I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja 

Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 19/15, 16/19 i 47/20, u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuju se pravila, postupci i instrumenti za sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, zatim ovlasti i zadaci sanacijskih i nadležnih tijela te osnivanje, financiranje i korištenje sredstava sanacijskog fonda i upravljanje njime.

Važeći Zakon, zajedno s pripadajućim podzakonskim aktima, usklađen je s Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12. 6. 2014., u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/59/EU) i Direktivom (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji (SL L 345, 27. 12. 2017., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2017/2399).

Financijska kriza pokazala je da je na razini Europske unije postojao značajan nedostatak odgovarajućih instrumenata za djelotvorno rješavanje problema propadajućih kreditnih institucija i investicijskih društava (u daljnjem tekstu: institucija). Stoga je donesena Direktiva 2014/59/EU s namjerom uspostavljanja sustava koji će nadležnim i sanacijskim tijelima država članica pružiti skup instrumenata za dovoljno ranu i brzu intervenciju u instituciji koja propada ili će vjerojatno propasti, kako bi se osigurao nastavak ključnih funkcija institucije uz istovremeno ograničavanje utjecaja njezinog propadanja na gospodarski i financijski sustav na najmanju moguću mjeru. Zbog velike međusobne povezanosti financijskih tržišta Europske unije, rješavanje takvih institucija bilo je potrebno uskladiti na razini Europske unije.

Kao jedna od mogućih sanacijskih mjera Direktivom 2014/59/EU predviđena je primjena instrumenta unutarnje sanacije kojim se, u skladu s redoslijedom namirenja u stečajnom postupku, obveze institucije smanjuju radi pokrića gubitaka odnosno pretvaraju se u kapital radi dokapitalizacije i osiguravanja da institucija ispunjava uvjete za odobrenje za rad. S ciljem osiguranja da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osiguralo neometano i brzo pokriće gubitaka te dokapitalizacija s minimalnim utjecajem na financijsku stabilnost i nastojalo izbjeći utjecaj na porezne obveznike, Direktivom 2014/59/EU utvrđeno je da se na sve institucije u Europskoj uniji primjenjuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze (u daljnjem tekstu: minimalni zahtjev), specifičan za svaku instituciju. U skladu s Direktivom 2014/59/EU institucije moraju, na zahtjev sanacijskog tijela, djelomično ispunjavati minimalni zahtjev pomoću podređenih obveza kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjio rizik pravnog pobijanja od strane vjerovnika koji nisu bili isključeni od primjene instrumenta unutarnje sanacije prilikom provođenja postupka sanacije, a koji bi zbog toga što se njihove tražbine nalaze u istom isplatnom redu kao obveze koje su isključene od primjene instrumenta unutarnje sanacije eventualno snosili veće gubitke u sanaciji od gubitaka koje bi pretrpjeli da je nad institucijom bio otvoren stečajni postupak (načelo prema kojem niti jedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj). Kako bi se poboljšala mogućnost sanacije institucija, Direktiva (EU) 2017/2399 u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva predviđa uspostavu nove kategorije dužničkih instrumenata prihvatljivu za potrebe ispunjavanja zahtjeva za podređenost, dok institucije u svrhu vlastitog financiranja ili koju drugu operativnu svrhu mogu koristiti obične, odnosno nepodređene dužničke instrumente kao cjenovno povoljnije.

Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 19/15) utvrđeno je da sanacijska tijela u Republici Hrvatskoj ovlaštena za izvršavanje ovlasti za sanaciju i primjenu sanacijskih instrumenata usklađenih s Direktivom 2014/59/EU jesu: Hrvatska narodna banka za kreditne institucije i grupu kreditnih institucija, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga za investicijska društva, grupu investicijskih društava i financijske institucije za koje je nadležna i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za svaku od navedenih institucija nakon donošenja odluke o otvaranju postupka sanacije. Za financiranje sanacije uspostavljen je sanacijski fond kojim upravlja Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, a sredstva sanacijskog fonda koriste se na način da služe ostvarenju sanacijskih ciljeva.

Republika Hrvatska uputila je 4. srpnja 2019. zemljama članicama europodručja, Danskoj i institucijama Europske unije pismo namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam (ERM II) te Akcijski plan u kojemu su detaljno opisane reforme koje će Republika Hrvatska provesti prije ulaska u ERM II. Pismo namjere i pripadajući Akcijski plan službeno su usvojeni od strane Euroskupine. Time je Republika Hrvatska preuzela obvezu provedbe reformskih mjera u područjima politika koje su od visokog značaja za neometani prijelaz na ERM II i sudjelovanje u tom mehanizmu, uključujući provedbu mjera u području nadzora, odnosno sanacije banaka i to daljnjim jačanjem supervizije bankovnog sustava uspostavom bliske suradnje između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke. Slijedom navedenog, 27. svibnja 2019. Europskoj središnjoj banci upućen je zahtjev za uspostavu bliske suradnje između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke.

U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30. 7. 2014., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 806/2014), od datuma uspostave bliske suradnje s Europskom središnjom bankom Republika Hrvatska postaje država članica sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu kojim se osigurava centralizirani mehanizam za sanaciju svih kreditnih institucija s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama. Uredbom (EU) br. 806/2014 centralizirana ovlast za sanaciju uspostavljena je i povjerena Jedinstvenom sanacijskom odboru i nacionalnim sanacijskim tijelima, a s ciljem osiguravanja ujednačenog financiranja sanacije uspostavljen je Jedinstveni sanacijski fond.

Slijedom navedenog, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 47/20) osigurana je primjena Uredbe (EU) br. 806/2014 na način da su određena prava i obveze pojedinog nacionalnog sanacijskog tijela u procesu provedbe odluka i uputa Jedinstvenog sanacijskog odbora.  Ovlasti nacionalnih sanacijskih tijela utvrđene su Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 19/15) i usklađene su s ovlastima nad pojedinim kreditnim institucijama i grupama kreditnih institucija koje uključivanjem Republike Hrvatske u jedinstveni sanacijski mehanizam izravno preuzima Jedinstveni sanacijski odbor. S ciljem objedinjavanja doprinosa u Jedinstveni sanacijski fond, prikupljanje doprinosa od institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014 te njihov prijenos u Jedinstveni sanacijski fond povjereni su Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju prijedlogom Zakona

U skladu s obvezom kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, donošenje ovog Zakona predlaže se prvenstveno radi usklađivanja važećeg Zakona s Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7. 6. 2019., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/879).

Jedan od razloga izmjena postojećeg okvira za sanaciju institucija je implementacija TLAC standarda (TLAC - Total Loss-Absorbing Capacity ) u zakonodavstvo Europske unije. TLAC standard utvrđen je od strane Odbora za financijsku stabilnost, a zahtijeva od globalno sistemski važnih institucija (GSV institucije) kontinuirano održavanje dostatnog iznosa obveza za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju institucije u sanaciji.

Budući da se TLAC standardom i minimalnim zahtjevom nastoji ostvariti isti cilj, ta se dva zahtjeva trebaju nadopunjavati unutar zajedničkog okvira. U operativnom smislu, minimalna usklađena razina TLAC standarda za GSV institucije u zakonodavstvo Europske unije uvedena je izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 176, 27. 6. 2013.), dok je minimalni zahtjev s ciljem osiguranja usklađenosti s TLAC standardom razrađen izmjenama Direktive 2014/59/EU te Uredbe (EU) br. 806/2014.

Cilj Direktive (EU) 2019/879 je da se postojanjem usklađenih pravila u Europskoj uniji smanjuju troškovi i pravna nesigurnost te olakšava primjena instrumenta unutarnje sanacije za prekogranične institucije i subjekte. Također, sprječava se narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu s obzirom da bi se bez usklađivanja zakonodavstva troškovi za institucije, kao i ostale subjekte kojima je naloženo ispunjavanje minimalnog zahtjeva, u pogledu usklađivanja s postojećim zahtjevima i TLAC standardom, mogli znatno razlikovati širom Europske unije.

Slijedom navedenog, Prijedlogom zakona predlaže se utvrđivanje visine te nalaganje institucijama ispunjavanja minimalnog zahtjeva, osim regulatornim kapitalom, i obvezama koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti u najvećoj mjeri usklađenima s kriterijima utvrđenima za minimalni zahtjev za TLAC. Također, predlaže se mogućnost za sanacijsko tijelo nalaganja ispunjavanja minimalnog zahtjeva i financijskim institucijama i holdinzima na koje se primjenjuje Prijedlog zakona, pri čemu se tada na njih na odgovarajući način primjenjuju sve obveze institucija pri ispunjavanju minimalnog zahtjeva. Naime, sanacijsko tijelo utvrđivanje minimalnog zahtjeva za financijske institucije i holdinge može smatrati potrebnim s ciljem omogućavanja provedbe odabrane sanacijske strategije.

Dodatno, kako bi se osiguralo da mali ulagatelji ne ulažu prekomjerno u određene dužničke instrumente koji su podložni za minimalni zahtjev, ovim Zakonom predlaže se određivanje minimalne nominalne vrijednosti podređenih podložnih obveza koje se prodaju malom ulagatelju u iznosu od 100.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan prodaje.

S ciljem naglašavanja važnosti ispunjavanja minimalnog zahtjeva, Prijedlogom zakona predlaže se da u slučaju svakog neispunjavanja minimalnog zahtjeva sanacijsko tijelo poduzme odgovarajuću mjeru, vodeći pritom računa o mjerama poduzetim od strane nadležnog tijela, pri čemu se predlaže i mogućnost za sanacijsko tijelo zabrane određenih raspodjela ako smatra da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se uzima u obzir kao dodatak uz minimalni zahtjev. Također, kako bi se osigurala transparentna primjena minimalnog zahtjeva Prijedlogom zakona predlaže se obveza institucija na dostavu izvješća o iznosu regulatornog kapitala i ostalih obveza podložnih za unutarnju sanaciju, kao i obveza redovne javne objave minimalnog zahtjeva.

Nadalje, ovim Zakonom predlaže se uvođenje pojmova "sanacijski subjekt" i "sanacijska grupa". Naime, Direktiva 2014/59/EU priznaje sanacijsku strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja (SPE), kao i sanacijsku strategiju s višestrukim točkama pristupanja (MPE). U okviru sanacijske strategije SPE sanira se samo jedan subjekt grupe, obično matično društvo, a ostali se subjekti grupe, obično operativna društva kćeri, ne saniraju nego svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom prenose na subjekt koji treba sanirati. U okviru sanacijske strategije MPE moglo bi se sanirati više subjekata grupe. Za učinkovitu primjenu željene sanacijske strategije važno je jasno utvrditi subjekte koje treba sanirati (sanacijski subjekti), to jest subjekte na koje bi se mogle primijeniti mjere sanacije, zajedno s društvima kćerima koja im pripadaju („sanacijske grupe”). To je utvrđivanje relevantno i za određivanje razine primjene pravila o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije koju bi institucije i po potrebi drugi subjekti trebali primjenjivati. Stoga je u pogledu planiranja sanacije grupe potrebno da sanacijsko tijelo utvrđuje sanacijske subjekte i sanacijske grupe unutar određene grupe te na odgovarajući način uzima u obzir utjecaj svake planirane mjere unutar grupe kako bi se osigurala djelotvorna sanacija grupe. S ciljem provedbe odabrane sanacijske strategije, ovim Zakonom predlaže se i da se nad podložnim obvezama članica sanacijske grupe koje nisu sanacijski subjekt može (tzv. interni minimalni zahtjev) izvršavati ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje i bez otvaranja postupka sanacije nad istima, a čime svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom prenose na sanacijski subjekt.

Polazeći od činjenice da uključivanje Republike Hrvatske u jedinstveni sanacijski mehanizam podrazumijeva općenitu odgovornost Jedinstvenog sanacijskog odbora za učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog sanacijskog mehanizma, kao i da će Jedinstveni sanacijski odbor postati izravno odgovoran za izvršenje sanacijskih ovlasti nad dijelom kreditnih institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, Prijedlogom zakona predlaže se nova podjela sanacijskih ovlasti na način da je Hrvatska narodna banka sanacijsko tijelo za kreditne institucije koje nisu dio grupe i grupe u kojima je barem jedna članica grupe kreditna institucija, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga sanacijsko tijelo za investicijska društva koje nisu dio grupe i grupe u kojima je barem jedna članica grupe investicijsko društvo, a niti jedna članica grupe nije kreditna institucija. Nadalje, predlaže se da Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka nastavi upravljati sanacijskim fondom.

Predloženim smanjivanjem broja sanacijskih tijela znatno se olakšava i ubrzava postupak provedbe sanacijskih ovlasti između sanacijskih tijela unutar Republike Hrvatske, a naročito pri suradnji s Jedinstvenim sanacijskim odborom. Naime, Jedinstveni sanacijski odbor kontinuirano surađuje s nacionalnim sanacijskim tijelima i u slučaju odluka koje donosi za subjekte za koje je izravno odgovoran i u postupku donošenja odluka od strane nacionalnih sanacijskih tijela. Dodatno, kada je riječ o subjektima, konkretno kreditnim institucijama i grupama kreditnih institucija za koje će Jedinstveni sanacijski odbor postati izravno odgovoran, nacionalno sanacijsko tijelo provodi odluke i upute Jedinstvenog sanacijskog odbora. Slijedom navedenog, svrsishodnije je da za istu vrstu institucija ne postoji više nacionalnih sanacijskih tijela.

3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Republika Hrvatska kao i druge punopravne članice Europske unije dužna je u svoje zakonodavstvo prenijeti Direktivu (EU) 2019/879, kao pravno obvezujući akt Europske unije.

Ciljevi sanacije i načela na kojima se temelji Prijedlog zakona ne odstupaju od ciljeva te načela važećeg Zakona, ponajprije načela da vjerovnici ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli da je nad institucijom ili subjektom bio otvoren stečajni postupak, već je riječ o implementaciji međunarodnih standarda u hrvatski pravni poredak.

Usklađivanjem institucija s minimalnim zahtjevom koji je specifičan za svaku instituciju na način kako je predloženo Prijedlogom zakona osigurava se da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osiguralo neometano i brzo pokriće gubitaka i dokapitalizacija s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijsku stabilnost. Također, Prijedlogom zakona osigurava se transparentnost minimalnih zahtjeva koje su institucije dužne ispunjavati.

Utvrđivanjem sanacijskih subjekata i ostalih članica sanacijske grupe te podložnih obveza kojima ispunjavaju minimalni zahtjev, kao i određivanjem da se nad podložnim obvezama članica sanacijske grupe koje nisu sanacijski subjekt može izvršavati ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje i bez otvaranja postupka sanacije nad istima, omogućava se provedba odabrane sanacijske strategije.

Dodatno, uspostavom sanacijskih ovlasti na predloženi način pojednostavljuje se provedba ovlasti predviđenih ovim Zakonom te suradnja s Jedinstvenim sanacijskim odborom.

 III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu Prijedloga zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O SANACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA I INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:

1) pravila, postupci i instrumenti za sanaciju subjekata iz članka 3. ovoga Zakona

2) ovlasti i zadaci sanacijskih i nadležnih tijela i

3) upravljanje, financiranje i korištenje sredstava sanacijskog fonda.

Usklađenost s propisima Europske unije 

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeći akti Europske unije:

1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12. 6. 2014., u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/59/EU)

2) Direktiva (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji (SL L 345, 27. 12. 2017.)

3) Direktiva (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7. 6. 2019.)

4) Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019 o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 314, 5. 12. 2019.).

(2) Ovim se Zakonom pobliže uređuje provođenje sljedećih uredbi Europske unije:

1) Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 176, 27. 6. 2013.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013)

2) Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L EU 225, 30. 7. 2014., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 806/2014)

3) Uredbe (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 150, 7. 6. 2019.) i

4) Uredbe (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (Tekst značajan za EGP) (SL L 150, 7. 6. 2019.).

Subjekti Zakona 

Članak 3.

Ovaj Zakon primjenjuje se na sljedeće subjekte:

1) instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

2) financijsku instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je društvo kći kreditne institucije ili investicijskog društva ili društva iz točaka 3. ili 4. ovoga stavka i koja je obuhvaćena nadzorom matičnog društva na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima od 6. do 17. Uredbe (EU) br. 575/2013

3) financijski holding, mješoviti financijski holding i mješoviti holding sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

4) matični financijski holding u Republici Hrvatskoj, matični financijski holding u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, matični mješoviti financijski holding u Republici Hrvatskoj i matični mješoviti financijski holding u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i

5) podružnicu institucije iz treće zemlje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Pojmovi

Članak 4.

(1) U ovom Zakonu se za propise Europske unije upotrebljavaju sljedeći skraćeni nazivi:

1) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 je Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L EU 287, 29. 10. 2013.)

2) Uredba (EU) br. 648/2012 je Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 201, 27. 2. 2012.)

3) Uredba (EU) br. 1093/2010 je Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L EU 331, 15. 12. 2010.)

4) Preporuka Komisije 2003/361/EZ je Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6.  svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 124, 20. 5. 2003.)

5) Uredba (EU) br. 468/2014 je Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL L EU 141, 14. 5. 2014.)

6) Uredba (EU) br. 2019/2033 je Uredba (EU) br. 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 314, 5. 12. 2019.)

7) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 2016/1712 je Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1712 od 7. lipnja 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju minimalni skup informacija o financijskim ugovorima koje mora sadržavati detaljna evidencija i okolnosti u kojima treba nametnuti zahtjev (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 258, 24. 9. 2016.)

8) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 2015/63 je Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL L EU 11, 17. 1. 2015.) .

(2) Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1) »aranžman financiranja grupe « je aranžman financiranja ili aranžmani financiranja dostupni u državi članici u kojoj se nalazi grupno sanacijsko tijelo

2) »ciljevi sanacije« kako je uređeno člankom 6. ovoga Zakona

3) »članica grupe« je pravna osoba koja je dio grupe

4) »deponent« znači imatelj ili, u slučaju zajedničkog računa, svaki od imatelja depozita, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje osiguranje depozita

5) »dioničar« je dioničar ili imatelj drugog vlasničkog instrumenta

6) »društvo kći« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 16. Uredbe (EU) br. 575/2013

7) »država članica sudionica« znači država članica u smislu članka 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013

8) »dužnički instrumenti« navedeni u članku 97. stavku 1. točkama 7. i 10. ovoga Zakona su obveznice i ostali oblici prenosivog duga, instrumenti koji stvaraju ili priznaju dug te instrumenti koji daju pravo na stjecanje dužničkih instrumenata

9) »Europska podružnica« je podružnica institucije treće zemlje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

10) »Europsko društvo kći« je institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a koja je društvo kći institucije treće zemlje ili matičnog društva treće zemlje

11) »financijska institucija« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 26. Uredbe (EU) br. 575/2013

12) »financijski holding« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 20. Uredbe (EU) br. 575/2013

13) »financijski ugovor« uključuje sljedeće ugovore i sporazume:

a) ugovor o vrijednosnim papirima, uključujući:

• ugovor za kupnju, prodaju ili zajam vrijednosnog papira, skupine ili indeksa vrijednosnih papira
• opciju na vrijednosni papir, skupinu ili indeks vrijednosnih papira
• repo transakcije ili obratne repo transakcije bilo kojeg od tih vrijednosnih papira, skupine ili indeksa vrijednosnih papira

b) ugovor o robi, uključujući:

• ugovor za kupnju, prodaju ili zajam robe, skupine ili indeksa robe za buduću isporuku
• opcije na robu, skupinu ili indeks robe
• repo transakcije ili obratne repo transakcije bilo koje od tih roba, skupine ili indeksa robe

c) terminski ugovor i nestandardizirani terminski ugovor uključujući ugovor (koji nije ugovor o robi) za kupnju, prodaju ili prijenos robe ili imovine bilo koje druge vrste, usluge, prava ili udjela po dogovorenoj cijeni na budući datum

d) sporazum o zamjeni, uključujući:

• zamjenu i opciju u vezi s kamatnim stopama, sporazum o promptnom ili drugom trgovanju deviza, valuta indeks vlasničkog kapitala ili vlasnički kapital, dužnički indeks ili dug, indekse robe ili robu; vrijeme; emisije ili inflaciju
• ukupni povrat, razlika kamatne stope kredita i nerizične kamatne stope ( engl. credit spread ) ili zamjenu kredita
• bilo koji sporazum ili transakciju koji su slični sporazumu iz prve ili druge alineje ove podtočke kojima se periodično trguje na tržištima zamjena ili izvedenica

e) međubankovni sporazum o zajmu ako je rok zajma tri mjeseca ili manje

f) okvirni sporazum za bilo koji ugovor ili sporazum iz podtočaka a). do e). ove točke

14) »globalna sistemski važna institucija« ili » GSV institucija « kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 133. Uredbe (EU) br. 575/2013

15) »globalna sistemski važna institucija izvan EU-a« ili »GSV institucija izvan EU-a« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 134. Uredbe (EU) br. 575/2013

16) »grupa« je matično društvo i njegova društva kćeri promatrani zajedno

17) »grupni sanacijski plan« je plan sanacije grupe sastavljen u skladu s člankom 18. ovoga Zakona

18) »grupno sanacijsko tijelo« je sanacijsko tijelo u državi članici u kojoj se nalazi konsolidirajuće nadzorno tijelo

19) »GSV subjekt« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 136. Uredbe (EU) br. 575/2013

20) »hitna likvidnosna pomoć« je osiguravanje likvidnosti od strane središnje banke, ili bilo koja druga pomoć koja može rezultirati povećanjem likvidnosne podrške središnje banke, solventnoj instituciji ili grupi solventnih institucija, a koja ima privremene probleme s likvidnošću, a da takva mjera nije dio mjera monetarne politike

21) »imenovano nacionalno makrobonitetno tijelo« znači tijelo države članice kojem je povjerena provedba makrobonitetne politike iz Preporuke B1 Preporuke Europskog odbora za sistemske rizike od 22. prosinca 2011. o makrobonitetnim ovlastima nacionalnih tijela (ESRB/2011/3), a u Republici Hrvatskoj to je Vijeće za financijsku stabilnost

22) »individualni sanacijski plan« je plan sanacije institucije sastavljen u skladu s člankom 17. ovoga Zakona

23) »institucija« je kreditna institucija ili investicijsko društvo

24) »institucija treće zemlje« je subjekt čije sjedište je u trećoj zemlji i koji bi, da ima poslovni nastan u Europskoj uniji, bio obuhvaćen definicijom institucije

25) »institucija u sanaciji« je institucija, financijska institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding, mješoviti holding, matični financijski holding u Republici Hrvatskoj, matični financijski holding u Europskoj uniji, matični mješoviti financijski holding u Republici Hrvatskoj ili matični mješoviti holding u Europskoj uniji, nad kojim se provodi sanacijska mjera

26) »institucionalni sustav zaštite« kako je uređeno člankom 113. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013

27) »instrument odvajanja imovine« je mehanizam kojim sanacijsko tijelo u skladu s glavom IX.4 ovoga Zakona izvršava prijenos imovine, prava ili obveza institucije u sanaciji na nositelja upravljanja imovinom

28) »instrument prijelazne institucije« je mehanizam kojim sanacijsko tijelo u skladu s glavom IX.3 ovoga Zakona izvršava prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata koje izdaje institucija u sanaciji ili imovine, prava ili obveza institucije u sanaciji na prijelaznu instituciju

29) »instrument prodaje« je mehanizam kojim sanacijsko tijelo u skladu s glavom IX.2 ovoga Zakona izvršava prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata koje je izdala institucija u sanaciji, ili imovinu, prava ili obveza institucije u sanaciji na kupca koji nije prijelazna institucija

30) »instrument unutarnje sanacije« je mehanizam kojim sanacijsko tijelo u skladu s glavom IX.5 ovoga Zakona otpisuje i pretvara obveze institucije u sanaciji

31) »instrumenti dodatnog osnovnog kapitala« su instrumenti kapitala koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

32) »instrumenti dopunskog kapitala« su instrumenti kapitala ili podređeni krediti koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 63. Uredbe (EU) br. 575/2013

33) »instrumenti redovnog osnovnog kapitala« su instrumenti kapitala koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 28. stavcima 1. do 4., članku 29. stavcima 1. do 5. ili članku 31. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

34) »investicijsko društvo« je društvo:

a)  kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje podliježe zahtjevu za inicijalnim kapitalom od 730.000,00 eura, a u Republici Hrvatskoj to je investicijsko društvo na koje se odnosi obveza minimalnog inicijalnog kapitala u iznosu od 6.000.000,00 kuna kako je propisano propisom kojim se uređuje tržište kapitala

b) kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 22. Uredbe (EU) br. 2019/2033 koje podliježe zahtjevu za inicijalnim kapitalom od 750.000,00 eura, a u Republici Hrvatskoj to je investicijsko društvo na koje se odnosi obveza minimalnog inicijalnog kapitala u iznosu od 6.000.000,00 kuna kako je propisano propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

35) »izvanredna javna financijska potpora« je državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU) ili bilo koja druga javna financijska potpora na nadnacionalnoj razini koja bi, da se dodjeljuje na nacionalnoj razini činila državnu potporu, a koja se dodjeljuje s ciljem očuvanja ili obnavljanja održivosti, likvidnosti ili solventnosti institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona  ili grupe u čijem su sastavu takva institucija ili subjekt

36) »izvedenica« kako je uređeno člankom 2. točkom 5. Uredbe (EU) br. 648/2012

37) »jamstvo unutar grupe« je ugovor prema kojem jedna članica grupe jamči trećoj strani za obveze druge članice grupe

38) »Jedinstveni sanacijski fond« je fond uspostavljen u skladu s člankom 67. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 806/2014

39) »Jedinstveni sanacijski mehanizam« je mehanizam uspostavljen Uredbom (EU) br. 806/2014 s utvrđenim jedinstvenim pravilima i jedinstvenim postupkom za sanaciju subjekata iz članka 2. Uredbe (EU) 806/2014 i koji se podupire jedinstvenim sanacijskim fondom

40) »Jedinstveni sanacijski odbor« je odbor osnovan u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014

41) »kapitalni zahtjevi« kako je uređeno člancima 92. do 98. Uredbe (EU) br. 575/2013

42) »ključne funkcije« jesu aktivnosti, usluge ili djelatnosti čiji bi prestanak pružanja u jednoj ili više država članica vjerojatno doveo do prekida usluga bitnih za realno gospodarstvo ili do poremećaja financijske stabilnosti zbog veličine, tržišnog udjela, vanjske i unutarnje međusobne povezanosti, složenosti ili prekograničnih aktivnosti institucije ili grupe, a osobito s obzirom na zamjenjivost tih aktivnosti, usluga ili djelatnosti

43) »kolegij nadzornih tijela« je kolegij nadzornih tijela koji je osnovalo konsolidirajuće nadzorno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to kolegij supervizora kako je uređeno propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija te kolegij nadzornih tijela kako je uređeno propisom kojim se uređuje tržište kapitala

44) »konsolidirajuće nadzorno tijelo« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 41. Uredbe (EU) br. 575/2013

45) »konsolidirana osnova« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 47. Uredbe (EU) br. 575/2013

46) »kreditna institucija « kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, ne uključujući u Republici Hrvatskoj kreditne unije i Hrvatsku banku za obnovu i razvitak

47) »mali ulagatelj« je klijent investicijskog društva ili kreditne institucije koja obavlja investicijske usluge i aktivnosti i koji ne ispunjava kriterije za profesionalnog ulagatelja, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje tržište kapitala

48) »matična institucija u Europskoj uniji « kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013

49) »matična institucija u Republici Hrvatskoj« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 28. Uredbe (EU) br. 575/2013

50) »matični financijski holding u Europskoj uniji« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 31. Uredbe (EU) br. 575/2013

51) »matični financijski holding u Republici Hrvatskoj« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 30. Uredbe (EU) br. 575/2013

52) »matični mješoviti financijski holding u Europskoj uniji« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 33. Uredbe (EU) br. 575/2013

53) »matični mješoviti financijski holding u Republici Hrvatskoj« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 32. Uredbe (EU) br. 575/2013

54) »matično društvo« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 15. podtočkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

55) »matično društvo treće zemlje« je matično društvo, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding, koji ima sjedište u trećoj zemlji

56) »matično društvo u Europskoj uniji « je matična institucija u Europskoj uniji, matični financijski holding u Europskoj uniji ili matični mješoviti financijski holding u Europskoj uniji

57) »mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća« kako je uređeno s obzirom na kriterij godišnjeg prihoda iz članka 2. stavka 1. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ

58) »mjera za sprječavanje krize« je izvršenje ovlasti za izravno uklanjanje nedostataka ili prepreka oporavku kako je uređeno propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava, izvršenje ovlasti za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 22. ovoga Zakona, primjenu supervizorskih mjera u fazi rane intervencije u skladu s propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava ili izvršenje ovlasti smanjenja vrijednosti i pretvaranja u skladu s glavom VII. ovoga Zakona

59) »mjera za upravljanje krizom« je sanacijska mjera ili imenovanje sanacijske uprave u skladu s člancima 59. i 60. ovoga Zakona ili osoba zaduženih za izradu reorganizacijskog plana u skladu s člankom 87. ovoga Zakona ili člankom 110. ovoga Zakona

60) »mjerodavno tijelo« je tijelo države članice koje je prema nacionalnom pravu te države odgovorno za utvrđivanje uvjeta za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala, a u Republici Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

61) »mješoviti financijski holding« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Uredbe (EU) br. 575/2013

62) »mješoviti holding« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 22. Uredbe (EU) br. 575/2013

63) »mogućnost oporavka« je mogućnost institucije da obnovi svoj financijski položaj nakon njegovog znatnog pogoršanja

64) »nadležno ministarstvo« je ministarstvo financija ili drugo ministarstvo države članice koje je odgovorno za ekonomske, financijske i proračunske odluke na nacionalnoj razini u skladu s nacionalnim nadležnostima i koje je država članica imenovala za izvršavanje funkcije nadležnog ministarstva, a u Republici Hrvatskoj je to Ministarstvo financija

65) »nadležno tijelo « je nadležno tijelo države članice kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 40. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući Europsku središnju banku u vezi s posebnim zadaćama koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013, a u Republici Hrvatskoj nadležno tijelo za kreditnu instituciju je Hrvatska narodna banka u skladu s odredbama propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, za investicijsko društvo Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u skladu s odredbama propisa kojim se uređuje tržište kapitala te Hrvatska narodna banka ili Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga za financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge te matične financijske holdinge i matične mješovite financijske holdinge za koje su nadležni prema propisima koji uređuju njihovo poslovanje

66) »naizmjenična transakcija« ( engl. back-to-back ) je transakcija izvršena između dvije članice grupe za potrebe potpunog ili djelomičnog prijenosa rizika proizašlog iz druge transakcije između jedne od tih članica grupe i treće strane

67) »neovisni procjenitelj « je fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost ili pravna osoba, koju je angažiralo sanacijsko tijelo radi izrade neovisne procjene vrijednosti imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona te koja je u skladu s odredbama Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/1075 neovisna i bez sukoba interesa u odnosu na naručitelja, druga sanacijska tijela, Ministarstvo financija i instituciju u sanaciji

68) »nepovlašteni neosigurani dužnički instrumenti « su obveznice i ostali oblici prenosivog duga te instrumenti koji stvaraju ili priznaju dug, koji dužnički instrumenti ispunjavaju uvjete iz članka 32. stavka 2. ovoga Zakona

69) »nositelj upravljanja imovinom« je pravna osoba koja ispunjava zahtjeve iz članka 78. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona

70) »obveze podložne za unutarnju sanaciju« su obveze i instrumenti kapitala institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona koji nisu instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala te koje obveze i instrumenti nisu isključeni iz područja primjene instrumenta unutarnje sanacije u skladu s člankom 80. stavkom 2. ovoga Zakona

71) »operater sustava « jest subjekt odgovoran za rad sustava koji može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija, a na način kako je uređeno zakonom koji uređuje konačnost namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata

72) »osigurana obveza« je obveza kod koje je pravo vjerovnika na naplatu ili drugi oblik ispunjenja osigurano teretom, zalogom, založnim pravom ili ugovorom o financijskom osiguranju uključujući prava koja proizlaze iz repo transakcija i drugih ugovora o kolateralu s pravom prijenosa vlasništva

73) »osigurani depoziti« je dio podložnog depozita koji ne prelazi razinu pokrića, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje osiguranje depozita

74) »ovlast za sanaciju« kako je uređeno glavom X. ovoga Zakona

75) »ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje« kako je uređeno glavom VII. ovoga Zakona i člankom 97. stavkom 1. točkama 5. do 9. ovoga Zakona

76) »ovlasti za prijenos« su ovlasti definirane člankom 97. stavkom 1. točkama 3. ili 4. ovoga Zakona za prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza ili bilo koje kombinacije ovih stavki s institucije u sanaciji na primatelja

77) »podložne obveze « su obveze podložne za unutarnju sanaciju koje ispunjavaju, ovisno o tome što je primjenjivo, uvjete iz članka 30. ili članka 31. stavka 2. ovoga Zakona te instrumenti dopunskog kapitala koji ispunjavaju uvjete iz članka 72.a stavka 1. točke b) Uredbe (EU) br. 575/2013

78) »podložni depoziti« su depoziti koji podliježu osiguranju, odnosno koji nisu isključeni od bilo kakve isplate od strane sustava osiguranja depozita, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje osiguranje depozita

79) »podređeni podložni instrumenti « su instrumenti koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, osim članka 72.b stavaka 3. do 5. Uredbe (EU) br. 575/2013

80) »podružnica« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 17. Uredbe (EU) br. 575/2013

81) »pogođeni imatelj« je imatelj dionica ili drugog vlasničkog instrumenta čiji se vlasnički instrument povlači u skladu s ovlasti iz članka 97. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona

82) »pogođeni vjerovnik« je vjerovnik čija je tražbina povezana s obvezom koja je smanjena ili pretvorena u dionicu ili drugi vlasnički instrument provedbom ovlasti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje primjenom instrumenta unutarnje sanacije

83) »pokrivene obveznice« su obveznice koje zadovoljavaju propisane uvjete za pokrivene obveznice, a koje izdaje kreditna institucija koja ima registrirano sjedište u državi članici i koja je, prema zakonu, predmet posebnog javnog nadzora kojemu je svrha zaštita imatelja obveznica. U Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje izdavanje i nadzor pokrivenih obveznica.

84) »potkonsolidirana osnova« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 49. Uredbe (EU) br. 575/2013

85) »pravni akti Jedinstvenog sanacijskog odbora « su odluke, upute, smjernice, preporuke i upozorenja koje Jedinstveni sanacijski odbor donosi temeljem ovlasti iz Uredbe (EU) br. 806/2014

86) »pravni okvir Unije za državne potpore« kako je uređeno člancima 107., 108. i 109. UFEU-a te uredbama i svim aktima Europske unije uključujući komunikacije i obavijesti sastavljene ili donesene u skladu s člankom 108. stavkom 4. ili člankom 109. UFEU-a

87) »pravo otkaza« je pravo na otkaz ugovora, pravo na prijevremeno ispunjenje, otkaz ili prijeboj obveze ili bilo koja slična odredba kojom se suspendira, mijenja ili gasi neka obveza ugovorne strane ili odredba kojom se sprječava nastanak neke obveze iz ugovora koja bi inače nastala

88) »prekogranična grupa« je grupa koja ima članice grupe s poslovnim nastanom u više od jedne države članice

89) »prestanak poslovanja « je unovčenje i podjela imovine institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona

90) »prijelazna institucija« je pravna osoba koja ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 73. ovoga Zakona

91) »primatelj« je subjekt na kojeg se prenosi dionica ili drugi vlasnički instrument, dužnički instrument, imovina, prava, obveze ili bilo koja kombinacija tih stavki s institucije u sanaciji

92) »radni dan« je bilo koji dan osim subote, nedjelje ili državnog praznika u Republici Hrvatskoj

93) »redovni osnovni kapital « kako je uređeno člankom 50. Uredbe (EU) br. 575/2013

94) »redovni postupak zbog insolventnosti« je postupak zbog insolventnosti koji dovodi do djelomične ili potpune prodaje imovine dužnika i imenovanja likvidatora ili stečajnog upravitelja, koji se uobičajeno primjenjuje na institucije prema nacionalnom pravu te se ili zasebno primjenjuju na te institucije ili se općenito primjenjuje za svaku fizičku ili pravnu osobu, a u Republici Hrvatskoj je to stečajni postupak odnosno prisilna likvidacija (u daljnjem tekstu: stečajni postupak)

95) »regulatorni kapital« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 118. Uredbe (EU) br. 575/ 2013

96) »relevantna matična institucija« je matična institucija u Republici Hrvatskoj, matična institucija u Europskoj uniji, financijski holding, mješoviti financijski holding, mješoviti holding, matični financijski holding u Republici Hrvatskoj, matični financijski holding u Europskoj uniji, mješoviti matični holding u Republici Hrvatskoj ili mješoviti matični holding u Europskoj uniji, u vezi s kojima se primjenjuje instrument unutarnje sanacije

97) »relevantni instrumenti kapitala« za potrebe glave IX.5 ovoga Zakona su instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i instrumenti dopunskog kapitala

98) »relevantno tijelo treće zemlje« je tijelo treće zemlje odgovorno za provođenje ovlasti usporedivih s ovlastima sanacijskih ili nadležnih tijela u skladu s ovim Zakonom te s ovlastima nadležnih tijela u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala u dijelu izdavanja odobrenja za sklapanje sporazuma o financijskoj potpori grupe i davanje financijske potpore te mjera za sprječavanje krize

99) »sanacija « je primjena instrumenta sanacije kako bi se postigao barem jedan od ciljeva sanacije iz članka 6. ovoga Zakona

100) »sanacija grupe« je:

a) poduzimanje sanacijskih mjera na razini matičnog društva ili institucije koja podliježe superviziji odnosno nadzoru na konsolidiranoj osnovi ili

b) koordinacija primjene sanacijskih instrumenata i provedba sanacijskih ovlasti sanacijskih tijela u odnosu na članice grupe koji ispunjavaju uvjete za sanaciju

101) »sanacijska grupa « je grupa koju čine sanacijski subjekt i njegova društva kćeri koja nisu:

a) sama po sebi sanacijski subjekti

b) društva kćeri drugih sanacijskih subjekata ili

c) subjekti koji imaju sjedište u trećoj zemlji te nisu uključeni u sanacijsku grupu u skladu sa sanacijskim planom i njihova društva kćeri

102) »sanacijska mjera« je odluka o otvaranju postupka sanacije institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona u skladu s glavom V. ovoga Zakona, primjena sanacijskih instrumenata u skladu s glavom IX. ovoga Zakona ili izvršavanje jedne ili više sanacijskih ovlasti iz glave X. ovoga Zakona

103) »sanacijski fond « je fond uspostavljen Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 19/15, 16/19 i 47/20)

104) »sanacijski instrument « kako je uređeno člankom 71. stavkom 1. ovoga Zakona

105) »sanacijski kolegij« je kolegij uspostavljen u skladu s glavom XI. ovoga Zakona, a za izvršavanje zadataka iz članka 112. stavka 3. ovoga Zakona

106) »sanacijski postupak u trećoj zemlji« je postupanje u skladu s pravom treće zemlje radi rješavanja propasti institucije treće zemlje ili matičnog društva treće zemlje koja je, u smislu ciljeva i predviđenih rezultata, usporediva sa sanacijskim mjerama u okviru ovoga Zakona

107) »sanacijski program za grupu« je plan koji je sastavljen u svrhu sanacije grupe u skladu s člankom 47. ovoga Zakona

108) »sanacijski subjekt« je:

a) pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji za koju grupni sanacijski plan iz članka 18. ovoga Zakona predviđa sanacijsku mjeru ili

b) institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja nije dio grupe za koju individualni sanacijski plan iz članka 17. ovoga Zakona predviđa sanacijsku mjeru.

109) »sanacijsko tijelo« je tijelo koje je u državi članici ovlašteno primjenjivati instrumente sanacije i izvršavati sanacijske ovlasti, a u Republici Hrvatskoj kako je definirano člankom 8. ovoga Zakona

110) »sistemska kriza« je poremećaj u financijskom sustavu koji potencijalno može imati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo, a sve vrste financijskih posrednika, tržišta i infrastrukture mogu potencijalno biti sistemski važni do određene mjere

111) »sporazum o netiranju« je sporazum u okviru kojeg se niz tražbina ili obveza može preoblikovati u jedan neto zahtjev, uključujući sporazume o netiranju putem zatvaranja transakcije prema kojima se prilikom nastanka događaja izvršenja (bez obzira kako i kojim propisom je taj događaj definiran) obveze stranaka ubrzavaju tako da odmah postaju dospjele ili prestaju te su u svakom slučaju pretvorene u jedan neto zahtjev ili su njime zamijenjene, uključujući:

a) »odredbe o konačnom netiranju« koje predstavljaju odredbe ugovora o financijskom kolateralu ili ugovora koji uključuje financijski kolateral, ili, u nedostatku takve odredbe, svaka zakonska odredba kojom se, u slučaju nekog događaja izvršenja, izazvanog operacijom netiranja, usklađivanja ili na neki drugi način:

• obveze stranaka ubrzavaju kako bi odmah dospjele i kako bi se izrazile kao obveza plaćanja iznosa koji predstavlja njihovu procijenjenu trenutnu vrijednost, ili se ukidaju i zamjenjuju obvezom plaćanja tog iznosa ili
• obavlja obračun dospjelih iznosa jedne stranke prema drugoj u smislu ovih obveza te je stranka koja drugoj stranci duguje veći iznos dužna platiti neto iznos koji odgovara saldu tog računa i

b) »netiranje« koje predstavlja pretvaranje u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu potraživanja i dugovanja koja proizlaze iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici izdaju na ili primaju od jednog ili više drugih sudionika što dovodi do toga da se može imati samo neto potraživanje ili imati samo neto dugovanje, a u Republici Hrvatskoj uključujući »obračunavanje (netiranje)« kako je uređeno propisom kojim se uređuje financijsko osiguranje i »obračunavanje« kako je uređeno propisom kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenat

112) »sporazum o prijeboju « je sporazum prema kojem se za dvije tražbine ili više njih ili dvije obveze ili više njih koje međusobno duguju institucija u sanaciji i druga ugovorna strana  može međusobno izvršiti prijeboj

113) »Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u Jedinstveni sanacijski fond « kako je uređeno člankom 3. stavkom 1. točkom 36. Uredbe (EU) br. 806/2014

114) »središnja druga ugovorna strana« kako je uređeno člankom 2. točkom 1. Uredbe (EU) br. 648/2012

115) »sredstva i imovina klijenta« su sredstva i imovina klijenta koje institucija drži, administrira ili kojima upravlja u ime i za račun klijenta

116) »stopa pretvaranja« znači stopu po kojoj se jedan instrument određene kategorije ili određena jedinica obveze pretvara u određenu nominalnu vrijednost dionica ili drugih vlasničkih instrumenata

117) »subjekt na koji se primjenjuje Uredba (EU) br. 806/2014 « je subjekt iz članka 3. ovoga Zakona na koji se primjenjuje Uredba (EU) br. 806/2014 u skladu s člankom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014

118) »subjekt za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor « je subjekt iz članka 3. ovoga Zakona za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 te, kada su ispunjeni uvjeti za njihovu primjenu, člankom 7. stavkom 4. točkom b) i stavkom 5. Uredbe (EU) br. 806/2014

119) »sustav osiguranja depozita« je sustav osiguranja depozita kojeg na svom državnom području primjenjuje i priznaje država članica, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje osiguranje depozita

120) »temeljne poslovne linije« jesu poslovne linije i pripadajuće usluge koje čine bitne izvore prihoda, dobiti ili vrijednost franšize za instituciju ili grupu kojoj institucija pripada

121) »ugovor o financijskom kolateralu s pravom prijenosa vlasništva« je ugovor, uključujući i ugovor o povratnoj kupnji, sukladno kojem davatelj kolaterala prenosi puno pravo vlasništva nad financijskim kolateralom primatelju kolaterala u svrhu osiguranja ili nekog drugog načina namirivanja relevantnih financijskih obveza, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje financijsko osiguranje

122) »ukupni iznos « znači ukupni iznos obveza podložnih za unutarnju sanaciju u skladu s procjenom sanacijskog tijela iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona

123) »ukupni prihod « je ukupni godišnji neto prihod društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013, a iznimno, za društvo koje je društvo kći matičnog društva, relevantni neto prihod po kamatama i naknadama utvrđuje se iz godišnjeg konsolidiranog financijskog izvještaja krajnjeg matičnog društva

124) »ulagatelj« je svaka osoba koja je povjerila novac ili instrumente investicijskom društvu u vezi s investicijskim poslom, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje tržište kapitala

125) »upravljački informacijski sustav« je sveobuhvatnost tehnološke infrastrukture, organizacije, ljudi i postupaka za prikupljanje, obradu, generiranje, pohranu, prijenos, prikaz te distribuciju informacija kao i raspolaganje njima; informacijski sustav moguće je definirati i kao međudjelovanje informacijske tehnologije, podataka i postupaka za procesiranje podataka te ljudi koji prikupljaju navedene podatke i njima se koriste

126) »upravljačko tijelo« je tijelo odnosno tijela institucije, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje je ovlašteno odrediti strategiju, ciljeve i opće usmjerenje institucije, a koje nadzire i prati odlučivanje u vezi s upravljanjem te uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije, a u Republici Hrvatskoj uključuje upravu, nadzorni odbor ili upravni odbor institucije

127) »uređeno tržište « je uređeno tržište kako je definirano propisom kojim se uređuje tržište kapitala

128) »uvjeti za sanaciju« kako je uređeno člankom 43. stavkom 4. ovoga Zakona

129) »više rukovodstvo« su fizičke osobe koje obavljaju izvršne funkcije unutar institucije, a koje su odgovorne i odgovaraju upravljačkom tijelu za svakodnevno upravljanje institucijom, a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala

130) »vlasnički instrument« je dionica, drugi instrument koji daje pravo na vlasništvo, instrument koji se može pretvoriti u dionicu ili koji daje pravo stjecanja dionice ili drugog vlasničkog instrumenta, te instrument koji predstavlja vlasništvo dionice ili drugog vlasničkog instrumenta

131) »zahtjev za kombinirani zaštitni sloj« je redovni osnovni kapital koji je potreban za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj za očuvanje kapitala, uvećan za sljedeće zaštitne slojeve, ovisno o tome što je primjenjivo:

a) protuciklički zaštitni sloj kapitala

b) zaštitni sloj za GSV instituciju

c) zaštitni sloj za OSV instituciju

d) zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik,

a u Republici Hrvatskoj kako je uređeno propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala i

132) »značajna podružnica « je podružnica koja je posebnim postupkom utvrđena kao značajna, a u Republici Hrvatskoj podružnica utvrđena postupkom uređenim propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala

133) «značajni nadzirani subjekt« kako je uređeno člankom 2. točkom 16. Uredbe (EU) br. 468/2014 i

134) »značajno društvo kći« kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 135. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Opće načelo za primjenu ovoga Zakona

Članak 5.

(1) Sanacijska i nadležna tijela pri utvrđivanju i primjeni ovlasti propisanih ovim Zakonom i pri upotrebi različitih instrumenata kojima raspolažu u odnosu na subjekte iz članka 3. ovoga Zakona, u skladu s posebnim odredbama, uzimaju u obzir vrstu, opseg i složenost poslova koje subjekt obavlja, njegovu dioničarsku strukturu, pravni oblik, profil rizičnosti, veličinu i pravni status, povezanost s drugim institucijama i financijskim sustavom u cjelini, te podatak o tome obavlja li subjekt investicijske usluge ili aktivnosti kako je uređeno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(2) Na kreditne institucije nad kojima Hrvatska narodna banka izvršava sanacijske ovlasti primjenjuju se propisi kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(3) Na investicijska društva nad kojima Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izvršava sanacijske ovlasti primjenjuju se propisi kojima se uređuje tržište kapitala, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(4) Na institucije nad kojima Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izvršava sanacijske ovlasti primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje osnivanje i ustroj trgovačkih društava , osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(5) Na subjekte na koje se primjenjuje Uredba (EU) br. 806/2014 odredbe ovoga Zakona primjenjuju se u mjeri u kojoj pojedina pitanja nisu uređena Uredbom (EU) br. 806/2014 te u mjeri potrebnoj za provedbu odredbi Uredbe (EU) br. 806/2014.

II. CILJEVI I NAČELA SANACIJE I SANACIJSKA TIJELA

Ciljevi sanacije

Članak 6.

(1) Pri primjeni sanacijskih instrumenata ili izvršavanja ovlasti za sanaciju, sanacijsko tijelo uzima u obzir ciljeve sanacije te odabire instrumente i ovlasti kojima se najbolje ostvaruju ciljevi koji su relevantni u okolnostima pojedinog slučaja.

(2) Ciljevi sanacije iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1) osiguravanje kontinuiteta ključnih funkcija

2) izbjegavanje većeg štetnog učinka na financijsku stabilnost, posebno sprječavanjem širenja štetnih učinaka na financijski sustav, uključujući i njihovo širenje na tržišnu infrastrukturu, te održavanje tržišne discipline

3) zaštita javnih sredstava tako da se na najmanju moguću mjeru svede oslanjanje na izvanrednu javnu financijsku potporu

4) zaštita deponenata koji imaju osigurane depozite i ulagatelja zaštićenih sustavom zaštite ulagatelja i

5) zaštita sredstava i imovine klijenata.

(3) Sanacijsko tijelo pri postizanju ciljeva sanacije iz stavka 2. ovoga članka vodi računa o smanjenju troška sanacije na najmanju moguću mjeru i izbjegavanju smanjenja vrijednosti imovine institucije osim ako je to potrebno radi ostvarivanja ciljeva sanacije.

(4) Sanacijsko tijelo uzima u obzir sve ciljeve sanacije vodeći računa o naravi i okolnostima pojedinog slučaja, pri čemu su svi ciljevi sanacije jednako važni.

Opća načela sanacije

Članak 7.

(1) Sanacijsko tijelo pri primjeni sanacijskih instrumenata i izvršavanju ovlasti za sanaciju osigurava da se sanacija provodi u skladu sa sljedećim načelima:

1) dioničari institucije u sanaciji prvi snose gubitke

2) vjerovnici institucije u sanaciji snose gubitke nakon dioničara u skladu s redoslijedom namirenja u stečajnom postupku, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno

3) zamjenjuju se upravljačko tijelo i više rukovodstvo institucije u sanaciji, osim u slučajevima kada je potpuno ili djelomično zadržavanje upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva zbog pružanja sveobuhvatne potrebne pomoći nužno za postizanje ciljeva sanacije

4) upravljačko tijelo i više rukovodstvo institucije u sanaciji dužno je pružiti svu pomoć u cilju postizanja ciljeva sanacije

5) fizičke i pravne osobe koje su odgovorne za propast institucije snose odgovornost u skladu s odredbama važećih propisa iz područja građanskog ili kaznenog prava

6) prema vjerovnicima koji u slučaju otvaranja stečajnog postupka ulaze u isti isplatni red postupa se na jednak način osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

7) vjerovnici u skladu sa zaštitnim mjerama iz glave XII. ovoga Zakona ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli ako bi nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona bio otvoren stečajni postupak

8) osigurani depoziti su u potpunosti zaštićeni kao i tražbine zaštićene sustavom zaštite ulagatelja u skladu s propisom kojim se uređuje tržište kapitala i

9) sanacijske mjere poduzimaju se u skladu s odredbama o zaštitnim mjerama iz glave XII. ovoga Zakona.

(2) Ako je institucija članica grupe, sanacijsko tijelo , ne dovodeći u pitanje ostvarivanje ciljeva sanacije, primjenjuje sanacijske instrumente i izvršava ovlasti za sanaciju na način koji svodi na najmanju moguću mjeru učinak na ostale članice grupe i na grupu u cjelini i smanjuje negativni učinak na financijsku stabilnost u Europskoj uniji te njezinim državama članicama, posebice u državama u kojima grupa djeluje.

(3) Pri primjeni sanacijskih instrumenata i izvršavanju ovlasti za sanaciju, kad je to primjenjivo, postupa se u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore.

(4) Ako se instrument prodaje, instrument prijelazne institucije ili instrument odvajanja imovine primjenjuje na instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona prava radnika koja se prenose na novog poslodavca mogu se umanjiti.

(5) Kad primjenjuje sanacijske instrumente i izvršava ovlasti za sanaciju Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ako to ocijeni potrebnim ili Hrvatska narodna banka po uputi Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 15. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 o tome obavještava predstavnike radnika i savjetuje se s njima.

(6) Primjena sanacijskih instrumenata i izvršavanje ovlasti za sanaciju ne utječe na sudjelovanje predstavnika radnika u nadzornom odboru društva ako je to uređeno posebnim propisom.

Sanacijsko tijelo i nadležno ministarstvo

Članak 8.

(1) Sanacijsko tijelo, u smislu ovoga Zakona te članka 3. stavka 1. točaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 806/2014, ovlašteno za izvršavanje ovlasti za sanaciju i primjenu sanacijskih instrumenata u Republici Hrvatskoj nad subjektima iz članka 3. ovoga Zakona za koje nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor, u skladu s podjelom ovlasti kako je određeno ovim Zakonom, su:

1) Hrvatska narodna banka kao sanacijsko tijelo za kreditnu instituciju koja nije dio grupe i grupu u kojoj je barem jedna članica grupe kreditna institucija ili

2) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za investicijsko društvo koje nije dio grupe i grupu u kojoj je barem jedna članica grupe investicijsko društvo, a niti jedna članica grupe nije kreditna institucija.

(2) Tijela iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena su, u skladu s podjelom ovlasti i na način kako je određeno odredbama ovoga Zakona, za izvršavanje ovlasti za sanaciju i primjenu sanacijskih instrumenata u Republici Hrvatskoj nad subjektima za koje je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor kada postupaju u skladu s pravnim aktima Jedinstvenog sanacijskog odbora.

(3) Hrvatska narodna banka imenuje predstavnika u Jedinstvenom sanacijskom odboru koji ima pravo glasa na plenarnim i izvršnim sjednicama Jedinstvenog sanacijskog odbora.

(4) Tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su, svako u okviru svog djelokruga i nadležnosti utvrđenih ovim Zakonom, usko surađivati u pripremi, planiranju i primjeni odluka u skladu s ovim Zakonom.

(5) Tijela iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju operativnu i funkcionalnu neovisnost kako bi se izbjegao sukob interesa između sanacijskih ovlasti koje ta tijela obavljaju u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 806/2014 i ovoga Zakona i supervizorskih odnosno nadzornih funkcija koje obavljaju u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i propisa koji uređuju poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava te ostalih funkcija koje obavljaju u skladu odredbama drugih propisa.

(6) Tijela iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju da su radnici koji obavljaju sanacijske poslove u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 806/2014 i ovoga Zakona strukturno i funkcionalno odvojeni od radnika koji obavljaju poslove u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i propisa koji uređuju poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava ili s obzirom na ostale funkcije koje ta tijela obavljaju u skladu s odredbama drugih propisa te podliježu odvojenim linijama izvještavanja.

(7) Radnici tijela iz stavka 1. ovoga članka koji obavljaju sanacijske poslove u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 806/2014 i ovoga Zakona i radnici koji obavljaju superviziju odnosno nadzor u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i propisa koji uređuju poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava, dužni su u pripremi, planiranju i primjeni odluka u skladu s ovim Zakonom međusobno usko surađivati.

(8) Ministarstvo financija nadležno je ministarstvo za izvršavanje poslova u okviru ovoga Zakona.

(9) Tijela iz stavka 1. ovoga članka javno objavljuju sažetak relevantnih internih postupaka koje primjenjuju pri obavljanju poslova temeljem ovoga Zakona, a osobito o obvezi čuvanja povjerljivih informacija i razmjeni takvih informacija između pojedinih organizacijskih cjelina.

(10) Sažetak relevantnih internih postupaka iz stavka 9. ovoga članka redovito se ažurira i objavljuje na mrežnim stranicama tijela iz stavka 1. ovoga članka.

(11) Za potrebe ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka je tijelo koje izravno surađuje i koordinira rad sanacijskih tijela iz stavka 1. ovoga članka s relevantnim tijelima drugih država članica.

(12) Ministarstvo financija obavještava Europsku komisiju o sanacijskim tijelima u Republici Hrvatskoj, uključujući detaljno obrazloženje odabira više sanacijskih tijela te opis njihovih ovlasti, kao i o nadležnosti Hrvatske narodne banke iz stavka 11. ovoga članka, a Hrvatska narodna banka te informacije dostavlja Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo.

(13) Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i Ministarstvo financija mogu radi omogućavanja i provedbe Uredbe (EU) br. 806/2014 i ovoga Zakona sklopiti pisani sporazum kojim će detaljnije urediti međusobnu suradnju i razmjenu informacija.

(14) Tijela iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena su zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ili zatražiti pomoć u postizanju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. točkom c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(15) Tijela iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena su u svrhu provedbe ovlasti iz glave III., glave IV. i glave VI. ovoga Zakona, a Hrvatska narodna banka i pri suradnji s Jedinstvenim sanacijskim odborom u skladu s člancima 35. i 36. Uredbe (EU) br. 806/2014:

1) provoditi sanacijski nadzor prikupljanjem i provjerom potrebnih informacija u prostorijama subjekta iz članka 3. ovoga Zakona odnosno na temelju izvješća koje je subjekt iz članka 3. ovoga Zakona dostavio

2) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona nalagati mjere u cilju provedbe ovoga Zakona.

(16) Sanacijski nadzor iz stavka 15. točke 1. ovoga članka obavljaju radnici tijela iz stavka 1. ovoga članka.

(17) Iznimno od stavka 16. ovoga članka, tijela iz stavka 1. ovoga članka mogu za obavljanje sanacijskog nadzora ovlastiti i druge osobe koje raspolažu sa stručnim znanjima.

(18) Subjekt iz članka 3. ovoga Zakona je dužan na zahtjev Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga dostaviti izvješća i informacije o svim pitanjima važnim za provođenje ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 806/2014 te omogućiti prikupljanje i provjeru informacija u prostorijama subjekta na način iz stavka 15. točke 1. ovoga članka.

(19) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis kojim pobliže uređuje uvjete i način provedbe aktivnosti i način nalaganja mjera iz stavka 15. ovoga članka te obveze subjekta iz članka 3. ovoga Zakona tijekom i nakon provedbe aktivnosti koje obavlja Hrvatska narodna banka.

(20) Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donijet će pravilnik kojim pobliže uređuje uvjete i način provedbe aktivnosti i način nalaganja mjera iz stavka 15. ovoga članka te obveze subjekta iz članka 3. ovoga Zakona tijekom i nakon provedbe aktivnosti koje obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

(21) Tijela iz stavka 1. ovoga članka ovlaštena su u okviru ovlasti u skladu s ovim Zakonom donijeti podzakonski odnosno provedbeni propis radi omogućavanja primjene delegiranih i provedbenih uredbi EU ako je potrebno te usklađivanja sa smjernicama i preporukama koje je izdalo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Razmjena informacija

Članak 9.

