SADRŽAJ

1. UVOD……………………………………………………………………………..3

1.1. Istraživanja o volonterstvu

2. OPIS STANJA………………………………………………………………….   9

1.1. Opći podaci o volonterstvu

2.2. Struktura organizacija u području volonterstva

3.3. Financiranje volonterskih centara i volonterskih programa

3. PRIORITETI RAZVOJA VOLONTERSTVA………………………....………...18

4. PODRUČJA DJELOVANJA I MJERE ZA PROVEDBU………………………  19

1.1. Stvaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterstva

2.2. Odgoj za volontiranje i kultura volontiranja mladih

3.3. Dostupnost volontiranja i raznolikost mogućnosti za volontiranje

4.4. Volontiranje kao doprinos zapošljavanju

5.5. Volontiranje u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim  

           nesrećama

6.6. Promocija volontiranja i modeli vrednovanja

5. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………..… 3

6. ZAVRŠNE ODREDNICE…………………………………………….…………..38

UVOD

Nacionalni program za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine (u daljnjem tekstu: Program) donosi se u svrhu poticanja i podržavanja volonterstva kao važnog elementa razvoja ukupnog socijalnog kapitala temeljenog na društvu koje vrednuje doprinos volontiranja i otvara jednake mogućnosti za sudjelovanje svih građana na načelima dobrovoljnosti, inkluzivnosti i aktivizma.  

Opredjeljenje Vlade Republike Hrvatske prema suvremenijem, pravednijem i bogatijem društvu svakako uključuje i razvoj volonterstva kao jednog od pokazatelja općeg stanja društva, ali i njegova budućeg razvoja. Pritom je značajna uloga različitih tijela državne uprave, posebice Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, znanstvenih i stručnih institucija, organizacija civilnoga društva, socijalnih partnera i drugih. U tom kontekstu još od 2007. godine djeluje i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem razvoja i unapređivanja volonterstva. Nacionalni odbor za razvoj volonterstva u svom VI. sazivu od studenoga 2019.  godine čine predstavnici javnog sektora, nezavisni stručnjaci kao i predstavnici organizacija civilnoga društva koji se bave volonterstvom, a koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na mandat od dvije godine.

S obzirom na to da volonterstvo potiče solidarnost i koheziju u društvu te predstavlja jedan od faktora koji pomažu razvoju demokracije i oblikuju pozitivne promjene u društvu, osnovni je cilj ovog Programa osigurati poticajno okruženje za daljnji razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj. Korist od poticanja volonterstva je višestruka, kako za zajednicu, tako i za pojedinca. Osim što volontiranjem aktivno pridonosi razvoju zajednice, volonter u tom procesu stječe korisna znanja i vještine, ali i širi svoju socijalnu mrežu i razvija osjećaj solidarnosti čime se povećava ukupna količina socijalnog povjerenja u zajednici.

Posebni ciljevi Programa odnose se na stvaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterstva , promicanje odgoja za volontiranje i kulturu volontiranja mladih, poticanje vrednovanja volonterskog angažmana kao doprinosa zapošljavanju, poticanje raznolikih mogućnosti za volontiranje, osiguravanje poticajnog i sigurnog okruženja za volontiranje u kriznim situacijama te daljnju promociju i vrednovanje volontiranja.

Osim na zakonodavni okvir za razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj ¹ i pripadajuće provedbene propise, ovaj Program se nadovezuje i na niz međunarodnih dokumenata iz područja volonterstva objavljenih od strane  organizacija civilnoga društva, pri čemu osobito va

______

Zakon o volonterstvu (Narodne novine, broj 58/07 i 22/13); Uredba (EU) 2018/1475 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti i izmjeni Uredbe (EU) br. 1288/2013, Uredbe (EU) br. 1293/2013 i Odluke br. 1313/2013/EU lja istaknuti Policy Agenda for Volunteering in Europe ² te Europsku povelju o pravima i obvezama volontera ³ . Na nacionalnoj strateškoj razini, značajno je istaknuti i Nacionalnu strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2012. do 2016. godine, čiji su vrijednosni temelji dali značajan doprinos razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj.

U ovom Programu poseban naglasak stavlja se na poštivanje načela propisanih Etičkim kodeksom volontera (Narodne novine, broj 55/08) kojim se promiču vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Riječ je o sedam ključnih načela na kojima se zasniva proces organiziranog uključivanja volontera:

Načelo sudjelovanja u društvenim procesima - Volontiranje predstavlja jedan od načina organiziranog uključivanja građana u društvene procese čime svaki građanin ostvaruje mogućnost doprinosa pri rješavanju problema u zajednici i utjecaja na pozitivne promjene u društvu. Volonterski angažman građana može jedino nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i funkcije za koje postoji odgovornost drugih sudionika u rješavanju problema ili zadovoljavanju potreba u zajednici.  

Načelo dobrovoljnosti i slobode izbora - Volontiranje podrazumijeva dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina u aktivnosti za dobrobit druge osobe ili opću dobrobit. Volontiranje je izraz osobne volje pojedinca oslobođenog svakog oblika pritiska. Načelo zabrane diskriminacije - Pravo na dobrovoljno davanje vremena, znanja i vještina te primanje volonterskih usluga imaju sve osobe sukladno članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08 i 112/12), ako drukčije ne proizlazi iz prirode volonterskih aktivnosti.

Načelo solidarnosti, promocije i zaštite ljudskih prava - Volontiranjem se preuzima odgovornost i izražava solidarnost prema svim članovima društva, bez namjere stjecanja osobne materijalne koristi. Organizatori volontiranja i volonteri u radu s korisnicima poštuju najviše međunarodne i domaće standarde u području promocije i zaštite ljudskih prava koja proizlaze iz uvažavanja različitosti i osobnog integriteta svakog pojedinca.

Načelo razvoja osobnih potencijala - Volontiranje omogućuje ljudima slobodno stjecanje novih vještina i znanja te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog učenja.

Načelo interkulturalnog učenja i razmjene - Volontiranje pruža mogućnost učenja od drugih te razmjenu iskustava između država, regija i različitih kultura. Suradnja s ljudima različitog podrijetla pridonosi smanjivanju predrasuda i stereotipa te jačanju tolerancije u međunarodnom kontekstu.

Načelo zaštite okoliša i brige za održivi razvoj - Volontiranje se obavlja u skladu s međunarodnim i domaćim standardima za zaštitu okoliša i održivog razvoja zajednice i društva.

______

² Policy Agenda for Volunteering in Europe - P.A.V.E., EYV 2011 Alliance

³ Volunteering Charter - European Charter on the Rights and Responsibilities of Volunteers, European Youth Forum, 2012: http://ec.europa.eu/citizenship/pdf/volunteering_charter_en.pdf

Nacionalni program uključuje opis stanja, prioritete razvoja volonterstva te područja djelovanja i mjere koje se trebaju provesti kako bi se ostvarili ciljevi Programa, uz nositelje i rokove provedbe pojedinih mjera. Operativnim planom provedbe Nacionalnog programa detaljnije se razrađuju mjere i aktivnosti te se, uz rokove provedbe pojedinih aktivnosti, određuju potrebna sredstva, pokazatelji provedbe i pokazatelji uspješnosti. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao nositelj izrade ovih dokumenata te Nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske za razvoj volonterstva bit će zaduženi za njihovo praćenje i izradu objedinjenih godišnjih izvješća o provedbi.

Istraživanja o volonterstvu

Izvješće Ujedinjenih naroda (UN Volunteers) o stanju volonterstva u svijetu iz 2018. godine pod nazivom: Nit koja spaja – Volonterstvo i otpornost zajednice ⁴ ističe kako razumijevanje volonterstva kao društveno korisnog ponašanja uključuje razmatranje utjecaja mnogih čimbenika kao što su: geografsko određenje, spol, dob, društveni status te društvene, ekonomske i političke realnosti. Nove analize pokazuju ekvivalentnost globalne volonterske radne snage s brojem od 109 milijuna radnika s punim radnim vremenom, što je broj koji uvelike premašuje mnoge svjetske industrije. Istraživanja pokazuju kako su u volonterske aktivnosti više uključene žene od muškaraca, i to u omjeru 57% nasuprot 43%. Kvalitativna analiza globalnih trendova ističe kako su volonteri pomoć u svakoj većoj krizi, što se objašnjava činjenicom da volonterstvo pruža mehanizam za kanaliziranje individualnih akcija u kolektivne strategije za suočavanje s rizikom, a i sama UN-ova Agenda 2030 za održivi  razvoj ⁵ naglašava važnost pristupa koji je orijentiran ka ljudima.

Posebno je naglašena važnost razvoja lokalnog volontiranja i njegov utjecaj na socijalnu uključivost te se smatra kako je lokalno volonterstvo temelj tzv. strategije otpornosti u razvoju svake zajednice, u kojoj je volonterstvo sredstvo, ali i cilj razvoja. Potencijalne koristi lokalnog volontiranja koje je okrenuto prvenstveno ka ljudima su smanjenje broja socijalno isključenih osoba te stvaranje razvijenijih zajednica koje su otpornije i okrenute ka boljitku svojih građana. Gledajući iz ove perspektive, u izvješću se navodi kako je volonterstvo univerzalno društveno ponašanje koje potiče građane na djelovanje za promjene radi ostvarivanja određenih ciljeva, posebno onih vezanih uz održivi razvoj, za razliku od njihovog pasivnog promatranja neizbježnih razvojnih procesa u svakom društvu. Na taj se način, a kroz djelovanje lokalnih volontera, marginalizirane grupe aktivno uključuju u djelovanje u svojoj zajednici te su na taj način povezane s vladinim i civilnim sektorom, kao i raznim institucijama kroz čije usluge mogu poboljšati svoj status u društvu.  

Ujedinjeni narodi (UN Volunteers i UN Development Programme) ovim izvješćem dotakli su se rješavanja kritičnih pitanja oko ostvarivanja ciljeva održivog razvoja i to kroz otpornost, fleksibilnost (eng. resilience) zajednice. Na taj se način omogućava da zajednice mogu spriječiti, ali i pravovremeno se prilagoditi svim vrstama ekoloških i ekonomskih rizika, čemu volontiranje posebno pridonosi. Sama činjenica da je procijenjena brojka od jedne milijarde volontera na svijetu govori kako volontiranje doista čini razliku u svakoj zajednici, jer stvara istinsku povezanost među građanima.

______

⁴ 2018 State of the World's Volunteerism report : The thread that binds – Volunterism and community resilience https://www.unv.org/sites/default/files/2018%20The%20thread%20that%20binds%20final_0.pdf

⁵ Volunteering Charter - European Charter on the Rights and Responsibilities of Volunteers, European Youth Forum, 2012: http://ec.europa.eu/citizenship/pdf/volunteering_charter_en.pdf

U Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoje sustavna istraživanja koja bi omogućila dobivanje relevantnih podataka koji bi poslužili kao osnova za daljnji razvoj volonterstva. Iako je u proteklih desetak godina provedeno više istraživanja u području volontiranja koja, općenito govoreći, u većoj ili manjoj mjeri ukazuju na pozitivan stav i interes ispitanika prema volontiranju, empirijski uvid u volontiranje otežava činjenica da su istraživanja provedena na prigodnim uzorcima, nepostojanje usporednih istraživanja u vremenskoj perspektivi, a problem predstavljaju i različite definicije i metodologije istraživanja .

Na međunarodnoj razini postoje jednaki izazovi te je stoga otežana i bilo kakva relevantna komparativna analiza podataka o volontiranju. Ovaj nedostatak sustavnih usporednih podataka o volontiranju ima brojne praktične posljedice ⁶ :

 nedovoljna vidljivost volonterskog rada, a time i nemogućnost prepoznavanja stvarnog doprinosa volonterskog rada

 otežano stvaranje potpore za politike koje bi mogle poduprijeti volonterske napore

 otežano upravljanje volonterima i na taj način oduzima mogućnost društvu da najučinkovitije iskoristiti ovaj dragocjeni ljudski resurs

 uskraćivanje volonterima sveobuhvatnog priznavanja njihovog doprinosa, čime se ograničava pozitivan učinak koji volonterstvo može imati na osnaživanje i socijalno uključivanje

 obeshrabruje volontiranje time što ne priznaje njegov opseg te time podcjenjuje društveni doprinos istog

Prema dostupnim podacima, zemlje s najvećim brojem volontera u Europi su Austrija, Nizozemska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje volontira više od 40% odrasle populacije. Visoka razina participacije stanovništva u volonterskim aktivnostima prisutna je u Danskoj, Finskoj, Luksemburgu i Njemačkoj, gdje se brojke kreću između 30% i 39%, dok je prosječna razina u Estoniji i Francuskoj između 20% i 29%. Relativno niska stopa participacije prisutna je u Belgiji, Češkoj, Irskoj, Malti, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Španjolskoj, gdje volontira između 10% i 19% odraslog stanovništva. Manje od 10% aktivnog stanovništva volontira u Bugarskoj, Grčkoj i Italiji (Angermann i Sittermann, 2010.) ⁷ .

Smatra se da Republika Hrvatska u volontiranju zaostaje za razvijenim zemljama, što se može pripisati brojnim političkim, gospodarskim i društvenim promjenama kroz koje je prolazila u posljednja dva desetljeća.

Različita istraživanja pokazuju različite stope volontiranja, od 9% do 50% (Zrinščak i sur., 2012.), što je posljedica, kako neusklađenosti metodologije, tako i metodoloških ograničenja provedenih istraživanja prvenstveno vezanih uz uzorak.

S obzirom na to da reprezentativna istraživanja pokazuju niže udjele volontiranja, vjerojatniji je zaključak da je volontiranje u Republici Hrvatskoj vrlo nisko, kao i da je učestalost volontiranja na vrlo niskoj razini.

⁶ D. Bosioc., K. Fonović L. M. Salamon (2012). Institutionalizing the Measurement Of Volunteering. Sienna, Italy: European Volunteer Centre

⁷ Angermann, A. and Sitterman, B. (2010) Volunteering in the European Union – An Overview, Working

paper no. 2 of the Observatory for Sociopolitical Developments in Europe. Frankfurt: German Federal

Ministry for Family Affairs

U istraživačkoj studiji Mladi u vremenu krize (Prvo istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedrich Ebert o mladima (Vlasta Ilišin/Dejana Bouillet/Anja Gvozdanović/Dunja Potočnik, 2013.) ⁸ analizirano je, između ostalog,  volontersko djelovanje mladih u neposrednoj zajednici radi dobivanja uvida u strukturalnu dimenziju njihova socijalnog kapitala. Ta je dimenzija ispitivana posjedovanjem iskustva volonterskog rada tijekom zadnjih 12 mjeseci, a dobiveni podaci pokazuju kako je iskustvo dobrovoljnog rada u navedenom razdoblju imalo oko 13% mladih. Skloniji dobrovoljnom radu su sinovi i kćeri očeva sa završenom četverogodišnjom srednjom školom, kao i ispitanici sa sela, pri čemu je naglašena nezainteresiranost mladih iz velikih gradova. Ovakav se rezultat može objasniti time što su u selima češći neposredni kontakti „licem u lice“, što pogoduje razvoju dobrovoljnih neformalnih aktivnosti. Također, izostanak zadovoljavajuće infrastrukture za život na selu može utjecati na potrebu za stvaranjem strukturalnog nadomjestka u obliku volonterskog rada. Trećina ispitanih volontera pomagala je osobama s invaliditetom i starijim osobama, a nešto više od četvrtine školskim kolegama u svladavanju gradiva, što upućuje na značajni udio neformalno strukturiranog volonterskog rada. U organizaciji kulturnih događanja sudjelovala je četvrtina ispitanika, a u organizaciji sportskih događanja njih skoro petina. Javni radovi u lokalnoj zajednici privukli su manje od petine volontera, a vjerskim se aktivnostima bavi svaki šesti volonter.

Kao glavni razlog svog dobrovoljnog angažmana, 36% volontera navodi altruističku motivaciju, odnosno osjećaj predanosti u pomaganju drugima. Oko petine je izrazilo opću želju za društvenim angažmanom, a nešto više od desetine imalo je konkretan povod za rješenje nekog problema. Manje od 10% mladih volontera razloge pripisuje obiteljskoj tradiciji, zatim motivaciji za primjenom nekih znanja u praksi, te želji za stjecanjem novih prijatelja. Oko 5% volontera razlog dobrovoljnog rada pripisalo je vjerskim uvjerenjima, a oko 2% je istaklo pragmatičan razlog prilike za upoznavanje budućeg poslodavca. Iz društveno - političkih uvjerenja volontiralo je manje od 1%.

Istraživanje provedeno na uzorku od 255 studenata diplomskih studija Sveučilišta u Zagrebu s njegovih sedam sastavnica (Ekonomski fakultet, Kineziološki fakultet, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Filozofski fakultet, Studij socijalnoga rada pri Pravnom fakultetu, Učiteljski fakultet) (Pološki Vokić, Marić, Horvat, 2013.) ⁹ bilo je usmjereno na motivaciju za volontiranje, te je istražena povezanost odabranih osobnih obilježja mladih (spol, ličnost i područje studiranja) s primarnim razlogom za volontiranje. Rezultati istraživanja pokazuju da primarna motivacija najvećeg broja ispitanika

_______

⁸ Ilišin V., Bouillet D., Gvozdanović A., Potočnik D. (2013). Mladi u vremenu krize. Prvo istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedrich Ebert o mladima. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Friedrich Ebert Stiftung Zagreb.

⁹ Pološki Vokić N, Marić I., Horvat G. (2013). Osobine ličnosti i motivi za volontiranje – jesu li motivi za

volontiranje povezani sa spolom, ličnosti i područjem studiranja?. Revija za socijalnu politiku, god. 20, br. 3, str. 225-252, Zagreb ( http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/1130/1237 )

(33%) proizlazi iz vlastitih uvjerenja, a ne zbog materijalnog dobitka, što znači istinsko poistovjećivanje s idejom volontiranja (motiv »vrijednosti«). Svi ostali tzv. egoistični razlozi (bolje razumijevanje, osobni razvoj, karijera, društveni odnosi, samozaštita) manje su prisutni. Istraživanje je pokazalo i da poticaji za uključivanje u volonterski rad ovise o specifičnim obilježjima pojedinaca. Konkretno, razlozi za volontiranje u većoj mjeri ovise o području studiranja/rada pojedinca, a u manjoj mjeri o spolu i obilježjima ličnosti pojedinca.

Glavni cilj „Istraživanja osobina ličnosti i motiva za volontiranje“ ¹⁰ (Juzbašić M. i Vukasović Hlupić T., 2014.) bio je provjeriti mogućnost predviđanja motiva za volontiranje na temelju osobina ličnosti petofaktorskog modela (pet osnovnih faktora ličnosti: ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam/emocionalna stabilnost i otvorenost za iskustva). Istraživanje je provedeno na uzorku od 140 ženskih i 19 muških volontera, mahom studenata i studentica iz Zagreba, Splita i Osijeka, pri čemu ovakav omjer odražava činjenicu manjeg broja muških volontera u odnosu na ženske u bazama većine volonterskih centara u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da su volonteri u Hrvatskoj najčešće ugodne, savjesne, altruistične, pouzdane i moralne osobe širokih umjetničkih interesa, čiji su dominantni motivi za volontiranje težnja za novim iskustvima i znanjima te usavršavanjem, kao i altruistična briga za druge, posebno za one koje smatraju manje sretnima od njih samih. Iako u ovom istraživanju nije postojala kontrolna skupina nevolontera, inozemna istraživanja pokazuju da su toplina i pozitivne emocije, kao i povjerenje, altruizam i suosjećanje uže osobine ličnosti na kojima volonteri postižu značajno više rezultate od nevolontera.

Iako se rezultati ovog istraživanja ne mogu generalizirati na ukupnu populaciju volontera u Hrvatskoj, ono je omogućilo nove spoznaje u području odnosa osobina ličnosti i motiva za volontiranje u Hrvatskoj. Budući da su druga istraživanja pokazala da će osobe češće i duže volontirati ako su poziv za volontiranje i volonterski posao koji obavljaju u skladu s njihovom motivacijom i osobinama ličnosti, ovo istraživanje moglo bi koristiti organizatorima volontiranja u pozivanju volontera i kreiranju volonterskih pozicija.

Istraživanje Eurobarometra „Mladi u Europskoj Uniji“ ¹¹ iz rujna 2017. godine, a koje je obuhvatilo gotovo 11 000 mladih u dobi 15-30 godina iz svih 28 država članica Europske unije, pri čemu je 400 ispitanika bilo iz Republike Hrvatske, obuhvatilo je i područje sudjelovanja mladih u organiziranim volonterskim aktivnostima. Rezultati pokazuju da je u takvim aktivnostima u zadnjih 12 mjeseci sudjelovalo 31% ispitanika na razini Europske unije (25% u 2014. godini) ¹² , odnosno 23% na razini Republike Hrvatske (24% u 2014. godini), pri čemu najveći udio, njih 69%, na razini Europske unije (66% u 2014. godini), odnosno 79% na razini

^{1 0} Marija Juzbašić, Tena Vukasović Hlupić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

¹ European Commision, 2018., „Flash Eurobarometer 455: European Youth” https://data.europa.eu/euodp/data/dataset/S2163_455_ENG

² European Commision, 2014., „Flash Eurobarometer 408: European Youth” http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/flash/fl_408_en.pdf

Republike Hrvatske (57% u 2014. godini) smatra da su njihove volonterske aktivnosti usmjerene promjenama u lokalnoj zajednici. Udio volontera koji su primili neki oblik formalnog priznanja za svoje volonterske aktivnosti (potvrda, certifikat) je 28% na razini Europske unije (27% u 2014. godini) i 48% na razini Republike Hrvatske (23% u 2014. godini), dok je udio volontera koji su volontirali izvan svoje zemlje 8% (6% u 2014. godini) na razini Europske unije i 5% (2% u 2014. godini) na razini Republike Hrvatske.

