I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Republika Hrvatska postala je 1. srpnja 2013. država članica Europske unije te je zbog usklađivanja propisa na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) donesen novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. godine, a objavljen je u Narodnim novinama, broj 73/13. Zakon je usklađen s Direktivama koje uređuju oporezivanje PDV-om.  

Trenutni sustav oporezivanja PDV-om temelji se na primjeni opće stope PDV-a 25% i dvije snižene stope 5% i 13%. Za upis u registar obveznika PDV-a primjenjuje se prag u iznosu od 300.000,00 kuna koji obuhvaća vrijednost oporezivih isporuka dobara ili usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u (Narodne novine, broj 115/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. godine propisana je:

- preraspodjela između stope PDV-a od 25% i 13% na određena dobra i usluge

- izbor za oporezivanje nekretnina koje su oslobođene PDV-a ako porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u trenutku primitka isporuke ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti

- uspostavljanje uzajamnosti kod povrata PDV-a poreznim obveznicima iz trećih zemalja utvrđuje se razmjenom obavijesti između poreznog tijela Republike Hrvatske i poreznog tijela treće zemlje.

Nadalje propisane su odredbe koje su stupile na snagu 1. siječnja 2018. godine, a odnose se na:

- omogućavanje odbitka 50% pretporeza za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz čija vrijednost ne prelazi 400.000,00 kuna uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima

- povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a na 300.000,00 kuna

- primjenu obračunske kategorije PDV-a pri uvozu dobara (određenih strojeva i opreme).

Također propisane su i odredbe koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019. godine, a odnose se na oporezivanje vrijednosnih kupona u skladu s Direktivom Vijeća 2016/1065/EU.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u (Narodne novine, broj 106/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine radi smanjenja regresivnog utjecaja PDV-a, propisano je:

- oporezivanje sniženom stopom PDV-a od 5% svih lijekova (receptnih i bezreceptnih) te isporuka knjiga i novina koje izlaze dnevno, neovisno o obliku u kojem se isporučuju

- proširenje primjene stope PDV-a od 13% na:

- sve novine i časopise koji izlaze periodično, neovisno o obliku u kojem se isporučuju

- dječje pelene

- isporuku živih životinja: goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, domaće peradi, kunića i zečeva

- isporuku svježeg ili rashlađenog mesa i jestivih klaoničkih proizvoda od: goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, domaće peradi, kunića i zečeva

- isporuku svježih ili rashlađenih kobasica i sličnih proizvoda od mesa, mesnih klaoničkih proizvoda ili krvi

- isporuku žive ribe te svježe ili rashlađene ribe, mekušaca i ostalih vodenih beskralježnjaka

- isporuku svježih ili rashlađenih rakova: jastoga, hlapova, škampa, kozica

- isporuku svježeg ili rashlađenog povrća, korijena i gomolja, uključujući mahunasto suho povrće

- isporuku svježeg i suhog voća i orašastih plodova

- isporuku svježih jaja peradi, u ljusci te

- usluge i povezana autorska prava pisaca, skladatelja i umjetnika izvođača koji su članovi odgovarajućih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje obavljaju tu djelatnost prema posebnim propisima iz područja autorskog i srodnih prava te uz prethodno odobrenje središnjeg državnog tijela nadležnog za intelektualno vlasništvo.

Nadalje, tim Zakonom je propisano:

- ukidanje vrijednosnog praga u iznosu od 400.000,00 kuna vezano za odbitak 50% pretporeza kod osobnih automobila

- upisivanje u registar obveznika PDV-a temeljem oporezivih isporuka u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini

- uvođenje obveze podnošenja posebne evidencije o primljenim računima uz prijavu PDV-a elektroničkim putem

- ukidanje prijenosa porezne obveze na tuzemnog primatelja temeljem članka 75. stavka 2. Zakona o PDV-u ako mu isporuku obavi strani porezni obveznik koji ima dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj

- primjena prijenosa porezne obveze u tuzemstvu za isporuku betonskog čelika i željeza te proizvoda od betonskog čelika i željeza (armatura)

- uvođenje mjere prema kojoj Porezna uprava može u slučaju sumnje u opravdanost dodjele PDV identifikacijskog broja od poreznog obveznika, kojem je PDV identifikacijski broj dodijeljen, tražiti podnošenje instrumenta osiguranja plaćanja PDV-a

- uvođenje mjere prema kojoj Porezna uprava ili Carinska uprava može od poreznog obveznika koji stječe rabljena prijevozna sredstva iz druge države članice, prije njihove registracije, zatražiti polaganje osiguranja za ispunjenje obveze PDV-a

- usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuke usluga i prodaju robe na daljinu, s učinkom od 1. siječnja 2019. koje se odnose na mjesto isporuke, izdavanje računa i definiciju poreznog obveznika koji nema sjedište u Europskoj uniji.

Zakonom je također propisano smanjenje opće stope PDV-a od 25% na 24% s primjenom od 1. siječnja 2020. godine.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u (Narodne novine, broj 121/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. propisano je:

- usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2018/1910 od 4. prosinca 2018.

- usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2019/475 od 18. veljače 2019.

- zadržavanje opće stope PDV-a od 25% te sniženje stope PDV-a na 13% za pripremanje i usluživanje jela i slastica u i izvan ugostiteljskog objekta prema posebnom propisu

- izjednačavanje primjene oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke u okviru određenih djelatnosti od javnog interesa kada iste obavljaju osobe na koje nisu prenijete javne ovlasti

- povećanje praga za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama s 3 na 7,5 milijuna kuna.

b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

U skladu s obvezama preuzetim pristupanjem Republike Hrvatske u Europsku uniju, a radi implementiranja pravne stečevine Europske unije u nacionalno zakonodavstvo na području PDV-a, ovim izmjenama i dopunama Zakona predlaže se:

1. daljnje usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu , s učinkom od 1. srpnja 2021. godine što će dovesti do pojednostavnjenja određenih pravila u vezi s obavljanjem usluga i prodajom dobara na daljinu obzirom da se:

- proširuje primjena posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge na sve usluge kako bi se poreznim obveznicima koji obavljaju usluge osobama koje nisu porezni obveznici pojednostavilo poslovanje u smislu da nisu obvezni registrirati se za potrebe PDV-a u svakoj državi članici u kojoj je mjesto oporezivanja tih usluga, što znači da PDV na te usluge prijavljuju i plaćaju u državi članici prijave

- primjena posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge proširuje i na prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a pojednostavljenje se među ostalim odnosi i na ukidanje obveze izdavanja računa za te isporuke

- osigurava da porezni obveznici iz Europske unije posluju u ravnopravnim uvjetima s poreznim obveznicima iz trećih zemalja, obzirom da se ukida oslobođenje od plaćanja PDV-a za male pošiljke uvezene u Europsku uniju čija je vrijednost manja od 22 eura.

2. usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2019/1995 od 21. studenoga 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu odredaba koje se odnose na prodaju dobara na daljinu i određene isporuke dobara na domaćem tržištu kako bi se proširile odredbe o poreznim obveznicima koji upravljaju elektroničkim sučeljima kao što su platforme i portali koji omogućuju poreznim obveznicima koji nemaju sjedište u Europskoj uniji obavljanje isporuka dobara u Europskoj uniji.

3. usklađenje s Direktivom Vijeća (EU) 2019/2235 od 16. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i Direktive 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarine u pogledu obrambenih napora unutar okvira Unije kako bi se izjednačila primjena oslobođenja od PDV-a u pogledu obrambenih napora koji se poduzimaju u okviru Europske unije s oslobođenjem od PDV-a koje se primjenjuje na obrambene napore koji se poduzimaju u okviru Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).

4. olakšavanje poslovanja poreznim obveznicima povećanjem praga za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama na 15.000.000,00 kuna.

5. proširenje mogućnosti primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu radi rasterećenja poreznih obveznika u smislu angažmana financijskih sredstava za plaćanje PDV-a pri uvozu.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Očekuje se da će promjena dovesti do poboljšanja funkcioniranja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava PDV-a u vezi s obavljanjem usluga i prodajom dobara na daljinu. Naime, proširuje se primjena posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge na sve usluge kako bi se poreznim obveznicima koji obavljaju usluge osobama koje nisu porezni obveznici pojednostavilo poslovanje u smislu da nisu obvezni registrirati se za potrebe PDV-a u svakoj državi članici u kojoj je mjesto oporezivanja tih usluga. Navedeno znači da PDV na te usluge prijavljuju i plaćaju u državi članici prijave te na prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a pojednostavljenje se među ostalim odnosi i na ukidanje obveze izdavanja računa za te isporuke. Na ovaj način se administrativno i financijski olakšava poslovanje poreznih obveznike obzirom da se neće morati registrirati u svakoj državi članici u kojoj obavljaju isporuke. Ovim izmjenama Zakona sukladno odredbama Direktive Vijeća (EU) 2017/2455 i Direktive Vijeća (EU) 2019/1995 predlaže se da se prodaja dobara na daljinu nakon prelaska vrijednosti praga od 77.000,00 kuna oporezuje u državi članici u kojoj primatelj dobara koji nije porezni obveznik ima prebivalište. Stoga će strani porezni obveznici plaćati hrvatski PDV kada ukupna vrijednost prodaje dobara na daljinu te telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljenih usluga prijeđe prag od 10.000 eura i obrnuto hrvatski porezni obveznici će plaćati PDV neke druge države članice kada vrijednost navedenih isporuka prijeđe prag od 77.000,00 kuna. Na taj način se prodaja dobara na daljinu oporezuje u mjestu gdje se dobra koriste što znači da svaki porezni obveznik koji prodaje dobra na daljinu osobama koje nisu porezni obveznici plaća PDV prema mjestu prebivališta tih osoba.

Također zbog ukidanja oslobođenja od plaćanja PDV-a za uvoz u Europsku uniju pošiljaka čija je vrijednost manja od 22 eura osigurava se da porezni obveznici iz Europske unije i porezni obveznici iz trećih zemalja posluju u ravnopravnim uvjetima. Naime, sada su porezni obveznici iz Europske unije u neravnopravnom položaju u odnosu na porezne obveznike iz trećih zemalja obzirom da porezni obveznici kod prodaje dobara na daljinu unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici obračunavaju i plaćaju PDV u svojoj državi članici dok su dobra koja se prodaju na daljinu, a uvezena su iz trećih zemalja u pošiljkama male vrijednosti do 22 eura oslobođena PDV-a pri uvozu. Ovim izmjenama Zakona omogućuju se ravnopravni uvjeti poslovanja za porezne obveznike koji obavljaju takve isporuke.

F inancijski učinak na državni proračun Republike Hrvatske temeljem usklađivanja s Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 i Direktivom Vijeća (EU) 2019/1995, teško je procijeniti obzirom da se ne može u potpunosti predvidjeti navike i ponašanje potrošača, međutim za pretpostaviti je da će se u sadašnjim uvjetima povećavati prodaja dobara na daljinu. Stoga se ukupno s te osnove i osnove ukidanja oslobođenja od plaćanja PDV-a za uvoz u Europsku uniju pošiljaka čija je vrijednost manja od 22 eura procjenjuje da bi se na taj način povećali prihodi državnog proračuna za 250 milijuna kuna u 2021. Nadalje, nije moguće procijeniti niti učinak usklađenja s Direktivom Vijeća (EU) 2019/2235 jer ne postoje podaci o isporukama koje se obavljaju u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Povećanje praga za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama na 15.000.000,00 kuna ne bi trebalo imati učinaka na državni proračun. Naime, načelno je pretpostavka da će samo nastati određeni pomak u trenutku obveze plaćanja PDV-a u odnosu na trenutak prava na odbitak pretporeza, što bi moglo rezultirati određenim odstupanjima koja bi mogla imati trenutni pozitivan ili negativan učinak, u konačnici učinak bi trebao biti neutralan. Učinak proširenja mogućnosti primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu trebao bi biti neutralan na prihode državnog proračuna.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 1.

U Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19 ), u članku 2. u podstavku 1. riječi: „kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća (EU) 2016/1065 od 27. lipnja 2016. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (SL L, 177, 1.7.2016)“.

I za podstavka 9. točka se zamjenjuje zarezom i dodaju se podstavci 10. i 11. koji glase:

„- Direktiva Vijeća (EU) 2019/1995 od 21. studenoga 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu odredaba koje se odnose na prodaju robe na daljinu i određene isporuke robe na domaćem tržištu (SL L 310, 2.12.2019.),

- Direktiva Vijeća (EU) 2019/2235 od 16. prosinca 2019. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i Direktive 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarine u pogledu obrambenih napora unutar okvira Unije (SL L 336, 30.12.2019.).“.

Članak 2.

U članku 7. iza stavka 10. dodaje se novi stavak 11. koji glasi:

„(11) U smislu ovoga Zakona primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „prodaja dobara na daljinu unutar Europske unije“ je isporuka dobara koju otprema ili prevozi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, uključujući kada isporučitelj neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi dobara, iz države članice koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz dobara kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) isporuka dobara obavlja se poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a čije stjecanje dobara unutar Europske unije ne podliježe plaćanju PDV-a u skladu s člankom 5. stavkom 1. ovoga Zakona, ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik i

b) isporučeno dobro nije novo prijevozno sredstvo niti dobro koje isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, sastavlja ili postavlja s ili bez probnog rada .

2. „prodaja dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja“ je isporuka dobara koju otprema ili prevozi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, uključujući kada isporučitelj neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi dobara, iz trećeg područja ili treće zemlje kupcu u državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) isporuka dobara obavlja se poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a čije stjecanje dobara unutar Europske unije ne podliježe plaćanju PDV-a u skladu s člankom 5. stavkom 1. ovoga Zakona, ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik i

b) isporučeno dobro nije novo prijevozno sredstvo niti dobro koje isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, sastavlja ili postavlja s ili bez probnog rada.”.

Dosadašnji stavak 11. postaje stavak 12.

Članak 3.

Iza članka 7.a dodaje se članak 7.b koji glasi:

„Članak 7.b

(1) Kada porezni obveznik, putem uporabe elektroničkog sučelja, kao što je mjesto trgovanja, platforma, portal ili slično sredstvo, omogućuje prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja u pošiljkama čija unutarnja vrijednost nije veća od 1.125,00 kuna, smatra se da je taj porezni obveznik isporučitelj.

(2) Kada porezni obveznik, putem uporabe elektroničkog sučelja, kao što je mjesto trgovanja, platforma, portal ili slično sredstvo, omogućuje isporuku dobara unutar Europske unije od strane poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije osobi koja nije porezni obveznik, smatra se da je porezni obveznik koji omogućuje isporuku isporučitelj. “.

Članak 4.

U članku 9. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra se kada oružane snage države članice koja sudjeluje u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Europske unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, koriste za vlastite potrebe ili za potrebe njihovog civilnog osoblja dobra koja nisu kupili prema općim pravilima oporezivanja u tuzemstvu, ako pri uvozu tih dobara ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje iz članka 44. stavka 1. točke 31. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.

Članak 5.

U članku 13. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka:

a) mjestom isporuke za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku u kojem otprema ili prijevoz dobara kupcu završava,

b) mjestom isporuke za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja u državu članicu u kojoj ne završava otprema ili prijevoz dobara smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku u kojem otprema ili prijevoz dobara kupcu završava,

c) smatra se da se mjesto isporuke za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja nalazi u državi članici u kojoj otprema ili prijevoz dobara kupcu završava, ako se PDV na ta dobra mora prijaviti prema posebnom postupku iz članaka 125.ha do 125.hk ovoga Zakona.”.

Stavci 4., 5., 6., 7., 8. i 9. brišu se.

Dosadašnji stavak 10. postaje stavak 4.

Članak 6.

U članku 13.a iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na isporuke iz članka 7.b ovoga Zakona.“.

Članak 7.

Iza članka 13.a dodaje se članak 13.b koji glasi:

„Članak 13.b

Ako je porezni obveznik primio i isporučio dobra u skladu s člankom 7.b ovoga Zakona, otprema ili prijevoz dobara pripisuju se isporuci koju je obavio taj porezni obveznik.“.

Članak 8.

U članku 26. stavci 3., 4. i 5. brišu se.

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 3. i 4.

Članak 9.

Iza članka 26. dodaje se naslov i članak 26.a koji glasi:

„2.2.10. Prag za porezne obveznike koji isporučuju dobra obuhvaćena člankom 13. stavkom 3. točkom a) ovoga Zakona i isporučuju usluge obuhvaćene člankom 26. ovoga Zakona

Članak 26.a

(1) Članak 13. stavak 3. točka a) i članak 26. ovoga Zakona ne primjenjuju se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(2) Ako se tijekom kalendarske godine prijeđe prag iz stavka 1. točke c) ovoga članka, od tog se trenutka primjenjuju članak 13. stavak 3. točka a) i članak 26. ovoga Zakona.

(3) Porezni obveznik koji isporučuje dobra koja se nalaze na području Republike Hrvatske u trenutku kada počinje njihova otprema ili prijevoz ili koji obavlja telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge i ima sjedište u Republici Hrvatskoj te ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka može odabrati određivanje mjesta isporuke u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkom a) i člankom 26. ovoga Zakona, što ga obvezuje na razdoblje od dvije kalendarske godine.

(4) Ministar financija pravilnikom propisuje način praćenja jesu li ispunjeni uvjeti iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka.“.

Članak 10.

Iza članka 30. dodaje se članak 30.a koji glasi:

„Članak 30.a

Iznimno od članka 30. ovoga Zakona oporezivi događaj za isporuku dobara koju obavlja porezni obveznik za kojeg se smatra da je isporučitelj u skladu s člankom 7.b ovoga Zakona, kao i oporezivi događaj za isporuku dobara tom poreznom obvezniku, te obveza obračuna PDV-a nastaju u trenutku prihvaćanja plaćanja.“.

Članak 11.

U članku 40. iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi:

„(8) PDV-a je oslobođena isporuka dobara poreznom obvezniku za kojeg se smatra da je isporučitelj tih dobara u skladu s člankom 7.b stavkom 2. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.

Članak 12.

U članku 41. stavku 1. točki a) podtočkama 1. i 2. riječ: „toj“ briše se.

Članak 13.

U članku 44. stavku 1. točka 7. mijenja se i glasi:

„7. uvoz dobara za koja se PDV treba prijaviti u skladu s posebnim postupkom iz članaka 125.ha do 125.hk ovoga Zakona i ako je, najkasnije pri podnošenju uvozne deklaracije, nadležnom carinskom uredu dostavljen, za primjenu posebnog postupka, pojedinačni identifikacijski broj isporučitelja ili posrednika koji djeluje za njegov račun, koji se dodjeljuje na temelju članka 125.hf ovoga Zakona,“.

Iza točke 38. briše se točka i stavlja zarez te se dodaje točka 39. koja glasi:

„39. uvoz dobara koji obave oružane snage drugih država članica za potrebe tih snaga ili njihovog civilnog osoblja ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina, kad takve snage sudjeluju u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Europske unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike.”.

Članak 14.

U članku 48. stavku 1. iza točke c) dodaju se nove točke d) i e) koje glase:

„d) isporuke dobara ili obavljanje usluga na području Republike Hrvatske za potrebe oružanih snaga drugih država članica ili njihovog civilnog osoblja te za opskrbu njihovih menzi ili kantina, kada takve snage sudjeluju u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Europske unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike,

e) isporuke dobara ili obavljanje usluga u drugu državu članicu namijenjenih oružanim snagama bilo koje države članice koja nije država članica odredišta, za potrebe tih snaga ili njihovog civilnog osoblja ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina, kada takve snage sudjeluju u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Europske unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike,”.

Dosadašnje točke d), e) i f) postaju točke f), g) i h).

Članak 15.

