Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacije doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija i standardi za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža te način polaganja specijalističkog ispita.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

specijalizacija  jest oblik organiziranog stjecanja kompetencija prema propisanom programu koja se može obavljati samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, odnosno kod ovlaštenih doktora medicine koji obavljaju privatnu praksu, a koji ispunjavaju uvjete propisane člankom 5. ili 6. ovoga Pravilnika

uža specijalizacija  jest nastavak usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije na temelju utvrđenog plana potrebnih kadrova putem stjecanja dodatnih kompetencija prema propisanom programu. Uža specijalizacija jest stručna osposobljenost specijalista određene grane specijalizacije koja se stječe završetkom programa uže specijalizacije

program specijalizacije  definira sadržaj i trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija, obrazac praćenja obavljenih zahvata, a uključuje i poslijediplomski specijalistički studij za grane specijalizacije kada je to ovim Pravilnikom propisano

zajedničko deblo  jest zajednički dio specijalizacije za internističke, kirurške i ostale specijalizacije, koje obuhvaća usavršavanje o temeljnim kompetencijama za navedene specijalnosti

ishodi učenja  obuhvaćaju iskaz o tome što specijalizant treba naučiti, razumjeti ili biti sposoban učiniti nakon završenog programa specijalizacije

kompetencije predstavljaju skup znanja, vještina i stavova. Razlikuju se opće i posebne kompetencije vezane uz poseban program usavršavanja. Razine usvojenih kompetencija jesu 1, 2 i 3:

specijalizant  jest doktor medicine kojem je ministarstvo nadležno za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dalo odobrenje za specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju.

voditelj programa specijalističkog usavršavanja  jest doktor medicine specijalist određene grane specijalizacije sa znanstveno-nastavnim ili stručnim zvanjem i najmanje deset godina specijalističkog staža. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa specijalističkog usavršavanja određene specijalizacije u Republici Hrvatskoj te nadzire rad svih glavnih mentora i mentora za određenu granu specijalizacije. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa užih specijalizacija. Voditelja programa specijalističkog usavršavanja uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske liječničke komore (u daljnjem tekstu: Komora) imenuje ministar na vrijeme od pet godina. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja nadzire kvalitetu provedbe specijalističkog ispita te predlaže Povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine mjere za njegovo unaprjeđenje. Ministarstvo vodi evidenciju voditelja programa specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije, koju objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva.

glavni mentor  jest doktor medicine specijalist sa znanstveno-nastavnim ili stručnim zvanjem iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava ili doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava, s najmanje deset godina specijalističkog staža. Listu glavnih mentora u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika donosi ravnatelj zdravstvene ustanove i objavljuje na mrežnim stranicama ustanove. Ravnatelj predlaže Ministarstvu jednog glavnog mentora za određenu granu specijalizacije u zahtjevu za dobivanje ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije. Iznimno, za specijalizacije u kojima, radi sadržaja propisanog programa specijalističkog usavršavanja, zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost odnosno specijalističke ordinacije u kojima se isti provodi ne ispunjavaju uvjete iz članka 5. ovog Pravilnika, voditelj programa specijalističkog usavršavanja predlaže Ministarstvu imenovanje glavnih mentora u ustanovama iz članka 6. ovog Pravilnika.

Glavnog mentora u zdravstvenoj ustanovi imenuje ministar rješenjem kojim ovlašćuje zdravstvenu ustanovu za provođenje specijalističkog usavršavanja. Glavni mentor mora biti u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi kojoj je dano ovlaštenje ministra sukladno članku 7. ovoga Pravilnika. Glavnog mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije. Glavni mentor je odgovoran za propisano provođenje cjelokupnog programa specijalističkog usavršavanja. Glavni mentor surađuje s mentorima, prati napredak specijalizanta, redovito provjerava znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina najmanje dva puta godišnje te je odgovoran za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Glavni mentor za svoj rad odgovoran je voditelju programa specijalističkog usavršavanja za pojedinu specijalizaciju. Glavni mentor ostvaruje godišnju naknadu za rad po mentorstvu od pravne ili fizičke osobe iz članka 182. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18: u daljnjem tekstu: Zakon) ili pravne ili fizičke osobe, odnosno tijela iz članka 182. stavka 2. Zakona. Ministarstvo vodi registar glavnih mentora po granama specijalizacije i ustanovama koje imaju ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

mentor  jest doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkog staža. Iznimno, u slučaju kada se uvodi novo specijalističko usavršavanje, mentor je i doktor medicine specijalist srodne grane specijalizacije za koju se izvodi program specijalističkog usavršavanja s najmanje pet godina specijalističkog staža. Mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije. Listu svih mentora u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika donosi ravnatelj zdravstvene ustanove, osoba ovlaštena za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno nositelj privatne prakse. Mentor mora biti u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili mora biti nositelj privatne prakse kojima je dano ovlaštenje ministra sukladno članku 7. ovoga Pravilnika. Specijalizant u svakoj zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ordinaciji privatne prakse u kojoj obavlja dio programa specijalizacije ima mentora. Mentor može istovremeno voditi najviše pet specijalizanata. Mentor je odgovoran za propisano provođenje programa specijalističkog usavršavanja, za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta u stjecanju kompetencija. Mentor je odgovoran za točnost podataka u dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Mentor prati napredak specijalizanta, redovito provjerava znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina, surađuje s glavnim mentorom i drugim mentorima, a za svoj rad odgovoran je glavnom mentoru u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i voditelju programa specijalističkog usavršavanja. Mentor ostvaruje godišnju naknadu za rad po mentorstvu od pravne ili fizičke osobe iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravne ili fizičke osobe, odnosno tijela iz članka 182. stavka 2. Zakona. Mentor je obvezan provesti najmanje dva sata tjedno u radu sa specijalizantom.

komentor  jest specijalist srodne grane s najmanje pet godina specijalističkog iskustva ili stručnjak određenog područja koji nadzire dio programa predviđen specijalističkim usavršavanjem.

pristupnik  jest doktor medicine koji nakon uspješno završenog programa specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje specijalističkog ispita u Ministarstvu. Pristupnik je i doktor medicine specijalist koji nakon uspješno završenog programa uže specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje ispita uže specijalnosti u ministarstvu.

ispitivač  na specijalističkom ispitu jest doktor medicine specijalist iste specijalnosti sa znanstveno-nastavnim zvanjem na sveučilištu zdravstvenog usmjerenja, iskustvom mentora na specijalističkom usavršavanju ili doktor medicine specijalist iste specijalnosti sa stručnim zvanjem iste specijalističke grane, iskustvom mentora na specijalističkom usavršavanju. Ispitivač može biti i umirovljeni doktor medicine specijalist iste specijalnosti ako ima važeće odobrenje za samostalan rad (licencu) pod istim uvjetima kao i ispitivač koji je u radnom odnosu. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja predlaže Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine listu ispitivača te izmjenu liste ispitivača jednom godišnje u rujnu. Ministarstvo donosi listu ispitivača na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine i objavljuje ju na internetskim stranicama Ministarstva. Ministarstvo može izmijeniti listu ispitivača ako ispitivač više nema uvjete za obavljanje tih poslova propisane ovim Pravilnikom.

ispitna komisija  jest povjerenstvo sastavljano od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti koje imenuje Ministarstvo. Ispitna komisija jest i povjerenstvo sastavljano od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti – s istom ili srodnom užom specijalnošću, koje imenuje Ministarstvo.

ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja  može se dati zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno ordinaciji privatne prakse koji moraju ispunjavati sve prostorne, kadrovske i posebne uvjete (organizacija, oprema, broj specifičnih pretraga i zahvata, broj bolesnika, itd.) propisane ovim Pravilnikom i programom pojedine specijalizacije.

Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine  jest tijelo koje imenuje ministar na vrijeme od pet godina, a čine ga dva predstavnika Hrvatske liječničke komore, dva predstavnika Ministarstva, jedan predstavnik Nacionalnog zdravstvenog vijeća, po jedan predstavnik svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj, jedan predstavnik Akademije medicinskih znanosti, dva predstavnika Hrvatskog liječničkog zbora i jedan predstavnik Hrvatskog društva mladih liječnika. Predsjednika povjerenstva imenuje ministar između članova Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine zaduženo je za provjeru, procjenu i unapređenje kvalitete specijalističkog usavršavanja te nadzire specijalističko usavršavanje doktora medicine. Obveze Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine su primjena europskih standarda, nadziranje trajanja i sadržaja specijalističkog usavršavanja, kontrola kvalitete specijalističkog usavršavanja, predlaganje ministru metoda procjene napredovanja specijalizanata putem formativnog i sumativnog ocjenjivanja, procjena uspješnosti rada ispitivača na specijalističkim ispitima i ispitima uže specijalnosti, procjena drugih načina kvalifikacija te predlaganje uvođenja metoda procjene uspješnosti napredovanja specijalizanata te stručne posjete. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine provodi međunarodne posjete te uspoređuje ispunjenost kriterija za glavne mentore, mentore i zdravstvene ustanove s kriterijima navedenim u Prilogu VI. ovoga Pravilnika.

stručni posjet  jest instrument povratne informacije za poboljšanje kvalitete specijalističkog usavršavanja doktora medicine. Stručni posjet odvija se prema definiranoj proceduri i strukturiranim obrascima tiskanim u Prilogu VI. ovoga Pravilnika. Ministarstvo osigurava potrebna financijska sredstva za financiranje stručnih posjeta.

Povjerenstvo za stručni posjet obavlja posjete zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacijama i fakultetima ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja. Povjerenstvo za stručni posjet čine tri člana iz područja specijalizacije koja se ocjenjuje od kojih je jedan predsjednik. Povjerenstvu se pridodaje i specijalizant istog područja. Povjerenstvo za stručni posjet imenuje se u dogovoru s voditeljem programa specijalističkog usavršavanja. Povjerenstvu se prema potrebi može pridodati i specijalist neke druge specijalnosti. Povjerenstvo za stručni posjet tijekom stručnog posjeta vodi zapisnik i donosi pisani zaključak, na temelju procjene uvjeta provođenja programa specijalizacije i podnosi izvješće o obavljenom posjetu Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine imenuje povjerenstvo za stručni posjet za svaku specijalizaciju i donosi godišnji plan stručnih p osjeta.

međunarodni posjet  jest posjet Europskog Sekcije/odbora Europske udruge medicinskih specijalista (UEMS-a) odgovornih za određeno specijalističko usavršavanje. Međunarodni posjet provodi se u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima, ordinacijama i fakultetima ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj. U međunarodnom posjetu sudjeluju: predstavnici Europske Sekcije /odbora UEMS-a i predstavnici određenog specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj (voditelj programa specijalističkog usavršavanja i članovi radne skupine) sukladno prilogu VI. ovoga Pravilnika.

sporazum  za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja jest sporazum koji sklapaju zdravstvena ustanova iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost i ordinacija privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika, a koji treba jamčiti izvođenje specijalističkog usavršavanja uz definiran sadržaj i razinu kompetencije koja se može u njima odvijati.

Članak 3.

(1)Doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije, odnosno uže specijalizacije.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, doktori medicine specijalisti opće interne medicine, doktori medicine specijalisti infektologije, doktori medicine specijalisti opće kirurgije i doktori medicine specijalisti psihijatrije, koji su specijalističko usavršavanje završili prema programu specijalizacije propisanom Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i stekli diplomu o specijalističkom usavršavanju ne mogu se stručno usavršavati u obliku uže specijalizacije, ako je uža specijalizacija ovim Pravilnikom propisana kao specijalizacija.  

3) Popis specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu I., a popis užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka u Prilogu III. ovoga Pravilnika i njegov su sastavni dio.

(4) Programi specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskani su u Prilogu II. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio i obuhvaćaju sadržaj, trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija te obrazac praćenja zahvata i objavljuju se na internetskim stranicama „Narodnih novina“, www.nn.hr i Ministarstva , www.miz.hr.

(5) Programi užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskani su u Prilogu I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 111/09), Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 116/15, 62/16) i Ispravku Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 69/16).

Članak 4.

(1) Specijalističko usavršavanje sadrži teorijski i praktični program specijalističkog usavršavanja koji traje najmanje u vremenskom razdoblju određenom programom iz Priloga II. ovoga Pravilnika. Specijalizant sudjeluje u aktivnostima i odgovornostima predviđenim programom specijalizacije. Specijalističko usavršavanje obavlja se u punoj satnici i punom opsegu u zdravstvenoj ustanovi ovlaštenoj od Ministarstva, odnosno tijelu određenom programom iz Priloga II. ovoga Pravilnika. Teorijski dio programa obavlja se u punoj satnici i punom opsegu na medicinskom fakultetu. Specijalističko usavršavanje uključuje i dežurstva specijalizanta u dijelu programa koji je predmet specijalizacije, koji je obvezan provoditi i sve aktivnosti predviđene programom. Nadzor nad provedbom specijalističkog usavršavanja doktora medicine provodi Ministarstvo.

(2) Minimalni uvjeti za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora medicine propisani su programom specijalizacija iz Priloga II. ovoga Pravilnika.

(3) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja već obavljen u okviru drugog programa specijalističkog usavršavanja iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom odlukom Komisije (EU) 2016/790 od 13. siječnja 2016. o izmjeni Priloga V. Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na dokaze o formalnoj osposobljenosti i nazive tečajeva osposobljavanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 134, 24. 5. 2016. – u daljnjem tekstu: Direktiva) te ako je doktor medicine specijalist stekao diplomu o specijalističkom usavršavanju, odnosno specijalističku kvalifikaciju u skladu s programom upisanim u Prilogu V. točki 5.1.3. Direktive u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije.

(4) Izuzeće iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo može odobriti za najviše polovicu minimalnog trajanja programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

(5) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine specijalizacija iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se i pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja obavljen tijekom zajedničkog internističkog debla ili zajedničkog kirurškog debla u okviru drugog programa specijalističkog usavršavanja upisanog u Prilog V. točke 5.1.3. Direktive , odnosno iz Priloga II. ovoga Pravilnika u Republici Hrvatskoj.

(6) Djelomično izuzeće iz stavka 5. ovoga članka Ministarstvo može odobriti za najviše uspješno završeno zajedničko internističko deblo ili zajedničko kirurško deblo.

Članak 5.

Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju od najmanje 50% od ukupnog trajanja specijalizacije obavlja se u zdravstvenim ustanovama koje u pogledu radnika, prostora i medicinsko-tehničke opreme udovoljavaju sljedećim uvjetima:

– u njima se obavljaju stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije u punom opsegu rada,

– u njima se obavlja sveučilišna nastava i provodi znanstveni rad,

– imaju odgovarajući prostor i opremu,

– u njima se liječi dovoljan broj bolesnika, uz dovoljan broj praktičnih procedura potrebnih za usavršavanje specijalizanata,

– imaju na raspolaganju stručnjake drugih struka i drugih medicinskih specijalnosti, kako bi se omogućilo da specijalizant stekne kompetenciju timskog rada u skrbi bolesnika,

– imaju u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista u znanstveno-nastavnom zvanju ili stručnom zvanju ili dva doktora medicine specijalista s najmanje deset godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,

– imaju organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite,

– ispunjavaju posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije.

Članak 6.

(1) Zdravstvene ustanove te trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost u kojima se obavlja dio specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju do 50% od ukupnog trajanja specijalizacije u pogledu radnika, prostora i medicinsko-tehničke opreme moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

– u njima se obavljaju stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije,

– imaju odgovarajući prostor i opremu,

– imaju u radnom odnosu s punim radnim vremenom najmanje dva doktora medicine specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkoga staža,

– imaju organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite,

– ispunjavaju posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dio programa specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti može se obaviti u specijalističkoj ordinaciji u kojoj zdravstvenu djelatnost iste grane specijalnosti obavlja specijalist s najmanje 5 godina specijalističkog staža.

Članak 7.

(1) Ministarstvo, na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine, rješenjem na vrijeme od pet godina ovlašćuje zdravstvenu ustanovu koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika te zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost i ordinaciju privatne prakse koja ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije, a Medicinski fakultet samo za specijalizaciju iz sudske medicine te patologije i citologije.

(2) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika predlaže grane specijalizacije koje će se u toj ustanovi izvoditi, predlaže dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj ustanovi izvoditi, jednog glavnog mentora za pojedinu granu specijalizacije, zdravstvene ustanove ili trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost ili ordinacije privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja.

(3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, zdravstvena ustanova obvezna je priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. ovoga Pravilnika.

(4) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost i ordinacija privatne prakse koja ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika predlaže dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj ustanovi izvoditi, mentore za pojedinu granu specijalizacije te zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja na temelju programa specijalističkog usavršavanja za određenu specijalizaciju.

(5) U zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost i ordinacija privatne prakse obvezna je priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

(6) Za omogućavanje provođenja specijalističkog usavršavanja odgovaraju odgovorna osoba u pravnoj osobi te rukovoditelj jedinice u kojoj se specijalističko usavršavanje provodi.

(7) O nastalim promjenama u vezi ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je dano ovlaštenje ministra za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane, ravnatelj zdravstvene ustanove, osoba ovlaštena za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost i nositelj privatne prakse obvezan je obavijestiti Ministarstvo u roku od 30 dana od dana nastupa promjene.

(8) Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost i ordinacija privatne prakse u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje.

(9) Zdravstvena ustanova iz članka 5. ovog Pravilnika obvezna je objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije s podacima o glavnom mentoru, vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji je ustanova ovlaštena te listu mentora.

(10) Zdravstvena ustanova iz članka 6. ovog Pravilnika obvezna je objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije, listu mentora te podatke o vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji je ustanova ovlaštena.

Članak 8.

Odobrenje za specijalizaciju i užu specijalizaciju Ministarstvo daje na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija sukladno članku 182. stavku 4. Zakona.

Članak 9 .

(1) Zahtjev za odobrenje specijalizacije odnosno uže specijalizacije Ministarstvu podnosi doktor medicine iz članka 182. stavka 1. Zakona, odnosno iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka doktor medicine obvezan je Ministarstvu dostaviti: uredno popunjeni obrazac za odobrenje specijalizacije, dokaz o državljanstvu, važeće odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske liječničke komore, dokaz o radnom statusu, pisani pristanak glavnog mentora, pisani pristanak mentora, pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 5. i 6. ovoga Pravilnika i/ili pisanu suglasnost osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili pisanu suglasnost nositelja privatne prakse iz članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika u kojima će specijalizant obavljati specijalističko usavršavanje, ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz članka 186. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18) te presliku uvjerenja odnosno diplome o položenom specijalističkom ispitu uz zahtjev za odobrenje uže specijalizacije.

(3) Obrazac za odobrenje specijalizacije odnosno uže specijalizacije iz stavka 2. ovoga članka tiskan je u Prilogu IV. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 10.

(1) Ministarstvo rješenjem o odobrenju specijalizacije imenuje glavnog mentora i mentora, a rješenjem o odobrenju uže specijalizacije imenuje mentora specijalizantu.

(2) Prije isteka probnog rada specijalizanta, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. Zakona o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem je li specijalizant zadovoljio na probnom radu.

(3) Ravnatelj iz stavka 2. ovoga članka obvezan je donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora.

(4) Ako mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje glavnog mentora i Ministarstvo.

(5) Ako glavni mentor na temelju prijedloga mentora tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje Ministarstvo, pravnu ili fizičku osobu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona i voditelja programa specijalističkog usavršavanja.

(6) Glavni mentor tijekom specijalizacije može zahtijevati prestanak mentorstva iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Zahtjev za prestanak mentorstva obvezan je u pisanom obliku dostaviti Ministarstvu, pravnoj ili fizičkoj osobi iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnoj ili fizičkoj osobi, odnosno tijelu iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(7) Ministarstvo, na temelju prijedloga ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika i nadležnog voditelja programa specijalističkog usavršavanja, razrješava glavnog mentora ako utvrdi da neodgovorno vodi specijalizanta, te o tome obavješćuje pravnu ili fizičku osobu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(8) Ako glavnom mentoru tijekom specijalizacije prestane mentorstvo zbog razloga iz stavka 5. ovoga članka ili izgubi status glavnog mentora zbog razloga iz stavka 6. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela primljene naknade iz stavka 12. ovoga članka.

(9) Mentor tijekom specijalizacije može zahtijevati prestanak mentorstva iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Zahtjev za prestanak mentorstva obvezan je u pisanom obliku dostaviti Ministarstvu, glavnom mentoru, pravnoj ili fizičkoj osobi iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnoj ili fizičkoj osobi, odnosno tijelu iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(10) Ministarstvo, na temelju prijedloga ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika ili ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno nositelja privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika i glavnog mentora, razrješava mentora ako utvrdi da vodi specijalizanta neodgovorno odnosno protivno odredbama ovog Pravilnika, te o tome obavješćuje pravnu ili fizičku osobu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(11) Ako mentoru tijekom specijalizacije prestane mentorstvo  zbog razloga iz stavka 9. ovoga članka ili izgubi status mentora zbog razloga iz stavka 10. ovoga članka, obvezan je vratiti razmjerni dio naknade iz stavka 12 ovoga članka.

(12) Iznos naknade glavnom mentoru, mentoru i komentoru odlukom utvrđuje ministar.    

(13) Troškove naknade glavnom mentoru, mentoru i komentoru snosi  pravna ili fizička osoba iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona.

Članak 11.

(1)Doktoru medicine strancu, državljaninu treće zemlje sukladno zakonu kojim se uređuje kretanje, boravak i rad stranaca, Ministarstvo može odobriti specijalizaciju za potrebe zemlje čiji je državljanin ili zdravstvene ustanove odnosno poslodavca sa područja treće zemlje, pod uvjetom priznate inozemne stručne kvalifikacije doktora medicine i izdanog odobrenja za samostalan rad od Hrvatske liječničke komore te uz uvjet plaćanja troškova specijalizacije.

(2) Uz zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju specijalizacije, doktor medicine iz  stavka 1. ovog članka, Ministarstvu je obvezan dostaviti: uredno popunjeni obrazac za odobrenje specijalizacije (Prilog IV. ovog Pravilnika), dokaz o državljanstvu, rješenje nadležnog tijela o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, važeće odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske liječničke komore, pisani pristanak glavnog mentora, pisani pristanak mentora, pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 5. i 6. ovoga Pravilnika i/ili pisanu suglasnost osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili pisanu suglasnost nositelja privatne prakse iz članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika u kojima će specijalizant obavljati specijalističko usavršavanje.

(3) Provođenje specijalističkog usavršavanja i polaganje specijalističkog ispita doktor medicine  iz stavka 1. ovoga članka obavlja sukladno odredbama ovog Pravilnika.

Članak 12.

Doktor medicine specijalist određene grane specijalizacije može se na temelju utvrđenog godišnjeg plana specijalizacija uputiti na dalje usavršavanje u određenu granu uže specijalizacije.

Članak 13.

(1) Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.

(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka glavni mentor obvezan je izraditi raspored obavljanja propisanog programa specijalističkog usavršavanja, s mentorima dogovoriti obavljanje specijalizacije u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi i/ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika te utvrditi dan početka specijalizacije.

(3) Raspored obavljanja programa specijalističkog usavršavanja sadrži dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika u trajanju od najmanje 50% od ukupnog trajanja specijalizacije i dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi i/ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika u trajanju do 50% od ukupnog trajanja specijalizacije.

(4) Sporazumom za obvezno obavljanje dijela specijalističkog usavršavanja iz članka 7. stavka 2. i 4. ovoga Pravilnika zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvene ustanove i/ili trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i/ili ordinacije privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika, određuju obavljanje dijelova specijalističkog usavršavanja u cilju stjecanja potrebnih znanja i vještina na različitim razinama zdravstvene djelatnosti.

(5) Dio programa specijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe mora sadržavati stjecanje općih kompetencija iz područja:

– komunikacijske vještine,

– timski rad,

– znanstveni rad,

– stjecanje i prenošenje znanja,

– upravljanje sustavom,

– profesionalni razvoj,

– etika i propisi,

– promocija zdravlja.

(6) Dio teorijskog programa specijalizacije iz stavka 5. ovoga članka, uključujući i poslijediplomski specijalistički studij, obavlja se na medicinskom fakultetu u ukupnom vremenu od tri mjeseca.

(7) Dio programa iz stavka 5. ovoga članka sastavni je dio specijalističkog usavršavanja te se organizira u nastavnom obliku za specijalizante različitih usmjerenja specijalizacije.

(8) Tijekom obavljanja programa specijalizacije specijalizant mora sudjelovati na redovitim stručnim sastancima te:

– najmanje dva puta po godini trajanja specijalizacije na stručnom sastanku dati prikaz slučaja bolesnika i

– ukupno tijekom trajanja specijalizacije objaviti najmanje jedan stručni rad iz područja specijalizacije.

Članak 14.

(1) Specijalizant nakon završenog zajedničkog internističkog debla, odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla, polaže završni ispit. Završni ispit održava se u pisanom obliku.

(2) Završni ispit se polaže istodobno na svim medicinskim fakultetima Sveučilišta u Republici Hrvatskoj, koji provode završni ispit u terminima: 15. travnja i 15. listopada. Ako navedeni datum pada u neradni dan rok se održava prvog sljedećeg radnog dana.

(3) Specijalizant podnosi zahtjev medicinskom fakultetu s prijavom završnog ispita iz stavka 1. ovog članka. Pisanom zahtjevu prilaže: kopiju rješenja o odobrenju specijalizacije, pisano izvješće glavnog mentora kojim se potvrđuje da je specijalizant uspješno obavio program zajedničkog debla i dokaz o uplati naknade za provođenje završnog ispita medicinskom fakultetu. Trošak polaganja završnog ispita snosi pravna ili fizička osoba iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona. Specijalizant podnosi zahtjev s prijavom završnog ispita medicinskom fakultetu najranije 30 dana prije završetka zajedničkog internističkog debla, odnosno prije završetka zajedničkog kirurškog debla.

(4) Voditelj specijalističkog usavršavanja opće kirurgije i voditelj specijalističkog usavršavanja opće interne medicine organiziraju pripremu i provođenje završnog ispita iz stavka 1. ovog članka. Voditelj specijalističkog usavršavanja izdaje specijalizantu potvrdu o uspješno položenom završnom ispitu nakon zajedničkog debla i o tome obavještava glavnog mentora. Položen završni ispit nakon zajedničkog debla priznaje se kao pisani dio specijalističkog ispita.

Članak 15.

(1) Specijalizant u pravilu provodi program specijalizacije bez prekida. Vrijeme godišnjeg odmora sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne smatra se prekidom, već je uračunato u vrijeme trajanja specijalizacije i za dio godišnjeg odmora koji je dulji od mjesec dana, specijalizacija se produljuje.

(2) O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalističkog usavršavanja pravna ili fizička osoba iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona obvezan je izvijestiti Ministarstvo.

(3) Iznimka od stavka 2. ovoga članka jest stručno ili znanstveno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, obavljanje poslijediplomskog specijalističkog studija, rodiljni dopust, komplikacije u trudnoći, bolesti kod kojih liječenje traje dulje od 30 dana, izvršenje vojne obveze te pritvor dulji od 30 dana.

(4) Za prekid iz stavka 3. ovoga članka prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse, odnosno čelnika tijela iz stavka 2. ovoga članka prilikom prijave specijalističkog ispita.

(5) U slučaju prekida specijalizacija se produljuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

(6) Ako se dio specijalističkog usavršavanja obavlja u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u inozemstvu, a koji dio je sukladan programu specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj, specijalizacija se ne produljuje.

Članak 16.

(1) Pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako:

1. specijalizantu prestane radni odnos u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, doktoru medicine privatne prakse, odnosno tijelu ili osobi iz članka 15. stavka 2. ovoga Pravilnika

2. od specijalizacije odustane specijalizant kojem je specijalizacija odobrena za vlastite potrebe

3. glavni mentor sukladno odredbi članka 10. stavka 5. ovoga Pravilnika utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava.

4. ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu.

(2) Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi Ministarstvo na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, doktora medicine privatne prakse, odnosno tijela ili osobe iz članka 15. stavka 2. ovoga Pravilnika.

(3) Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se isprave kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta iz točke 1., 3. i 4. stavka 1. ovoga članka.

Članak 17.

(1) Specijalističko usavršavanje i obveze specijalizanta u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine upisuju glavni mentor i mentor u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i mentor u zdravstvenoj ustanovi i/ili mentor u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili mentor u ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom programu.

(2) O rješenju spornih pitanja između glavnog mentora, mentora i specijalizanta oko upisa specijalističkog usavršavanja i obveza u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine odlučuje voditelj programa specijalističkog usavršavanja.

(3) Obrazac knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisat će posebnim pravilnikom ministar.

Članak 18.

(1) Praćenje dnevnih aktivnosti specijalizanta tijekom specijalističkog usavršavanja, provjera usvojenih znanja i vještina, praćenje prikaza slučaja bolesnika, praćenje objavljenih stručnih radova iz područja specijalizacije bilježi se u dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

(2) Obrazac dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju iz stavka 1. ovoga članka propisat će posebnim pravilnikom ministar.

(3) Specijalizant posjeduje osobnik u koji pohranjuje sve dokumente koji se odnose na specijalističko usavršavanje i čuva ga. Osobnik obuhvaća knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, potvrde o sudjelovanju na stručnim skupovima kao i druge aktivnosti iz područja specijalizacije.

Članak 19.

(1) Nakon obavljenog programa specijalizacije iz članka 3. ovoga Pravilnika obavljenog u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi i/ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika, specijalizant polaže specijalistički ispit.

(2) Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku šest mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja.

(3) Troškove polaganja specijalističkog ispita utvrđuje Ministarstvo.

Članak 20.

(1) Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se Ministarstvu najkasnije 30 dana prije polaganja specijalističkog ispita. Prijava za pisani dio specijalističkog ispita, koji se održava najmanje dva puta godišnje, može se podnijeti najranije šest mjeseci prije završetka programa, a na usmeni dio specijalizant može pristupiti nakon završetka cjelokupnog programa.

(2) Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju završnog mišljenja glavnog mentora ,  na osobni zahtjev pristupnika. Glavni mentor donosi završno mišljenje temeljem završenog programa specijalizacije, odnosno položenih kolokvija za svaku cjelinu, položenog završnog ispita nakon završenog zajedničkog internističkog debla odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla, ako je zajedničko deblo predviđeno programom specijalističkog usavršavanja te nakon završenog poslijediplomskog specijalističkog studija u odnosu na dijelove programa.

(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se sljedeća dokumentacija: uredno popunjena knjižica o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, uredno popunjen dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, dokaz o završenom poslijediplomskom specijalističkom studiju ili dokaz o odslušanom poslijediplomskom specijalističkom studiju i položenim ispitima, dokumentacija o ocjenjivanju dijelova programa specijalističkog usavršavanja i dokaz o položenom završnom ispitu nakon zajedničkog internističkog debla odnosno zajedničkog kirurškog debla, ako je ono predviđeno programom specijalizacije. Ostala dokumentacija prilaže se prijavi u skladu s odredbama članka 10. i 16. ovoga Pravilnika (potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse odnosno čelnika tijela ili pravne osobe, odnosno obavijest Ministarstva o prekidu tijekom specijalizacije), dokaz o državljanstvu (preslika osobne iskaznice, putovnice, rodnog lista ili domovnice), rješenje Ministarstva o odobrenju specijalizacije i preslika važećeg odobrenja za samostalan rad (licenca) izdanog od Komore. Preslika osobne iskaznice, putovnice, rodnog lista ili domovnice uzet će se kao valjani dokaz o promjeni prezimena. Prijavi za pisani dio specijalističkog ispita prilaže se preslika rješenja o odobrenju specijalizacije, preslika važećeg odobrenja za samostalan rad (licenca), preslika osobne iskaznice, putovnice, rodnog lista ili domovnice te preslika popunjene knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, preslika popunjenog dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju i preslika dokumentacije o ocjenjivanju dijelova programa.

(4) Obrazac za prijavu specijalističkog ispita iz stavka 3. ovoga članka tiskan je u Prilogu IV. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio.

Članak 21.

(1) Ministar na temelju završnog mišljenja glavnog mentora donosi rješenje o polaganju specijalističkog ispita.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka ministar imenuje tri člana i tajnika ispitne komisije te određuje datum polaganja specijalističkog ispita. Tajnik komisije je zaposlenik ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika. 

(3) Tajnik komisije odgovoran je za zakonitost provođenja postupka te je obvezan preuzeti potrebnu dokumentaciju za provođenje specijalističkog ispita od Ministarstva i istu vratiti u Ministarstvo najkasnije tri dana od završetka ispita. Tajnik komisije obvezan je čuvati tajnu o podacima za koje sazna u obavljanju te dužnosti sukladno propisima o zaštiti tajnosti podataka.

(4) Ministar donosi poslovnik o radu ispitne komisije.

(5) Članovi i tajnik ispitne komisije na specijalističkom ispitu imaju pravo na novčanu naknadu čiji iznos određuje ministar posebnim rješenjem.

(6) Ispitivač i glavni mentor koji prisustvuju specijalističkom ispitu imaju pravo na naknadu putnih troškova sukladno odluci ministra.

Članak 22.

(1) Specijalistički ispit polaže se u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika ,  u kojoj je zaposlen predsjednik ispitne komisije.

(2) Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela ,  a provodi se kao pisani i usmeni ispit.

(3) Pisani ispit sastoji se od pitanja s višestrukim odgovorom, s mogućih 5 odgovora po pitanju od kojih je samo jedan odgovor točan, a za pogrešne odgovore nema negativnih bodova.

(4) Svaki ispitni rok sadrži 70 pitanja i prolaznim se smatra 60% točno odgovorenih pitanja. Pitanja za svaku specijalizaciju u ukupnom fondu pitanja pisanog dijela specijalističkog ispita sastavljaju voditelj programa specijalističkog usavršavanja i radna skupina odgovorna za određenu specijalizaciju, a fond pitanja sadrži najmanje 200 pitanja koja se obnavljaju prije svakog ispitnog roka.

(5) Pristupnik koji nije položio pisani ispit, može ponovo pristupiti ispitu u sljedećem roku. Pisani ispit održava se istodobno na svim medicinskim fakultetima Sveučilišta u Republici Hrvatskoj koji provode ispit.

(6) Usmeni ispit polaže se pred ispitnom komisijom i sastoji se od praktičnog dijela usklađenog s programom specijalističkog usavršavanja, tijekom kojeg se ocjenjuju kompetencije stečene programom specijalističkog usavršavanja. Usmeni ispit održava se u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika u kojoj je zaposlen predsjednik ispitne komisije.

Članak 23.

Odredbe ovog Pravilnika odgovarajuće se primjenjuju na uže specijalizacije.

Članak 24.

(1) Opći uspjeh pristupnika na specijalističkom ispitu ocjenjuje se s »položio« ili »nije položio«.

(2) Ocjena se donosi većinom glasova članova ispitne komisije i upisuje se uz pitanja u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.

(3) Obrazac zapisnika o polaganju specijalističkog ispita iz stavka 2. ovoga članka propisat će posebnim pravilnikom ministar.

(4) Po završetku specijalističkog ispita zapisnik se s cjelokupnom dokumentacijom dostavlja Ministarstvu sukladno članku 21. stavku 3. ovoga Pravilnika.

Članak 25.

(1) Doktoru medicine koji je položio specijalistički ispit izdaje se diploma o specijalističkom usavršavanju odnosno uvjerenje o položenom ispitu iz uže specijalizacije.

(2) Obrazac diplome i uvjerenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će posebnim pravilnikom ministar.

(3) Ministarstvo vodi evidenciju o doktorima medicine koji su položili specijalistički ispit i ispit iz uže specijalizacije.

Članak 26.

(1) Pristupnik koji ne položi specijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija, a koji ne može biti kraći od 30 dana, niti dulji od 90 dana od dana polaganja ispita. Ako pristupnik ne položi ispit drugi put, može ga još jedanput ponoviti kroz daljnjih 90 dana.

(2) Ako niti nakon ponovljenog roka pristupnik ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitna komisij a , a koje ne može biti kraće od 90 dana.

(3) Troškove dodatnog specijalističkog usavršavanja iz stavka 2. ovoga članka snosi tijelo ili osoba iz članka 15. stavka 2. ovoga Pravilnika.

(4) Ako pristupnik ne pristupi polaganju ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitna komisija, a koji ne smije biti dulji od 90 dana. Troškove ponavljanja ispita snosi sam pristupnik. Opravdanost razloga utvrđuje ispitna komisija.

(5) Pristupnik može pristupiti polaganju specijalističkog ispita najviše tri puta.

(6) Glavni mentor i mentor specijalizanta u slučaju da specijalizant ne položi specijalistički ispit, obvezno prisustvuju polaganju specijalističkog ispita kod ponovnih polaganja ispita.

Članak 27.

(1) Pristupnik može izjaviti Ministarstvu pisani prigovor na provedeni specijalistički ispit u cijelosti ili u dijelu ispita, u skladu s odredbama zakona kojim je propisan upravni postupak.

(2) Ministarstvo donosi rješenje o prigovoru na temelju mišljenja Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine, koje može uključiti u izradu mišljenja jednog ili više stručnjaka samo za taj predmet (ad hoc), bez sudjelovanja ispitivača na čiji dio specijalističkog ispita je izjavljen prigovor.

Članak 28.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv specijalist određene grane specijalnosti, propisan u programu specijalizacije iz članka 3. ovoga Pravilnika.

Članak 29.

Ministarstvo provodi postupak priznavanja specijalizacije sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija i uvjetima, programu i kompetencijama propisanih ovim Pravilnikom.

Članak 30.

Doktor medicine iz članka 29. ovoga Pravilnika na temelju provedenog postupka priznavanja ima pravo korištenja naziva specijalist određene grane specijalizacije propisane ovim Pravilnikom.

Članak 31.

(1) Kvalitetu specijalističkog usavršavanja doktora medicine, odnosno njezinu provjeru, procjenu i unapređenje obavlja Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine, sukladno obrascima koji su otisnuti u Prilogu VI. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

(2) Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine predlaže ministru poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju negativnog nalaza provjere kvalitete specijalističkog usavršavanja doktora medicine za pojedinu granu specijalizacije.

(3) Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine donosi pravila o provjeri kvalitete specijalističkog usavršavanja, koja uključuju provjeru kriterija iz Priloga VI. Pravilnika.

(4) Na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine ministar imenuje Povjerenstvo za stručni posjet u pravnim osobama ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja, koje provjerava kvalitetu specijalističkog usavršavanja tijekom stručnog posjeta zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji i fakultetu.

(5) Na temelju utvrđenog stanja, a sukladno zaključku, uvjetima i preporukama izvješća Povjerenstva za stručni posjet, Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine daje prijedlog Ministarstvu za donošenje rješenja o davanju, uskraćivanju ili ukidanju rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.

(6) Zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija i fakultet ovlašteni za provođenje specijalističkog usavršavanja imaju pravo uložiti prigovor Nacionalnom povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine na izvješće Povjerenstva za stručni posjet.

(7) Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine obvezno je odlučiti o prigovoru iz stavka 6. ovoga članka prije upućivanja prijedloga Ministarstvu za donošenje rješenja o davanju, uskraćivanju ili ukidanju rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.

(8) Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine dostavlja Ministarstvu godišnje izvješće o rezultatima provjere kvalitete specijalističkog usavršavanja najkasnije do ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, koje se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva.

Članak 32.

(1) Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacije privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika, obvezne su u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu podnijeti Ministarstvu zahtjev za davanje rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.

(2) Zahtjev treba sadržavati elaborat o radu zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije privatne prakse te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. ili 6. ovoga Pravilnika.

(3) O svakoj promjeni uvjeta iz članka 5. ili 6. ovoga Pravilnika zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija privatne prakse, obvezna je izvijestiti Ministarstvo u roku 30 dana od dana nastale promjene.

(4) Ako zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija privatne prakse ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka, rješenjem će im se oduzeti ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja, a specijalizant će specijalističko usavršavanje nastaviti u drugoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji privatne prakse kojima je rješenjem izdano ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 33.

Rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja sukladno članku 6. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br.   100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika ostaju na snazi.

Članak 34.

Doktori medicine koji su specijalističko usavršavanje započeli obavljati do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika nastavljaju obavljati specijalizaciju i užu specijalizaciju prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije i uže specijalizacije, a specijalistički ispit i ispit iz uže specijalizacije polažu prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odnosno Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz obiteljske medicine („Narodne novine“, br. 129/11., 129/12., 120/13. i 31/17.) .

Članak 35.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz obiteljske medicine („Narodne novine“, br. 129/11., 129/12., 120/13. i 31/17.) i Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17., 89/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), osim članka 15. i PRILOGA UZ ČLANAK 15. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 116/15), članka 13. i PRILOGA UZ ČLANAK 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 62/16) te Ispravka Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 69/16).

Programi užih specijalizacija tiskani u Prilogu broj I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 111/09), ostaju na snazi danom stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 36.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Klasa:

Urbroj:

Zagreb,

                                                                                                             MINISTAR

                                                                                          izv. prof. dr. sc. Vili Beroš, dr. med.

PRILOG I.