(1) Sanacijska tijela i nadležna tijela jedna drugima na zahtjev pružaju sve informacije relevantne za izvršavanje zadaća drugog tijela u skladu s ovim Zakonom pridržavajući se odredbi o čuvanju povjerljivih informacija iz članka 115. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga s Ministarstvom financija međusobno razmjenjuje najmanje informacije o odlukama i radnjama koje mogu imati utjecaj na javna sredstva ili sistemske implikacije i s njime se savjetuje te ishodi  odobrenje prije provedbe takve odluke ili radnje.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavještava Ministarstvo financija i Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka o svojim odlukama donesenim u skladu s ovim Zakonom.

(4) Hrvatska narodna banka obavještava Ministarstvo financija i Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka o odlukama Jedinstvenog sanacijskog odbora u odnosu na subjekte za koje je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor te o načinu primjene članka 25. ovoga Zakona.

(5) Vezano uz zahtjev za pružanje informacija koje je primilo od sanacijskog tijela iz treće zemlje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dužna je zatražiti pristanak tog tijela prije prosljeđivanja tih informacija, osim ako je sanacijsko tijelo iz treće zemlje već pristalo na prosljeđivanje takvih informacija.

(6) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nije dužna proslijediti informacije koje je primilo od sanacijskog tijela iz treće zemlje ako predmetno tijelo nije dalo pristanak na prosljeđivanje tih informacija.

(7) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može radi omogućavanja provedbe ovoga Zakona sklopiti pisane sporazume s Jedinstvenim sanacijskim odborom te relevantnim tijelima drugih država članica i trećih zemalja kojima će detaljnije urediti međusobnu suradnju i razmjenu informacija.

Suradnja sanacijskog i nadležnog tijela

Članak 10.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga savjetuje se s nadležnim tijelom odnosno konsolidirajućim nadzornim tijelom:

1) pri procjeni mogućnosti sanacije u skladu s člankom 15. te, kada je grupno sanacijsko tijelo, člankom 16. ovoga Zakona

2) pri izradi sanacijskog plana iz članka 17. te, kada je grupno sanacijsko tijelo, iz članka 18. ovoga Zakona

3) pri utvrđivanju postojanja značajnih prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije, procjeni predloženih mjera za njihovo rješavanje ili uklanjanje i nalaganju mjera za njihovo rješavanje ili uklanjanje u skladu s člankom 22. te, kada je grupno sanacijsko tijelo, člankom 23. ovoga Zakona

4) pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju u skladu s člankom 27. stavkom 6. ovoga Zakona, o povećanju ili smanjenju iznosa postojećeg zahtjeva za dodatni regulatorni kapital određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala s ciljem usklađivanja tog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt sa stanjem nakon provedbe preferirane sanacijske strategije

5) pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju u skladu s člankom 27. stavcima 8. i 9. ovoga Zakona, o smanjivanju ili povećanju iznosa za održavanje povjerenja tržišta za sanacijski subjekt

6) pri utvrđivanju u skladu s člankom 27. stavkom 12. ovoga Zakona iznosa minimalnog zahtjeva iz članka 27. stavka 10. ovoga Zakona i za instituciju koja je sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja je dio sanacijske grupe čija je ukupna imovina manja od iznosa u protuvrijednosti 100 milijardi eura ako procijeni da je vjerojatno da bi njezina propast predstavljala sistemski rizik

7) pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju u skladu s člankom 28. stavkom 6. ovoga Zakona, o povećanju ili smanjenju iznosa postojećeg zahtjeva za dodatni regulatorni kapital određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala s ciljem usklađivanja tog zahtjeva institucije koja nije sanacijski subjekt sa stanjem nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona ili nakon sanacije sanacijske grupe

8) pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju u skladu s člankom 28. stavcima 8. i 9. ovoga Zakona, o smanjivanju ili povećanju iznosa za održavanje povjerenja tržišta za instituciju koja nije sanacijski subjekt

9) pri odlučivanju u skladu s člankom 30. stavcima 12. ili 16. ovoga Zakona o iznosu minimalnog zahtjeva koji je potrebno ispuniti instrumentima regulatornog kapitala, podređenim podložnim instrumentima ili obvezama koje izdaje društvo kći u skladu s člankom 30. stavkom 6. ovoga Zakona

10) pri odlučivanju o minimalnom zahtjevu u skladu s člancima 34., 35. i 37. te, kada je grupno sanacijsko tijelo, člankom 36. ovoga Zakona

11) pri primjeni ovlasti u slučaju neispunjavanja minimalnog zahtjeva, u skladu s člankom 40. stavkom 1. ovoga Zakona

12) pri odlučivanju u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 5. ovoga Zakona o nalaganju zabrane raspodjele iznosa koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev i

13) pri odlučivanju u skladu s člankom 105. ovoga Zakona o odgodi obveze plaćanja ili ispunjenja obveza iz ugovora u kojemu je institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona jedna od ugovornih strana.

(2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dostavlja nadležnom tijelu sanacijski plan donesen u skladu s člankom 17. i, kada je grupno sanacijsko tijelo, člankom 18. ovoga Zakona te sve njegove izmjene.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavještava nadležno tijelo:

1) kada u skladu s člankom 22. stavkom 1. ovoga Zakona utvrdi postojanje značajnih prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije,

2) o svojoj procjeni da nije potrebno instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona naložiti zabranu raspodjele iznosa koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev zbog postojanja uvjeta iz članka 41. stavka 5. ovoga Zakona, zajedno s obrazloženjem navedene procjene i

3) o donošenju odluke o otvaranju postupka sanacije u skladu s člankom 46. stavkom 1. ovoga Zakona i svim naknadnim odlukama kojima se provodi odluka o otvaranju postupka sanacije , bez odgađanja.

(4) Nadležno tijelo savjetuje se s Hrvatskom narodnom bankom odnosno Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga pri utvrđivanju da institucija propada ili će vjerojatno propasti u skladu s člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona.

(5) Nadležno tijelo dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga:

1) informacije potrebne za izradu, izmjenu i provedbu sanacijskog plana kojima raspolaže i

2) izvješća zaprimljena u skladu s člankom 39. stavkom 1. ovoga Zakona.

(6) Nadležno tijelo obavještava Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga:

1) o svakoj promjeni pravne ili organizacijske strukture institucije, njezina poslovanja ili financijskog položaja koja bi mogla značajno utjecati na učinkovitost sanacijskog plana te time stvoriti potrebu za njegovu izmjenu u skladu s člankom 17. stavkom 5. ovoga Zakona

2) o obavijesti iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona odnosno kada utvrdi da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ispunjava uvjete iz članka 43. stavka 4. točki 1. i 2. ovoga Zakona, bez odgađanja

3) o svim obavijestima zaprimljenim u skladu s člankom 45. stavkom 1. ovoga Zakona da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona smatra da ispunjava neki od uvjeta iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona i

4) o svim naloženim mjerama za sprječavanje krize te supervizorskim odnosno nadzornim mjerama i mjerama u fazi rane intervencije naloženim instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(7) Nadležno tijelo i Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga surađuju pri:

1) nadzoru ispunjava li institucija minimalni zahtjev iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona

2) obavješćivanju Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o odlukama Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o minimalnom zahtjevu u skladu s člancima 34. do 37. ovoga Zakona i

3) pokretanju postupka izricanja sankcija u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala ili prekršajnog postupka u skladu s člancima 143. i 144. ovoga Zakona, s ciljem osiguranja željenih rezultata te usklađenog djelovanja u prekograničnim slučajevima.

Odgovornost za štetu

Članak 11.

Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i Ministarstvo financija, njihovi radnici ili bilo koja osoba koju oni ovlaste ne odgovaraju za štetu koja nastane tijekom obavljanja dužnosti u okviru ovoga Zakona i propisa donesenih u skladu s Direktivom 2014/59/EU te u okviru Uredbe (EU) br. 806/2014 i propisa donesenih u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014, osim ako se dokaže da su određenu radnju učinili ili propustili učiniti namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Pravni akti Jedinstvenog sanacijskog odbora

Članak 12.

(1) Odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014 obvezujuće su u cijelosti i primjenjuju se u Republici Hrvatskoj.

(2) Pri provedbi odluka i posebnih uputa Jedinstvenog sanacijskog odbora u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 806/2014 sanacijska tijela poduzimaju sve potrebne radnje svako u okviru svog djelokruga i nadležnosti utvrđenih ovim Zakonom.

(3) Pri provedbi smjernica, općih uputa i preporuka Jedinstvenog sanacijskog odbora donesenih u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014 sanacijska tijela svako u okviru svog djelokruga i nadležnosti utvrđenih ovim Zakonom izvršavaju ovlasti iz ovoga Zakona.

Suradnja u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu

Članak 13.

(1) Hrvatska narodna banka i nadležno tijelo surađuju s Jedinstvenim sanacijskim odborom, Vijećem Europske unije, Europskom komisijom i Europskom središnjom bankom u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014.

(2) Hrvatska narodna banka na zahtjev Jedinstvenog sanacijskog odbora surađuje na način uređen Uredbom (EU) br. 806/2014 između ostalog:

1) pravovremenim pružanjem točnih i potpunih informacija potrebnih za provođenje zadaća Jedinstvenog sanacijskog odbora

2) pružanjem pomoći pri provođenju općih istraga u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 806/2014 i neposrednih sanacijskih nadzora u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 806/2014

3) pripremom nacrta sanacijskog plana, uključujući pripremu nacrta odluke o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze, i nacrta odluke o sanaciji za subjekte za koje je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor

4) pružanjem informacija o obavljanju zadaća Hrvatske narodne banke nad subjektima za koje nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor

5) sudjelovanjem u internim sanacijskim timovima koje uspostavlja Jedinstveni sanacijski odbor

6) pružanjem pomoći pri praćenju provedbe smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala ili pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala izvršenih od strane Hrvatske narodne banke po uputi Jedinstvenog sanacijskog odbora

7) pružanjem pomoći pri praćenju provedbe odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora o sanaciji, uključujući primjenu sanacijskih instrumenata i sanacijskih ovlasti od strane Hrvatske narodne banke, uz podnošenje završnog izvješća o provedbi u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 i

8) razmjenom mišljenja u svrhu funkcioniranja sanacijskih kolegija koje uspostavlja Jedinstveni sanacijski odbor.

(3) S ciljem provedbe odluke Europske komisije o usklađenosti korištenja Jedinstvenog sanacijskog fonda s unutarnjim tržištem iz članka 19. stavka 5. Uredbe (EU) br. 806/2014, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka može od korisnika zahtijevati povrat nezakonito korištenog iznosa utvrđenog od strane Europske komisije, uključujući i kamate po odgovarajućoj stopi koju određuje Europska komisija, i prenijeti ga Jedinstvenom sanacijskom odboru.

III. PLANIRANJE SANACIJE

Informacije potrebne za izradu sanacijskih planova 

Članak 14.

(1) Institucija je dužna na zahtjev Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga:

1) dostaviti sve informacije potrebne za izradu, izmjenu i provedbu sanacijskog plana i

2) surađivati i, ako je to potrebno, pomoći pri izradi i izmjeni sanacijskog plana.

(2) Institucija je dužna obavijestiti Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga o svakoj promjeni pravne ili organizacijske strukture institucije, njezina poslovanja ili financijskog položaja te o svakoj drugoj promjeni koja bi mogla stvoriti potrebu za izmjenom sanacijskog plana, a osobito ako značajno utječe na učinkovitost tog plana.

(3) Institucija odnosno subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, za koju sanacijski plan predviđa primjenu sanacijske mjere u slučaju da su ispunjeni uvjeti za sanaciju što je navedeno u sažetku sanacijskog plana iz članka 19. stavka 3. odnosno članka 20. stavka 24. ovoga Zakona, dužna je uspostaviti i redovito ažurirati popis svih financijskih ugovora u kojima je ugovorna strana, u skladu s odredbama Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2016/1712 .

(4) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, matična institucija u Republici Hrvatskoj odnosno matična institucija u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužna je za sve članice svoje grupe izvršavati zahtjeve iz ovoga članka.

Procjena mogućnosti stečajnog postupka odnosno sanacije institucije

Članak 15.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga za potrebe izrade i ažuriranja individualnog sanacijskog plana iz članka 17. ovoga Zakona procjenjuje je li moguće nad institucijom koja nije dio grupe i za koju Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran provesti stečajni postupak odnosno sanaciju, a da se pri tom ne koristi:

1) izvanredna javna financijska potpora, osim sredstava sanacijskog fonda ili Jedinstvenog sanacijskog fonda

2) likvidnosna pomoć središnje banke u izvanrednim situacijama ili

3) likvidnosna pomoć središnje banke koja nije osigurana uobičajenim sredstvima osiguranja, nema uobičajeni rok dospijeća ili uobičajene kamatne uvjete.

(2) Smatra se da je sanacija odnosno stečajni postupak institucije koja nije dio grupe i za koju Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran moguć, ako je stečajni postupak provediv i opravdan odnosno ako je provediva i opravdana sanacija koju bi radi izbjegavanja štetnih posljedica na financijski sustav Republike Hrvatske, druge države članice ili Europske unije u cjelini i radi osiguranja kontinuiteta ključnih funkcija te institucije provela Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga primjenom nekog od sanacijskih instrumenata i ovlasti uređenih ovim Zakonom.

(3) Prije provođenja procjene iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga savjetovat će se sa sanacijskim tijelom druge države članice u kojoj institucija iz stavka 1. ovoga članka ima značajnu podružnicu, u mjeri u kojoj je to važno za tu podružnicu.

(4) Procjena iz stavka 1. ovoga članka mora obuhvatiti barem sljedeće:

1) u kojoj mjeri je moguće temeljne poslovne linije i ključne funkcije institucije rasporediti po pravnim osobama

2) u kojoj mjeri pravna i korporativna struktura prati temeljne poslovne linije i ključne funkcije

3) u kojoj mjeri je osiguran nužan broj radnika, infrastruktura, financiranje, likvidnost i kapital za potporu temeljnih poslovnih linija i ključnih funkcija te njihovo održavanje

4) ima li institucija sklopljene ugovore o pružanju usluga, jesu li održivi te u kojoj mjeri su isti provedivi u slučaju sanacije te institucije

5) u kojoj je mjeri upravljačka struktura institucije prikladna za upravljanje i osiguravanje usklađenosti ugovora o pružanju usluga s politikama institucije

6) u kojoj mjeri institucija u slučaju odvajanja ključnih funkcija ili temeljnih poslovnih linija ima utvrđen postupak prijenosa usluga koje su predmet ugovora o pružanju usluga trećim stranama

7) u kojoj mjeri postoje planovi kontinuiteta poslovanja i mjere za postupanje u kriznim situacijama, a kojima se osigurava kontinuitet pristupa platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata

8) omogućava li upravljački informacijski sustav institucije pristup točnim i potpunim informacijama u vezi s temeljnim poslovnim linijama i ključnim funkcijama, a radi olakšavanja brzog donošenja odluka u vezi sanacije

9) omogućava li upravljački informacijski sustav institucije pružanje informacija nužnih za djelotvornu sanaciju te institucije u svakom trenutku, uključujući i slučajeve kada se okolnosti brzo mijenjaju

10) je li institucija testirala svoje upravljačke informacijske sustave u stresnim scenarijima koje je definirala Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, i koji su rezultati tih testiranja

11) u kojoj mjeri institucija može osigurati kontinuitet svojih upravljačkih informacijskih sustava u njoj samoj ili u novoj pravnoj osobi u slučaju da se ključne funkcije i temeljne poslovne linije odvoje od ostalih funkcija i linija poslovanja

12) je li institucija uspostavila odgovarajući postupak kako bi osigurala pružanje ažurne i potpune informacije potrebne za utvrđivanje vjerovnika uključujući i informacije za utvrđivanje osiguranih deponenata i iznosa osiguranih depozita kao i informacije o tražbinama koje su zaštićene sustavom zaštite ulagatelja sukladno zakonu kojim se uređuje tržište kapitala

13) iznos i vrstu obveza institucije podložnih za unutarnju sanaciju

14) je li moguće, s obzirom na instrumente sanacije koje Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ima na raspolaganju te strukturu institucije, iste primijeniti na način kojim se postižu ciljevi sanacije

15) opravdanost primjene sanacijskih instrumenata na način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije, uzimajući u obzir mogući učinak tih instrumenata na vjerovnike, ugovorne strane, klijente i radnike te moguće mjere nadležnog tijela treće zemlje

16) u kojoj mjeri bi sanacija institucije mogla imati značajan izravan ili neizravan negativan učinak na financijski sustav, povjerenje tržišta ili gospodarstva, te može li se taj učinak vrednovati

17) u kojoj mjeri bi primjena sanacijskih instrumenata i ovlasti za sanaciju mogla spriječiti širenje negativnih učinaka na druge institucije ili na financijska tržišta i

18) u kojoj mjeri bi sanacija institucije mogla imati značajan utjecaj na funkcioniranje platnih sustava i sustava za namiru financijskih instrumenata.

(5) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dužno je bez odgađanja obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo svaki put kad procijeni da nad institucijom iz stavka 1. ovoga članka nije moguće provesti niti stečajni postupak niti sanaciju.

Procjena mogućnosti stečajnog postupka odnosno sanacije grupe

Članak 16.

(1) U slučaju grupa, za potrebe izrade i ažuriranja grupnog sanacijskog plana iz članka 18. ovoga Zakona, procjenjuje se je li moguće provesti stečajni postupak odnosno sanaciju grupe, a da se pri tom ne koristi:

1) izvanredna javna financijska potpora, osim sredstava sanacijskog fonda ili Jedinstvenog sanacijskog fonda

2) likvidnosna pomoć središnje banke u izvanrednim situacijama ili

3) likvidnosna pomoć središnje banke koja nije osigurana uobičajenim sredstvima osiguranja, nema uobičajeni rok dospijeća ili uobičajene kamatne uvjete.

(2) Smatra se da je sanacija odnosno stečajni postupak grupe moguć, ako je stečajni postupak provediv i opravdan odnosno ako je provediva i opravdana sanacija koju bi radi izbjegavanja štetnih posljedica na financijski sustav Republike Hrvatske, drugih država članica u kojima se nalaze članice grupe ili Europske unije u cjelini i radi osiguranja kontinuiteta ključnih funkcija koje pružaju članice grupe provela sanacijska tijela primjenom nekog od sanacijskih instrumenata i ovlasti na sanacijske subjekte, odvajanjem ključnih funkcija u razumnom roku ili na drugi način.

(3) U slučaju prekogranične grupe, procjena iz stavka 1. utvrđuje se zajedničkom odlukom na sanacijskom kolegiju.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo nalazi u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo zajedno sa sanacijskim tijelima za društva kćeri, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima za društva kćeri i sanacijskim tijelima u državama članicama u kojima članice grupe imaju značajne podružnice u mjeri u kojoj je to važno za tu podružnicu donosi zajedničku odluku o procjeni iz stavka 1. ovoga članka.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo ne nalazi u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga sudjeluje na sanacijskom kolegiju koji u tu svrhu uspostavlja i njime rukovodi grupno sanacijsko tijelo druge države članice radi donošenja zajedničke odluke o procjeni iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Ako grupa nije prekogranična, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provodi procjenu iz stavka 1. ovoga članka, a da pritom ne uspostavlja sanacijski kolegij te ne procjenjuje okolnosti iz stavka 7. točaka 6. i 7. ovoga članka Zakona.

(7) Pri procjeni iz stavka 1. ovoga članka procjenjuju se na odgovarajući način barem okolnosti navedene u članku 15. stavku 4. ovoga Zakona, te sljedeće:

1) ako grupa upotrebljava jamstva unutar grupe, jesu li ta jamstva dana po tržišnim uvjetima te je li sustav upravljanja rizicima vezanim za ta jamstva djelotvoran i pouzdan

2) ako grupa ima sklopljene ugovore o naizmjeničnim transakcijama, jesu li te transakcije ugovorene po tržišnim uvjetima te je li sustav upravljanja rizicima vezanim za te transakcije djelotvoran i pouzdan

3) u kojoj mjeri jamstva ili transakcije iz točaka 1. i 2. ovoga stavka mogu povećati rizik širenja negativnih učinaka na ostale članice grupe

4) u kojoj mjeri pravna struktura grupe onemogućava primjenu sanacijskih instrumenata zbog broja pravnih osoba, složenosti strukture grupe ili nemogućnosti raspoređivanja poslovnih linija po pravnim osobama

5) ako procjena obuhvaća mješovite holdinge, u kojoj bi mjeri sanacija članice grupe koja je institucija ili financijska institucija mogla imati negativan učinak na nefinancijski dio grupe

6) ima li tijelo treće zemlje ovlast primjene sanacijskih instrumenata potrebnih za provedbu sanacijskih mjera koje poduzima Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ili sanacijsko tijelo druge države članice te je li moguće koordinirati aktivnosti Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga ili sanacijskog tijela druge države članice i tijela treće zemlje

7) postupke i načine koji omogućavaju provođenje sanacije grupe koja ima društva kćeri na područjima na kojima se primjenjuju različita zakonodavstva i

8) u kojoj mjeri struktura grupe omogućuje sanaciju cijele grupe, bilo koje njezine članice ili više njih ne stvarajući značajan izravan ili neizravan nepovoljan učinak na financijski sustav, povjerenje tržišta ili gospodarstva, a s ciljem maksimalnog povećanja vrijednosti grupe kao cjeline.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo bez odgađanja obavještava Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo svaki put kad procijeni da nad grupom iz stavka 1. ovoga članka odnosno grupom iz stavka 5. ovoga članka nije moguće provesti niti stečajni postupak niti sanaciju.

(9) Ako se grupa iz stavka 1. ovoga članka sastoji od više sanacijskih grupa, procjena iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća i procjenu mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije svake sanacijske grupe i donosi se u okviru istog postupka.

Donošenje individualnog sanacijskog plana

Članak 17.

(1) Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donosi individualni sanacijski plan iz članka 19. ovoga Zakona za instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj za koju Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran i koja nije dio grupe nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom druge države članice u kojoj ta institucija ima značajnu podružnicu u mjeri u kojoj je to važno za tu podružnicu.

(2) Nacrt sanacijskog plana iz stavka 1. ovoga članka za kreditne institucije, prije njegova usvajanja, Hrvatska narodna banka dostavlja na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisan Uredbom (EU) br. 806/2014.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga instituciji na koju se individualni sanacijski plan odnosi dostavlja sažetak ključnih elemenata sanacijskog plana.

(4) Hrvatska narodna banka doneseni individualni sanacijski plan za kreditne institucije dostavlja Jedinstvenom sanacijskom odboru u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(5) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga individualni sanacijski plan preispituje i po potrebi izmjenjuje najmanje jednom godišnje te nakon svake značajne promjene pravne, ili organizacijske strukture institucije, njezina poslovanja ili financijskog položaja koja bi mogla značajno utjecati na učinkovitost plana te time stvoriti potrebu za njegovu izmjenu ili nakon primjene sanacijske mjere ili ovlasti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Izmjena individualnog sanacijskog plana provodi se po postupku iz ovoga članka Zakona.

Donošenje grupnog sanacijskog plana

Članak 18.

(1) Grupni sanacijski plan za prekograničnu grupu utvrđuje se zajedničkom odlukom na sanacijskom kolegiju.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo, ako su ispunjeni uvjeti za razmjenu povjerljivih informacija iz članka 115. ovoga Zakona, prosljeđuje informacije iz članka 14. ovoga Zakona:

1) Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo

2) sanacijskim tijelima nadležnim za sanaciju društava kćeri

3) sanacijskim tijelima država članica u kojima je sjedište značajne podružnice, ako je to važno za te podružnice

4) nadležnim tijelima koja sudjeluju u kolegiju supervizora odnosno nadzornih tijela za tu grupu i

5) sanacijskim tijelima država članica u kojima je sjedište subjekata iz članka 3. točaka 3. i 4. ovoga Zakona.

(3) Informacije iz stavka 2. ovoga članka koje se dostavljaju tijelima iz stavka 2. ovoga članka navedenim pod točkama 2. do 5. uključuju najmanje informacije koje su relevantne tim tijelima.

(4) Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo dostavljaju se informacije iz stavka 2. ovoga članka koje su važne za provođenje njegove uloge u izradi, donošenju i provedbi grupnih sanacijskih planova.

(5) Ako se radi o informacijama koje se odnose na društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo nije dužno dostaviti te informacije bez prethodne suglasnost relevantnog nadzornog tijela ili sanacijskog tijela te treće zemlje.

(6) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo može u postupak donošenja grupnog sanacijskog plana za prekograničnu grupu, ako su ispunjeni uvjeti za razmjenu povjerljivih informacija iz članka 115. ovoga Zakona, uključiti sanacijsko tijelo treće zemlje u kojoj je sjedište društva kćeri, financijskog holdinga ili značajne podružnice te grupe.

(7) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo, zajedno sa sanacijskim tijelima nadležnim za društva kćeri, nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, uključujući nadležna tijela država članica u kojima je sjedište značajne podružnice, donosi grupni sanacijski plan iz članak 20. ovoga Zakona koji uključuje sve članice grupe zajedničkom odlukom, u roku od četiri mjeseca od dana dostave informacija iz stavka 2. ovoga članka.

(8) Ako se grupa sastoji od više sanacijskih grupa, planiranje sanacijskih mjera iz članka 20. stavka 3. točke 2. ovoga Zakona obuhvaća se zajedničkom odlukom iz stavka 7. ovoga članka.

(9) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, u slučaju neslaganja s predloženim grupnim sanacijskim planom nekih od sanacijskih tijela nadležnih za društva kćeri, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo može donijeti grupni sanacijski plan iz članka 20. ovoga Zakona zajedničkom odlukom s onim sanacijskim tijelima koja se s predloženim grupnim sanacijskim planom slažu.

(10) Ako zajednička odluka iz stavka 7. odnosno stavka 9. ovoga članka nije donesena u roku od četiri mjeseca od dana dostave informacija iz stavka 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo samostalno donosi grupni sanacijski plan iz članka 20. ovoga Zakona odlukom koja mora biti detaljno obrazložena i koja mora uzeti u obzir stavove i izdvojena mišljenja sanacijskih tijela za društva kćeri te ju dostavlja matičnoj instituciji u Europskoj uniji.

(11) Iznimno od stavka 10. ovoga članka, ako prije isteka roka od četiri mjeseca od dana dostave informacija iz stavka 2. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke, bilo koje sanacijsko tijelo druge države članice u kojoj je sjedište drugih članica grupe zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , pri čemu se predmetni rok u smislu te Uredbe smatra rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo odgodit će donošenje te odluke do donošenja odluke Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(12) U slučaju iz stavka 11. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, odluka sanacijskog tijela Republike Hrvatske iz stavka 10. ovoga članka mora biti u skladu s tom odlukom.

(13) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 10. ovoga članka.

(14) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo ne nalazi u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga sudjeluje na sanacijskom kolegiju koji je osnovalo grupno sanacijsko tijelo iz druge države članice.

(15) U slučaju iz stavka 14. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga zajedno s grupnim sanacijskim tijelom i sanacijskim tijelima nadležnim za druga društva kćeri, nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, uključujući nadležna tijela država članica u kojima je sjedište značajne podružnice, donosi grupni sanacijski plan koji uključuje sve članice grupe zajedničkom odlukom, u roku od četiri mjeseca od dana primitka informacija koje odgovaraju informacijama iz stavka 2. odnosno 3. ovoga članka od grupnog sanacijskog tijela druge države članice.

(16) Iznimno od stavka 15. ovoga članka, ako zajednička odluka nije donesena u roku od četiri mjeseca od dana kada je Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga od grupnog sanacijskog tijela primila informacije koje odgovaraju informacijama iz stavka 2. odnosno 3. ovoga članka, ista samostalno donosi sanacijski plan za članicu grupe za koju je nadležna, pri čemu prema potrebi određuje sanacijski subjekt i donosi sanacijski plan u odnosu na sanacijsku grupu za koju je nadležna, odlukom koja mora biti detaljno obrazložena i koja navodi razloge neslaganja s predloženim grupnim sanacijskim planom i uzima u obzir u obzir stavove i izdvojena mišljenja drugih sanacijskih tijela i koju dostavlja drugim članovima sanacijskog kolegija.

(17) Iznimno od stavka 16. ovoga članka, ako prije isteka roka od četiri mjeseca od dana dostave informacija koje odgovaraju informacijama iz stavka 2. odnosno 3. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke, grupno sanacijsko tijelo ili bilo koje sanacijsko tijelo druge države članice u kojoj je sjedište drugih članica grupe zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , pri čemu se predmetni rok u smislu te Uredbe smatra rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgodit će donošenje te odluke do donošenja odluke Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(18) U slučaju iz stavka 17. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, odluka Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz stavka 16. ovoga članka mora biti u skladu s tom odlukom.

(19) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 16. ovoga članka.

(20) U slučaju iz stavaka 7.  15. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može prije isteka roka od četiri mjeseca od dana primitka informacija iz stavka 2. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, osim ako bilo koje sanacijsko tijelo smatra da predmet neslaganja može na bilo koji način negativno utjecati na fiskalnu odgovornost njegove države članice.

