I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom uređuje se način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova i djelatnosti i staklenički plinovi za koje se utvrđuje obveza ishođenja dozvole za emisije stakleničkih plinova, zrakoplovne djelatnosti za koje se utvrđuje obveza praćenja emisija, obveze operatera postrojenja i operatora zrakoplova, praćenje i izvješćivanje o emisijama i tonskim kilometrima, način i mjerila za isključivanje malih postrojenja koja podliježu ekvivalentnim mjerama, način i mjerila za isključivanje malih postrojenja i postrojenja koja su prestala s radom, pravila o praćenju i verifikaciji podataka iz izvješća o emisijama, osiguranje kvalitete podataka, način izračuna ukupne količine emisijskih jedinica za operatora zrakoplova za cijelo razdoblje trgovanja i količine emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja,

način raspolaganja emisijskim jedinicama i način raspolaganja rezervom emisijskih jedinica, pristup informacijama, način dostave podataka nadležnim tijelima Europske unije te uvjeti korištenja jedinica proizašlih iz provedbe fleksibilnih mehanizma.

Članak 2.

(1) Ovom se Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose odredbe sljedećih direktiva Europske unije:

-Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25. 10. 2003.)

-Direktive 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola (SL L 338, 13. 11. 2004.)

- Direktive 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se zrakoplovne aktivnosti uključile u sustav trgovanja kvotama emisijama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13. 1. 2009.)

- Direktive 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kako bi se unaprijedio i proširio sustav trgovanja emisijskim jedinicama Zajednice (SL L 140, 5. 6. 2009.)

-Direktive 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 76, 19. 3. 2018.).

(2) Ovom se Uredbom uređuje okvir za provedbu sljedećih akata Europske unije:

-Odluke Komisije 2005/381/EZ od 4. svibnja 2005. o donošenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive 96/61/EZ (priopćena pod brojem dokumenta C(2005) 1359) (Tekst značajan za EGP) (SL L 126, 19. 5. 2005.) kako je izmijenjena i dopunjena Odlukom Komisije 2006/803/EZ od 23. studenoga 2006. o izmjeni Odluke 2005/381/EZ o uvođenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (priopćeno pod brojem dokumenta C(2006) 5546) (Tekst značajan za EGP) (SL L 126, 19. 5. 2005.)

- Odluke Komisije 2006/803/EZ od 23. studenoga 2006. o izmjeni Odluke 2005/381/EZ o uvođenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (Tekst značajan za EGP)

-Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (Tekst značajan za EGP) (SL L 302, 18. 11. 2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010)

Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 2772) (SL L 130, 17. 5. 2011.) (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije 2011/278/EU)

-  Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012.  o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Sl L 181, 12.7.2012.)

-Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama Komisije br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (Tekst značajan za EGP) (SL L 122, 3. 5. 2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 389/2013)

-Odluka Komisije 2009/450/EZ o detaljnoj interpretaciji zrakoplovne djelatnosti dane u Prilogu I. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 12. 6. 2009.)

-Uredbe Komisije (EU) br. 1123/2013 оd 8. studenoga 2013. o utvrđivanju prava korištenja međunarodnih jedinica sukladno Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, (Tekst značajan za EGP) (SL L 299, 9. 11. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 1123/2013)

-Provedbene odluke Komisije 2014/166/EU оd 21. ožujka 2014. o izmjeni Odluke Komisije 2005/381/EZ u pogledu upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 1726) (Tekst značajan za EGP) (SL L 89, 25. 3. 2014.)

-Uredbe (EU) br. 421/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s ciljem provedbe međunarodnog sporazuma o primjeni jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog zrakoplovstva do 2020 (SL L 129, 30. 4. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 421/2014)

-Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/1844 оd 13. srpnja 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 389/2013 u pogledu tehničke provedbe Kyotskog protokola nakon 2012. (Tekst značajan za EGP) (SL L 268, 15. 10. 2015.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2015/1844)

-Uredbe (EU) br. 2392/2017 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (SL L 350, 29. 12. 2017.)

- Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1999)

-Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 31. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/2066)

-Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 оd 19. prosinca 2018. o verifikaciji podataka i akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 31. 12. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 2018/2067)

-Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/331 оd 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 59/8, 27. 2. 2019.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) 2019/331)

-Delegirane odluke Komisije (EU) 2019/708 od 15. veljače 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu utvrđivanja sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, za razdoblje od 2021. do 2030.. (Tekst značajan za EGP) (SL L 120/20, 8,5,2019.) (u daljnjem tekstu: Delegirana odluka (EU) 2019/708)

-Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1842 оd 31. listopada 2019. o utvrđivanju pravila za primjenu Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dodatnih aranžmana za prilagodbe dodjele besplatnih emisijskih jedinica zbog promjena razine aktivnosti ( SL L 282, 4. 11. 2019.) (u daljnjem tekstu: provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1842).

Članak 3.

(1) Pojmovi uporabljeni u ovoj Uredbi imaju sljedeće značenje:

1. emisija je ispuštanje u atmosferu stakleničkih plinova iz izvora u nekom postrojenju i ispuštanje plinova iz zrakoplova pri obavljanju djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe koji su određeni za te djelatnosti

2. staklenički plinovi su plinovi navedeni u Prilogu II. ove Uredbe i drugi plinoviti sastavni dijelovi atmosfere, kako prirodni tako i antropogeni, koji apsorbiraju i ponovno emitiraju infracrveno zračenje

3. postrojenje je nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji i koje mogu imati utjecaj na emisije i onečišćenje

4. novo postrojenje u razdoblju trgovanja 2021. – 2025. godine je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova nakon 30. lipnja 2019.

5. novo postrojenje u razdoblju trgovanja 2026. – 2030. godine je svako postrojenje u kojem se obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi i koje ishodi dozvolu za emisije stakleničkih plinova nakon 30. lipnja 2024.

7. tona ekvivalenta ugljikova dioksida je jedna tona ugljikova dioksida (CO ₂ ) ili količina bilo kojeg drugog stakleničkog plina iz Priloga II. ove Uredbe s ekvivalentnim potencijalom globalnog zagrijavanja

8. operator koji obavlja komercijalni zračni prijevoz je operator koji uz naknadu pruža usluge linijskog ili povremenog zračnog prijevoza putnika, tereta ili pošte

9. pripisane emisije iz zrakoplovstva su emisije od svih odlaznih letova iz zračnih luka smještenih na teritoriju države članice i dolaznih letova iz treće države u te zračne luke, pri čemu ovi letovi pripadaju zrakoplovnim djelatnostima iz Priloga I. ove Uredbe

10. izgaranje je svaka oksidacija goriva, bez obzira na način na koji se koristi toplina, električna ili mehanička energija proizvedena tim procesom i bilo koja druga s time izravno povezana djelatnost, uključujući pročišćavanje otpadnih plinova

11. jedinica smanjenja emisije (Emission reduction unit – ERU) je jedinica izdana sukladno članku 6. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime ili Kyotskog protokola i iznosi jednu tonu ekvivalenta ugljikova dioksida

12. ovjereno smanjenje emisije (Certified emission reduction – CER) je jedinica izdana sukladno članku 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime ili Kyotskog protokola i iznosi jednu tonu ekvivalenta ugljikova dioksida.

(2) Osim pojmova iz stavka 1. ovoga članka, pojedini pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi sukladni su pojmovima utvrđenim u Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (u daljnjem tekstu: Zakon).

(3) Izrazi koji se koriste u ovom propisu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 4.

(1) Djelatnosti za koje je utvrđena obveza operateru postrojenja ishođenje dozvole za emisije stakleničkih plinova i djelatnosti za koje je operateru zrakoplova utvrđena obveza praćenja emisija stakleničkih plinova određene su u Prilogu I. ove Uredbe.

