NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, rujan 2020.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna ocjena za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o osiguranju (Narodne novine, br. 30/15, 112/18 i 63/20, u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje, društava za reosiguranje i društava za uzajamno osiguranje. Također, uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak obavljanja poslova zastupanja u osiguranju i poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Uz to su propisani uvjeti pod kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz drugih država članica i trećih država mogu obavljati poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja u Republici Hrvatskoj te nadzor koji obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija).
U važeći Zakon prenesena je Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanu djelatnosti osiguranja i reosiguranja (u daljnjem tekstu: Direktiva Solventnost II) koja je donijela značajne novosti na tržištu osiguranja, a čiji ključni ciljevi su veća zaštita osiguranika, postavljanje granice solventnosti koja će predstavljati ukupnu izloženost svim rizicima, izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi i anticipiranje tržišnih promjena.
Važeći Zakon sadrži i odredbe o zastupanju u osiguranju i posredovanju u osiguranju i reosiguranju, a koje su usklađene s Direktivom (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (u daljnjem tekstu: Direktiva o distribuciji osiguranja) koja je donijela novosti u pogledu obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja.
Također, važeći Zakon usklađen je s Delegiranom Uredbom Komisije (EU) 2019/1935 koja je izmijenila Direktivu o distribuciji osiguranja, prema kojoj Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: EIOPA) ima ovlast redovito preispitivati iznose osiguranja od profesionalne odgovornosti i potrebne iznose raspoloživih financijskih sredstava posrednika u osiguranju i reosiguranju, a sve kako bi se uzele u obzir promjene Europskog indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Eurostat (delegiranim aktom koji je izravno primjenjiv).
Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) osigurava se dosljedna primjena Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/2177) koja je u manjem dijelu izmijenila Direktivu Solventnost II.
Prijedlogom zakona omogućuje se primjena odredbe Direktive (EU) 2019/2177 koja se odnosi na prilagodbu za volatilnost na nerizične kamatne stope od strane osiguravajućih društava (izmjena postojećih 100 baznih bodova na 85 baznih bodova).
Uvodi se obaveza obavješćivanja EIOPA-e od strane nadzornih tijela o svim zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela procjene rizika.
Obaveza obavješćivanja EIOPA-e i nadzornog tijela relevantne države članice domaćina kod izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje, čiji će se dio aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 204. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18 i 53/20) zbog drugih osobito opravdanih državnih razloga.
Naime, Direktiva (EU) 2019/2177 je objavljena u Službenom listu 27. prosinca 2019, a stupila je na snagu u siječnju 2020. Direktiva (EU) 2019/2177, između ostalog, u članku 2. mijenja i dvije odredbe Solventnosti II. Za razliku od ostalih odredbi Direktive (EU) 2019/2177, za ovu odredbu je predviđen iznimno kratak rok za transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo (30. lipanj 2020.), što je propisano u članku 4. stavku 2. Direktive (EU) 2019/2177.
Da bi se osiguralo što brže usklađenje zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2019/2177, predlaže se usvajanje ovoga Zakona u hitnoj proceduri.
Slijedom toga, predlaže se stupanje na snagu ovoga Zakona prvog dana od dana njegove objave u Narodnim novinama.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU
Članak 1.
U Zakonu o osiguranju (Narodne novine, br. 30/15, 112/18 i 63/20) u članku 2. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
„5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), (SL L 335, 17.12. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (SL L 334/, 27.12.2019.).“
Članak 2.
Iza članka 24. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 24.a i 24.b koji glase:
„ Obavješćivanje i platforme za suradnju
Obavješćivanje
Članak 24.a
(1) Ako Agencija namjerava izdati odobrenje za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje u čijem se poslovnom planu ukazuje na to da će se dio njegovih aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici te ako se u tom poslovnom planu također ukazuje na to da će te aktivnosti vjerojatno biti relevantne za tržište države članice domaćina, Agencija o tome obavješćuje EIOPA-u i nadzorno tijelo relevantne države članice domaćina.
(2) Uz dostavu obavijesti predviđene u stavku 1. ovoga članka, ako Agencija utvrdi pogoršanje financijskih uvjeta ili druge novonastale rizike koje predstavlja društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje provodi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana i koje mogu imati prekogranični utjecaj, Agencija o tome također obavješćuje EIOPA-u i nadzorno tijelo relevantne države članice domaćina. Ako ima velike i opravdane bojazni u vezi sa zaštitom potrošača, Agencija može također obavijestiti nadzorno tijelo relevantne matične države članice. Ako nije moguće pronaći bilateralno rješenje, nadzorna tijela mogu predmet uputiti EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć.
(3) Obavijesti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju biti dovoljno detaljne kako bi se omogućila pravilna procjena.
(4) Obavijestima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne dovodi se u pitanje mandat za provođenje nadzora nadzornih tijela matične države članice i države članice domaćina.
(5) Agencija postupa u skladu s odredbama ovoga članka i kada namjerava obavijestiti nadležno nadzorno tijelo države članice domaćina o namjeri društva za osiguranje ili društva za reosiguranje da na temelju slobode pružanja usluga ili slobode poslovnog nastana pruža usluge u toj državi članici.
Platforme za suradnju
Članak 24.b
(1) U slučaju opravdanih bojazni o negativnim učincima na ugovaratelje osiguranja, EIOPA može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev relevantnog nadzornog tijela ili više njih, uspostaviti platformu za suradnju i koordinirati tom platformom, s ciljem jačanja razmjene informacija i unapređenja suradnje među relevantnim nadzornim tijelima, ako pojedino društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje provodi ili namjerava provoditi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana i ako:
(a) su takve aktivnosti relevantne za tržište države članice domaćina,
(b) je nadzorno tijelo matične države članice poslalo obavijest u skladu s člankom 24.a stavkom 2. ovoga Zakona o pogoršanju financijskih uvjeta ili drugim novonastalim rizicima; ili
(c) je predmet upućen EIOPA-i u skladu s člankom 24.a stavkom 2. ovoga Zakona.
(2) Stavkom 1. ovoga članka ne dovodi se u pitanje pravo relevantnih nadzornih tijela da uspostave platformu za suradnju ako su sva suglasna s njezinom uspostavom.
(3) Uspostavom platforme za suradnju na temelju stavaka 1. i 2. ovoga članka ne dovodi se u pitanje mandat za provođenje nadzora nadzornih tijela matične države članice i države članice domaćina.
(4) Ne dovodeći u pitanje članak 35. Uredbe (EU) br. 1094/2010, relevantna nadzorna tijela na zahtjev EIOPA-e pravodobno pružaju sve potrebne informacije kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje platforme za suradnju.”.
Članak 3.
U članku 143. iza stavka 3. dodaje novi stavak 4. koji glasi:
„(4) Agencija obavješćuje EIOPA-u u skladu s člankom 35. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1094/2010 o svim zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela, a EIOPA može, na zahtjev Agencije ili drugih nadzornih tijela, Agenciji ili drugim nadzornim tijelima koja su zatražila pomoć pružiti tehničku pomoć u vezi s odlukom o predmetnom zahtjevu, na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe.“.
Dosadašnji stavci 4. do 7. postaju stavci 5. do 8.
Članak 4.
U članku 113. stavak 6. mijenja se i glasi:
„(6) Za svaku relevantnu državu, prilagodba zbog volatilnosti na bezrizične kamatne stope iz stavka 4. ovoga članka, za valutu te države, prije primjene faktora 65 %, povećava se za razliku između državnog raspona koji uzima u obzir pripadajući rizik i dvostrukog valutnog raspona koji uzima u obzir pripadajući rizik, kad god je ta razlika pozitivna i kada je državni raspon koji uzima u obzir pripadajući rizik veći od 85 baznih bodova. Povećana prilagodba za volatilnost mora se primjenjivati pri izračunu najbolje procjene za obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezane uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države. Državni raspon prilagođen za rizik izračunava se na isti način kao i valutni raspon prilagođen za rizik za valutu te države, ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezano uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države i izraženih u valuti te države.”.
Članak 5.
U članku 316. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Agencija i nadležna nadzorna tijela surađuju kako bi odlučila hoće li izdati takvu suglasnost i kako bi utvrdila eventualne uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost. Agencija kao nadzorno tijelo grupe bez odgode obavješćuje ostale članove kolegija nadzornih tijela, uključujući EIOPA-u, o primitku zahtjeva i tim članovima prosljeđuje potpuni zahtjev, uključujući dokumentaciju koju je društvo dostavilo. EIOPA može, na zahtjev jednog ili više dotičnih nadzornih tijela, nadzornom tijelu ili nadzornim tijelima pružiti tehničku pomoć u vezi s odlukom o predmetnom zahtjevu, na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1094/2010. Agencija i nadležna nadzorna tijela čine sve što je u skladu s njihovim ovlastima kako bi donijeli, u skladu s provedbenom uredbom Europske komisije kojom se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka o zahtjevu za izdavanje odobrenja za upotrebu unutarnjeg modela grupe, zajedničku odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od datuma kad Agencija kao nadzorno tijelo grupe primi potpuni zahtjev.“.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
„(7) Ako EIOPA ne donese odluku iz stavka 5. ovoga članka u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode. Šestomjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.“.
Članak 6.
U članku 321. stavak 8. mijenja se i glasi:
„(8) Ako EIOPA ne donese odluku iz stavka 6. ovoga članka u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode. Tromjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.“.
Članak 7.
U članku 330. stavku 6. briše se druga rečenica koja glasi:
„Nakon savjetovanja s drugim nadležnim nadzornim tijelima, nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način razmatra bilo koji savjet koji mu je dala EIOPA u roku od dva mjeseca od primitka tog savjeta prije nego što donese svoju konačnu odluku u kojoj se navode svi razlozi i obrazloženje o svim značajnim odstupanjima od bilo kojeg primljenog savjeta zaprimljenog od EIOPA-e i tu odluku dostavlja drugim nadležnim nadzornim tijelima.“
Prijelazne i završne odredbe
Članak 8.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članaka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 30. lipnja 2021. godine.
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
S obzirom na stupanje na snagu Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), bilo je nužno provesti izmjenu u članku 2. stavku 1. točka 5. Zakona, a da se obuhvati i ova posljednja izmjena direktive Solventnost II.
Uz članak 2.
U skladu s člankom 2. stavkom 3. Direktive (EU) 2019/2177, koji unosi dva nova članka u direktivu Solventnost II, predviđena su dva nova članka Zakona. Članak 24.a uvodi novu obvezu obavješćivanja EIOPA-e od strane Agencije prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje kada će se dio njegovih aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje će vjerojatno biti relevantne za tržište države članice domaćina. Članak 24.b o propisuje uvjete pod kojima EIOPA može uspostaviti platforme za suradnju s ciljem jačanja razmjene informacija i unapređenja suradnje među relevantnim nadzornim tijelima, ako pojedino društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje provodi ili namjerava provoditi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana. Međutim, odluke o odobrenjima za rad, nadzoru i izvršavanju jesu i ostaju u nadležnosti nadzornog tijela matične države članice, što je pojašnjeno u stavku 2. članka 24.b. Zakona.
Uz članak 3.
Direktiva (EU) 2019/2177 je u članku 2. stavku 2. dopunila članak 112. direktive Solventnost II, a na način da se uvodi nova obveza obavještavanja Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) o zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela koje Agencija zaprimi, kao i ovlast EIOPA-e da vezano za donošenje odluka o uporabi ili promjeni unutarnjih modela Agenciji ili drugim nadležnim tijelima pruži tehničku pomoć, a sukladno zadaćama i ovlastima EIOPA-e koje su uređene Uredbom (EU) br. 1094/2010. S obzirom da je članak 112. direktive Solventnost II prenesen u članak 143. Zakona, članak 143. Zakona se usklađuje s navedenim promjenama tako da se dodaje novi stavak 4., a dosadašnji stavci 4. do 7. postaju stavci 5. do 8. tog članka.
Uz članak 4.
Solventnost II predviđa državnu komponentu u prilagodbi zbog volatilnosti. Kako bi se osiguralo da se tom državnom komponentom djelotvorno ublažavaju pretjerane razlike u prinosima obveznica u relevantnoj državi, za aktivaciju državne komponente utvrđen je primjeren prag za državni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik. Da bi se provela izmjena tog praga, Direktiva (EU) 2019/2177 je članku 2. stavku 1. izmijenila prvu rečenicu u članku 77.d stavku 4. direktive Solventnost II, a koji je prenesen u stavak 6. članka 113. Zakona. Radi usklađenja s novim pragom (85 baznih bodova umjesto dosadašnjih 100), u članku 113. stavku 6. Zakona na odgovarajući način izmijenjena je prva rečenica.
Uz članak 5.
Člankom 2. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/2177 izmijenjen je članak 231. direktive Solventnost II, na način da se osigura dodatna uloga EIOPA-e prilikom donošenja zajedničkih odluka o odobravanju unutarnjih modela grupe. S obzirom da je članak 231. direktive Solventnost II prenesen u članak 316. Zakona, provedene su odgovarajuće izmjene stavaka 2. i 7. članka 316. ovoga Zakona.
Uz Članak 6.
U skladu s člankom 2. stavkom 5. Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), kojom je izmijenjen članak 237. stavak 3. navedene direktive Solventnost II, a koji je prenesen u članak 321. Zakona o osiguranju, izmijenjen je stavak 8. članka 321. ovoga Zakona.
Uz članak 7.
Kako bi se uzela u obzir zamjena Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (CEIOPS) EIOPA-om, u članku 2. stavku 6. Direktive (EU) 2019/2177 je predviđeno brisanje upućivanja na CEIOPS u u članku 248. stavku 4. trećem podstavku direktive Solventnost II, a koji je prenesen u članak 330. stavak 6. Zakona o osiguranju. U tom smislu brisan je treći podstavak u stavku 6. članka 330. ovoga Zakona.
Uz članak 8.
Ovim člankom propisuje se stupanje Zakona na snagu prvoga dana od dana njegove objave u Narodnim novinama, osim članaka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 30. lipnja 2021. Direktiva (EU) 2019/2177, između ostalog, u članku 2. mijenja i dvije odredbe Solventnosti II. Za razliku od ostalih odredbi Direktive (EU) 2019/2177, za ovu odredbu je predviđen iznimno kratak rok za transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo (30. lipanj 2020.). S obzirom da ova izmjena nije uključena u prvom dijelu 2020., a da naknadne izmjene nisu bile moguće jer je u međuvremenu izglasano raspuštanje Hrvatskog sabora, ova odredba nije transponirana do 30.6.2020., što je rok koji je za transpoziciju propisala Direktiva (EU) 2019/2177. Da bi se osiguralo što brže usklađenje zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2019/2177, predlaže se stupanje na snagu ove odredbe Zakona prvog dana od dana objave u Narodnim novinama.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE DOPUNJUJU
Pravo Europske unije
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:
1. Direktiva Vijeća 91/371/EEZ od 20. lipnja 1991. o provedbi Sporazuma između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja (SL L 205, 27. 7. 1991.)
2. Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31. 12. 1991.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2006/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o izmjeni Direktive Vijeća 78/660/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava, Direktive Vijeća 83/349/EEZ o konsolidiranim financijskim izvještajima, Direktive Vijeća 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija i Direktive Vijeća 91/674/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima osiguravajućih poduzeća (SL L 224, 16. 8. 2006.)
3. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (SL L 26, 2. 2. 2016.)
4. Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21. 12. 2004)
5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17. 12. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23. 12. 2016.)
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu:
1. Uredbe (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (SL L 331, 15. 12. 2010.)
2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2018/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 u pogledu mjesta sjedišta Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (SL L 291, 16. 11. 2018.)
3. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke broj 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/51/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni direktiva 2003/71/EZ i 2009/138/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (SL L 153, 22. 5. 2014.)
4. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/51/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni direktiva 2003/71/EZ i 2009/138/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (SL L 153, 22. 5. 2014.)
5. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17. 1. 2015.) kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/981 od 8. ožujka 2019. o izmjeni Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 2015/35 o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17. 1. 2015.)
6. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2019/1935 оd 13. svibnja 2019. o izmjeni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na regulatorne tehničke standarde kojima se prilagođuju temeljni iznosi u eurima za osiguranje od profesionalne odgovornosti i za financijsku sposobnost posrednika u osiguranju i reosiguranju (SL L 301, 22. 11. 2019.).
GLAVA III.
ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE POSLOVA OSIGURANJA I POSLOVA REOSIGURANJA
Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja i poslova reosiguranja
Članak 24.
(1) Agencija izdaje društvu za osiguranje odobrenje za obavljanje poslova osiguranja i poslova reosiguranja, a društvu za reosiguranje izdaje odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja.
(2) Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja može sadržavati odobrenje za obavljanje poslova osiguranja za:
1. skupinu neživotnih osiguranja ili
2. skupinu životnih osiguranja
3. pojedinu vrstu osiguranja unutar skupine neživotnog ili životnog osiguranja
4. rizike koji pripadaju određenoj vrsti osiguranja
5. podskupine neživotnih osiguranja iz stavka 3. ovoga članka.
(3) Odobrenje koje istodobno obuhvaća sljedeće vrste neživotnih osiguranja izdaje se pod nazivom:
1. osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona
2. osiguranje motornih vozila ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 3., 7. i 10. ovoga Zakona
3. pomorsko i transportno osiguranje ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 4., 6., 7. i 12. ovoga Zakona
4. osiguranje zračnih letjelica ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 5., 7. i 11. ovoga Zakona
5. osiguranje od požara i druga osiguranja imovine ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 8. i 9. ovoga Zakona
6. osiguranje od odgovornosti ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona
7. kreditno osiguranje i osiguranje jamstava ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 14. i 15. ovoga Zakona
8. sve vrste neživotnih osiguranja, odnosno skupinu neživotnih osiguranja iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Društvo za osiguranje ne može dobiti odobrenje za istodobno obavljanje poslova osiguranja u skupini životnih osiguranja i u skupini neživotnih osiguranja.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, društvo za osiguranje koje ima odobrenje za obavljanje poslova u skupini životnog osiguranja može obavljati i poslove osiguranja u vrstama osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona ako je prethodno dobilo odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja za navedene vrste osiguranja.
(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za obavljanje poslova u skupini neživotnog osiguranja isključivo iz vrsta osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona može obavljati i poslove osiguranja u vrstama osiguranja iz skupine životnih osiguranja ako je prethodno dobilo odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja u vrstama životnog osiguranja.
(7) Uz odobrenje iz stavka 2. ovoga članka Agencija može društvu za osiguranje izdati i odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja.
(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka društvo za osiguranje ne može preuzeti u reosiguranje rizike koje je preuzelo ugovorom o osiguranju.
(9) Društvo za reosiguranje može dobiti odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja za skupinu neživotnih osiguranja, za skupinu životnih osiguranja ili za skupinu životnih i skupinu neživotnih osiguranja.
(10) Društvo za reosiguranje ne može dobiti odobrenje za obavljanje poslova osiguranja.
(11) Društvo za osiguranje smije obavljati samo poslove osiguranja i poslove reosiguranja u vrsti osiguranja za koje ima prethodno odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja.
(12) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, društvo za osiguranje može osiguravati dodatne rizike u skladu s člankom 25. ovoga Zakona.
(13) Agencija može ograničiti odobrenje za obavljanje poslova osiguranja koje je bilo zatraženo za jednu od vrsta osiguranja, na poslove navedene u poslovnom planu iz članka 30. ovoga Zakona dostavljenom uz zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja.
(14) Društvo za osiguranje može obavljati poslove osiguranja iz vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 18. ovoga Zakona, odnosno osiguranje pomoći (asistencija), samo ako ima odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja u toj vrsti osiguranja.
(15) Nakon dobivanja odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje može se upisati u sudski registar i obavljati samo poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja za čije obavljanje je dobilo odobrenje Agencije.
(16) Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja, odnosno poslova reosiguranja koje je Agencija izdala u skladu s odredbama ovoga Zakona vrijedi na području svih država članica pri čemu to odobrenje obuhvaća i pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga.
(17) U slučaju iz stavaka 5. i 6. ovoga članka društvo za osiguranje dužno je zasebno upravljati poslovima osiguranja u skladu s člankom 21. ovoga Zakona.
Prilagodba za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa
Članak 113.
(1) Društvo za osiguranje može koristiti prilagodbu za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene iz članka 108. ovoga Zakona uz prethodno odobrenje Agencije.
(2) Prilagodba za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa za svaku valutu temelji se na rasponu između kamatne stope koja se dobije kao prinos od imovine uključene u referentni portfelj za tu valutu i stopa relevantne vremenske strukture bezrizičnih kamatnih stopa za tu valutu u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35.
(3) Referentni portfelj za valutu predstavlja imovinu izraženu u toj valuti koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju izraženih u toj valuti.
(4) Iznos prilagodbe za volatilnost na bezrizične kamatne stope odgovara iznosu od 65 % valutnog raspona prilagođenog za rizik. Valutni raspon prilagođen za rizik izračunava se kao razlika između raspona iz stavka 2. ovoga članka i dijela tog raspona koji se odnosi na realno procijenjeni očekivani gubitak ili neočekivani kreditni ili drugi rizik imovine.
(5) Prilagodba za volatilnost primjenjuje se samo na relevantne kamatne stope iz vremenske strukture kamatnih stopa koje nisu dobivene ekstrapolacijom u skladu s člankom 110. ovoga Zakona. Ekstrapolirani dio relevantne vremenske strukture bezrizičnih kamatnih stopa temelji se na tim prilagođenim bezrizičnim kamatnim stopama.
(6) Za svaku relevantnu državu prilagodba za volatilnost na bezrizične kamatne stope iz stavka 4. ovoga članka, prije primjene faktora 65 %, povećava se za razliku između državnog raspona prilagođenog za rizik i dvostrukog valutnog raspona prilagođenog za rizik, kad god je ta razlika pozitivna i kada je državni raspon prilagođen za rizik veći od 100 baznih bodova. Povećana prilagodba za volatilnost mora se primjenjivati pri izračunu najbolje procjene za obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezane uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države. Državni raspon prilagođen za rizik izračunava se na isti način kao i valutni raspon prilagođen za rizik za valutu te države, ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezano uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države i izraženih u valuti te države.
(7) Prilagodba za volatilnost ne smije se primjenjivati na obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovore o reosiguranju ako relevantna vremenska struktura bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene za te obveze uključuje prilagodbu za uravnoteženje iz članka 111. ovoga Zakona.
(8) Iznimno od članka 131. ovoga Zakona, potrebni solventni kapital ne pokriva rizik gubitka osnovnih vlastitih sredstava koji je posljedica promjena prilagodbe za volatilnost.
(9) Društvo za osiguranje je pri primjeni prilagodbe za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa dužno koristiti tehničke informacije u skladu s propisima Europske komisije koje se odnose na prilagodbe za volatilnost za svako relevantno nacionalno tržište osiguranja. Kada ova prilagodba za volatilnost za pojedinu valutu i nacionalno tržište nije objavljena u navedenim tehničkim informacijama, društvo za osiguranje ne smije ju primjenjivati.
(10) Agencija će izdati odobrenje za primjenu prilagodbe za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene iz članka 108. ovoga Zakona ako društvo za osiguranje teže ne krši pravila u sustavu upravljanja.
(11) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati dokumentaciju koja se mora priložiti uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavka 10. ovoga članka.
ODJELJAK 3.
IZRAČUN POTREBNOG SOLVENTNOG KAPITALA UPORABOM POTPUNOG ILI DJELOMIČNOG UNUTARNJEG MODELA
Opće odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu potpunih i djelomičnih unutarnjih modela
Članak 143.
(1) Društvo za osiguranje može za izračun potrebnog solventnog kapitala koristiti potpuni ili djelomični unutarnji model za koji je dobilo odobrenje Agencije, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuju postupci za odobrenje unutarnjeg modela.
(2) Društvo za osiguranje može upotrebljavati djelomične unutarnje modele za izračun jednog ili više od sljedećih:
1. jednog ili više modula ili podmodula rizika osnovnog potrebnog solventnog kapitala navedenih u odredbama članaka 135. i 136. ovoga Zakona
2. kapitalnog zahtjeva za operativni rizik navedenog u članku 138. ovoga Zakona
3. prilagodbe za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke iz članka 139. ovoga Zakona.
Upotreba djelomičnog modela može se primijeniti na cjelokupno poslovanje društva za osiguranje ili samo na jednu veću poslovnu jedinicu, odnosno na nekoliko njih.
(3) U svakom zahtjevu za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela društvo za osiguranje dužno je dostaviti barem dokumentirane dokaze da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz članaka 150. – 155. ovoga Zakona u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35. Kad se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na djelomični unutarnji model, zahtjevi iz članaka 150. – 155. ovoga Zakona prilagođavaju se kako bi se u obzir uzeo ograničeni opseg primjene modela u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35.
(4) Agencija odlučuje o zahtjevu u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva.
(5) Agencija izdaje odobrenje na zahtjev samo ako društvo za osiguranje dokaže da su sustavi predmetnog društva za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i izvještavanje o rizicima primjereni, i osobito da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz stavka 3. ovoga članka.
(6) U rješenju Agencije o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela Agencija će navesti razloge na kojima se odbijanje temelji.
(7) Nakon što Agencija izda odobrenje za uporabu unutarnjeg modela, od društva za osiguranje može rješenjem zahtijevati da Agenciji dostavi procjenu potrebnog solventnog kapitala koji je određen u skladu sa standardnom formulom iz članaka 133. – 142. ovoga Zakona.
Unutarnji model grupe
Članak 316.
(1) Društvo za osiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osigurateljnog holdinga mogu Agenciji kao nadzornom tijelu grupe podnijeti zahtjev za izdavanje suglasnosti za izračunavanje konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe, kao i potrebnog solventnog kapitala društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, uporabom unutarnjeg modela.
(2) Agencija i nadležna nadzorna tijela surađuju kako bi odlučili hoće li izdati takvu suglasnost i kako bi utvrdili eventualne uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost. Agencija kao nadzorno tijelo grupe bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornih tijela i prosljeđuje im potpuni zahtjev. Agencija i nadležna nadzorna tijela čine sve što je u skladu s njihovim ovlastima kako bi donijeli, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka, zajedničku odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od datuma kad Agencija kao nadzorno tijelo grupe primi potpuni zahtjev.
(3) Ako su Agencija i nadležna nadzorna tijela donijela zajedničku odluku iz stavka 2. ovoga članka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje u kojemu se navode svi razlozi.
(4) Ako se u roku od šest mjeseci od datuma kad članovi kolegija nadzornih tijela prime potpuni zahtjev ne donese zajednička odluka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu. Agencija kao nadzorno tijelo grupe uzima u obzir sva mišljenja i ograde drugih nadležnih nadzornih tijela iznesene tijekom tog šestomjesečnog razdoblja. Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva i drugim nadležnim nadzornim tijelima dokument u kojemu se u cijelosti obrazlaže njegova odluka. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(5) Ako tijekom šestomjesečnog razdoblja iz stavka 2. ovoga članka bilo koje od nadležnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, postupak pred Agencijom kao nadzornim tijelom grupe miruje te Agencija čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te Uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(6) Predmet se ne može uputiti EIOPA-i nakon isteka šestomjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.
(7) Ako se, u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. podstavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(8) Kada Agencija smatra da profil rizičnosti društva za osiguranje koje nadzire značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji unutarnji model odobren na razini grupe, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe Agencije, Agencija može, u skladu s člankom 239. ovoga Zakona, odrediti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje koji proizlazi iz primjene tog unutarnjeg modela.
U iznimnim okolnostima, kada takav kapitalni dodatak ne bi bio primjeren, Agencija može zahtijevati od predmetnog društva da izračunava svoj potrebni solventni kapital standardnom formulom u skladu s ovim Zakonom. U skladu s člankom 239. stavkom 3. točkama 1. i 3. ovoga Zakona Agencija može odrediti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje koji proizlazi iz primjene standardne formule.
Agencija obrazlaže svoju odluku iz ovoga stavka društvu za osiguranje i drugim članovima kolegija nadzornih tijela.
Odluka o zahtjevu za izdavanje suglasnosti
Članak 321.
(1) U slučaju zahtjeva za izdavanje suglasnosti za primjenu pravila iz članaka 322. i 323. ovoga Zakona, Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica surađuju u okviru kolegija nadzornih tijela, kako bi odlučili hoće li izdati traženu suglasnost i kako bi utvrdili druge uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se samo Agenciji ili nadležnom nadzornom tijelu države članice koje je izdalo odobrenje za obavljanje poslova osiguranja društvu kćeri. Agencija ili nadležno nadzorno tijelo bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornih tijela i prosljeđuje im potpuni zahtjev.
(3) Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica dužni su donijeti zajedničku odluku, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka, o zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana kada sva nadležna nadzorna tijela u okviru kolegija nadzornih tijela prime potpuni zahtjev.
(4) Ako su Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica donijeli zajedničku odluku iz stavka 3. ovoga članka, Agencija, ako je izdala odobrenje za obavljanje poslova osiguranja društvu kćeri, dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje u kojem se navode svi razlozi. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela ga provode.
(5) Ako Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica ne donesu zajedničku odluku tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 3. ovoga članka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu. Tijekom tog razdoblja Agencija kao nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način u obzir uzima sljedeće:
1. sva mišljenja i ograde od mišljenja nadležnih nadzornih tijela
2. sve ograde od mišljenja drugih nadzornih tijela unutar kolegija nadzornih tijela.
U odluci se navode svi razlozi i ona sadržava objašnjenje o svim znatnim odstupanjima od ograda od mišljenja drugih nadležnih nadzornih tijela. Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje te ga prosljeđuje i drugim nadležnim nadzornim tijelima. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica ga provode.
(6) Ako tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 3. ovoga članka bilo koje od nadležnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe stavlja postupak u mirovanje i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA te donosi rješenje u skladu s odlukom EIOPA-e. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela ga provode.
(7) Predmet se ne može uputiti EIOPA-i nakon isteka tromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.
(8) Ako se, u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. podstavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
Prava i dužnosti nadzornog tijela grupe i drugih nadzornih tijela na kolegiju nadzornih tijela
Članak 330.
(1) Prava i dužnosti dodijeljeni nadzornom tijelu grupe iz članka 329. ovoga Zakona s obzirom na nadzor grupe obuhvaćaju sljedeće:
1. koordiniranje prikupljanja i razmjene informacija u okviru redovitog poslovanja i u izvanrednim situacijama, uključujući razmjenu informacija koje su važne za obavljanje nadzornih zadataka nadležnih nadzornih tijela država članica
2. nadzorni pregled i procjenu financijskog stanja grupe
3. procjenu usklađenosti grupe s pravilima o solventnosti, koncentraciji rizika i unutargrupnim transakcijama u skladu s člancima 303. – 327. ovoga Zakona
4. procjenu sustava upravljanja grupe, u skladu s člankom 328. ovoga Zakona, te ispunjavanje uvjeta vezanih uz poslovno iskustvo i ugled članova uprave i nadzornog odbora sudjelujućeg društva te drugih osoba koje upravljaju sudjelujućim društvom ili imaju druge ključne funkcije kako je određeno u člancima 51., 59. i 93. te članku 338. ovoga Zakona
5. planiranje i koordiniranje nadzornih aktivnosti u redovitom poslovanju i u izvanrednim situacijama putem redovitih sastanaka koji se održavaju barem jednom godišnje ili putem drugih odgovarajućih sredstava, u suradnji s nadležnim nadzornim tijelima država članica i uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost rizika prisutnih u poslovanju svih društava koja su dio grupe
6. ostale zadatke, mjere i odluke koji su dodijeljeni nadzornom tijelu grupe ovim Zakonom ili proizlaze iz primjene ovoga Zakona, posebno postupak validacije svakog unutarnjeg modela na razini grupe u skladu s člancima 316. i 318. ovoga Zakona i postupak za primjenu sustava iz članaka 321. – 324. ovoga Zakona.
(2) Nadzorno tijelo grupe predsjeda kolegiju nadzornih tijela.
(3) Ako nadzorno tijelo grupe ne izvrši zadatke iz stavka 1. ovoga članka ili ako članovi kolegija nadzornih tijela ne surađuju u mjeri u kojoj se zahtijeva stavcima 2. i 5. ovoga članka, bilo koje nadležno nadzorno tijelo može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.
(4) Članstvo kolegija nadzornih tijela obuhvaća nadzorno tijelo grupe, nadzorna tijela svih država članica u kojima se nalaze sjedišta svih društava kćeri i EIOPA-u u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010. Nadzorna tijela značajnih podružnica, definiranih u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35, i povezanih društava mogu sudjelovati u kolegiju nadzornih tijela, ali njihovo sudjelovanje je ograničeno na postizanje cilja učinkovite razmjene informacija.
(5) Kolegij nadzornih tijela osigurava da se suradnja, razmjena informacija i postupci savjetovanja između nadzornih tijela koja su članovi kolegija nadzornih tijela učinkovito obavljaju u skladu s ovom glavom Zakona, radi promicanja usklađivanja njihovih odluka i aktivnosti. Učinkovito funkcioniranje kolegija nadzornih tijela može zahtijevati da neke aktivnosti obavlja manji broj nadzornih tijela unutar kolegija.
(6) Osnivanje i funkcioniranje kolegija nadzornih tijela temelji se na koordinacijskim sporazumima koje su sklopili nadzorno tijelo grupe i druga nadležna nadzorna tijela.
Ako postoje različita mišljenja o koordinacijskim sporazumima, bilo koji član kolegija nadzornih tijela može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi svoju konačnu odluku u skladu s odlukom EIOPA-e te dostavlja odluku drugim nadležnim nadzornim tijelima.
Nakon savjetovanja s drugim nadležnim nadzornim tijelima, nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način razmatra bilo koji savjet koji mu je dala EIOPA u roku od dva mjeseca od primitka tog savjeta prije nego što donese svoju konačnu odluku u kojoj se navode svi razlozi i obrazloženje o svim značajnim odstupanjima od bilo kojeg primljenog savjeta zaprimljenog od EIOPA-e i tu odluku dostavlja drugim nadležnim nadzornim tijelima.
(7) Koordinacijski sporazumi iz stavka 6. ovoga članka pobliže propisuju postupke za:
1. odlučivanje između nadležnih nadzornih tijela u skladu s odredbama članaka 316., 317. i 329. ovoga Zakona
2. savjetovanje iz stavka 6. ovoga članka i iz članka 303. stavka 5. ovoga Zakona.
U koordinacijskim sporazumima mogu biti navedeni postupci za:
1. savjetovanje između nadležnih nadzornih tijela, posebno kako je navedeno u odredbama članaka 298. – 302., članaka 304. – 306., članka 312., članaka 326. – 328., članka 332., članka 336., članka 340. i članka 342. ovoga Zakona
2. suradnju s drugim nadzornim tijelima.
Koordinacijskim sporazumima mogu se povjeriti dodatni zadaci nadzornom tijelu grupe, drugim nadzornim tijelima ili EIOPA-i kada bi rezultat toga bio učinkovitiji nadzor grupe i kada se time ne bi narušavale nadzorne aktivnosti članova kolegija nadzornih tijela s obzirom na njihove pojedinačne odgovornosti.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, rujan 2020.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna ocjena za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o osiguranju (Narodne novine, br. 30/15, 112/18 i 63/20, u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak društava za osiguranje, društava za reosiguranje i društava za uzajamno osiguranje. Također, uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak obavljanja poslova zastupanja u osiguranju i poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. Uz to su propisani uvjeti pod kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz drugih država članica i trećih država mogu obavljati poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja u Republici Hrvatskoj te nadzor koji obavlja Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija).
U važeći Zakon prenesena je Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanu djelatnosti osiguranja i reosiguranja (u daljnjem tekstu: Direktiva Solventnost II) koja je donijela značajne novosti na tržištu osiguranja, a čiji ključni ciljevi su veća zaštita osiguranika, postavljanje granice solventnosti koja će predstavljati ukupnu izloženost svim rizicima, izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi i anticipiranje tržišnih promjena.
Važeći Zakon sadrži i odredbe o zastupanju u osiguranju i posredovanju u osiguranju i reosiguranju, a koje su usklađene s Direktivom (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (u daljnjem tekstu: Direktiva o distribuciji osiguranja) koja je donijela novosti u pogledu obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja.
Također, važeći Zakon usklađen je s Delegiranom Uredbom Komisije (EU) 2019/1935 koja je izmijenila Direktivu o distribuciji osiguranja, prema kojoj Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: EIOPA) ima ovlast redovito preispitivati iznose osiguranja od profesionalne odgovornosti i potrebne iznose raspoloživih financijskih sredstava posrednika u osiguranju i reosiguranju, a sve kako bi se uzele u obzir promjene Europskog indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Eurostat (delegiranim aktom koji je izravno primjenjiv).
Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) osigurava se dosljedna primjena Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/2177) koja je u manjem dijelu izmijenila Direktivu Solventnost II.
Prijedlogom zakona omogućuje se primjena odredbe Direktive (EU) 2019/2177 koja se odnosi na prilagodbu za volatilnost na nerizične kamatne stope od strane osiguravajućih društava (izmjena postojećih 100 baznih bodova na 85 baznih bodova).
Uvodi se obaveza obavješćivanja EIOPA-e od strane nadzornih tijela o svim zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela procjene rizika.
Obaveza obavješćivanja EIOPA-e i nadzornog tijela relevantne države članice domaćina kod izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje, čiji će se dio aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 204. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18 i 53/20) zbog drugih osobito opravdanih državnih razloga.
Naime, Direktiva (EU) 2019/2177 je objavljena u Službenom listu 27. prosinca 2019, a stupila je na snagu u siječnju 2020. Direktiva (EU) 2019/2177, između ostalog, u članku 2. mijenja i dvije odredbe Solventnosti II. Za razliku od ostalih odredbi Direktive (EU) 2019/2177, za ovu odredbu je predviđen iznimno kratak rok za transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo (30. lipanj 2020.), što je propisano u članku 4. stavku 2. Direktive (EU) 2019/2177.
Da bi se osiguralo što brže usklađenje zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2019/2177, predlaže se usvajanje ovoga Zakona u hitnoj proceduri.
Slijedom toga, predlaže se stupanje na snagu ovoga Zakona prvog dana od dana njegove objave u Narodnim novinama.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o osiguranju (Narodne novine, br. 30/15, 112/18 i 63/20) u članku 2. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
„5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), (SL L 335, 17.12. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (SL L 334/, 27.12.2019.).“
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
Iza članka 24. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 24.a i 24.b koji glase:
„ Obavješćivanje i platforme za suradnju
Obavješćivanje
Članak 24.a
(1) Ako Agencija namjerava izdati odobrenje za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje u čijem se poslovnom planu ukazuje na to da će se dio njegovih aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici te ako se u tom poslovnom planu također ukazuje na to da će te aktivnosti vjerojatno biti relevantne za tržište države članice domaćina, Agencija o tome obavješćuje EIOPA-u i nadzorno tijelo relevantne države članice domaćina.
(2) Uz dostavu obavijesti predviđene u stavku 1. ovoga članka, ako Agencija utvrdi pogoršanje financijskih uvjeta ili druge novonastale rizike koje predstavlja društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje provodi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana i koje mogu imati prekogranični utjecaj, Agencija o tome također obavješćuje EIOPA-u i nadzorno tijelo relevantne države članice domaćina. Ako ima velike i opravdane bojazni u vezi sa zaštitom potrošača, Agencija može također obavijestiti nadzorno tijelo relevantne matične države članice. Ako nije moguće pronaći bilateralno rješenje, nadzorna tijela mogu predmet uputiti EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć.
(3) Obavijesti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju biti dovoljno detaljne kako bi se omogućila pravilna procjena.
(4) Obavijestima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne dovodi se u pitanje mandat za provođenje nadzora nadzornih tijela matične države članice i države članice domaćina.
(5) Agencija postupa u skladu s odredbama ovoga članka i kada namjerava obavijestiti nadležno nadzorno tijelo države članice domaćina o namjeri društva za osiguranje ili društva za reosiguranje da na temelju slobode pružanja usluga ili slobode poslovnog nastana pruža usluge u toj državi članici.
Platforme za suradnju
Članak 24.b
(1) U slučaju opravdanih bojazni o negativnim učincima na ugovaratelje osiguranja, EIOPA može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev relevantnog nadzornog tijela ili više njih, uspostaviti platformu za suradnju i koordinirati tom platformom, s ciljem jačanja razmjene informacija i unapređenja suradnje među relevantnim nadzornim tijelima, ako pojedino društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje provodi ili namjerava provoditi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana i ako:
(a) su takve aktivnosti relevantne za tržište države članice domaćina,
(b) je nadzorno tijelo matične države članice poslalo obavijest u skladu s člankom 24.a stavkom 2. ovoga Zakona o pogoršanju financijskih uvjeta ili drugim novonastalim rizicima; ili
(c) je predmet upućen EIOPA-i u skladu s člankom 24.a stavkom 2. ovoga Zakona.
(2) Stavkom 1. ovoga članka ne dovodi se u pitanje pravo relevantnih nadzornih tijela da uspostave platformu za suradnju ako su sva suglasna s njezinom uspostavom.
(3) Uspostavom platforme za suradnju na temelju stavaka 1. i 2. ovoga članka ne dovodi se u pitanje mandat za provođenje nadzora nadzornih tijela matične države članice i države članice domaćina.
(4) Ne dovodeći u pitanje članak 35. Uredbe (EU) br. 1094/2010, relevantna nadzorna tijela na zahtjev EIOPA-e pravodobno pružaju sve potrebne informacije kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje platforme za suradnju.”.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 143. iza stavka 3. dodaje novi stavak 4. koji glasi:
„(4) Agencija obavješćuje EIOPA-u u skladu s člankom 35. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1094/2010 o svim zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela, a EIOPA može, na zahtjev Agencije ili drugih nadzornih tijela, Agenciji ili drugim nadzornim tijelima koja su zatražila pomoć pružiti tehničku pomoć u vezi s odlukom o predmetnom zahtjevu, na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe.“.
Dosadašnji stavci 4. do 7. postaju stavci 5. do 8.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
U članku 113. stavak 6. mijenja se i glasi:
„(6) Za svaku relevantnu državu, prilagodba zbog volatilnosti na bezrizične kamatne stope iz stavka 4. ovoga članka, za valutu te države, prije primjene faktora 65 %, povećava se za razliku između državnog raspona koji uzima u obzir pripadajući rizik i dvostrukog valutnog raspona koji uzima u obzir pripadajući rizik, kad god je ta razlika pozitivna i kada je državni raspon koji uzima u obzir pripadajući rizik veći od 85 baznih bodova. Povećana prilagodba za volatilnost mora se primjenjivati pri izračunu najbolje procjene za obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezane uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države. Državni raspon prilagođen za rizik izračunava se na isti način kao i valutni raspon prilagođen za rizik za valutu te države, ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezano uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države i izraženih u valuti te države.”.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 5.
U članku 316. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Agencija i nadležna nadzorna tijela surađuju kako bi odlučila hoće li izdati takvu suglasnost i kako bi utvrdila eventualne uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost. Agencija kao nadzorno tijelo grupe bez odgode obavješćuje ostale članove kolegija nadzornih tijela, uključujući EIOPA-u, o primitku zahtjeva i tim članovima prosljeđuje potpuni zahtjev, uključujući dokumentaciju koju je društvo dostavilo. EIOPA može, na zahtjev jednog ili više dotičnih nadzornih tijela, nadzornom tijelu ili nadzornim tijelima pružiti tehničku pomoć u vezi s odlukom o predmetnom zahtjevu, na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1094/2010. Agencija i nadležna nadzorna tijela čine sve što je u skladu s njihovim ovlastima kako bi donijeli, u skladu s provedbenom uredbom Europske komisije kojom se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka o zahtjevu za izdavanje odobrenja za upotrebu unutarnjeg modela grupe, zajedničku odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od datuma kad Agencija kao nadzorno tijelo grupe primi potpuni zahtjev.“.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
„(7) Ako EIOPA ne donese odluku iz stavka 5. ovoga članka u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode. Šestomjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 6.
U članku 321. stavak 8. mijenja se i glasi:
„(8) Ako EIOPA ne donese odluku iz stavka 6. ovoga članka u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode. Tromjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 7.
U članku 330. stavku 6. briše se druga rečenica koja glasi:
„Nakon savjetovanja s drugim nadležnim nadzornim tijelima, nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način razmatra bilo koji savjet koji mu je dala EIOPA u roku od dva mjeseca od primitka tog savjeta prije nego što donese svoju konačnu odluku u kojoj se navode svi razlozi i obrazloženje o svim značajnim odstupanjima od bilo kojeg primljenog savjeta zaprimljenog od EIOPA-e i tu odluku dostavlja drugim nadležnim nadzornim tijelima.“
Prijelazne i završne odredbe
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 8.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim članaka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 30. lipnja 2021. godine.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
S obzirom na stupanje na snagu Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), bilo je nužno provesti izmjenu u članku 2. stavku 1. točka 5. Zakona, a da se obuhvati i ova posljednja izmjena direktive Solventnost II.
Uz članak 2.
U skladu s člankom 2. stavkom 3. Direktive (EU) 2019/2177, koji unosi dva nova članka u direktivu Solventnost II, predviđena su dva nova članka Zakona. Članak 24.a uvodi novu obvezu obavješćivanja EIOPA-e od strane Agencije prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje ili društvu za reosiguranje kada će se dio njegovih aktivnosti temeljiti na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje će vjerojatno biti relevantne za tržište države članice domaćina. Članak 24.b o propisuje uvjete pod kojima EIOPA može uspostaviti platforme za suradnju s ciljem jačanja razmjene informacija i unapređenja suradnje među relevantnim nadzornim tijelima, ako pojedino društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje provodi ili namjerava provoditi aktivnosti koje se temelje na slobodi pružanja usluga ili slobodi poslovnog nastana. Međutim, odluke o odobrenjima za rad, nadzoru i izvršavanju jesu i ostaju u nadležnosti nadzornog tijela matične države članice, što je pojašnjeno u stavku 2. članka 24.b. Zakona.
Uz članak 3.
Direktiva (EU) 2019/2177 je u članku 2. stavku 2. dopunila članak 112. direktive Solventnost II, a na način da se uvodi nova obveza obavještavanja Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) o zahtjevima za uporabu ili promjenu unutarnjeg modela koje Agencija zaprimi, kao i ovlast EIOPA-e da vezano za donošenje odluka o uporabi ili promjeni unutarnjih modela Agenciji ili drugim nadležnim tijelima pruži tehničku pomoć, a sukladno zadaćama i ovlastima EIOPA-e koje su uređene Uredbom (EU) br. 1094/2010. S obzirom da je članak 112. direktive Solventnost II prenesen u članak 143. Zakona, članak 143. Zakona se usklađuje s navedenim promjenama tako da se dodaje novi stavak 4., a dosadašnji stavci 4. do 7. postaju stavci 5. do 8. tog članka.
Uz članak 4.
Solventnost II predviđa državnu komponentu u prilagodbi zbog volatilnosti. Kako bi se osiguralo da se tom državnom komponentom djelotvorno ublažavaju pretjerane razlike u prinosima obveznica u relevantnoj državi, za aktivaciju državne komponente utvrđen je primjeren prag za državni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik. Da bi se provela izmjena tog praga, Direktiva (EU) 2019/2177 je članku 2. stavku 1. izmijenila prvu rečenicu u članku 77.d stavku 4. direktive Solventnost II, a koji je prenesen u stavak 6. članka 113. Zakona. Radi usklađenja s novim pragom (85 baznih bodova umjesto dosadašnjih 100), u članku 113. stavku 6. Zakona na odgovarajući način izmijenjena je prva rečenica.
Uz članak 5.
Člankom 2. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/2177 izmijenjen je članak 231. direktive Solventnost II, na način da se osigura dodatna uloga EIOPA-e prilikom donošenja zajedničkih odluka o odobravanju unutarnjih modela grupe. S obzirom da je članak 231. direktive Solventnost II prenesen u članak 316. Zakona, provedene su odgovarajuće izmjene stavaka 2. i 7. članka 316. ovoga Zakona.
Uz Članak 6.
U skladu s člankom 2. stavkom 5. Direktive (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), kojom je izmijenjen članak 237. stavak 3. navedene direktive Solventnost II, a koji je prenesen u članak 321. Zakona o osiguranju, izmijenjen je stavak 8. članka 321. ovoga Zakona.
Uz članak 7.
Kako bi se uzela u obzir zamjena Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (CEIOPS) EIOPA-om, u članku 2. stavku 6. Direktive (EU) 2019/2177 je predviđeno brisanje upućivanja na CEIOPS u u članku 248. stavku 4. trećem podstavku direktive Solventnost II, a koji je prenesen u članak 330. stavak 6. Zakona o osiguranju. U tom smislu brisan je treći podstavak u stavku 6. članka 330. ovoga Zakona.
Uz članak 8.
Ovim člankom propisuje se stupanje Zakona na snagu prvoga dana od dana njegove objave u Narodnim novinama, osim članaka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 30. lipnja 2021. Direktiva (EU) 2019/2177, između ostalog, u članku 2. mijenja i dvije odredbe Solventnosti II. Za razliku od ostalih odredbi Direktive (EU) 2019/2177, za ovu odredbu je predviđen iznimno kratak rok za transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo (30. lipanj 2020.). S obzirom da ova izmjena nije uključena u prvom dijelu 2020., a da naknadne izmjene nisu bile moguće jer je u međuvremenu izglasano raspuštanje Hrvatskog sabora, ova odredba nije transponirana do 30.6.2020., što je rok koji je za transpoziciju propisala Direktiva (EU) 2019/2177. Da bi se osiguralo što brže usklađenje zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2019/2177, predlaže se stupanje na snagu ove odredbe Zakona prvog dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE DOPUNJUJU
Pravo Europske unije
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:
1. Direktiva Vijeća 91/371/EEZ od 20. lipnja 1991. o provedbi Sporazuma između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja (SL L 205, 27. 7. 1991.)
2. Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31. 12. 1991.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2006/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o izmjeni Direktive Vijeća 78/660/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava, Direktive Vijeća 83/349/EEZ o konsolidiranim financijskim izvještajima, Direktive Vijeća 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija i Direktive Vijeća 91/674/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima osiguravajućih poduzeća (SL L 224, 16. 8. 2006.)
3. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (SL L 26, 2. 2. 2016.)
4. Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21. 12. 2004)
5. Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17. 12. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23. 12. 2016.)
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu:
1. Uredbe (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (SL L 331, 15. 12. 2010.)
2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2018/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 u pogledu mjesta sjedišta Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (SL L 291, 16. 11. 2018.)
3. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke broj 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/51/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni direktiva 2003/71/EZ i 2009/138/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (SL L 153, 22. 5. 2014.)
4. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15. 12. 2010.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/51/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni direktiva 2003/71/EZ i 2009/138/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (SL L 153, 22. 5. 2014.)
5. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17. 1. 2015.) kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/981 od 8. ožujka 2019. o izmjeni Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 2015/35 o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17. 1. 2015.)
6. Delegirane Uredbe Komisije (EU) 2019/1935 оd 13. svibnja 2019. o izmjeni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na regulatorne tehničke standarde kojima se prilagođuju temeljni iznosi u eurima za osiguranje od profesionalne odgovornosti i za financijsku sposobnost posrednika u osiguranju i reosiguranju (SL L 301, 22. 11. 2019.).
GLAVA III.
ODOBRENJE ZA OBAVLJANJE POSLOVA OSIGURANJA I POSLOVA REOSIGURANJA
Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja i poslova reosiguranja
Članak 24.
(1) Agencija izdaje društvu za osiguranje odobrenje za obavljanje poslova osiguranja i poslova reosiguranja, a društvu za reosiguranje izdaje odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja.
(2) Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja može sadržavati odobrenje za obavljanje poslova osiguranja za:
1. skupinu neživotnih osiguranja ili
2. skupinu životnih osiguranja
3. pojedinu vrstu osiguranja unutar skupine neživotnog ili životnog osiguranja
4. rizike koji pripadaju određenoj vrsti osiguranja
5. podskupine neživotnih osiguranja iz stavka 3. ovoga članka.
(3) Odobrenje koje istodobno obuhvaća sljedeće vrste neživotnih osiguranja izdaje se pod nazivom:
1. osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona
2. osiguranje motornih vozila ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 3., 7. i 10. ovoga Zakona
3. pomorsko i transportno osiguranje ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 4., 6., 7. i 12. ovoga Zakona
4. osiguranje zračnih letjelica ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 1. podtočke 4. i točaka 5., 7. i 11. ovoga Zakona
5. osiguranje od požara i druga osiguranja imovine ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 8. i 9. ovoga Zakona
6. osiguranje od odgovornosti ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona
7. kreditno osiguranje i osiguranje jamstava ako obuhvaća vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 14. i 15. ovoga Zakona
8. sve vrste neživotnih osiguranja, odnosno skupinu neživotnih osiguranja iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Društvo za osiguranje ne može dobiti odobrenje za istodobno obavljanje poslova osiguranja u skupini životnih osiguranja i u skupini neživotnih osiguranja.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, društvo za osiguranje koje ima odobrenje za obavljanje poslova u skupini životnog osiguranja može obavljati i poslove osiguranja u vrstama osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona ako je prethodno dobilo odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja za navedene vrste osiguranja.
(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za obavljanje poslova u skupini neživotnog osiguranja isključivo iz vrsta osiguranja iz članka 7. stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga Zakona može obavljati i poslove osiguranja u vrstama osiguranja iz skupine životnih osiguranja ako je prethodno dobilo odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja u vrstama životnog osiguranja.
(7) Uz odobrenje iz stavka 2. ovoga članka Agencija može društvu za osiguranje izdati i odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja.
(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka društvo za osiguranje ne može preuzeti u reosiguranje rizike koje je preuzelo ugovorom o osiguranju.
(9) Društvo za reosiguranje može dobiti odobrenje za obavljanje poslova reosiguranja za skupinu neživotnih osiguranja, za skupinu životnih osiguranja ili za skupinu životnih i skupinu neživotnih osiguranja.
(10) Društvo za reosiguranje ne može dobiti odobrenje za obavljanje poslova osiguranja.
(11) Društvo za osiguranje smije obavljati samo poslove osiguranja i poslove reosiguranja u vrsti osiguranja za koje ima prethodno odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja.
(12) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, društvo za osiguranje može osiguravati dodatne rizike u skladu s člankom 25. ovoga Zakona.
(13) Agencija može ograničiti odobrenje za obavljanje poslova osiguranja koje je bilo zatraženo za jednu od vrsta osiguranja, na poslove navedene u poslovnom planu iz članka 30. ovoga Zakona dostavljenom uz zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova osiguranja.
(14) Društvo za osiguranje može obavljati poslove osiguranja iz vrste osiguranja iz članka 7. stavka 2. točke 18. ovoga Zakona, odnosno osiguranje pomoći (asistencija), samo ako ima odobrenje Agencije za obavljanje poslova osiguranja u toj vrsti osiguranja.
(15) Nakon dobivanja odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje može se upisati u sudski registar i obavljati samo poslove osiguranja, odnosno poslove reosiguranja za čije obavljanje je dobilo odobrenje Agencije.
(16) Odobrenje za obavljanje poslova osiguranja, odnosno poslova reosiguranja koje je Agencija izdala u skladu s odredbama ovoga Zakona vrijedi na području svih država članica pri čemu to odobrenje obuhvaća i pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga.
(17) U slučaju iz stavaka 5. i 6. ovoga članka društvo za osiguranje dužno je zasebno upravljati poslovima osiguranja u skladu s člankom 21. ovoga Zakona.
Prilagodba za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa
Članak 113.
(1) Društvo za osiguranje može koristiti prilagodbu za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene iz članka 108. ovoga Zakona uz prethodno odobrenje Agencije.
(2) Prilagodba za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa za svaku valutu temelji se na rasponu između kamatne stope koja se dobije kao prinos od imovine uključene u referentni portfelj za tu valutu i stopa relevantne vremenske strukture bezrizičnih kamatnih stopa za tu valutu u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35.
(3) Referentni portfelj za valutu predstavlja imovinu izraženu u toj valuti koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju izraženih u toj valuti.
(4) Iznos prilagodbe za volatilnost na bezrizične kamatne stope odgovara iznosu od 65 % valutnog raspona prilagođenog za rizik. Valutni raspon prilagođen za rizik izračunava se kao razlika između raspona iz stavka 2. ovoga članka i dijela tog raspona koji se odnosi na realno procijenjeni očekivani gubitak ili neočekivani kreditni ili drugi rizik imovine.
(5) Prilagodba za volatilnost primjenjuje se samo na relevantne kamatne stope iz vremenske strukture kamatnih stopa koje nisu dobivene ekstrapolacijom u skladu s člankom 110. ovoga Zakona. Ekstrapolirani dio relevantne vremenske strukture bezrizičnih kamatnih stopa temelji se na tim prilagođenim bezrizičnim kamatnim stopama.
(6) Za svaku relevantnu državu prilagodba za volatilnost na bezrizične kamatne stope iz stavka 4. ovoga članka, prije primjene faktora 65 %, povećava se za razliku između državnog raspona prilagođenog za rizik i dvostrukog valutnog raspona prilagođenog za rizik, kad god je ta razlika pozitivna i kada je državni raspon prilagođen za rizik veći od 100 baznih bodova. Povećana prilagodba za volatilnost mora se primjenjivati pri izračunu najbolje procjene za obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezane uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države. Državni raspon prilagođen za rizik izračunava se na isti način kao i valutni raspon prilagođen za rizik za valutu te države, ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu koju posjeduju društva za osiguranje za pokriće najbolje procjene obveza iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju vezano uz proizvode prodane na tržištu osiguranja te države i izraženih u valuti te države.
(7) Prilagodba za volatilnost ne smije se primjenjivati na obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovore o reosiguranju ako relevantna vremenska struktura bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene za te obveze uključuje prilagodbu za uravnoteženje iz članka 111. ovoga Zakona.
(8) Iznimno od članka 131. ovoga Zakona, potrebni solventni kapital ne pokriva rizik gubitka osnovnih vlastitih sredstava koji je posljedica promjena prilagodbe za volatilnost.
(9) Društvo za osiguranje je pri primjeni prilagodbe za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa dužno koristiti tehničke informacije u skladu s propisima Europske komisije koje se odnose na prilagodbe za volatilnost za svako relevantno nacionalno tržište osiguranja. Kada ova prilagodba za volatilnost za pojedinu valutu i nacionalno tržište nije objavljena u navedenim tehničkim informacijama, društvo za osiguranje ne smije ju primjenjivati.
(10) Agencija će izdati odobrenje za primjenu prilagodbe za volatilnost na relevantnu vremensku strukturu bezrizičnih kamatnih stopa u izračunu najbolje procjene iz članka 108. ovoga Zakona ako društvo za osiguranje teže ne krši pravila u sustavu upravljanja.
(11) Agencija će pravilnikom detaljnije propisati dokumentaciju koja se mora priložiti uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavka 10. ovoga članka.
ODJELJAK 3.
IZRAČUN POTREBNOG SOLVENTNOG KAPITALA UPORABOM POTPUNOG ILI DJELOMIČNOG UNUTARNJEG MODELA
Opće odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu potpunih i djelomičnih unutarnjih modela
Članak 143.
(1) Društvo za osiguranje može za izračun potrebnog solventnog kapitala koristiti potpuni ili djelomični unutarnji model za koji je dobilo odobrenje Agencije, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuju postupci za odobrenje unutarnjeg modela.
(2) Društvo za osiguranje može upotrebljavati djelomične unutarnje modele za izračun jednog ili više od sljedećih:
1. jednog ili više modula ili podmodula rizika osnovnog potrebnog solventnog kapitala navedenih u odredbama članaka 135. i 136. ovoga Zakona
2. kapitalnog zahtjeva za operativni rizik navedenog u članku 138. ovoga Zakona
3. prilagodbe za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke iz članka 139. ovoga Zakona.
Upotreba djelomičnog modela može se primijeniti na cjelokupno poslovanje društva za osiguranje ili samo na jednu veću poslovnu jedinicu, odnosno na nekoliko njih.
(3) U svakom zahtjevu za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela društvo za osiguranje dužno je dostaviti barem dokumentirane dokaze da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz članaka 150. – 155. ovoga Zakona u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35. Kad se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na djelomični unutarnji model, zahtjevi iz članaka 150. – 155. ovoga Zakona prilagođavaju se kako bi se u obzir uzeo ograničeni opseg primjene modela u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35.
(4) Agencija odlučuje o zahtjevu u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva.
(5) Agencija izdaje odobrenje na zahtjev samo ako društvo za osiguranje dokaže da su sustavi predmetnog društva za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i izvještavanje o rizicima primjereni, i osobito da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz stavka 3. ovoga članka.
(6) U rješenju Agencije o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela Agencija će navesti razloge na kojima se odbijanje temelji.
(7) Nakon što Agencija izda odobrenje za uporabu unutarnjeg modela, od društva za osiguranje može rješenjem zahtijevati da Agenciji dostavi procjenu potrebnog solventnog kapitala koji je određen u skladu sa standardnom formulom iz članaka 133. – 142. ovoga Zakona.
Unutarnji model grupe
Članak 316.
(1) Društvo za osiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osigurateljnog holdinga mogu Agenciji kao nadzornom tijelu grupe podnijeti zahtjev za izdavanje suglasnosti za izračunavanje konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe, kao i potrebnog solventnog kapitala društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, uporabom unutarnjeg modela.
(2) Agencija i nadležna nadzorna tijela surađuju kako bi odlučili hoće li izdati takvu suglasnost i kako bi utvrdili eventualne uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost. Agencija kao nadzorno tijelo grupe bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornih tijela i prosljeđuje im potpuni zahtjev. Agencija i nadležna nadzorna tijela čine sve što je u skladu s njihovim ovlastima kako bi donijeli, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka, zajedničku odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od datuma kad Agencija kao nadzorno tijelo grupe primi potpuni zahtjev.
(3) Ako su Agencija i nadležna nadzorna tijela donijela zajedničku odluku iz stavka 2. ovoga članka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje u kojemu se navode svi razlozi.
(4) Ako se u roku od šest mjeseci od datuma kad članovi kolegija nadzornih tijela prime potpuni zahtjev ne donese zajednička odluka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu. Agencija kao nadzorno tijelo grupe uzima u obzir sva mišljenja i ograde drugih nadležnih nadzornih tijela iznesene tijekom tog šestomjesečnog razdoblja. Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva i drugim nadležnim nadzornim tijelima dokument u kojemu se u cijelosti obrazlaže njegova odluka. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(5) Ako tijekom šestomjesečnog razdoblja iz stavka 2. ovoga članka bilo koje od nadležnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, postupak pred Agencijom kao nadzornim tijelom grupe miruje te Agencija čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te Uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(6) Predmet se ne može uputiti EIOPA-i nakon isteka šestomjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.
(7) Ako se, u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. podstavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
(8) Kada Agencija smatra da profil rizičnosti društva za osiguranje koje nadzire značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji unutarnji model odobren na razini grupe, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe Agencije, Agencija može, u skladu s člankom 239. ovoga Zakona, odrediti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje koji proizlazi iz primjene tog unutarnjeg modela.
U iznimnim okolnostima, kada takav kapitalni dodatak ne bi bio primjeren, Agencija može zahtijevati od predmetnog društva da izračunava svoj potrebni solventni kapital standardnom formulom u skladu s ovim Zakonom. U skladu s člankom 239. stavkom 3. točkama 1. i 3. ovoga Zakona Agencija može odrediti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje koji proizlazi iz primjene standardne formule.
Agencija obrazlaže svoju odluku iz ovoga stavka društvu za osiguranje i drugim članovima kolegija nadzornih tijela.
Odluka o zahtjevu za izdavanje suglasnosti
Članak 321.
(1) U slučaju zahtjeva za izdavanje suglasnosti za primjenu pravila iz članaka 322. i 323. ovoga Zakona, Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica surađuju u okviru kolegija nadzornih tijela, kako bi odlučili hoće li izdati traženu suglasnost i kako bi utvrdili druge uvjete koji će se odnositi na takvu suglasnost.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se samo Agenciji ili nadležnom nadzornom tijelu države članice koje je izdalo odobrenje za obavljanje poslova osiguranja društvu kćeri. Agencija ili nadležno nadzorno tijelo bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornih tijela i prosljeđuje im potpuni zahtjev.
(3) Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica dužni su donijeti zajedničku odluku, u skladu s propisima Europske komisije kojima se uređuje postupak zajedničkog donošenja odluka, o zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana kada sva nadležna nadzorna tijela u okviru kolegija nadzornih tijela prime potpuni zahtjev.
(4) Ako su Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica donijeli zajedničku odluku iz stavka 3. ovoga članka, Agencija, ako je izdala odobrenje za obavljanje poslova osiguranja društvu kćeri, dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje u kojem se navode svi razlozi. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela ga provode.
(5) Ako Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica ne donesu zajedničku odluku tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 3. ovoga članka, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu. Tijekom tog razdoblja Agencija kao nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način u obzir uzima sljedeće:
1. sva mišljenja i ograde od mišljenja nadležnih nadzornih tijela
2. sve ograde od mišljenja drugih nadzornih tijela unutar kolegija nadzornih tijela.
U odluci se navode svi razlozi i ona sadržava objašnjenje o svim znatnim odstupanjima od ograda od mišljenja drugih nadležnih nadzornih tijela. Agencija kao nadzorno tijelo grupe dostavlja podnositelju zahtjeva rješenje te ga prosljeđuje i drugim nadležnim nadzornim tijelima. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela država članica ga provode.
(6) Ako tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 3. ovoga članka bilo koje od nadležnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, Agencija kao nadzorno tijelo grupe stavlja postupak u mirovanje i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA te donosi rješenje u skladu s odlukom EIOPA-e. Rješenje se smatra konačnim i Agencija i nadležna nadzorna tijela ga provode.
(7) Predmet se ne može uputiti EIOPA-i nakon isteka tromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.
(8) Ako se, u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. podstavkom 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010, odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi konačnu odluku. Ta se odluka smatra konačnom i nadležna nadzorna tijela je provode.
Prava i dužnosti nadzornog tijela grupe i drugih nadzornih tijela na kolegiju nadzornih tijela
Članak 330.
(1) Prava i dužnosti dodijeljeni nadzornom tijelu grupe iz članka 329. ovoga Zakona s obzirom na nadzor grupe obuhvaćaju sljedeće:
1. koordiniranje prikupljanja i razmjene informacija u okviru redovitog poslovanja i u izvanrednim situacijama, uključujući razmjenu informacija koje su važne za obavljanje nadzornih zadataka nadležnih nadzornih tijela država članica
2. nadzorni pregled i procjenu financijskog stanja grupe
3. procjenu usklađenosti grupe s pravilima o solventnosti, koncentraciji rizika i unutargrupnim transakcijama u skladu s člancima 303. – 327. ovoga Zakona
4. procjenu sustava upravljanja grupe, u skladu s člankom 328. ovoga Zakona, te ispunjavanje uvjeta vezanih uz poslovno iskustvo i ugled članova uprave i nadzornog odbora sudjelujućeg društva te drugih osoba koje upravljaju sudjelujućim društvom ili imaju druge ključne funkcije kako je određeno u člancima 51., 59. i 93. te članku 338. ovoga Zakona
5. planiranje i koordiniranje nadzornih aktivnosti u redovitom poslovanju i u izvanrednim situacijama putem redovitih sastanaka koji se održavaju barem jednom godišnje ili putem drugih odgovarajućih sredstava, u suradnji s nadležnim nadzornim tijelima država članica i uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost rizika prisutnih u poslovanju svih društava koja su dio grupe
6. ostale zadatke, mjere i odluke koji su dodijeljeni nadzornom tijelu grupe ovim Zakonom ili proizlaze iz primjene ovoga Zakona, posebno postupak validacije svakog unutarnjeg modela na razini grupe u skladu s člancima 316. i 318. ovoga Zakona i postupak za primjenu sustava iz članaka 321. – 324. ovoga Zakona.
(2) Nadzorno tijelo grupe predsjeda kolegiju nadzornih tijela.
(3) Ako nadzorno tijelo grupe ne izvrši zadatke iz stavka 1. ovoga članka ili ako članovi kolegija nadzornih tijela ne surađuju u mjeri u kojoj se zahtijeva stavcima 2. i 5. ovoga članka, bilo koje nadležno nadzorno tijelo može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.
(4) Članstvo kolegija nadzornih tijela obuhvaća nadzorno tijelo grupe, nadzorna tijela svih država članica u kojima se nalaze sjedišta svih društava kćeri i EIOPA-u u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010. Nadzorna tijela značajnih podružnica, definiranih u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/35, i povezanih društava mogu sudjelovati u kolegiju nadzornih tijela, ali njihovo sudjelovanje je ograničeno na postizanje cilja učinkovite razmjene informacija.
(5) Kolegij nadzornih tijela osigurava da se suradnja, razmjena informacija i postupci savjetovanja između nadzornih tijela koja su članovi kolegija nadzornih tijela učinkovito obavljaju u skladu s ovom glavom Zakona, radi promicanja usklađivanja njihovih odluka i aktivnosti. Učinkovito funkcioniranje kolegija nadzornih tijela može zahtijevati da neke aktivnosti obavlja manji broj nadzornih tijela unutar kolegija.
(6) Osnivanje i funkcioniranje kolegija nadzornih tijela temelji se na koordinacijskim sporazumima koje su sklopili nadzorno tijelo grupe i druga nadležna nadzorna tijela.
Ako postoje različita mišljenja o koordinacijskim sporazumima, bilo koji član kolegija nadzornih tijela može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. Agencija kao nadzorno tijelo grupe donosi svoju konačnu odluku u skladu s odlukom EIOPA-e te dostavlja odluku drugim nadležnim nadzornim tijelima.
Nakon savjetovanja s drugim nadležnim nadzornim tijelima, nadzorno tijelo grupe na odgovarajući način razmatra bilo koji savjet koji mu je dala EIOPA u roku od dva mjeseca od primitka tog savjeta prije nego što donese svoju konačnu odluku u kojoj se navode svi razlozi i obrazloženje o svim značajnim odstupanjima od bilo kojeg primljenog savjeta zaprimljenog od EIOPA-e i tu odluku dostavlja drugim nadležnim nadzornim tijelima.
(7) Koordinacijski sporazumi iz stavka 6. ovoga članka pobliže propisuju postupke za:
1. odlučivanje između nadležnih nadzornih tijela u skladu s odredbama članaka 316., 317. i 329. ovoga Zakona
2. savjetovanje iz stavka 6. ovoga članka i iz članka 303. stavka 5. ovoga Zakona.
U koordinacijskim sporazumima mogu biti navedeni postupci za:
1. savjetovanje između nadležnih nadzornih tijela, posebno kako je navedeno u odredbama članaka 298. – 302., članaka 304. – 306., članka 312., članaka 326. – 328., članka 332., članka 336., članka 340. i članka 342. ovoga Zakona
2. suradnju s drugim nadzornim tijelima.
Koordinacijskim sporazumima mogu se povjeriti dodatni zadaci nadzornom tijelu grupe, drugim nadzornim tijelima ili EIOPA-i kada bi rezultat toga bio učinkovitiji nadzor grupe i kada se time ne bi narušavale nadzorne aktivnosti članova kolegija nadzornih tijela s obzirom na njihove pojedinačne odgovornosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija