1. PROBLEM

Zakonom o kombiniranom prometu („Narodne novine“, br. 41/09.) trebalo je regulirati  emeljne pojmovi i udaljenosti u kombiniranom prijevozu, oslobađanje od obveza plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta, oslobađanje od dozvola i kvota i oslobađanje od ograničenja prometa na cestama za sudionike kombiniranog prijevoza, kao i dokumente  kojima bi se dokazivalo sudjelovanje u kombiniranom prijevozu. Cilj navedenog zakona je bilo preusmjeravanje prometa tereta sa ceste na druge oblike prijevoza, prvenstveno željeznički te riječni i pomorski promet, s ciljem smanjena zagađenja i smanjenja emisije stakleničkih plinova. Navedeni zakon trebalo je uskladiti sa Direktivom Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza roba među državama članicama ( SL L 368, 17.12.1992.), Direktivom Vijeća 2006/103/EZ od 20. studenoga 2006. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske ( SL L 363, 20.12.2006.) te Direktivom Vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske ( SL L 158, 10.6.2013.). No pojedine odredbe Zakona nisu bile u skladu sa navedenim direktivama, a prvenstveno odredba o definiranju udaljenosti u kombiniranom prijevozu robe, a što je, uz oblike poticaja, temeljni postulat navedenih Direktiva. Navedeni Zakon je time ostao neusklađen sa navedenim Direktivama, a s druge strane u praksi potpuno neprimjenjiv. Također u navedenom zakonu određeno je će se propisom utvrditi terminali za kombinirani prijevoz i pretovarni kolodvori, a to je Pravilnik o terminalima za kombinirani prijevoz i pretovarnim kolodvorima („Narodne novine“, br. 30/10.), no bez ikakvih kriterija koje bi terminali za kombinirani prijevoz i pretovarni kolodvori morali zadovoljavati da bi ih se uopće tako tretiralo, što je također jedna od zamjerki Europske komisije. Osim navedenog, kako bi se ostvarili što bolji ciljevi u smanjenju emisije stakleničkih plinova, potrebno je potaknuti i ostale dionike kombiniranog prijevoza, ne samo cestovne prijevoznike, jer se time ne ostvaruju zadani ciljevi. Slijedom navedenog bilo je potrebno novim Zakonom o kombiniranom prijevozu tereta regulirati i dodatne oblike poticaja te dokumente kojima se dokazuje sudjelovanje u kombiniranom prijevozu tereta, a u cilju ostvarivanja prava na poticaje. U skladu s tim potrebno je donošenje novog propisa kojim će se riješiti predmetna problematika te propisati zakonski preduvjeti za donošenje Pravilnika kojim se određuju kriteriji i ostala pitanja u vezi sa terminalima za kombinirani prijevoz i pretovarnim kolodvorima kao i popis istih.

2. CILJEVI

Obzirom na daljnje usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, u dijelu koji nije primjereno usklađen, a koji se odnosi na kombinirani prijevoz i kojim će se na sustavan način urediti pitanja poticanja kombiniranog prijevoza tereta, s ciljem preusmjeravanja na ekološki prihvatljivije oblike prometa (prvenstveno željeznički promet), čime bi se doprinijelo rasterećenju cestovnih prometnica, smanjenju posljedica prometnih nesreća, uštedi energenata, te smanjenju onečišćavanja okoliša i razine buke potrebno je izraditi novi Zakon u koji se prenose sljedeće direktive:

-Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza roba među državama članicama ( SL L 368, 17.12.1992.),

-Direktive Vijeća 2006/103/EZ od 20. studenoga 2006. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske ( SL L 363, 20.12.2006.)

-Direktive Vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske ( SL L 158, 10.6.2013.).

Osim usklađivanja sa navedenim direktivama EU, novim Zakonom o kombiniranom prijevozu tereta nastojati će se jasnije i konkretnije definirati određeni pojmovi, prava i dužnosti pravnih osoba, koji se bave prijevozom tereta, organiziranjem prijevoza tereta, dokazivanje i kontrola sudjelovanja u kombiniranom prijevozu tereta te proširenje poticaja na ostale dionike koji sudjeluju u prijevozu tereta, a iz dostupnih sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Donošenjem novoga Zakona o kombiniranom prijevozu tereta osigurat će se preduvjeti za preusmjeravanje na ekološki prihvatljivije oblike prometa te donošenje odgovarajućeg podzakonskog akata kojim će se detaljnije propisati uvjeti provedbe pojedinih odredbi navedenog Zakona.  

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

Ukoliko se razmatra opcija da se ne poduzima ništa odnosno da zakonodavac ne intervenira u cilju rješenja postojećeg problema, dovodi se u pitanje usklađenost Zakona o kombiniranom prometu s donesenim direktivama te da time nisu stvoreni svi zakonski preduvjeti za provedbu Zakona. Također važećim Zakonom nisu stvoreni uvjeti za provođenje istog kao niti bolji preduvjeti za dodatno smanjenje emisije stakleničkih plinova kao i preduvjeti za donošenje Pravilnika kojim se određuju kriteriji i ostala pitanja u vezi sa terminalima za kombinirani prijevoz i pretovarnim kolodvorima.  

3.2. OPCIJA 2: – (nenormativno rješenje)

Nenormativna rješenja su kratkotrajna, manje učinkovita i ne predstavljaju dovoljnu osnovu za rješavanje problema (npr. razmjena iskustava, ujednačavanje postupanja, tumačenje pojedinih odredbi Zakona od strane obveznika zakona i sl.).

Ova opcija ne nudi ostvarenje zadanih ciljeva.

3.3. OPCIJA 3: – (normativno rješenje)

Kao moguće normativno rješenje moglo bi se pristupiti izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o kombiniranom prometu, ali mišljenje je da se takvim rješenjem ne bi postigli željeni ciljevi.

3.4. OPCIJA 4: – (normativno rješenje)

Donošenjem novog Zakona o kombiniranom prijevozu tereta dodatno se usklađuje definicija kombiniranog prijevoza te udaljenosti u kombiniranom prijevozu koje u Zakonu o kombiniranom prijevozu nije bila usklađena sa Direktivom Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza roba među državama članicama ( SL L 368, 17.12.1992.), Direktivom Vijeća 2006/103/EZ od 20. studenoga 2006. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske ( SL L 363, 20.12.2006.) te Direktivom Vijeća 2013/22/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području prometne politike radi pristupanja Republike Hrvatske ( SL L 158, 10.6.2013.). U novom Zakonu uklonjeni su neki nepotrebni pojmovi, ispravljene se neke definicije postojećih pojmova, te su detaljnije uređeni poticaji u kombiniranom prijevozu tereta. Novim Zakonom uvode se novi oblici poticaja organizatora prijevoza iz sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s ciljem dodatnog poticaja kombiniranog prijevoza tereta, ne samo i isključivo cestovnih prijevoznika. Nadalje propisuje se i uvođenje pravilnika kojima se propisuju minimalni kriteriji za terminale kombiniranog prijevoza te pretovarne kolodvore u Republici Hrvatskoj.

4. USPOREDBA OPCIJA

5. SAVJETOVANJE

6. PREPORUČENA OPCIJA

Opcija 4 (normativno rješenje):

Donošenje novoga Zakona o kombiniranom prijevozu tereta

7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA

8. PRILOZI