Zanimljivo je da je u odnosu na 2014. godinu, zabilježeno povećanje udjela mladih koji nisu volontirali izvan svoje zemlje, iako su za to imali mogućnosti (EU 15% nasuprot 5% u 2014. godini; HR 15% nasuprot 4% u 2014. godini) te smanjenje udjela onih koji nisu imali mogućnosti za volontiranje izvan svoje zemlje (EU 88% nasuprot 76% u 2014. godini; HR  80% nasuprot 94% u 2014. godini).

Postojeća prigodna i parcijalna istraživanja volonterstva u Republici Hrvatskoj svakako daju vrijedan doprinos unapređenju volonterstva, no postoji potreba i za sustavnim, koordiniranim istraživanjima uz pomoć kojih bi se pratile promjene u području volonterstva te, shodno rezultatima, usmjeravale mjere u politici razvoja volonterstva.

OPIS STANJA

Opći podaci o volonterstvu

Sustav volontiranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o volonterstvu (Narodne novine, broj 58/07)  iz 2007. godine kojim se uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, Državna nagrada za volontiranje, nadzor nad izvršenjem ovog propisa, kao i druga pitanja od značenja za volonterstvo. Tijelo nadležno za provedbu ovoga Zakona je središnje tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu volonterstvo, odnosno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Volontiranjem se u smislu navedenog Zakona smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.

S ciljem dodatnog unaprjeđivanja ovog područja, u veljači 2013. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (Narodne novine, broj 22/13). Značajnije se izmjene odnose na dugotrajno i kratkotrajno volontiranje, definiciju volontera i organizatora volontiranja, situacije u kojima je obvezno sklapanje Ugovora o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, kompetencije stečene volontiranjem te uvođenje pojma volontiranja u kriznim situacijama. Novim se izmjenama uvodi i načelo inkluzivnog volontiranja te se propisuju odredbe koje obvezuju organizatore volontiranja da osobitu pozornost posvete osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na pripadnike socijalno isključenih skupina stanovništva radi njihova socijalnog osnaživanja i uključivanja u društvo. Također se propisuje i obveza organizatora volontiranja da za volontere koji su pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva osiguraju adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba. Za osobe potpuno ili djelomično lišene poslovne sposobnosti, Ugovor o volontiranju sklapa skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku, uz uvažavanje mišljenja volontera korisnika.

Općenito govoreći, tri su ključna elementa koja se prepoznaju u gotovo svakoj definiciji volontiranja, ali i u svakodnevnoj uporabi: slobodno (dobrovoljno) ulaganje vremena, truda, vještina i sl.; aktivnost koja se ne poduzima zbog financijske ili neke druge imovinske koristi i aktivnost koja je usmjerena dobrobiti druge osobe ili društva u cjelini. Individualna i društvena važnost volontiranja naglašena je i u već spomenutom Etičkom kodeksu volontera, prema kojem „volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije i ima potencijal kohezivnog elementa u društvu“.

Grafički prikazi stanja u volonterstvu u Republici Hrvatskoj

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kao tijelo nadležno za razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj, već dugi niz godina prikuplja podatke o organiziranom volontiranju temeljem Zakona o volonterstvu i Pravilnika o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja (Narodne novine, broj 9/18) kojim se uređuje sadržaj i način izvještavanja, izvještajno razdoblje, rok za dostavu izvješća i dr.

U razdoblju od 2009. do 2018. godine, prikupljeni podaci ukazuju na povećani broj prijavljenih organizatora volontiranja, odnosno zaprimljenih izvješća o organiziranom volontiranju, što je zakonska obveza organizatora volontiranja, a samim time se povećava i broj volontera i volonterskih sati. Počevši od nule kao polazne vrijednosti 2009. godine („pilot godina“), u 2010. godini ukupni broj volontera već je iznosio 13.922 s brojem sati od 725.680. Bilježi se značajno povećanje tijekom narednog razdoblja od 9 godina (2010. – 2018.) kada se značajnom promocijom volonterstva senzibilizira javnost za potrebom volontiranja, što je vidljivo i iz priložene tablice.

Tablica 1: Podaci o broju volontera, sati volontiranja i organizatora volontiranja

u razdoblju od 2010. do 2018. godine

Prikupljeni podaci dovode do zaključka da je do progresije broja volontera, broja volonterskih sati i prijavljenih organizatora volontiranja/podnesenih izvješća o organiziranom volontiranju do 2015. godine došlo zbog senzibilizacije javnosti i odgovornog građanstva za potrebom volontiranja, ali dijelom i kao rezultat informiranja organizatora volontiranja o postojanju zakonske obveze dostave izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja. S druge strane, uzrok pada broja volontera i organizatora volontiranja u 2016. i 2017. godini možemo pronaći u činjenici da je 2015. godinu, kad je zabilježeno značajnije povećanje broja volontera i organizatora volontiranja, obilježila velika migrantska kriza u kojoj je angažiran značajan broj volontera u aktivnostima pomoći migrantima koji su prolazili kroz Republiku Hrvatsku, a čime je još jednom, nakon poplava u 2014. godini, potvrđena snaga i značaj volontera u kriznim situacijama.        

Struktura organizatora volontiranja u promatranom razdoblju u najvećem broju obuhvaća udruge (preko 80%), zatim slijede ustanove s oko 10% i druge neprofitne pravne osobe (oko 5%). U najmanjem se broju kao organizatori volontiranja pojavljuju državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, vjerske zajednice, zaklade i turističke zajednice.

Grafikon 1: Struktura organizatora volontiranja u razdoblju od 2010. do 2018. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Grafikon 2: Struktura organizatora volontiranja u 2018. godini

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

U Republici Hrvatskoj, kao što je razvidno iz Grafikona 3, uglavnom volontiraju državljani Republike Hrvatske, dok se stranci pojavljuju s oko 4%. Naime, kod volontiranja stranaca ne možemo govoriti o trendu, obzirom da se iz godine u godinu izmjenjuju podaci o rastu, odnosno padu broja stranih volontera u odnosu na prethodnu godinu. Tako je, primjerice, u 2015. godini bilo samo 880 prijavljenih inozemnih volontera, što je 41% manje u odnosu na prošlu 2014. godinu, dok je za 2016. godinu prijavljeno 1212 stranih volontera, što je 38% više nego 2015. godine. U 2017. godini je, prema evidenciji Ministarstva, u Hrvatskoj volontiralo 1193 volontera stranaca, što je 2% manje nego 2016. godine, dok je u 2018. godini volontiralo 2312 volontera stranaca, što je 48% više nego u 2017. godini.

Grafikon 3: Struktura volontera u razdoblju od 2010. do 2018. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Grafikon 4: Struktura volontera prema spolu u razdoblju od 2010. do 2018. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Spolna struktura evidentiranih volontera govori o većem broju ženskih volontera (više od 60%), dok muškarci u prosjeku sudjeluju s nešto manje od 40%.

Iz sljedeća dva grafikona (5 i 6) vidljiva je struktura volontera prema dobi te podjela na 6 dobnih skupina i njihov volonterski angažman. Važno je istaknuti da je Pravilnikom o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja iz 2015. godine popratni obrazac izvješća organizatora volontiranja proširen s novim kategorijama u vezi potvrde o volontiranju, potvrde o kompetencijama stečenima kroz volontiranje te su stoga izmijenjene i dobne skupine. U skladu s time, izrađena su dva grafička prikaza na osnovu postotka udjela volontera u određenoj dobnoj skupini u odnosu na ukupan broj svih prijavljenih volontera u određenoj godini.

Grafikon 5: Struktura volontera prema dobi prikazana u postocima u razdoblju od 2010. do 2014. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Analiza dobne strukture volontera pokazuje dosljednost u distribuciji dobnih skupina volontera kroz godine; najvećim dijelom volontiraju mladi i osobe srednje životne dobi, a najmanje je volontera u kategoriji osoba starije životne dobi. Podaci iz 2017. godine pokazuju da su 8% od ukupnog broja volontera djeca uključena u odgoj za volontiranje (od 0 do 14 godina), dok je 11% volontera bilo u dobi od 15 do 17 godina. Volontiralo je ukupno 4% volontera starije životne dobi. Posljednja, 2018. godina, pokazuje da su 8% od ukupnog broja volontera djeca uključena u odgoj za volontiranje (od 0 do 14 godina), dok je 13% volontera bilo u dobi od 15 do 17 godina. Volontiralo je ukupno 5% volontera starije životne dobi.

Grafikon 6: Struktura volontera prema dobi prikazana u postocima u razdoblju od 2015. do 2018. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Što se tiče ukupnih troškova volontiranja, taj je iznos u 2010. godini bio oko 3,5 milijuna kuna, dok se u 2011. i 2012. godini nešto smanjio (2011. g. oko 2,9 milijuna kuna, a 2012. g. oko 2,8 milijuna kuna), u 2013. godini ukupni su troškovi narasli i iznosili su oko 3,8 milijuna kuna. Dok je 2014. godine za troškove volontiranja utrošeno 5,8 milijuna kuna, u 2015. godini ukupni troškovi volontiranja iznosili su više od 12 milijuna kuna, dok su 2016. i 2017. godine ukupni troškovi volontiranja također bili oko 12 milijuna kuna. 2018. godine troškovi su iznosili gotovo 16 milijuna kuna.

Grafikon 7: Ukupni troškovi volontiranja (u HRK) u razdoblju od 2010. do 2018. godine

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

2.2. Struktura organizacija u području volonterstva

Prema Zakonu o volonterstvu, organizatori volontiranja mogu biti udruge, zaklade i fundacije, kao i vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice te druge pravne osobe koje nisu osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne pravne osobe). Organizatori volontiranja mogu biti i državna tijela, kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Iako se u proteklom razdoblju može govoriti o pozitivnim primjerima i porastu broja volontera angažiranih u različitim profilima organizatora volontiranja u svim dijelovima Republike Hrvatske, i nadalje se najveći broj volontera uključuje u rad organizacija civilnoga društva. Porast broja volontera u javnim ustanovama vidljiv je u području socijalne skrbi i obrazovanja, dok se, primjerice, u području zdravstva, kulture i turizma još uvijek može govoriti o vrlo malom broju volonterskih programa.