(2) Staklenički plinovi određeni su u Prilogu II. ove Uredbe.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka na zrakoplovne djelatnosti se na primjeren način primjenjuje Uredba (EU) br. 421/2014.

Članak 5.

Trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova koje proizlaze iz djelatnosti propisane u članku 4. ove Uredbe, čija se količina postupno ograničava, doprinosi smanjuju emisija stakleničkih plinova čime se na troškovno učinkovit način doprinosi ublažavanju klimatskih promjena.

II. OBVEZE OPERATERA POSTROJENJA I OPERATORA ZRAKOPLOVA

Članak 6.

(1) Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) obavlja raspodjelu emisijskih jedinica operateru postrojenja i operatoru zrakoplova u skladu s odredbama Zakona.

(2) Ministarstvo dodjeljuje besplatne emisijske jedinice operateru postrojenja i operatoru zrakoplova u skladu s odredbama Odluke Komisije 2011/278/EU, Uredbe Komisije (EU) 2019/331 i Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1842 i Zakona.

(3) Ministarstvo dodjeljuje besplatne emisijske jedinice za sektore i podsektore koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, za razdoblje od 2021. do 2030. godine, u skladu s odredbama Delegirane Odluke Komisije (EU) 2019/708.

Članak 7.

Operater postrojenja i operator zrakoplova obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti izvješće o emisijama i izvješće o verifikaciji (u daljnjem tekstu: verificirano izvješće) Ministarstvu do 1. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) 2018/2066, važećim uputama Europske komisije donesenim na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 , Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 i Zakonom.

Članak 8.

(1) Operator zrakoplova podnosi Ministarstvu plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz članka 49. stavka 4. Zakona, na hrvatskom ili engleskom jeziku na odobrenje najkasnije 4 mjeseca prije početka razdoblja izvješćivanja.

(2) Operator zrakoplova podnosi plan praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova iz zrakoplova i plan praćenja i izvješćivanja o podacima o tonskim kilometrima iz zrakoplova iz članka 44. stavka 1. i članka 49. stavka 4. Zakona, na obrascima koje Europska komisija objavljuje na svojim službenim stranicama.

(3) Operator zrakoplova podnosi izvješće o emisijama i izvješće o verifikaciji iz članka 51. stavka 2. i stavka 3. Zakona na obrascima koje Europska komisija objavljuje na svojim službenim stranicama.

(4) Operator zrakoplova planove iz stavka 2. ovoga članka i izvješća iz stavka 3. ovoga članka dostavlja Ministarstvu elektroničkim putem.

Članak 9.

(1) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji zahtjev za besplatnom dodjelom emisijskih jedinica operatora zrakoplova, zaprimljenim u skladu s člankom 45. stavcima 1. i 2. Zakona, najmanje 18 mjeseci prije početka razdoblja na koje se zahtjev odnosi.

(2) Ukupna količina emisijskih jedinica koja se dodjeljuje besplatno operatoru zrakoplova iz članka 45. stavka 4. podstavka 1. Zakona, predstavlja umnožak tonskih kilometara iz zahtjeva iz članka 45. stavka 1. i 2. Zakona i referentne vrijednosti utvrđene odlukom Europske komisije.

(3) Količina emisijskih jedinica za svaku godinu razdoblja trgovanja koja se dodjeljuje besplatno operatoru zrakoplova iz članka 45. stavka 4. podstavka 2. Zakona, računa se na način da se ukupna količina emisijskih jedinica iz 2. ovoga članka podijeli s brojem godina razdoblja trgovanja u kojem će obavljati zrakoplovne djelatnosti.