(21) Ako u postupku donošenja zajedničke odluke iz stavka 7. ili 9. ovoga članka, bilo koje sanacijsko tijelo smatra da predmet neslaganja može na bilo koji način negativno utjecati na fiskalnu odgovornost njegove države članice, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo pokreće postupak preispitivanja grupnog sanacijskog plana, uključujući minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze.

(22) Zajedničke odluke iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, kao i samostalne odluke relevantnih sanacijskih tijela koje odgovaraju odlukama iz stavaka 10. i 16. ovoga članka, u slučaju kada zajednička odluka o grupnom sanacijskom planu nije donesena, smatraju se konačnim i proizvode pravne učinke prema Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.

(23) Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluku kojom ovlašćuje guvernera Hrvatske narodne banke na potpisivanje zajedničke odluke iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, odnosno Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluke iz stavaka 10. i 16. ovoga članka.

(24) Grupni sanacijski plan donesen u skladu sa stavcima 7. ili 9. ovoga članka, odnosno u skladu sa stavkom 10. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgađanja dostavlja relevantnim nadležnim tijelima, a Hrvatska narodna banka ga dostavlja Jedinstvenom sanacijskom odboru u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(25) Sažetak ključnih elemenata donesenog grupnog sanacijskog plana u skladu sa stavcima 7. ili   9. ovoga članka, odnosno u skladu sa stavkom 10. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo dostavlja matičnoj instituciji u Europskoj uniji.

(26) Grupni sanacijski plan preispituje se i po potrebi mijenja najmanje jednom godišnje te nakon svake značajne promjene pravne ili organizacijske strukture grupe odnosno pojedine članice grupe, njihova poslovanja ili financijskog položaja koja bi mogla značajno utjecati na učinkovitost plana te time stvoriti potrebu za njegovu izmjenu.

(27) Na postupak izmjene sanacijskog plana primjenjuje se postupak iz ovoga članka.

(28) Na postupak donošenja grupnog sanacijskog plana u odnosu na grupu koja nije prekogranična i za koju Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 17. ovoga Zakona.

Sadržaj individualnog sanacijskog plana

Članak 19.

(1) Individualni sanacijski plan sadrži sanacijske mjere koje Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može primijeniti na instituciju u odnosu na koju su ispunjeni uvjeti za sanaciju, razrađuje opcije za primjenu sanacijskih instrumenata i ovlasti za sanaciju te uključuje i gdje god je to moguće iskazuje kvantitativno:

1) sažetak ključnih elemenata plana

2) sažetak bitnih promjena koje su nastupile nakon usvajanja prethodnog sanacijskog plana

3) utvrđenje javnog interesa

4) prikaz načina na koji bi se ključne funkcije i temeljne poslovne linije mogle do mjere koja je potrebna pravno i ekonomski odvojiti od ostalih funkcija i poslovnih linija kako bi se osigurao njihov kontinuitet nakon utvrđenja iz članka 43 stavka 1. ovoga Zakona

5) procjenu rokova za provedbu svakog pojedinog značajnog dijela plana

6) rezultat procjene iz članka 15. ovoga Zakona i stavka 2. ovoga članka i njegovo detaljno obrazloženje

7) opis svih mjera iz članka 22. ovoga Zakona potrebnih za rješavanje ili uklanjanje prepreka sanaciji utvrđenih procjenom iz članka 15. ovoga Zakona

8) opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti ključnih funkcija, temeljnih poslovnih linija i imovine institucije

9) detaljan opis postupaka kojima se osigurava da su Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga u svako doba dostupne točne i ažurne informacije iz članka 14. ovoga Zakona koje su potrebne za izradu i ažuriranje sanacijskog plana te njegovu provedbu

10) opis mogućih načina financiranja različitih sanacijskih strategija, a koji ne uključuju:

a) izvanrednu javnu financijsku potporu, osim korištenja sredstava sanacijskog fonda ili Jedinstvenog sanacijskog fonda

b) likvidnosnu pomoć središnje banke u izvanrednim situacijama

c) likvidnosnu pomoć središnje banke koja nije osigurana uobičajenim sredstvima osiguranja, nema uobičajeni rok dospijeća ili uobičajene kamatne uvjete

11) detaljan opis različitih sanacijskih strategija koje bi se mogle primijeniti na različite moguće scenarije, kao i procjenu rokova za njihovu provedbu

12) opis ključnih međuovisnosti

13) opis mogućih načina zadržavanja pristupa platnim sustavima, klirinškim sustavima i ostaloj potrebnoj infrastrukturi te procjenu prenosivosti pozicija klijenata

14) analizu utjecaja provedbe plana na radnike institucije, uključujući procjenu bilo kakvih povezanih troškova i opis predviđenih postupaka savjetovanja s radnicima tijekom postupka sanacije, uzimajući u obzir dijalog sa socijalnim partnerima gdje je to primjereno

15) plan komunikacije s medijima i javnošću

16) minimalni zahtjev za regulatornim kapitalom i podložnim obvezama utvrđen u skladu s člankom 34. ovoga Zakona kao i rok za ispunjenje tog zahtjeva iz članka 148. ovoga Zakona

17) minimalni zahtjev za regulatornim kapitalom i ugovornim instrumentima unutarnje sanacije utvrđen u skladu s člankom 30. stavkom 12. ovoga Zakona, kao i rok za ispunjenje tog zahtjeva iz članka 148. ovoga Zakona, ako je primjenjivo

18) opis bitnih postupaka i sustava za održavanje kontinuiteta operativnih procesa institucije

19) mišljenje institucije vezano za sanacijski plan, ako je primjenjivo

20) analizu kako i kada institucija može, pod uvjetima navedenim u planu, zatražiti korištenje instrumenata središnje banke te identificirati onu imovinu koja bi se mogla koristit kao kolateral.

(2) Pri određivanju rokova iz stavka 1. točaka 16. i 17. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir rok za usklađivanje sa smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu određenima u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(3) Pri izradi individualnog sanacijskog plana iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga utvrđuje postoje li materijalne prepreke mogućnosti sanacije odnosno stečajnog postupka i gdje je nužno i proporcionalno, procjenjuje mjere kojima bi se iste mogle otkloniti.

(4) Pri izradi individualnog sanacijskog plana iz članka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir relevantne scenarije uključujući idiosinkratske i makroekonomske događaje te ne smije predvidjeti:

1) izvanrednu javnu financijsku potporu, osim korištenja sredstava sanacijskog fonda ili Jedinstvenog sanacijskog fonda

2) likvidnosnu pomoć Hrvatske narodne banke u izvanrednim situacijama

3) likvidnosnu pomoć Hrvatske narodne banke koja nije osigurana uobičajenim sredstvima osiguranja, nema uobičajeni rok dospijeća ili uobičajene kamatne uvjete.

(5) Pri izradi individualnog sanacijskog plana iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka postupa u skladu s mišljenjem Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

Sadržaj grupnog sanacijskog plana

Članak 20.

(1) Grupni sanacijski plan sadrži mjere za sanaciju:

1) matičnog društva u Europskoj unij

2) društava kćeri koja su dio grupe i koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj ili drugim državama članicama

3) subjekata iz članka 3. točaka 3. i 4. ovoga Zakona koja imaju sjedište u Republici Hrvatskoj ili drugim državama članicama i

4) društava kćeri sa sjedištem izvan Europske unije koja su dio grupe, u skladu s glavom XI. ovoga Zakona.

(2) U skladu s mjerama iz stavka 1. ovoga članka grupni sanacijski plan određuje sanacijske subjekte i sanacijske grupe.

(3) Grupni sanacijski plan, uz navođenje informacija iz članka 19. ovoga Zakona na odgovarajući način, sadrži odnosno određuje:

1) sanacijske mjere koje treba poduzeti u odnosu na sanacijske subjekte uzimajući u obzir relevantne scenarije uključujući idiosinkratske i makroekonomske događaje i opisuje utjecaj tih sanacijskih mjera na druge članice grupe iz članka 3. točaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, na matično društvo i institucije kćeri

2) ako se grupa sastoji od više sanacijskih grupa, sanacijske mjere koje treba poduzeti u odnosu na sanacijske subjekte svake sanacijske grupe i utjecaj tih mjera na druge članice grupe koje su dio iste sanacijske grupe i na druge sanacijske grupe

3) mogućnost koordinirane primjene sanacijskih instrumenata i provedbe ovlasti za sanaciju na sanacijske subjekte sa sjedištem u Europskoj uniji, uključujući mjere kojima se olakšava kupnja od strane trećih osoba cijele grupe ili pojedinih poslovnih linija ili funkcija koje obavlja jedna ili više članica grupe ili sanacijska grupa, te utvrđuje sve moguće prepreke koordiniranoj sanaciji

4) odgovarajuće mehanizme za suradnju i koordinaciju s relevantnim tijelom treće zemlje u kojoj članica grupe ima sjedište i njihov učinak na sanaciju grupe

5) mjere, uključujući pravno i ekonomsko odvajanje pojedinih funkcija ili poslovnih linija, ako je to nužno za provođenje sanacije grupe po ispunjenju uvjeta za sanaciju

6) dodatne mjere koje nisu obuhvaćene ovim Zakonom, a koje sanacijska tijela nadležna za članice grupe namjeravaju nad njima provesti u okviru svake sanacijske grupe i

7) identifikaciju mogućih načina financiranja sanacijskih mjera za grupu te, ako se predviđa korištenje aranžmana financiranja sanacije uključujući sanacijskog fonda, odrediti načela podjele odgovornosti za financiranje između sustava financiranja u različitim državama članicama, pri čemu se ta načela određuju sukladno jednakim i uravnoteženim kriterijima uzimajući u obzir članak 138. ovoga Zakona i financijsku stabilnost svih uključenih država članica.

8) minimalni zahtjev za regulatornim kapitalom i podložnim obvezama utvrđen u skladu s člancima 35. ili 36. ovoga Zakona kao i rok za ispunjenje tog zahtjeva iz članka 148. ovoga Zakona

9) minimalni zahtjev za regulatornim kapitalom i ugovornim instrumentima unutarnje sanacije utvrđen u skladu s člankom 30. stavcima 7. ili 16. ovoga Zakona, kao i rok za ispunjenje tog zahtjeva iz članka 148. ovoga Zakona, ako je primjenjivo

(4) Grupni sanacijski plan ne smije predviđati:

1) izvanrednu javnu financijsku potporu, osim korištenja sredstava sanacijskog fonda, Jedinstvenog sanacijskog fonda ili sustava financiranja drugih država članica

2) likvidnosnu pomoć središnje banke u izvanrednim situacijama

3) likvidnosnu pomoć središnje banke koja nije osigurana uobičajenim sredstvima osiguranja, nema uobičajeni rok dospijeća ili uobičajene kamatne uvjete.

(5) Grupni sanacijski plan sadrži rezultate procjene iz članka 16. ovoga Zakona i njihovo detaljno obrazloženje.

(6) Grupni sanacijski plan ne smije imati nerazmjeran utjecaj na bilo koju državu članicu.

Sanacijski plan koji donosi Jedinstveni sanacijski odbor

Članak 21.

(1) U postupku izrade sanacijskog plana za subjekte za koje je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor, Hrvatska narodna banka surađuje s Jedinstvenim sanacijskim odborom u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(2) Vodeći računa o tome kakav učinak provođenje stečajnog postupka odnosno sanacija subjekta za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor zbog prirode, obuhvata i složenosti posla koji taj subjekt obavlja, njegove dioničarske strukture, profila rizičnosti, veličine, pravnog oblika i statusa, međusobne povezanosti s ostalim institucijama ili općenito s financijskim sustavom, ima na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja, Hrvatska narodna banka postupa u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 806/2014 vezano uz primjenu pojednostavljenih obveza povezanih s izradom sanacijskog plana iz stavka 1. ovoga članka.

Ovlasti rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije

Članak 22.

(1) Ako se prilikom provođenja procjene iz članka 15. ovoga Zakona utvrdi postojanje značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga o tome obavještava subjekt iz članka 3. ovoga Zakona na koji se te prepreke odnose i sanacijsko tijelo države članice u kojoj se nalazi značajna podružnica.

(2) Subjekt iz članka 3. ovoga Zakona dužan je u roku od četiri mjeseca od dana zaprimanja obavijesti Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga izraditi i dostaviti prijedlog mjera za rješavanje ili uklanjanje navedenih prepreka s rokovima za njihovu provedbu.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, rok u kojem je subjekt iz članka 3. ovoga Zakona dužan dostaviti prijedlog mjera za ispunjavanje zahtjeva iz članka 34. do 37. ovoga Zakona i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj s rokovima za njihovu provedbu koji uzimaju u obzir razloge za postojanje značajnih prepreka iznosi 14 dana od dana zaprimanja obavijesti Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga , i to u slučaju postojanja sljedećih značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije:

1) subjekt iz članka 3. ovoga Zakona nalazi se u situaciji u kojoj ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on uzima u obzir uz zahtjeve iz članka 92. stavka 1. točke (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te, uz svaki od tih zahtjeva, dodatni kapitalni zahtjev za pokriće rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge, naložen na temelju propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisa kojim se uređuje tržišta kapitala, ali ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on uzima u obzir uz minimalni zahtjev iz članka  34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, koji se izračunava u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 1. ovoga Zakona ili

2) subjekt iz članka 3. ovoga Zakona ne ispunjava zahtjeve iz članaka 92.a i 494. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili zahtjev iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procjenjuje jesu li predložene mjere učinkovite za rješavanje ili uklanjanje značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije i ako procijeni da jesu, o tome obavještava subjekt iz članka 3. ovoga Zakona na koji se te prepreke odnose.

(5) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procijeni, vodeći računa o mogućem negativnom utjecaju koji te prepreke predstavljaju za financijsku stabilnost te učinak predloženih mjera na poslovanje subjekta iz članka 3. ovoga Zakona na koji se prepreke odnose, njegovu stabilnost i mogućnost doprinosa gospodarstvu, da mjere za rješavanje ili uklanjanje značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije koje je predložio taj subjekt, nisu učinkovite, odnosno ako ne izvršava ili ne izvršava u predviđenim rokovima mjere koje je predložio, može rješenjem naložiti:

1) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona preispitivanje sporazuma o financijskoj potpori grupe ili razloga za njihovo nesklapanje, ili sklapanje sporazuma o pružanju usluga s članicom grupe ili s trećom osobom, a kako bi se osiguralo obavljanje ključnih funkcija

2) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona najveću dopuštenu pojedinačnu ili ukupnu izloženost

3) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona dostavu dodatnih informacija važnih za planiranje i provođenje sanacije

4) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona prodaju određene imovine

5) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona ograničavanje ili prekid određene postojeće aktivnosti ili predložene aktivnosti

6) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona ograničavanje postojećih ili zabranu uvođenja novih poslovnih linija odnosno prodaju postojećih ili novih proizvoda

7) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona promjenu njegove pravne ili operativne strukture, kako bi se smanjila složenost i osigurala mogućnost pravnog i operativnog razdvajanja ključnih funkcija od ostalih funkcija pri primjeni sanacijskih instrumenata

8) subjektu iz članka 3. ovoga Zakona ili matičnom društvu osnivanje financijskog holdinga u Republici Hrvatskoj ili matičnog financijskog holdinga u Europskoj uniji

9) instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona dostavu plana za ponovno usklađivanje sa zahtjevima iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, izraženo kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013  odnosno u skladu s primjenjivim zahtjevom iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5,  i, ako je primjenjivo, sa zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj i sa zahtjevom iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo izraženo kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članaka 429. i 429.a Uredbe (EU) br. 575/2013

10) instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona izdavanje podložnih obveza za ispunjenje zahtjeva iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo

11) instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, radi osiguravanja kontinuiranog ispunjavanja zahtjeva iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, promjenu roka dospijeća:

a) instrumenata regulatornog kapitala, nakon dobivanja suglasnosti nadležnog tijela, i

b) podložnih obveza iz članka 30. i članka 31. stavka 2. ovoga Zakona,

12) instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona poduzimanje drugih aktivnosti radi ispunjavanja zahtjeva iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, uključujući pregovaranje o novim uvjetima u odnosu na izdane podložne obveze, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, a kako bi se omogućila provedba odluke Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o smanjenju vrijednosti ili pretvaranju obveza ili instrumenata u skladu s mjerodavnim pravom koje se primjenjuje na navedene obveze ili instrumente, ili

13) ako je subjekt iz članka 3. ovoga Zakona društvo kći mješovitog holdinga, da taj holding osnuje zasebni financijski holding za nadzor tog društva kćeri, ako je to nužno radi lakše provedbe sanacije i izbjegavanja primjene sanacijskih instrumenata i ovlasti za sanaciju iz glave X. ovoga Zakona na nefinancijski dio grupe koji bi na njega mogli imati negativan utjecaj.

(6) Pri nalaganju mjera iz stavka 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga razmatra mogući utjecaj tih mjera na subjekt iz članka 3. ovoga Zakona , njegovu stabilnost i njegov doprinos gospodarstvu, tržište financijskih usluga, financijsku stabilnost u drugim državama članicama i u cijeloj Europskoj uniji, a o tome se može, ako je to prikladno, savjetovati s Vijećem za financijsku stabilnost.

(7) U rješenju iz stavka 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obrazlaže iz kojeg razloga smatra da mjere predložene od strane subjekta iz članka 3. ovoga Zakona nisu učinkovite te iz kojeg razloga smatra da su mjere koje nalaže rješenjem razmjerne uklanjanju prepreka.

(8) Subjekt iz članka 3. ovoga Zakona je dužan izvršiti mjere za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije u rokovima kako je naloženo rješenjem iz stavka 5. ovoga članka te je dužan u roku od mjesec dana od dostave rješenja kojim se nalažu te mjere Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga dostaviti plan za usklađenje s naloženim mjerama.

(9) Hrvatska narodna banka nacrt rješenja iz stavka 5. ovoga članka dostavlja na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisan Uredbom (EU) br. 806/2014 te donošenju tog postupa u skladu s mišljenjem Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

(10) Ako sanacijski plan predviđa primjenu instrumenta unutarnje sanacije za potrebe izvršavanja ovlasti iz članka 97. stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga Zakona nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ili nad njihovim društvima kćerima, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može rješenjem iz stavka 5. ovoga članka, ako ocijeni potrebnim, naložiti instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona da imaju dovoljan iznos odobrenog temeljnog kapitala ili drugih instrumenata redovnog osnovnog kapitala kako bi se osiguralo izdavanje dovoljnog broja novih dionica ili drugih vlasničkih instrumenata u slučaju pretvaranja obveza u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

(11) U slučaju iz stavka 10. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provjerava je li odobreni temeljni kapital ili drugi instrument redovnog osnovnog kapitala dovoljan za pokrivanje planiranog zbroja iznosa iz članka 84. stavka 4. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.

(12) U slučaju iz stavka 10. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može rješenjem iz stavka 5. ovoga članka naložiti mjere kojima se osigurava da u odredbama statuta ili drugog osnivačkog akta institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona nema prepreka za pretvaranje obveza u dionice ili druge vlasničke instrumente.

(13) U svrhu osiguranja provedbe sanacije institucije ili grupe putem instrumenta unutarnje sanacije, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može mjerama iz stavka 5. točke 2. ovoga članka ograničiti plasmane institucije u obveze podložne za unutarnju sanaciju, odnosno primanje obveza podložnih za unutarnju sanaciju od drugih institucija, osim plasmana društava unutar iste grupe.

(14) Nakon dostave obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, postupak donošenja sanacijskog plana iz članka 17. ovoga Zakona odnosno grupnog sanacijskog plana iz članka 18. ovoga Zakona odgađa se do dana dostave obavijesti iz stavka 4. ovog članka ili nalaganja mjera iz stavka 5. ovoga članka.

Ovlasti rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije grupe

Članak 23.

(1) U slučaju prekogranične grupe, način provođenja mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona u odnosu na sanacijske subjekte i njihova društva kćeri koji su subjekti iz članka 3. ovoga Zakona, nakon razmatranja procjene iz članka 16. ovoga Zakona, utvrđuje se zajedničkom odlukom na sanacijskom kolegiju.

(2) Prije donošenja zajedničke odluke iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo u suradnji s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo u skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , a nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, izrađuje izvješće te ga dostavlja matičnom društvu u Europskoj uniji, sanacijskim tijelima za društva kćeri i sanacijskim tijelima država članica u kojima se nalaze značajne podružnice.

(3) Izvješće iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati:

1) analizu značajnih prepreka učinkovitoj primjeni sanacijskih instrumenata i izvršavanja ovlasti za sanaciju u odnosu na grupu i u odnosu na sanacijsku grupu u slučaju da se grupa sastoji od više sanacijskih grupa

2) utjecaj na model poslovanja institucija članica grupe

3) preporuke razmjernih i ciljanih mjera koje su potrebne i odgovarajuće za uklanjanje prepreka.

(4) Matično društvo u Europskoj uniji može se, u roku od četiri mjeseca od dostave izvješća iz stavka 2. ovoga članka, očitovati na to izvješće te Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga kao grupnom sanacijskom tijelu predložiti alternativne mjere za uklanjanje prepreke za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije utvrđenih izvješćem.

(5) Ako značajna prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije grupe postoji zbog okolnosti iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom nadležnim za sanacijski subjekt i sanacijskim tijelima nadležnim za društva kćeri tog sanacijskog subjekta, obavještava matično društvo u Europskoj uniji o rezultatima procjene tih prepreka.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužno je u roku od 2 tjedna od dana primitka te obavijesti predložiti mjere kojima se osigurava da subjekt iz članka 3. ovoga Zakona na koji se prepreke odnose ispunjava zahtjev iz članka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj i rok za njihovu provedbu, a koji uzima u obzir razloge za postojanje te prepreke.

(7) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procjenjuje jesu li predložene mjere iz stavka 4. odnosno 6. ovoga članka učinkovite za rješavanje ili uklanjanje značajne prepreke za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije grupe.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo o svakoj mjeri koju predloži matično društvo u Europskoj uniji obavještava Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, sanacijska tijela za društva kćeri i sanacijska tijela država članica u kojima posluje značajna podružnica, ako je to važno za tu podružnicu.

(9) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo zajedno sa sanacijskim tijelima za društva kćeri, a nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima država članica u kojima posluju značajne podružnice institucija članica te grupe, na sanacijskom kolegiju donosi zajedničku odluku o utvrđivanju postojanja značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije grupe i, prema potrebi, procjeni mjera za uklanjanje prepreka koje je predložilo matično društvo u Europskoj uniji i mjera koje zahtijevaju sanacijska tijela radi rješavanja ili uklanjanja prepreka, a koje uzimaju u obzir mogući utjecaj tih mjera u svim državama članicama u kojima grupa posluje.

(10) Zajednička odluka iz stavka 9. ovoga članka mora biti detaljno obrazložena i Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo dostavlja ju matičnom društvu u Europskoj uniji.

(11) Zajednička odluka iz stavka 9. ovoga članka donosi se u roku od četiri mjeseca od dana dostave očitovanja matičnog društva u Europskoj uniji Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga kao grupnom sanacijskom tijelu ili u roku od mjesec dana od dana isteka roka iz stavka 4. ovoga članka ako očitovanje nije dano.

(12) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, zajednička odluka u odnosu na značajnu prepreku iz stavka 5. ovoga članka donosi se u roku od dva tjedna od dana dostave očitovanja matičnog društva u Europskoj uniji Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.

(13) Ako zajednička odluka iz stavka 9. ovoga članka nije donesena u roku iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo samostalno donosi odluku o načinu primjene mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona na razini grupe, a koja mora biti detaljno obrazložena i uzima u obzir stavove i izdvojena mišljenja sanacijskih tijela za društva kćeri te ju dostavlja matičnom društvu u Europskoj uniji koje je dužno izvršiti naložene mjere u skladu s tom odlukom.

(14) Iznimno od 13. ovoga članka, ako prije isteka roka iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke, bilo koje sanacijsko tijelo druge države članice u kojoj je sjedište drugih članica grupe zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , pri čemu se predmetni rokovi u smislu te Uredbe smatraju rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao grupno sanacijsko tijelo odgodit će donošenje te odluke do donošenja odluke Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(15) U slučaju iz stavka 14. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, odluka Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz stavka 13. ovoga članka mora biti u skladu s tom odlukom.

(16) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 13. ovoga članka.

(17) Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo ne nalazi u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga zajedno sa grupnim sanacijskim tijelom i sanacijskim tijelima nadležnim za druga društva kćeri, nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, uključujući nadležna tijela država članica u kojima je sjedište značajne podružnice, sudjeluje u donošenju zajedničke odluke o utvrđivanju postojanja značajnih prepreka za provođenje stečajnog postupka odnosno sanacije grupe i, prema potrebi, procjeni mjera za uklanjanje prepreka koje je predložilo matično društvo u Europskoj uniji i mjera koje zahtijevaju sanacijska tijela radi rješavanja ili uklanjanja prepreka, a koje uzimaju u obzir mogući utjecaj tih mjera u svim državama članicama u kojima grupa posluje.

(18) Iznimno od stavka 17. ovoga članka, ako zajednička odluka nije donesena u roku iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za sanacijski subjekt samostalno donosi odluku o načinu primjene mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona na razini sanacijske grupe, a koja mora biti detaljno obrazložena i uzima u obzir stavove i izdvojena mišljenja sanacijskih tijela za društva kćeri koja su dio iste sanacijske grupe i grupnog sanacijskog tijela te ju dostavlja sanacijskom subjektu koji je dužan izvršiti naložene mjere u skladu s tom odlukom.

(19) Iznimno od stavka 18. ovoga članka, ako prije isteka roka iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka , prije donošenja zajedničke odluke, grupno sanacijsko tijelo ili bilo koje sanacijsko tijelo druge države članice u kojoj je sjedište drugih članica grupe zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , pri čemu se predmetni rokovi u smislu te uredbe smatraju rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za sanacijski subjekt odgodit će donošenje te odluke do donošenja odluke Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(20) U slučaju iz stavka 19. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, odluka Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz stavka 18. ovoga članka mora biti u skladu s tom odlukom.

(21) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 18. ovoga članka.

(22) Iznimno od stavka 17. ovoga članka, ako zajednička odluka nije donesena u roku iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za društvo kćer koje nije sanacijski subjekt samostalno donosi odluku o načinu primjene mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona na razini društva kćeri, a koja mora biti detaljno obrazložena i uzima u obzir stavove i izdvojena mišljenja drugih sanacijskih tijela te ju dostavlja sanacijskom tijelu za sanacijski subjekt i grupnom sanacijskom tijelu, ako isto nije sanacijsko tijelo za sanacijski subjekt te društvu kćeri koje je dužno izvršiti naložene mjere u skladu s tom odlukom.

(23) Iznimno od stavka 22. ovoga članka, ako prije isteka roka iz stavka 11. odnosno stavka 12. ovoga članka, a prije donošenja zajedničke odluke, grupno sanacijsko tijelo ili bilo koje sanacijsko tijelo druge države članice u kojoj je sjedište drugih članica grupe zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, pri čemu se predmetni rokovi u smislu te Uredbe smatraju rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za društvo kći odgodit će donošenje te odluke do donošenja odluke Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(24) U slučaju iz stavka 23. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u roku od mjesec dana, odluka Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz stavka 22. ovoga članka mora biti u skladu s tom odlukom.

(25) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 22. ovoga članka.

(26) Zajedničke odluke iz stavaka 9. i 17. ovoga članka obvezujuće su za Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga, koja donosi odluku u skladu s tim odlukama.

(27) Subjekt iz članka 3. ovoga Zakona je dužan izvršiti mjere za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije u rokovima kako je naloženo odlukom iz stavka 26. ovoga članka te je dužan u roku od mjesec dana od dostave odluke kojom se nalažu te mjere Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga dostaviti plan za usklađenje s naloženim mjerama.

(28) Na postupak rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije u odnosu na grupu koja nije prekogranična i za koju Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran primjenjuju se odredbe članka 22. stavka 1. i stavaka 5. do 13. te stavaka 2. do 8. ovoga članka Zakona.

Provedba uputa Jedinstvenog sanacijskog odbora za primjenu ovlasti rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije

Članak 24.

(1) Kada Jedinstveni sanacijski odbor izvršava svoje ovlasti iz članka 10. stavaka 10. ili 11. Uredbe (EU) br. 806/2014 vezano uz rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije Hrvatska narodna banka postupa samo u skladu s uputom Jedinstvenog sanacijskog odbora, a na način utvrđen člankom 22. stavcima 5., 7. i stavcima 10. do 13. ovoga Zakona.

(2) Subjekt za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor dužan je izvršiti mjere za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije u rokovima kako je naloženo rješenjem Hrvatske narodne banke donesenom na temelju stavka 1. ovoga članka.

(3) Subjekt za koji je Jedinstveni sanacijski odbor izravno odgovoran dužan je u roku od mjesec dana od dana dostave rješenja kojim se nalažu mjere temeljem stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti plan za usklađenje s naloženim mjerama.

Pojednostavljene obveze

Članak 25.

(1) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procijeni da se propast i stečajni postupak institucije ne bi trebali značajno negativno odraziti na financijska tržišta, druge institucije, uvjete financiranja ili na šire gospodarstvo, uzimajući u obzir prirodu poslovanja te institucije, njenu dioničarsku strukturu, pravni oblik, profil rizičnosti, veličinu i pravni status, međusobne povezanosti s ostalim institucijama ili općenito s financijskim sustavom, opseg i složenost njenog poslovanja, članstvo u institucionalnom sustavu zaštite ili u nekom drugom zadružnom sustavu međusobne solidarnosti i moguće pružanje investicijskih usluga ili aktivnosti kako je uređeno propisom kojim se uređuje tržište kapitala, primjenjuje pojednostavljene obveze.