U Republici Hrvatskoj značajan segment volonterske infrastrukture čine volonterski centri koji pružaju potporu u organiziranju volontiranja i pridonose razvoju volonterstva u cjelini. Osnovna je uloga takvih centara informiranje, promoviranje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te pružanje različitih usluga koje se odnose na  izobrazbu za organizatore volontiranja u području menadžmenta volontera, izobrazbu građana o volontiranju, povezivanje potencijalnih volontera s mogućnostima volontiranja, odnosno organizatorima volontiranja, usklađivanje potreba organizacija za volonterima i građana koji žele volontirati, organiziranje promotivnih kampanja, izradu i tiskanje publikacija u području volonterstva i menadžmenta, provođenje prigodnih istraživanja u području volonterstva, međusektorsku suradnju, kao i utjecanje na javne politike u području volonterstva.

Prema podacima za 2018. godinu, u Republici Hrvatskoj su na regionalnoj razini djelovala 4 volonterska centra (Osijek, Rijeka, Split, Zagreb) te 32 lokalna volonterska centra, odnosno udruge koje provode programe volonterskih centara na lokalnoj razini, dok na nacionalnoj razini djeluje Hrvatski centar za razvoj volonterstva,  organizacija civilnoga društva proizašla iz umrežavanja četiri regionalna volonterska centra, čiji je cilj poticati razvoj i pružati podršku jačanju resursa za afirmaciju volonterstva u Republici Hrvatskoj.

Financiranje volonterskih centara i volonterskih programa

Financiranje volonterskih centara i volonterskih programa osigurava se iz više različitih izvora, pri čemu Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku već dugi niz godina putem natječaja za projekte udruga aktivno potiče razvoj volonterske infrastrukture u vidu sufinanciranja projekata volonterskih centara, počevši još 2009. godine financiranjem projekata regionalnih volonterskih centara, a od 2012. financiraju se i projekti lokalnih volonterskih centara. U razdoblju od 2009. do 2019. godine za tu je svrhu utrošeno 20.764.000,00 kuna, a rezultat je značajno razvijena mreža volonterskih centara. Navedenom aktivnošću, potaknut je značajniji zamah u razvoju volonterske infrastrukture i volonterstva uopće, a što je vidljivo i iz donje tablice, ali i iz prethodno navedenih statističkih podataka o broju i strukturi volontera kroz godine.

Tablica 2.: Pregled odobrenih financijskih potpora za projekte lokalnih i regionalnih volonterskih centara za razdoblje 2009. – 2018.

Izvor: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Republika Hrvatska danom pristupanja Europskoj uniji, kao punopravna članica, otpočela je i  sudjelovanje u kohezijskoj politici Europske unije koja je osmišljena u svrhu smanjenja gospodarskih i socijalnih razlika između država članica, odnosno regija Europske unije, a ostvaruje se putem strukturnih fondova i Kohezijskog fonda. Potpora koja se ostvaruje putem strukturnih fondova (Europski socijalni fond - ESF i Europski fond za regionalni razvoj - ERDF) znatno je većeg financijskog opsega od  instrumenata pretpristupne pomoći. U tom je smislu od iznimnog značenja poticanje pružatelja usluga na bolju iskoristivost strukturnih fondova, kao i programa Europske unije.

Na području međunarodnog volonterstva od velikog je značaja dugi niz godina bila Europska volonterska služba (EVS) namijenjena mladima. Europska komisija pokrenula  je EVS 1996. godine, a provodio se sve do 2018. godine, kad je na snagu stupio program Europskih snaga solidarnosti koji je obuhvatio i nadogradio Europsku volontersku službu, uz naglasak na komponentu solidarnosti. EVS je omogućavao mladima u dobi od 17 do 30 godina da provedu od dva tjedna do godine dana volontirajući u organizacijama u inozemstvu, a mladima su bili osigurani put, smještaj, prehrana, zdravstveno osiguranje, učenje jezika, te podrška u radu i učenju. S obzirom na to da je EVS, prije svega bio zamišljen kao služba učenja, stečeno iskustvo, znanja i usvojene kompetencije volonter je dokumentirao Youthpass potvrdom - glavnim instrumentom Europske unije za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja. Agencija za mobilnost i programe Europske unije od 2011. godine provodi Europsku volontersku službu u Republici Hrvatskoj kao punopravna članica programa Mladi na djelu (2007. - 2013.), dok se za razdoblje od 2014. do 2018. godine Europska volonterska služba provodila u okviru Erasmus+ programa usmjerenog na obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport.

Donošenjem Uredbe (EU) 2018/1475 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. godine o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti uspostavljen je program Europskih snaga solidarnosti kao temelj za ostvarivanje pozitivne društvene promjene pružanjem podrške zajednicama pojedinaca i subjektima koji su posvećeni jačanju solidarnosti diljem Europe. Cilj navedenog programa je omogućiti mladima u dobi između 18 i 30 godina da volontiraju ili rade na projektima u svojim zemljama ili u inozemstvu koji su od koristi zajednicama i ljudima diljem Europe. Kroz navedene aktivnosti mladi imaju priliku pridonijeti rješavanju društvenih potreba i istodobno poboljšati svoj osobni, obrazovni, društveni, građanski i stručni razvoj. Organizacije koje žele sudjelovati u programu Europske snage solidarnosti moraju imati važeću Oznaku kvalitete kojom se potvrđuje da organizacije posjeduju kapacitet za kvalitetno provođenje projekata u skladu sa standardima kvalitete i pravilima programa te je ista preduvjet za prijavu projekata na programske natječaje.

Novim prijedlogom Uredbe za program Europskih snaga solidarnosti za programsko razdoblje 2021. - 2027. godine predviđeno je dodatno širenje programa, među ostalim i integriranje aktivnosti koje trenutačno podupire inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a s postojećim aktivnostima ESS-a kako bi se omogućila jedinstvena ulazna točka za aktivnosti solidarnosti diljem EU i izvan nje. Očekuje se da će se do 2027. godine u okviru ESS-a ponuditi prilike za angažman 350 000 mladih Europljana.

U okviru IPA I komponente, natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava pod nazivom „Potpora naporima OCD-a za prevenciju nasilja među mladima i djecom te za njegovanje volonterstva među mladima“ koji su 2011. raspisali Ured za udruge i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje, provodila su se 4 projekta ukupne vrijednosti 6,6 milijuna kuna. Projekti su od ožujka 2012. do travnja 2014. godine učvrstili suradnju između javnih institucija i organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj u procesu prevencije nasilja među djecom i mladima te provođenju politika volonterstva i mladih. Provedbom projekata izrađen je kurikulum za modularnu izobrazbu u području menadžmenta volontera za ustanove u području odgoja, obrazovanja i skrbi za mlade, educirani su koordinatori volontera u obrazovnim institucijama, objavljene publikacije za stručnjake koji organiziraju i provode volonterske projekte s ciljem osnaživanja djece i mladih, objavljen je priručnik o volontiranju za srednjoškolce te izrađena aplikacija putem koje učenici objavljuju vijesti o aktivnostima svojih volonterskih klubova. Također, aktivnosti poput osnivanja volonterskih klubova i programa, sudjelovanje javnih ustanova u volonterskim akcijama u koje je bilo uključeno više od 5000 mladih osoba i djece i organizirano 465 volonterskih akcija i kampanja značajno je doprinijelo promociji volonterstva i jačanju suradnje između organizacija civilnoga društva i javnih ustanova.

Također valja istaknuti da su u svibnju 2013. godine Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske prvi puta raspisali natječaj u području volonterstva iz sredstava Europske unije, pod nazivom „Podrška programima OCD aktivnih u području volonterstva za jačanje gospodarske i socijalne kohezije“, posebice s ciljem promocije i osnaživanja inkluzivnog volontiranja u civilnom društvu.

Natječaj je definirao Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Za devet projekata organizacija civilnoga društva dodijeljeno je ukupno 6,5 milijuna kuna. Aktivnosti ugovorenih projekata bile su  usmjerene izgradnji kapaciteta organizacija civilnoga društva za razvoj kvalitetnih i održivih programa volontiranja te povećanju razine javne svijesti o važnosti volontiranja za društveni i gospodarski razvoj u Republici Hrvatskoj.

U okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., Ured za udruge je objavio Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška organizatorima volontiranja za unapređenje menadžmenta volontera i provedbu volonterskih programa“. U okviru navedenog poziva, iz Europskog socijalnog fonda sufinancirano je 38 projekata u ukupnom iznosu od  38 milijuna kuna, a čiji su ciljevi bili osnažiti doprinos volonterstva u provođenju reformi za društveni i gospodarski rast i demokratski razvoj, unaprijediti kapacitete organizatora volontiranja za učinkovit menadžment volontera u svrhu poboljšanja kvalitete usluga od općeg interesa te povećati broj kvalitetnih i održivih volonterskih programa te programa školskog volontiranja i odgoja za volontiranje.

Vidljivo je da je razvoj volonterstva horizontalno pitanje te se, u skladu s time, sredstva za isto osiguravaju iz različitih izvora, na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U tom je smislu potreban nastavak suradnje svih dosadašnjih dionika u osiguravanju sustavnog i održivog pristupa sufinanciranju volonterskih centara i programa, ali i uključivanje novih dionika, odnosno drugih resora, koji nisu isključivo usmjereni razvoju volonterstva, no u čijem području djelovanja volonteri imaju iznimno značajnu ulogu.

PRIORITETI RAZVOJA VOLONTERSTVA

U skladu s međunarodnim i nacionalnim dokumentima, ovim se programom nastoji osvijestiti građane o potrebi volontiranja kao dobrovoljne aktivnosti koja prvenstveno uključuje slobodu izbora , što je osnovna težnja ljudske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Kako volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima, njegov razvoj u konačnici može značiti samo opću dobrobit društvu u cjelini. Slijedom navedenog, definirani su sljedeći prioriteti razvoja u području volonterstva:

 Unapređivati normativni okvir za razvoj volonterstva

 Razvijati standarde kvalitete rada na području volonterstva

 Poticati istraživanja u području volonterstva

 Povećati djelotvornost sustava financiranja volonterskih projekata i programa

 Poticati odgoj za volontiranje i razvijati kulturu volontiranja mladih

 Poticati razvoj novih oblika volontiranja i razvoj volonterskih programa u okviru različitih sustava

 Poticati vrednovanje volonterskog angažmana kao doprinosa zapošljavanju

 Doprinijeti stvaranju poticajnog i sigurnog okruženja za volontiranje u kriznim situacijama

 Unapređivati suradnju sa svim dionicima koji mogu doprinijeti daljnjem razvoju volonterstva

 Unaprijediti sustav nagrađivanja volontera i vrednovanja volonterskog rada

 Promovirati volontiranje u svim segmentima društva

PODRUČJA DJELOVANJA I MJERE ZA PROVEDBU

Stvaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterstva

Razina razvijenosti volonterstva u nekoj zemlji rezultat je okruženja u kojem se ono razvija. Profil volontera, motivacija, učestalost volontiranja, područje volontiranja i dr. s jedne je strane uvjetovano kulturom, običajima i tradicijom, dok s druge strane uvelike ovisi o stupnju razvijenosti volonterske infrastrukture. Svrha uspostavljanja takve infrastrukture jest stvaranje poticajnog okruženja u političkom, društvenom i ekonomskom smislu.

U zemljama Europske unije volonterska infrastruktura ¹³ uključuje kombinaciju uspostavljenih/organiziranih struktura i podržavajućih mehanizama koji zajedno osiguravaju poticajno okruženje nužno za razvoj volonterstva. Ukoliko uspostavljena infrastruktura omogućuje i potiče na sudjelovanje te uklanja ili minimalizira potencijalne prepreke, građani će biti više motivirani za volontiranje.

Organizirane strukture u Republici Hrvatskoj obuhvaćaju organizatore volontiranja i podržavajuće organizacije za razvoj volonterstva (volonterski centri na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te mrežne organizacije volonterskih centara). Podržavajući mehanizmi uključuju normativni okvir koji se odnosi i na organizatore volontiranja i na volontere, financiranje u cilju osiguranja održivih volonterskih programa, istraživanja u području volonterstva, institucionalizirane procedure komunikacije i konzultacije s donositeljima odluka na svim razinama, promociju volonterstva te osiguranje kvalitete volonterskih programa i usluga. Takvom se infrastrukturom pruža podrška volonterima i organizatorima putem izobrazbe, konzultacija i procjene uspješnosti rada; osigurava se ponuda i potražnja volonterskih mogućnosti; promiču se vrijednosti volontiranja; utječe se na donositelje odluka u cilju daljnjeg razvoja volonterstva te se osigurava razvoj kapaciteta organizatora volontiranja i razmjena iskustava i primjera dobre prakse.

Adekvatno uspostavljena infrastruktura za razvoj volonterstva uključuje sve segmente društva te omogućuje da se putem različitih volonterskih programa obuhvate različite skupine, primjerice, mladi, socijalno isključene skupine društva i dr. S ciljem što djelotvornijeg pružanja podrške razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj važno je ujednačiti kvalitetu i razinu pružanja usluga volonterskih centara i volonterskih programa te kontinuirano razvijati, vrednovati i unapređivati standarde kvalitete rada. Pritom valja voditi računa o potrebi za volonterskim programima na lokalnoj i regionalnoj razini. Iako se tijekom posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj može govoriti o pomacima u razvoju volonterske infrastrukture, ona i nadalje zahtijeva koordinirani, sveobuhvatni i sustavni pristup u svim svojim segmentima.

Odgovarajući stupanj razvijenosti i kvaliteta volonterske infrastrukture preduvjet je za uspješno povođenje nacionalnih politika i programa u području razvoja volonterstva.

______

^{1 3} P.A.V.E. Policy Agenda for Volunteering in Europe, EYV 2011 Alliance

Cilj : Razvoj i provedba integralnog modela infrastrukture za osiguranje podrške razvoju volonterstva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini

Mjera 1. : Jačati organizacijsku infrastrukturu za razvoj volonterstva

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo turizma, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, udruge u području volonterstva

Aktivnosti:

1.1.Izraditi analizu postojeće prakse financiranja volonterskih centara i volonterskih programa u Republici Hrvatskoj (lokalna/regionalna/nacionalna/međunarodna razina)

1.2. Izraditi preporuke za uvrštavanje projekata i programa koji pridonose razvoju volonterstva u programe financiranja na svim razinama

Rok: 2021. godina, kontinuirano

Mjera 2.: Unaprijediti kvalitetu rada volonterskih centara

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije

Aktivnosti:

2.1. Osnovati radnu skupinu za uspostavu okvira za usklađeno i kvalitetno djelovanje volonterskih centara

2.2. Revidirati i usvojiti standarde kvalitete rada volonterskih centara  

2.3. Uspostaviti metodologiju praćenja kvalitete rada volonterskih centara

Rok: 2022. godina

Mjera 3.: Donošenje zajedničkih smjernica provedbe volonterskih programa za sve organizatore volontiranja u Republici Hrvatskoj

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, predstavnici organizatora volontiranja

Aktivnosti:

3.1. Izraditi smjernice za razvoj i provedbu kvalitetnih volonterskih programa za organizatore volontiranja

3.2. Učiniti dostupnim i promovirati smjernice za razvoj i provedbu volonterskih programa

Rok: 2021. godina, kontinuirano

Mjera 4.: Izraditi smjernice za programe edukacije volontera i koordinatora volontera

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Ministarstvo zdravstva, Hrvatski Crveni križ

Aktivnosti:

4.1. Izraditi smjernice za programe edukacije volontera i koordinatora volontiranja

4. 2. Provoditi edukacije  za koordinatore volontera usklađene sa smjernicama u okviru projekata/programa volonterskih centara

Rok: 2021. godina, kontinuirano

Mjera 5.: Provoditi i poticati istraživanja volonterstva na nacionalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: Državni zavod za statistiku, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, volonterski centri i njihove mrežne organizacije , organizacije/institucije koje će provoditi istraživanja, Hrvatski Crveni križ

Aktivnosti:

5.1. Osigurati preduvjete za provođenje longitudinalnog istraživanja o volonterstvu na nacionalnoj razini  

5.2. Provoditi i poticati provođenje prigodnih istraživanja o volonterstvu

5.3. Prezentirati rezultate istraživanja stručnoj i široj javnosti uz preporuke za unapređenje različitih aspekata razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj  

Rok: 2023. godina, kontinuirano

4.2. Odgoj za volontiranje i kultura volontiranja mladih

Prema Svjetskom izvješću o stanju volonterstva ¹⁴ , mladi ljudi čine ogroman potencijal za razvoj te je iznimno važno podržati sve oblike njihove aktivne participacije, uključujući i volontiranje. Promjene u globalnoj ekonomiji suočavaju mlade sa smanjenim mogućnostima za sudjelovanje u društveno-političkom životu što ih čini skupinom u riziku od socijalne isključenosti, stoga njihovo zapošljavanje predstavlja jedan od najvažnijih načina za opstanak

ili povratak u aktivni društveni život. Poticanje mladih na volontiranje ima višestruku važnost. Osim što predstavlja izvor društvene energije za pomoć skupinama u potrebi, ono je i iskustveni način odgoja mladih za aktivnu građansku ulogu u razvoju socijalnog i demokratskog društva ¹⁵ . Ujedno, volontiranje ima značajnu ulogu u razvoju samopoštovanja i socijalnih vještina te predstavlja način za stjecanje znanja koja mogu biti korisna na tržištu rada.

U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju odgojno - obrazovne ustanove imaju nekoliko uloga u razvoju volonterstva. Uz promicanje, poticanje i organiziranje volonterskog rada , škole mogu poticati volontiranje među učenicima i zaposlenicima informirajući o mogućnostima volontiranja ili pružajući podršku prilikom organiziranja volonterskih aktivnosti. U skladu sa Zakonom o volonterstvu, mogu biti i organizatori volontiranja, što razumijeva osmišljavanje, pripremanje, provođenje i praćenje volonterskih aktivnosti u okviru ustanove ili u lokalnoj zajednici.

U kontekstu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja važan je koncept odgoja za volontiranje koji se odnosi na obrazovanje djece o volontiranju i njihovo uključivanje u volonterske aktivnosti unutar škole i lokalne zajednice. Glavni je cilj takvog odgoja osobni razvoj i socijalizacija djeteta i mlade osobe. Tako i Zakon o volonterstvu predviđa mogućnost volontiranja maloljetnika u navedenu svrhu te se pritom razlikuje volontiranje mladih u dobi od 15 do 18 godina i djece mlađe od 15 godina. Time se osnovnim i srednjim školama omogućuje organiziranje volonterskih aktivnosti za učenike, na način da se primarno ističe odgojna komponenta.

U Republici Hrvatskoj je tema volontiranja i odgoja za volontiranje uklopljena kao horizontalna tema u Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole, donesenog 2014. godine. Tim programom predviđeno je obvezno međupredmetno provođenje na nacionalnoj razini,  dok su pojedine škole organizirale provedbu projekata i izvannastavnih aktivnosti u području građanskog odgoja i obrazovanja.

Početkom 2019. godine, Odlukom o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 10/19) zamijenjen je prethodno navedeni program, a odgoj za volontiranje uklopljen je u domenu Društvena zajednica čiji sadržaji učenika usmjeravaju na aktivno djelovanje u zajednici, a volontiranje i solidarno djelovanje učenika postaju dio njihova obrasca ponašanja za opće dobro. Navedeni kurikulum primjenjivat će se od školske godine 2019./2020.

⁴ State of the World's Volunteerism Report, UN Volunteers, 2011

⁵ Mikuš Kos, A.: Prostovoljno delo v školstvu, Slovenska filantropija, Ljubljana, 1999.

U poticanju kulture volontiranja kod mladih ljudi posebno važnu ulogu imaju sveučilišta. U radu „Uloga odgojno-obrazovnih ustanova u razvoju volonterstva u Hrvatskoj“ ¹⁶ navode se modeli različitog vrednovanja volontiranja na sveučilištima koji dolaze iz zemalja u kojima je razvijeno volonterstvo. Raznovrsni načini poticanja i vrednovanja volonterskog rada na tim sveučilištima mogu se grupirati u 3 modela: Model 1 – na sveučilištu postoji posebna služba zadužena za volontere; Model 2 – organiziranje kolegija po principu "academic service learning"; Model 3 – nagrađivanje volonterskog rada studenata akademskim bodovima. Pristup poticanja i vrednovanja volontiranja na visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj je različit; dok pojedina visoka učilišta mogu biti pozitivan primjer na području razvoja volonterstva u sustavu visokoškolskog obrazovanja, dio njih ne pridaje značajniju pažnju toj temi. Ipak, posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj bilježi se sve veći interes mladih za volontiranjem, što je zasigurno rezultat promocije i afirmacije volonterstva, posebice u srednjim školama. Međutim, dosadašnji pristup oslonjen na pojedinačne inicijative valja promijeniti u sustavni, strukturirani i organizirani pristup razvoju prakse volontiranja mladih i infrastrukture koja će to podržavati.

Cilj: Afirmacija odgoja za volontiranje i razvoj kulture volontiranja djece i mladih u okviru odgojno-obrazovnog sustava

Mjera 6. : Razvijati odgojno-obrazovne sadržaje i aktivnosti usmjerene na razvoj volontiranja u sklopu odgojno-obrazovnog sustava

Nositelj/i: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Hrvatski Crveni križ, regionalni volonterski centri, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Aktivnosti:

6.1. Afirmirati volonterstvo u okviru građanskog odgoja i obrazovanja

6.2. Uvrstiti volonterstvo kao temu u programe stručnog usavršavanja nastavnika

6.3. Podupirati provođenje volonterskih programa koje organiziraju organizacije civilnoga društva u suradnji s obrazovnim ustanovama

6.4. Uspostaviti i redovito ažurirati bazu podataka obrazovnih ustanova koje razvijaju programe školskog volontiranja

6.5. Nastaviti osiguravati podršku za provođenje izobrazbe za koordinatore volontera u području obrazovanja  

Rok : 2021. godina, kontinuirano

^{1 6} Kotlar V., Bašić S. (2010): Uloga odgojno-obrazovnih ustanova u razvoju volonterstva u Hrvatskoj. Acta Iadertina, 7(2010), str. 21-38

Mjera 7: Dalje razvijati sustave prepoznavanja i vrednovanja volontiranja djece i mladih

Nositelj/i: Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Sunositelj/i: Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, visoka učilišta, Agencija za znanost i visoko obrazovanje

Aktivnosti:

7.1. Izraditi analizu postojeće prakse i mehanizama priznavanja i vrednovanja volontiranja mladih u odgojno - obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

7.2. Nastaviti razvijati mehanizme vrednovanja i priznavanja volontiranja u sklopu sustava za vrednovanje i priznavanje neformalnog i informalnog učenja

7.3. Poticati visoka učilišta na izradu propisa za priznavanje ECTS bodova za izvannastavne aktivnosti studenata, uključujući i aktivnosti volontiranja

7.4. Promovirati primjere dobre prakse u priznavanju i vrednovanju volontiranja mladih u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu  

Rok: 2021. godina, kontinuirano

4.3. Dostupnost volontiranja i raznolikost mogućnosti za volontiranje

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je tijelo nadležno za razvoj politike volonterstva, no volonterstvo je horizontalna aktivnost koja se odvija i razvija u svim segmentima zajednice, pridonoseći različitim aspektima društvenog razvoja; borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poboljšavanju situacije ugroženih skupina, jačanju socijalne integracije i potpori aktivnom i dostojanstvenom starenju, međugeneracijskoj solidarnosti, kao i gospodarskom rastu. Volontiranje se odvija i u pravosuđu, kulturi, turizmu, sportu, zaštiti okoliša, zaštiti životinja, zaštiti potrošača i brojnim drugim područjima, od kojih svako područje ima svoje specifičnosti u organizaciji i provedbi volonterskih programa. Upravo zbog tih specifičnosti, nužno je da svako središnje tijelo državne uprave nadležno za pojedino područje, odnosno politiku, kontinuirano radi na osiguravanju uvjeta za razvoj volonterskih programa u okviru svoje djelatnosti, uz stručnu podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.  

Također, u usmjerenom i sustavnom razvoju volonterstva neizostavna je uloga i doprinos jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Detekcijom potreba i prioriteta razvoja volonterstva te provođenjem mjera za njegovo poticanje svaka pojedina lokalna zajednica stvara preduvjete za optimalno korištenje resursa koje volonterstvo nudi i aktivnije sudjelovanje građana u društvenim procesima koji doprinose razvoju lokalne zajednice.

Osiguravanje uvjeta za razvoj volonterskih programa podrazumijeva otklanjanje eventualnih prepreka za razvoj volonterstva u specifičnom području te poticanje i razvoj volonterskih programa u okviru određene djelatnosti ili u određenoj lokalnoj zajednici. Volonterski programi koji se sustavno razvijaju, potiču i prate u okviru različitih sustava donose dobrobit čitavom društvu; sustavu u kojem se volonterski program provodi s obzirom da pridonosi povećanju opsega usluga i njihovoj dostupnosti, korisnicima koje program obuhvaća i neposredno im pruža određenu uslugu, ali i čitavoj zajednici koja se s razvojem volonterskih programa transformira u zajednicu aktivnih građana koji odgovaraju na društvene izazove i razvijaju uzajamne mreže potpore.  

Jedan od preduvjeta razvoja kvalitetnih volonterskih programa jest primjena principa i prakse uspostavljene u sklopu menadžmenta volontera. To, između ostalog, razumijeva otvorenost i spremnost organizatora volontiranja na uključivanje u dostupne programe izobrazbe iz područja menadžmenta volontera. Iznimno je važno i povećavati mogućnosti za volontiranje različitih profila građana u različitim društvenim područjima. Posebice valja poduzimati mjere u svrhu afirmacije načela inkluzivnosti, zbog iznimne dobrobiti volontiranja za osobni razvoj pojedinaca koji se nalaze u nepovoljnom položaju. Inkluzivno volontiranje podrazumijeva volontiranje pripadnika onih skupina društva koji su po tradicionalnom poimanju bili primatelji socijalnih i volonterskih usluga, čime se doprinosi suzbijanju diskriminacije i mijenja se percepcija o „marginaliziranim“ skupinama građana. Osobama iz društvenih skupina u riziku od socijalne isključenosti volontiranje omogućuje osnaživanje, razvoj samopoštovanja, osjećaj osobnog postignuća, stjecanje novih iskustava i vještina te osjećaj korisnosti i pripadnosti. Također valja podržavati one volonterske programe koji promiču različitosti te uvode nove inovativne oblike volontiranja, poput digitalnog volontiranja (online ili e-volontiranja).

U kontekstu raznolikosti mogućnosti za volontiranje, važno je spomenuti i volontiranje iz poslovnog sektora ili korporativno volontiranje. U ekonomski razvijenim zemljama sve više tvrtki odlučuje pružati podršku svojim zaposlenicima u njihovim volonterskim aktivnostima ili pak ih potaknuti na iste, smatrajući da ih ta društveno odgovorna komponenta poslovanja čini kvalitetnijim poslovnim subjektom i socijalnim partnerom u zajednici, ali i privlačnijim poslodavcem za razvoj karijere postojećih i potencijalnih zaposlenika. Pritom se podrška poslodavca može ogledati u informiranju i poticanju zaposlenika na pojedinačni volonterski angažman; omogućavanju zaposlenicima koji volontiraju fleksibilnije radno vrijeme; organiziranju timova zaposlenika za provođenje volonterskih akcija izvan ili u okviru radnog vremena, pri čemu se isto ne smatra radnom obvezom; kreiranju sustava nagrađivanja za volonterski aktivne zaposlenike.

Takav pristup rezultira pozitivnim ishodima za sve uključene razine; poslodavce koji postaju društveno odgovoran poslovni subjekt i dobivaju zadovoljne i motivirane zaposlenike, zaposlenike kojima se pruža mogućnost da ostvare svoje možebitne želje da aktivno sudjeluju u razvoju zajednice i društva u cjelini te zajednici u kojoj poslodavac djeluje jer ovakvo sinergijsko djelovanje poslodavca i zaposlenika postaje dio socijalnog kapitala zajednice.  

Cilj: Povećanje broja i kvalitete volonterskih programa u svim sustavima i na svim razinama

Mjera 8.: Poticati razvoj volonterskih programa u okviru resornih politika središnjih tijela državne uprave

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti i obrazovanja , Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo kulture, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo uprave, Ministarstvo hrvatskih  branitelja, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo obrane, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo turizma, Središnji državni ured za šport, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: -

Aktivnosti:

8.1. Imenovati koordinatore za razvoj volonterskih programa u središnjim tijelima državne uprave

8.2. Izraditi pregled i promovirati postojeće volonterske programe i volonterske aktivnosti koje su organizirane u okviru sektorskih politika središnjih tijela državne uprave

8.3. Utvrditi i otkloniti administrativne i druge moguće prepreke za volontiranje u ustanovama i drugim pravnim osobama u svim sustavima

8.4. Izraditi planove razvoja volonterskih programa u okviru sektorskih politika  središnjih tijela državne uprave

8.5. Pratiti provedbu planova razvoja volonterskih programa u okviru sektorskih politika središnjih tijela državne uprave

Rok : 2023. godina, kontinuirano

Mjera 9.: Poticati razvoj volonterstva na lokalnoj/regionalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, jedinice područne (regionalne) samouprave, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Hrvatska zajednica općina, Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, Hrvatska zajednica županija, Hrvatska mreža za ruralni razvoj

Aktivnosti:

9.1. Izraditi smjernice za lokalnu/regionalnu samoupravu vezane uz izradu planova za razvoj volonterstva na lokalnoj/regionalnoj razini

9.2. Imenovati koordinatore za razvoj volonterstva na razini svih jedinica područne (regionalne) samouprave

9.3. Poticati izradu planova za razvoj volonterstva i financiranje volonterskih projekata i programa na razini svih jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave

9.4. Uspostaviti sustav praćenja provedbe planova za razvoj volonterstva

Rok : 2024. godina, kontinuirano

Mjera 10. : Otklanjati prepreke u volontiranju i podržavati mobilnost u volontiranju u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku,

Sunositelj/i: Agencija za mobilnost i programe EU, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, udruge u području mladih i volonterstva, Hrvatski Crveni križ,  Ministarstvo kulture, Zajednica informativnih centara za mlade u Hrvatskoj

Aktivnosti:

10.1. Osnovati međuresornu radnu skupinu za otklanjanje prepreka u volontiranju i mobilnosti volontera

10.2. Održavati sastanke radne skupine po potrebi i otklanjati identificirane prepreke u volontiranju

Rok: 2020. godina, kontinuirano

Mjera 11.: Unaprijediti sustav prikupljanja podataka o broju i vrsti volonterskih programa te broju uključenih volontera

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije

Aktivnosti:

11.1. Uskladiti obrazac izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja sa zahtjevima praćenja provedbe Nacionalnog programa za razvoj volonterstva

11.2. Upoznati organizatore volontiranja s novim Pravilnikom o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja

Rok : 2020. godina

Mjera 12.: Unaprijediti sustav podrške inkluzivnom volontiranju

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije

Aktivnosti:

12.1. Poticati razvoj  inkluzivnog volontiranja i promovirati primjere dobre prakse

12.2. Osnaživati sposobnosti organizatora volontiranja za provođenje programa inkluzivnog volontiranja kroz nastavak podrške zapošljavanju koordinatora volontera u volonterskim centrima

Rok : kontinuirano

Mjera 13.: Unaprijediti sustav podrške volonterskim programima poslovnog sektora

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Agencija za mobilnost i programe EU, Ministarstvo gospodarstva,  poduzetništva i obrta, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora

Aktivnosti:

13.1. Unaprijediti normativni okvir za razvoj volontiranja poslovnog sektora

13.2. Informirati poslodavce o mogućnostima i vrijednosti volontiranja poslovnog sektora kao i o raspoloživim programima za volontiranje poslovnog sektora

13.3. Promovirati volontiranje poslovnog sektora i poticati daljnje umrežavanje     poslodavaca koji podržavaju volontiranje svojih zaposlenika

Rok : 2023. godina, kontinuirano

4.4.  Volontiranje kao doprinos zapošljavanju

Zapošljavanje, a posebice zapošljavanje mladih, u današnje se vrijeme može smatrati jednom od važnijih društvenih tema. Prema statistici, udio mladih (do 29 godina starosti) u broju registriranih nezaposlenih osoba je, u skladu s podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u studenome 2019. godine iznosio 26.01% ¹⁷ , dok je stopa nezaposlenosti mladih prema podacima EUROSTAT-a ¹⁸ za istu dobnu skupinu iznosila 17.9%. Pri tom je u skupini mladih od 15 do 24 godine, stopa nezaposlenosti u 2018. godini iznosila 23.8%.

Premda se udio mladih u broju registriranih nezaposlenih osoba, kao i stopa nezaposlenosti mladih u Republici Hrvatskoj sustavno smanjuje od 2014. godine, mladi i dalje spadaju u skupinu koja se nalazi u riziku od socijalne isključenosti.

Budući da volontiranje značajno pridonosi razvoju osobnih potencijala, ono predstavlja jedan od puteva prema zapošljivosti mladih u smislu stjecanja stavova, znanja i vještina korisnih na tržištu rada. Mnogima od njih volontiranje može biti jedno od prvih profesionalnih iskustava koje pomaže u formiranju stavova o radu, te ih priprema za rad u organiziranoj sredini.

Priznavanje kompetencija stečenih volontiranjem igra važnu ulogu u podržavanju motivacije za volontiranje mladih. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu iz 2013. godine (Narodne novine, broj 22/13) otvorena je mogućnost praćenja i evidentiranja kompetencija stečenih volontiranjem. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao nositelj provedbe Zakona u suradnji s Nacionalnim odborom za razvoj volonterstva, izradilo je okvirni sadržaj Potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje , a radi lakšeg razumijevanja i popunjavanja ovog novog i važnog alata, izrađen je i Vodič za popunjavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje ¹⁹ koji sadrži i primjer popunjene Potvrde, kako bi se olakšalo i potaknulo šire korištenje potvrde. Navedena Potvrda i Vodič objavljeni su na mrežnim stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

^{1 7} HZZ (2019.) Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr . Pristupljeno 7. siječnja 2020. godine

^{1 8} Baze podataka EUROSTAT: LSF series – detailed annual survey results: Total unemployment; Unemployment rate by sex, age and citizenship; https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do

⁹ Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva: Kako do potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, 2013.

U kontekstu priznavanja kompetencija stečenih volontiranjem, vrijedna je i inicijativa potpisivanja Povelje o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem, nastala 2015. godine kao dio projekta kojeg provode udruga Mreža mladih Hrvatske, Volonterski centar Zagreb, Sveučilište u Rijeci i Hrvatska udruga poslodavaca. Povelju su potpisali zainteresirani poslodavci i obrazovne ustanove, a priznavanje i vrednovanje kompetencija stečenih volontiranjem iskaz je njihove volje za sudjelovanjem u stvaranju okruženja koje priznaje i vrednuje osobnu i društvenu odgovornost za zajedničku dobrobit. Povelja je inovativni instrument kojim se potiče na priznavanje i vrednovanje volonterskog iskustva u procesu ostvarivanja punih ljudskih potencijala, odnosno na spremnost za uvođenje i unapređenje dobrih praksi vrednovanja kompetencija stečenih volontiranjem u radnom okruženju, uzimajući ih u obzir u postupku zapošljavanja i pri napredovanju djelatnika kao i kroz otvorenost za osmišljavanje metoda poticanja i vrednovanja volonterskih napora djelatnika. Slijedom navedene Povelje, Volonterski centar Zagreb je početkom 2019. godine pokrenuo inicijativu potpisivanja Povelje o volontiranju zaposlenika, kojom se organizacije u privatnom i javnom sektoru te državne institucije želi potaknuti na sustavniji pristup volontiranju kroz definiranje politika volontiranja i stvaranje pogodnog okruženja za volontiranje, kao i želje za  stvaranjem dodatne vrijednosti za sve uključene u proces volontiranja (zaposlenike, organizacije i zajednicu). Povelja o volontiranju zaposlenika ujedno je i pokazatelj spremnosti poslodavca da u procesu zapošljavanja i prilikom napredovanja zaposlenika vrednuje kompetencije stečene volontiranjem, a time i afirmira Potvrdu o kompetencijama stečenim kroz volontiranje.

Cilj: Uspostaviti mehanizme prepoznavanja i vrednovanja volonterskog angažmana kao doprinosa zapošljavanju mladih

Mjera 14.: Osigurati vidljivost relevantnih potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

Nositelj/i : Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Ministarstvo gospodarstva,  poduzetništva i obrta, Hrvatski zavod za zapošljavanje, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, udruge u području volonterstva i mladih , Agencija za mobilnost i programe EU

Aktivnosti:

14.1. Izraditi analizu sadržaja i korištenja postojećih relevantnih potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

14.2. Učiniti dostupnim postojeće obrasce potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje objavom na mrežnim stranicama relevantnih tijela i organizacija

Rok: 2021. godina

Mjera 15.: Unapređivati informiranost o sadržaju i načinu primjene Potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje te međunarodnih potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, udruge u području volonterstva i mladih, Agencija za mobilnost i programe EU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta,  Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski zavod za zapošljavanje

Aktivnosti:

15.1. Informirati organizatore volontiranja o postupku izdavanja i primjeni potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje

15.2. Nastaviti informirati privatni sektor i javne ustanove sa sadržajem i primjenom potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje

15.3. Poticati tvrtke, institucije i organizacije na priznavanje i vrednovanje volonterskog iskustva u procesu zapošljavanja kroz promociju i nagrađivanje primjera dobre prakse

Rok: 2022. godina, kontinuirano

4.5. Volontiranje u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

Velike tragedije kao posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim faktorom naglašavaju potrebu razvoja i usavršavanja službi za pripremu i odgovor na krizne situacije. Takve situacije zahtijevaju odgovarajuću reakciju, ne samo nadležnih javnih institucija, već i šire zajednice, gdje posebno dolazi do izražaja uloga volontera koji su važan dionik brzog i učinkovitog društvenog odgovora na krize.

Poplave u Hrvatskoj 2014. godine, izbjeglička kriza 2015. i 2016. godine, globalna pandemija koronavirusa COVID-19 te potresi u Zagrebu 2020. godine najveće su krizne situacije u posljednjih nekoliko godina u kojima su volonteri dali ogroman i nemjerljiv doprinos u ublažavanju posljedica navedenih katastrofa i izvanrednih događanja. U takvim trenucima solidarnost, kao jedno od temeljnih načela na kojima počiva volonterstvo, postaje najvažnijom društvenom vrijednosti, a oživotvoruje se najvećim dijelom upravo kroz volonterske aktivnosti brojnih građana koji daju dio sebe onome tko je u potrebi.

Brojni volonteri diljem Republike Hrvatske uključeni su u organizaciju i provedbu volonterskih aktivnosti kako bi u ovim izazovnim vremenima pomogli osobama u potrebi i time značajno pridonijeli aktivnostima koje provodi Vlada Republike Hrvatske u ublažavanju posljedica pandemije i potresa u Zagrebu.

Prema podacima UN-ovog Ureda za smanjenje rizika od katastrofa, jedan dolar uložen u smanjenje rizika od katastrofa, što uključuje i edukaciju volontera, donosi uštedu od sedam dolara prilikom saniranja štete u kriznoj situaciji. Osim značajnog ekonomskog doprinosa volontera u takvim situacijama, neprocjenjiv je njihov socijalni doprinos, s obzirom da osobama pogođenima katastrofom neposredno pomažu u zbrinjavanju njihovih osnovnih životnih potreba, ali i pružaju utjehu i podršku u nastaloj situaciji.

Prepoznajući važnost stvaranja temelja za volontiranje u kriznim situacijama, izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu iz 2013. godine definirano je volontiranje u kriznim situacijama kao volontiranje koje se obavlja u situacijama koje nalažu hitnost i u izvanrednim društvenim situacijama. Nadalje, člankom 16. Zakona o sustavu civilne zaštite (Narodne novine, broj 82/15 i 118/18) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za potrebe pripravnosti i reagiranja kod velikih nesreća i katastrofa organiziraju sudjelovanje volontera radi provođenja mjera i aktivnosti u sustavu civilne zaštite te da u slučaju velike nesreće stožer civilne zaštite jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave organizira volontere u provođenju određenih mjera i aktivnosti u sustavu civilne zaštite.

Postoje dva oblika volontiranja u kriznim situacijama: volonteri koji su prošli edukaciju za djelovanje u kriznim situacijama i spontani volonteri. Osim volontera koji imaju profesionalna znanja i vještine za odgovor na krizne situacije, potrebno je prepoznati i vrednovati snagu volontera koji se spontano uključuju u akcije bez prethodne pripreme. Iako spontani volonteri često nemaju formalnu obuku za djelovanje u kriznim situacijama, motivirani su željom za pomaganjem drugima te posjeduju različite vještine i znanja, što je od velikog značenja u kriznim i posebice u post kriznim situacijama. Stoga je iznimno važna koordinacija i priprema oba oblika volontiranja, kao i uspostava mehanizama koji će osigurati djelotvorno uključivanje volontera. ²⁰

_____

^{2 0} http://www2.hck.hr/upload_data/site_files/volontiranje-u-kriznim-situacijama-1.pdf

Jačanje pravne zaštite volontera jedan je od ciljeva koji bi trebao pridonijeti stvaranju poticajnog i sigurnog okruženja i uvjeta za volontiranje u kriznim situacijama. Također je nužna koordinacija svih uključenih organizacija, kao i uspostavljanje mehanizama za jačanje uloge volontera u kriznim i post kriznim situacijama.

Već spomenuti prijedlog novog programa Europskih snaga solidarnosti za razdoblje 2021. -2027. predviđa integriranje aktivnosti koje trenutačno podupire inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a s postojećim aktivnostima ESS-a kako bi se omogućila jedinstvena ulazna točka za aktivnosti solidarnosti diljem EU i izvan nje. Predviđeni potprogram „Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć” sastoji se od volonterskih aktivnosti  koje osobito doprinose pružanju humanitarne pomoći na osnovi potreba, usmjerene su na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva te jačanje kapaciteta i otpornosti ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom.  

Cilj: Razvoj sustava volontiranja u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

Mjera 16.: Promovirati volontiranje u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama i uspostaviti sustav uključivanja volontera u izvanredne događaje, katastrofe i velike nesreće

Nositelj/i: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Hrvatski Crveni križ, Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatska gorska služba spašavanja, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, jedinice područne (regionalne) samouprave, volonterski centri, Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Hrvatski zavod za zapošljavanje

Aktivnosti:

16.1. Razviti standarde odabira i obuke volontera za volontiranje u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

16.2. Osigurati edukacije za koordinatore volontera u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

16.3. Osigurati kvalitetnu edukaciju volontera s ciljem pripreme za djelovanje u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

16.4. Provoditi aktivnosti promocije volontiranja u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

Rok : 2022. godina, kontinuirano

Mjera 17.: Jačati pravnu zaštitu volontera u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

Nositelj/i: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Hrvatski Crveni križ, Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatska gorska služba spašavanja,  volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Ministarstvo rada i  mirovinskoga sustava

Aktivnosti:

17.1. Izraditi analizu postojeće zakonske regulative koja se odnosi na zaštitu volontera u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama, te prijedloge za unapređenje  

17.2. Izraditi smjernice za organizatore volontiranja u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama

17.3. Izraditi normativni okvir koji omogućuje volonterima izostajanje s posla u vrijeme intervencija u izvanrednim događajima, katastrofama i velikim nesrećama na području Republike Hrvatske

Rok: 2023. godina

4.6. Promocija volontiranja i modeli vrednovanja

Promocija vrijednosti volontiranja ključni je preduvjet senzibiliziranja, upoznavanja i motiviranja građana na volontiranje. Istraživanja pokazuju da volontiranje uvelike ovisi o tome u kojoj se mjeri ono promovira, prvenstveno u sklopu odgojno-obrazovnog sustava, ali i koliko se potiče organizacijom konkretnih mogućnosti volontiranja.

Volontiranje, osim što ima jasne društvene koristi, koje se mogu mjeriti i udjelom u BDP-u određenog društva, donosi i niz osobnih koristi samim volonterima, od osobne satisfakcije, širenja mreže prijatelja do stjecanja novih kompetencija i ulaganja u osobni i profesionalni razvoj. Kao takvo, volontiranje ne mora biti uvijek društveno vidljivo niti društveno organizirano te se u literaturi često nailazi na različite oblike volontiranja, u sklopu formalnog i neformalnog socijalnog kapitala, odnosno formalnih i neformalnih oblika društvenog povezivanja. Iako su moderna društva uglavnom usmjerena poticanju formalnog volontiranja putem organiziranih društvenih oblika volontiranja, u promicanju volontiranja ne treba zanemariti niti poticanje neformalnih oblika volontiranja koji su povezani s razvijanjem osjećaja uzajamnosti i solidarnosti.

Temeljem Zakona o volonterstvu te Pravilnika o Državnoj nagradi za volontiranje (Narodne novine, broj 106/07) u Republici Hrvatskoj se još od 2007. godine na godišnjoj razini dodjeljuje Državna nagrada za volontiranje kao najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge aktivnosti. Nagrada se dodjeljuje na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva na Međunarodni dan volontera, 5. prosinca. Svečanost dodjele Nagrade značajno je popraćena od strane medija čime se dodatno promovira važnost i značaj volontiranja za društvo u cjelini. Do 2017. godine Nagrada se dodjeljivala u kategoriji fizičke osobe – volonteru/volonterki te u kategoriji pravne osobe – organizatoru volontiranja, a od te se godine Nagrada dodjeljuje i u kategoriji koordinatora/koordinatorice volontera. Na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva 2019. godine uvedena je i četvrta kategorija Nagrade, i to pravna osoba – organizator volontiranja koji razvija inovativnu praksu u volontiranju kako bi se podržali inovativni volonterski programi koji predstavljaju značajan iskorak u području razvoja volonterstva.

Priznanje volonterima iskazuju i druga tijela i sudionici na ovom području. Tako, primjerice, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva u sklopu godišnje nagrade "Otisak srca" odaje priznanje najinovativnijim volonterskim inicijativama u osnovnim školama i modelima volontiranja mladih u srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, volonterski centri koji djeluju na regionalnoj razini dodjeljuju godišnje volonterske nagrade za volontere i organizatore volontiranja u svojim regijama, a praksa dodjele nagrada volonterima i organizatorima volontiranja prisutna je i u pojedinim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave; prema podacima koje je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prikupilo početkom 2019. godine, dodjela nagrada organizirana je u šest županija te u 23 grada, od čega pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nagradu dodjeljuju samostalno, dok ju druge dodjeljuju u suradnji s volonterskim centrima ili drugim organizacijama, odnosno tijelima. ²¹

_____

^{2 1} detaljniji podaci o provedenom istraživanju nalaze se u Operativnom planu

Organizirane volonterske akcije poput „Hrvatska volontira“ te „72 sata bez kompromisa“, koje se u organizaciji civilnog društva koordinirano provode na nacionalnoj razini, šalju snažnu poruku o volonterima kao pokretačima pozitivnih društvenih promjena, razvoju boljeg i uključivog društva.

S obzirom da razni oblici promocije volontiranja i značaja volonterskog doprinosa za razvoj cjelokupnog društva imaju pozitivni utjecaj na aktiviranje novih volontera, dajući pritom postojećim volonterima povratnu informaciju o njihovom značaju, potrebno je i nadalje razvijati mehanizme promocije i nagrađivanja aktivnog volonterskog doprinosa svih dionika uključenih u organizaciju i provedbu volonterskih projekata i programa.

Cilj: Nastavak razvoja sustava promocije volontiranja i unapređivanje modela vrednovanja volonterskog rada

Mjera 18.: Unaprijediti i poticati daljnji razvoj sustava nagrađivanja na nacionalnoj i lokalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, Hrvatska zajednica općina, Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, Hrvatska zajednica županija

Aktivnosti:

18.1. Izraditi analizu dosadašnje prakse nagrađivanja volontera te dati prijedloge za unapređenje prakse

18.2. Poticati daljnji razvoj sustava nagrađivanja na lokalnoj/regionalnoj razini

Rok: 2021. godina, kontinuirano

Mjera 19. : Nastaviti razvijati mehanizme i procese promocije volonterstva u Republici Hrvatskoj

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Agencija za mobilnost i programe Europske unije, volonterski centri i njihove mrežne organizacije, udruge u području mladih i volonterstva

Aktivnosti:

19.1. Organizirati stručni skup/konferenciju na godišnjoj razini s ciljem uvida u postojeće stanje i definiranja preporuka za daljnju promociju i razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj

19.2. Provesti nacionalnu kampanju s ciljem promocije vrijednosti volonterstva

19.3. Razviti inovativne mehanizme poticanja volonterskog angažmana građana svih dobnih skupina, a naročito mladih

Rok : 2024. godina, kontinuirano

Mjera 20. : Promovirati ekonomsku vrijednost volonterstva i njegovog doprinosa nacionalnom bruto društvenom proizvodu

Nositelj/i: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Sunositelj/i: Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, volonterski centri i njihove mrežne organizacije

Aktivnosti:

20.1. Osnovati radnu skupinu za utvrđivanje metodologije izračuna ekonomske vrijednosti volontiranja i njegovog doprinosa nacionalnom bruto društvenom proizvodu

20.2. Utvrditi metodologiju za izračun ekonomske vrijednosti volontiranja i njegovog doprinosa nacionalnom bruto društvenom proizvodu  

Rok : 2024. godina

ZAKLJUČAK

Nacionalni program za razvoj volonterstva predstavlja strateški okvir za unapređenje i razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj te nadogradnju postojećih javnih politika relevantnih za razvoj volonterstva. Prilikom izrade Programa i pripadajućeg Operativnog plana uzela su se u obzir i istaknula dosadašnja postignuća i primjeri dobre prakse u svakom od navedenih područja, a uočeni nedostaci predstavljali su temelj za predlaganje aktivnosti i mjera usmjerenih daljnjem razvoju volonterstva. Osim što daje odgovor  na detektirane potrebe u razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj, ovaj se Program uklapa i u postojeće javne politike Europske unije iz područja volonterstva.

Za provedbu ovog Programa i pripadajućeg Operativnog plana od iznimne je važnosti suradnja svih dionika na ovom području: tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, akademske zajednice, javnog, civilnog i profitnog sektora, medija i drugih dionika koji mogu dati svoj doprinos u ovom području. ²² Očekuje se da će kvalitetna suradnja svih navedenih dionika u provedbi Programa i pripadajućeg Operativnog plana rezultirati novim zamahom u razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj.

_______

^{2 2} Ukoliko dionik u pojedinoj mjeri ima ulogu nositelja i sunositelja, u ovom je dokumentu naveden samo kao nositelj mjere, dok je u Operativnom planu provedbe Nacionalnog programa za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine opisana uloga dionika kao nositelja i/ili sunositelja u svakoj pojedinačnoj aktivnosti.

ZAVRŠNE ODREDNICE

1. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva određuju se koordinatorima provedbe Nacionalnog programa za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine .

2. Tijela državne uprave te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su provoditi mjere iz Nacionalnog programa za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine, u cilju poticanja daljnjeg razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj.

3. Sva se resorna ministarstva zadužuju da, po donošenju ovog Nacionalnog programa, upoznaju tijela i ustanove iz svog djelokruga s činjenicom njegova donošenja i svrhom donošenja te da osiguraju njegovu dostupnost, kao i da poduzmu sve potrebne mjere radi njegove dosljedne primjene.

4. Sva tijela zadužena za provedbu mjera Nacionalnog programa obvezna su tijekom prvog kvartala svake godine dostaviti Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku izvješća o provedbi mjera iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu.

5. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku će na kraju razdoblja provedbe Nacionalnog programa Vladi Republike Hrvatske dostaviti objedinjeno izvješće o provedbi mjera zadanih Nacionalnim programom.

6. Sva tijela zadužena za provedbu mjera ovog Nacionalnog programa dužna su ih uvrstiti u svoje godišnje planove te za svaku godinu osigurati sredstva iz državnog proračuna za njihovu provedbu.

7. Nacionalni program za razvoj volonterstva za razdoblje od 2020. do 2024. godine objavit će se na mrežnoj stranici Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.