OCJENA STANJA I CILJ KOJI SE DONOŠENJEM ZAKONA ŽELI POSTIĆI

Posredstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republika Hrvatska, Ministarstvo financija zaprimilo je poziv Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak (OECD) da se Republika Hrvatska priključi BEPS akcijskom planu (akcijski plan u vezi mjera za sprječavanje smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, u daljnjem tekstu: BEPS) kao „BEPS pridruženi član“ kroz „Okvir za implementaciju paketa mjera protiv BEPS-a“.

Republika Hrvatska je od 19. travnja 2016. „BEPS pridruženi član“ OECD Okvira za implementaciju paketa mjera protiv BEPS-a . Do 2016. „BEPS pridruženi član“ su bile samo države članice G20 koje nisu istodobno bile i članice OECD-a. Ponuda Republici Hrvatskoj da postane “BEPS pridruženi član” bila je izraz želje OECD-a i G20 da se implementacija BEPS akcijskog plana istodobno provodi na globalnoj razini, dakle i među državama koje nisu članice OECD-a ili G20. Odluka o pružanju mogućnosti pristupanja BEPS akcijskom planu državama koje nisu članice OECD-a ili G20 u svojstvu „BEPS pridruženog člana“ donesena je na sastanku ministara financija G20 u Šangaju, Kini, 26.-27. veljače 2016., kada su prihvaćeni i dotadašnji rezultati rada na BEPS-u.

U okviru BEPS akcijskog plana OECD je sukladno Mjeri 15 BEPS akcijskog plana 24. studenog 2016. sastavio Mnogostranu konvenciju te je ista od 31. prosinca 2016. otvorena za potpisivanje svim državama, Gurenseyu, Otoku Manu, Jerseyu i svim ostalim jurisdikcijama ovlaštenima postati strankom Mnogostrane konvencije odlukom donesenom konsenzusom svih stranaka i potpisnica. Mnogostrana konvencija podložna je ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Mnogostranu konvenciju je 7. lipnja 2017. u Parizu, u ime Republike Hrvatske, potpisao državni tajnik Željko Tufekčić.

Donošenjem Zakona preinačit će se, na brz i efikasan način, međunarodna porezna pravila i smanjit mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza od strane multinacionalnih društava. Točnije, rezultati BEPS akcijskog plana implementirat će se u 66 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koja Republika Hrvatska ima sklopljena s drugim državama te koji su na snazi i u primjeni, ukoliko i odnosne države navedu Hrvatsku kao državu čiji ugovor će biti obuhvaćen. Na taj način će se omogućiti implementacija određenih minimalnih standarda potrebnih za efikasno sprječavanje zlouporabe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te za efikasnije postupke zajedničkog dogovaranja. Isto tako, prihvaćanjem Mnogostrane konvencije i donošenjem Zakona izbjeći će se skupi i brojni dvostrani pregovori u svrhu izmjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s ciljem implementacije BEPS mjera. Ujedno će se osigurati dosljedna primjena rezultata BEPS akcijskog plana, što će za posljedicu imati pravnu sigurnost i predvidivost za društva diljem svijeta te bolje funkcioniranje međunarodnog pravnog sustava za dobrobit svih građana.

OSNOVNA PITANJA KOJA SE PREDLAŽU UREDITI ZAKONOM

Ovim Zakonom potvrđuje se Mnogostrana konvencija, kako bi njezine odredbe u smislu članka 141. Ustava Republike Hrvatske postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Mnogostrana konvencija predstavlja rezultat napora vlada diljem svijeta koje su primijetile da gube značajne prihode od oporezivanja poduzeća zbog agresivnog međunarodnog poreznog planiranja koje ima učinak umjetnog preusmjeravanja dobiti na lokacije na kojima poduzeća ne podliježu oporezivanja ili podliježu smanjenom oporezivanju. Ista ima za cilj osigurati da se dobit oporezuje tamo gdje se obavlja gospodarska djelatnost i gdje nastaje određena vrijednost. Ujedno se njome želi osigurati da se postojeći ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka tumače na način da se uklanja dvostruko oporezivanje u pogledu poreza obuhvaćenih tim ugovorima, bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili smanjeno oporezivanje putem utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza.  

Sama provedba Mnogostrane konvencije treba omogućiti brzu, koordiniranu i dosljednu provedbu mjera za sprječavanje BEPS-a te ista predstavlja učinkoviti mehanizam za provedbu dogovorenih promjena na sinkronizirani i djelotvorni način u mreži postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Mnogostranom konvencijom utvrđuju se odredbe kojima se preinačuju pojedine odredbe obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, od kojih neke sačinjavaju tzv. minimalni standard koji mora biti zadovoljen, dok druge odredbe imaju opcionalni karakter. Da bi pojedine odredbe iz Mnogostrane konvencije imale pravni učinak na primjenu postojećih dvostranih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prije svega je potrebno da obje države, koje između sebe imaju sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, navedu jedna drugu kao državu čiji ugovor će biti obuhvaćen Mnogostranom konvencijom te da obje države pristanu na primjenu pojedinih odredbi iz Mnogostrane konvencije.  

Nadalje, države potpisnice Mnogostrane konvencije mogu staviti rezerve da se odredbe pojedinih članaka, stavaka ili podstavaka Mnogostrane konvencije u cijelosti ne primjenjuju na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili da se odredbe pojedinih članaka, stavaka ili podstavaka Mnogostrane konvencije u cijelosti ne primjenjuju na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže predmetnu odredbu.

Isto tako, države koje nisu stavile rezervu propisanu u pojedinom članku, stavku ili podstavku Mnogostrane konvencije dužne su obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja pojedinu odredbu propisanu pojedinim člankom, stavkom ili podstavkom Mnogostrane konvencije. Države koje odluče primjenjivati određene mogućnosti propisane pojedinim člankom, stavkom ili podstavkom Mnogostrane konvencije dužne su o svojem izboru obavijestiti depozitara dostavom obavijesti.  

Republika Hrvatska je prilikom potpisivanja Mnogostrane konvencije dostavila depozitaru privremeni popis svojih rezervi i obavijesti te će prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji priopćiti konačni popis rezervi i obavijesti čiji je sadržaj naveden u prilogu iz članka 3. ovog Zakona.

OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

ZAKONI KOJIMA SE POTVRĐUJU MEĐUNARODNI UGOVORI

Temelj za donošenje ovoga Zakona nalazi se u članku 207.a Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17 i 29/18), prema kojemu se zakoni kojima se, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, potvrđuju međunarodni ugovori donose u pravilu u jednom čitanju, a postupak donošenja pokreće se podnošenjem konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora.

Donošenje ovoga Zakona pretpostavka je za ispunjenje formalno-pravnih pretpostavki kako bi Mnogostrana konvencija stupila na snagu.

Naime, s obzirom na razloge navedene u točkama II. i III. ovoga Prijedloga zakona te s obzirom da je za provedbu dogovorenih mehanizama iz Mnogostrane konvencije potrebno što skorije stvoriti uvjete za stupanje Mnogostrane konvencije na snagu, ocjenjuje se da postoji interes da Republika Hrvatska što skorije okonča svoj unutarnju pravni postupak, kako bi se stvorile pretpostavke da Mnogostrana konvencija, u skladu sa svojim odredbama stupi na snagu.

S obzirom na prirodu postupka potvrđivanja međunarodnih ugovora, kojima država i formalno izražava spremnost da bude vezana već potpisanim međunarodnim ugovorom, kao i na činjenicu da u ovoj fazi postupka u pravilu nisu moguće izmjene ili dopune teksta međunarodnog ugovora, predlaže se da se ovaj Konačni prijedlog zakona raspraviti i prihvatiti u jednom čitanju.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU MNOGOSTRANE KONVENCIJE O PROVEDBI MJERA POVEZANIH S UGOVORIMA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U SVRHU SPRJEČAVANJA SMANJENJA POREZNE OSNOVICE I PREUSMJERAVANJA DOBITI

Članak 1.

Potvrđuje se Mnogostrana konvencija o provedbi mjera povezanih s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu sprječavanja smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti , sastavljena u Parizu 24. studenoga 2016. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, koju je Republika Hrvatska potpisala 7. lipnja 2017.

Članak 2.

Tekst Mnogostrane konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

MNOGOSTRANA KONVENCIJA O PROVEDBI MJERA POVEZANIH S UGOVORIMA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U SVRHU SPRJEČAVANJA SMANJENJA POREZNE OSNOVICE I PREUSMJERAVANJA DOBITI

Stranke ove Konvencije,

primjećujući da vlade gube značajne prihode od oporezivanja poduzeća zbog agresivnog međunarodnog poreznog planiranja, koje ima učinak umjetnog preusmjeravanja dobiti na lokacije na kojima poduzeća ne podliježu oporezivanju ili podliježu smanjenom oporezivanju;

imajući na umu da su smanjenje porezne osnovice i preusmjeravanje dobiti (u daljnjem tekstu: „BEPS“) gorući problem ne samo industrijaliziranih zemalja, nego i gospodarstava u usponu i zemalja u razvoju;

prepoznajući važnost osiguranja oporezivanja dobiti tamo gdje se obavljaju značajne gospodarske djelatnosti koje stvaraju dobit te tamo gdje nastaje vrijednost;

pozdravljajući paket mjera razvijen u okviru BEPS projekta OECD-a/skupine G20 (u daljnjem tekstu: „OECD/G20 BEPS paket“);

primjećujući da je OECD/G20 BEPS paket obuhvaćao mjere povezane s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja usmjerene na rješavanje određenih instrumenata hibridne neusklađenosti, sprječavanje zlouporabe ugovora, rješavanje problema umjetnog izbjegavanja statusa stalne poslovne jedinice i poboljšanje rješavanja sporova;

svjesne potrebe za osiguranjem brze, koordinirane i dosljedne provedbe mjera za sprječavanje BEPS-a povezanih s ugovorima u multilateralnom kontekstu;

primjećujući potrebu za osiguranjem da se postojeći ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka tumače na način da se uklanja dvostruko oporezivanje u pogledu poreza obuhvaćenih tim ugovorima, bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili umanjeno oporezivanje putem porezne utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza (uključujući putem dogovora o stjecanju ugovornih pogodnosti, s ciljem ostvarivanja olakšica predviđenih u tim ugovorima za neizravnu povlasticu rezidenata trećih jurisdikcija);

prepoznajući potrebu za učinkovitim mehanizmom za provedbu dogovorenih promjena na sinkronizirani i djelotvorni način u mreži postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka bez potrebe za ponovnim dvostranim pregovaranjem svakog takvog ugovora;

sporazumjele su se kako slijedi:

DIO I.

OPSEG I TUMAČENJE IZRAZA

Članak 1. – Opseg Konvencije

Ovom se Konvencijom preinačuju svi obuhvaćeni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja definirani u podstavku a) stavka 1. članka 2.  (Tumačenje izraza).

Članak 2. – Tumačenje izraza

1. U svrhu ove Konvencije primjenjuju se sljedeće definicije:

a) Izraz „obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja” znači ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak (bez obzira na to jesu li obuhvaćeni i drugi porezi):

i) koji je na snazi između dvije ili više:

A) stranaka; i/ili

B) jurisdikcija ili područja koji su stranke prethodno opisanog ugovora te za čije je međunarodne odnose stranka odgovorna; i

ii) u pogledu kojeg je svaka takva stranka depozitaru dala obavijest u kojoj navodi ugovor, kao i sve instrumente kojima se on izmjenjuje i dopunjuje ili koje su mu popratni (za koje su navedeni naslov, nazivi stranaka, datum potpisivanja te, ako je to primjenjivo u trenutku obavijesti, datum stupanja na snagu), kao ugovor za koji želi da bude obuhvaćen ovom Konvencijom.

b) Izraz „stranka” znači:

i) država za koju je ova Konvencija na snazi sukladno članku 34. (Stupanje na snagu); ili

ii) jurisdikcija koja je potpisala ovu Konvenciju sukladno podstavcima b) ili c) stavka 1. članka 27. (Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje) te za koju je ova Konvencija na snazi sukladno članku 34. (Stupanje na snagu).

c) Izraz „ugovorna jurisdikcija” znači stranka obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

d) Izraz „potpisnica” znači država ili jurisdikcija koja je potpisala ovu Konvenciju, ali za koju Konvencija još uvijek nije na snazi.

Što se tiče primjene ove Konvencije u bilo kojem trenutku od strane stranke, bilo koji izraz koji nije definiran ovom Konvencijom, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije, ima značenje koje u tom trenutku ima prema odgovarajućem obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

DIO II.

HIBRIDNE NEUSKLAĐENOSTI

Članak 3. - Transparentni subjekti

1. U svrhu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dohodak koji je ostvaren od strane ili putem subjekta ili aranžmana koji se smatra u cijelosti ili djelomično porezno transparentnim prema poreznim propisima bilo koje ugovorne jurisdikcije smatra se dohotkom rezidenta ugovorne jurisdikcije, ali samo u mjeri u kojoj se dohodak, u svrhu oporezivanja od strane te ugovorne jurisdikcije, smatra dohotkom rezidenta te ugovorne jurisdikcije.

2. Odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se zahtijeva da ugovorna jurisdikcija izuzme od poreza na dohodak ili da odobri odbitak ili kredit jednak porezu na dohodak plaćenom u pogledu dohotka koji je ostvario rezident te ugovorne jurisdikcije koji se može oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne primjenjuju se u mjeri u kojoj je takvim odredbama dopušteno oporezivanje od te druge ugovorne jurisdikcije samo zato što je dohodak također dohodak koji je ostvario rezident te druge ugovorne jurisdikcije.

3. U pogledu obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za koji su jedna ili više stranaka izrazile rezervu opisanu u podstavku a) stavka 3. članka 11. (Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja radi ograničavanja prava stranke na oporezivanje vlastitih rezidenata), na kraju stavka 1. dodaje se sljedeća rečenica: „Ni u kojem slučaju se odredbe ovog stavka ne smiju tumačiti kao da imaju učinak na pravo ugovorne jurisdikcije da oporezuje rezidente te ugovorne jurisdikcije.”

4. Stavak 1. (kako može biti preinačen stavkom 3). primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u mjeri u kojoj se one odnose na pitanje smatra li se dohodak koji je ostvaren od strane ili putem subjekata ili aranžmana, koji se smatraju porezno transparentnima u skladu s poreznim propisom bilo koje ugovorne jurisdikcije (bilo putem općeg pravila ili podrobnim utvrđivanjem tretmana određenih činjeničnih obrazaca te vrsta subjekata ili aranžmana) dohotkom rezidenta ugovorne jurisdikcije.

5. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 4.;

c) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 4., kojom se uskraćuju povlastice na temelju ugovora u slučaju dohotka  koji je ostvaren od strane ili putem subjekata ili aranžmana osnovanih u trećoj jurisdikciji;

d) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 4., kojom se podrobno utvrđuje tretman određenih činjeničnih obrazaca te vrsta subjekata ili aranžmana;

e) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 4., kojom se podrobno utvrđuje tretman određenih činjeničnih obrazaca te vrsta subjekata ili aranžmana i uskraćuju povlastice na temelju ugovora u slučaju dohotka koji je ostvaren od strane ili putem subjekata ili aranžmana osnovanih u trećoj jurisdikciji;

f) da se stavak 2. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

g) da se stavak 1. primjenjuje samo na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 4., kojom se podrobno utvrđuje tretman određenih činjeničnih obrazaca te vrsta subjekata ili aranžmana.

6. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) ili b) stavka 5. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 4. koja ne podliježe rezervi iz podstavaka c) do e) stavka 5. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju stranke koja je izrazila rezervu iz podstavka g) stavka 5., obavijest iz prethodne rečenice ograničena je na obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji podliježu toj rezervi. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. (kako može biti preinačen stavkom 3.) u mjeri predviđenoj stavkom 4. U ostalim slučajevima, stavak 1. (kako može biti preinačen stavkom 3.) zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1. (kako može biti preinačen stavkom 3.).