(2) Ako procijeni potrebnim, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može se u svrhu procjene iz stavka 1. ovoga članka savjetovati s Vijećem za financijsku stabilnost.

(3) U slučaju da je primijenila pojednostavljene obveze, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može instituciji u svako doba nametnuti ispunjavanje obveza iz ovoga Zakona u punom opsegu.

(4) Primjena pojednostavljenih obveza ne sprječava, samo po sebi, nadležno tijelo odnosno Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga u primjeni mjera za sprječavanje krize ili mjera za upravljanje krizom nad institucijom nad kojom su pojednostavljene obveze primijenjene.

(5) Hrvatska narodna banka donijet će podzakonski propis a Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donijet će pravilnik kojim će pobliže odrediti način primjene pojednostavljenih obveza iz ovoga članka u smislu određivanja sadržaja i detalja sanacijskih planova, sadržaja i detalja informacija koje se od institucija traže u skladu s člankom 14. ovoga Zakona, razinu pojedinosti za procjenu mogućnosti sanacije koja se provodi u skladu s člankom 15. ovoga Zakona, obuhvat izvješćivanja za potrebe primjene ovoga Zakona i učestalost preispitivanja i izmjena sanacijskih planova nad institucijama iz stavka 1. ovoga članka.

IV. MINIMALNI ZAHTJEV ZA REGULATORNI KAPITAL I PODLOŽNE OBVEZE

Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze

Članak 26.

(1) Minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze (u daljnjem tekstu: minimalni zahtjev) određuje se na temelju sljedećih kriterija:

1) potrebe da se osigura provedba sanacije sanacijske grupe primjenom sanacijskih instrumenata na sanacijski subjekt uključujući, prema potrebi, instrument unutarnje sanacije, kako bi se postigli ciljevi sanacije

2) potrebe da se osigura, u odgovarajućim slučajevima, da sanacijski subjekt i njegova društva kćeri koja su institucije ili subjekti iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, ali nisu sanacijski subjekti, imaju dovoljno regulatornog kapitala i podložnih obveza kako bi se u slučaju primjene nad njima instrumenta unutarnje sanacije odnosno ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje osigurala mogućnost pokrivanja gubitaka i ponovna uspostava njihove stope ukupnog kapitala i omjera financijske poluge, prema potrebi, na razinu kojom bi im se omogućio nastavak ispunjavanja uvjeta odobrenja za rad te obavljanja djelatnosti za koje su temeljem propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava dobili odobrenje za rad

3) ako je sanacijskim planom predviđena mogućnost da se određene skupine podložnih obveza isključe od primjene instrumenta unutarnje sanacije na temelju članka 81. ovoga Zakona ili da se određene skupine podložnih obveza u potpunosti prenesu na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, potrebe da se osigura da sanacijski subjekt ima dovoljno regulatornog kapitala i drugih podložnih obveza kako bi se osigurala mogućnost pokrivanja gubitaka i ponovna uspostava njegove stope ukupnog kapitala i omjera financijske poluge, prema potrebi, na razinu kojom bi se omogućio nastavak ispunjenja uvjeta odobrenja za rad te obavljanja djelatnosti za koje je temeljem propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava dobio odobrenje za rad

4) veličine, modela poslovanja, modela financiranja i profila rizičnosti institucije i

5) opsega u kojem bi propast institucije imala negativan utjecaj na financijsku stabilnost, uključujući širenje negativnih posljedica na druge institucije ili ostale subjekte iz članka 3. ovoga Zakona, s obzirom na njihovu međusobnu povezanost s drugim institucijama ili ostalim subjektima iz članka 3. ovoga Zakona ili s ostatkom financijskog sustava.

(2) Ako je sanacijskim planom predviđeno da će se u slučaju da su ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona nad institucijom poduzeti sanacijska mjera ili izvršiti ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona, u skladu s odgovarajućim scenarijem iz članka 19. stavka 4 . ovoga Zakona, zahtjev iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona odgovara iznosu koji je dostatan za:

1) pokriće očekivanih gubitaka u cijelosti (u daljnjem tekstu: iznos dostatan za pokriće gubitaka) i

2) dokapitalizaciju sanacijskog subjekta i njegovih društava kćeri koja su institucije ili subjekti iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, ali nisu sanacijski subjekti, do razine koja im omogućuje da i dalje ispunjavaju uvjete odobrenja za rad i obavljaju djelatnosti za koje su, temeljem propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava ili propisa kojim se uređuje poslovanje subjekata iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, dobili odobrenje za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine (u daljnjem tekstu: iznos za dokapitalizaciju).

(3) Ako je sanacijskim planom predviđeno da se nad institucijom u slučaju da su ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona može provesti stečajni postupak, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procjenjuje je li opravdano ograničiti zahtjev iz članka 34., 35., ili 36. ovoga Zakona za tu instituciju na iznos dostatan za pokriće gubitaka, posebno procjenjujući utjecaj ograničenja na financijsku stabilnost i na rizik širenja negativnih posljedica na financijski sustav.

(4) Minimalni zahtjev izračunava se u skladu s člancima 27. ili 28. ovoga Zakona, ovisno o tome je li institucija sanacijski subjekt ili nije, kao zbroj regulatornog kapitala i podložnih obveza izražen kao postotak:

1) ukupnog iznosa izloženosti riziku institucije, koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno u skladu s primjenjivim zahtjevom iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5  i

2) mjere ukupne izloženosti institucije, koja se izračunava u skladu s člancima 429. i 429.a Uredbe (EU) br. 575/2013.

(5) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga očekuje da bi određene skupine podložnih obveza mogle biti djelomično ili u cijelosti isključene od primjene instrumenta unutarnje sanacije na temelju članka 81. ovoga Zakona ili u potpunosti prenesene na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, minimalni zahtjev ispunjava se regulatornim kapitalom ili drugim podložnim obvezama dostatnim za pokrivanje iznosa obveza isključenih u skladu s člankom 81. ovoga Zakona i za osiguranje uvjeta iz stavka 2. ili 3. ovoga članka.

(6) Za potrebe članaka 27. i 28. ovoga Zakona, kapitalni zahtjevi tumače se u skladu s načinom na koji nadležno tijelo primjenjuje prijelazne odredbe utvrđene u dijelu desetom glavi I. poglavljima 1., 2. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 te u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(7) Hrvatska narodna banka će donijeti podzakonski propis kojim će detaljnije urediti način primjene stavka 3. ovoga članka na kreditne institucije a Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donijet će pravilnik kojim će pobliže urediti način primjene stavka 3. ovoga članka na investicijska društva.

Izračun minimalnog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt

Članak 27.

(1) U svrhu izračuna minimalnog zahtjeva izraženog kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku institucije u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 1. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga iznos minimalnog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt određuje kao zbroj:

1) iznosa dostatnog za pokriće gubitaka u sanaciji koji je jednak zbroju iznosa zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) br. 2019/2033 i zahtjeva za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala za instituciju koja je sanacijski subjekt na konsolidiranom nivou sanacijske grupe i

2) iznosa za dokapitalizaciju koji sanacijskoj grupi omogućava da se nakon sanacije ponovno uskladi sa zahtjevom za stopom ukupnog kapitala iz članka 92. stavka 1. točke c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) br. 2019/2033  i zahtjevom za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala na konsolidiranom nivou sanacijske grupe nakon provedbe preferirane sanacijske strategije.

(2) Za potrebe stavka 1. ovoga članka minimalni zahtjev izražava se kao postotak dobiven dijeljenjem iznosa koji se izračunava u skladu sa stavkom 1. ovoga članka s ukupnim iznosom izloženosti riziku.

(3) U svrhu izračuna minimalnog zahtjeva izraženog kao postotak mjere ukupne izloženosti institucije u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga iznos minimalnog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt određuje kao zbroj:

1) iznosa dostatnog za pokriće gubitaka u sanaciji koji je jednak iznosu zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt u vezi s omjerom financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke d) Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranom nivou sanacijske grupe i

2) iznosa za dokapitalizaciju koji sanacijskoj grupi omogućava da se nakon sanacije ponovno uskladi sa zahtjevom u vezi s omjerom financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke d) Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranom nivou sanacijske grupe nakon provedbe preferirane sanacijske strategije.

(4) Za potrebe stavka 3. ovoga članka minimalni zahtjev izražava se kao postotak dobiven dijeljenjem iznosa koji se izračunava u skladu sa stavkom 3. ovoga članka s mjerom ukupne izloženosti.

(5) Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir zahtjeve iz članka 70. stavka 8. i članka 82. stavaka 2. i 6. ovoga Zakona odnosno zahtjev iz članka 27. stavka 7. Uredbe (EU) 806/2014.

(6) Pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju iz stavaka 1. do 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga:

1) upotrebljava najnovije iskazane vrijednosti za odgovarajući ukupni iznos izloženosti riziku ili mjeru ukupne izloženosti prilagođene temeljem svih promjena koje proizlaze iz sanacijskih mjera utvrđenih sanacijskim planom i

2) povećava ili smanjuje iznos postojećeg zahtjeva za dodatni regulatorni kapital određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala s ciljem usklađivanja tog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt sa stanjem nakon provedbe preferirane sanacijske strategije.

(7) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može iznos za dokapitalizaciju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka povećati kako bi se osiguralo da institucija koja je sanacijski subjekt nakon sanacije može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja ne dužeg od godinu dana od dana provođenja sanacije, u kojem slučaju je iznos za održavanje povjerenja tržišta jednak zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon primjene sanacijskih instrumenata umanjen za iznos protucikličkog zaštitnog sloja kapitala određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga smanjit će iznos za održavanje povjerenja tržišta iz stavka 7. ovoga članka ako utvrdi provedivost i opravdanost nižeg iznosa za održavanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije i njezina pristupa financiranju bez korištenja izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosa iz sanacijskog fonda u skladu s člankom 82. stavcima 2. i 6. te člankom 136. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona ili Jedinstvenog sanacijskog fonda, nakon provedbe sanacijske strategije.

(9) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga povećat će iznos za održavanje povjerenja tržišta iz stavka 7. ovoga članka ako utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije i njezina pristupa financiranju bez korištenja izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosa iz sanacijskog fonda u skladu s člankom 82. stavcima 2. i 6. te člankom 136. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona ili Jedinstvenog sanacijskog fonda tijekom odgovarajućeg razdoblja, ne dužeg od godinu dana od dana provođenja sanacije.

(10) Za instituciju koja je sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja je dio sanacijske grupe čija ukupna imovina prelazi iznos u protuvrijednosti 100 milijardi eura Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga utvrđuje minimalni zahtjev najmanje u iznosu od:

1) 13,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku institucije, kada se izračunava u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 1. ovoga Zakona i

2) 5 % mjere ukupne izloženosti institucije, kada se izračunava u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona.

(11) Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, minimalni zahtjev iz stavka 10. ovoga članka ispunjava se instrumentima regulatornog kapitala, podređenim podložnim instrumentima ili obvezama koje izdaje društvo kći iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona.

(12) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može minimalni zahtjev utvrditi u iznosu iz stavka 10. ovog članka i za instituciju koja je sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja je dio sanacijske grupe čija je ukupna imovina manja od iznosa u protuvrijednosti 100 milijardi eura ako procijeni da je vjerojatno da bi njezina propast predstavljala sistemski rizik.

(13) Pri donošenju odluke iz stavka 12. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir:

1) prisutnost depozita i nedostatak dužničkih instrumenata u financiranju

2) mjeru u kojoj je ograničen pristup tržištima kapitala za podložne obveze i

3) mjeru u kojoj se sanacijski subjekt oslanja na redovni osnovni kapital za ispunjavanje zahtjeva iz članka 34. stavka 2., članka 35. stavka 2. ili članka 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo.

(14) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ne donese odluku u skladu sa stavkom 12. ovoga članka isto ne utječe na mogućnost donošenja odluke u skladu s člankom 30. stavkom 12. ovoga Zakona.

Izračun minimalnog zahtjeva za instituciju koja nije sanacijski subjekt

Članak 28.

(1) U svrhu izračuna minimalnog zahtjeva izraženog kao postotak ukupne izloženosti riziku institucije u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 1. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga iznos minimalnog zahtjeva za instituciju koja nije sanacijski subjekt određuje kao zbroj:

1) iznosa dostatnog za pokriće gubitaka koji je jednak zbroju iznosa zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) br. 2019/2033 i zahtjeva za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala za instituciju i

2) iznosa za dokapitalizaciju koji instituciji omogućava da se ponovno uskladi sa zahtjevom za stopom ukupnog kapitala iz članka 92. stavka 1. točke c) Uredbe (EU) br. 575/2013 2013 odnosno članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) br. 2019/2033    i zahtjevom za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona ili nakon sanacije sanacijske grupe.

(2) Za potrebe stavka 1. ovoga članka minimalni zahtjev izražava se kao postotak dobiven dijeljenjem iznosa koji se izračunava u skladu sa stavkom 1. ovoga članka s ukupnim iznosom izloženosti riziku.

(3) U svrhu izračuna minimalnog zahtjeva izraženog kao postotak mjere ukupne izloženosti institucije u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga iznos minimalnog zahtjeva za instituciju koja nije sanacijski subjekt određuje kao zbroj:

1) iznosa dostatnog za pokriće gubitaka koji je jednak iznosu zahtjeva za instituciju u vezi s omjerom financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) iznosa za dokapitalizaciju koji instituciji omogućava da se ponovno uskladi sa zahtjevom u vezi s omjerom financijske poluge iz članka 92. stavka 1. točke d) Uredbe (EU) br. 575/2013 nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona ili nakon sanacije sanacijske grupe.

(4) Za potrebe stavka 3. ovoga članka minimalni zahtjev izražava se kao postotak dobiven dijeljenjem iznosa koji se izračunava u skladu sa stavkom 3. ovoga članka s mjerom ukupne izloženosti.

(5) Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir zahtjeve iz članka 70. stavka 8. i članka 82. stavaka 2. i 6. ovoga Zakona odnosno zahtjev iz članka 27. stavka 7. Uredbe (EU) 806/2014.

(6) Pri utvrđivanju iznosa za dokapitalizaciju iz stavaka 1. do 5. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga:

1) upotrebljava najnovije iskazane vrijednosti za odgovarajući ukupni iznos izloženosti riziku ili mjeru ukupne izloženosti prilagođene temeljem svih promjena koje proizlaze iz sanacijskih mjera utvrđenih sanacijskim planom i

2) povećava ili smanjuje iznos postojećeg zahtjeva za dodatni regulatorni kapital određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala s ciljem usklađivanja tog zahtjeva institucije sa stanjem nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona ili nakon sanacije sanacijske grupe.

(7) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može iznos za dokapitalizaciju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka povećati kako bi se osiguralo da institucija nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja, ne dužeg od godinu dana od dana izvršenja te ovlasti, u kojem slučaju je iznos za održavanje povjerenja tržišta jednak zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona umanjen za iznos protucikličkog zaštitnog sloja kapitala određenog u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga smanjit će iznos za održavanje povjerenja tržišta iz stavka 7. ovoga članka ako utvrdi provedivost i opravdanost nižeg iznosa za održavanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije i njezina pristupa financiranju bez korištenja izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosa iz sanacijskog fonda u skladu s člankom 82. stavcima 2. i 6. te člankom 136. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona ili Jedinstvenog sanacijskog fonda, nakon izvršenja ovlasti iz članka 52. ovoga Zakona ili nakon sanacije sanacijske grupe.

(9) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga povećat će iznos za održavanje povjerenja tržišta iz stavka 7. ovoga članka ako utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije i njezina pristupa financiranju bez korištenja izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosa iz sanacijskog fonda u skladu s člankom 82. stavcima 2. i 6. te člankom 136. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona ili Jedinstvenog sanacijskog fonda tijekom odgovarajućeg razdoblja, ne dužeg od godinu dana od dana izvršenja ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona.

(10) Ako bi primjena instrumenta unutarnje sanacije na obveze sanacijskog subjekta koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj uključivala obvezu prema društvu kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je dio iste sanacijske grupe i čija je tražbina povezana s tom obvezom u nižem isplatnom redu u odnosu na isplatni red tražbina povezanih s ostalim redovnim neosiguranim obvezama, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga pravodobno procjenjuje je li iznos stavki društva kćeri sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u skladu s člankom 30. ovoga Zakona dovoljan za provedbu preferirane sanacijske strategije.

Izračun minimalnog zahtjeva za instituciju koja je sanacijski subjekt i koja je GSV institucija ili dio GSV institucije i za u Europskoj uniji značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a

Članak 29.

(1) Minimalni zahtjev za instituciju koja je sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili dio GSV institucije sastoji se od:

1) zahtjeva iz članaka 92.a i 494. Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) po potrebi, dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze iz stavka 3. ovoga članka.

(2) Minimalni zahtjev za u Europskoj uniji značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a sastoji se od:

1) zahtjeva iz članaka 92.b i 494. Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) po potrebi, dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze iz stavka 3. ovoga članka, koji se ispunjava s pomoću regulatornog kapitala i obveza koje ispunjavaju uvjete iz članka 31. ovoga Zakona i članka 114. stavka 6. ovoga Zakona.

(3) U slučaju ako zahtjev iz stavka 1. točke 1. ili stavka 2. točke 1. ovoga članka nije dovoljan za ispunjavanje uvjeta iz članka 27., odnosno članka 28. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odredit će dodatak zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze iz stavka 1. točke 2., odnosno stavka 2. točke 2. ovoga članka u mjeri potrebnoj za ispunjavanje uvjeta iz članka 27., odnosno članka 28. ovoga Zakona.

Podložne obveze sanacijskog subjekta

Članak 30.

(1) U svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva, u zbroj regulatornog kapitala i podložnih obveza institucije koja je sanacijski subjekt uključuju se podložne obveze koje ispunjavaju uvjete iz:

1) članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013

2) članka 72.b Uredbe (EU) br. 575/2013, osim uvjeta iz stavka 2. točke d) istoga članka Uredbe (EU) br. 575/2013 i

3) članka 72.c Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pri upućivanju u ovom Zakonu na zahtjeve iz članka 92.a ili 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013, podložne obveze za potrebe ispunjavanja tih zahtjeva sastoje se od podložnih obveza utvrđenih u skladu s člankom 72.k te dijelom drugim glavom I. poglavljem 5.a Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3) Obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama, koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka, osim članka 72.a stavka 2. točke l) Uredbe (EU) br. 575/2013, uključuju se u zbroj regulatornog kapitala i podložnih obveza ako:

1) je iznos glavnice obveze koja proizlazi iz dužničkog instrumenta poznat u trenutku izdavanja, fiksan ili se povećava i na njega ne utječe obilježje ugrađene izvedenice, a ukupni se iznos obveze koja proizlazi iz dužničkog instrumenta, uključujući ugrađenu izvedenicu, može u skladu s člancima 104. i 105. Uredbe (EU) br. 575/2013 dnevno vrednovati u odnosu na aktivno i likvidno dvosmjerno tržište za istovjetni instrument bez kreditnog rizika ili

2) dužnički instrument sadržava ugovornu odredbu kojom se određuje da je vrijednost tražbine u slučaju insolventnosti izdavatelja i sanacije izdavatelja fiksna ili se povećava te ne prelazi izvorno plaćen iznos obveze.

(4) Dužnički instrumenti iz stavka 3. ovoga članka, uključujući njihove ugrađene izvedenice, nisu predmet sporazuma o netiranju te se pri njihovu vrednovanju ne primjenjuje članak 86. stavak 4. ovoga Zakona.

(5) Obveze iz stavka 3. ovoga članka uključuju se u zbroj regulatornog kapitala i podložnih obveza u dijelu koji odgovara iznosu glavnice iz stavka 3. točke 1. ovoga članka, odnosno iznosu koji je fiksan ili se povećava iz  stavka 3. točke 2. ovoga članka.

(6) U slučaju kada društvo kći sa sjedištem u Europskoj uniji koje je dio iste sanacijske grupe kao i sanacijski subjekt sa sjedištem u Republici Hrvatskoj izdaje obveze postojećem dioničaru koji nije dio te sanacijske grupe, obveze izdane postojećem dioničaru uključuju se u zbroj regulatornog kapitala i podložnih obveza sanacijskog subjekta u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) obveze su izdane u skladu s člankom 31. stavkom 2. ovoga Zakona

2) izvršenjem ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje obveza u skladu s člankom 52. ovoga Zakona ne utječe se na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri

3) iznos obveza društva kćeri izdanih postojećem dioničaru ne prelazi iznos razlike između iznosa minimalnog zahtjeva za društvo kćeri određenog u skladu s člankom 28. ovoga Zakona i zbroja obveza društva kći izdanih sanacijskom subjektu, kupljenih izravno ili neizravno putem drugih subjekata iste sanacijske grupe, i iznosa regulatornog kapitala iz članka 31. stavka 3. ovoga Zakona.

(7) Uvažavajući odredbe o minimalnom zahtjevu iz članka 27. stavka 10. ili članka 29. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili sanacijski subjekt koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona dužan je dio zahtjeva iz članka 35. stavka 2. ili 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona ispuniti u iznosu od 8 % regulatornog kapitala i ostalih ukupnih obveza koje nisu uključene u regulatorni kapital koristeći instrumente regulatornog kapitala, podređene podložne instrumente ili obveze koje izdaje društvo kći iz stavka 6. ovoga članka.

(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može naložiti da sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili sanacijski subjekti koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona, koristeći instrumente regulatornog kapitala, podređene podložne instrumente ili obveze koje izdaje društvo kći iz stavka 6. ovoga članka, dio zahtjeva iz članka 35. stavka 2. ili članka 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona ispunjava u iznosu nižem od 8 % regulatornog kapitala i ostalih ukupnih obveza koje nisu uključene u regulatorni kapital, ali višem od iznosa koji proizlazi iz primjene formule (1-(X1/X2)) x 8 % regulatornog kapitala i ostalih ukupnih obveza koje nisu uključene u regulatorni kapital, uz ispunjenje uvjeta iz članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu, uzevši u obzir smanjenje koje je moguće na temelju članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013:

1) X1 označava 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno u skladu s primjenjivim zahtjevom iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5, i

2) X2 označava zbroj 18 % ukupnog iznosa izloženosti riziku koji se izračunava u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj odnosno u skladu s primjenjivim zahtjevom iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5,  .

(9) Ako primjena stavka 7. ovoga članka na sanacijski subjekt koji podliježe članku 27. stavku 10. ovoga Zakona predstavlja zahtjev koji prelazi 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ograničava dio minimalnog zahtjeva koji se mora ispuniti koristeći instrumente regulatornog kapitala, podređene podložne instrumente i obveze koje izdaje društvo kći iz stavka 6. ovoga članka na iznos koji je jednak 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku u slučaju procjene:

1) sanacijskim planom se pristup sanacijskom fondu, odnosno Jedinstvenom sanacijskom fondu ne smatra opcijom za sanaciju sanacijskog subjekta ili

2) ako sanacijski plan za sanaciju sanacijskog subjekta predviđa korištenje sanacijskog fonda, odnosno Jedinstvenog sanacijskog fonda, zahtjevom iz članka 35. stavka 2. ili članka 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona se sanacijskom subjektu omogućuje ispuniti zahtjeve iz članka 82. stavka 2. ili 4. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo.

(10) Pri obavljanju procjene iz stavka 9. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir i rizik od nerazmjernog učinka na poslovni model sanacijskog subjekta.

(11) Stavak 9. ovoga članka ne primjenjuje se na instituciju koja je sanacijski subjekt koja podliježe članku 27. stavku 12. ovoga Zakona.

(12) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može naložiti da sanacijski subjekt koji nije GSV institucija niti sanacijski subjekt koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona, koristeći instrumente regulatornog kapitala, podređene podložne instrumente ili obveze koje izdaje društvo kći iz stavka 6. ovoga članka, ispunjava dio minimalnog zahtjeva u iznosu do 8 % regulatornog kapitala i ostalih ukupnih obveza koje nisu uključene u regulatorni kapital subjekta ili iznosa u skladu s formulom iz stavka 16. točke 2. ovoga članka, ovisno o tome koji iznos je viši, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) u skladu s propisom kojim se uređuje stečajni postupak nepodređene obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka su u istom isplatnom redu u kao i obveze isključene iz mogućnosti primjene ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člankom 80. stavkom 2. i člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona

2) postoji rizik da bi vjerovnici čije tražbine proizlaze iz nepodređenih obveza koje nisu isključene iz primjene ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člankom 80. stavkom 2. ili člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona kao rezultat primjene ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje tih obveza pretrpjeli veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli ako bi nad institucijom bio otvoren stečajni postupak i

3) iznos regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza ne premašuje iznos potreban za osiguravanje da vjerovnici iz točke 2. ovoga stavka ne pretrpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli ako bi nad institucijom bio otvoren stečajni postupak.

(13) Ako utvrdi da je unutar pojedinog isplatnog reda koji uključuje tražbine povezane s podložnim obvezama ukupni iznos obveza koje su isključene ili bi vjerojatno mogle biti isključene od primjene ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člankom 80. stavkom 2. ili člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona veći od 10 % ukupnog iznosa tog isplatnog reda, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procjenjuje rizik iz stavka 12. točke 2. ovoga članka.

(14) Za potrebe stavaka 7. do 13. i stavka 16. ovoga članka, obveze iz izvedenica uključuju se u ukupne obveze na temelju potpunog priznavanja prava druge ugovorne strane na netiranje.

(15) Regulatorni kapital sanacijskog subjekta koji se upotrebljava za usklađivanje sa zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj prihvatljiv je za usklađivanje sa zahtjevima iz stavaka 7., 8., 9., 12. i 16. ovoga članka.

(16) Odstupajući od stavka 7. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može, uzimajući u obzir obveze sanacijskog subjekta za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i zahtjeva iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 te članka 27. stavka 10. i članka 35. stavka 2. ili članka 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona, naložiti da sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili sanacijski subjekt koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga, koristeći instrumente regulatornog kapitala, podređene podložne instrumente ili obveze koje izdaje društvo kći iz stavka 6. ovoga članka ispuni minimalni zahtjev u iznosu zbroja regulatornog kapitala, instrumenata i obveza najviše do:

1) 8 % regulatornog kapitala i ostalih ukupnih obveza koje nisu uključene u regulatorni kapital ili

2) zbroja dvostrukog iznosa koji proizlazi iz zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke c) Uredbe (EU) br. 575/2013, dvostrukog iznosa koji proizlazi iz zahtjeva za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala te iznosa koji proizlazi iz zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj.

(17) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može donijeti odluku iz stavka 16. ovoga članka za sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona i koji ispunjava jedan od uvjeta navedenih u stavku 18. ovoga članka i to za najviše 30 % ukupnog broja svih sanacijskih subjekata koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona za koje Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odredi zahtjev iz članka 35. stavka 2. ili članka 36. stavka 5. točke 1. ovoga Zakona.

(18) Prilikom donošenja odluke iz stavka 16. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga razmatra sljedeće uvjete:

1) u prethodno provedenoj procjeni mogućnosti sanacije utvrđene su značajne prepreke mogućnostima sanacije za koje nisu poduzete nikakve korektivne mjere nakon nalaganja mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona u roku koji je zahtijevalo Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ili se utvrđene značajne prepreke ne mogu ukloniti nijednom od mjera iz članka 22. stavka 5. ovoga Zakona, a izvršavanjem ovlasti iz stavka 16. ovoga članka bi se djelomično ili u cijelosti nadoknadio negativan učinak značajnih prepreka na mogućnosti sanacije ili

2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga smatra da su provedivost i opravdanost preferirane sanacijske strategije sanacijskog subjekta ograničene, uzimajući u obzir veličinu subjekta, njegovu međusobnu povezanost, prirodu, opseg, rizičnost i složenost njegovih aktivnosti, njegov pravni status i dioničarsku strukturu ili

3) u zahtjevu za dodatni regulatorni kapital u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala se odražava činjenica da se sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili koji podliježe članku 27. stavku 10. ili 12. ovoga Zakona nalazi među prvih 20 % najrizičnijih institucija za koje Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odredi minimalni zahtjev.

(19) Za potrebe određivanja postotaka iz stavaka 17. i 18. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga zaokružuje rezultat izračuna na najbliži cijeli broj.

(20) Pri donošenju odluka iz stavaka 12. i 16. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dodatno uzima u obzir:

1) opseg tržišta za instrumente regulatornog kapitala sanacijskog subjekta i podređene podložne instrumente, određivanje cijena takvih instrumenata, ako postoje, i vrijeme potrebno za izvršenje svih transakcija potrebnih radi usklađivanja s odlukom

2) iznos instrumenata podložnih obveza koji ispunjavaju uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013 s preostalim rokom do dospijeća kraćim od jedne godine od datuma odluke s ciljem postizanja kvantitativnih prilagođavanja zahtjevima iz stavaka 12. i 16. ovoga članka

3) dostupnost i iznos instrumenata koji ispunjavaju uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, osim članka 72.b stavka 2. točke d) te uredbe

4) je li u usporedbi s regulatornim kapitalom i podložnim obvezama sanacijskog subjekta značajan iznos obveza koje su isključene od primjene ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člankom 80. stavkom 2. ili člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona i s kojima povezane tražbine su prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak u istom ili nižem isplatnom redu u odnosu na tražbine povezane s podložnim obvezama s najvišim isplatnim redom

5) poslovni model sanacijskog subjekta, model financiranja i profil rizičnosti kao i njegovu stabilnost i sposobnost doprinošenja gospodarstvu i

6) učinak mogućih troškova restrukturiranja na dokapitalizaciju sanacijskog subjekta.

(21) Za potrebe stavka 20. točke 4. ovoga članka smatra se da iznos isključenih obveza koji ne prelazi 5 % iznosa regulatornog kapitala i podložnih obveza sanacijskog subjekta nije značajan, dok značajnost isključenih obveza iznosa iznad tog praga procjenjuje Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

Podložne obveze i regulatorni kapital institucije koja nije sanacijski subjekt

Članak 31.

(1) Minimalni zahtjev institucija koja je društvo kći sanacijskog subjekta ili sanacijskog subjekta iz treće zemlje, a nije sanacijski subjekt, ispunjava pomoću obveza iz stavka 2. ovoga članka ili regulatornog kapitala iz stavka 3. ovoga članka.

(2) Obveze institucije za potrebe stavka 1. ovoga članka su sljedeće:

1) koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je sanacijski subjekt kupio izravno ili neizravno putem drugih članova iste sanacijske grupe koji su kupili obveze od te institucije, ili koje su izdane postojećem dioničaru koji nije dio iste sanacijske grupe i koje je kupio ako se izvršavanjem ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člancima 52. do 55. ovoga Zakona ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri

2) kojima se ispunjavaju kriteriji prihvatljivosti iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, uz iznimku članka 72.b stavka 2. točaka b), c), k), l) i m) i članka 72.b stavaka 3. do 5. te Uredbe

3) s kojima povezane tražbine su u stečajnom postupku u nižem isplatnom redu u odnosu na tražbine povezane s obvezama koje ne ispunjavaju uvjet iz točke 1. ovoga stavka i koje nisu prihvatljive za kapitalne zahtjeve

4) koje podliježu ovlastima za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člancima 52. do 55. ovoga Zakona na način koji je u skladu sa sanacijskom strategijom sanacijske grupe, ponajprije da se izvršenjem te ovlasti ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri

5) čije stjecanje nije izravno ili neizravno financirala institucija

6) kod kojih u odredbama kojima se uređuju obveze institucije nije izričito ili neizravno navedeno da bi institucija izvršila nad obvezama opciju kupnje, otkupila ih, ponovno kupila ili ih prijevremeno otplatila, osim u slučaju insolventnosti ili stečajnog postupka institucije, te ako institucija navedeno ne utvrđuje na drugi način

7) kod kojih u odredbama kojima se uređuju obveze institucije imatelju nije dano pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili stečajnog postupka institucije i

8) kod kojih se iznos kamata ili dividendi ne mijenja ovisno o kreditnoj sposobnosti institucije ili njezina matičnog društva.

(3) Regulatorni kapital za potrebe stavka 1. ovoga članka sastoji se od sljedećeg:

1) redovnog osnovnog kapitala i

2) drugog regulatornog kapitala koji je izdan instituciji i koji su kupile članice iste sanacijske grupe ili koji je izdan instituciji i koji nisu kupile članice iste sanacijske grupe ako se izvršavanjem ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člancima 52. do 55. ovoga Zakona ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri.

Nepovlašteni neosigurani dužnički instrumenti

Članak 32.

(1) Nepovlašteni neosigurani dužnički instrumenti koje institucija izdaje radi ispunjavanja minimalnog zahtjeva moraju ispunjavati uvjete iz ovoga članka te članaka 30. ili 31. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo.

(2) Nepovlašteni neosigurani dužnički instrumenti su dužnički instrumenti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

1) izvorni rok dospijeća dužničkog instrumenta je najmanje godinu dana

2) dužnički instrument ne sadržava ugrađenu izvedenicu te nije izvedenica i

3) u skladu s ugovorom ili prospektom, tražbina imatelja dužničkog instrumenta smatra se tražbinom kod koje je između vjerovnika i institucije ugovoreno da će se vjerovnik u stečajnom postupku namirivati prije imatelja instrumenata redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog i dopunskog kapitala, a nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova.

(3) U smislu stavka 2. točke 2. ovoga članka, dužnički instrument s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi i dužnički instrument koji nije iskazan u domaćoj valuti izdavatelja, pod uvjetom da su glavnica, otplata i kamate iskazani u istoj valuti, ne smatraju se dužničkim instrumentom s ugrađenom izvedenicom samo zbog tih svojstava.

Prodaja podređenih podložnih obveza malim ulagateljima

Članak 33.

Pri prodaji malom ulagatelju podložnih obveza koje ispunjavaju uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, osim članka 72.a stavka 1. točke b) i članka 72.b stavaka od 3. do 5. te Uredbe, institucija je dužna osigurati da je riječ o obvezama minimalne nominalne vrijednosti 100.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan prodaje, vodeći pritom računa o provođenju procjene primjerenosti u skladu s propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

Donošenje odluke o minimalnom zahtjevu za instituciju koja nije dio grupe

Članak 34.

(1) Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u skladu s člankom 28. ovoga Zakona određuje minimalni zahtjev za instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja nije dio grupe i za koju nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor.

(2) Institucija koja je sanacijski subjekt, a nije dio grupe, dužna je minimalni zahtjev u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano ispunjavati na pojedinačnoj osnovi u skladu s odredbama članka 30. ovoga Zakona.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka sadrži obrazloženje koje uključuje procjenu elemenata iz članka 26. stavka 2. ili 3. te članka 28. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgađanja preispituje odluku iz stavka 1. ovoga članka vodeći računa o promjenama u visini zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je institucija dužna održavati u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(5) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nadzire ispunjava li institucija minimalni zahtjev iz ovoga članka.

(6) Odluka o minimalnom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka donosi se u postupku izrade i izmjene sanacijskog plana.

(7) Hrvatska narodna banka nacrt odluke iz stavka 1. ovoga članka dostavlja na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisan Uredbom (EU) br. 806/2014 te  pri donošenju te odluke postupa u skladu s mišljenjem Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

(8) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o minimalnom zahtjevu koji je u skladu sa stavkom 1. ovoga članka naložen za svaku pojedinu instituciju, s time da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, za potrebe izvješćivanja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, Hrvatskoj narodnoj banci dostavlja informaciju o odlukama o minimalnom zahtjevu koje je donijela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Donošenje odluke o minimalnom zahtjevu za grupu koja nije prekogranična

Članak 35.

(1) Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u skladu s člancima 27., 28. ili 29. ovoga Zakona, ovisno o tome što je primjenjivo, određuje minimalni zahtjev za grupu koja nije prekogranična i za koju nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor.

(2) Institucija koja je sanacijski subjekt dužna je minimalni zahtjev u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano ispunjavati na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe u skladu s odredbama članka 30. ovoga Zakona.

(3) Institucija koja je društvo kći sanacijskog subjekta ili sanacijskog subjekta iz treće zemlje, a nije sanacijski subjekt, dužna je minimalni zahtjev u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano ispunjavati na pojedinačnoj osnovi u skladu s odredbama članka 31. ovoga Zakona.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, institucija koja je matična institucija u Europskoj uniji i koja nije sanacijski subjekt, ali je društvo kći sanacijskog subjekta iz treće zemlje dužna je minimalni zahtjev u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano ispunjavati na konsolidiranoj osnovi u skladu s odredbama članka 31. ovoga Zakona.

(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može društvo kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje nije sanacijski subjekt izuzeti od primjene minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi ako:

1) društvo kći i sanacijski subjekt imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i dio su iste sanacijske grupe

2) sanacijski subjekt ispunjava zahtjev iz stavka 2. ovoga članka

3) nema trenutačnih ili očekivanih bitnih praktičnih ili pravnih prepreka brzom prijenosu regulatornog kapitala ili otplati obveza od strane sanacijskog subjekta u korist društva kćeri za koje su utvrđeni uvjeti u skladu s člankom 52. stavkom 6. ovoga Zakona, osobito ako je sanacijska mjera poduzeta u odnosu na sanacijski subjekt

4) sanacijski subjekt ispunjava zahtjeve Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga kao nadležnog tijela za bonitetnim upravljanjem društvom kćeri te je izjavio, uz suglasnost nadležnog tijela, da jamči za obveze koje preuzima društvo kći, ili rizici društva kćeri nisu od značaja

5) postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika koje provodi sanacijski subjekt obuhvaćaju društvo kćer i

6) sanacijski subjekt ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

(6) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može društvo kćeri sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje nije sanacijski subjekt izuzeti od primjene minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi ako:

1) društvo kći i njegovo matično društvo imaju sjedište u Republici Hrvatskoj i dio su iste sanacijske grupe

2) matično društvo ispunjava zahtjev iz stavka 4. ovoga članka na konsolidiranoj osnovi u Republici Hrvatskoj

3) nema trenutačnih ili očekivanih bitnih praktičnih ili pravnih prepreka brzom prijenosu regulatornog kapitala ili otplati obveza od strane matičnog društva u korist društva kćeri za koje su utvrđeni uvjeti u skladu s člankom 52. stavkom 6. ovoga Zakona, osobito ako su sanacijska mjera ili ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje poduzete u odnosu na matično društvo u skladu s člankom 52. ovoga Zakona

4) matično društvo ispunjava zahtjeve Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga kao nadležnog tijela za bonitetnim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz suglasnost nadležnog tijela, da jamči za obveze koje preuzima društvo kći, ili rizici društva kćeri nisu od značaja

5) postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika koje provodi matično društvo obuhvaćaju društvo kćer i

6) matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

(7) Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 5. točaka 1. i 2. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može društvu kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dopustiti ispunjavanje zahtjeva utvrđenog u skladu s člankom 28. ovoga Zakona u potpunosti ili djelomično jamstvom koje izdaje sanacijski subjekt i kojim se ispunjavaju sljedeći uvjeti:

1) jamstvo se pruža najmanje u iznosu zahtjeva koji zamjenjuje

2) jamstvo se aktivira ako društvo kći ne može otplatiti svoje dugove ili druge obveze u skladu s dospijećem ili ako su za to društvo kćer utvrđeni uvjeti u skladu s člankom 52. stavkom 6. ovoga Zakona, ovisno koji događaj prije nastupi

3) jamstvo je u visini od najmanje 50 % njegova iznosa osigurano ugovorom o financijskom osiguranju kako je definiran propisom kojim se uređuju pravila za osiguranje financijskih obveza instrumentima financijskog osiguranja

4) osiguranje za jamstvo ispunjava zahtjeve iz članka 197. Uredbe (EU) br. 575/2013 koji su, uzimajući u obzir konzervativne korektivne faktore, dovoljni za pokrivanje iznosa koji se osigurava iz točke 3. ovoga stavka

5) osiguranje za jamstvo nije opterećeno, a osobito se ne upotrebljava za osiguranje nekog drugog jamstva

6) efektivno dospijeće ugovora o osiguranju ispunjava isti uvjet dospijeća kao onaj iz članka 72.c stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i

7) ne postoje pravne, regulatorne ili operativne prepreke prijenosu osiguranja sa sanacijskog subjekta na to društvo kćer, uključujući i ako se sanacijska mjera poduzima u odnosu na sanacijski subjekt.

(8) Za potrebe stavka 7. točke 7. ovoga članka, sanacijski subjekt dužan je na zahtjev Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga dostaviti neovisno, pisano i obrazloženo pravno mišljenje ili na drugi odgovarajući način dokazati da ne postoje pravne, regulatorne ili operativne prepreke prijenosu osiguranja sa sanacijskog subjekta na društvo kćer.

(9) Odluka iz stavka 1. ovoga članka sadrži obrazloženje koje uključuje procjenu elemenata iz članka 26. stavka 2. ili 3. te članka 27., 28. ili 29. ovoga Zakona, ovisno što se primjenjuje pri donošenju odluke.

(10) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgađanja preispituje odluku iz stavka 1. ovoga članka vodeći računa o promjenama u visini zahtjeva za dodatni regulatorni kapital koji je institucija dužna održavati u skladu s propisom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, odnosno propisom kojim se uređuje tržište kapitala.

(11) U slučaju određivanja dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze u skladu s člankom 29. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir zahtjev za dodatni regulatorni kapital koji se primjenjuje na sanacijsku grupu ili na u Europskoj uniji značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a.

(12) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nadzire ispunjava li institucija minimalni zahtjev iz ovoga članka.

(13) Odluka o minimalnom zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka donosi se u postupku izrade i izmjene grupnog sanacijskog plana.

(14) Hrvatska narodna banka nacrt odluke iz stavka 1. ovoga članka dostavlja na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisan Uredbom (EU) br. 806/2014 te pri donošenju te odluke postupa u skladu s mišljenjem Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

(15) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o minimalnom zahtjevu koji je u skladu sa stavkom 1. ovoga članka naložen za svaku pojedinu instituciju, s time da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, za potrebe izvješćivanja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, Hrvatskoj narodnoj banci dostavlja informaciju o odlukama o minimalnom zahtjevu koje je donijela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Donošenje odluke o minimalnom zahtjevu za prekograničnu grupu

Članak 36.

(1) Minimalni zahtjev u slučaju prekogranične grupe određuje se, paralelno s izradom i ažuriranjem grupnog sanacijskog plana, na sanacijskom kolegiju zajedničkom odlukom o:

1) razini minimalnog zahtjeva koji se na konsolidiranoj osnovi sanacijske grupe primjenjuje na svaki sanacijski subjekt i

2) razini minimalnog zahtjeva koji se na pojedinačnoj osnovi primjenjuje na članice sanacijske grupe koje nisu sanacijski subjekti.

(2) Radi donošenja zajedničke odluke iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izrađuje :

1) prijedlog minimalnog zahtjeva za sanacijski subjekt sa sjedištem u Republici Hrvatskoj na osnovi kriterija utvrđenih člankom 27., člankom 29. stavkom 1. točkom 2. i člankom 30. ovoga Zakona i mogućnosti da se društvo kći tog sanacijskog subjekta sa sjedištem u trećoj zemlji sanira zasebno prema planu sanacije, ako je primjenjivo,

2) prijedlog minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi za društvo kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je dio sanacijske grupe uzimajući u obzir kriterije utvrđene člankom 28. ovoga Zakona.

(3) Zajedničkom odlukom iz stavka 1. ovoga članka može se predvidjeti da društvo kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u skladu s člankom 31. ovoga Zakona zahtjeve iz članka 28. ovoga Zakona djelomično ispunjava instrumentima koji su izdani subjektima koji nisu dio iste sanacijske grupe i koje su ti subjekti kupili, ako je to u skladu sa sanacijskom strategijom i ako sanacijski subjekt sanacijske grupe kojoj to društvo kćer pripada nije izravno ili neizravno kupio dovoljan broj instrumenata koji zadovoljavaju uvjete iz članka 31. ovoga Zakona.

(4) Zajedničku odluku iz stavka 1. ovoga članka donose Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, grupno sanacijsko tijelo ako je različito tijelo, sanacijska tijela za druge sanacijske subjekte i sanacijska tijela drugih država članica u kojima su sjedišta društava kćeri koja podliježu zahtjevu koji odgovara zahtjevu iz članka 35. stavka 3. ovoga Zakona, a ista mora biti u pisanom obliku i obrazložena te ju Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dostavlja, ovisno što je primjenjivo:

1) matičnom društvu u Europskoj uniji koje nije sanacijski subjekt, a pripada sanacijskoj grupi u kojoj je sanacijski subjekt institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

2) instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je sanacijski subjekt i

3) društvu kćeri sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje nije sanacijski subjekt, a pripada sanacijskoj grupi.

(5) Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u skladu sa zajedničkom odlukom iz stavka 1. ovoga članka rješenjem nalaže:

1) instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je sanacijski subjekt održavanje minimalnog zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

2) instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je članica iste sanacijske grupe, a nije sanacijski subjekt, održavanje minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

3) u slučaju da sanacijski subjekt nema sjedište u Republici Hrvatskoj, instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je članica sanacijske grupe tog sanacijskog subjekta, a nije sanacijski subjekt, održavanje minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi.

(6) Ako zajednička odluka iz stavka 1. nije donesena u roku od četiri mjeseca zbog neslaganja u pogledu konsolidiranog zahtjeva, odnosno zbog neslaganja u pogledu zahtjeva na pojedinačnoj osnovi Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga samostalno donosi, ovisno što je primjenjivo:

1) odluku o minimalnom zahtjevu za sanacijski subjekt sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, vodeći računa o procjenama koje su izradila sanacijska tijela država članica u kojima je sjedište članica grupe koje nisu sanacijski subjekti i grupnog sanacijskog tijela, ako je različito tijelo

2) odluku o minimalnom zahtjevu za društvo kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je dio sanacijske grupe, vodeći računa o pisanoj procjeni koje je izradilo sanacijsko tijelo za sanacijski subjekt, ako je različito tijelo.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, ako prije isteka roka od četiri mjeseca, a prije donošenja zajedničke odluke, bilo koje relevantno sanacijsko tijelo zatraži posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 , pri čemu se predmetni rok u smislu te Uredbe smatra rokom za mirenje, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgodit će donošenje odluka iz stavka 6. točaka 1. i 2. ovoga članka, ovisno što je primjenjivo.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, ako je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo odluku u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u roku od mjesec dana, odluke Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga moraju biti u skladu s tom odlukom.

(9) Ako Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ne donese odluku u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u roku od mjesec dana, donosi se odluka iz stavka 6. ovog članka.

(10) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga kao sanacijsko tijelo za sanacijski subjekt ne može zatražiti posredovanje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ako je minimalni zahtjev koji je predložilo sanacijsko tijelo za društvo kći tog sanacijskog subjekta unutar dva postotnog boda ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosno u skladu s primjenjivim zahtjevom iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2033 pomnožen s 12,5 , u odnosu na minimalni zahtjev određen na konsolidiranoj osnovi i usklađen je s kriterijima koji odgovaraju onima iz članka 28. ovoga Zakona.

(11) Ako su dva ili više GSV subjekta koji su dio GSV institucije ujedno i sanacijski subjekti, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izračunava iznos dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i podložne obveze iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona za svaki sanacijski subjekt sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i za matično društvo u Europskoj uniji kao da je jedini sanacijski subjekt GSV institucije i sa sanacijskim tijelima iz stavka 4. ovoga članka raspravlja te, kada je to prikladno i usklađeno sa sanacijskom strategijom GSV institucije, dogovara se o primjeni članka 72.e Uredbe (EU) br. 575/2013 i svim prilagodbama radi smanjivanja ili uklanjanja razlike između zbroja iznosa dodatka zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze i iznosa iz članka 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 za pojedinačne sanacijske subjekte i zbroja iznosa dodatka zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze i iznosa iz članka 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 za matično društvo u Europskoj uniji.

(12) Prilagodba iz stavka 11. ovoga članka može se primijeniti na način da se razina zahtjeva prilagodi zbog postojanja razlike u izračunu ukupnih iznosa izloženosti riziku između država članica, ali ne radi uklanjanja razlika koje proizlaze iz izloženosti između sanacijskih grupa.

(13) U slučaju iz stavka 11. ovoga članka, zbroj iznosa dodatka zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona i iznosa iz članka 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 za pojedinačne sanacijske subjekte ne može biti niži od zbroja iznosa dodatka zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona i iznosa iz članka 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 za matično društvo u Europskoj uniji.

(14) Zajednička odluka iz stavka 1. ovoga članka te samostalne odluke Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donesene u skladu s ovim člankom redovito se preispituju i po potrebi ažuriraju.

(15) Zajednička odluka iz stavka 1. ovoga članka i samostalne odluke sanacijskih tijela za članice grupe ako nije donesena zajednička odluka obvezujuće su za Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga.

(16) Institucija je dužna kontinuirano ispunjavati minimalni zahtjev utvrđen odlukom Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga donesenom u skladu s ovim člankom te Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nadzire ispunjava li institucija minimalni zahtjev iz ovoga članka.

(17) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo o minimalnom zahtjevu koji je u skladu s ovim člankom naložen za svaku pojedinu instituciju, s time da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, za potrebe izvješćivanja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, Hrvatskoj narodnoj banci dostavlja informaciju o odlukama o minimalnom zahtjevu koje je donijela u skladu s ovim člankom.

Određivanje minimalnog zahtjeva za subjekte iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona

Članak 37.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona naložiti primjenu minimalnog zahtjeva na način utvrđen člancima 26. do 36. ovoga Zakona.

(2) Subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona dužan je kontinuirano ispunjavati minimalni zahtjev utvrđen odlukom Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu se primjenjuju članci 26. do 36. ovoga Zakona na odgovarajući način.

Provedba odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora o minimalnom zahtjevu

Članak 38.

(1) Kada Jedinstveni sanacijski odbor izvršava svoje ovlasti iz članka 12. Uredbe (EU) br. 806/2014 Hrvatska narodna banka će, samo u skladu s uputom Jedinstvenog sanacijskog odbora, subjektu za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor rješenjem naložiti održavanje minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi utvrđenog odlukom Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014, odnosno zajedničkom odlukom o minimalnom zahtjevu u čijem postupku donošenja za članicu grupe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj sudjeluje Jedinstveni sanacijski odbor.

(2) Subjekt za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor dužan je kontinuirano ispunjavati minimalni zahtjev utvrđen rješenjem iz stavka 1. ovoga članka.

(3) U postupku utvrđivanja minimalnog zahtjeva od strane Jedinstvenog sanacijskog odbora u skladu s člancima 12. do 12.k Uredbe (EU) br. 806/2014 Hrvatska narodna banka može podnijeti prijedlog Jedinstvenom sanacijskom odboru za izuzeće društva kćeri sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 24.a Uredbe (EU) br. 806/2014 nije sanacijski subjekt, od primjene minimalnog zahtjeva na pojedinačnoj osnovi u slučaju ispunjavanja uvjeta iz članka 12.h Uredbe (EU) br. 806/2014.

(4) Hrvatska narodna banka može u postupku utvrđivanja minimalnog zahtjeva od strane Jedinstvenog sanacijskog odbora u skladu s člancima 12. do 12.k Uredbe (EU) br. 806/2014 podnijeti prijedlog da subjekt za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor i koji je sanacijski subjekt u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 24.a Uredbe (EU) br. 806/2014 minimalni zahtjev na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi ispunjava na način iz članka 12.c stavka 4. ili 5. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(5) Ako procijeni da je vjerojatno da bi propast subjekta za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor, a koji je sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koji je dio sanacijske grupe čija je ukupna imovina manja od iznosa u protuvrijednosti 100 milijardi eura predstavljala sistemski rizik, Hrvatska narodna banka može donijeti odluku o podnošenju zahtjeva iz članka 12.d stavka 5. Uredbe (EU) br. 806/2014 Jedinstvenom sanacijskom odboru.

(6) Hrvatska narodna banka, u skladu s uputom Jedinstvenog sanacijskog odbora, nadzire ispunjava li subjekt za koji je Jedinstveni sanacijski odbor izravno odgovoran minimalni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.

Nadzorno izvješćivanje i objava minimalnog zahtjeva

Članak 39.

(1) Institucija je dužna nadležno tijelo izvijestiti o:

1) iznosu regulatornog kapitala koji, kada je riječ o instituciji koja nije sanacijski subjekt, ispunjava uvjete iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona, odnosno članka 12.g stavka 2. točke b) Uredbe (EU) br. 806/2014 i iznosu podložnih obveza te izračunu tih iznosa u skladu s člankom 26. stavkom 4. ovoga Zakona, odnosno člankom 12.a stavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 nakon primjenjivih umanjenja u skladu s člancima 72.e do 72.j Uredbe (EU) br. 575/2013 i

2) iznosu ostalih obveza podložnih za unutarnju sanaciju.

(2) Prilikom izvješćivanja iz stavka 1. ovoga članka institucija navodi sljedeće podatke o stavkama izvješća:

1) sastavu, uključujući profil dospijeća

2) redoslijedu namirenja u stečajnom postupku i

3) jesu li za njih mjerodavni propisi treće zemlje i, ako jesu, koje treće zemlje te sadržavaju li ugovorne odredbe iz članka 93. stavka 1. ovoga Zakona i članaka 52. stavka 1. točaka p) i q) i članka 63. točaka n) i o) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, institucija nije dužna izvijestiti o iznosu ostalih obveza podložnih za unutarnju sanaciju ako na datum izvješćivanja njezin regulatorni kapital i podložne obveze iznose najmanje 150 % minimalnog zahtjeva iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, odnosno članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 izračunatog u skladu s točkom 1. prvog stavka ovoga članka.

(4) Institucija je dužna o informacijama iz stavka 1. točke 1. ovoga članka izvještavati na polugodišnjoj osnovi, a o informacijama iz stavka 1. točke 2. i stavka 2. ovoga članka na godišnjoj osnovi.

(5) Iznimno od datuma izvješćivanja određenog u skladu sa stavkom 4. ovoga članka, institucija je dužna informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostaviti na zahtjev nadležnog tijela.

(6) Institucija je dužna na mrežnim stranicama objaviti na godišnjoj osnovi:

1) iznos regulatornog kapitala koji, kada je riječ o instituciji koja nije sanacijski subjekt, ispunjava uvjete iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona i podložnih obveza

2) sastav stavki iz točke 2. ovoga stavka, uključujući njihov profil dospijeća i redoslijed namirenja u stečajnom postupku

3) zahtjev iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, izražen u skladu s člankom 26. stavkom 4. ovoga Zakona.

(7) Ako je nad institucijom primijenjena sanacijska mjera ili izvršena ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje u skladu s člankom 52. ovoga Zakona, obveza iz stavka 6. ovoga članka primjenjuje se od datuma roka iz članka 148. ovoga Zakona za ispunjavanje zahtjeva iz članka 34., 35. ili 36. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo.

(8) Iznimno od stavaka 1. i 6. ovoga članka, institucija za koju je sanacijskim planom predviđeno da u slučaju da su ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona neće biti sanirana već će se nad njom pokrenuti stečajni postupak odnosno postupak prisilne likvidacije nije dužna dostaviti izvješća te javno objaviti informacije.

(9) Subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona kojem je Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga naložila primjenu minimalnog zahtjeva u skladu s člankom 37. ovoga Zakona dužan je dostaviti izvješća te javno objaviti informacije u skladu s odredbama ovoga članka.

(10) Hrvatska narodna banka bez odgađanja dostavlja Jedinstvenom sanacijskom odboru izvješća iz stavka 1. ovoga članka subjekta za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor.

Neispunjavanje minimalnog zahtjeva

Članak 40.

(1) U slučaju neispunjavanja minimalnog zahtjeva utvrđenog odlukom Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga u skladu s člancima 34. do 37. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ima sljedeće ovlasti:

1) ovlast rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije institucije u skladu s člancima 22. ili 23. ovoga Zakona

2) ovlast ograničenja raspodjele iz članka 41. ovoga Zakona ili

3) prekršajne sankcije u skladu s člankom 143. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izvršit će najmanje jednu od ovlasti iz stavka 1. ovoga članka u skladu s načelom proporcionalnosti, osim ako je nadležno tijelo odlučilo, u skladu s dogovorom s Hrvatskom narodnom bankom odnosno Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, izvršiti ovlasti koje ima u slučaju neispunjavanja minimalnog zahtjeva od strane institucije.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može pokrenuti postupak procjene propada li institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ili je vjerojatno da će propasti.

Ograničenje raspodjele

Članak 41.

(1) Institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona je dužan bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga ako se nalazi u situaciji u kojoj ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on uzima u obzir uz zahtjeve iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te, uz svaki od tih zahtjeva, dodatni kapitalni zahtjev za pokriće rizika, osim rizika prekomjerne financijske poluge, naložen na temelju propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno propisa kojim se uređuje tržišta kapitala, ali ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on uzima u obzir uz minimalni zahtjev iz članaka 34. do 37. ovoga Zakona, ovisno što je primjenjivo, koji se izračunava u skladu s člankom 26. stavkom 4. točkom 1. ovoga Zakona.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona za koji nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može, u skladu sa stavcima 3. i 5. ovoga članka, rješenjem zabraniti raspodjelu iznosa koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev koji se izračunava u skladu s člankom 42. ovoga Zakona poduzimanjem sljedećih radnji:

1) provođenjem raspodjele u vezi s redovnim osnovnim kapitalom

2) stvaranjem obveze isplate varijabilnih primitaka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplaćivanjem varijabilnih primitaka ako je obveza plaćanja nastala u vrijeme kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili

3) provođenjem plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

(3) Prije nalaganja zabrane iz stavka 2. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir sljedeće:

1) razlog, trajanje i razmjere neispunjavanja te njegov učinak na mogućnost provođenja stečajnog postupka odnosno sanacije

2) razvoj financijske situacije institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona i vjerojatnost njegova ispunjavanja uvjeta iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona u skorije vrijeme

3) mogućnost da će institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona moći osigurati usklađenost sa zahtjevima iz stavka 1. u razumnom roku

4) ako institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona nije u mogućnosti zamijeniti obveze koje više ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti ili dospijeća iz članaka 72.b i 72.c Uredbe (EU) br. 575/2013 ili članka 30. ili članka 31. ovoga Zakona, je li ta nemogućnost idiosinkratska ili je uvjetovana smetnjama na razini tržišta te

5) prikladnost i razmjernost nalaganja zabrane iz stavka 2. ovoga članka za rješavanje situacije institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona uzimajući u obzir njegov potencijalni učinak na financijske uvjete i na mogućnost njegove sanacije.

(4) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga temeljem procjene iz stavka 3. ovoga članka instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne naloži zabranu iz stavka 2. ovoga članka, procjenu iz stavka 3. ovoga članka provodit će najmanje jedanput mjesečno za vrijeme trajanja situacije iz stavka 1. ovoga članka s ciljem utvrđivanja potrebe nalaganja zabrane.

