NACRT RIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, kolovoz 2020.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom
Zakonom o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine, br. 59/12 i 44/16; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) u zakonodavni okvir Republike Hrvatske prenesene su odredbe Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, Direktive 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja i Direktive 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala).
Isto tako, važećim Zakonom se osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije: Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju i Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012.
Važećim Zakonom uređuje se konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos, posljedice postupka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu i prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja.
Europski parlament i Vijeće donijeli su novu Direktivu (EU) 2019/879 od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/879). Direktiva (EU) 2019/879 objavljena je u Službenom listu Europske unije 7. lipnja 2019. s time da su države članice dužne uskladiti svoje zakonodavstvo s odredbama navedene Direktive do 28. prosinca 2020.
Direktivom (EU) 2019/879, između ostaloga, mijenja se Direktiva 98/26/EZ kako bi se osiguralo ujednačeno razumijevanje pojmova koji se upotrebljavaju u raznim pravnim instrumentima. S tim u vezi, u Direktivi 98/26 EZ izmijenjene su definicije "središnja druga ugovorna strana" i "sudionik", na način da se definicije navedenih pojmova usklađuju s definicijama istih pojmova kako je to određeno Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju koja, između ostalog, detaljnije uređuje izdavanje odobrenja i nadzor središnjih drugih ugovornih strana. S obzirom da se radi o kasnijem propisu, Direktivom (EU) 2019/879 usklađene su definicije koje je bilo potrebno konzistentno prenijeti i u zakonodavni okvir Republike Hrvatske. S obzirom da je definicija identična u Zakonu o provedbi uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom depozitoriju (Narodne novine, broj 54/13) i Zakonu o tržištu kapitala (Narodne novine, br. 65/18 i 17/20) te označava subjekte kojima je izdano odobrenje za rad, navedene definicije trebalo je uskladiti i u Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona).
U skladu s obvezom kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, izradi Prijedloga Zakona pristupilo se radi usklađivanja važećeg Zakona s izmijenjenim odredbama Direktive 98/26 EZ kako je utvrđeno novom Direktivom (EU) 2019/879 .
b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem ovoga Zakona Republika Hrvatska uskladit će svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije .
Posljedica donošenja ovoga Zakona bit će usklađenost definicija središnje druge ugovorne strane i sudionika u Zakonu s definicijama istih pojmova u drugim pravnim instrumentima u Europskoj uniji.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 206. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17 i 29/18) jer se njime provodi usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno usklađuje s izmjenama Direktive 98/26/EZ .
Direktiva 98/26/EZ je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/879 s kojom su države članice dužne uskladiti svoje zakonodavstvo do 28. prosinca 2020.
Zbog vrlo malog opsega izmjena Direktive 98/26/EZ, a time i odredbi Prijedloga zakona u koji su izmjene prenesene predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine, br. 59/12 i 44/16) u članku 2. stavak 1. mijenja se i glasi:
"(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.)
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.)
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.) i
– Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ."
Članak 2.
U članku 3. točka 3) mijenja se i glasi:
" 3) » središnja druga ugovorna strana « jest središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 648/2012) ;".
Točka 6) mijenja se i glasi:
"6) » sudionik « jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koji ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012;".
Članak 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
Ovim se člankom uređuje članak 2. Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata na način da se stavak 1. dopunjuje navođenjem Direktive (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ kao Direktive čija se provedba osigurava tim Zakonom.
Uz članak 2.
U ovom se članku mijenjaju definicije pojmova "središnja druga ugovorna strana" i "sudionik" na način da se prema Direktivi (EU) 2019/879 navedeni pojmovi usklađuju s odredbama Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju. S obzirom da je definicija sadržana i u Zakonu o tržištu kapitala (Narodne novine, br. 65/18 i 17/20) te označava subjekte kojima je izdano odobrenje za rad, navedene definicije trebalo je uskladiti i u Prijedlogu zakona.
Uz članak 3.
Ovim člankom uređuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Članak 2.
(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.) i
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.).
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije:
– Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012.) i
– Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28. 8. 2014.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;
2) »institucija« jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. Hrvatska narodna banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, kreditna unija u smislu zakona kojim se uređuju kreditne unije, središnja banka druge države članice, poštanska žiro institucija te institucije drugih država članica poimence navedene u članku 2. stavku 5. točkama 4. do 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;
3) »središnja druga ugovorna strana« jest subjekt koji posreduje između institucija u sustavu i koji djeluje u svojstvu jedine ugovorne strane u odnosu na te institucije vezano uz njihove naloge za prijenos;
4) »agent za namiru« jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5) »klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6) »sudionik« jest institucija, agent za namiru, središnja druga ugovorna strana, klirinška organizacija ili upravitelj sustava; jedan sudionik može u sustavu djelovati u svojstvu središnje druge ugovorne strane, agenta za namiru ili klirinške organizacije ili može obavljati neke ili sve te funkcije, u skladu s pravilima rada sustava;
7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8) »financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9) »nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11) »obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12) »račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13) »instrument osiguranja« jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu zakona kojim se uređuje financijsko osiguranje, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci;
14) »radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija.
17) »ESMA« je Europsko nadzorno tijelo – Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ;
18) »ESRB« jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike.