U članku 58. stavku 6. iza riječi: „isporuke dobara i usluge iz“ dodaju se riječi: „ članka 40. stavka 8.,“.

Članak 16.

U članku 76. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka smatra se da je PDV pri uvozu plaćen ako ga porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a iskaže kao obvezu u prijavi PDV-a, a za takav način obračunavanja i plaćanja PDV-a poreznom obvezniku prethodno je na temelju podnesenog zahtjeva Carinska uprava izdala odobrenje o plaćanju PDV-a pri uvozu putem prijave PDV-a. Odobrenje o plaćanju PDV-a pri uvozu putem prijave PDV-a izdaje se poreznom obvezniku ako ispunjava sljedeće uvjete:

a) ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti,

b) ostvaruje pozitivne pokazatelje boniteta/solventnosti tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva,

c) sudjelovao je u provedbi postupka uvoza u razdoblju od najmanje 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva te je u tom razdoblju proveo najmanje 5 postupaka uvoza na području Europske unije,

d) nije teže kršio ili nije ponavljao kršenje odredbi poreznih i carinskih propisa i

e) pravodobno i u cijelosti podmiruje porezne i carinske obveze.“.

Iza stavka 8. dodaju se novi stavci 9. i 10. te stavci 11. i 12. koji glase:

„(9) U slučaju uvoza strojeva i opreme iz Dodatka IV ovoga Zakona vrijednosti veće od 500.000,00 kuna (po jednoj carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodan promet ili po jednom odobrenju o primjeni općeg pravila 2A u slučaju postupnog uvoza temeljem dodatne napomene 3 uz odsjek XVI. i dodatne napomene 2 uz odsjek XVII. Priloga I. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (Službeni list br. L 256 od 7. 9. 1987.)), a koji se uvoze kao dugotrajna materijalna imovina, odobrenje iz stavka 8. ovoga članka izdaje se poreznom obvezniku ako ispunjava uvjete iz stavka 8. točaka a), d) i e) ovoga članka.

(10) Odobrenjem iz stavka 8. ovoga članka može se odrediti obveza podnošenja instrumenta osiguranja plaćanja PDV-a.

(11) Odobrenje iz stavka 8. ovoga članka ne može se koristiti kada se podnosi deklaracija za puštanje u slobodni promet pošiljaka male vrijednosti (definirana člankom 143.a Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije) ili kada se podnosi deklaracije za dobra u poštanskim pošiljkama (definirana člankom 144. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije).

(12) Za potrebe izdavanja odobrenja iz stavka 8. ovoga članka smatra se da porezni obveznik koji u smislu carinskog zakonodavstva ima status ovlaštenog gospodarskog subjekta ispunjava uvjete iz stavka 8. točaka b), c), d) i e) ovoga članka.“.

Dosadašnji stavci 9. i 10. postaju stavci 13. i 14.

U dosadašnjem stavku 10. koji postaje stavak 14. iza riječi: „rješenja“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „odobrenja iz stavka 8. ovoga članka“.

Članak 17.

U članku 78. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako porezni obveznik primjenjuje posebni postupak iz članaka 125.a do 125.h ovoga Zakona.“.

Članak 18.

U članku 83. iza stavka 7. dodaje se novi novi stavak 8. i stavak 9. koji glase:

„(8) Ako porezni obveznik, putem uporabe elektroničkog sučelja, kao što je mjesto trgovanja, platforma, portal ili slično sredstvo, osobi koja nije porezni obveznik unutar Europske unije u skladu s odredbama članaka 12. do 28. ovoga Zakona omogućuje isporuku dobara ili usluga, porezni obveznik koji omogućuje isporuku dužan je voditi evidenciju o tim isporukama. Ta evidencija mora biti dovoljno detaljna kako bi se poreznim tijelima država članica u kojima su te isporuke oporezive omogućilo da provjere je li PDV pravilno obračunan.

(9) Evidencija iz stavka 8. ovoga članka mora se državama članicama staviti na raspolaganje elektroničkim putem, te se mora čuvati deset godina od isteka godine u kojoj je transakcija obavljena.”.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 10.

Članak 19.

U članku 95. stavku 5. riječi: „stavaka 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.“ zamjenjuje se riječima: „stavka 3.“.

Članak 20.

Naslov iznad članka 118. mijenja se i glasi:

„6. Posebni postupci oporezivanja za porezne obveznike koji obavljaju usluge osobama koje nisu porezni obveznici ili prodaju dobra na daljinu ili obavljaju određene isporuke na domaćem tržištu “.

U članku 118. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) U vezi s posebnim postupcima oporezivanja iz članaka 119. do 125.h ovoga Zakona, „prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja“ je prijava koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje iznosa PDV-a koji pripada pojedinoj državi članici potrošnje.“.

Članak 21.

Naslov iznad članka 119. mijenja se i glasi:

„6.2. Posebni postupak oporezivanja za usluge koje obavljaju porezni obveznici bez sjedišta unutar Europske unije“.

U članku 119. iza točke 2. briše se točka i stavlja zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:

„3. „država članica potrošnje“ je država članica za koju se smatra da se u njoj obavlja usluga u skladu s člancima 16. do 26. ovoga Zakona.“.

Članak 22.

Članak 119.a mijenja se i glasi:

„Posebni postupak oporezivanja za usluge primjenjuje se na usluge iz članaka 16. do 26. ovoga Zakona koje porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije obavi na području Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u bilo kojoj državi članici.“.

Članak 23.

U članku 120. stavku 3. iza riječi: „dodjeljuje“ dodaju se riječi: „pojedinačni“.

Članak 24.

U članku 121. točka a) mijenja se i glasi:

„a) podnese obavijest da više ne obavlja usluge obuhvaćene posebnim postupkom oporezivanja usluga koje obavljaju porezni obveznici bez sjedišta unutar Europske unije.“.

Članak 25.

U članku 122. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku tromjesečja za koje se prijava podnosi, Poreznoj upravi podnijeti prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja , bez obzira je li ili nije u tom razdoblju obavljao usluge obuhvaćene ovim posebnim postupkom. Prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja podnosi se elektroničkim putem.“.

U stavku 2. dodaju se druga i treća rečenica koje glase:

„U slučaju izmjene podnesene prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, izmjene se uključuju u sljedeću prijavu u roku od tri godine od propisanog roka iz stavka 1. ovoga članka. U toj prijavi navodi se država članica potrošnje, razdoblje oporezivanja i iznos PDV-a koji se mijenja.“.

Članak 26.

U članku 124. stavku 1. riječi: „za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge“ brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Ako se porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka registrirao za potrebe PDV-a u tuzemstvu s osnove obavljanja djelatnosti koje nisu obuhvaćene ovim posebnim postupkom, ostvaruje pravo na odbitak PDV-a u vezi s oporezivom djelatnošću koja je obuhvaćena ovim posebnim postupkom u prijavi PDV-a iz članka 85. ovoga Zakona.“.

Članak 27.

Naslov iznad članka 125.a mijenja se i glasi:

„6.3. Posebni postupak oporezivanja za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije, za isporuke dobara unutar države članice koje obavljaju elektronička sučelja koja omogućuju te isporuke i za usluge koje isporučuju porezni obveznici sa sjedištem unutar Europske unije, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje “.

U članku 125.a stavku 1. iza točke 2. točka se zamjenjuje zarezom i dodaje se točka 3. koja glasi:

„3. „država članica potrošnje” je:

a) u slučaju obavljanja usluga, država članica za koju se smatra da se u njoj obavlja usluga u skladu s člancima 16. do 26. ovoga Zakona ,

b) u slučaju prodaje dobara na daljinu unutar Europske unije, država članica u kojoj završava otprema ili prijevoz dobara kupcu,

c) u slučaju da isporuke dobara obavlja porezni obveznik koji omogućuje te isporuke u skladu s člankom 7.b stavkom 2. ovoga Zakona  pri čemu otprema ili prijevoz dobara počinje i završava u istoj državi članici, ta država članica.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Ako porezni obveznik nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište ili stalnu poslovnu jedinicu na području Europske unije, država članica prijave je država članica u kojoj započinje otprema ili prijevoz dobara. Ako otprema ili prijevoz dobara počinje u više država članica, porezni obveznik navodi koja je od tih država članica država članica prijave, a ta ga odluka obvezuje u tekućoj kalendarskoj godini i tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.“.

Članak 28.

Članak 125.b mijenja se i glasi:

„Članak 125.b

(1) Posebni postupak za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije, za isporuke dobara unutar države članice koje obavljaju elektronička sučelja koja omogućuju te isporuke i za usluge koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem unutar Europske unije, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje može primjenjivati:

a) porezni obveznik koji obavlja prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije,

b) porezni obveznik koji omogućuje isporuku dobara u skladu s člankom 7.b stavkom 2. ovoga Zakona, a otprema ili prijevoz isporučenih dobara počinje i završava u istoj državi članici,

c) porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje i obavlja usluge osobi koja nije porezni obveznik.

(2) Posebni postupak iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na sva dobra i usluge koje porezni obveznik isporučuje u Europskoj uniji.“.

Članak 29.

U članku 125.c stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Porezni obveznik koji je Republiku Hrvatsku odabrao kao državu članicu prijave, mora Poreznoj upravi elektroničkim putem prijaviti početak i prestanak svoje djelatnosti u okviru posebnog postupka oporezivanja ili promjenu te djelatnosti na način da više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja.

Članak 30.

U članku 125.d točka a) mijenja se i glasi:

„a) podnese obavijest da više ne obavlja isporuke dobara i usluga obuhvaćene ovim posebnim postupkom oporezivanja,“.

Članak 31.

Članak 125.e mijenja se i glasi:

„Članak 125.e

(1) Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku tromjesečja za koje se prijava podnosi, Poreznoj upravi podnijeti prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira je li ili nije u tom razdoblju obavljao isporuke dobara i usluga obuhvaćene posebnim postupkom.

(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka navodi se PDV identifikacijski broj iz članka 77. ovoga Zakona, i za svaku državu članicu potrošnje u kojoj postoji obveza plaćanja PDV-a, ukupna vrijednost bez PDV-a, stope PDV-a koje se primjenjuju , ukupni iznos pripadajućeg PDV-a po stopama i ukupni PDV za sljedeće isporuke obuhvaćene posebnim postupkom koje se obave tijekom razdoblja oporezivanja:

d) u prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja uključuju se i izmjene koje se odnose na prethodna razdoblja oporezivanja u smislu stavka 8. ovoga članka.  

(3) Ako se dobra otpremaju ili prevoze iz druge države članice, u prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja uključuje se i ukupna vrijednost bez PDV-a, stope PDV-a koje se primjenjuju, ukupni iznos pripadajućeg PDV-a po stopama i ukupni PDV za sljedeće isporuke obuhvaćene posebnim postupkom za svaku državu članicu iz koje se ta dobra otpremaju ili prevoze:

(4) U odnosu na isporuke iz stavka 3. točke a) ovoga članka prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja uključuje i PDV identifikacijski broj ili referentni porezni broj koji dodjeljuje svaka država članica iz koje se ta dobra otpremaju ili prevoze.

(5) U odnosu na isporuke iz stavka 3. točke b) ovoga članka prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja uključuje i PDV identifikacijski broj ili referentni porezni broj koji dodjeljuje svaka država članica iz koje se ta dobra otpremaju ili prevoze, ako on postoji.

(6) Prijava PDV-a uključuje informacije iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka raščlanjene po državi članici potrošnje.

(7) Ako porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona ima jednu ili više stalnih poslovnih jedinica, osim one u tuzemstvu, iz kojih obavlja usluge, prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja uključuje i ukupnu vrijednost bez PDV-a, stope PDV-a koje se primjenjuju, ukupni iznos pripadajućeg PDV-a po stopama i ukupni PDV za takve isporuke za svaku državu članicu u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu, zajedno s PDV identifikacijskim brojem ili referentnim poreznim brojem te stalne poslovne jedinice, raščlanjeno po državama članicama potrošnje.

(8) U slučaju izmjene podnesene prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja , izmjene se uključuju u sljedeću prijavu u roku od tri godine od propisanog roka iz stavka 1. ovoga članka. U toj prijavi navodi se država članica potrošnje, razdoblje oporezivanja i iznos PDV-a koji se mijenja.

(9) Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u kunama. Ako su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona primjenjuje tečaj koji vrijedi na posljednji dan razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji objavljuje Europska središnja banka za taj dan ili, ako se tečaj za taj dan ne objavljuje, za dan sljedeće objave tečaja.“.

Članak 32.

Članak 125.g mijenja se i glasi:

„Članak 125.g

(1) Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u državi članici potrošnje povrat PDV-a može zatražiti neovisno o članku 2. stavku 1., članku 3. i članku 8. stavku 1. točki e) Direktive Vijeća 2008/9/EZ.

(3) Ako se porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona mora registrirati za potrebe PDV-a u tuzemstvu za isporuke koje nisu obuhvaćene posebnim postupkom oporezivanja, ima pravo na odbitak pretporeza za isporuke obuhvaćene posebnim postupkom sukladno odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ u prijavi PDV-a iz članka 85. ovoga Zakona, odnosno članka 250. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.“.

Članak 33.

Iza članka 125.h dodaju se naslovi i članci 125.ha do 125.hp koji glase:

„6.4. Posebni postupak oporezivanja za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja

Članak 125.ha

(1) U vezi s člancima 125.ha do 125.hk ovoga Zakona prodaja dobara na daljinu  uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja obuhvaća samo dobra, uz iznimku dobara koja podliježu trošarinama, u pošiljkama čija unutarnja vrijednost nije veća od 1.125,00 kuna .

(2) U vezi s člancima 125.ha do 125.hk ovoga Zakona primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „porezni obveznik koji nema sjedište u Europskoj uniji“ je porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije,

2. „posrednik“ je osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koju imenuje porezni obveznik koji prodaje dobara na daljinu uvezena iz trećih područja ili trećih zemalja kao osobu odgovornu za plaćanje PDV-a i za ispunjavanje obveza u vezi s ovim posebnim postupkom u ime i za račun poreznog obveznika,

3. „država članica prijave“ je:

a) ako porezni obveznik nema sjedište u Europskoj uniji, država članica u kojoj se odluči prijaviti,

b) ako porezni obveznik ima sjedište izvan Europske unije, ali u njoj ima jednu ili više stalnih poslovnih jedinica, država članica sa stalnom poslovnom jedinicom za koju porezni obveznik naznači da će se u njoj koristiti ovim posebnim postupkom,

c) ako porezni obveznik ima sjedište poslovanja u državi članici, ta država članica,

d) ako posrednik ima sjedište poslovanja u državi članici, ta država članica,

e) ako posrednik ima sjedište poslovanja izvan Europske unije, ali u njoj ima jednu ili više stalnih poslovnih jedinica, država članica sa stalnom poslovnom jedinicom za koju posrednik naznači da će se u njoj koristiti ovim posebnim postupkom.

4. „država članica potrošnje“ je država članica u kojoj završava isporuka ili prijevoz dobara kupcu.

(3) Za potrebe stavka 2. točke 3. podtočaka b) i e), ako porezni obveznik ili posrednik ima više od jedne stalne poslovne jedinice u Europskoj uniji za posebni postupak oporezivanja, odluka u kojoj je naznačio državu članicu stalne poslovne jedinice obvezuje ga u tekućoj kalendarskoj godini i tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.

6.4.1. Primjena posebnog postupka

Članak 125.hb

(1) Posebni postupak za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja mogu primjenjivati:  

a) svi porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji koji prodaju dobra na daljinu  uvezena iz trećih područja ili trećih zemalja,

b) svi porezni obveznici, neovisno o tome imaju li sjedište u Europskoj uniji, koji prodaju dobra na daljinu uvezena iz trećih područja ili trećih zemalja te koje zastupa posrednik sa sjedištem u Europskoj uniji,

c) svi porezni obveznici sa sjedištem u trećoj zemlji s kojom je Europska unija sklopila sporazum o uzajamnoj pomoći čije je područje primjene slično području primjene Direktive Vijeća 2010/24/EU i Uredbe (EU) br. 904/2010 te koji se bave prodajom dobara na daljinu iz te treće zemlje.

Porezni obveznici iz ovoga stavka primjenjuju ovaj posebni postupak na svu svoju prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. točke b) ovoga članka ne može istodobno imenovati više od jednog posrednika.

6.4.2. Nastanak porezne obveze

Članak 125.hc

Za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja na koja se primjenjuje posebni postupak, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju u trenutku isporuke, pri čemu se smatra da su dobra isporučena u trenutku prihvaćanja plaćanja.

6.4.3. Prijava Poreznoj upravi za primjenu posebnog postupka

Članak 125.hd

Porezni obveznik koji primjenjuje ovaj posebni postupak ili posrednik koji djeluje za njegov račun mora Poreznoj upravi elektroničkim putem prijaviti početak i prestanak svoje djelatnosti u okviru ovog posebnog postupka ili promjenu te djelatnosti na način da više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka.

Članak 125.he

(1) Porezni obveznik koji ne imenuje posrednika, mora Poreznoj upravi prije početka primjene posebnog postupka dostaviti sljedeće podatke:

a) ime i prezime / naziv,

b) adresu,

c) adresu elektroničke pošte i internetske stranice,

d) PDV identifikacijski broj ili nacionalni porezni broj.

(2) Posrednik mora Poreznoj upravi prije početka primjene posebnog postupka za račun poreznog obveznika dostaviti sljedeće podatke:

a) ime i prezime / naziv,

b) adresu,

c) adresu elektroničke pošte,

d) PDV identifikacijski broj.

(3) Posrednik mora Poreznoj upravi prije početka primjene posebnog postupka za svakog poreznog obveznika kojeg zastupa dostaviti sljedeće podatke:

a) ime i prezime / naziv,

b) adresu,

c) adresu elektroničku pošte i internetske stranice,

d) PDV identifikacijski broj ili nacionalni porezni broj,

e) pojedinačni identifikacijski broj koji mu je dodijeljen u skladu s člankom 125.hf stavkom 2. ovoga Zakona.

(4) Svaki porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak ili ako je moguće njegov posrednik Poreznu upravu trebaju obavijestiti o svakoj promjeni dostavljenih podataka.

Članak 125.hf

(1) Porezna uprava dodjeljuje poreznom obvezniku koji primjenjuje ovaj posebni postupak pojedinačni identifikacijski broj za primjenu posebnog postupka oporezivanja o čemu ga obavještava elektroničkim putem.

(2) Porezna uprava dodjeljuje posredniku pojedinačni identifikacijski broj o čemu ga obavještava elektroničkim putem.

(3) Porezna uprava dodjeljuje posredniku pojedinačni identifikacijski broj za primjenu posebnog postupka u odnosu na svakog poreznog obveznika za kojeg je imenovan.

(4) Pojedinačni identifikacijski broj dodijeljen na temelju stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka koristi se samo za potrebe ovog posebnog postupka.

6.4.4. Brisanje iz evidencije

Članak 125.hg

(1) Porezna uprava brisat će poreznog obveznika koji ne imenuje posrednika iz evidencije poreznih obveznika koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja u slučajevima ako:

a) podnese obavijest da više ne obavlja prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja,

b) se može pretpostaviti da su prestale njegove oporezive djelatnosti prodaje dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja,

c) više ne ispunjava uvjete potrebne za primjenu posebnog postupka,

d) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka.

(2) Porezna uprava brisat će posrednika iz evidencije poreznih obveznika koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja u slučajevima ako:

a) u razdoblju od dva uzastopna kalendarska tromjesečja nije radio kao posrednik u ime poreznog obveznika koji primjenjuje posebni postupak,

b) više ne ispunjava uvjete potrebne za rad kao posrednik,

c) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka.

(3) Porezna uprava brisat će poreznog obveznika kojeg zastupa posrednik iz evidencije poreznih obveznika koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja u slučajevima ako:

a) posrednik obavijesti Poreznu upravu da porezni obveznik više ne obavlja prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja,

b) se može pretpostaviti da su prestale oporezive djelatnosti poreznog obveznika u vezi s prodajom dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja,

c) porezni obveznik više ne ispunjava uvjete potrebne za primjenu posebnog postupka,

d) porezni obveznik ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka,

e) posrednik obavijesti Poreznu upravu da više ne zastupa tog poreznog obveznika.

6.4.5. Podnošenje prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja

Članak 125.hh

(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak ili njegov posrednik obvezan je za svaki kalendarski mjesec do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku mjeseca za koji se prijava podnosi, Poreznoj upravi elektroničkim putem podnijeti prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira je li ili nije u tom razdoblju obavljao prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja.

(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora se navesti pojedinačni identifikacijski broj iz članka 125.hf ovoga Zakona i za svaku državu članicu potrošnje u kojoj postoji obveza plaćanja PDV-a, ukupnu vrijednost, bez PDV-a, prodaje dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja za koju je nastala obveza obračuna PDV-a tijekom razdoblja oporezivanja, kao i ukupni iznos pripadajućeg PDV-a po stopama, stope PDV-a koje se primjenjuju te ukupni iznos PDV-a za uplatu.

(3) U slučaju izmjene podnesene prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja , izmjene se uključuju u sljedeću prijavu u roku od tri godine od propisanog roka iz stavka 1. ovoga članka. U toj prijavi navodi se država članica potrošnje, razdoblje oporezivanja i iznos PDV-a koji se mijenja.

(4) Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u kunama. Ako su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik iz članka 125.hb ovoga Zakona primjenjuje tečaj koji vrijedi na posljednji dan razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji objavljuje Europska središnja banka za taj dan ili, ako se tečaj za taj dan ne objavljuje, za dan sljedeće objave tečaja.

6.4.6. Plaćanje PDV-a

Članak 125.hi

Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak ili njegov posrednik plaćaju PDV pozivajući se na odgovarajući referentni broj prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja najkasnije do isteka roka za podnošenje te prijave. Uplata se obavlja u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom.

6.4.7. Pravo na odbitak pretporeza

Članak 125.hj

(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ za isporuke obuhvaćene posebnim postupkom.

(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u državi članici potrošnje povrat PDV-a može zatražiti neovisno o članku 2. stavku 1., članku 3. i članku 8. stavku 1. točki e) Direktive Vijeća 2008/9/EZ.

(3) Ako se porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja mora registrirati za potrebe PDV-a u tuzemstvu za isporuke koje nisu obuhvaćene posebnim postupkom, ima pravo na odbitak pretporeza za isporuke obuhvaćene posebnim postupkom sukladno odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ u prijavi PDV-a iz članka 85. ovoga Zakona, odnosno članka 250. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.

6.4.8. Vođenje evidencije i čuvanje podataka

Članak 125.hk

(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenim ovim posebnim postupkom. Posrednik mora voditi evidenciju za svakog poreznog obveznika kojega zastupa. Ta evidencija mora biti dovoljno detaljna kako bi se  poreznom tijelu države članice potrošnje omogućila provjera točnosti prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja.

(2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora na zahtjev, u elektroničkom obliku biti stavljena na raspolaganje Poreznoj upravi Republike Hrvatske i poreznom tijelu države članice potrošnje. Ta se evidencija mora čuvati deset godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene.

6.5. Posebni postupak za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz

Članak 125.hl

Ako se, za uvoz dobara, uz iznimku dobara koja podliježu trošarinama, u pošiljkama čija unutarnja vrijednost nije veća od 1.125,00 kuna ne primjenjuje posebni postupak iz članka 125.ha ovoga Zakona, osoba koja prijavljuje dobra Carinskoj upravi za račun osobe kojoj su dobra namijenjena unutar područja Europske unije može primjenjivati posebni postupak za prijavu i plaćanje PDV-a pri uvozu za dobra čija otprema ili prijevoz završavaju u tuzemstvu.

Članak 125.hm

Za potrebe posebnog postupka za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz primjenjuje se sljedeće:

a) osoba kojoj su dobra namijenjena odgovorna je za plaćanje PDV-a,

b) osoba koja dobra prijavljuje Carinskoj upravi unutar područja Europske unije naplaćuje PDV od osobe kojoj su dobra namijenjena i obavlja plaćanje takvog PDV-a.

Članak 125.hn

Iznimno od članka 37. stavka 2. točke b) ovoga Zakona, za potrebe posebnog postupka za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz PDV se obračunava i plaća po stopi iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 125.ho

(1) PDV naplaćen u okviru ovog posebnog postupka prijavljuje se elektroničkim putem u mjesečnoj prijavi u kojoj se mora navesti ukupan PDV naplaćen tijekom kalendarskog mjeseca za koji se prijava podnosi.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do zadnjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

(3) PDV iz stavka 1. ovoga članka plaća se mjesečno do isteka roka za plaćanje koji se primjenjuje na plaćanje carine pri uvozu.  

(4) Osobe koje primjenjuju ovaj posebni postupak obvezne su čuvati evidenciju transakcija obuhvaćenih ovim posebnim postupkom deset godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene. Evidencija mora biti dovoljno detaljna kako bi se Poreznoj upravi i Carinskoj upravi Republike Hrvatske omogućila provjera točnosti prijave iz stavka 1. ovoga članka te im na zahtjev mora biti u elektroničkom obliku stavljena na raspolaganje.

(5) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj evidencije transakcija iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 125.hp

Ministar financija najkasnije do 31. prosinca tekuće godine donosi odluku o vrijednosti iz članaka 7.b, 125.ha i 125.hl ovoga Zakona koja se primjenjuje od 1. siječnja sljedeće godine u slučaju da protuvrijednost iznosa od 150 EUR u kunama prema tečaju Europske središnje banke prvog radnog dana u listopadu tekuće godine rezultira povećanjem te vrijednosti od 5% ili više.”.

Članak 34.

U članku 125.i stavku 1. broj: „7.500.000,00“ zamjenjuje se brojem: „15.000.000,00“.

Članak 35.

U članku 125.k stavku 2. broj: „7.500.000,00“ zamjenjuje se brojem: „15.000.000,00“.

Članak 36.

U članku 126. stavku 2. posljednja rečenica mijenja se i glasi:

„ Porezni obveznik iz ovoga stavka ne mora imenovati poreznog zastupnika ako se radi o poreznom obvezniku iz članka 119. točke 1. ovoga Zakona te u slučaju kada obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske.“.

Članak 37.

U članku 131. stavku 1. točki 22. riječi: „članak 122. stavak 1. i članak 125.e stavak 1.“ zamjenjuju se riječima: „članak 122. stavak 1., članak 125.e stavak 1., članak 125.hh stavak 1. i članak 125.ho stavak 1.“.

U točki 23. riječi: „članak 123. i 125.f“ zamjenjuju se riječima: „članak 123., 125.f, 125.hi i članak125.ho stavak 2. “.

U točki 24. riječi: „ članak 125. i 125.h “ zamjenjuju se riječima: „članak 125., 125.h, 125.hk i članak125.ho stavak 3.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

Porezni obveznici sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga u 2020. godini nije bila veća od 15.000.000,00 kuna bez PDV-a, koji žele početi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama od 1. siječnja 2021. godine, moraju o tome najkasnije do 20. siječnja 2021. godine dostaviti pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

Članak 39.

Ministar financija uskladit će Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19 i 1/20) s odredbama ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 40.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine, osim odredbi članka 1. u dijelu kojim se u članku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19) iza podstavka 9. dodaje podstavak 10., članaka 2., 3., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., odredbi članka 13. u dijelu kojim se u članku 44. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost mijenja točka 7., članka 15., članaka 17. do 33. i članaka 36. i 37. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. srpnja 2021. godine te odredbi članka 1. u dijelu kojim se u članku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iza podstavka 9. dodaje podstavak 11., članka 4., odredbi članka 13. u dijelu kojim se u članku 44. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost dodaje nova točka 39. te članka 14. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. srpnja 2022. godine.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Navode se akti Europske unije, odnosno zadnje izmjene Direktive Vijeća 2006/112/EZ s čijim se odredbama Zakon usklađuje.

Uz članak 2.

Predlaže se propisivanje značenja pojedinih pojmova vezanih uz isporuku dobara.

Predlaže se da se „prodajom dobara na daljinu unutar Europske unije“ smatra isporuka dobara koju otprema ili prevozi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, uključujući kada isporučitelj neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi dobara, iz države članice koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz dobara kupcu završava.

Nadalje, predlaže se da se „prodajom dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja“ smatra isporuka dobara koju otprema ili prevozi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, uključujući kada isporučitelj neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi dobara, iz trećeg područja ili treće zemlje kupcu u državi članici. U oba slučaja predlažu se jednaki uvjeti koji trebaju biti ispunjeni.

Uz članak 3.

Predlaže se da se isporučiteljem smatra porezni obveznik, koji putem uporabe elektroničkog sučelja (mjesto trgovanja, platforma, portal ili slično sredstvo) omogućuje prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja u pošiljkama čija unutarnja vrijednost nije veća od 1.125,00 kuna .

Nadalje, predlaže se da se isporučiteljem smatra porezni obveznik, koji putem uporabe elektroničkog sučelja omogućuje prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije od strane poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije osobi koja nije porezni obveznik .

Dakle, kada se prodaja dobara na daljinu omogućuje putem uporabe elektroničkog sučelja, a radi se o dobrima uvezenim iz trećih područja ili trećih zemalja u pošiljkama čija unutarnja vrijednost nije veća od 1.125,00 kuna ili dobra na daljinu unutar Europske unije prodaje porezni obveznik koji nema sjedište unutar Europske unije, predlaže se da se isporučiteljem smatra porezni obveznik, koji putem uporabe elektroničkog sučelja omogućuje prodaju.

Uz članak 4.

Predlaže se da se stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra kada oružane snage države članice koja sudjeluje u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Europske unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, koriste za vlastite potrebe ili za potrebe njihovog civilnog osoblja dobra koja nisu kupili prema općim pravilima kojima se uređuje oporezivanje na tuzemnom tržištu, ako pri uvozu tih dobara ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od PDV-a.

Uz članak 5.

Predlaže se da se mjestom isporuke za prodaju dobara na daljinu smatra mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku u kojem otprema ili prijevoz dobara kupcu završava u slučajevima: prodaje dobara na daljinu unutar Europske unije; prodaje dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja u državu članicu u kojoj ne završava otprema ili prijevoz dobara; prodaje dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja kada se PDV na ta dobra mora prijaviti prema posebnom postupku oporezivanja za prodaju dobara na daljinu  uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja .

Također se predlaže brisanje dosadašnjih odredbi vezano uz prag isporuke.

Uz članke 6. i 7.

Predlaže se da se pravilo o pripisivanju otpreme ili prijevoza dobara konkretnoj isporuci za isporuke u nizu ne primjenjuje na isporuke omogućene putem uporabe elektroničkog sučelja.

Nadalje, predlaže se da se otprema ili prijevoz dobara pripisuju isporuci za koju se smatra da ju je obavio porezni obveznik putem uporabe elektroničkog sučelja.

Uz članak 8.

Predlaže se brisanje dosadašnjih odredbi o utvrđivanju mjesta obavljanja telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljenih usluga osobama koje nisu porezni obveznici i koje nemaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 9.

Predlaže se propisivanje praga od 77.000,00 kuna za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije, te za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge, kako bi se poreznim obveznicima koji obavljaju navedene isporuke u vrijednosti manjoj od tog praga pojednostavilo poslovanje, te se u tom slučaju smatra da je mjesto obavljanja navedenih isporuka tuzemstvo.

Nadalje, predlaže se da je primjena navedenog praga opcionalna za porezne obveznike, odnosno porezni obveznici mogu odlučiti da neće primjenjivati propisani prag i da će se navedene isporuke oporezivati u državi članici potrošnje što ih obvezuje dvije kalendarske godine.

Uz članak 10.

Predlaže se da oporezivi događaj za isporuku dobara za koju se smatra da ju obavlja porezni obveznik putem uporabe elektroničkog sučelja, kao i oporezivi događaj za isporuku dobara tom poreznom obvezniku, te obveza obračuna PDV-a nastaju u trenutku prihvaćanja plaćanja.

Uz članak 11.

Predlaže se propisivanje poreznog oslobođenja za isporuku dobara od strane poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije obavljenu poreznom obvezniku koji se smatra isporučiteljem tih dobara.

Dakle, budući se predlaže da se isporučiteljem smatra porezni obveznik, koji putem uporabe elektroničkog sučelja omogućuje prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije od strane poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije, porezni obveznik koji nema sjedište unutar Europske unije prethodno obavlja isporuku dobara poreznom obvezniku koji se smatra isporučiteljem. Kako bi se izbjegao rizik ne plaćanja PDV-a od strane poreznog obveznika koji nema sjedište unutar Europske unije na isporuku dobara poreznom obvezniku koji se smatra isporučiteljem, predlaže se propisivanje poreznog oslobođenja za takvu isporuku dobara.