Članak 4. – Subjekti s dvostrukom rezidentnošću

1. Ako je, na temelju odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osoba koja nije fizička osoba rezident više od jedne ugovorne jurisdikcije, nadležna tijela ugovornih jurisdikcija će nastojati zajedničkim dogovorom utvrditi ugovornu jurisdikciju čijim će se rezidentom takva osoba smatrati u svrhu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, uzimajući u obzir mjesto stvarne uprave, mjesto u kojem je osnovana ili na drugi način utemeljena i sve druge bitne čimbenike. U slučaju da takav dogovor nije postignut, takva osoba nema pravo na olakšicu ili izuzeće od plaćanja poreza predviđeno obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osim u mjeri i na način na koji bi se mogla dogovoriti nadležna tijela ugovornih jurisdikcija.

2. Stavak 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja  kojima su određena pravila za utvrđivanje treba li se osoba koja nije fizička osoba smatrati rezidentom jedne od ugovornih jurisdikcija u slučajevima u kojima bi se ta osoba inače smatrala rezidentom više od jedne ugovorne jurisdikcije. Međutim, stavak 1. ne primjenjuje se na odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje se izričito odnose na rezidentnost poduzeća koja sudjeluju u aranžmanima dvojno uvrštenih poduzeća.

3. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji se već odnose na slučajeve u kojima je osoba koja nije fizička osoba rezident više od jedne ugovorne jurisdikcije zahtijevanjem od nadležnih tijela ugovorne jurisdikcije da nastoje postići zajednički dogovor o jednoj ugovornoj jurisdikciji čiji će osoba biti rezident;

c) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji se već odnose na slučajeve u kojima je osoba koja nije fizička osoba rezident više od jedne ugovorne jurisdikcije uskraćivanjem povlastica na temelju ugovora bez zahtijevanja od nadležnih tijela ugovorne jurisdikcije da nastoje postići zajednički dogovor o jednoj ugovornoj jurisdikciji čiji će osoba biti rezident;

d) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji se već odnose na slučajeve u kojima je osoba koja nije fizička osoba rezident više od jedne ugovorne jurisdikcije zahtijevanjem od nadležnih tijela ugovorne jurisdikcije da nastoje postići zajednički dogovor o jednoj ugovornoj jurisdikciji čiji će osoba biti rezident te da utvrde tretman za takvu osobu prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako nije moguće postići takav dogovor;

e) da se posljednja rečenica stavka 1. zamijeni sljedećim tekstom u svrhu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja: „U slučaju nepostojanja takvog dogovora, takva osoba neće imati pravo na bilo kakvu olakšicu ili izuzeće od plaćanja poreza predviđeno obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.”;

f) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa strankama koje su izrazile rezervu opisanu u podstavku e).

4. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 3. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 2., koja ne podliježe rezervi iz podstavaka b) do d) stavka 3. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. U ostalim slučajevima, stavak 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1.

Članak 5. – Primjena metoda za uklanjanje dvostrukog oporezivanja

1. Stranka može odlučiti primjenjivati stavke 2. i 3. (Mogućnost A), stavke 4. i 5. (Mogućnost B) ili stavke 6. i 7. (Mogućnost C) ili može odlučiti da neće primjenjivati nijednu od mogućnosti. Ako se svaka  ugovorna jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odluči za različitu mogućnost (ili ako se jedna ugovorna jurisdikcija odluči za jednu mogućnost, a druga odluči da neće primjenjivati nijednu mogućnost), u pogledu njezinih rezidenata primjenjuje se mogućnost za koju se odlučila svaka ugovorna jurisdikcija.

Mogućnost A

2. Odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se inače izuzima dohodak koji je ostvario ili imovina koju posjeduje rezident ugovorne jurisdikcije od oporezivanja u toj ugovornoj jurisdikciji u svrhu uklanjanja dvostrukog oporezivanja ne primjenjuju se ako druga ugovorna jurisdikcija primjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kako bi izuzela takav dohodak ili imovinu od oporezivanja ili kako bi ograničila stopu po kojoj se takav dohodak ili imovina mogu oporezivati. U potonjem slučaju, prvospomenuta ugovorna jurisdikcija dopušta kao odbitak od poreza na dohodak ili imovinu tog rezidenta iznos jednak porezu plaćenom u drugoj ugovornoj jurisdikciji. Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza koji je izračunat prije odbitka, a  koji se može pripisati takvim dijelovima dohotka ili imovine koji se mogu oporezivati u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji.

3. Stavak 2. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim bi se inače zahtijevalo od ugovorne jurisdikcije da izuzme dohodak ili imovinu opisane u tom stavku.

Mogućnost B

4. Odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se inače izuzima dohodak koji je ostvario rezident ugovorne jurisdikcije od oporezivanja u toj ugovornoj jurisdikciji u svrhu uklanjanja dvostrukog oporezivanja jer ta ugovorna jurisdikcija takav dohodak smatra dividendom ne primjenjuju se ako takav dohodak dovodi do odbitka u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti rezidenta druge ugovorne jurisdikcije prema zakonima te druge ugovorne jurisdikcije. U tom slučaju, prvospomenuta ugovorna jurisdikcija dopušta kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos jednak porezu na dohodak plaćenom u drugoj ugovornoj jurisdikciji. Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je izračunat prije odbitka, a koji se može pripisati takvom dohotku koji se može oporezivati u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji.

5. Stavak 4. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim bi se inače zahtijevalo od ugovorne jurisdikcije da izuzme dohodak opisan u tom stavku.

Mogućnost C

6. a)Ako rezident ugovorne jurisdikcije ostvaruje dohodak ili posjeduje imovinu koji se mogu oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji sukladno odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (osim u mjeri u kojoj je tim odredbama dopušteno oporezivanje od strane te druge ugovorne jurisdikcije samo zato što je dohodak također dohodak koji ostvaruje rezident te druge ugovorne jurisdikcije), prvospomenuta ugovorna jurisdikcija dopušta:

i) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos jednak porezu na dohodak plaćenom u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji;

ii) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta, iznos jednak porezu na imovinu plaćenu u drugoj ugovornoj jurisdikciji.

Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak ili imovinu koji je izračunat prije odbitka, a koji se može pripisati dohotku ili imovinu koji se mogu oporezivati u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji.

b)   Ako je, u skladu s bilo kojom odredbom obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dohodak koji je ostvario ili imovina koju posjeduje rezident ugovorne jurisdikcije izuzet od oporezivanja u toj ugovornoj jurisdikciji, takva ugovorna jurisdikcija ipak može, prilikom izračuna iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvog rezidenta, uzeti u obzir izuzeti dohodak ili imovinu.

7. Stavak 6. primjenjuje se umjesto odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se, u svrhu uklanjanja dvostrukog oporezivanja, zahtijeva od ugovorne jurisdikcije da izuzme od oporezivanja u toj ugovornoj jurisdikciji dohodak koji je ostvario ili imovina koju posjeduje rezident te ugovorne jurisdikcije koji se, u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, može oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji.

8. Stranka koja odluči ne primjenjivati nijednu mogućnost prema stavku 1. može zadržati pravo u potpunosti ne primjenjivati ovaj članak u pogledu jednog ili više utvrđenih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ili u pogledu svih svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja).

9. Stranka koja odluči ne primjenjivati Mogućnost C može zadržati pravo, u pogledu jednog ili više utvrđenih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ili u pogledu svih svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja), ne dopustiti drugoj ugovornoj jurisdikciji (ili ugovornim jurisdikcijama) da primjenjuju Mogućnost C.

10. Svaka stranka koja odluči primjenjivati mogućnost iz stavka 1. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Takva obavijest sadrži:

a) u slučaju da je stranka odlučila primjenjivati Mogućnost A, popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 3., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe;

b) u slučaju da je stranka odlučila primjenjivati Mogućnost B, popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 5., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe;

c) u slučaju da je stranka odlučila primjenjivati Mogućnost C, popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 7., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe.

Mogućnost se primjenjuje s obzirom na odredbu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako je stranka koja je odlučila primjenjivati tu mogućnost dostavila takvu obavijest u pogledu te odredbe.

DIO III.

ZLOUPORABA UGOVORA

Članak 6. – Svrha obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja

1. Obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja preinačuje se kako bi uključio sljedeći tekst preambule:

„Namjeravajući ukloniti dvostruko oporezivanje u pogledu poreza obuhvaćenih ovim ugovorom, bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili umanjeno oporezivanje putem porezne utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza (uključujući putem dogovora o stjecanju ugovornih pogodnosti s ciljem ostvarivanja olakšica predviđenih u ovom ugovorom za neizravnu povlasticu rezidenata trećih jurisdikcija);”.

2. Tekst opisan u stavku 1. uključen je u obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja umjesto ili u slučaju nepostojanja teksta preambule obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji se odnosi na namjeru uklanjanja dvostrukog oporezivanja, bez obzira na to odnosi li se taj tekst također i na namjeru nestvaranja prilika za neoporezivanje ili umanjeno oporezivanje.

3. Stranka također može odlučiti uključiti sljedeći tekst preambule u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne sadrže tekst preambule koji se odnosi na želju za razvojem gospodarskog odnosa ili poboljšanjem suradnje u poreznim pitanjima:

„Želeći dodatno razvijati svoj gospodarski odnos i poboljšati svoju suradnju u poreznim pitanjima,”.

4. Stranka može zadržati pravo ne primjenjivati stavak 1. na svoje obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže tekst preambule kojim se opisuje namjera ugovornih jurisdikcija da uklone dvostruko oporezivanje bez stvaranja prilika za neoporezivanje ili umanjeno oporezivanje, neovisno o tome je li taj tekst ograničen na slučajeve porezne utaje ili izbjegavanja plaćanja poreza (uključujući putem dogovora o stjecanju ugovornih pogodnosti s ciljem ostvarivanja olakšica predviđenih obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za neizravnu povlasticu rezidenata trećih jurisdikcija) ili se šire primjenjuje.

5. Svaka je stranka dužna obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osim onih koji su u okviru rezerve prema stavku 4., tekst preambule opisan u svaku 2. te, ako je to slučaj, o tekstu relevantnog stavka preambule. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu teksta preambule, takav se tekst preambule zamjenjuje tekstom opisanim u stavku 1. U ostalim slučajevima, tekst opisan u stavku 1. dodaje se uz postojeći tekst preambule.

6. Svaka stranka koja odluči primjenjivati stavak 3. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Takva obavijest također mora obuhvaćati popis obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već ne sadrže tekst preambule koji se odnosi na želju za razvojem gospodarskog odnosa ili poboljšanjem suradnje u poreznim pitanjima. Tekst opisan u stavku 3. uključuje se u obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije odlučile primjenjivati taj stavak te su dostavile takvu obavijest u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 7. – Sprječavanje zlouporabe ugovora

1. Neovisno o bilo kojoj odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, povlastica prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne dodjeljuje se u pogledu dijela dohotka ili imovine ako se može razumno zaključiti, uzimajući u obzir sve bitne čimbenike i okolnosti, da je dobivanje povlastice bila jedna od glavnih svrha bilo kojeg instrumenta ili transakcije koja je izravno ili neizravno dovela do te povlastice, osim ako se ne utvrdi da bi dodjeljivanje te povlastice u tim okolnostima bilo u skladu s ciljem i svrhom relevantnih odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

2. Stavak 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim se uskraćuju sve ili dio povlastica koje bi inače bile pružene prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha bilo kojeg aranžmana ili transakcije, ili bilo koje osobe povezane s aranžmanom ili transakcijom, bila ostvarivanje tih povlastica.

3. Stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 15. također može odlučiti primijeniti stavak 4. u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

4. Ako je osobi uskraćena povlastica prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen ovom Konvencijom) kojima se uskraćuju sve ili dio povlastica koje bi inače bile pružene prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha bilo kojeg aranžmana ili transakcije, ili bilo koje osobe povezane s aranžmanom ili transakcijom, bila ostvarivanje tih povlastica, nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije koja bi inače dodijelila tu povlasticu ipak  će smatrati da ta osoba ima pravo na tu povlasticu ili na drukčije povlastice u pogledu određenog dijela dohotka ili imovine, ako takvo nadležno tijelo, na zahtjev te osobe te nakon razmatranja relevantnih činjenica i okolnosti, utvrdi da bi takve povlastice bile dodijeljene toj osobi u slučaju nepostojanja transakcije ili aranžmana. Nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije kojoj je rezident druge ugovorne jurisdikcije podnio zahtjev prema ovom stavku savjetuje se s nadležnim tijelom te druge ugovorne jurisdikcije prije odbijanja zahtjeva.

5. Stavak 4. primjenjuje se na odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen ovom Konvencijom) kojima se uskraćuju sve ili dio povlastica koje bi inače bile pružene prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha bilo kojeg aranžmana ili transakcije ili bilo koje osobe povezane s aranžmanom ili transakcijom, bila ostvarivanje tih povlastica.

6. Stranka također može odlučiti primijeniti odredbe sadržane u stavcima 8. do 13. (u daljnjem tekstu: Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica) na svoje obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja slanjem obavijesti opisane u podstavku c) stavka 17. Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica primjenjuje se u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su ju sve ugovorne jurisdikcije odlučile primjenjivati.

7. U slučaju da neke, ali ne sve, ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odluče primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica sukladno stavku 6., neovisno o odredbama tog stavka, Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica primjenjuje se u pogledu dodjeljivanja povlastica prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

a) od strane svih ugovornih jurisdikcija, ako sve ugovorne jurisdikcije koje nisu odlučile primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica sukladno stavku 6. izraze suglasnost s takvom primjenom na način da odluče primjenjivati ovaj podstavak te da o tome sukladno obavijeste depozitara; ili

b) samo od strane ugovornih jurisdikcija koje su odlučile primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica, ako sve ugovorne jurisdikcije koje nisu odlučile primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica sukladno stavku 6. izraze suglasnost s takvom primjenom na način da odluče primjenjivati ovaj podstavak te da o tome obavijeste depozitara.

Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica

8. Osim kako je inače predviđeno Odredbom o pojednostavljenom ograničenju povlastica, rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nema pravo na povlasticu koja bi mu inače bila odobrena obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osim povlastice prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

a) kojima je utvrđena rezidentnost osobe osim fizičke osobe koja je rezident više od jedne ugovorne jurisdikcije zbog odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je definiran rezident ugovorne jurisdikcije;

b) kojima je predviđeno da će ugovorna jurisdikcija poduzeću iz te ugovorne jurisdikcije dodijeliti odgovarajuće usklađenje nakon početnog usklađenja koje je provela druga ugovorna jurisdikcija, u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, za iznos poreza koji je prvospomenuta ugovorna jurisdikcija obračunala na dobit od povezanog poduzeća; ili

c) kojima je rezidentima ugovorne jurisdikcije omogućeno da od nadležnog tijela te ugovorne jurisdikcije zatraže da razmotri slučajeve oporezivanja koji nisu u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,

osim ako je takav rezident u trenutku kada bi takva povlastica bila odobrena „kvalificirana osoba”, kako je definirano u stavku 9.

9. Rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja je kvalificirana osoba u trenutku kada bi povlastica inače bila odobrena obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je rezident u tom trenutku:

a) fizička osoba;

b) ta ugovorna jurisdikcija, ili njezina politička jedinica ili lokalna vlast, ili agencija ili javno tijelo bilo koje takve ugovorne jurisdikcije, političke jedinice ili lokalne vlasti;

c) društvo ili drugi subjekt, ako se glavnim razredom njegovih dionica redovito trguje na jednoj ili više priznatih burzi;

d) osoba, osim fizičke osoba, koja je:

i) vrsta neprofitne organizacije o kojoj su se ugovorne jurisdikcije usuglasile razmjenom diplomatskih nota; ili

ii) subjekt ili aranžman osnovan u toj ugovornoj jurisdikciji koji se smatra zasebnom osobom prema poreznim propisima te ugovorne jurisdikcije te:

A) osnovan i njime se upravlja, isključivo ili gotovo isključivo, u svrhu primjene ili pružanja mirovinskih povlastica te pomoćnih ili sporednih povlastica fizičkim osobama te ga, kao takvog, uređuje ugovorna jurisdikcija ili jedna od njezinih političkih jedinica ili lokalnih vlasti, ili

B) osnovan i njime se upravlja, isključivo ili gotovo isključivo, u svrhu ulaganja sredstava u korist subjekata ili aranžmana iz pododjeljka (A);

e) osoba, osim fizičke osobe, ako, barem tijekom polovice dana u dvanaestomjesečnom razdoblju koje uključuje taj trenutak u kojem bi inače bila odobrena povlastica, osobe koje su rezidenti te ugovorne jurisdikcije te koje imaju pravo na povlastice iz obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prema podstavcima a) do d), izravno ili neizravno, posjeduju najmanje 50 posto dionica te osobe.

10. a) Rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja imat će pravo na povlastice obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u pogledu dijela dohotka ostvarenog u drugoj ugovornoj jurisdikciji, neovisno o tome je li rezident kvalificirana osoba, ako je rezident aktivno uključen u obavljanje poslovne djelatnosti u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji te dohodak ostvaren u drugoj ugovornoj jurisdikciji potječe iz tog poslovanja ili je povezan s njime. U svrhu Odredbe o pojednostavljenom ograničenju povlastica izraz „aktivno obavljanje poslovne djelatnosti” ne obuhvaća sljedeće djelatnosti ili njihove kombinacije:

i) djelovanje kao holding-društvo;

ii) pružanje sveobuhvatnog nadzora ili upravljanja grupom kompanija;

iii) pružanje grupnog financiranja (uključujući očuvanje likvidnosti); ili

iv) ulaganje ili upravljanje ulaganjima, osim ako te djelatnosti ne provodi banka, osiguravajuće društvo ili registrirani trgovac vrijednosnim papirima u okviru svojeg uobičajenog poslovanja kao takvog.

b) Ako rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ostvaruje dio dohotka od poslovne djelatnosti koju taj rezident provodi u drugoj ugovornoj jurisdikciji ili ako ostvaruje dio dohotka koji nastaje u drugoj ugovornoj jurisdikciji od povezane osobe, smatra se da su uvjeti opisani u podstavku a) zadovoljeni u pogledu takvog dijela samo ako je poslovna djelatnost koju rezident obavlja u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji s kojom je dio povezan značajna u odnosu na istu djelatnost ili srodnu poslovnu djelatnost koju rezident ili takva povezana osoba obavlja u drugoj ugovornoj jurisdikciji. Značaj poslovne djelatnosti u svrhu ovog podstavka utvrđuje se na temelju svih činjenica i okolnosti.

c) U svrhu primjene ovog stavka, smatra se da djelatnosti koje provode povezane osobe u pogledu rezidenta ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja provodi takav rezident.

11. Rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji nije kvalificirana osoba također ima pravo na povlasticu koja bi inače bila odobrena obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u pogledu dijela dohotka ako, barem tijekom polovice dana u dvanaestomjesečnom razdoblju koje uključuje taj trenutak u kojem bi inače bila odobrena povlastica, osobe koje su jednakovrijedni korisnici posjeduju, izravno ili neizravno, najmanje 75 posto stvarnih udjela rezidenta.

12. Ako rezident ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije kvalificirana osoba sukladno odredbama stavka 9. niti ima pravo na povlastice prema stavku 10. ili 11., nadležno tijelo druge ugovorne jurisdikcije ipak može dodijeliti povlastice obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili povlastice u pogledu određenog dijela dohotka, uzimajući u obzir predmet i svrhu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ali samo ako taj rezident dokaže na zadovoljstvo takvog nadležnog tijela da ni njegovo osnivanje, stjecanje ili održavanje, niti vođenje njegovog poslovanja nije bila jedna od glavnih svrha stjecanja povlastica prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Prije dodjeljivanja ili uskraćivanja zahtjeva koji je, prema ovom stavku, podnio rezident ugovorne jurisdikcije, nadležno tijelo druge ugovorne jurisdikcije kojoj je podnesen zahtjev savjetuje se s nadležnim tijelom prvospomenute ugovorne jurisdikcije.

13. U svrhu Odredbe o pojednostavljenom ograničenju povlastica:

a) izraz „priznata burza” označava:

i) svaku burzu osnovanu i uređenu kao takvu prema propisima bilo koje ugovorne jurisdikcije; i

ii) bilo koja drugu burzu o kojoj se nadležna tijela ugovornih jurisdikcija usuglase;

b) izraz „glavni razred dionica” označava razred ili razrede dionica društva koje predstavljaju većinu ukupnog glasačkog prava i vrijednosti društva ili razred ili razrede stvarnih udjela subjekta koji predstavljaju većinu ukupnog glasačkog prava i vrijednosti subjekta;

c) izraz „jednakovrijedan korisnik” označava bilo koju osobu koja bi imala pravo na povlastice u pogledu dijela dohotka odobrenog od strane ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prema domaćim propisima te ugovorne jurisdikcije, obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili bilo kojem drugom međunarodnom instrumentu koje su jednakovrijedne ili povoljnije od povlastica koje se odobravaju za taj dio dohotka prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja; za svrhe utvrđivanja je li osoba jednakovrijedni korisnik u pogledu dividendi, smatra se da osoba posjeduje istu imovinu društva koje plaća dividende kao takvu imovinu društva koje potražuje povlasticu u pogledu posjedovanih dividendi;

d) u pogledu subjekata koji nisu društva, izraz „dionice” označava udjele koji su usporedivi s dionicama;

e) dvije se osobe smatraju „povezanim osobama” ako jedna posjeduje, izravno ili neizravno, najmanje 50 posto stvarnog udjela u drugoj (ili, u slučaju društva, najmanje 50 posto ukupnog glasačkog prava i vrijednosti dionica društva) ili druga osoba posjeduje, izravno ili neizravno, najmanje 50 posto stvarnog udjela (ili, u slučaju društva, najmanje 50 posto ukupnog glasačkog prava i vrijednosti dionica društva) u svakoj osobi; u svakom slučaju, osoba se smatra povezanom s drugom ako, na temelju svih relevantnih činjenica i okolnosti, jedna ima kontrolu nad drugom ili su obje pod kontrolom iste osobe ili osoba.

14. Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima bi se ograničile povlastice obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ili kojima bi se ograničile povlastice drukčije od povlastice prema odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja povezane s rezidentnošću, povezanim poduzećima ili jednakim postupanjem ili povlastice koja nije ograničena samo na rezidente ugovorne jurisdikcije) samo na rezidenta koji ispunjava uvjete za takve povlastice zadovoljavajući jedan ili više kategorijskih testova.

15. Stranka može zadržati pravo:

a) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer namjerava prihvatiti kombinaciju detaljne odredbe o ograničenju povlastica te ili pravila za identificiranje provodničkih financijskih struktura ili test osnovne svrhe, čime zadovoljava minimalni standard za sprječavanje zlouporabe ugovora prema OECD/G20 BEPS paketu; u takvim slučajevima ugovorne jurisdikcije nastoje postići rješenje koje zadovoljava minimalni standard na uzajamno zadovoljstvo;

b) da se stavak 1. (te stavak 4. u slučaju stranke koja je odlučila primjenjivati taj stavak) ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbe kojima se uskraćuju povlastice koje bi inače bile pružene obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha bilo kojeg aranžmana ili transakcije, ili bilo koje osobe povezane s aranžmanom ili transakcijom, bila ostvarivanje tih povlastica;

c) da se Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 14.

16. Osim ako se Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica primjenjuje u pogledu dodjeljivanja povlastica prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja od strane jedne ili više stranaka sukladno stavku 7., stranka koja odluči primjenjivati, sukladno stavku 6., Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica može zadržati pravo u cijelosti ne primjenjivati ovaj članak u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za koje jedna ili više drugih ugovornih jurisdikcija nisu odlučile primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica. U takvim slučajevima, ugovorne jurisdikcije nastoje postići rješenje na uzajamno zadovoljstvo koje zadovoljava minimalni standard za sprječavanje zlouporabe ugovora prema OECD/G20 BEPS paketa.

17. a) Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 15. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li bilo koji od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne podliježe rezervi opisanoj u podstavku b) stavka 15. odredbu opisanu u stavku 2. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. (te, ako je to primjenjivo, stavka 4.). U ostalim slučajevima stavak 1. (te, ako je to primjenjivo, stavak 4.) zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1. (te, ako je to primjenjivo, stavkom 4.). Stranka koja dostavlja obavijest prema ovom podstavku također može uključiti izjavu da, iako takva stranka prihvaća primjenu stavka 1. samo kao privremenu mjeru, namjerava, ako je to moguće, usvojiti odredbu o ograničenju povlastica, uz ili kao zamjenu za stavak 1., putem bilateralnih pregovora.

b) Svaka stranka koja odluči primjenjivati stavak 4. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Stavak 4. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest.

c) Svaka stranka koja odluči primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica sukladno stavku 6. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Osim ako takva stranka nije izrazila rezervu opisanu u podstavku c) stavka 15., takva obavijest također mora sadržavati popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 14., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe.

d) Svaka stranka koja ne odluči primjenjivati Odredbu o pojednostavljenom ograničenju povlastica sukladno stavku 6., već odluči primjenjivati ili podstavak a) ili b) stavka 7. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Osim ako takva stranka nije izrazila rezervu opisanu u podstavku c) stavka 15., takva obavijest također uključuje i popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 14., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe.

e) U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest sukladno podstavku c) ili d) u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje Odredbom o pojednostavljenom ograničenju povlastica. U ostalim slučajevima, Odredba o pojednostavljenom ograničenju povlastica zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne s Odredbom o pojednostavljenom ograničenju povlastica.

Članak 8. – Transakcije za prijenos dividendi

1. Odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima su dividende koje je platilo društvo koje je rezident ugovorne jurisdikcije izuzete od oporezivanja ili kojima je ograničena stopa po kojoj se takve dividende mogu oporezivati, pod uvjetom da je stvarni korisnik ili primatelj društvo koje je rezident druge ugovorne jurisdikcije i koje posjeduje, drži ili kontrolira više od određenog iznosa imovine, udjela, dionica, glasačke moći, glasačkog prava ili sličnih korisničkih udjela u društvu koje plaća dividende, primjenjuju se samo ako su vlasnički uvjeti opisani u tim odredbama ispunjeni tijekom razdoblja od 365 dana koje obuhvaća dan plaćanja dividendi (u svrhu računanja tog razdoblja ne uzimaju se u obzir promjene vlasništva koje bi izravno nastale kao rezultat reorganizacije, kao što je reorganizacija spajanjem ili podjelom, društva koje posjeduje udjele ili plaća dividende).

2. Najkraće razdoblje držanja iz stavka 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja najkraćeg razdoblja držanja u odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja opisanima u stavku 1.

3. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u mjeri u kojoj odredbe opisane u stavku 1. već obuhvaćaju:

i) najkraće razdoblje držanja;

ii) najkraće razdoblje držanja kraće od razdoblja od 365 dana; ili

iii) najkraće razdoblje držanja dulje od razdoblja od 365 dana.

4. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 3. dužna je obavijestiti depozitar o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 1., koja ne podliježe rezervi opisanoj u podstavku b) stavka 3. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. Stavak 1. primjenjuje se u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu te odredbe.

Članak 9. – Kapitalni dobitci od otuđenja dionica ili udjela subjekata koji ostvaruju vrijednost prvenstveno na temelju nepokretne imovine

1. Odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se uređuju ti dobitci koje je rezident ugovorne jurisdikcije ostvario otuđenjem dionica ili drugih prava sudjelovanja u subjektu mogu se oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji pod uvjetom da je više od određenog dijela vrijednosti tih dionica ili prava ostvareno na temelju nepokretne imovine (nekretnina) koja se nalazi u drugoj ugovornoj jurisdikciji (ili pod uvjetom da se više od određenog dijela imovine subjekta sastoji od nepokretne imovine (nekretnine)):

a) primjenjuju se ako je u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja od 365 dana koje prethodi otuđenju postignut relevantni prag vrijednosti; i

b) primjenjuju se na dionice ili usporedive udjele, kao što su udjeli u partnerstvu ili trustu (u mjeri u kojoj takve dionice ili udjeli već nisu obuhvaćeni) uz sve dionice ili prava koja su već obuhvaćena odredbama.

2. Razdoblje iz podstavka a) stavka 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja vremenskog razdoblja za utvrđivanje je li postignut relevantni prag vrijednosti u odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja opisanima u stavku 1.

3. Stranka također može odlučiti da će primjenjivati stavak 4. u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

4. Za potrebe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dobitci koje je rezident ugovorne jurisdikcije ostvario otuđenjem dionica ili usporedivih udjela, kao što su udjeli u partnerstvu ili trustu, mogu se oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji ako, u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja od 365 dana koje prethodi otuđenju, te dionice ili usporedivi udjeli ostvaruju više od 50 posto svoje vrijednosti, izravno ili neizravno, iz nepokretne imovine (nekretnina) koja se nalazi u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji.

5. Stavak 4. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se uređuju dobitci koje je rezident ugovorne jurisdikcije ostvario otuđenjem dionica ili drugih prava sudjelovanja u subjektu mogu se oporezivati u drugoj ugovornoj jurisdikciji pod uvjetom da je više od određenog dijela vrijednosti tih dionica ili prava ostvareno na temelju nepokretne imovine (nekretnina) koja se nalazi u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji ili pod uvjetom da se više od određenog dijela imovine subjekta sastoji od takve nepokretne imovine (nekretnine).

6. Stranka može zadržati pravo:

a) da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se podstavak a) stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

c) da se podstavak b) stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

d) da se podstavak a) stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu kao što je ona opisana u stavku 1., koja obuhvaća razdoblje za utvrđivanje je li postignut relevantni prag vrijednosti;

e) da se podstavak b) stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu kao što je ona opisana u stavku 1., koja se primjenjuje na otuđenje udjela osim dionica;

f) da se stavak 4. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbe opisane u stavku 5.

7. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 6. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 1. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. Stavak 1. primjenjuje se u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu te odredbe.

8. Svaka stranka koja odluči primjenjivati stavak 4. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Stavak 4. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest. U tom se slučaju stavak 1. ne primjenjuje u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U slučaju da stranka nije izrazila rezervu opisanu u podstavku f) stavka 6. te je izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 6., takva obavijest također uključuje i popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u stavku 5., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu odredbe Obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prema ovom stavku ili stavku 7., ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 4. U ostalim slučajevima, stavak 4. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 4.

Članak 10. – Pravilo protiv zlouporabe za stalne poslovne jedinice koje se nalaze u trećim jurisdikcijama

1. Ako:

a) poduzeće ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ostvaruje dobit iz druge ugovorne jurisdikcije, a prvospomenuta ugovorna jurisdikcija smatra da se ta dobit može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici poduzeća koje se nalazi u trećoj jurisdikciji; i

b) dobit koja se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici izuzeta je od oporezivanja u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji,

povlastice obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne primjenjuju se na bilo koji dio dobiti za koju porez u trećoj jurisdikciji iznosi manje od 60 posto poreza koji bi bio uveden za taj dio dobiti u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji da se ta stalna poslovna jedinica nalazi u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji. U takvom slučaju, bilo koja dobit na koju se primjenjuju odredbe ovog stavka ostaje oporeziva sukladno domaćim propisima druge ugovorne jurisdikcije, neovisno o drugim odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je dobit  ostvarena iz druge ugovorne jurisdikcije opisana u stavku 1. stečen u vezi s ili pored aktivnog obavljanja poslovne djelatnosti putem stalne poslovne jedinice (osim poslova ulaganja, upravljanja ili jednostavno držanja ulaganja za vlastiti račun poduzeća, osim ako su te djelatnosti djelatnosti bankarstva, osiguranja ili djelatnosti povezane s vrijednosnicama koje provode banka, osiguravajuće poduzeće odnosno registrirani trgovac vrijednosnim papirima).

3. Ako su povlastice iz obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja uskraćene sukladno stavku 1. u pogledu dijela dobiti koju je ostvario rezident ugovorne jurisdikcije, nadležno tijelo druge ugovorne jurisdikcije može, neovisno o tome, dodijeliti te povlastice u pogledu tog dijela dobiti ako, u okviru odgovora na zahtjev koji je podnio taj rezident, to nadležno tijelo utvrdi da je dodjeljivanje povlastica opravdano jer takav rezident nije ispunio zahtjeve stavaka 1. i 2. Nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije kojoj je rezident druge ugovorne jurisdikcije podnio zahtjev prema prethodnoj rečenici savjetuje se s nadležnim tijelom druge ugovorne jurisdikcije prije odobrenja ili odbijanja zahtjeva.

4. Stavci 1. do 3. primjenjuju se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba obuhvaćenog ugovora kojima se uskraćuju ili ograničavaju povlastice koje bi inače bile dodijeljene poduzeću ugovorne jurisdikcije koje ostvaruje dobit iz druge ugovorne jurisdikcije koja se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici poduzeća koja se nalazi u trećoj jurisdikciji.

5. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbe opisane u stavku 4.;

c) da se ovaj članak primjenjuje samo na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbe opisane u stavku 4.

6. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) ili b) stavka 5. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 4. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavaka 1. do 3. U ostalim slučajevima, stavci 1. do 3. zamjenjuju odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne s tim stavcima.

Članak 11. – Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu ograničavanja prava stranke na oporezivanje vlastitih rezidenata

1. Obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne utječe na oporezivanje ugovorne jurisdikcije vlastitih rezidenata, osim u pogledu povlastica koje se dodjeljuju prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

a) kojima se zahtijeva da ta ugovorna jurisdikcija dodijeli poduzeću iz te ugovorne jurisdikcije povezano ili odgovarajuće usklađenje nakon početnog usklađenja koje je provela druga ugovorna jurisdikcija, u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, za iznos poreza koji je prvospomenuta ugovorna jurisdikcija obračunala na dobit stalne poslovne jedinice poduzeća ili dobit povezanog poduzeća;

b) koje mogu utjecati na to kako ta ugovorna jurisdikcija oporezuje fizičku osobu koja je rezident te ugovorne jurisdikcije ako ta fizička osoba ostvaruje dohodak u pogledu usluga koje pruža drugoj ugovornoj jurisdikciji ili političkoj jedinici ili lokalnoj vlasti ili drugom usporedivom tijelu;

c) koje mogu utjecati na to kako ta ugovorna jurisdikcija oporezuje fizičku osobu koja je rezident te ugovorne jurisdikcije ako je taj fizička osoba također student, vježbenik, pripravnik ili učitelj, profesor, predavač, instruktor, istraživač ili istraživački znanstvenik koji ispunjava uvjete obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

d) kojima se zahtijeva da ta ugovorna jurisdikcija odobri porezni odbitak ili izuzeće od poreza rezidentima te ugovorne jurisdikcije u pogledu dohotka koji druga ugovorna jurisdikcija može oporezivati u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (uključujući dobit koja se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici koja se nalazi u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja);

e) kojima se štite rezidenti te ugovorne jurisdikcije od određenih praksi nejednakog postupanja pri oporezivanju te ugovorne jurisdikcije;

f) kojima je rezidentima te ugovorne jurisdikcije omogućeno da od nadležnog tijela te ili druge ugovorne jurisdikcije zatraže da razmotri slučajeve oporezivanja koji nisu u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

g) koje mogu utjecati na to kako ta ugovorna jurisdikcija oporezuje fizičku osobu koja je rezident te ugovorne jurisdikcije ako je ta fizička osoba član diplomatske misije, vladine misije ili konzularnog ureda druge ugovorne jurisdikcije;

h) kojima je predviđeno da su mirovine ili druga plaćanja na temelju zakonodavstva o socijalnom osiguranju druge ugovorne jurisdikcije oporezive samo u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji;

i) kojima je predviđeno da su mirovine ili slična plaćanja, rente, alimentacije ili druga plaćanja za uzdržavanje koja nastaju u drugoj ugovornoj jurisdikciji oporeziva samo u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji; ili

j) kojima je na drugi način izričito ograničeno pravo ugovorne jurisdikcije da oporezuje vlastite rezidente ili kojima je izričito predviđeno da ugovorna jurisdikcija u kojoj nastane dio dohotka ima isključivo pravo oporezivanja tog dijela dohotka.

2. Stavak 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je utvrđeno da obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja neće utjecati na oporezivanje ugovorne jurisdikcije vlastitih rezidenata.

3. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 2.

4. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) ili b) stavka 3. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 2. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. U ostalim slučajevima, stavak 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1.

DIO IV.

IZBJEGAVANJE STATUSA STALNE POSLOVNE JEDINICE

Članak 12. – Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem posredničkih aranžmana i sličnih strategija

1. Neovisno o odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim je definiran izraz „stalna poslovna jedinica”, ali podložno stavku 2., kada osoba djeluje u ugovornoj jurisdikciji obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u ime poduzeća te, pri tome, uobičajeno sklapa ugovore ili uobičajeno ima glavnu ulogu u postupku sklapanja ugovora koji se rutinski sklapaju bez značajne preinake od strane poduzeće, te ako se ti ugovori sklapaju:

a) u ime poduzeća; ili

b) za prijenos vlasništva, ili za dodjeljivanje prava na korištenje, imovine koju posjeduje to poduzeće ili za koju to poduzeće ima pravo korištenja; ili

c) za pružanje usluga od strane tog poduzeća,

smatra se da to poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u toj ugovornoj jurisdikciji u pogledu svih djelatnosti koje ta osoba poduzima za poduzeće osim ako te djelatnosti, da ih obavlja poduzeće putem stalnog mjesta poslovanja tog poduzeća koje se nalazi u toj ugovornoj jurisdikciji, ne bi dovelo do toga da se to stalno mjesto poslovanja smatra stalnom poslovnom jedinicom prema definiciji stalne poslovne jedinice sadržanoj u obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen ovom Konvencijom).

2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako osoba koja djeluje u ugovornoj jurisdikciji obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u ime poduzeća druge ugovorne jurisdikcije posluje u prvospomenutoj ugovornoj jurisdikciji kao zastupnik sa samostalnim statusom i djeluje za poduzeće u okviru tog redovitog poslovanja. Međutim, ako osoba djeluje isključivo ili gotovo isključivo u ime jednog ili više poduzeća s kojima je usko povezana, ta se osoba ne smatra zastupnikom sa samostalnim statusom u smislu ovog stavka u pogledu bilo kojeg takvog poduzeća.

3. a) Stavak 1. primjenjuje se umjesto odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se opisuju uvjeti pod kojima se smatra da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u ugovornoj jurisdikciji (ili se osoba smatra stalnom poslovnom jedinicom u ugovornoj jurisdikciji) u pogledu djelatnosti koju osoba koja nije zastupnik sa samostalnim statusom poduzima za poduzeće, ali samo u mjeri u kojoj se takve odredbe odnose na situaciju u kojoj takva osoba u toj ugovornoj jurisdikciji ima i uobičajeno provodi ovlast za sklapanje ugovora u ime poduzeća.

c) Stavak 2. primjenjuje se umjesto odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da se ne smatra da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u ugovornoj jurisdikciji u pogledu djelatnosti koju zastupnik sa samostalnim statusom poduzima za poduzeće.

4. Stranka može zadržati pravo da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

5. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u stavku 4. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u podstavku a) stavka 3., kao i o broju članka i stavka svake takve odredbe. Stavak 1. primjenjuje se u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu te odredbe.

6. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u stavku 4. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u podstavku b) stavka 3. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. Stavak 2. primjenjuje se u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu te odredbe.

Članak 13. – Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti

1. Stranka može odlučiti primjenjivati stavak 2. (Mogućnost A) ili stavak 3. (Mogućnost B) ili može odlučiti da neće primjenjivati niti jednu mogućnost.

Mogućnost A

2. Neovisno o odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je definiran izraz „stalna poslovna jedinica”, smatra se da izraz „stalna poslovna jedinica” ne obuhvaća:

a) djelatnosti izričito navedene u obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (prije preinake ovom Konvencijom) kao djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu, neovisno o tome ovisi li ta iznimka od statusa stalne poslovne jedinice o tome je li djelatnosti pripremne ili pomoćne naravi;

b) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja, za poduzeće, bilo koje djelatnosti koja nije opisana u podstavku a);

c) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu bilo koje kombinacije djelatnosti navedene u podstavcima a) i b),

pod uvjetom da je takva djelatnost ili, u slučaju podstavka c), ukupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, pripremne ili pomoćne naravi.

Mogućnost B

3. Neovisno o odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je definiran izraz „stalna poslovna jedinica”, smatra se da izraz „stalna poslovna jedinica” ne obuhvaća:

a) djelatnosti izričito navedene u obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (prije preinake ovom Konvencijom) kao djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu, neovisno o tome ovisi li ta iznimka od statusa stalne poslovne jedinice o tome je li djelatnost pripremne ili pomoćne naravi, osim u mjeri u kojoj je relevantnom odredbom obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja izričito predviđeno da se smatra da određena djelatnost ne čini stalnu poslovnu jedinicu pod uvjetom da je djelatnost pripremne ili pomoćne naravi;

b) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja, za poduzeće, bilo koje djelatnosti koja nije opisana u podstavku a), pod uvjetom da je ta djelatnost pripremne ili pomoćne naravi;

c) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu bilo koje kombinacije djelatnosti navedene u podstavcima a) i b), pod uvjetom da je ukupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja koja proizlazi iz ove kombinacije pripremne ili pomoćne naravi.

4. Odredba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačena stavkom 2. ili 3.) u kojoj su navedene određene djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu ne primjenjuje se na stalno mjesto poslovanja koje koristi ili održava poduzeće ako isto poduzeće ili usko povezano poduzeće obavlja poslovanje na istom mjestu ili na drugom mjestu u istoj ugovornoj jurisdikciji i:

a) to mjesto ili drugo mjesto čine stalnu poslovnu jedinicu poduzeća ili usko povezanog poduzeća prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je definirana stalna poslovna jedinica; ili

b) ukupna djelatnost koja proizlazi iz kombinacije djelatnosti koje obavljaju dva poduzeća na istom mjestu ili isto poduzeće ili usko povezana poduzeća na dva mjesta, nije pripremne ili pomoćne naravi,

pod uvjetom da poslovne djelatnosti koje obavljaju dva poduzeća na istom mjestu ili isto poduzeće ili usko povezana poduzeća na dva mjesta predstavljaju nadopunjujuće funkcije koje su dio jedinstvenog poslovanja.

5. a) Stavci 2. ili 3. primjenjuju se umjesto relevantnih dijelova odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u kojima su navedene određene djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu čak i ako se djelatnost obavlja putem stalnog mjesta poslovanja (ili odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje imaju sličan učinak).

b) Stavak 4. primjenjuje se na odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako mogu biti preinačene stavcima 2. ili 3.) u kojima su navedene određene djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu čak i ako se djelatnost obavlja putem stalnog mjesta poslovanja (ili na odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje imaju sličan učinak).

6. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se stavak 2. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u kojima se izričito navodi popis određenih djelatnosti za koje se smatra da ne čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako je svaka od tih djelatnosti pripremne ili pomoćne naravi;

c) da se stavak 4. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

7. Svaka stranka koja odluči primjenjivati mogućnost iz stavka 1. dužna je o svojem izboru obavijestiti depozitara. Takva obavijest također sadrži popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu opisanu u podstavku a) stavka 5., kao i broj članka i stavka svake takve odredbe. Mogućnost se primjenjuje u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije odlučile primjenjivati istu mogućnost te su dostavile takvu obavijest u pogledu te odredbe.

8. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) ili c) stavka 6. te koja nije odlučila primjenjivati jednu od mogućnosti prema stavku 1. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u podstavku b) stavka 5. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. Stavak 4. primjenjuje se u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu te odredbe na temelju ovog stavka ili stavka 7.

Članak 14. – Razdvajanje ugovora

1. Isključivo kako bi se utvrdilo je li premašeno razdoblje (ili razdoblja) iz odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojom se utvrđuje vremensko razdoblje (ili razdoblja) nakon kojeg određeni projekti ili djelatnosti čine stalnu poslovnu jedinicu:

a) ako poduzeće iz ugovorne jurisdikcije obavlja djelatnosti u drugoj ugovornoj jurisdikciji na mjestu koje čini gradilište, građevinski projekt, montažni projekt ili drugi određeni projekt utvrđen u relevantnoj odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili obavlja djelatnosti nadzora ili savjetovanja u vezi s takvim mjestom, u slučaju odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koja se odnosi na takve djelatnosti i te se djelatnosti obavljaju tijekom jednog ili više vremenskih razdoblja koja ukupno prelaze 30 dana, ne prelazeći pritom razdoblje ili razdoblja iz relevantne odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja; i

b) ako se povezane djelatnosti obavljaju u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji na (ili, ako se relevantna odredba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja primjenjuje na djelatnosti nadzora ili savjetovanja, u vezi s) istim gradilištem, građevinskim ili montažnim projektom ili na drugom mjestu utvrđenom u relevantnoj odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja tijekom različitih vremenskih razdoblja, od kojih svako prelazi 30 dana, od strane jedne ili više poduzeća usko povezanih s prvospomenutim poduzećem,

ova različita vremenska razdoblja dodaju se ukupnom vremenskom razdoblju tijekom kojeg je prvospomenuto poduzeće obavljalo djelatnosti na tom gradilištu, građevinskom ili montažnom projektu ili na drugom mjestu utvrđenom u relevantnoj odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

2. Stavak 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u mjeri u kojoj se takve odredbe odnose na podjelu ugovora na višestruke dijelove kako bi se izbjegla primjena vremenskog razdoblja u vezi s postojanjem stalne poslovne jedinice za određene projekte ili djelatnosti opisane u stavku 1.

3. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na odredbe njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje se odnose na istraživanje ili iskorištavanje prirodnih resursa.

4. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 3. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 2. koja ne podliježe rezervi iz podstavka b) stavka 3. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. u mjeri u kojoj je to predviđeno stavkom 2. U ostalim slučajevima, stavak 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1.

Članak 15. – Definicija osobe usko povezane s poduzećem

1. U svrhu odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja preinačenih stavkom 2. članka 12. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem posredničkih aranžmana i sličnih strategija), stavkom 4. članka 13. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti) ili stavkom 1. članka 14. (Razdvajanje ugovora), smatra se da je osoba usko povezana s poduzećem ako, na temelju svih relevantnih činjenica i okolnosti, jedno ima kontrolu nad drugim ili su oboje pod kontrolom istih osoba ili poduzeća. U svakom slučaju, osoba se smatra usko povezana s poduzećem ako jedno izravno ili neizravno posjeduje više od 50 posto stvarnog udjela u drugom (ili, u slučaju društva, više od 50 posto ukupnog glasačkog prava i vrijednosti dionica društva ili stvarnog vlasničkog udjela u društvu) ili ako druga osoba izravno ili neizravno posjeduje više od 50 posto stvarnog udjela (ili, u slučaju poduzeća, više od 50 posto ukupnog glasačkog prava i vrijednosti dionica društva ili stvarnog vlasničkog udjela u društvu) u osobi i poduzeću.

2. Stranka koja je izrazila rezerve opisane u stavku 4. članka 12. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem posredničkih aranžmana i sličnih strategija), podstavcima a) ili c) stavka 6. članka 13. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti) te podstavku a) stavka 3. članka 14. (Razdvajanje ugovora) može zadržati pravo da se ovaj članak u  cijelosti ne primjenjuje na obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na koje se primjenjuju te rezerve.

DIO V.

POBOLJŠANJE RJEŠAVANJA SPOROVA

Članak 16. – Postupak zajedničkog dogovaranja

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju ugovornih jurisdikcija kao posljedicu za tu osobu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ona može, neovisno o pravnim lijekovima predviđenima domaćim propisima tih ugovornih jurisdikcija, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo bilo koje ugovorne jurisdikcije. Slučaj se mora prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

2. Nadležno tijelo nastoji, ako smatra da je prigovor opravdan i ako samo nije u mogućnosti doći do zadovoljavajućeg rješenja, riješiti slučaj zajedničkim dogovorom s nadležnim tijelom druge ugovorne jurisdikcije, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Svaki postignuti dogovor provodi se neovisno o vremenskim rokovima domaćim propisima ugovornih jurisdikcija.

3. Nadležna tijela ugovornih jurisdikcija nastoje zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe proizašle iz tumačenja ili primjene obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ona se također mogu međusobno savjetovati radi uklanjanja dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

4. a)      i) Prva rečenica stavka 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ili njihovih dijelova) kojima je predviđeno da, ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju ugovornih jurisdikcija kao posljedicu za tu osobu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ona može, neovisno o pravnim lijekovima predviđenim u domaćim propisima tih ugovornih jurisdikcija, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije čiji je rezident, uključujući odredbe prema kojima se, ako se na slučaj koji je iznijela ta osoba primjenjuju odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja o zabrani diskriminacije na temelju državljanstva, slučaj može iznijeti pred nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije čija je ta osoba državljanin.

ii) Druga rečenica stavka 1. primjenjuje se umjesto odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da se slučaj iz prve rečenice stavka 1. mora prijaviti unutar određenog vremenskog roka kraćeg od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili u slučaju nepostojanja odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojom je opisano vremensko razdoblje unutar kojeg slučaj mora biti prijavljen.

b) i) Prva rečenica stavka 2. primjenjuje se u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da će nadležno tijelo pred koje je slučaj iznesen od strane osobe iz stavka 1., ako smatra da je prigovor opravdan i ako samo nije u mogućnosti doći do zadovoljavajućeg rješenja, riješiti slučaj zajedničkim dogovorom s nadležnim tijelom druge ugovorne jurisdikcije, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

ii)Druga rečenica stavka 2. primjenjuje se u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da se svaki postignuti dogovor provodi neovisno o vremenskim rokovima domaćih propisa ugovornih jurisdikcija.

c) i)Prva rečenica stavka 3. primjenjuje se u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da nadležna tijela ugovornih jurisdikcija nastoje zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe proizašle iz tumačenja ili primjene obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

ii)Druga rečenica stavka 3. primjenjuje se u slučaju nepostojanja odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno da se nadležna tijela mogu također mogu međusobno savjetovati radi uklanjanja dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni obuhvaćenim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

5. Stranka može zadržati pravo:

a) da se prva rečenica stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako namjerava ispuniti minimalni standard za poboljšanje postupka rješavanja sporova na temelju OECD/G20 BEPS paketa na način da zajamči da, prema svakom od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (osim obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim je osobi dopušteno da iznese slučaj pred nadležno tijelo bilo koje ugovorne jurisdikcije), ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju ugovornih jurisdikcija kao posljedicu za tu osobu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ona može, neovisno o pravnim lijekovima predviđenim domaćim propisima tih ugovornih jurisdikcija, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije čiji je rezident ili, ako se na slučaj koji je ta osoba iznijela primjenjuje odredba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja o zabrani diskriminacije na temelju državljanstva, nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije čiji je državljanin; nadležno tijelo te ugovorne jurisdikcije provest će postupak dvostranog obavještavanja ili savjetovanja s nadležnim tijelom druge ugovorne jurisdikcije za slučajeve u kojima nadležno tijelo kojemu je iznesen slučaj postupka zajedničkog dogovaranja ne smatra prigovor poreznog obveznika opravdanim;

b) da se druga rečenica stavka 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima nije predviđeno da se slučaj iz prve rečenice stavka 1. mora prijaviti unutar određenog vremenskog razdoblja ako namjerava ispuniti minimalni standard za poboljšanje postupka rješavanja sporova na temelju OECD/G20 BEPS paketa na način da zajamči da, u svrhu svih takvih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porezni obveznik iz stavka 1. ima pravo prijaviti slučaj u roku od najmanje tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

c) da se druga rečenica stavka 2. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer se, u svrhu svih njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

i) svi dogovori postignuti u okviru postupka zajedničkog dogovaranja primjenjuju neovisno o vremenskim rokovima utvrđenim domaćim propisima ugovornih jurisdikcija; ili

ii) namjerava ispuniti minimalni standard za poboljšanje postupka rješavanja sporova na temelju OECD/G20 BEPS paketa na način da, u pregovorima za sklapanje dvostranog ugovora, prihvaća odredbu ugovora kojom je predviđeno sljedeće:

A) ugovorne jurisdikcije ne provode usklađenje dobiti koja se može pripisati stalnoj poslovnoj jedinici poduzeća jedne ugovorne jurisdikcije nakon razdoblja o kojem se obje ugovorne jurisdikcije međusobno savjetuju od kraja porezne godine u kojoj bi se dobit pripisala stalnoj poslovnoj jedinici (ova se odredba ne primjenjuje u slučaju prijevare, krajnje nepažnje ili hotimične pogreške); i

B) ugovorne jurisdikcije ne uključuju u dobit poduzeća i ne oporezuju sukladno, dobit koju bi steklo poduzeće, ali koju nije steklo zbog uvjeta iz odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koja se odnosi na povezana poduzeća, nakon razdoblja o kojem se obje ugovorne jurisdikcije međusobno savjetuju od kraja porezne godine u kojoj bi se dobit pripisala stalnoj poslovnoj jedinici (ova se odredba ne primjenjuje u slučaju prijevare, krajnje nepažnje ili hotimične pogreške).

6. a)Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku a) stavka 5. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u točki i) podstavka a) stavka 4. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje prvom rečenicom stavka 1. U ostalim slučajevima, prva rečenica stavka 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne s tom rečenicom.

b) Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku b) stavka 5. dužna je obavijestiti depozitara o:

i) popisu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu kojom je predviđeno da se slučaj iz prve rečenice stavka 1. mora prijaviti unutar određenog vremenskog roka kraćeg od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kao i broj članka i stavka svake takve odredbe; odredba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja zamjenjuje se drugom rečenicom stavka 1. ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu te odredbe; u ostalim slučajevima, podložno točki ii), druga rečenica stavka 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne s drugom rečenicom stavka 1.;

ii) popisu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji sadrže odredbu kojom je predviđeno da se slučaj iz prve rečenice stavka 1. mora prijaviti unutar određenog vremenskog roka koji iznosi najmanje tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kao i broj članka i stavka svake takve odredbe; druga rečenica stavka 1. ne primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

c) Svaka stranka dužna je dostaviti depozitaru:

i) popis svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne sadrže odredbu opisanu u točki i) podstavka b) stavka 4.; prva rečenica stavka 2. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

ii) u slučaju stranke koja nije izrazila rezervu opisanu u podstavku c) stavka 5., popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne sadrže odredbu opisanu u točki ii) podstavka b) stavka 4.; druga rečenica stavka 2. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

d) Svaka stranka dužna je dostaviti depozitaru:

i) popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne sadrže odredbu opisanu u točki i) podstavka c) stavka 4.; prva rečenica stavka 3. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

ii) popis njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji ne sadrže odredbu opisanu u točki i) podstavka c) stavka 4.; druga rečenica stavka 3. primjenjuje se na obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 17. – Odgovarajuća usklađenja

1. Ako ugovorna jurisdikcija u dobit poduzeća te ugovorne jurisdikcije uključuje - i sukladno tome oporezuje - dobit na koju je poduzeću druge ugovorne jurisdikcije već obračunat porez u toj drugoj ugovornoj jurisdikciji i takva uključena dobit je dobit za koju prvospomenuta ugovorna jurisdikcija tvrdi da je dobit koju bi poduzeće prvospomenute ugovorne jurisdikcije ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva poduzeća bili jednaki onima koje bi dogovorila samostalna poduzeća, tada ta druga ugovorna jurisdikcija na odgovarajući način usklađuje iznosa poreza koji je u njoj obračunat na tu dobit. Pri utvrđivanju takvog usklađenja, trebaju se uzeti u obzir druge odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se nadležna tijela ugovornih jurisdikcija, prema potrebi, međusobno savjetuju.

2. Stavak 1. primjenjuje se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredbe kojom se od ugovorne jurisdikcije zahtijeva da provede odgovarajuća usklađenja iznosa poreza koji je u njoj obračunat na dobit poduzeća te ugovorne jurisdikcije ako druga ugovorna jurisdikcija uključuje tu dobit u dobit poduzeća te druge ugovorne jurisdikcije i sukladno oporezuje tu dobit i takva uključena dobit je dobit za koju prvospomenuta ugovorna jurisdikcija tvrdi da je dobit koju bi poduzeće prvospomenute ugovorne jurisdikcije ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva poduzeća bili jednaki onima koje bi dogovorila samostalna poduzeća.

3. Stranka može zadržati pravo:

a) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji već sadrže odredbu opisanu u stavku 2.;

b) da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako u slučaju nepostojanja odredbe iz stavka 2. njezinog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

i) provodi odgovarajuće usklađenje iz stavka 1.; ili

ii) njezino nadležno tijelo nastoji riješiti slučaj prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje se odnose na postupak zajedničkog dogovaranja;

c) u slučaju stranke koja je izrazila rezervu iz točke ii) podstavka c) stavka 5. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja), da se ovaj članak u cijelosti ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako u svojim pregovorima za sklapanje dvostranih ugovora prihvati odredbu ugovora kakva je sadržana u stavku 1., pod uvjetom da su ugovorne jurisdikcije uspjele postići dogovor o toj odredbi i o odredbama opisanima u točki ii) podstavka c) stavka 5. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja).

4. Svaka stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u stavku 3. dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki od njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odredbu opisanu u stavku 2. te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su sve ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama stavka 1. U ostalim slučajevima, stavak 1. zamjenjuje odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj su te odredbe nesukladne sa stavkom 1.

DIO VI. ARBITRAŽA

Članak 18. – Odabir o primjeni dijela VI.

Stranka može odlučiti primjenjivati ovaj dio u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i o tome je dužna obavijestiti depozitara. Ovaj se dio primjenjuje u vezi s dvjema ugovornim jurisdikcijama u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su obje ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest.

Članak 19. – Obvezna i obvezujuća arbitraža

1. Ako:

a) prema odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen stavkom 1. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja)) kojom je predviđeno da osoba može iznijeti slučaj nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije ako ta osoba smatra da postupci jedne ili obiju ugovornih jurisdikcija kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen Konvencijom), osoba je iznijela slučaj nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije jer su postupci jedne ili obiju ugovornih jurisdikcija kao posljedicu imali oporezivanje te osobe koje nije u skladu s odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen Konvencijom); i

b) nadležna tijela ne mogu postići dogovor o rješavanju slučaja sukladno odredbi obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako može biti preinačen stavkom 2. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja)) kojom je predviđeno da će nadležno tijelo nastojati riješiti slučaj zajedničkim dogovorom s nadležnim tijelom druge ugovorne jurisdikcije u razdoblju od dvije godine od datuma početka iz stavka 8. ili 9., ovisno o slučaju (osim ako prije isteka tog razdoblja nadležna tijela ugovornih jurisdikcija nisu dogovorila drukčije vremensko razdoblje u pogledu tog slučaja te su o tom dogovoru obavijesti osobu koja je iznijela slučaj),

bilo koje neriješeno pitanje koje proizlazi iz slučaja, ako osoba to zatraži pisanim putem, podnose se na arbitražu na način opisan u ovom dijelu, u skladu sa svim pravilima i postupcima koje su usuglasila nadležna tijela ugovornih jurisdikcija sukladno odredbama stavka 10.

2. Ako je nadležno tijelo obustavilo postupak zajedničkog dogovaranja iz stavka 1. jer je slučaj, u pogledu jednog ili više istih pitanja, u postupku pred sudom ili upravnim sudom, razdoblje iz podstavka b) stavka 1. obustavlja se dok sud ili upravni sud ne donese konačnu odluku ili do obustave ili povlačenja slučaja. Nadalje, ako su se osoba koja je iznijela slučaj i nadležno tijelo dogovorili da će obustaviti postupak zajedničkog dogovaranja, razdoblje iz podstavka b) stavka 1. prestaje teći dok se obustave pokrene.

3. Ako su oba nadležna tijela suglasna da osoba na koju izravno utječe slučaj nije pravovremeno dostavila nikakve dodatne materijalne informacije koje je zatražilo bilo koje nadležno tijelo nakon početka razdoblja iz podstavka b) stavka 1., razdoblje iz podstavka b) stavka 1. produljuje se za vrijeme jednako razdoblju koje započinje na datum na koji su informacije zatražene te završava na datum na koji su informacije dostavljene.

4. a) Odluka arbitraže u pogledu pitanja podnesenih na arbitražu provodi se na temelju zajedničkog dogovora u pogledu slučaja iz stavka 1. Odluka arbitraže je konačna.

b) Odluka arbitraže obvezujuća je za obje ugovorne jurisdikcije, osim u sljedećim slučajevima:

i) ako osoba na koju slučaj izravno utječe ne prihvaća zajednički dogovor kojim se provodi odluka arbitraže. U takvom slučaju, slučaj nije prikladan za bilo kakva daljnja razmatranja od strane nadležnih tijela. Smatra se da osoba na koju izravno utječe slučaj nije prihvatila zajednički dogovor kojim se provodi odluka arbitraže o slučaju ako bilo koja osoba na koju izravno utječe slučaj u roku od 60 dana od datuma na koji je toj osobi poslana obavijest o zajedničkom dogovoru, povuče sva pitanja riješena zajedničkim dogovorom kojim se provodi arbitražna odluka s razmatranja bilo kojeg suda ili upravnog suda ili ako na neki drugi način prekine bilo koji aktualni sudski ili upravni postupak u pogledu takvih pitanja na način dosljedan tom zajedničkom dogovoru.

ii) ako u konačnoj odluci sudova jedne od ugovornih jurisdikcija stoji da je arbitražna odluka nevažeća. U takvom slučaju smatra se da nije podnesen zahtjev za arbitražu iz stavka 1. te da nije proveden arbitražni postupak (osim u svrhu članaka 21. (Povjerljivosti arbitražnog postupka) i 25. (Troškovi arbitražnog postupka)). U takvom slučaju može se podnijeti novi zahtjev za arbitražu, osim ako nadležna tijela nisu suglasna da takav novi zahtjev nije dopušten.

iii) ako osoba na koju slučaj izravno utječe odluči voditi sudski spor o pitanjima koja su riješena zajedničkim dogovorom kojim se provodi arbitražna odluka na bilo kojem sudu ili upravnom sudu.

5. Nadležno tijelo koje je primilo prvotni zahtjev za postupak zajedničkog dogovora, kako je opisano u podstavku a) stavka 1., u roku od dva kalendarska mjeseca od primitka zahtjeva:

a) šalje obavijest osobi koja je iznijela slučaj o tome da je primilo zahtjev; i

b) šalje obavijest o tom zahtjevu, zajedno s preslikom zahtjeva, nadležnom tijelu druge ugovorne jurisdikcije.

6. U roku od tri kalendarska mjeseca nakon što nadležno tijelo primi zahtjev za postupak zajedničkog dogovaranja (ili presliku tog zahtjeva od nadležnog tijela druge ugovorne jurisdikcije), to nadležno tijelo može ili:

a) obavijestiti osobu koja je iznijela slučaj i drugo nadležno tijelo da je primilo informacije potrebne za materijalno razmatranje slučaja; ili

b) zatražiti dodatne informacije od te osobe u tu svrhu.

7. Ako su, sukladno podstavku b) stavka 6., jedno ili oba nadležna tijela od osobe koja je iznijela slučaj zatražile dodatne informacije potrebne za materijalno razmatranje slučaja, nadležno tijelo koje je zatražilo dodatne informacije, u roku od tri kalendarska mjeseca od primitka dodatnih informacija od te osobe, obavještava tu osobu i drugo nadležno tijelo ili:

a) da je primilo zatražene informacije; ili

b) da još nedostaju neke od zatraženih informacija.

8. Ako nijedno nadležno tijelo nije zatražilo dodatne informacije u skladu s podstavkom b) stavka 6., datum početka iz stavka 1. jest raniji od sljedećih datuma:

a) datuma na koji su oba nadležna tijela obavijestila osobu koja je iznijela slučaj sukladno podstavku a) stavka 6.; i

b) datuma koji je tri kalendarska mjeseca nakon obavještenja nadležnog tijela druge ugovorne jurisdikcije sukladno podstavku b) stavka 5.

9. Ako su zatražene dodatne informacije sukladno podstavku b) stavka 6., datum početka iz stavka 1. jest raniji od sljedećih datuma:

a) najkasnijeg datuma na koji su nadležna tijela koja su zatražila dodatne informacije obavijestila osobu koja je iznijela slučaj i drugo nadležno tijelo sukladno podstavku a) stavka 7.; i

b) datuma koji je tri kalendarska mjeseca nakon što su oba nadležna tijela primila sve informacije koje je bilo koje nadležno tijelo zatražilo od osobe koja je iznijela slučaj.

Međutim, ako jedno ili oba nadležna tijela pošalju obavijest iz podstavka b) stavka 7., takva obavijest se smatra zahtjevom za dodatne informacije prema podstavku b) stavka 6.

10. Nadležna tijela ugovornih jurisdikcija na temelju zajedničkog dogovora (sukladno članku relevantnog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja o postupcima zajedničkog dogovaranja) utvrđuju način primjene odredaba sadržanih u ovom dijelu, uključujući minimum informacija potrebnih kako bi svako nadležno tijelo poduzelo materijalno razmatranje slučaja. Takav se dogovor mora postići prije datuma na koji se neriješena pitanja iz slučaja za početak mogu podnijeti na arbitražu, nakon čega se mogu povremeno preinačiti.

11. U svrhu primjene ovog članka na obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, stranka može zadržati pravo na zamjenu dvogodišnjeg razdoblja utvrđenog u podstavku b) stavka 1. trogodišnjim razdobljem.

12. Stranka može zadržati pravo na primjenu sljedećih pravila u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, neovisno o odredbama ovog članka:

a) bilo koje neriješeno pitanje koje proizlazi iz postupka zajedničkog dogovaranja koji inače spada u opseg arbitražnog postupka predviđenog ovom Konvencijom ne podnosi se na arbitražu ako je sud ili upravni sud bilo koje ugovorne jurisdikcije već donio odluku o tom pitanju;

b) ako, u bilo kojem trenutku nakon podnošenja zahtjeva za arbitražu, a prije nego što arbitražno vijeće obavijesti nadležna tijela ugovornih jurisdikcija o svojoj odluci, sud ili upravni sud jedne od ugovornih jurisdikcija donese odluku o tome pitanju, arbitražni postupak se okončava.

Članak 20. – Imenovanje arbitara

1. Osim u mjeri u kojoj su nadležna tijela ugovornih jurisdikcija postigla suglasnost oko različitih pravila, za potrebe ovog dijela primjenjuju se stavci 2. do 4.

2. Imenovanje članova arbitražnog vijeća uređeno je sljedećim pravilima:

a) Arbitražno vijeće sastoji se od tri pojedinačna člana koji su stručni ili iskusni u pitanjima međunarodnog oporezivanja.

b) Svako nadležno tijelo imenuje jednog člana vijeća u roku od 60 dana od datuma zahtjeva za arbitražu prema stavku 1. članka 19. (Obavezna i obvezujuća arbitraža). Tako imenovana dva člana, u roku od 60 dana od datuma kada je imenovan drugi član, imenuju trećeg člana koji će imati funkciju predsjedavajućeg arbitražnog vijeća. Predsjedavajući arbitražnog vijeća ne smije biti državljanin ili rezident ugovornih jurisdikcija.

c) Svaki član arbitražnog vijeća mora biti nepristran i neovisan u odnosu na nadležna tijela, porezne uprave i ministarstva financija ugovornih jurisdikcija te na sve osobe na koje izravno utječe slučaj (kao i njihove savjetnike) u trenutku kada prihvati imenovanje te mora zadržati nepristranost i neovisnost tijekom čitavog postupka te tijekom razumnog vremenskog razdoblja nakon toga mora izbjegavati postupanje koje može ugroziti dojam nepristranosti i neovisnost arbitara u pogledu postupka.

3. U slučaju da nadležno tijelo ugovorne jurisdikcije ne imenuje člana arbitražnog vijeća na način i unutar vremenskih razdoblja utvrđenih u stavku 2. ili na temelju dogovora nadležnih tijela ugovornih jurisdikcija, člana u ime tog nadležnog tijela imenuje najviše pozicionirani dužnosnik Centra za poreznu politiku i upravu Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak koji nije državljanin niti jedne ugovorne jurisdikcije.

4. Ako dva prvoimenovana člana arbitražnog vijeća ne imenuju predsjedavajućeg arbitražnog vijeća na način i unutar vremenskih razdoblja utvrđenih u stavku 2. ili na temelju dogovora nadležnih tijela ugovornih jurisdikcija, predsjedavajućeg imenuje najviše pozicionirani dužnosnik Centra za poreznu politiku i upravu Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak koji nije državljanin niti jedne ugovorne jurisdikcije.

Članak 21. – Povjerljivost arbitražnog postupka

1. Isključivo u svrhu primjene odredbi ovog dijela te odredbi relevantnog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i domaćih propisa ugovornih jurisdikcija u području razmjene informacija, povjerljivosti i upravne pomoći, članovi arbitražnog postupka i najviše tri člana osoblja po članu (te budući arbitri u mjeri nužnoj za provjeru njihove sposobnosti da ispune zahtjeve za arbitre) smatraju se osobama ili nadležnim tijelima kojima se smiju otkrivati informacije. Informacije koje primi arbitražno vijeće ili budući arbitri te informacije koje nadležna tijela prime od arbitražnog vijeća smatraju se informacijama koje se razmjenjuju prema odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja povezanih s razmjenom informacija i upravnom pomoći.

2. Nadležna tijela ugovornih jurisdikcija jamče da se članovi arbitražnog vijeća i njihovo osoblje, prije njihovog sudjelovanja u arbitražnom postupku, pisanim putem obvežu da će sa svima informacijama koje se odnose na arbitražni postupak postupati dosljedno u skladu s povjerljivošću i neotkrivanjem obveza opisanima u odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u vezi s razmjenom informacija i upravnom pomoći te prema primjenjivim propisima ugovornih jurisdikcija.

Članak 22. – Rješavanje slučaja prije zaključivanja arbitraže

U svrhu ovog dijela i odredaba relevantnog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđeno rješavanje slučajeva putem zajedničkog dogovaranja, postupak zajedničkog dogovaranja, kao i arbitražni postupak, u pogledu slučaja okončava se ako, u bilo kojem trenutku nakon podnošenja zahtjeva za arbitražu te prije nego što arbitražno vijeće dostavi svoju odluku nadležnim tijelima ugovornih jurisdikcija:

a) nadležna tijela ugovornih jurisdikcija postignu zajednički dogovor o rješavanju predmeta; ili

b) osoba koja je iznijela slučaj povuče zahtjev za arbitražu ili zahtjev za postupak zajedničkog dogovaranja.

Članak 23. – Vrsta arbitražnog postupka

1. Osim u mjeri u kojoj su nadležna tijela ugovornih jurisdikcija postigla suglasnost oko različitih pravila, u pogledu arbitražnog postupka sukladno ovom dijelu primjenjuju se sljedeća pravila:

a) Nakon što se slučaj podnese na arbitražu, nadležno tijelo svake ugovorne jurisdikcije do dogovorenog datuma podnosi arbitražnom vijeću predloženo rješenje kojim se rješavaju sva neriješena pitanja u slučaju (uzimajući u obzir sve prethodno postignute dogovore u tom slučaju između nadležnih tijela ugovornih jurisdikcija). Predloženo rješenje ograničeno je na utvrđivanje određenog novčanog iznosa (primjerice, dohotka ili troška) ili, ako je tako utvrđeno, najviše stope poreza obračunatog sukladno obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, za svako usklađenje ili slično pitanje u okviru slučaja. U slučaju da nadležna tijela ugovornih jurisdikcija nisu uspjela postići dogovor o pitanju koje se odnosi na uvjete primjene odredbe relevantnog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljnjem tekstu: pitanje praga), kao što je pitanje je li fizička osoba rezident ili postoji li stalna poslovna jedinica, nadležna tijela mogu podnijeti alternativna predložena rješenja u pogledu pitanja čije utvrđivanje ovisi o rješavanju takvih pitanja praga.

b) Nadležno  ijelo svake ugovorne jurisdikcije također može podnijeti prateću dokumentaciju na razmatranje arbitražnog vijeća. Svako nadležno tijelo koje podnese predloženo rješenje ili prateću dokumentaciju dostavlja njihovu presliku drugom nadležnom tijelu do krajnjeg datuma za dostavu predloženog rješenja i prateće dokumentacije. Svako nadležno tijelo također može dostaviti arbitražnom vijeću, do dogovorenog datuma, podnesak s odgovorom u pogledu predloženog rješenja i prateće dokumentacije koju je dostavilo drugo nadležno tijelo. Preslika podneska s odgovorom dostavlja se drugom nadležnom tijelu do krajnjeg datuma za dostavu podneska s odgovorom.

c) Arbitražno vijeće donosi odluku o odabiru jednog od predloženih rješenja za slučaj koji su podnijela nadležna tijela u pogledu svakog pitanja i pitanja praga i ne dostavlja razumno ili bilo kakvo drugo obrazloženje odluke. Arbitražna odluka usvaja se običnom većinom članova vijeća. Arbitražno vijeće dostavlja svoju odluku nadležnim tijelima ugovornih jurisdikcija u pisanom obliku. Odluka o arbitraži nema vrijednost presedana.

2. U svrhu primjene ovog članka u pogledu njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, stranka može zadržati pravo da se stavak 1. ne primjenjuje na njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U takvom slučaju, osim u mjeri u kojoj su nadležna tijela ugovornih jurisdikcija postigla suglasnost o drukčijim pravilima, u pogledu arbitražnog postupka primjenjuju se sljedeća pravila:

a) Nakon što se slučaj podnese na arbitražu, nadležno tijelo svake ugovorne jurisdikcije svim članovima vijeća bez odlaganja pruža sve informacije potrebne za donošenje arbitražne odluke. Osim ako se nadležna tijela ugovornih jurisdikcija ne dogovore drugačije, sve informacije koje nisu bile dostupne obama nadležnim tijelima prije nego što su oba primila zahtjev za arbitražu ne uzimaju se u obzir u svrhu donošenja odluke.

b) Arbitražno vijeće odlučuje o pitanjima podnesenim na arbitražu u skladu s primjenjivim odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te, podložno tim odredbama, odredbama domaćih propisa ugovornih jurisdikcija. Članovi vijeća također razmatraju sve ostale izvore koje nadležna tijela ugovornih jurisdikcija mogu izričito utvrditi zajedničkim dogovorom.

c) Odluka o arbitraži dostavlja se nadležnim tijelima ugovornih jurisdikcija u pisanom obliku, a u njoj se navode korišteni izvori prava i razlozi koji su doveli do njezina donošenja. Arbitražna odluka donosi se običnom većinom glasova članova vijeća. Odluka o arbitraži nema vrijednost presedana.

3. Stranka koja nije izrazila rezervu opisanu u stavku 2. može zadržati pravo da se prethodni stavci ovog članka ne primjenjuju u pogledu njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklopljenih sa strankama koje su izrazile takvu rezervu. U takvom slučaju, nadležna tijela ugovornih jurisdikcija svakog takvog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nastoje postići dogovor o vrsti arbitražnog postupka koji se primjenjuje u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Do postizanja takvog ugovora, članak 19. (Obavezna i obvezujuća arbitraža) ne primjenjuje se u pogledu takvog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

4. Stranka također može odlučiti primjenjivati stavak 5. u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i tome je dužna obavijestiti depozitara. Stavak 5. primjenjuje se u vezi dvije ugovorne jurisdikcije u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ako je bila koja ugovorna jurisdikcija dostavila takvu obavijest.

5. Prije početka arbitražnog postupka, nadležna tijela ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jamče da se svaka osoba koja je iznijela slučaj i njihovi savjetnici u pisanom obliku obvežu da neće otkrivati drugim osobama informacije primljene tijekom arbitražnog postupka ili od nadležnog tijela ili od arbitražnog vijeća. Postupak zajedničkog dogovaranja prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kao i arbitražni postupak iz ovog dijela, okončavaju se u pogledu slučaja ako, u bilo kojem trenutku nakon izrade zahtjeva za arbitražu te prije nego što arbitražno vijeće dostavi svoju odluku nadležnim tijelima ugovornih jurisdikcija, osoba koja je iznijela slučaj ili njezini savjetnici počine materijalnu povredu tog dogovora.

6. Neovisno o odredbama stavka 4., stranka koja odluči ne primjenjivati stavak 5. može zadržati pravo ne primjenjivati stavak 5. u pogledu jednog ili više utvrđenih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili u pogledu svim svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

7. Stranka koja odluči primjenjivati stavak 5. može zadržati pravo da se ovaj dio ne primjenjuje u pogledu svih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za koje je druga ugovorna strana izrazila rezervu sukladno stavku 6.

Članak 24. – Sporazum o drukčijem rješenju

1. U svrhu primjene ovog dijela u pogledu njezinih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, stranka može odlučiti primjenjivati stavak 2. i tome je dužna obavijestiti depozitara. Stavak 2. primjenjuje se u vezi dvije ugovorne jurisdikcije u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo ako su obje ugovorne jurisdikcije dostavile takvu obavijest.

2. Neovisno o odredbama stavka 4. članka 19. (Obavezna i obvezujuća arbitraža), odluka o arbitraži sukladno ovom dijelu nije obvezujuća za ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i ne primjenjuje se ako nadležna tijela ugovornih jurisdikcija postignu sporazum o drukčijem rješenju svih neriješenih pitanja u roku od tri kalendarska mjeseca od dana kada im je dostavljena odluka o arbitraži.

3. Stranka koja odluči primjenjivati stavak 2. može zadržati pravo da primjenjuje stavak 2. samo u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na koje se primjenjuje stavak 2. članka 23. (Vrsta arbitražnog postupka).