NACRT RIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, kolovoz 2020.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
a) Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom
Zakonom o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine, br. 59/12 i 44/16; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) u zakonodavni okvir Republike Hrvatske prenesene su odredbe Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, Direktive 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja i Direktive 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala).
Isto tako, važećim Zakonom se osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije: Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju i Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012.
Važećim Zakonom uređuje se konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos, posljedice postupka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu i prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja.
Europski parlament i Vijeće donijeli su novu Direktivu (EU) 2019/879 od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/879). Direktiva (EU) 2019/879 objavljena je u Službenom listu Europske unije 7. lipnja 2019. s time da su države članice dužne uskladiti svoje zakonodavstvo s odredbama navedene Direktive do 28. prosinca 2020.
Direktivom (EU) 2019/879, između ostaloga, mijenja se Direktiva 98/26/EZ kako bi se osiguralo ujednačeno razumijevanje pojmova koji se upotrebljavaju u raznim pravnim instrumentima. S tim u vezi, u Direktivi 98/26 EZ izmijenjene su definicije "središnja druga ugovorna strana" i "sudionik", na način da se definicije navedenih pojmova usklađuju s definicijama istih pojmova kako je to određeno Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju koja, između ostalog, detaljnije uređuje izdavanje odobrenja i nadzor središnjih drugih ugovornih strana. S obzirom da se radi o kasnijem propisu, Direktivom (EU) 2019/879 usklađene su definicije koje je bilo potrebno konzistentno prenijeti i u zakonodavni okvir Republike Hrvatske. S obzirom da je definicija identična u Zakonu o provedbi uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom depozitoriju (Narodne novine, broj 54/13) i Zakonu o tržištu kapitala (Narodne novine, br. 65/18 i 17/20) te označava subjekte kojima je izdano odobrenje za rad, navedene definicije trebalo je uskladiti i u Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona).
U skladu s obvezom kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, izradi Prijedloga Zakona pristupilo se radi usklađivanja važećeg Zakona s izmijenjenim odredbama Direktive 98/26 EZ kako je utvrđeno novom Direktivom (EU) 2019/879 .
b) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem ovoga Zakona Republika Hrvatska uskladit će svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije .
Posljedica donošenja ovoga Zakona bit će usklađenost definicija središnje druge ugovorne strane i sudionika u Zakonu s definicijama istih pojmova u drugim pravnim instrumentima u Europskoj uniji.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 206. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17 i 29/18) jer se njime provodi usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno usklađuje s izmjenama Direktive 98/26/EZ .
Direktiva 98/26/EZ je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/879 s kojom su države članice dužne uskladiti svoje zakonodavstvo do 28. prosinca 2020.
Zbog vrlo malog opsega izmjena Direktive 98/26/EZ, a time i odredbi Prijedloga zakona u koji su izmjene prenesene predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine, br. 59/12 i 44/16) u članku 2. stavak 1. mijenja se i glasi:
"(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.)
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.)
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.) i
– Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ."
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
U članku 3. točka 3) mijenja se i glasi:
" 3) » središnja druga ugovorna strana « jest središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 648/2012) ;".
Točka 6) mijenja se i glasi:
"6) » sudionik « jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koji ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012;".
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
Ovim se člankom uređuje članak 2. Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata na način da se stavak 1. dopunjuje navođenjem Direktive (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ kao Direktive čija se provedba osigurava tim Zakonom.
Uz članak 2.
U ovom se članku mijenjaju definicije pojmova "središnja druga ugovorna strana" i "sudionik" na način da se prema Direktivi (EU) 2019/879 navedeni pojmovi usklađuju s odredbama Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju. S obzirom da je definicija sadržana i u Zakonu o tržištu kapitala (Narodne novine, br. 65/18 i 17/20) te označava subjekte kojima je izdano odobrenje za rad, navedene definicije trebalo je uskladiti i u Prijedlogu zakona.
Uz članak 3.
Ovim člankom uređuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Članak 2.
(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.) i
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.).
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije:
– Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012.) i
– Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28. 8. 2014.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;
2) »institucija« jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. Hrvatska narodna banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, kreditna unija u smislu zakona kojim se uređuju kreditne unije, središnja banka druge države članice, poštanska žiro institucija te institucije drugih država članica poimence navedene u članku 2. stavku 5. točkama 4. do 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;
3) »središnja druga ugovorna strana« jest subjekt koji posreduje između institucija u sustavu i koji djeluje u svojstvu jedine ugovorne strane u odnosu na te institucije vezano uz njihove naloge za prijenos;
4) »agent za namiru« jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5) »klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6) »sudionik« jest institucija, agent za namiru, središnja druga ugovorna strana, klirinška organizacija ili upravitelj sustava; jedan sudionik može u sustavu djelovati u svojstvu središnje druge ugovorne strane, agenta za namiru ili klirinške organizacije ili može obavljati neke ili sve te funkcije, u skladu s pravilima rada sustava;
7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8) »financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9) »nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11) »obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12) »račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13) »instrument osiguranja« jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu zakona kojim se uređuje financijsko osiguranje, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci;
14) »radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija.
17) »ESMA« je Europsko nadzorno tijelo – Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ;
18) »ESRB« jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija