staništa od europskog interesa; Stanje i indeks ugroženosti divljih vrsta iz Crvenog popisa RH; Udio poljoprivrednih područja u područjima od interesa za EU; Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti

RA 2, 4

Ulov ribe i drugih morskih organizama; Proizvodnja u akvakulturi

PO 1 PO 4

Područja pod poljoprivredno-okolišnim poticajima; Područja pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom

RA 2, 4

Ulov ribe i drugih morskih organizama; Proizvodnja u akvakulturi

Š 5; Šumske površine s jamstvom održivog gospodarenja

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

   1   2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, gospodarstva, Zavod, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga poslodavaca, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, upravna tijela jedinica područne (regionalne) samouprave, pravne i fizičke osobe koje gospodare i/ili upravljaju prirodnim dobrima, Savjetodavna služba, Hrvatske vode, znanstvene institucije, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

2.2 Ojačati sustav provedbe ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (OPEM)

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

1 6

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, Zavod, upravna tijela jedinica područne (regionalne) samouprave, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini.

2.3 Osigurati održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta čije iskorištavanje nije regulirano posebnim propisima

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 7, 8, 18

Abudancija i rasprostranjenost odabranih vrsta; Populacijski trendovi ptica na poljoprivrednim površinama; Svijest javnosti o zaštiti prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine.

  2 3

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, unutarnje poslove, financije te carinske poslove, Zavod, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

2.4 Zaštita genetske raznolikosti i održivo korištenje genetskih izvora

Vezani pokazatelji rezultata/učinka:

Trendovi u pristupu i pravičnoj raspodjeli genetskih resursa

^{5 Uredba (EZ) br. 511/2014 o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu i genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji}

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

 3

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, gospodarstva, Zavod, botanički i zoološki vrtovi, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga poslodavaca, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

2.5 Očuvati nefragmentirana cjelovita prirodna područja i obnoviti najugroženija degradirana staništa

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 3, 4, 15

Zastupljenost pojedinih tipova ekosustava; Zastupljenost ugroženih stanišnih tipova u RH; Fragmentacija prirodnih i poluprirodnih područja

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, prometa pomorstva i infrastrukture, gospodarstva, Zavod, Agencija za zaštitu okoliša, znanstvene institucije, pravne i fizičke osobe koje gospodare i/ili upravljaju prirodnim dobrima, organizacije civilnog društva, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Hrvatske željeznice.

2.6 Uspostaviti sustav upravljanja stranim vrstama te provoditi mjere sprječavanja unošenja i širenja te suzbijanja invazivnih stranih vrsta (IAS)

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 9 Invazivne strane vrste

ME 17 Unos stranih i invazivnih vrsta

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

 5

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, financija, zdravlja, pomorstva, prometa i infrastrukture, Zavod, nadležne inspekcije (fitosanitarna inspekcija, granična veterinarska inspekcija, inspekcija zaštite prirode), Hrvatska gospodarska komora, organizacije civilnog društva, znanstvene institucije, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Ministarstvo financija – Carinska uprava, pravne i fizičke osobe koje gospodare i/ili upravljaju prirodnim dobrima.

Strateški cilj: Ojačati kapacitete sustava zaštite prirode

U razdoblju od 2008. godine do danas uloženi su znatni napori u jačanje kapaciteta zaštite prirode, no dobiveni rezultati još uvijek nisu zadovoljavajući. Globalno gledano, pad standarda u društvu i dugogodišnja recesija odrazila se i na kapacitete sustava zaštite prirode. Uočeno je stagniranje u jačanju kapaciteta sustava, a uz navedeno dodatni uzrok tome svakako je i učestalo mijenjanje prioriteta vezanih uz sustav zaštite prirode, kako na državnoj tako i na područnoj (regionalnoj) razini. Kao jedan od problema uspostave djelotvornog sustava zaštite prirode prepoznata je djelomična neusklađenost zakonodavstva. Veliki problem predstavlja i nedovoljna educiranost i stručna osposobljenost upravnih i stručnih tijela na državnoj, ali i područnoj (regionalnoj) razini.

Stručna osposobljenost i educiranost upravnih i stručnih tijela na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini, kao i uključivanje zainteresirane javnosti, prepoznato je kao osnova za učinkovito upravljanje i očuvanje prirode. Stručna osposobljenost i educiranost upravnih i stručnih tijela doprinijet će njihovu jačanju, uspješnijoj provedbi decentralizacije poslova zaštite prirode te učinkovitijem upravljanju zaštićenim područjima, područjima ekološke mreže Natura 2000, ali i prirodnim dobrima u cjelini.

Edukacija unutar sustava zaštite prirode trenutno se provodi na nekoliko razina i načina. U sustavu postoje educirani ljudi velikog broja struka s iskustvom i jasno definirana potreba za jačanjem kapaciteta. Za razmjenu stručnih znanja, vještina i iskustava iz prakse te edukaciju djelatnika službi u zaštiti prirode organizira se Godišnji seminar službi čuvara prirode i Skup stručnih službi javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima. Stručni ispit imaju čuvari prirode, za koji se od 2008. godine održava i pripremni edukacijski seminar. Od 2010. godine započeo je razvoj Programa edukacije djelatnika ustanova u zaštiti prirode te je razvijen dio tematskih modula ⁶  koji su se započeli provoditi od kraja 2011. godine. Do sada je kroz različite module Program edukacije prošlo 174 zaposlenika Ministarstva, Zavoda i javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. Uz navedeno, od 2008. godine provodi se i program stručnog usavršavanja ⁷  stalnih vještaka ovlaštenih za utvrđivanje i procjenu štete od strogo zaštićenih divljih vrsta. Organiziraju se i radionice Interventnog tima za vuka i risa, kao i radionice Interventnog tima za medvjeda, imenovanog od strane ministarstva nadležnog za poslove lovstva. Vezano uz implementaciju CITES konvencije i nadzora prekograničnog prometa i trgovine ugroženim divljim vrstama od 2006. godine kontinuirano se provode seminari i radionice za edukaciju carinskih službenika, službenika granične policije, veterinarskih i fitosanitarnih inspektora te inspektora zaštite prirode, kao i drugih službenika koji rade na poslovima prekograničnog prometa i trgovine divljim vrstama. Obzirom na ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju, uz navedene službe potrebno je dodatno educirati i policijske službenike, kao službenike koji vode prekršajne i kaznene postupke, kako bi sankcije za kršenje odredbi uredbi bile adekvatno primijenjene. Unutar obaveza razvoja Sustava za praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i/ili bolesnih strogo zaštićenih životinja započelo se s održavanjem tečajeva za stručno usavršavanje veterinara vezano za postupanje s uginulim, bolesnim ili ozlijeđenim morskim kornjačama.

^{6 Moduli su: Osnove interpretacije i edukacije u zaštiti prirode, Planiranje upravljanja, Praćenje stanja i izvješćivanje sukladno EU Direktivi o staništima, Razvoj temeljnih menadžerskih kompetencija, geografski informacijski sustav (GIS) u zaštiti prirode, Uključivanje javnosti u upravljanje zaštićenim područjima.}

^{7 Teme: pravni propisi i nadležnost, strogo zaštićene velike zvijeri, biologija i stanište, utvrđivanje i procjena štete od strogo zaštićenih divljih vrsta i dr.}

Kroz gotovo sve projekte ⁸ koje su od 2008. godine provodile institucije zaštite prirode i neki OCD-i organizirane su edukacije za djelatnike sektora, najčešće vezane uz adaptivno upravljanje, participativno planiranje upravljanja područjima i vrstama, uključivanje dionika i facilitaciju, ekološku mrežu Natura 2000, upotrebu GIS-a i praćenje stanja (monitoring). Ovakve projekte OCD-i nastavljaju provoditi i u IPA projektima, točnije kroz shemu dodjele bespovratnih sredstava IPA 2011 »Potpora organizacijama civilnog društva za razvijanje partnerstava za održivo korištenje zaštićenih područja u Hrvatskoj, uključujući moguća područja unutar NATURA 2000« tijekom 2014. i 2015. godine. Zavod je 2008. godine otvorio i redovito održava internu listu zaposlenika u sustavu zaštite prirode

^{8 COAST, PAMS, PHARE Natura 2000 u Hrvatskoj, MedPAN South, NIP i dr.}

(uzp@dzzp.hr) namijenjenu razmjeni iskustava, informacija i literature te raspravama o stručnim pitanjima (350 članova).

Usporedbom identificiranih deficita i do sada razvijenih i provođenih edukacija vidljivo je da se edukacijski programi razvijaju u dobrom smjeru. Ipak, procjene kapaciteta sustava zaštite prirode te potreba za njegovim jačanjem uglavnom su bile fokusirane na jedan segment sustava – javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima. Kroz rezultate provedenih analiza potreba za jačanjem kapaciteta razvidno je da su kroz sustav zaštite prirode vidljive značajne razlike u educiranosti djelatnika i razini znanja i vještina, značajne praznine u kapacitetima, ali i da postoje unutarnji kapaciteti koji se mogu iskoristiti u edukacijskim programima.

Za pravu procjenu i definiranje prioriteta trebalo bi se provesti nacionalno istraživanje koje bi obuhvatilo sve institucije unutar sustava i sve profile zaposlenika. U budućnosti veću pažnju potrebno je posvetiti vođenju evidencije edukacija u institucijama, kao i do sada zanemarivanim temama.

Financiranje zaštite prirode u Republici Hrvatskoj je još uvijek i u velikoj mjeri oslonjeno na sredstva državnog proračuna, a u manjoj mjeri i proračune područnih (regionalnih) samouprava i/ili lokalnih samouprava. Pojedine ustanove u sustavu u većoj ili manjoj mjeri financiraju se vlastitim prihodima, kroz pomoći međunarodnih organizacija i EU institucija te donacijama fizičkih i pravnih osoba. Još od kraja 1990-tih vrlo značajnu rastuću ulogu imaju financijska sredstva Europske unije (i drugi međunarodni izvori financiranja), koji su se kroz pretpristupne fondove dodjeljivali na projektnoj osnovi. Prema dostupnim podacima za 2012. godinu ukupna ulaganja u zaštitu prirode iznosila su oko 72 milijuna eura od čega je gotovo 20 milijuna proračunskih sredstava. Ostala sredstva su većinom vlastiti prihodi od provođenja aktivnosti u zaštićenim područjima te vrlo nizak udio financiranja iz privatnog sektora (tek 0,03%). Ulaskom Republike Hrvatske u EU i otvaranjem mogućnosti za korištenje sredstava za projekte zaštite prirode iz različitih fondova EU sve više se uočava problem osiguravanja sredstava za međufinanciranje i sufinanciranje projekata. Ovaj problem izraženiji je kod ustanova koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode na regionalnoj i/ili lokalnoj razini, kao i kod organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša i prirode. Identifikacijom ovog problema od 2012. godine Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ulaže značajna sredstva za pripremu i sufinanciranje projekata zaštite prirode, posebice projekata javih ustanova, dok su za specifične programe unije (npr. LIFE program) u pripremi modeli osiguravanja dijela sufinanciranja za odobrene projekte. Detaljnije informacije nalaze se u poglavlju »Plan mobilizacije resursa« ove Strategije.

Od 2011. godine Ministarstvo je započelo provedbu petogodišnjeg Projekta integracije u EU Natura 2000 (engl. EU Natura 2000 Project Integration , NIP) koji je financiran 100% sredstvima zajma Svjetske banke. Projekt osigurava stabilno financiranje prioritetnih aktivnosti u zaštiti prirode do travnja 2016. godine do kada je očekivano trajanje projekta. Navedena sredstva su svojevrstan most do otvaranja Strukturnih fondova EU za zaštitu prirode koje se očekuje krajem 2015. godine.

Posebni ciljevi:

3.1 Ojačati institucionalne kapacitete u zaštiti prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka:

Ojačani institucionalni kapaciteti u zaštiti prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine.

1

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave, Agencija za zaštitu okoliša, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode, obrazovne institucije

3.2 Nastaviti jačati tehnička znanja i vještine za učinkovito provođenje zaštite prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka:

Pojačana učinkovitost tehničkih znanja i vještine za učinkovito provođenje zaštite prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

1  3 6

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

3.3 Povećati financijsku održivost sustava zaštite prirode

BR 17 Financiranje zaštite i očuvanja bioraznolikosti

PO 1 Područja pod poljoprivredno-okolišnim poticajima

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine.

 1  3  6

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode

Strateški cilj: Povećati znanja i dostupnost podataka o prirodi

Znanje o stanju prirode

Zavod ⁹ uspostavlja i organizira inventarizaciju svih sastavnica bioraznolikosti i georaznolikosti, kartiranje ugroženih vrsta, stanišnih tipova i geolokaliteta te osigurava njihovo stalno i pravodobno dopunjavanje. Također, uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring). Do sada je u Republici Hrvatskoj ukupno zabilježeno oko 40 000 vrsta, iako se pretpostavlja da je taj broj znatno veći. U posljednje vrijeme može se zamijetiti porast broja poznatih odnosno zabilježenih vrsta u Hrvatskoj uglavnom zbog boljeg poznavanja bioraznolikosti, a uslijed intenziviranja istraživanja usmjerenih na inventarizaciju flore i faune u Hrvatskoj posebice povezanih s pripremama za pridruživanje Europskoj uniji. Doprinos daju i ustanove u sektoru zaštite prirode (su)financiranjem velikog broja istraživačkih projekata. U provedbi su višegodišnje aktivnosti koje imaju za cilj prikupljanje dostupnih povijesnih podataka za prioritetne taksonomske skupine te prikupljanje aktualnih terenskih podataka ¹⁰ . Kroz 2011. i 2012. godinu intenzivirao se rad na uspostavi sustava praćenja stanja ¹¹  e su izrađeni prvi nacionalni monitoring programi za vrste i staništa. Daljnji rad na uspostavi monitoring sustava je u tijeku. Karta staništa RH u mjerilu 1:100 000 po prvi je puta dala pregled svih stanišnih tipova u Hrvatskoj kao i njihovog prostornog rasporeda, međutim tijekom vremena pokazalo se da je pregrubog mjerila za potrebe planiranja i upravljanja u zaštiti prirode te praćenja stanja te da je za provedbu tih aktivnosti potrebno izraditi precizniju kartu. Postojeća karta je tek u manjoj mjeri dopunjavana detaljnijim kartiranjem zaštićenih područja., a provodi se detaljnije kartiranje stanišnih tipova ¹² u mjerilu 1:25 000.

^{9 Zakon o zaštiti prirode (»Narodne novine, broj 80/13)}

^{10 u okviru Projekta integracije u EU Natura 2000 (NIP)}

^{11 u okviru projekta IPA MAN-MON}

^{12 kroz Projekt integracije u EU Natura 2000 (NIP)}

Do danas ne postoji jedinstveni zajednički katastar speleoloških objekata te je stoga 2014. godine pokrenut trogodišnji projekt kroz koji će speleološke udruge prikupiti, ažurirati i verificirati podatke o speleološkim objektima. Iako postoji zakonska regulativa, na nacionalnoj razini ne postoji organizirano i sustavno prikupljanje podataka o georaznolikosti kao preduvjet za kvalitetno vrednovanje i očuvanje značajnih geolokaliteta te minerala i fosila. Metode koje se primjenjuju za prikupljanje podataka o georaznolikosti na lokalnoj razini razlikuju se i često nisu usporedive.

Inventarizacija, tipološka klasifikacija i vrednovanje krajobraza napravljeno je samo na pojedinim projektnim područjima (UNDP/GEF). Osnovana je Međuresorna skupina za krajobraze koja je donijela određene preporuke, no i dalje je prisutna neujedinjenost i nepostojanje jedinstvenog pristupa ovoj problematici.

Iako je u zadnjem periodu zabilježen značajan pomak u prikupljanju podataka vezanih uz vrste i stanišne tipove, i dalje je potrebno nastaviti rad u smjeru standardizacije prikupljanja podataka te poboljšanja samog prikupljanja. To se prvenstveno odnosi na prikupljanje postojećih podataka za one skupine za koje to do sada nije učinjeno, a s ciljem omogućavanja definiranja trendova i poželjnog stanja te referentnih vrijednosti potrebnih za ocjenu stanja očuvanosti. Usko je vezana i potreba nastavka rada na uspostavi monitoring sustava s obzirom na obvezu podnošenja izvješća svakih šest godina o provedbi poduzetih mjera očuvanja u okviru Direktive o staništima, koje mora sadržavati i rezultate praćenja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova navedenih na Dodacima ove Direktive. Uz to, sukladno odredbama Direktive o pticama države članice dužne su izvještavati o stanju populacija svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju pojedine države članice. Republika Hrvatska, kao članica Europske unije ima obvezu svakih šest godina izvješćivati o stanju očuvanosti 506 vrsta i 74 stanišna tipa s dodataka navedenih direktiva, a prvo takvo izvješće će dostaviti 2019. godine. Također, radi planiranja i provedbe učinkovitog upravljanja te provođenja postupka ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, prepoznata je i potreba prikupljanja podataka na područjima ekološke mreže, a radi što boljeg definiranja ciljeva očuvanja, izrade prostorne zonacije s obzirom na ciljne vrste i stanišne tipove te definiranja mjera očuvanja temeljem ekoloških zahtjeva na područjima ekološke mreže. Prikupljeni podaci koristit će se i za izradu novih te ažuriranje postojećih Crvenih popisa koji će služiti kao podloge za vrednovanje prirode i planiranje mjera očuvanja. Zbog sve većeg pritiska na prirodne resurse, potrebno je prikupiti i podatke o vrstama radi određivanja kvota za korištenje. Također, veliki je naglasak potrebno staviti na prikupljanje podataka o bioraznolikosti u moru jer je zbog skupih i zahtjevnih istraživanja prisutna manjkavost podataka.

Najveće izazove za ispunjenje svih zakonskih obveza predstavljat će manjak ljudskih kapaciteta za terensko prikupljanje, ali i obradu podataka i samu provedbu projekata, te unutarnja i međusektorska koordinacija na ovom polju. Također, manjak financijskih resursa predstavlja prijetnju sustavnom prikupljanju velike količine standardiziranih podataka objedinjenih u zajedničkom informacijskom sustavu.

Dostupnost podataka o stanju prirode

Republika Hrvatska je 1998. ratificirala Konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu (Arhuška konvencija) te ju ugradila u hrvatsko zakonodavstvo. Sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama ¹³ , dio institucija sektora zaštite prirode uspostavilo je odgovarajuće kataloge informacija koji sadrže sistematizirane preglede dostupnih podataka o zaštiti prirode. Dodatno, sve institucije sustava zaprimaju i odgovaraju na pojedinačne zahtjeve za pristup informacijama. Analiza razine i brzine udovoljavanja ovim zahtjevima za pojedine institucije u sustavu nije napravljena. Kao službeni subjekt Nacionalne Infrastrukture Prostornih Podataka (NIPP) iz sektora zaštite prirode registriran je Zavod te je obvezan i zadužen za održavanje i dijeljenje prostornih podataka vezanih za teme Zakona o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka (»Narodne novine«, broj 56/13) kojim je transponirana EU INSPIRE Direktiva - Zaštićena područja, Staništa i biotopi te Rasprostranjenost vrsta.

^{13 »Narodne novine«, br. 172/03, 144/10, 38/11, 77/11}

Sukladno zakonskoj obvezi ¹⁴  Zavod uspostavlja i vodi Informacijski sustav zaštite prirode Republike Hrvatske, uvažavajući međunarodno prihvaćene standarde i obveze. Informacijski sustav zaštite prirode (ISZP) čini skup tematskih baza podataka (flora, fauna, staništa, speleološki katastar, zaštićena područja, ekološka mreža Natura 2000 Natura 2000 i sl.), aplikativnih rješenja i web servisa namijenjenih za pohranu, održavanje i dijeljenje podataka vezanih za različite komponente bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti te zaštitu prirode u Republici Hrvatskoj. Dio tematskih baza ISZP-a u potpunosti je operativan, a dio je u završnoj fazi izrade. Od svibnja 2015. godine dostupan je web portal informacijskog sustava zaštite prirode „Bioportal“. Kroz redovne programe te domaće i međunarodne projekte kontinuirano se provode aktivnosti prikupljanja, obrade, verifikacije te objave podataka o prirodi poštujući time pravo javnosti na pristup informacijama te načela EU INSPIRE Direktive. Uspostavljeni su web servisi (WMS/WFS) za pregled i preuzimanje podataka o zaštićenim područjima u RH (prema nacionalnim kategorijama zaštite), područjima ekološke mreže Natura 2000, karta staništa RH te se intenzivno radi na pripremi i verifikaciji podataka o rasprostranjenosti vrsta.

^{14 Zakon o zaštiti prirode (»Narodne Novine«, broj 80/13)}

Zavod u suradnji sa stručnom zajednicom provodi niz projekata i aktivnosti vezanih za unaprjeđenje Informacijskog sustava zaštite prirode ¹⁵ , usklađivanje infrastrukture prostornih podataka sa INSPIRE Direktivom, standardizaciju prikupljanja podataka te pripremu i verifikaciju literaturnih i terenskih podataka o nalazima vrsta, stanišnih tipova i speleoloških objekata. Aktivnosti su također usmjerene na poboljšanje preciznosti prostornih podataka te je stoga u tijeku izrada detaljne karte staništa RH (mjerilo 1:25 000, MMU1,56 ha) te poboljšanje preciznosti granica područja ekološke mreže Natura 2000. U izradi je i web portal Informacijskog sustava zaštite prirode koji će javnosti i sektoru zaštite prirode omogućiti interaktivni pristup prostornim i atributnim podacima o bioraznolikosti i zaštiti prirode te u sklopu kojeg će također biti objavljeni podaci iz Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode u sklopu Informacijskog sustava zaštite prirode potrebno je uspostaviti i bazu georaznolikosti Republike Hrvatske te je prijaviti u Nacionalnu infrastrukturu prostornih podataka kao novi izvor podataka tematske skupine Geologija.

^{15 uz financijsku potporu Projekta Integracije u EU Natura 2000 te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost}

Kako bi se ispunile obveze koje proizlaze iz Zakona o zaštiti prirode, Zakona o pravu na pristup informacijama te Zakona o nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka te kako bi se poštivala načela i obveze koje proizlaze iz INSPIRE Direktive, nužno je kontinuirano raditi na unaprjeđenju svih komponenti Informacijskog sustava zaštite prirode i osiguravanju njegovog stabilnog rada kako bi se stručno-znanstvenoj i široj javnosti omogućio pravovremeni i nesmetan pristup podacima iz zavodske nadležnosti. U tom cilju je potrebno dugoročno osigurati adekvatnu financijsku i kadrovsku potporu aktivnostima unaprjeđenja Informacijskog sustava zaštite prirode te aktivnostima standardizacije prikupljanja, obrade i verifikacije podataka. Nužno je jasno definirati i propisati uvjete korištenja podataka Informacijskog sustava zaštite prirode te kontinuirano raditi na ojačavanju suradnje sa znanstvenom i stručnom zajednicom te drugim institucijama iz sektora zaštite prirode i srodnih sektora, u cilju osiguravanja mehanizama za učinkovito prikupljanje i održavanje podataka te praćenje i izvještavanje o stanju prirode.

Usluge ekosustava  

Ekosustavi i prirodna bogatstva koja oni proizvode od presudne su važnosti za funkcioniranje i održavanje života na planeti Zemlji te izravno i neizravno pridonose dobrobiti čovječanstva, a time predstavljaju dio ukupne ekonomske vrijednosti planeta. Sve dobrobiti koje ekosustav daje čovjeku jednim imenom se nazivaju usluge ekosustava. Kontinuirana degradacija i fragmentacija staništa i gubitak bioraznolikosti čine ekosustave ranjivima i narušavaju njihove usluge, poput čiste vode, proizvodnje hrane, oprašivanja, zaštite od poplava, erozije i slično. Studija iz 2005. godine pokazala je da je više od 60% globalnih usluga ekosustava (vode, šume, riblje zalihe, tlo, sirovine, osobito rijetki metali itd.) degradirano zbog antropogenih utjecaja, uglavnom kao posljedica gospodarskih i razvojnih pritisaka ¹⁶ . Upravo se zbog evidentnog gubitka i uništavanja prirodnih ekosustava pojavila i potreba za procjenjivanjem njihovog stanja kako bi se moglo na odgovarajući način njima upravljati.

^{16 Millennium Ecosystem Assessment , 2005}

Koncept usluge ekosustava ima veliki potencijal kao dodana vrijednost sadašnjem pristupu zaštite prirode, koji do sada nije dovoljno prepoznat među različitim sektorima. Ciljevi su, između ostalog, učiniti prirodne vrijednosti vidljivijima kako bi se uz korištenje najnovijih pristupa i znanstvenih spoznaja osiguralo donošenje kvalitetnih strateških odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini koje su u skladu s održivim korištenjem prirodnih dobara.

Prvi korak u postavljanju osnove na temelju koje se mogu definirati prioriteti za održavanje i poboljšanje prirodnog kapitala je prikupljanje i povećanje znanja o ekosustavima i njihovim uslugama kroz kartiranje i procjenjivanje njihovog stanja. Slijedeći korak je procjena njihove ekonomske vrijednosti, procjena svih troškova i dobiti na razini ekosustava, što će doprinijeti povećanju našeg znanja i razumijevanja o tome na koji način ekonomija ovisi o prirodnom kapitalu.

Dosadašnja Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske nije se direktno bavila uslugama ekosustava, te je po prvi put cjelovito sagledana u Izvješću o stanju prirode (2008.-2012.). Međutim, ova tematika je ranih 1990-ih prepoznata u okviru usluga koje pružaju šumski ekosustavi kroz koncept »općekorisne funkcije šuma« (OKFŠ) koji je i unesen u Zakon o šumama ¹⁷ . Neke od tih funkcija su: zaštita tla od erozije vodom i vjetrom, uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje bujica i visokih vodnih valova, pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom, povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost, osiguranje prostora za odmor i rekreaciju, uvjetovanje razvoja ekološkog, lovnog i seoskog turizma, očuvanje genofonda šumskog drveća i ostalih vrsta šumske biocenoze,  ublažavanje učinka stakleničkih plinova vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom i dr. Prema istom Zakonu, za navedene usluge ekosustava pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje OKFŠ. Navedena financijska sredstva namijenjena su za radove u gospodarenju šumama s ciljem održavanja bioraznolikosti te osiguranjem održivog principa upravljanja, društvene odgovornosti i ekološke prihvatljivosti.

 ^{17 »Narodne novine«, br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 24/12, 68/12, 148/13, 94/14}

Do sada je u Republici Hrvatskoj objavljeno nekoliko studija koje su se bavile ovom tematikom. U 2011. godini je publicirana studija o vrednovanju ekosustava zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj gdje je vrednovan doprinos ekosustava Nacionalnog parka »Sjeverni Velebit« i Parka prirode »Velebit« u gospodarskom razvoju i ljudskoj dobrobiti ¹⁸ . U sklopu GEF/UNDP projekta »Podrška provedbi Strateškog plana CBD 2011-2020 u Hrvatskoj« 2012. godine započeto je vrednovanje usluga ekosustava velikih rijeka dunavskog sliva Save, Drave i Dunava zajedno s njihovim poplavnim područjima, na općenitoj razini. Osim toga, izrađena je Studija i publikacija za širu javnost »Kartiranje i procjena ekosustava i njihovih vrijednosti« te je izrađena Karta ekosustava RH koja će biti dostupna putem web GIS servisa Agencije za zaštitu okoliša.

^{18 Flores M., Ivičić I. 2011: Valuation of the Contribu¬tion of the Ecosystems of NorthernVelebit National Park and Velebit Nature Park to Economic Growth and Human Wellbeing: Croatia .}

Na globalnoj i EU razini postavljen je okvir za vrednovanje usluga ekosustava. Tako u sklopu Strateškog plana Konvencije o biološkoj raznolikosti za razdoblje 2011.-2020. jedan od ciljeva glasi: »Do 2020., ekosustavi koji pružaju osnovne usluge, uključujući i usluge koje se odnose na vodu, doprinose zdravlju, egzistenciji i blagostanju, su obnovljeni i zaštićeni, pri tom uzimajući u obzir potrebe i prava žena, autohtonih i lokalnih zajednica, te siromašnih i ranjivih«. Nadalje, u svibnju 2011. godine usvojena je Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine, u kojoj su kartiranje i procjenjivanje usluga ekosustava, kao i procjena njihove ekonomske vrijednosti, jedan od strateških ciljeva prema kojem se zahtijeva da se do 2020. godine ekosustavi i njihove usluge održe i poboljšaju uspostavom zelene infrastrukture i obnovom najmanje 15% degradiranih ekosustava. Europska unija potiče države članice na implementaciju odrednica usluga ekosustava i zelene infrastrukture na svim razinama (lokalnoj, područnoj (regionalnoj), nacionalnoj i prekograničnoj) kako bi se omogućilo postizanje ciljeva temeljenih na prirodnim vrijednostima i održivom razvoju za razne sektore.

S obzirom na sve veći obujam problematike i kompleksnost sustava upravljanja prirodnim vrijednostima, pred nama je veliki izazov uspostave učinkovite interakcije između znanosti i politike koja bi za cilj imala poboljšati utemeljenost politika u području očuvanja bioraznolikosti i usluga ekosustava na dokazima i znanju. Iz tog razloga je osnovana Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (engl. Intergovernmental Platform on Biodiversity and Ecosystem Services, IPBES). Inicijativa za uspostavu IPBES-a proizašla je iz potrebe nastavka praćenja procesa Milenijskih ciljeva razvoja za razdoblje od 2006. do 2010. godine, koji predstavljaju prvu znanstvenu procjenu i trend stanja svjetskih ekosustava i njihovih usluga (prirodni kapital), kao i znanstvenu osnovu za djelovanje kako bi ih se očuvalo i održivo koristilo. Stoga je upravo IPBES proces uspostavljen kao neovisno međuvladino tijelo koje bi trebalo dati odgovor na takve izazove te poboljšati sustav povezivanja znanosti i politike u području bioraznolikosti i procjena ekosustava. 

Posebni ciljevi:

4.1 Povećati znanja o stanju prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 1, 6, 7

Stanje očuvanosti vrsta od europskog interesa Stanje i indeks ugroženosti divljih vrsta iz Crvenog popisa RH; Abundancija i rasprostranjenost odabranih vrsta

GR 1 Zaštićeni geolokaliteti

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

   1

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, znanstvene i stručne institucije, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode

4.2 Povećati dostupnost podataka o stanju prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 9, 18  Invazivne strane vrste Svijest javnosti o zaštiti prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

 1

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, znanstvene i stručne institucije.

4.3 Vrednovati i kartirati usluge ekosustava u svrhu procjene njihovog stanja i poboljšanja

BR 3, 4: Zastupljenost pojedinih tipova ekosustava; Zastupljenost ugroženih stanišnih tipova u RH

Š 1, 3

Površine šuma i šumskog zemljišta; Oštećenost šumskih ekosustava

KAV 1, 2

Ocjena ekološkog stanja rijeka (na mjernim postajama); Ocjena ekološkog stanja jezera na monitoring postajama

ME 8, 9  

Biološka kakvoća prijelaznih i priobalnih voda te biološka svojstva morskog okoliša; Hidromorfološki elementi kakvoće prijelaznih i priobalnih voda te hidrografska svojstva morskih voda

PO 14  

Intenzifikacija/ekstenzifikacija

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

 2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, poljoprivrede, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Agencija za zaštitu okoliša, jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave, Hrvatske vode, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

Strateški cilj: Podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode

Informiranje i edukacija javnosti vrlo je važan čimbenik u sustavu zaštite prirode. Kako bi što efikasnije provodili mjere zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti, ponajprije je potrebno imati podršku svih dionika koji su izravno ili neizravno uključeni u zaštitu prirode.

Iako se djeca s tematikom zaštite prirode susreću već u predškolskoj dobi, prve ozbiljnije informacije dobivaju tijekom osnovnoškolskog obrazovanja kroz predmete priroda i društvo, priroda, biologija te zemljopis. Program srednjih škola proučava pak tematiku zaštite prirode kroz predmete biologija i zemljopis, s time da se u strukovnim školama obrađuje ovisno o programu srednje škole i trajanju nastave biologije. Osim kroz obvezne predmete, zainteresirani učenici mogu proširiti svoje znanje i kroz razne izvanškolske i izvannastavne aktivnosti, ili druge programe vezane uz zaštitu okoliša i prirode.

U hrvatskom visokoškolskom obrazovnom sustavu postoje studijski programi koji su tematski posvećeni zaštiti prirode, no kolegiji koji se u potpunosti bave zaštitom prirode uglavnom pripadaju studijskim programima koji obrazuju buduće stručnjake iz područja biologije, ekologije mora/ribarstva/akvakulture, agronomije, šumarstva i lovstva, dok u drugim disciplinama postoji više izbornih nego obveznih kolegija ove tematike. U području obrazovanja (učiteljski i odgojni studiji) postoji vrlo veliki broj kolegija koji spominju neke od segmenata zaštite prirode, a da nisu u potpunosti posvećeni toj tematici. Slično je i kod studijskih programa iz područja geografije, dok se u izvedbenim programima kolegija iz društvenih i ekonomskih područja informacije o zaštiti prirode obrađuju tek površno.

Analizom je uočeno kako je potrebno uspostaviti stalnu suradnju između državnih tijela nadležnih za obrazovanje i zaštitu prirode, osmisliti i provoditi dodatne programe za aktivno praćenje pojedinih biljnih i životinjskih vrsta te staništa, koji bi se provodili u osnovnim i srednjim školama, i raditi na uvođenju projektne nastave u što većem obujmu. Također je potrebno poboljšati stručno usavršavanje predavača u osnovnim i srednjim školama, kao i jačati suradnju institucija sektora zaštite prirode s visokoškolskim ustanovama na razradi kurikuluma i sustavnom prijenosu praktičnih iskustava.

U edukaciji i senzibilizaciji javnosti o temama vezanim za zaštitu prirode u Hrvatskoj sudjeluju institucije sektora zaštite prirode, muzeji, zoološki i botanički vrtovi, te organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša i prirode.

Najjači doticaj s javnosti i mogućnost djelovanja među institucijama sektora zaštite prirode imaju javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000. Putem posjetiteljskih točaka i centara, poučnih staza i ploča, odnosno instalacija u prirodi posjetiteljima se približavaju vrijednosti područja, dok jak oblik edukacije predstavljaju i događanja te edukativni programi koji se najčešće sastoje od stručnih vođenja i radionica. Trend rasta vidljiv je u postavljanju pojedinačnih informacijskih ili interpretativnih ploča te poučnih staza, ali i u organizaciji događanja od strane javnih ustanova. Međutim, iz analize se može naslutiti i da se u većini slučajeva interpretacija, razvoj infrastrukture i edukacijskih sadržaja te događanja ne odvijaju sustavno niti planski, već uglavnom prigodno i/ili ovisno o financijskim i kadrovskim mogućnostima pojedine javne ustanove. Isto tako, intenzitet aktivnosti ovog segmenta upravljanja izrazito varira te se čini da ovisi o osobnoj zainteresiranosti odnosno preferenciji jednog ili više djelatnika pojedine javne ustanove. Pojedine javne ustanove još uvijek nisu prepoznale važnost ovog segmenta upravljanja.

Brojne institucije izvan sektora zaštite prirode, kao i organizacije civilnog društva također aktivno informiraju i educiraju javnost o temama vezanim uz očuvanje prirode. Gotovo sve organizacije civilnog društva koji djeluju na području zaštite prirode i okoliša, u okviru svojih aktivnosti u većoj ili manjoj mjeri provode i edukacijske aktivnosti.

Važno je istaknuti da će u razdoblju od 2015. do 2017. godine Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske raspisati natječaje kojima je cilj uspostaviti sustav neformalne edukacije o zaštiti prirode i održivom razvoju u školama u Republici Hrvatskoj. Natječaji će biti financirani iz Švicarsko-hrvatskog programa suradnje na smanjenju gospodarskih i socijalnih nejednakosti unutar proširene Europske unije.

Kroz svoju temeljnu djelatnost zaštite i prezentacije prirodoslovne građe te popularizacije prirodoslovlja, edukaciju na temu očuvanja prirode vrlo često provode prirodoslovni muzeji u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Dodatno brojni gradski i zavičajni muzeji također povremeno ili redovito organiziraju edukativne aktivnosti vezane uz ovu temu. Edukacija s ciljem podizanja razine svijesti posjetitelja o potrebi očuvanja životinjskih i biljnih vrsta jedna je od osnovnih djelatnosti i modernih zooloških i botaničkih vrtova.

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) ugrađena je u hrvatsko zakonodavstvo kojim se uređuje zaštita prirode.

Usvajanjem Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (»Narodne novine«, broj 140/2009), Zakona o procjenama učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011), Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012), dopunom Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 121/2012) te donošenjem Zakona o pravu na pristup informacijama (»Narodne novine«, broj 25/2013) učinjen je značajan iskorak u unaprjeđenju normativnog okvira za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u Republici Hrvatskoj.

U svibnju 2015. godine uspostavljen je web portal informacijskog sustava zaštite prirode „Bioportal“ kao jedinstveni portal na kojemu su po prvi puta objedinjeni svi podaci vezani za bioraznolikost i zaštitu prirode u RH. Uspostavom portala osigurava se pristup informacijama i transparentno dijeljenje podataka, potiču se znanstveno stručna istraživanja i provodi edukacija šire javnosti o prirodnom bogatstvu Hrvatske i važnosti očuvanja bioraznolikosti. Dodatni izvori informacija za širu javnost dostupni su na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode i svih ustanova u sektoru zaštite prirode. Popularizacija zaštite prirode vrlo intenzivno se radi i preko tematskih publikacija. Tiskaju se brojni informativni i edukativni materijali namijenjeni različitim grupama korisnika.

Sve institucije sustava informiranje javnosti provode i putem lokalnih i nacionalnih medija, suradnjom s pojedinim tiskanim medijima, izdavanjem priopćenja za novinare te redovitim sudjelovanjem u pojedinim emisijama na radiju i televiziji, jednako tako prigodno rade i medijske kampanje (npr. kampanja o pravilima ponašanja prilikom susreta sa sredozemnom medvjedicom, kao i prilikom susreta s dupinom ili kitom).

Zaštita prirode u hrvatskim je medijima popraćena, no ne uvijek adekvatno. Pojedina specijalna izdanja posvećena prirodi i dalje redovito izlaze, a priroda je prisutna i u radijskom i televizijskom programu. Po prvi su puta provedena istraživanja javnog mnijenja. Provedeno je istraživanje o stavovima i informiranosti javnosti o zaštiti prirode u RH, koje je pokazalo da je zaštita prirode percipirana pozitivno te da su ispitanici upoznati s pojmom bioraznolikosti, dok su o ekološkoj mreži Natura 2000 još uvijek slabije informirani. Također je provedeno istraživanje o stavovima i informiranosti javnosti o invazivnim stranim vrstama, koje je pokazalo nedostatak edukacije o potencijalnoj opasnosti stranih vrsta za bioraznolikost. Analiza ukazuje na potrebu za intenzivnijim radom s novinarima putem tematskih predavanja i radionica kako bi se što točnije informiralo javnost o pojedinim temama važnim za zaštitu prirode.

Temeljem analize stanja prirode u RH, kao prioritetne teme u sklopu strateškog cilja 5 definirane su:

1.Ekološka mreža Natura 2000,

2.Usluge ekosustava,

3.Invazivne strane vrste,

4.Genetska raznolikost,

5.Održivo korištenje, trgovina i prekogranični promet vrstama.

Sudjelovanje javnosti provodi se na nekoliko razina:

1.Davanje informacija dionicima (o donesenim odlukama ili izvršenim aktivnostima),

2.Prikupljanje informacija (traže se informacije koje bi pomogle u donošenju odluka),

3.Konzultacija (dionici se pitaju za mišljenje, no zadržava se pravo prihvaćanja ili odbacivanja predloženog),

4.Zajedničko donošenje odluka (sudjelovanje dionika u donošenje odluka kroz dijalog).

Prva razina sudjelovanja javnosti osigurava najmanje socijalnog kapitala, dok je zajedničko donošenje odluka najbolji način da se donesene odluke priznaju i provode od strane svih dionika.

Posebni ciljevi:

5.1 Unaprijediti razumijevanje i zastupljenost tema vezanih uz prirodu i njezinu zaštitu u obrazovnom sustavu te ojačati suradnju sa sektorom obrazovanja

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 18 Svijest javnosti o zaštiti prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

1  2

Tijela koja sudjeluju u provedbi: Središnja TDU nadležna za poslove zaštite prirode, znanosti, obrazovanja i športa, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Agencija za zaštitu okoliša, Agencija za odgoj i obrazovanje, znanstvene institucije, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode.

5.2 Poticati i provoditi neformalnu edukaciju o zaštiti prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 18 Svijest javnosti o zaštiti prirode

Doprinosi globalnim strateškim ciljevima i ciljevima Strategije Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine

 1 2

Tijela odgovorna za provedbu: Središnje TDU nadležno za poslove zaštite prirode, Zavod, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000 na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite prirode, zoološki i botanički vrtovi, muzeji, Agencija za odgoj i obrazovanje.

5.3 Unaprijediti informiranje javnosti u svrhu podizanja svijesti o prirodi i zaštiti prirode

Vezani pokazatelji rezultata/učinka (NLP):

BR 18 Svijest javnosti o zaštiti prirode