(5) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga utvrdi da je nakon proteka devet mjeseci od dana obavijesti iz stavka 1. ovoga članka institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona i dalje u situaciji iz stavka 1. ovoga članka, naložit će instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona zabranu iz stavka 2. ovoga članka osim ako procjeni da su ispunjena najmanje dva od sljedećih uvjeta:

1) neispunjenje je nastalo zbog ozbiljne smetnje u funkcioniraju financijskih tržišta, što dovodi do široko rasprostranjenog stresa financijskih tržišta u više segmenata financijskih tržišta

2) smetnja iz točke 1. ovoga stavka ima, osim povećane volatilnosti cijena instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata podložnih obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ili njegovih povećanih troškova, za posljedicu i potpuno ili djelomično zatvaranje tržišta čime se instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona onemogućuje izdavanje instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata podložnih obveza na tim tržištima

3) zatvaranje tržišta iz točke 2. ovoga stavka utvrđuje se ne samo za instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, nego i za više drugih subjekata

4) smetnjom iz točke 1. ovoga stavka onemogućuje se instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona izdavanje instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata podložnih obveza potrebno za ispravljanje neispunjenja ili

5) nalaganje zabrane iz stavka 2. ovoga članka dovodi do negativnih učinaka prelijevanja za dio bankovnog sektora, čime bi se moglo ugroziti financijsku stabilnost.

(6) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga temeljem procjene iz stavka 5. ovoga članka instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne naloži zabranu iz stavka 2. ovoga članka, procjenu iz stavka 5. ovoga članka provodit će jedanput mjesečno za vrijeme trajanja situacije iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Kada Jedinstveni sanacijski odbor izvršava svoje ovlasti iz članka 10.a stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Hrvatska narodna banka će, samo u skladu s uputom Jedinstvenog sanacijskog odbora, subjektu za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor rješenjem zabraniti raspodjelu iznosa koji prelazi najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev koji se izračunava u skladu s člankom 10.a stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 poduzimanjem sljedećih radnji:

1) provođenjem raspodjele u vezi s redovnim osnovnim kapitalom

2) stvaranjem obveze isplate varijabilnih primitaka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplaćivanjem varijabilnih primitaka ako je obveza plaćanja nastala u vrijeme kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili

3) provođenjem plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

Način izračuna najvećega raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev

Članak 42.

(1) Institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona je dužan izračunati najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev na način da pomnoži zbroj dobiti iz stavka 3. ovoga članka i faktor određen u skladu sa stavkom 4. ovoga članka te o istom izvijestiti Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona poduzimao radnje iz članka 41. stavka 2. točaka 1., 2. ili 3. ovoga Zakona, najvećim raspodjeljivim iznosom u odnosu na minimalni zahtjev smatra se najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev izračunat u skladu sa stavkom 1. ovoga članka umanjen za iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točaka 1., 2. ili 3. ovoga Zakona.

(3) Zbroj dobiti izračunava se kao zbroj iznosa iz točaka 1. i 2. ovoga stavka umanjen za iznos iz točke 3. ovoga stavka:

1) dobit tekuće godine ostvarena tijekom poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, umanjena za iznos raspodijeljene dobiti i za iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točaka 1., 2. ili 3. ovoga Zakona

2) dobit tekuće godine ostvarena na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, umanjena za iznos raspodijeljene dobiti i iznos koji proizlazi iz poduzimanja radnji iz članka 41. stavka 2. točaka 1., 2. ili 3. ovoga Zakona

3) iznos koji bi institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona bio dužan platiti na osnovi poreza za stavke iz točaka 1. i 2. ovoga stavka.

(4) Faktor se u skladu sa stavkom 5. ovoga članka određuje ovisno o kvartilu distribucije kojem pripada redovni osnovni kapital kojim se institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ovisno što je primjenjivo, zahtjeva iz članaka 34. do 37. ovoga Zakona, pri čemu je taj redovni osnovni kapital iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(5) Smatra se da redovni osnovni kapital kojim se institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne koristi za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ovisno što je primjenjivo, zahtjeva iz članaka 34. do 37. ovoga Zakona, a iskazan je kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku pripada:

1) prvom kvartilu distribucije ako je veći ili jednak 0,00, a manji ili jednak 1/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,0

2) drugom kvartilu distribucije ako je veći od 1/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji ili jednak 1/2 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,2

3) trećem kvartilu distribucije ako je veći od 1/2 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji ili jednak 3/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,4 ili

4) četvrtom kvartilu distribucije ako je veći od 3/4 iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, a manji od iznosa zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, u kojem slučaju faktor iznosi 0,6.

(6) Iznos zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz stavka 5. ovoga članka iskazan je kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku.

V. DONOŠENJE ODLUKE O SANACIJI ILI STEČAJNOM POSTUPKU

Uvjeti za sanaciju ili stečajni postupak institucije

Članak 43.

(1) Nadležno tijelo, osim u slučaju kada Europska središnja banka izvršava svoje supervizorske zadatke iz članka 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 u odnosu na značajne nadzirane subjekte, utvrđuje da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona propada ili će vjerojatno propasti ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

1) postoje razlozi za ukidanje odobrenja za rad institucije ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da će nastupiti razlozi za ukidanje odobrenja za rad, uključujući i okolnosti koje upućuju da je institucija ostvarila ili će vjerojatno ostvariti gubitke koji prelaze značajan dio ili cijeli iznos regulatornog kapitala ili

2) imovina institucije je manja od njezinih obveza ili postoje objektivne okolnosti na temelju kojih se utvrđuje da će imovina institucije uskoro biti manja od njezinih obveza ili

3) institucija nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze o njihovu dospijeću ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da ih institucija uskoro neće moći ispunjavati ili

4) je nužna izvanredna javna financijska potpora osim ako se, kako bi se otklonila ozbiljna smetnja u gospodarstvu i očuvala financijska stabilnost, ta izvanredna javna financijska potpora daje u nekom od sljedećih oblika:

a) državno jamstvo za likvidnosnu potporu koju daje središnja banka u skladu sa uvjetima koje je sama odredila

b) državno jamstvo za novoizdane obveze institucije ili

c) ulaganje u regulatorni kapital ili kupnja instrumenata kapitala po tržišnim cijenama i pod tržišnim uvjetima, ako u vrijeme odobrenja javne potpore ne postoje ni okolnosti utvrđene u točkama 1., 2. i 3. ovoga stavka niti okolnosti navedene u članku 52. stavku 6. ovoga Zakona.

(2) Izvanredna javna financijska potpora iz stavka 1. točke 4. ovoga članka mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1) odnosi se na potpore solventnoj instituciji odobrene u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore

2) poduzete mjere su privremenog karaktera i razmjerne su otklanjanju posljedica ozbiljnog financijskog poremećaja i

3) poduzete mjere ne koriste se radi nadoknade gubitaka koje je institucija ostvarila ili je vjerojatno da će ih uskoro ostvariti.

(3) Izvanredna javna financijska potpora iz stavka 1. točke 4. ovoga članka smije se dati samo u obliku ulaganja u regulatorni kapital ili kupnje instrumenata kapitala koja su potrebna radi nadoknađivanja manjka regulatornog kapitala utvrđenog u testovima otpornosti na stres, procjenama kvalitete imovine ili istovrsnim procjenama na nacionalnoj razini, na razini Europske unije ili Jedinstvenog nadzornog mehanizma, koje provode Europska središnja banka, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo ili Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

(4) Uvjeti za otvaranje postupka sanacije su:

1) institucija propada ili će vjerojatno propasti

2) nije razumno očekivati da bi druge mjere privatnog sektora, mjere institucionalnog sustava zaštite, supervizorske mjere, supervizorske mjere u fazi rane intervencije ili smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala ili podložnih obveza u skladu s glavom VII. ovoga Zakona spriječile propast institucije u razumnom vremenskom razdoblju i

3) postupak sanacije je u javnom interesu.

(5) Za potrebe sanacijskog planiranja Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procjenjuje je li postupak sanacije u javnom interesu te se isto utvrđuje u sanacijskom planu iz članka 19. odnosno 20. ovoga Zakona.

(6) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u trenutku ispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka promijeni zaključak o javnom interesu iz stavka 5. ovoga članka, ne nastaje potreba za izmjenom sanacijskog plana iz članka 19. odnosno  20. ovoga Zakona.

(7) U svrhu stavka 4. točke 3. ovoga članka, smatra se da je postupak sanacije u javnom interesu ako je taj postupak potreban da se postigne jedan ili više ciljeva sanacije utvrđenih člankom 6. ovoga Zakona i ako je razmjeran njima te se stečajnim postupkom ne bi u jednakoj mjeri postigli ti ciljevi.

(8) U slučaju ispunjenja uvjeta iz stavka 4. točaka 1. i 2. ovoga članka nad institucijom, ako pritom nije ispunjen uvjet iz stavka 4. točke 3. ovoga članka, Hrvatska narodna banka podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad kreditnom institucijom nadležnom sudu odnosno donosi odluku o pokretanju prisilne likvidacije kreditne institucije, odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga podnosi prijedlog nadležnom sudu za otvaranje stečajnog postupka nad investicijskim društvom u skladu s propisom kojim se uređuje stečajni postupak kreditnih institucija odnosno investicijskih društava.

(9) Prethodno donošenje supervizorske mjere u fazi rane intervencije u skladu s propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava nije uvjet za primjenu sanacijskih mjera i otvaranje postupka sanacije.

Uvjeti za sanaciju financijskih institucija i holdinga

Članak 44.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može primijeniti sanacijsku mjeru nad financijskom institucijom iz članka 3. točke 2. ovoga Zakona ako su uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona ispunjeni istovremeno i u odnosu na tu financijsku instituciju te u odnosu na njezino matično društvo koje podliježe konsolidiranom nadzoru, a za koje Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran.

(2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može primijeniti sanacijsku mjeru nad subjektom iz članka 3. točaka 3. ili 4. ovoga Zakona ako su uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona ispunjeni u odnosu na taj subjekt.

(3) Ako su institucije kćeri mješovitog holdinga u posrednom ili neposrednom vlasništvu posredničkog financijskog holdinga, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u sanacijskom planu posrednički financijski holding određuje kao sanacijski subjekt na koji će se primijeniti sanacijske mjere te se u tom slučaju sanacijske mjere neće primijeniti u odnosu na taj mješoviti holding.

(4) U skladu sa stavkom 3. ovoga članka, ako u odnosu na subjekt iz članka 3. točke 3. ili 4. ovoga Zakona nisu ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može primijeniti sanacijsku mjeru u odnosu na taj subjekt ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1) taj subjekt je sanacijski subjekt,

2) u odnosu na jedno ili više društava kćeri tog subjekta koje su institucije, ali nisu sanacijski subjekti, ispunjeni su uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona

3) imovina i obveze institucija kćeri iz točke 2. ovoga stavka su takve da propadanje tih institucija može dovesti do propadanja sanacijske grupe u cjelini, a poduzimanje sanacijske mjere prema tom subjektu nužno je za sanaciju institucija kćeri iz točke 2. ovoga stavka ili za sanaciju sanacijske grupe u cjelini.

(5) U slučaju iz stavaka 2. i 4. ovoga članka pri procjeni jesu li uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona ispunjeni u odnosu na jednu ili više društava kćeri koja su institucije, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i sanacijsko tijelo za instituciju mogu suglasno zanemariti prijenose kapitala ili gubitaka između subjekata unutar grupe, uključujući i prilikom izvršenja ovlasti smanjenja vrijednosti ili pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala.

(6) Za subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona za koji se utvrdi da propada ili će vjerojatno propasti u skladu s člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona te da je ispunjen uvjet iz članka 43. stavka 4. točke 2. ovoga Zakona, a nije ispunjen uvjet iz članka 43. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom sudu.

Obveza obavještavanja

Članak 45.

(1) Institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona dužan je bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo ako smatra da ispunjava neki od uvjeta iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) O odluci o utvrđenju uvjeta iz članka 43. stavka 4. točaka 1. i 2. ovoga članka u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona nadležno tijelo bez odgađanja obavještava:

1) Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga

2) nadležno i sanacijsko tijelo za svaku podružnicu institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u drugoj državi članici

3) Hrvatsku narodnu banku kao središnju banku

4) Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

5) grupno sanacijsko tijelo, ako je isto različito od tijela iz točke 1.

6) konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako je različito tijelo

7) Ministarstvo financija

8) Europski odbor za sistemski rizik i

9) Vijeće za financijsku stabilnost.

(3) Ako se pri prijenosu informacija prema tijelu iz stavka 2. točke 4. ovoga članka ne osigurava odgovarajuća razina zaštite povjerljivosti informacija nadležno tijelo određuje zamjenske postupke komunikacije kojima se postižu isti ciljevi uz osiguravanje odgovarajuće razine povjerljivosti.

Donošenje odluke o otvaranju postupka sanacije 

Članak 46.

(1) Odluku o otvaranju postupka sanacije nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona za koje nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor donosi Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga po službenoj dužnosti ako utvrdi da su u odnosu na tu instituciju ispunjeni svi uvjeti iz članka 43. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno, u odnosu na taj subjekt uvjeti iz članka 44. ovoga Zakona.

(2) Nacrt odluke iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka dostavit će na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisanom Uredbom (EU) br. 806/2014 te je dužna prilikom usvajanja te odluke voditi računa o mišljenju Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost te odluke s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014, a posebice vezano uz činjenicu korištenja sredstava Jedinstvenog sanacijskog fonda.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

1) razloge za otvaranje postupka sanacije

2) obrazloženje ispunjenja uvjeta za sanaciju uključujući i rezultate procjene vrijednosti

3) sanacijsku mjeru koju Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga namjerava poduzeti i

4) dan, sat i minutu otvaranja postupka sanacije.

(4) Pri odabiru sanacijske mjere Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uzima u obzir i slijedi mjere predviđene u usvojenom sanacijskom planu, osim ako procijeni, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene u sanacijskom planu.

(5) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgađanja o odluci iz stavka 1. obavještava:

1) instituciju na koju se odluka odnosi

2) Ministarstvo financija

3) Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

4) nadležna tijela za svaku podružnicu te institucije u drugim državama članicama, ako je primjenjivo

5) Vijeće za financijsku stabilnost i Europski odbor za sistemski rizik

6) Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo

7) Europsku komisiju

8) Europsku središnju banku

9) Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržište kapitala

10) Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i

11) operatere sustava u kojima institucija sudjeluje, ako je primjenjivo.

(6) Uz obavijest iz prethodnog stavka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga instituciji i tijelima navedenima u stavku 5. ovoga članka dostavlja i primjerak svih odluka kojima se sanacijske mjere nad predmetnom institucijom namjeravaju provesti te u obavijesti navodi datum nastupa pravnih učinaka tih odluka.

(7) Danom donošenja odluke o otvaranju postupka sanacije nad institucijom prestaju važiti sve supervizorske mjere naložene toj instituciji.

(8) Danom donošenja odluke o otvaranju postupka sanacije prestaju sve ovlasti nadzornog odbora institucije te ovlasti glavne skupštine.

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka ovlasti nadzornog odbora odnosno neizvršnih direktora upravnog odbora institucije u sanaciji i glavne skupštine institucije ili subjekta iz članka 3., točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u sanaciji izvršava Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te se u tom slučaju na istu ne primjenjuju odredbe o uvjetima za imenovanje i davanje prethodne suglasnosti članovima nadzornog odbora institucija na način kako je uređeno propisima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava.

(10) Ako više subjekata iste grupe koja nije prekogranična ispunjavaju uvjete za sanaciju Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može donijeti jednu odluku koja će obuhvatiti sve članice grupe koje ispunjavaju uvjete za sanaciju i može imenovati istu sanacijsku upravu za te subjekte.

Donošenje odluke o otvaranju postupka sanacije ili podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u slučaju grupe 

Članak 47.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odluku o otvaranju postupka sanacije iz članka 46. ovoga Zakona ili odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije odnosno odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad institucijom u odnosu na članicu prekogranične grupe donosi na temelju zajedničke odluke o sanacijskom programu za grupu iz stavaka 10., 11., 14. i 17. ovoga članka.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo nalazi u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je grupno sanacijsko tijelo.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo ne nalazi u Republici Hrvatskoj , a Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran za članicu grupe koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga sudjeluje na sanacijskom kolegiju koji je osnovalo grupno sanacijsko tijelo druge države članice.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga , nakon što:

1) utvrdi da su u odnosu na matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili 7. ovoga Zakona, odnosno uvjeti iz članka 44. ovoga Zakona ili

2) zaprimi obavijest od sanacijskog tijela druge države članice o tome da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. za koji je to tijelo nadležno i koji je društvo kćer matičnog društva u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ispunjava uvjete za otvaranje postupka sanacije ili stečajnog postupka i o sanacijskoj mjeri koju namjerava poduzeti prema tom društvu kćeri ili o namjeri pokretanja stečajnog postupka nad tim društvom kćeri

3) obavještava druge članove sanacijskog kolegija te nakon savjetovanja s njima, procjenjuje učinak planiranih sanacijskih mjera odnosno namjere pokretanja stečajnog postupka na matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, grupu u cjelini i članice grupe u drugim državama članicama, a osobito utječu li te sanacijske mjere odnosno namjera pokretanja stečajnog postupka na to da zbog toga druge članice grupe ispunjavaju uvjete za provođenje sanacije odnosno stečajnog postupka.

(5) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga procijeni da planirane mjere iz stavka 2. ovoga članka utječu na to da uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili 7. odnosno članka 44. ovoga Zakona budu ispunjeni u odnosu na matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili u odnosu na članicu grupe u drugoj državi članici kako je uređeno pravom te druge države članice dužno je u roku od 24 sata od trenutka dostave obavijesti iz stavka 4. ovoga članka izraditi i predložiti članovima sanacijskog kolegija donošenje sanacijskog programa za grupu.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka rok od 24 sata može se produžiti uz prethodnu suglasnost sanacijskog tijela druge države članice koje je dostavilo obavijest iz stavka 4. točke 2. ovoga članka.

(7) Sanacijski program za grupu:

1) uzima u obzir i usklađen je sa grupnim sanacijskim planom donesenim u skladu s člankom 18. ovoga Zakona osim ako sanacijska tijela procijene, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu bile predviđene grupnim sanacijskim planom

2) sadrži sanacijske mjere koje bi radi ostvarivanja ciljeva sanacije i načela iz članka 6. i 7. ovoga Zakona trebala poduzimati relevantna sanacijska tijela u odnosu na matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili druge članice grupe

3) sadrži pojedinosti o načinu usklađivanja pojedinih sanacijskih mjera

4) sadrži plan financiranja koji se temelji na grupnom sanacijskom planu, načelima podjele odgovornosti za financiranje na način utvrđen člankom 20. stavkom 3. točkom 7. ovoga Zakona i opća načela uzajamnosti utvrđena u skladu s člankom 138. ovoga Zakona.

(8) Sanacijski program za grupu donosi se ako je ispunjen neki od sljedećih uvjeta:

1) izgledno je da će sanacijske mjere ili druge mjere koje se planiraju provesti nad matičnim društvom u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dovesti do toga da uvjeti za sanaciju ili stečajni postupak kako je uređeno u drugim državama članicama budu ispunjeni u odnosu na članicu grupe u drugoj državi članici

2) sanacijske mjere ili druge mjere koje se planiraju provesti nad matičnim društvom u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj nisu dovoljne, odnosno nije vjerojatno da bi se time ostvario optimalni ishod

3) uvjeti za sanaciju ili stečajni postupak kako je uređeno u drugim državama članicama ispunjeni su u odnosu jedno ili više društava kćeri, sukladno procjeni sanacijskih tijela koja su za njih nadležna ili

4) primjena sanacijskih ili drugih mjera na razini grupe pozitivno utječe na društva kćeri što opravdava donošenje sanacijskog programa za grupu.

(9) Ako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje sanacijskog programa za grupu iz stavka 8. ovoga članka, a uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili 7. ovoga Zakona ili članka 44. ovoga Zakona ispunjeni su u odnosu na matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donosi samostalnu odluku iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona ili odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije odnosno odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad institucijom nakon savjetovanja s ostalim članovima sanacijskog kolegija pri čemu:

1) ta odluka uzima u obzir i usklađena je s grupnim sanacijskim planom donesenim u skladu s člankom 18. ovoga Zakona osim ako sanacijska tijela procijene, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu bile predviđene grupnim sanacijskim planom i

2) uzima u obzir financijsku stabilnost država članica u kojima posluju članice grupe.

(10) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga zajedno sa sanacijskim tijelima za društva kćeri koja su obuhvaćena sanacijskim programom za grupu, sanacijski program za grupu iz stavka 7. ovoga članka donosi u obliku zajedničke odluke.

(11) Iznimno od stavka 10. ovoga članka, u slučaju da sanacijsko tijelo druge države članice, a koje je nadležno za društvo kćer ne slaže s predloženim sanacijskim programom za grupu jer smatra da mora donijeti samostalnu sanacijsku mjeru ili mjere koje nisu predložene u sanacijskom programu za grupu u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona za koje je nadležno zbog razloga povezanih sa financijskom stabilnošću u toj državi članici, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može donijeti zajedničku odluku o sanacijskom programu za grupu s onim sanacijskim tijelima koja se s predloženim sanacijskim programom za grupu slažu.

(12) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga utvrdi da su u odnosu na društvo kćer sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili 7. ovoga Zakona odnosno članka 44. ovoga Zakona, dužna je o tome i o mjeri koju namjerava primijeniti na to društvo kćer bez odgode obavijestiti grupno sanacijsko tijelo nadležno za matično društvo u Europskoj uniji.

(13) Ako u roku od 24 sata ili iznimno, uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, dužem roku grupno sanacijsko tijelo ne predloži sanacijski program za grupu ili prije toga obavijesti Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga da planirana mjera ne utječe na to da bi uvjeti za sanaciju ili stečajni postupak kako je uređeno u drugim državama članicama bili ispunjeni u odnosu na druge članice grupe, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga samostalno donosi odluku iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona ili odluku iz članka 52 stavka 1. ovoga Zakona odnosno odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije odnosno odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad institucijom.

(14) Ako u slučaju iz stavka 12. ovoga članka ili u slučaju da ispunjenje uvjeta za sanaciju kako je uređeno u državi članici u kojoj se nalazi matično društvo u odnosu na to matično društvo utječe na ispunjenje tih uvjeta u odnosu na društvo kći u Republici Hrvatskoj postoji potreba za donošenjem sanacijskog programa za grupu, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga zajedno sa grupnim sanacijskim tijelom i sanacijskim tijelima za društva kćeri koja su obuhvaćena sanacijskim programom za grupu, sanacijski program za grupu iz stavka 7. ovoga članka donosi u obliku zajedničke odluke.

(15) Iznimno od stavka 14. ovoga članka, ako se Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ne slaže s predloženim sanacijskim programom za grupu ili smatra da mora donijeti samostalnu sanacijsku mjeru ili mjere koje nisu predložene u sanacijskom programu za grupu u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj zbog razloga povezanih sa financijskom stabilnošću u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga o tome obavještava grupno sanacijsko tijelo i sanacijska tijela za društva kćeri koja su obuhvaćena sanacijskim programom za grupu i o mjerama koje namjerava samostalno poduzeti te detaljno obrazlaže zašto ne želi biti dio sanacijskog programa za grupu i donosi samostalnu odluku.

(16) Obrazloženje razloga neslaganja s predloženim sanacijskim programom za grupu mora uzeti u obzir usvojeni grupni sanacijski plan i potencijalni učinak na financijsku stabilnost u drugim državama članicama u kojima se nalaze članice grupe.

(17) U slučaju da se sanacijsko tijelo druge države članice nadležno za društvo kćer ne slaže s predloženim sanacijskim programom za grupu, a Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga se slaže, ista može s grupnim sanacijskim tijelom i onim sanacijskim tijelima koja se s predloženim sanacijskim programom za grupu slažu donijeti zajedničku odluku o sanacijskom programu za grupu.

(18) Zajedničke odluke iz stavaka 10., 11., 14. i 17. ovoga članka, kao i odluka o mjerama iz stavka 15. ovoga članka u slučaju kada zajednička odluka o sanacijskom programu za grupu nije donesena, smatraju se konačnim i proizvode pravne učinke prema relevantnim sanacijskim tijelima.

(19) U slučaju iz stavka 10. i stavka 14. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može zatražiti pomoć Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u donošenju zajedničke odluke o sanacijskom programu za grupu u skladu s člankom 31. točke c) Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(20) Uzimajući u obzir žurnost situacije postupci u skladu s ovim člankom provode se bez odgode.

(21) Ako nije postignuta zajednička odluka o sanacijskom programu za grupu Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga usko surađuje s članovima sanacijskog kolegija s ciljem postizanja, u mjeri u kojoj je to moguće, usklađene sanacijske strategije za sve članice grupe za koje je utvrđeno da propadaju ili će vjerojatno propasti.

(22) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga o poduzetim mjerama u skladu s ovim člankom redovito i u potpunosti obavještava članove sanacijskog kolegija.

Javna objava i dostava odluka u postupku sanacije

Članak 48.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na svojim mrežnim stranicama objavljuje odluku o otvaranju postupka sanacije i sve naknadne odluke kojima se provodi odluka o otvaranju postupka sanacije, a iznimno, objava može sadržavati samo ključne elemente odluke, ako se ista odnosi na fizičke osobe, odnosno mala i srednja društva.

(2) Institucija je dužna na svojim mrežnim stranicama objaviti odluku o otvaranju postupka sanacije i sve naknadne odluke kojima se provodi odluka o otvaranju postupka sanacije

(3) Ako su dionice ili drugi vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti institucije u sanaciji uvršteni na burzu institucija je dužna obavijestiti burzu na kojoj su uvršteni ti instrumenti koja je dužna tu informaciju objaviti u skladu s pravilima burze.

(4) Ako odluka o otvaranju postupka sanacije odnosno naknadne odluke kojima se provodi odluka o otvaranju postupka sanacije predviđaju odgodu odnosno ograničenje iz članaka 106., 107. ili 108. ovoga Zakona, u objavi iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se uvjeti i razdoblje tih odgoda ili ograničenja.

(5) Odluke iz članka 106., 107. ili 108. ovoga Zakona sanacijsko tijelo bez odgode dostavlja Financijskoj agenciji i Središnjem klirinškom depozitarnom društvu koji su dužni postupiti u skladu s tim odlukama od trenutka dostave.

(6) Ako dionice ili drugi vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti institucije u sanaciji nisu uvršteni na burzu objava iz stavka 1. ovoga članka smatra se dostavom odluke o otvaranju postupka sanacije vlasnicima tih instrumenata.

(7) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgode instituciji u sanaciji dostavlja sve odluke koje donosi radi provedbe odluke o otvaranju postupka sanacije, a institucija u sanaciji dužna je bez odgađanja o tome obavijestiti osobe na koje se odluka odnosi u dijelu u kojem se odluka na njih odnosi.

 Provedba odluke o sanaciji Jedinstvenog sanacijskog odbora

Članak 49.

(1) Kada Jedinstveni sanacijski odbor izvršava svoje ovlasti iz članka 18. Uredbe (EU) br. 806/2014 Hrvatska narodna banka postupa u skladu s odlukom o sanaciji te uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora primjenjujući sanacijske instrumente iz glave IX. ovoga Zakona, izvršavajući sanacijske ovlasti iz glave X. ovoga Zakona i primjenjujući zaštitne mjere iz glave XII. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka može, na zahtjev Jedinstvenog sanacijskog odbora, u suradnji s Europskom središnjom bankom ocijeniti postojanje uvjeta iz članka 18. stavka 1. točke b) Uredbe (EU) br. 806/2014.

(3) Odmah po zaprimanju odluke o sanaciji Jedinstvenog sanacijskog odbora, Hrvatska narodna banka donosi odluku o imenovanju sanacijske uprave. 

(4) Na sanacijsku upravu imenovanu u skladu sa stavkom 3. ovoga članka primjenjuju se odredbe članaka 59. do 69. ovoga Zakona.

(5) Na javnu objavu te dostavu odluke o sanaciji Jedinstvenog sanacijskog odbora primjenjuju se odredbe članka 46. stavka 5. te članka 48. ovoga Zakona.

(6) Ako je za subjekt za koji je Jedinstveni sanacijski odbor izravno odgovoran utvrđeno da propada ili će vjerojatno propasti i za koji nije donesena odluka o otvaranju postupka sanacije u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 806/2014 Hrvatska narodna banka može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom sudu odnosno donijeti odluku o pokretanju postupka prisilne likvidacije.

VI. PROCJENA VRIJEDNOSTI

Procjena vrijednosti 

Članak 50.

(1) Prije poduzimanja sanacijske mjere ili korištenja ovlasti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osigurava da procjenitelj koji je neovisan od bilo kojeg tijela javne vlasti uključujući Hrvatsku narodnu banku odnosno Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga i instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: neovisni procjenitelj) izradi poštenu, opreznu i realističnu procjenu vrijednosti imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, osim ako je izradu iste već osigurao Jedinstveni sanacijski odbor u skladu s člankom 20. stavcima 1. do 15. Uredbe (EU) br. 806/2014.

(2) Cilj procjene vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka je procijeniti vrijednost imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona koji ispunjavaju uvjete iz članka 43. stavka 4. ili članka 44. ovoga Zakona.

(3) Procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka provodi se radi:

1) pribavljanja informacija za utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju ili uvjeti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona

2) pribavljanja informacija za donošenje odluke o poduzimanju odgovarajućih sanacijskih mjera prema instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, ako su ispunjeni uvjeti za sanaciju

3) pribavljanja informacija za donošenje odluke o iznosu u kojem se povlače dionice ili se umanjuje vrijednost dionica ili drugih vlasničkih instrumenata te iznosa u kojem se umanjuje vrijednost relevantnih instrumenta kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona ili u kojem se pretvaraju u instrumente redovnog osnovnog kapitala, ako se primjenjuje ovlast za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona

4) pribavljanja informacija za donošenje odluke o iznosu u kojem se smanjuje vrijednost ili pretvaraju obveza podložnih za unutarnju sanaciju, ako se primjenjuje instrument unutarnje sanacije

5) pribavljanja informacija za donošenje odluke o imovini, pravima, obvezama ili dionicama ili drugim vlasničkim instrumentima koje je potrebno prenijeti te za donošenje odluke o vrijednosti svih naknada koje je potrebno platiti instituciji u sanaciji ili, ovisno o slučaju, dioničaru ili imatelju drugog vlasničkog instrumenta, ako se primjenjuje instrument prijelazne institucije ili instrument odvajanja imovine

6) pribavljanja informacija za donošenje odluke o imovini, pravima, obvezama ili dionicama ili drugim vlasničkim instrumentima koje je potrebno prenijeti, i pribavljanju informacija kako bi Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga mogla odrediti komercijalne uvjete u smislu članka 72. ovoga Zakona, ako se primjenjuje instrument prodaje poslovanja i

7) osiguravanja da su u trenutku kada se primjenjuju instrumenti sanacije ili izvršava ovlast za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona utvrđeni svi gubici za koje je potrebno umanjiti imovinu institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona.

(4) Neovisni procjenitelj koji provodi procjenu vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka, dužan je istu temeljiti na opreznim pretpostavkama, koje uključuju i pretpostavke o stopama neispunjenja obveze i značajnosti gubitaka te ostalim uvjetima iz ovoga članka i propisa koji uređuju vrednovanje za ove potrebe.

(5) Procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka, osim ako se radi o državnoj potpori u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore, ne smije polaziti od pretpostavke da će institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona pri poduzimanju sanacijske mjere ili izvršavanju ovlasti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona, dobiti izvanrednu javnu financijsku potporu ili hitnu likvidnosnu pomoć središnje banke ili bilo kakvu likvidnosnu pomoć središnje banke dodijeljenu na temelju neuobičajenih instrumenata osiguranja, roka dospijeća ili kamatnih uvjeta.

(6) Procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka mora, bez obzira na sanacijski instrument koji se primjenjuje, uzeti u obzir da Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i sanacijski fond odnosno Jedinstveni sanacijski fond:

1) imaju pravo na povrat svih razumnih i valjano nastalih troškova od institucije u sanaciji u skladu s člankom 70. stavkom 5. ovoga Zakona odnosno u skladu s člankom 22. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 i

2) imaju pravo obračunati kamatu ili naknadu za sve kredite ili jamstva koji su instituciji dani u skladu s člankom 136. ovoga Zakona.

(7) Izvješće o procjeni vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka sadrži i podatke iz poslovnih knjiga i evidencija institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, i to:

1) ažurnu bilancu i izvješće o financijskom položaju

2) analizu i procjenu računovodstvene vrijednosti imovine

3) popis nepodmirenih bilančnih i izvanbilančnih obveza s naznakom odgovarajućih protustavki i naznakom isplatnog reda kojem pripada ta obveza u skladu s propisima kojima se uređuje stečajni postupak nad institucijama i

4) ostale informacije bitne za procjenu vrijednosti.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može radi donošenja odluke iz stavka 3. točaka 5. ili 6. ovoga članka od neovisnog procjenitelja koji provodi procjenu zahtijevati da podatak iz stavka 7. točke 2. ovoga članka nadopuni analizom i procjenom tržišne vrijednosti imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona.

(9) Procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatak o tome u koji bi isplatni red ušla pojedina tražbina u skladu s propisima kojima se uređuje stečajni postupak nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona i procjenu ishoda za svakog dioničara i vjerovnika institucije ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u slučaju da je nad institucijom ili subjektom proveden stečajni postupak pri čemu ova procjena ne smije utjecati na procjenu primjene načela iz članka 124. ovoga Zakona da nijedan vjerovnik neće biti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji bi imao u stečajnom postupku prilikom provođenja procjene iz članka 123. ovoga Zakona.

(10) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da nije moguće provesti neovisnu procjenu vrijednosti Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može samostalno provesti privremenu procjenu vrijednosti na način iz stavka 11. ovoga članka.

(11) Ako okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju žurno postupanje zbog kojeg nije moguće u neovisnu procjenu uključiti informacije iz stavaka 7. i 9. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osigurava da neovisni procjenitelj provede privremenu procjenu vrijednosti imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona koja zadovoljava, u mjeri u kojoj je to moguće, zahtjeve iz stavaka 1., 7. i 9. te uključuje adekvatno obrazloženu procjenu zaštitnog sloja za dodatne gubitke.

(12) Na temelju privremene procjene vrijednosti iz stavaka 10. ili 11. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može poduzimati sanacijsku mjeru i provoditi smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona, uključujući preuzimanje kontrole nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona nad kojima je otvoren postupak sanacije.

(13) Rezultat procjene vrijednosti iz stavaka 1., 10., 11. ili 12. ovoga članka sastavni je dio odluke o otvaranju postupka sanacije ili izvršavanja sanacijske ovlasti ili odluke o izvršavanju smanjenja vrijednosti ili pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona.

(14) Protiv procjene vrijednosti ne može se podnijeti tužba upravnom sudu, već se može pobijati tužbom protiv odluke iz stavka 13. ovoga članka, a u skladu s člankom 141. ovoga Zakona.

(15) Iznimno od propisa kojim se uređuje javna nabava, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može ugovoriti usluge neovisnog procjenitelja neposrednom pogodbom bez obveze provođenja postupka javne nabave.

Naknadna procjena vrijednosti

Članak 51.

(1) U slučaju iz članka 50. stavka 11. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osigurava da kada to bude moguće, neovisni procjenitelj izvrši naknadnu neovisnu procjenu koja u cijelosti udovoljava uvjetima iz članka 50. ovoga Zakona, a koja se može izraditi ili odvojeno od procjene iz članka 123. ovoga Zakona ili istovremeno s tom procjenom, a može biti izvršena i od strane istog neovisnog procjenitelja, s time da u tom slučaju mora biti jasno naznačeno da su to dvije različite procjene.

(2) Naknadna procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka mora:

1) osigurati da su procjenom utvrđeni svi gubici za koje je potrebno umanjiti imovinu institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona te da su isti u potpunosti evidentirani u njihovim poslovnim knjigama i

2) pribaviti informacije za donošenje odluke iz stavka 3. ovoga članka o povećanju vrijednosti tražbina vjerovnika čija je vrijednost smanjena ili povećanju naknade.

(3) U slučaju da naknadna procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka iskaže neto vrijednost imovine institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u višem iznosu od neto vrijednosti imovine koja je iskazana u privremenoj procjeni vrijednosti provedenoj na temelju članka 50. stavaka 10. ili 11. ovoga Zakona, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može:

1) povećati vrijednost tražbine vjerovnika ili vlasnika relevantnih instrumenata kapitala kojima je vrijednost smanjena primjenom instrumenta unutarnje sanacije odnosno primjenom ovlasti iz glave VII. ovoga Zakona ili

2) naložiti prijelaznoj instituciji ili nositelju upravljanja imovinom isplatu dodatne naknade za imovinu, prava i obveza instituciji u sanaciji ili ovisno o slučaju za dionice ili druge vlasničke instrumente, dioničarima.

(4) Kada Jedinstveni sanacijski odbor izvršava svoje ovlasti u skladu s člankom 20. stavkom 12. Uredbe (EU) br. 806/2014, Hrvatska narodna banka postupa u skladu s uputom Jedinstvenog sanacijskog odbora.

 VII. SMANJENJE VRIJEDNOSTI ILI PRETVARANJE INSTRUMENATA KAPITALA I PODLOŽNIH OBVEZA

Smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza

Članak 52.

(1) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ovlaštena je smanjiti vrijednost relevantnih instrumenata kapitala ili podložnih obveza iz stavka 3. ovoga članka institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona za koje nije izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor ili ih pretvoriti u dionice ili druge vlasničke instrumente, a koju ovlast može izvršiti:

1) neovisno od primjene sanacijske mjere ili

2) zajedno sa sanacijskom mjerom, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili članka 44. ovoga Zakona.

(2) Ako je sanacijski subjekt relevantne instrumente kapitala i podložne obveze stekao neizravno putem drugih članica iste sanacijske grupe, ovlast iz stavka 1. ovoga članka izvršava se zajedno s izvršenjem ovlasti za smanjenje vrijednosti i pretvaranje na razini matičnog društva subjekta koji je izdao instrumente kapitala i podložne obveze ili na razini drugih matičnih društava koja nisu sanacijski subjekti, kako bi se gubitke učinkovito prenijelo na sanacijski subjekt te kako bi on omogućio uspostavu adekvatne razine kapitala subjekta koji je izdao instrumente kapitala i podložne obveze.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može ovlast iz stavka 1. ovoga članka izvršiti samo nad podložnim obvezama koje ispunjavaju uvjete iz članka 31. ovoga Zakona, osim uvjeta koji se odnosi na preostalo dospijeće obveza kako je utvrđeno člankom 72.c stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Pri izvršenju ovlasti iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga vodi računa da vjerovnici u skladu sa zaštitnim mjerama iz glave XII. ovoga Zakona ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli ako bi nad institucijom ili subjektom iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona bio proveden stečajni postupak.

(5) Kada je sanacijska mjera poduzeta u odnosu na sanacijski subjekt ili, u iznimnim okolnostima, odstupajući od sanacijskog plana u odnosu na subjekt koji nije sanacijski subjekt, iznos koji je smanjen ili pretvoren u skladu s člankom 52. stavkom 3. ovoga Zakona na razini tog subjekta uračunava se u ispunjenje uvjeta iz članka 70. stavka 8., članka 82. stavka 2. točke 1. i članka 82. stavka 6. točke 1. ovoga Zakona pri njihovoj primjeni na taj subjekt.

(6) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provodi ovlast iz stavka 1. ovoga članka bez odgode, a na način iz članka 53. ovoga Zakona, u odnosu na relevantne instrumente kapitala i podložne obveze iz stavka 3. ovoga članka koje je izdala institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, ako utvrdi postojanje jedne ili više sljedećih okolnosti:

1) ispunjeni su uvjeti iz članka 43. stavka 4. ili članka 44. ovoga Zakona, u kojem slučaju tu ovlast izvršava prije primjene sanacijske mjere

2) institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona neće moći nastaviti redovno poslovanje ako se ne izvrši smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza iz stavka 3. ovoga članka

3) u slučaju relevantnih instrumenata kapitala koje je izdalo društvo kći sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji se priznaju za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva tog društva kćeri i na konsolidiranoj osnovi, zajedno s odgovarajućim tijelom u državi članici u kojoj se nalazi konsolidirajuće nadzorno tijelo u obliku zajedničke odluke iz članka 47. stavka 10. ili 11. ovoga Zakona da grupa neće moći nastaviti redovno poslovanje ako se ne izvrši smanjenje vrijednosti ili pretvaranje tih relevantnih instrumenata kapitala

4) u slučaju relevantnih instrumenata kapitala koje je izdalo matično društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji se priznaju za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi tog matičnog društva ili na konsolidiranoj osnovi, da grupa neće moći nastaviti redovno poslovanje ako se ne izvrši smanjenje vrijednosti ili pretvaranje tih relevantnih instrumenata kapitala ili

5) instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona potrebna je izvanredna javna financijska potpora, osim u slučaju iz članka 43. stavka 1. točke 4. podtočke a).

(7) U svrhu stavka 6. ovoga članka smatra se da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona odnosno grupa neće moći nastaviti redovno poslovanje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona odnosno grupa propada ili će vjerojatno propasti i

2) s obzirom na potrebno vrijeme i druge relevantne okolnosti, nije razumno očekivati da bi bilo koja druga mjera, uključujući mjere privatnog sektora ili nalaganje supervizorskih odnosno nadzornih mjera što obuhvaća i supervizorske mjere u fazi rane intervencije, a koja je različita od ovlasti iz stavka 1. ovoga članka i neovisno poduzima li ta ovlast zajedno sa sanacijskim mjerama ili ne, u razumnom roku spriječila propast institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona odnosno grupe.

(8) U svrhu stavka 7. točke 1. ovoga članka smatra se da institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona propada ili će vjerojatno propasti ako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) U svrhu stavka 7. točke 1. ovoga članka smatra se da grupa propada ili će vjerojatno propasti ako konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdi da grupa ne ispunjava ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da grupa u bliskoj budućnosti neće ispunjavati bonitetne zahtjeve na konsolidiranoj osnovi uključujući i okolnosti koje upućuju da je grupa ostvarila ili će vjerojatno ostvariti gubitke koji prelaze značajan dio ili cijeli iznos regulatornog kapitala grupe u mjeri koja opravdava poduzimanje supervizorske odnosno nadzorne mjere.

(10) U slučaju iz stavka 6. točke 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ne smije provesti ovlast iz stavka 1. ovoga članka pod nepovoljnijim uvjetima u odnosu na izvršeno smanjenje vrijednosti ili pretvaranje jednako rangiranih instrumenata kapitala na razini matičnog društva.

(11) Prije nego što utvrdi postojanje okolnosti iz stavka 6. točke 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga postupa u skladu s člankom 54. ovoga Zakona u dijelu obavještavanja i savjetovanja.

(12) Ako relevantni instrumenti kapitala služe u svrhu ispunjavanja zahtjeva za regulatorni kapital institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je mjerodavno tijelo za utvrđenje okolnosti iz stavka 6. ovoga članka.

(13) Ako relevantni instrumenti kapitala ili podložne obveze iz stavka 3. ovoga članka služe u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva iz članka 28. ovoga Zakona institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji nije sanacijski subjekt Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je mjerodavno tijelo za utvrđenje okolnosti iz stavka 6. ovoga članka.

(14) Ako relevantne instrumente kapitala izdaje institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji je društvo kći matičnog društva iz Europske unije te ako ti instrumenti služe u svrhu ispunjavanja zahtjeva za regulatorni kapital na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi:

1) Hrvatska narodna banka, odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga mjerodavno je tijelo za utvrđenje okolnosti iz  stavka 6. točke 2. ovoga članka,

2) Hrvatska narodna banka, odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga sudjeluje u donošenju zajedničke odluke za utvrđivanje okolnosti iz stavka 6. točke 3. ovoga članka.

(15) Ako relevantne instrumente kapitala izdaje institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona koja je matično društvo u Europskoj uniji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te ako ti instrumenti služe u svrhu ispunjavanja zahtjeva za regulatorni kapital na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, Hrvatska narodna banka, odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga je mjerodavno tijelo za utvrđenje okolnosti iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

(16) Nakon izvršenja ovlasti iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga dužna je osigurati procjenu učinaka različitog postupanja iz članka 123. ovoga Zakona, pri čemu se primjenjuje pravo na naknadu razlike u skladu s člankom 124. ovoga Zakona.

Provedba smanjenja vrijednosti i pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza

Članak 53.

(1) Prije nego što provede smanjenje vrijednosti instrumenata kapitala ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osigurava da se provede procjena vrijednosti imovine i obveza institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u skladu s člancima 50. ili 51. ovoga Zakona.

(2) Procjena vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka osnova je za utvrđivanje iznosa smanjenja vrijednosti relevantnih instrumenta kapitala i podložnih obveza u cilju otpisa gubitka na teret instrumenata kapitala i podložnih obveza i za utvrđivanje razine pretvaranja relevantnih instrumenta kapitala i podložnih obveza u instrumente redovnog osnovnog kapitala u cilju uspostave adekvatne razine kapitala institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provodi ovlast iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona prema redoslijedu namirenja u stečajnom postupku i to na sljedeći način:

1) gubici utvrđeni procjenom vrijednosti iz članaka 50. ili 51. ovoga Zakona prvo se pokrivaju smanjenjem stavki redovnog osnovnog kapitala u mjeri u kojoj je to moguće i provedivo na način iz članka 56. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona

2) gubici utvrđeni procjenom vrijednosti iz članaka 50. ili 51. ovoga Zakona koji nisu pokriveni temeljem točke 1. ovoga stavka pokrivaju se smanjenjem glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala te se provodi pretvaranje tih instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala u mjeri kojoj je to moguće i potrebno radi postizanja ciljeva sanacije iz članka 6. ovoga Zakona

3) gubici utvrđeni procjenom vrijednosti iz članaka 50. ili 51. ovoga Zakona koji nisu pokriveni temeljem točaka 1. i 2. ovoga stavka pokrivaju se smanjenjem glavnice instrumenata dopunskog kapitala te se provodi pretvaranje tih instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala u mjeri u kojoj je to moguće i potrebno radi postizanja ciljeva sanacije iz članka 6. ovoga Zakona.

4) gubici utvrđeni procjenom vrijednosti iz članka 50. ili 51. ovoga Zakona koji nisu pokriveni temeljem točaka 1., 2. i 3. ovoga stavka pokrivaju se smanjenjem glavnice podložnih obveza iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona te se provodi pretvaranje tih obveza u instrumente redovnog osnovnog kapitala u mjeri u kojoj je to moguće i potrebno radi postizanja ciljeva sanacije iz članka 6. ovoga Zakona.

(4) Ako je u skladu sa stavkom 3. ovoga članka smanjena vrijednost glavnice relevantnog instrumenta kapitala ili podložne obveze iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona, to smanjenje ima sljedeće učinke:

1) smanjenje je trajno, uz mogućnost povećanja vrijednosti u skladu s mehanizmom nadoknade iz članka 51. stavka 3. ili članka 83. stavka 4. ovoga Zakona

2) vlasnik relevantnog instrumenta kapitala ili podložne obveze iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona nema prava na osnovi dijela vrijednosti instrumenta ili obveze koja je smanjena ili pretvorena, osim:

a) prava na kamate i druge tražbine temeljem tog instrumenta ili obveze obračunate na dan smanjenja vrijednosti ili pretvaranja relevantnog instrumenta kapitala ili podložne obveze

b) prava na podnošenje tužbe nadležnom upravnom sudu na koju se na odgovarajući način primjenjuje članak 141. ovoga Zakona i

c) prava iz stavaka 5. i 6. ovoga članka.

(5) U svrhu provedbe pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona sukladno stavku 3. točkama 2., 3. i 4. ovoga članka, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona naložiti izdavanje novih instrumenata redovnog osnovnog kapitala vlasnicima relevantnih instrumenata kapitala i tih podložnih obveza.

(6) Relevantni instrumenti kapitala i podložne obveze iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona mogu se pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) te instrumente redovnog osnovnog kapitala izdaje institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ili matično društvo institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga ili, prema potrebi, sanacijskog tijela za matično društvo

2) ti instrumenti redovnog osnovnog kapitala izdani su prije nego što je ta institucija ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona izdala dionice ili druge vlasničke instrumente za provedbu državne potpore ulaganjem u regulatorni kapital

3) ti instrumenti redovnog osnovnog kapitala dodjeljuju se i prenose bez odgode nakon izvršenja ovlasti pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala

4) stopa pretvaranja kojom se određuje broj instrumenata redovnog osnovnog kapitala koji se dodjeljuju za svaki relevantni instrument kapitala ili svaku podložnu obvezu iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona u skladu je s načelima iz članka 58. ovoga Zakona.

(7) U svrhu osiguravanja da instrumenti redovnog osnovnog kapitala budu izdani u skladu sa stavkom 6. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može naložiti instituciji ili subjektu iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona da pribavi sva potrebna prethodna odobrenja za izdavanje potrebnog broja instrumenata redovnog osnovnog kapitala.

(8) Ako su u odnosu na instituciju ispunjeni uvjeti za sanaciju i Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga namjerava primijeniti sanacijski instrument na tu instituciju, prije primjene tog instrumenta, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga postupa u skladu s člankom 52. stavkom 6. ovoga Zakona.

Postupanje Hrvatske narodne banke odnosno Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga kod provođenja ovlasti za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza

Članak 54.

(1) Odluku o smanjenju vrijednosti ili pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza donosi Savjet Hrvatske narodne banke odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1) iznos gubitka za koji se smanjuju sve rezerve i zadržana dobit institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona

2) odluku o smanjenju temeljnog kapitala institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona

3) odluku o smanjenju glavnice relevantnih instrumenata kapitala koji nisu uključeni u točku 2. ovoga stavka ili

4) odluku o povećanju temeljnog kapitala.

(3) Odluka o smanjenju temeljnog kapitala iz stavka 2. točke 2. ovoga članka može se donijeti kao odluka o pojednostavnjenom smanjenju temeljnog kapitala u kojoj se navodi točan iznos za koji se smanjuje temeljni kapital, iznos temeljnog kapitala nakon provedenog smanjenja, cilj smanjenja temeljnog kapitala te način kako će se temeljni kapital smanjiti ili kao odluka o smanjenju temeljnog kapitala povlačenjem dionica u kojoj se navodi iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na povučene dionice i temeljni kapital nakon smanjenja.

(4) Ako je iznos gubitka veći od iznosa temeljnog kapitala institucije donosi se odluka o smanjenju glavnice relevantnih instrumenata kapitala iz stavka 2. točke 3. ovoga članka.

(5) Odluka o povećanju temeljnog kapitala iz stavka 2. točke 4. ovoga članka sadrži iznos temeljnog kapitala prije povećanja temeljnog kapitala, iznos za koji se povećava temeljni kapital te iznos temeljnog kapitala nakon povećanja, broj dionica koje se izdaju ako se izdaju dionice bez nominalnog iznosa, odnosno broj dionica i nominalni iznos dionica ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom, njihov rod i iznos za koji se izdaju, osobe čije tražbine se pretvaraju u dionice, oznaku i iznos tražbine te broj dionica koje se time trebaju steći.

(6) Smatra se da je temeljni kapital smanjen odnosno povećan s danom navedenim u izreci odluke iz stavka 1. ovoga članka, a upis u sudski registar ima deklaratoran učinak.

(7) Donošenjem odluke o povećanju temeljnog kapitala iz stavka 1. ovoga članka nove dionice smatraju se preuzete od strane vlasnika relevantnih instrumenata kapitala koji se pretvaraju čime su dionice uplaćene, a povećanje temeljnog kapitala provedeno.

(8) Hrvatska narodna banka nacrt odluke iz stavka 1. ovoga članka dostavlja na mišljenje Jedinstvenom sanacijskom odboru na način i u roku propisan Uredbom (EU) br. 806/2014 te pri donošenju odluke postupa u skladu s mišljenjem Jedinstvenog sanacijskog odbora vezano uz usklađenost s Uredbom (EU) br. 806/2014 i općim uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 31. stavka 1. točke a) Uredbe (EU) br. 806/2014.

(9) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, najkasnije sljedeći radni dan od dana njezina donošenja, podnosi trgovačkom sudu kao prijavu za upis odluke o smanjenju odnosno odluke o povećanju temeljnog kapitala te prijavu o provedenom smanjenju odnosno povećanju temeljnog kapitala.

(10) Trgovački sud dužan je bez odgađanja rješavati o prijavi za upis iz stavka 9. ovoga članka neovisno o redoslijedu kojim su u sud primljeni ostali predmeti, upisati ih u sudski registar te ih objaviti.

(11) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga najkasnije sljedeći radni dan od dana njezina donošenja, dostavlja Središnjem klirinškom depozitarnom društvu koje je dužno bez odgađanja provesti upis.

(12) Temeljem odluke iz stavka 1. ovoga članka trgovački sud upisat će izmjenu statuta institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na visinu temeljnog kapitala, broj izdanih dionica i nominalnu vrijednost dionica.

(13) Za izdavanje novih dionica temeljem odluke o povećanju temeljnog kapitala iz stavka 6. ovoga članka institucije ili subjekta iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona ne treba izdati niti objaviti prospekt, kao niti ishoditi odobrenje nadležnog tijela, a vlasnici dionica za koje je provedeno smanjenje temeljnog kapitala nemaju pravo prvenstva pri upisu.

(14) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na primjenu ovlasti smanjenja vrijednosti i pretvaranja relevantnih instrumenata kapitala u odnosu na društva s ograničenom odgovornošću.

Smanjenje vrijednosti i pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala i podložnih obveza kod prekograničnih grupa

Članak 55.

(1) Prije utvrđenja okolnosti iz članka 52. stavka 6. točaka 2., 3., 4. ili 5. ovoga Zakona u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i koji je društvo kći matičnog društva u Europskoj uniji sa sjedištem u drugoj državi članici, a koji izdaje relevantne instrumente kapitala ili podložne obveze iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva iz članka 36. stavka 5. točke 3. ovoga Zakona na pojedinačnoj osnovi ili relevantne instrumente kapitala koji su priznati u svrhu ispunjavanja zahtjeva za regulatorni kapital na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi, Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga:

1) nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom nadležnim za relevantni sanacijski subjekt, u roku od 24 sata od završetka savjetovanja o namjeri donošenja utvrđenja okolnosti iz članka 52. stavka 6. točaka 2., 3., 4. ili 5. ovoga Zakona obavještava:

a) konsolidirajuće nadzorno tijelo iz druge države članice i mjerodavno tijelo u toj državi članici, ako je različito od konsolidirajućeg nadzornog tijela i

b) sanacijska tijela nadležna za druge članice iste sanacijske grupe koja su izravno ili neizravno stekle obveze iz članka 31. ovoga Zakona od društva kćeri na koji se primjenjuje zahtjev iz članka 36. stavka 5. točke 3. ovoga Zakona

2) o namjeri utvrđenja okolnosti iz članka 52. stavka 6. točke 3. ovoga Zakona bez odgode obavještava nadležno i mjerodavno tijelo, ako je različito, za svaku instituciju ili subjekt iz članka 3. točaka 2., 3. ili 4. ovoga Zakona koji su izdali relevantne instrumente kapitala u odnosu na koje se planira izvršiti smanjenje vrijednosti ili pretvaranje u slučaju utvrđenja te okolnosti.

(2) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga prilikom utvrđivanja okolnosti iz članka 52. stavka 6. točaka 3., 4. ili 5. ovoga Zakona za instituciju koja je članica prekogranične grupe uzima u obzir potencijalni učinak te odluke u svim državama članicama u kojima institucija ili grupa djeluju.

(3) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga uz obavijest iz stavka 1. ovoga članka prilaže obrazloženje zbog kojeg razmatra utvrđivanje predmetnih okolnosti.

(4) Nakon dostave obavijesti iz stavka 1. ovoga članka i provedenog savjetovanja s relevantnim tijelima Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ocjenjuje sljedeće:

1) postoji li alternativna mjera smanjenju vrijednosti ili pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona

2) ako je takva alternativna mjera dostupna, može li se ona primijeniti, i

3) ako se takva alternativna mjera može održivo primijeniti, postoje li realni izgledi da bi se njome u odgovarajućem vremenskom okviru odgovorilo na okolnosti iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona koje bi inače trebalo utvrđivati.

(5) Alternativne mjere iz stavka 4. ovoga članka su:

1) supervizorske mjere u fazi rane intervencije i druge supervizorske odnosno nadzorne mjere određene propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija i investicijskih društava ili

2) uplata sredstava ili instrumenata kapitala od strane matičnog društva.

(6) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga , nakon savjetovanja s tijelima iz stavka 1. ovoga članka ocijeni da je dostupna alternativna mjera ili više njih koje se mogu održivo primijeniti i postižu rezultat iz stavka 4. točke 3. ovoga članka, osigurat će primjenu tih mjera.

(7) Ako u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka i slučaju iz stavka 4. ovoga članka Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nakon savjetovanja s tijelima iz stavka 1. ovoga članka ocijeni da nije dostupna alternativna mjera kojom bi se postigao rezultat iz stavka 4. točke 3. ovoga članka, odlučuje o opravdanosti utvrđenja okolnosti iz članka 52. stavka 6. ovoga Zakona.

(8) Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo nalazi u Republici Hrvatskoj i Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odluči utvrditi okolnosti iz članka 52. stavka 6. točke 3. ovoga Zakona, bez odgađanja će obavijestiti mjerodavna tijela država članica u kojima su sjedišta društva kćeri na koju ta odluka ima utjecaj.

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka, utvrđenje okolnosti iz članka 52. stavka 6. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se u obliku zajedničke odluke iz članka 47. stavka 10. ili 11. bez koje se to utvrđenje ne smije napraviti.

(10) Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga bez odgađanja provodi odluku o smanjenju vrijednosti ili pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala koja je donesena u skladu s ovim člankom.

(11) Ako Hrvatska narodna banka odnosno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga primi obavijest da mjerodavno tijelo iz druge države članice razmatra utvrditi okolnosti iz članka 52. stavka 6. točke 3. ovoga Zakona kako je uređeno u toj državi članici sudjelovat će u donošenju zajedničke odluke o utvrđenju tih okolnosti.

Postupanje prema dioničarima pri smanjenju vrijednosti ili pretvaranju relevantnih instrumenata kapitala