Članak 25. – Troškovi arbitražnog postupka

U okviru arbitražnog postupka iz ovog dijela naknade i troškove članova arbitražnog vijeća, kao i sve troškove ugovornih jurisdikcija nastale u vezi arbitražnog postupka, snose ugovorne jurisdikcije na način koji se utvrđuje zajedničkim dogovorom nadležnih tijela ugovornih jurisdikcija. U slučaju nepostojanja takvog dogovora, svaka ugovorna jurisdikcija snosi vlastite troškove i troškove svojeg imenovanog člana vijeća. Troškove predsjedavajućeg arbitražnog vijeća i ostale troškove povezane s provedbom arbitražnog postupka snose ugovorne jurisdikcije u jednakim omjerima.

Članak 26. – Sukladnost

1. Podložno članku 18. (Odabir o primjeni dijela VI.), odredbe ovog dijela primjenjuju se umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima je predviđena arbitraža neriješenih pitanja koja proizlaze iz slučaja postupka zajedničkog dogovaranja. Svaka stranka koja odluči primjenjivati ovaj dio dužna je obavijestiti depozitara o tome sadrži li svaki njezin obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osim onih unutar opsega rezerve prema stavku 4., takvu odredbu te, ako je to slučaj, broj članka i stavka svake takve odredbe. U slučaju da su dvije ugovorne jurisdikcije dostavile obavijest u pogledu odredbe obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ta se odredba zamjenjuje odredbama ovog dijela između tih ugovornih jurisdikcija.

2. Bilo koje neriješeno pitanje koja proizlazi iz slučaja postupka zajedničkog dogovaranja koje inače nije obuhvaćeno opsegom arbitražnog postupka predviđenog ovim dijelom ne podnosi se na arbitražu ako je pitanje obuhvaćeno opsegom slučaja u pogledu kojeg je prethodno uspostavljeno arbitražno vijeće ili slično tijelo u skladu s dvostranim ili mnogostranim konvencijama kojima je predviđena obavezna i obvezujuća arbitraža neriješenih pitanja koja proizlaze iz slučaja postupka zajedničkog dogovaranja.

3. Podložno stavku 1., ništa u ovom dijelu ne utječe na ispunjenje širih obaveza u pogledu arbitraže neriješenih pitanja koja proizlaze u kontekstu postupka zajedničkog dogovaranja u skladu s drugim konvencijama u kojima su ugovorne jurisdikcije stranke ili će postati stranke.

4. Stranka može zadržati pravo da se ovaj dio ne primjenjuje u pogledu jednog ili više utvrđenih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ili na sve njezine obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja) kojima je već predviđena obavezna i obvezujuća arbitraža neriješenih pitanja koja proizlaze iz slučaja postupka zajedničkog dogovaranja.

DIO VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27. – Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje od 31. prosinca 2016.:

a) svim državama;

b) Guernseyju (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske); Otoku Manu (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske); Jerseyju (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske); i

c) svim ostalim jurisdikcijama ovlaštenim postati strankom na temelju odluke donesene konsenzusom stranaka i potpisnica.

2. Ova Konvencija je podložna ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Članak 28. – Rezerve

1. Podložno stavku 2., na ovu Konvenciju ne mogu se staviti nikakve rezerve, osim onih izričito dopuštenih:

a) stavkom 5. članka 3. (Transparentni subjekti);

b) stavkom 3. članka 4. (Subjekti s dvostrukom rezidentnošću);

c) stavcima 8. i 9. članka 5. (Primjena metoda za uklanjanje dvostrukog oporezivanja);

d) stavkom 4. članka 6. (Svrha obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja);

e) stavcima 15. i 16. članka 7. (Sprječavanje zlouporabe ugovora);

f) stavkom 3. članka 8. (Transakcije za prijenos dividendi);

g) stavkom 6. članka 9. (Kapitalni dobitci od otuđenja dionica ili udjela subjekata koji ostvaruju vrijednost prvenstveno na temelju nepokretne imovine);

h) stavkom 5. članka 10. (Pravilo protiv zlouporabe za stalne poslovne jedinice koje se nalaze u trećim jurisdikcijama);

i) stavkom 3. članka 11. (Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu ograničavanja prava stranke na oporezivanje vlastitih rezidenata);

j) stavkom 4. članka 12. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem posredničkih aranžmana i sličnih strategija);

k) stavkom 6. članka 13. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti);

l) stavkom 3. članka 14. (Razdvajanje ugovora);

m) stavkom 2. članka 15. (Definicija osobe usko povezane s poduzećem);

n) stavkom 5. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja);

o) stavkom 3. članka 17. (Odgovarajuća usklađenja);

p) stavcima 11. i 12. članka 19. (Obvezna i obvezujuća arbitraža);

q) stavcima 2., 3., 6. i 7. članka 23. (Vrsta arbitražnog postupka);

r) stavkom 3. članka 24. (Sporazum o drukčijem rješenju);

s) stavkom 4. članka 26. (Sukladnost);

t) stavcima 6. i 7. članka 35. (Početak primjene); i

u) stavkom 2. članka 36. (Početak primjene dijela VI.).

2. a) Neovisno o stavku 1., stranka koja prema članku 18. (Odabir o primjeni Dijela VI.) odluči primjenjivati dio VI. (Arbitraža) može formulirati jednu ili više rezervi u pogledu opsega slučajeva podobnih za arbitražu prema odredbama dijela VI. (Arbitraža). Za stranku koja prema članku 18. (Odabir o primjeni Dijela VI.) odluči primjenjivati dio VI. (Arbitraža) nakon što postane strankom ove Konvencije, rezerve sukladno ovom podstavku stavljaju se istovremeno s obavijesti te stranke depozitaru sukladno stavku 18. (Odabir o primjeni dijela VI.).

b) Rezerve stavljene prema podstavku a) podliježu prihvatu. Smatra se da je stranka prihvatila rezervu stavljenu prema podstavku a) ako nije obavijestila depozitara da se protivi rezervi do isteka razdoblja od dvanaest kalendarskih mjeseci koje počinje na datum obavijesti o rezervi depozitara ili do datuma na koji položi svoj ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, ovisno o tome što je kasnije. Za stranku koja prema članku 18. (Odabir o primjeni dijela VI.) odluči primjenjivati dio VI. (Arbitraža) nakon što postane strankom ove Konvencije, prigovori na prethodne rezerve koje su stavile druge stranke sukladno podstavku a) mogu se staviti istovremeno s obavijesti prvospomenute stranke depozitaru sukladno članku 18. (Odabir o primjeni dijela VI.). Kada stranka iznese prigovor na rezervu stavljenu prema podstavku a), između stranke koja je stavila prigovor i stranke koja je stavila rezervu ne primjenjuje se dio VI. (Arbitraža) u cijelosti.

3. Osim ako izričito nije predviđeno drukčije u relevantnim odredbama ove Konvencije, rezervom stavljenom u skladu sa stavkom 1. ili 2. se:

a) mijenjaju za stranku, koja je stavila rezervu u njezinim odnosima s drugom strankom, odredbe ove Konvencije na koje se odnosi rezerva u mjeri obuhvaćenoj rezervom; i

b) mijenjaju one odredbe u istoj mjeri za drugu stranku u njezinim odnosima sa strankom koja je stavila rezervu.

4. Rezerve primjenjive na obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su sklopljeni od ili u ime jurisdikcije ili područja za čije je međunarodne odnose stranka odgovorna, kada ta jurisdikcija ili područje nije stranka Konvencije sukladno podstavku b) ili c) stavka 1. članka 27. (Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje), stavlja odgovorna stranka i mogu se razlikovati od rezervi koje je ta stranka stavila za svoje vlastite obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

5. Rezerve se stavljaju u trenutku potpisivanja ili prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, podložno odredbama stavaka 2., 6. i 9. ovog članka, te stavka 5. članka 29. (Obavijesti). Međutim, za stranku koja sukladno članku 18. (Odabir o primjeni dijela VI.) odluči primjenjivati dio VI. (Arbitraža) nakon što je postala strankom ove Konvencije, rezerve opisane u podstavcima p), q), r) i s) stavka 1. ovog članka stavljaju se istovremenom s obavijesti te stranke depozitaru sukladno članku 18. (Odabir o primjeni dijela VI).

6. Ako su rezerve stavljene u trenutku potpisivanja, one se potvrđuju prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, osim ako dokumentom koji sadrži rezerve nije izričito navedeno da ga valja smatrati konačnim, podložno odredbama stavaka 2., 5. i 9. ovog članka, te stavka 5. članka 29. (Obavijesti).

7. Ako rezerve nisu stavljene u trenutku potpisivanja, u tom se trenutku depozitaru dostavlja privremeni popis očekivanih rezervi.

8. Za rezerve stavljene sukladno svakoj od sljedećih odredbi, popis ugovora o kojima se obavijestilo sukladno točki ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza) koji su unutar opsega rezerve opisane u relevantnoj odredbi (te, u slučaju rezerve sukladno bilo kojoj od sljedećih odredbi osim onih navedenih u podstavcima c), d) i n), broj članka i stavka svake odgovarajuće odredbe) mora biti dostavljen kada se stavljaju takve rezerve:

a) podstavcima b), c), d), e) i g) stavka 5. članka 3. (Transparentni subjekti);

b) podstavcima b), c) i d) stavka 3. članka 4. (Subjekti s dvostrukom rezidentnošću);

c) stavcima 8. i 9. članka 5. (Primjena metoda za uklanjanje dvostrukog oporezivanja);

d) stavkom 4. članka 6. (Svrha obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja);

e) podstavcima b) i c) stavka 15. članka 7. (Sprječavanje zlouporabe ugovora);

f) točkama i), ii) i iii) podstavka b) stavka 3. članka 8. (Transakcije za prijenos dividendi);

g) podstavcima d), e) i f) stavka 6. članka 9. (Kapitalni dobitci od otuđenja dionica ili udjela subjekata koji ostvaruju vrijednost prvenstveno na temelju nepokretne imovine);

h) podstavcima b) i c) stavka 5. članka 10. (Pravilo protiv zlouporabe za stalne poslovne jedinice koje se nalaze u trećim jurisdikcijama);

i) podstavkom b) stavka 3. članka 11. (Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu ograničavanja prava stranke na oporezivanje vlastitih rezidenata);

j) podstavkom b) stavka 6. članka 13.(Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti);

k) podstavkom b) stavka 3. članka 14. (Razdvajanje ugovora);

l) podstavkom b) stavka 5. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja);

m) podstavkom a) stavka 3. članka 17. (Odgovarajuća usklađenja);

n) stavkom 6. članka 23. (Vrsta arbitražnog postupka); i

o) stavkom 4. članka 26. (Sukladnost).

Rezerve opisane u gornjim podstavcima a) do o) ne primjenjuju se niti na jedan obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji nije naveden na popisu opisanom u ovom stavku.

9. Svaka stranka koja je stavila rezervu u skladu sa stavkom 1. ili 2. može ju u svakom trenutku povući ili zamijeniti ograničenijom rezervom upućivanjem obavijesti depozitaru. Takva stranka daje sve dodatne obavijesti sukladno stavku 6. članka 29. (Obavijesti) koje se mogu zahtijevati uslijed povlačenja ili zamjene rezerve. Podložno stavku 7. članka 35. (Početak primjene), povlačenje ili zamjena proizvodi učinak:

a) u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo s državama ili jurisdikcijama koje su stranke Konvencije, kada depozitar primi obavijest o povlačenju ili zamjeni rezerve:

i) za rezerve u pogledu odredaba koje se odnose na poreze zadržane na izvoru, kada se događaj koji je doveo do nastanka takvih poreza dogodio na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi nakon isteka razdoblja od šest kalendarskih mjeseci počevši od datuma obavijesti depozitara o povlačenju ili zamjeni rezerve; i

ii) za rezerve u pogledu svih ostalih odredaba, za poreze ubrane u pogledu razdoblja oporezivanja koja počinju na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi nakon isteka razdoblja od šest kalendarskih mjeseci počevši od datuma obavijesti depozitara o povlačenju ili zamjeni rezerve; i

b) u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za koji jedna ili više ugovornih jurisdikcija postane strankom ove Konvencije nakon datuma na koji je depozitar primio obavijest o povlačenju ili zamjeni: na kasniji od datuma na koji Konvencija stupa na snagu za te ugovorne jurisdikcije.

Članak 29. – Obavijesti

1. Podložno stavcima 5. i 6. ovog članka i stavku 7. članka 35. (Početak primjene), obavijesti u skladu sa sljedećim odredbama daju se u trenutku potpisivanja ili prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju:

a) točkom ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza);

b) stavkom 6. članka 3. (Transparentni subjekti);

c) stavkom 4. članka 4. (Subjekti s dvostrukom rezidentnošću);

d) stavkom 10. članka 5. (Primjena metoda za uklanjanje dvostrukog oporezivanja);

e) stavcima 5. i 6. članka 6. (Svrha obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja);

f) stavkom 17. članka 7. (Sprječavanje zlouporabe ugovora);

g) stavkom 4. članka 8. (Transakcije za prijenos dividendi);

h) stavcima 7. i 8. članka 9. (Kapitalni dobitci od otuđenja dionica ili udjela subjekata koji ostvaruju vrijednost prvenstveno na temelju nepokretne imovine);

i) stavkom 6. članka 10. (Pravilo protiv zlouporabe za stalne poslovne jedinice koje se nalaze u trećim jurisdikcijama);

j) stavkom 4. članka 11. (Primjena ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svrhu ograničavanja prava stranke na oporezivanje vlastitih rezidenata);

k) stavcima 5. i 6. članka 12. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem posredničkih aranžmana i sličnih strategija);

l) stavcima 7 i 8. članka 13. (Umjetno izbjegavanje statusa stalne poslovne jedinice putem izuzeća za određene aktivnosti);

m) stavkom 4. članka 14. (Razdvajanje ugovora);

n) stavkom 6. članka 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja);

o) stavkom 4. članka 17. (Odgovarajuća usklađenja);

p) člankom 18. (Odabir o primjeni dijela VI.);

q) stavkom 4. članka 23. (Vrsta arbitražnog postupka);

r) stavkom 1. članka 24. (Sporazum o drugačijem rješenju);

s) stavkom 1. članka 26. (Sukladnost); i

t) stavcima 1., 2., 3. i 5. i 7. članka 35. (Početak primjene).

2. Obavijesti u pogledu obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su sklopljeni od ili u ime jurisdikcije ili područja za čije je međunarodne odnose stranka odgovorna, kada ta jurisdikcija ili područje nije stranka Konvencije sukladno podstavku b) ili c) stavka 1. članka 27. (Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje), stavlja odgovorna stranka i mogu se razlikovati od obavijesti koje je ta stranka stavila za svoje vlastite obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

3. Ako su obavijesti dane u trenutku potpisivanja, one se potvrđuju prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, osim ako dokumentom koji sadrži obavijesti nije izričito utvrđeno da ga valja smatrati konačnim, podložno odredbama stavaka 5. i 6. ovog članka te stavka 7. članka 35. (Početak primjene).

4. Ako obavijesti nisu dane u trenutku potpisivanja, u tom se trenutku depozitaru dostavlja privremeni popis očekivanih obavijesti.

5. Stranka u svakom trenutku može proširiti popis ugovora dostavljenih prema točki ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza) na način obavješćivanja depozitara. Stranka u toj obavijesti navodi je li ugovor unutar opsega bilo kojih rezerva koje je stavila stranka i koje su navedene u stavku 8. članka 28. (Rezerve). Stranka također može staviti novu rezervu opisanu u stavku 8. članka 28. (Rezerve) ako bi dodatni ugovor bio prvi ugovor unutar opsega takve rezerve. Stranka također navodi sve dodatne obavijesti koje se mogu zahtijevati prema podstavcima b) do s) stavka 1. kako bi obuhvatila uključivanje dodatnih ugovora. Nastavno, ako proširenje prvi put dovede do uključenja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji je sklopljen od ili u ime jurisdikcije ili područja za čije je međunarodne odnose stranka odgovorna, stranka navodi sve rezerve (sukladno stavku 4. članka 28. (Rezerve)) ili obavijesti (sukladno stavku 2. ovog članka) primjenjive na obuhvaćene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su sklopljeni od ili u ime jurisdikcije ili područja. Na datum na koji dodani ugovor(i) dostavljen(i) prema točki ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza) postane/postanu obuhvaćeni ugovor(i) o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odredbama članka 35. (Početak primjene) uređuje se datum od kojeg preinake obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja proizvode učinak.

6. Stranka može dati dodatne obavijesti sukladno podstavcima b) do s) stavka 1. upućivanjem obavijesti depozitaru. Te obavijesti proizvode učinak:

a) u pogledu obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo s državama ili jurisdikcijama koje su stranke Konvencije kada depozitar primi dodatnu obavijest:

i) za obavijesti u pogledu odredaba koje se odnose na poreze zadržane na izvoru, kada se događaj koji je doveo do nastanka takvih poreza dogodio na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi nakon isteka razdoblja od šest kalendarskih mjeseci počevši od datuma obavijesti depozitara o dodatnoj obavijesti; i

ii) za obavijesti u pogledu svih ostalih odredaba, za poreze ubrane u pogledu razdoblja oporezivanja koja počinju na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi nakon isteka razdoblja od šest kalendarskih mjeseci počevši od datuma obavijesti depozitara o dodatnoj obavijesti; i

b) u pogledu obuhvaćenog ugovora  o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za koji jedna ili više ugovornih jurisdikcija postane strankom ove Konvencije nakon datuma na koji je depozitar primio dodatnu obavijest: na kasniji od datuma na koji Konvencija stupa na snagu za te ugovorne jurisdikcije.

Članak 30. – Naknadne preinake obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja

Odredbama iz ove Konvencije ne dovode se u pitanje naknadne preinake obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje se mogu dogovoriti između ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 31. – Konferencija stranaka

1. Stranke mogu sazvati Konferenciju stranaka u svrhe donošenja bilo kojih odluka ili obavljanja bilo kojih funkcija koje mogu biti potrebne ili prikladne prema odredbama ove Konvencije.

2. Konferenciju stranaka održava depozitar.

3. Bilo koja stranka može zatražiti Konferenciju stranaka upućivanjem zahtjeva depozitaru. Depozitar obavještava sve stranke o svakom zahtjevu. Nakon toga, depozitar saziva Konferenciju stranaka, pod uvjetom da je zahtjev podržala jedna trećina stranaka u roku od šest kalendarskih mjeseci od kada ih je depozitar obavijestio o zahtjevu.

Članak 32. – Tumačenje i provedba

1. Bilo koje pitanje koje proizlazi u pogledu tumačenja ili provedbe odredaba obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kako su preinačene ovom Konvencijom, utvrđuje se u skladu s odredbom/odredbama obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koja/koje se odnose na rješavanje pitanja tumačenja ili primjene obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (kako te odredbe mogu biti preinačene ovom Konvencijom) zajedničkim dogovorom.

2. Bilo koje pitanje koja proizlazi u pogledu tumačenja ili provedbe ove Konvencije može uputiti Konferencija stranaka sazvana u skladu sa stavkom 3. članka 31. (Konferencija stranaka).

Članak 33. – Izmjena i dopuna

1. Bilo koja stranka može predložiti izmjenu i dopunu ove Konvencije podnošenjem predložene izmjene i dopune depozitaru.

2. Konferencija stranaka može se sazvati kako bi se razmotrila predložena izmjena i dopuna u skladu sa stavkom 3. članka 31. (Konferencija stranaka).

Članak 34. – Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri kalendarska mjeseca počevši od datuma polaganja pete isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

2. Za svaku potpisnicu koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju nakon polaganja pete isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri kalendarska mjeseca počevši od datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od takve potpisnice.

Članak 35. – Početak primjene

1. Odredbe ove Konvencije proizvode učinak u svakoj ugovornoj jurisdikciji u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja:

a) u pogledu poreza zadržanih na izvoru, na plaćene ili odbijene iznose za nerezidente, kada se događaj koji je doveo do nastanka takvih poreza dogodio na ili nakon prvog dana sljedeće kalendarske godine koja počinje na ili nakon kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;i

b) u pogledu svih ostalih poreza koje ubere ta ugovorna jurisdikcija, za poreze ubrane u pogledu poreznih razdoblja koja počinju na ili nakon isteka razdoblja od šest kalendarskih mjeseci (ili kraćeg razdoblja, ako sve ugovorne jurisdikcije obavijeste depozitara da namjeravaju primjenjivati takvo kraće razdoblje) počevši od kasnijeg datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

2. Isključivo u svrhu svoje vlastite primjene podstavka a) stavka 1. i podstavka a) stavka 5., stranka može odlučiti zamijeniti „porezno razdoblje” za „kalendarsku godinu” i o tome obavješćuje depozitara.

3. Isključivo u svrhu svoje vlastite primjene podstavka b) stavka 1. i podstavka b) stavka 5., stranka može odlučiti zamijeniti upućivanja na „porezna razdoblja koja počinju na ili nakon isteka razdoblja” s upućivanjem na „porezna razdoblja koja počinju na ili nakon 1. siječnja sljedeće godine koja počinje na ili nakon isteka razdoblja” i o tome obavješćuje depozitara.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, članak 16. (Postupak zajedničkog dogovaranja) proizvodi učinak u pogledu obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja za slučaj iznesen nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije na ili nakon kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od  ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, osim u slučajevima koji nisu ispunjavali uvjete za iznošenje od tog datuma prema obuhvaćenom ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prije nego je izmijenjen Konvencijom, ne uzimajući u obzir porezno razdoblje na koje se odnosi slučaj.

5. Za novi obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji proizlazi iz proširenja sukladno stavku 5. članka 29. (Obavijesti) popisa ugovora dostavljenih prema točki ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza), odredbe ove Konvencije proizvode učinak u svakoj ugovornoj jurisdikciji:

a) u pogledu poreza zadržanih na izvoru, na plaćene ili odbijene iznose za nerezidente, kada se događaj koji je doveo do nastanka takvih poreza dogodio na ili nakon prvog dana sljedeće kalendarske godine koja počinje na ili nakon 30 dana od datuma obavijesti depozitara o obavijesti o proširenju popisa ugovora; i

b) u pogledu svih ostalih poreza koje ubere ta ugovorna jurisdikcija, za poreze ubrane u pogledu poreznih razdoblja koja počinju na ili nakon isteka razdoblja od devet kalendarskih mjeseci (ili kraćeg razdoblja, ako sve ugovorne jurisdikcije obavijeste depozitara da namjeravaju primjenjivati takvo kraće razdoblje) od datuma obavijesti depozitara o obavijesti o proširenju popisa ugovora.

6. Stranka može zadržati pravo da ne primjenjuje stavak 4. u pogledu svojih obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

7. a)      Stranka može zadržati pravo na zamjenu:

i) upućivanja u stavcima 1. i 4. na „na ili nakon kasnijih od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja”; i

ii) upućivanja u stavku 5. na „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o proširenju popisa ugovora”;

upućivanjima na „30 dana nakon datuma na koji depozitar primi posljednju obavijest od svake ugovorne jurisdikcije koja stavlja rezervu opisanu u stavku 7. članka 35. (Početak primjene) da je dovršila svoje unutarnje postupke kako bi odredbe ove Konvencije počele proizvoditi učinak u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ”;

iii) upućivanja u podstavku a) stavka 9. članka 28. (Rezerve) na „od datuma obavijesti depozitara o obavijesti o povlačenju ili zamjeni rezerve”; i

iv) upućivanja u podstavku b) stavka 9. članka 28. (Rezerve) na „na kasniji od datuma na koji Konvencija stupa na snagu za te ugovorne jurisdikcije”;

upućivanjima na „30 dana nakon datuma na koji depozitar primi posljednju obavijest od svake ugovorne jurisdikcije koja stavlja rezervu opisanu u stavku 7. članka 35. (Početak primjene) da je dovršila svoje unutarnje postupke kako bi povlačenje ili zamjena rezerve počelo proizvoditi učinak u pogledu tog određenog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ”;

v) upućivanja u podstavku a) stavka 6. članka 29. (Obavijesti) na „datuma obavijesti depozitara o dodatnoj obavijesti”; i

vi) upućivanja u podstavku b) stavka 6. članka 29. (Obavijesti) na „na kasniji od datuma na koji Konvencija stupa na snagu za te ugovorne jurisdikcije”;

upućivanjima na „30 dana nakon datuma na koji depozitar primi posljednju obavijest od svake ugovorne jurisdikcije koja stavlja rezervu opisanu u stavku 7. članka 35. (Početak primjene) da je dovršila svoje unutarnje postupke kako bi dodatna obavijest počela proizvoditi učinak u pogledu tog određenog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ”;

vii) upućivanja u stavcima 1. i 2. članka 36. (Početak primjene dijela VI.) na „kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja”;

upućivanjima na „30 dana nakon datuma na koji depozitar primi posljednju obavijest od svake ugovorne jurisdikcije koja stavlja rezervu opisanu u stavku 7. članka 35. (Početak primjene) da je dovršila svoje unutarnje postupke kako bi odredbe ove Konvencije počele proizvoditi učinak u pogledu tog određenog obuhvaćenog  ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja”; i

viii) upućivanje u stavku 3. članka 36. (Početak primjenedijela VI.) na „datum obavijesti depozitara o obavijesti o proširenju popisa ugovora”;

ix) upućivanja u stavku 4. članka 36. (Početak primjene dijela VI.) na „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o povlačenju rezerve”, „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o zamjeni rezerve” i „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o povlačenju prigovora na rezervu”; i

x) upućivanje u stavku 5. članka 36. (Početak primjene dijela VI.) na „datum obavijesti depozitara o dodatnoj obavijesti”;

upućivanjima na „30 dana nakon datuma na koji depozitar primi posljednju obavijest od svake ugovorne jurisdikcije koja stavlja rezervu opisanu u stavku 7. članka 35. (Početak primjene) da je dovršila svoje unutarnje postupke kako bi  odredbe dijela VI. (Arbitraža) počele proizvoditi učinak u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ”.

b) Stranka koja je stavila rezervu u skladu s podstavkom a) istovremeno dostavlja potvrdu o okončanju svojih unutarnjih postupaka depozitaru i drugoj ugovornoj jurisdikciji ili ugovornim jurisdikcijama.

c) Ako jedna ili više ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja stavi rezervu prema ovom stavku, datum stupanja na snagu odredaba Konvencije, povlačenja ili zamjene rezerve, dodatne obavijesti u pogledu tog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili dijela VI. (Arbitraža) uređen je ovim stavkom za sve ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 36. – Početak primjene dijela VI.

1. Ne dovodeći u pitanje stavak 9. članka 28. (Rezerve), stavak 6. članka 29. (Obavijesti) i stavke 1. do 6. članka 35. (Početak primjene), u pogledu dvije ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, odredbe dijela VI. (Arbitraža) proizvode učinak:

a) u pogledu slučajeva iznesenih nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije (kako je opisano u podstavku a) stavka 1. članka 19. (Obvezna i obvezujuća arbitraža)), na ili nakon kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja; i

b) u pogledu slučajeva podnesenih nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije prije kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, na datum na koji su obje ugovorne jurisdikcije obavijestile depozitara da su postigle zajednički dogovor sukladno stavku 10. članka 19. (Obvezna i obvezujuća arbitraža), zajedno s informacijama o datumu ili datumima na koji se smatra da su takvi slučajevi izneseni nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije (kako je opisano u podstavku a) stavka 1. članka 19. (Obvezna i obvezujuća arbitraža)) sukladno uvjetima tog zajedničkog dogovora.

2. Stranka može zadržati pravo na primjenu dijela VI. (Arbitraža) na slučaj iznesen nadležnom tijelu ugovorne jurisdikcije prije kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja samo u mjeri u kojoj se nadležna tijela obiju ugovornih jurisdikcija usuglase da će se primjenjivati na taj određeni slučaj.

3. U slučaju novog obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji proizlazi iz proširenja sukladno stavku 5. članka 29. (Obavijesti) popisa ugovora dostavljenih prema točki ii) podstavka a) stavka 1. članka 2. (Tumačenje izraza), upućivanje u stavcima 1. i 2. ovog članka na „kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja” zamjenjuje se upućivanjima na „datum obavijesti depozitara o obavijesti o proširenju popisa ugovora”.

4. Povlačenje ili zamjena rezerve stavljene prema stavku 4. članka 26. (Sukladnost) sukladno stavku 9. članka 28. (Rezerve) ili povlačenje prigovora na rezervu stavljenu prema stavku 2. članka 28. (Rezerve) koje dovodi do primjene dijela VI. (Arbitraža) između dvije ugovorne jurisdikcije obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja proizvodi učinak sukladno podstavcima a) i b) stavka 1. ovog članka, osim što se upućivanja na „kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku ugovornu jurisdikciju obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja” zamjenjuju upućivanjima na „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o povlačenju rezerve”, „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o zamjeni rezerve” odnosno „datuma obavijesti depozitara o obavijesti o povlačenju prigovora na rezervu”.

5. Dodatna obavijest dana sukladno podstavku p) stavka 1. članka 29. (Obavijesti) proizvodi učinak sukladno podstavcima a) i b) stavka 1., osim što se upućivanja u stavcima 1. i 2. ovog članka na „kasnijeg od datuma na koji ova Konvencija stupa na snagu za svaku od ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja” zamjenjuju upućivanjima na „datuma obavijesti depozitara o dodatnoj obavijesti”.

Članak 37. - Povlačenje

1. Bilo koja stranka se može, u svakom trenutku, povući iz ove Konvencije na način da uputi obavijest depozitaru.

2. Povlačenje sukladno stavku 1. proizvodi učinak na datum na koji depozitar primi obavijest. U slučajevima kada je ova Konvencija stupila na snagu u pogledu svih ugovornih jurisdikcija obuhvaćenog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prije datuma na koji povlačenje stranke proizvede učinak, taj obuhvaćeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ostaje kako je izmijenjen ovom Konvencijom.

Članak 38. – Odnos s protokolima

1. Ova Konvencija može biti dopunjena s jednim ili više protokola.

2. Kako bi postala strankom protokola, država ili jurisdikcija također mora biti strankom ove Konvencije.

3. Stranka ove Konvencije nije obvezana protokolom osim ako ne postane strankom protokola u skladu s njegovim odredbama.

Članak 39. – Depozitar

1. Glavni tajnik Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak je depozitar ove Konvencije i bilo kojeg protokola sukladno članku 38. (Odnos s protokolima).

2. Depozitar obavješćuje stranke i potpisnice u roku od jednog kalendarskog mjeseca o:

a) svakom potpisivanju sukladno članku 27. (Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje);

b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju sukladno članku 27. (Potpisivanje i ratifikacija, prihvat ili odobrenje);

c) svakoj rezervi ili povlačenju ili zamjeni rezerve sukladno članku 28. (Rezerve);

d) svakoj obavijesti ili dodatnoj obavijesti sukladno članku 29. (Obavijesti);

e) svakoj predloženoj izmjeni i dopuni ove Konvencije sukladno članku 33. (Izmjena i dopuna);

f) svakom povlačenju iz ove Konvencije sukladno članku 37. (Povlačenje); i

g) svim ostalim priopćenjima povezanima s ovom Konvencijom.

3. Depozitar održava javno dostupne popise:

a) obuhvaćenih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

b) rezervi koje su stavile stranke; i

c) obavijesti koje su stranke dale.

U potvrdu toga, niže potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Parizu, 24. studenoga 2016. godine, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji je pohranjen u arhivu Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak.