(4) Verificirana izvješća o podacima o tonskim kilometrima iz članka 45. stavka 2. Zakona izrađuju se u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 601/2012, Uredbom Komisije (EU) br. 2018/2066, važećim uputama Europske komisije donesenim na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 i Uredbe Komisije (EU) 2018/2066 i verificiraju u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067 i važećim uputama Europske komisije donesenim na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 2018/2067.

(5) Obavezni obrazac Izvješća o podacima o tonskim kilometrima i Izvješća o verifikaciji, Europska komisija objavljuje na svojim službenim stranicama.

(6) Operator zrakoplova zahtjev iz stavka 1. ovog članka i verificirana izvješća o podacima o tonskim kilometrima iz stavka 4. ovoga članka, dostavlja Ministarstvu elektroničkim putem.

Članak 10.

(1) Ukupan broj emisijskih jedinica koja se operatoru zrakoplova dodjeljuje iz posebne rezerve predstavlja umnožak referentne vrijednosti iz članka 47. stavka 1. Zakona i broja tonskih kilometara iz zahtjeva podnesenog na temelju članka 46. stavka 1. podstavka 1. Zakona, odnosno umnožak referentne vrijednosti i apsolutnog povećanja tonskih kilometra iz zahtjeva podnesenog na temelju članka 46. stavka 1. podstavka 2. Zakona.

(2) Broj emisijskih jedinica dodijeljenih iz posebne rezerve za svaku godinu iz članka 47. stavka 1. podstavka 2. Zakona, računa se na način da se ukupan broj emisijskih jedinica iz stavka 1. ovoga članka podijeli s preostalim brojem godina razdoblja trgovanja u kojem će obavljati zrakoplovne djelatnosti.

III. ISKLJUČENJE MALIH POSTROJENJA IZ SUSTAVA TRGOVANJA EMISIJSKIM JEDINICAMA

Članak 11.

(1) Zahtjev za isključenje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama podnosi se Ministarstvu u skladu s odredbama Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/331 i člancima 39. i 40. Zakona.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka operater postrojenja prilaže izvješće s informacijama o proizvodnim aktivnostima, prijenosima topline i plinova, proizvodnji električne energije i emisijama na razini potpostrojenja tijekom pet kalendarskih godina prije njihova dostavljanja.

(3) Izvješće iz stavka 2. ovoga članka izrađuje se i verificira na način propisan važećim uputama iz članka 7. ove Uredbe.

Članak 12.

(1) Operater postrojenja koji je isključen iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama dužan je provoditi mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: ekvivalentna mjera).

(2) Ekvivalentna mjera iz stavka 1. ovoga članka provodi se plaćanjem posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova.

(3) Naknada iz stavka 2. ovoga članka izračunava se kao razlika verificirane emisije iz postrojenja u prethodnoj godini i emisije koja odgovara količini emisijskih jedinca koje bi se operateru tog postrojenja dodijelile u tekućoj godini, sukladno Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331,  pomnožena s visinom jedinične naknade.

(4) Ministar nadležan za poslove zaštite okoliša u skladu s prosječnom tržišnom cijenom emisijske jedinice u prethodnoj godini, donosi odluku o visini jedinične naknade iz stavka 3. ovoga članka za prethodnu kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine.

(5) Odluku iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo objavljuje na mrežnim stranicama.

(6) Ministarstvo dostavlja Fondu za zaštite okoliša i energetsku učinkovitost popis operatera postrojenja iz stavka 1. ovoga članka s verificiranim emisijama za prethodnu godinu najkasnije do 31. svibnja tekuće godine.

IV. KORIŠTENJE JEDINICA PROIZAŠLIH IZ PROVEDBE FLEKSIBILNIH MEHANIZMA

Članak 13.

(1) Operater postrojenja i operator zrakoplova može u razdoblju od 2013. do 2020. godine koristiti jedinice smanjenja emisije i ovjerena smanjenja emisije u količini utvrđenoj Uredbom Komisije (EU) br. 1123/2013.

(2) Operater postrojenja i operator zrakoplova ne može u razdoblju od 2013. do 2020. godine koristiti jedinice smanjenja emisije i ovjerena smanjenja emisije za koje postoji restrikcija utvrđena člankom 1. stavkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 550/2011.

(3) Operater postrojenja i operator zrakoplova može u razdoblju od 2013. do 2020. godine koristiti jedinice iz projekata koji se provode u trećim državama iz članka 18. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 14.

(1) Ministarstvo će posebnim mjerama osigurati da je referentno stanje projektnih aktivnosti, kako je definirano odlukama Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

(2) Ministarstvo će odobriti projektnu aktivnost ako svi sudionici u projektnoj aktivnosti imaju sjedište u državi koja je s Europskom unijom sklopila međunarodni sporazum o provedbi ovih projekata ili ako imaju sjedište u državi, odnosno saveznoj ili regionalnoj jedinici povezanoj sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama Europske unije.

(3) Jedinice smanjenja emisije nastale od projekta na teritoriju Republike Hrvatske neće se izdavati ako se odnose na smanjenje ili ograničenje emisija stakleničkih plinova od djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe.

V. PRAĆENJE EMISIJA I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 15.

(1) Načela praćenja emisija i izvješćivanja o emisijama i tonskim kilometrima te osiguranje kvalitete podataka određena su u Prilogu III. ove Uredbe.

(2) Mjerila za verifikaciju podataka iz izvješća o emisijama i tonskim kilometrima određena su u Prilogu IV. ove Uredbe.

Članak 16.

(1) Pravne i fizičke osobe koje imaju otvoren račun u Registru Unije mogu izvršiti transakciju prijenosa i li primanja emisijskih jedinica s drugih računa čiji su vlasnici osobe iz trećih država.

(2) Pod trećim državama iz stavka 1. ovoga članka razumijevaju se države iz Priloga B Kyotskog protokola koje su ratificirale Protokol i s kojima je Europska unija sklopila sporazum o uzajamnom priznavanju emisijskih jedinica između sustava Europske unije i sustava trgovanja emisijskim jedinicama te države.

Članak 17.

(1) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji izvješće o primjeni propisa Europske unije kojim se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama do 30. lipnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka odnosi se posebno na postupak dodjele emisijskih jedinica, funkcioniranje Registra Unije, primjenu provedbenih mjera za praćenje emisija i izvješćivanje o emisijama, verifikaciju i akreditaciju verifikatora, pitanja vezana uz sukladnost s propisom Europske unije kojim se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama i oporezivanje emisijskih jedinica.

(3) Ministarstvo izrađuje izvješće iz stavka 1. ovoga članka sukladno Provedbenoj odluci Komisije 2014/166/EU kojim se uređuje sastavljanje godišnjeg izvješća o provedbi sustava trgovanja emisijskim jedinicama.

(4) Izvješćivanje Europske komisije o korištenju financijskih sredstava od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi obavlja se sukladno Uredbi (EU) 2018/1999.

VI. INFORMIRANJE

Članak 18.

(1) Ministarstvo na svojim mrežnim stranicama objavljuje podatke o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica, podatke vezano za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija, osim podataka koje su operateri postrojenja i operatori zrakoplova označili poslovnom tajnom sukladno posebnim propisima, u kojem slučaju će se objaviti ukupni podaci.

(2) Pristup javnosti informacijama koje se odnose na dodjelu emisijskih jedinica i izvješće o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja, odnosno zrakoplovne djelatnosti te informacijama o projektnim aktivnostima u kojima Republika Hrvatska sudjeluje ili ovlašćuje privatne ili javne subjekte za sudjelovanje u projektnim aktivnostima provodi se sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Stupanjem na snagu ove Uredbe prestaju važiti Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (Narodne novine, br. 69/2012 i 154/2014) i Uredba o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola (Narodne novine, br. 142/08).

Članak 21.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.