POPIS SPECIJALIZACIJA:

1. Abdominalna kirurgija

2. Alergologija i klinička imunologija

3. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina

4. Dermatologija i venerologija

5. Dječja i adolescentna psihijatrija

6. Dječja kirurgija

7. Endokrinologija i dijabetologija

8. Epidemiologija

9. Fizikalna medicina i rehabilitacija

10. Gastroenterologija

11. Gerijatrija

12. Ginekologija i opstetricija

13. Hematologija

14. Hitna medicina

15. Infektologija

16. Intenzivna medicina

17. Internistička onkologija

18. Javnozdravstvena medicina

19. Kardiologija

20. Kardiotorakalna kirurgija (smjer kardijalna kirurgija/smjer torakalna kirurgija)

21. Klinička farmakologija s toksikologijom

22. Klinička mikrobiologija

23. Klinička radiologija

24. Laboratorijska imunologija

25. Maksilofacijalna kirurgija

26. Medicina rada i športa

27. Medicinska genetika

28. Nefrologija

29. Neurokirurgija

30. Neurologija

31. Nuklearna medicina

32. Obiteljska medicina

33. Oftalmologija i optometrija

34. Onkologija i radioterapija

35. Opća interna medicina

36. Opća kirurgija

37. Ortopedija i traumatologija

38. Otorinolaringologija

39. Patologija i citologija

40. Pedijatrija

41. Pedijatrijska infektologija

42. Plastična, rekonstrukcijska i estetska kirurgija

43. Psihijatrija

44. Pulmologija

45. Reumatologija

46. Sudska medicina

47. Školska i adolescentna medicina

48. Transfuzijska medicina

49. Urologija

50. Vaskularna kirurgija

PRILOG II.

PROGRAMI SPECIJALIZACIJA

PROGRAMI SPECIJALIZACIJA NALAZE SE U RUBRICI „OSTALI DOKUMENTI“

PRILOG III.

POPIS UŽIH SPECIJALIZACIJA

ANESTEZIOLOGIJA, REANIMATOLOGIJA I INTENZIVNO LIJEČENJE/      

ANESTEZIOLOGIJA, REANIMATOLOGIJA I INTENZIVNA MEDICINA:

- Intenzivna medicina

DERMATOLOGIJA I VENEROLOGIJA:

- Pedijatrijska dermatologija

- Dermatološka onkologija

FIZIKALNA MEDICINA I REHABILITACIJA:

- Reumatologija

EPIDEMIOLOGIJA:

- Zdravstvena ekologija

GINEKOLOGIJA I OPSTETRICIJA:

- Fetalna medicina i opstetricija

- Humana reprodukcija

- Ginekološka onkologija

- Uroginekologija

JAVNO ZDRAVSTVO:

- Zdravstvena ekologija

INFEKTOLOGIJA:      

- Intenzivna medicina

INTERNA MEDICINA:

- Kardiologija

- Pulmologija

- Gastroenterologija

- Nefrologija

- Hematologija

- Reumatologija

- Alergologija i klinička imunologija

- Endokrinologija i dijabetologija

- Internistička onkologija

- Intenzivna medicina

MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA:

- Plastična kirurgija glave i vrata

NEUROLOGIJA:  

- Cerebrovaskularne bolesti  

- Epileptologija  

- Intenzivna neurologija  

- Neurodegenerativne bolesti

- Neuroimunologija  

- Neuromuskularne bolesti

OFTALMOLOGIJA/

OFTALMOLOGIJA I OPTOMETRIJA:

- Dječja oftalmologija i strabologija

- Glaukomatologija

- Kirurgija vjeđa i orbite

- Neurooftalmologija

- Prednji segment oka

- Stražnji segment oka

OPĆA KIRURGIJA:

- Abdominalna (digestivna) kirurgija

- Intenzivna medicina

- Kardijalna kirurgija

- Kirurška onkologija

- Plastična kirurgija

- Traumatologija

- Torakalna kirurgija

- Vaskularna kirugija

ORTOPEDIJA/

ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA:

- Dječja ortopedija

- Traumatologija lokomotornog sustava

OTORINOLARINGOLOGIJA:

- Audiologija

- Fonijatrija

- Plastična kirurgija glave i vrata

PEDIJATRIJA:

- Pedijatrijska kardiologija

- Pedijatrijska neurologija

- Pedijatrijska nefrologija

- Pedijatrijska gastroenterologija, hepatologija i prehrana

- Pedijatrijska pulmologija

- Pedijatrijska endokrinologija i dijabetologija

- Pedijatrijska hematologija i onkologija

- Neonatologija

- Bolesti metabolizma u pedijatriji

- Pedijatrijska alergologija i klinička imunologija

- Pedijatrijska hitna i intenzivna medicina

- Pedijatrijska reumatologija

- Pedijatrijska klinička farmakologija i toksikologija  

PSIHIJATRIJA:

- Alkoholizam i dr. ovisnosti

- Biologijska psihijatrija

- Dječja i adolescentna psihijatrija

- Forenzička psihijatrija

- Psihoterapija

- Socijalna psihijatrija

RADIOLOGIJA/

KLINIČKA RADIOLOGIJA:

- Intervencijska radiologija

- Neuroradiologija

- Ultrazvuk

UROLOGIJA:

- Andrologija

- Urodinamika i neurourologija

- Urolitijaza

- Urološka onkologija

- Transplantacija bubrega

PRILOG IV.

OBRAZAC ZAHTJEVA ZA

ODOBRENJE  SPECIJALIZACIJE I

UŽE SPECIJALIZACIJE

OBRAZAC ZAHTJEVA ZA ODOBRENJE SPECIJALIZACIJE/ UŽE SPECIJALIZACIJE

*NAPOMENA:

Uz uredno popunjeni Obrazac podnositelj zahtjeva prilaže sljedeću dokumentaciju: dokaz o državljanstvu, važeće odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske liječničke komore (preslika ovjerena kod javnog bilježnika ili od strane Komore), presliku diplome ili rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, pisani pristanak glavnog mentora, pisani pristanak mentora, pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 5. i 6. ovoga Pravilnika i/ili pisanu suglasnost osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost i/ili pisanu suglasnost nositelja privatne prakse iz članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika , dokaz o radnom statusu, ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz članka 186. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18) te presliku uvjerenja odnosno diplome o položenom specijalističkom ispitu uz zahtjev za odobrenje uže specijalizacije .

U ______________________, __________ 20___.

POTPIS PODNOSITELJA ZAHTJEVA

                                                              ______________________________________

PRILOG V.

OBRAZAC PRIJAVE

SPECIJALISTIČKOG ISPITA I ISPITA

IZ UŽE SPECIJALIZACIJE

OBRAZAC ZA PRIJAVU SPECIJALISTIČKOG ISPITA I ISPITA IZ UŽE SPECIJALIZACIJE

Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se ministarstvu nadležnom za zdravstvo najkasnije 30 dana prije pristupanja polaganju specijalističkog ispita. Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju završnog mišljenja glavnog mentora upisanog u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Prilikom prijave specijalističkog ispita potrebno je priložiti: uredno popunjeni obrazac za prijavu specijalističkog ispita, zamolbu pristupnika, uredno popunjenu knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, dokaz o završenom poslijediplomskom specijalističkom studiju te dokaz o radnom odnosu iz članka 8. ovoga Pravilnika i kopiju odobrenja za samostalan rad.

U ______________________ ,  __________ 20___.        

POTPIS PRISTUPNIKA

__________________________________

PRILOG VI.

PROVOĐENJE STRUČNOG

POSJETA I STRUKTURIRANI

OBRASCI

Provođenje stručnog posjeta i strukturirani obrasci

Dodaci:

A. Upitnik za glavnog mentora

B. Upitnik za specijalizante

C. Kontrolni list za osobe koje provode stručni posjet

D. Primjer izvješća o stručnom posjetu

E. Međunarodni stručni posjet .

Program specijalističkog usavršavanja (knjižica o specijalističkom usavršavanju i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju)

Specijalističko usavršavanje mora se provoditi prema propisanom programu sa sadržajem koji je odobren od strane Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine, u skladu s propisima Republike Hrvatske i legislativom Europske unije te uvažavajući preporuke UEMS-ove Europske Sekcije/odbora.

Sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine različiti stadiji specijalističkog usavršavanja i aktivnosti specijalizanta moraju biti zabilježeni u knjižici o specijalističkom usavršavanju i dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Svaki specijalizant mora se pridržavati programa specijalizacije.

Svrha stručnog posjeta

Svrha posjeta je unapređenje, osiguranje i procjena kvalitete izobrazbe u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja. Da se to postigne, stupanj usavršavanja uspoređuje se s kriterijima koje je prihvatilo Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine, odgovorno za osiguranje kvalitete specijalizacije u pojedinom državi članici Europske unije. Ishod stručnog posjeta može se koristiti u nacionalnom programu ovlašćivanja i ponovnog ovlašćivanja zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja, ovisno o važećim propisima.

Organizacija stručnog posjeta

Predsjednik povjerenstva za stručni posjet dogovara s čelnikom ustanove koju posjećuje datum stručnog posjeta koji odgovara i stručnom povjerenstvu i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacijama, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Prije stručnog posjeta glavni mentor mora ispuniti upitnik (Dodatak A). Upitnik (iz Dodatka B) mora ispuniti predstavnik specijalizanata posjećene ustanove. Glavni se mentor odgovoran je da se odgovoreni upitnik (Dodatak A) uruči članovima povjerenstva najmanje dva tjedna prije datuma dogovorenog stručnog posjeta zajedno s detaljnim programom stručnog posjeta. Odgovorenom upitniku treba dodati trenutno važeći program specijalističkog usavršavanja kao i posljednje rješenje

zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Upitnik koji su ispunili specijalizanti (Dodatak B) mora se poslati Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine kao povjerljivi podatak.

Dodatak A (Upitnik za glavnog mentora)

Osnovni podaci

Zdravstveni i nezdravstveni radnici (broj i struktura zaposlenih u djelatnosti)

Klinički rad (opis)

Klinički sadržaji

Klinička oprema (nabrojati raspoloživu opremu)

Struktura djelatnosti u kojoj se odvija specijalizacija

Medicinski zapisi (dokumentacija i elektronički zapisi)

Medicinska kontrola (postojanje kontrole kvalitete i način)

Evaluacija specijalističkog usavršavanja (ocjena ravnatelja, stručnog vijeća, povjerenstva za kvalitetu i sl.)

Istraživačke aktivnosti (znanstveno istraživački rad u djelatnosti)

Komentari (opaske glavnog mentora)

Dodatak B (Upitnik za specijalizante posjećene ustanove)

Zdravstveni radnici (Specijalizanti, vrijeme provedeno na specijalističkom usavršavanju)

Kliničko iskustvo

Primjedbe mentora

Sadržaji dostupni specijalizantima (prostorije i ostalo)

Podjela zadataka

Radno vrijeme (opseg strukturiranog rada s mentorom)

Odnos između formalnog i stvarno korisnog specijalističkog usavršavanja

Primjedbe

Održavanje stručnog posjeta

Potrebno je održati preliminarni sastanak sa specijalistima u djelatnosti koja se posjećuje. Povjerenstvo za stručni posjet treba obići djelatnost zdravstvene ustanove koja je uključena u program specijalističkog usavršavanja i specijaliste s kojima će specijalizanti raditi. Sa svim starijima i mlađim specijalistima i specijalizantima treba razgovarati pojedinačno. Zajednički razgovor sa specijalizantima može također biti osobito koristan. Informacija dobivena od specijalizanata mora ostati povjerljiva. Na završetku posjeta treba održati raspravu s mentorima. Povjerenstvo treba obaviti i razgovor s predstavnikom uprave zdravstvene ustanove u kojoj se provodi specijalistička obuka.

Stručni posjet  potrebno je obaviti u jednom danu. U slučaju ponovljenog posjeta dovoljno je i pola dana. Raspored posjeta treba uključiti vrijeme od 30-60 minuta za zatvoreni sastanak povjerenstva za stručni posjet, na kojemu se izrađuje zapisnik i formuliraju zaključci, određuju uvjeti i donesu preporuke. Osoba koja sastavlja izvješće može naknadno dodati neke detalje, a se praktične odluke ostave donose se odmah po provedenom stručnom posjetu.

Kriteriji i ocjenjivanje

U procjeni specijalističkog usavršavanja povjerenstvo koje obavlja stručni posjet mora se služiti kriterijima prihvaćenima na nacionalnoj razini. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine potiče se da u hrvatske propise uključe kriteriji UEMS-a. U prikupljanju podataka povjerenstvo se treba služiti kontrolnom listom za stručni posjet, koja je tiskana u Dodatku C.

Povjerenstvo za stručni posjet procijenit će sve podatke i sva opažanja koja su mu dostupna. Ti će se podaci i opažanja usporediti s postojećim kriterijima prema pravilima postavljenima od strane Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Dodatak C (Primjer kontrolne liste povjerenstva)

Opći podaci

Laboratorijska služba

Radiologija/snimanje

Rehabilitacija

Intenzivno liječenje

Mogućnosti za poslijediplomsku nastavu

Istraživanje

Knjižnica i računala

Medicinski zapisi (dokumentacija i elektronički zapisi)

Razgovori sa specijalizantima

Izvješće povjerenstva za stručni posjet

Povjerenstvo mora formulirati svoje zaključke, uvjete i preporuke u izvješću o kojemu će se složiti svi članovi povjerenstva i u kojemu će biti napisan datum, te jasno naznačeno ime i adresa glavnog mentora, odnosno mentora zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije ili fakulteta ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja koje je bilo posjećeno.

Zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za provođenje specijalističkog usavršavanja, koji je bilo posjećeno treba dati na uvid nacrt izvješća radi ispravka mogućih činjeničnih pogreški. Prije podnošenja izvješća povjerenstvo za stručni posjet treba raspraviti sve nepovoljne zaključke s predstavnicima Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine koje je odgovorno za ovlašćivanje zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Izvješće treba podnijeti Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine što je prije moguće, a najkasnije unutar mjesec dana od dana obavljene stručne posjete. Uz izvješće treba poslati i program specijalističkog usavršavanja te zdravstvene ustanove kao i podatke iz upitnika koji je ispunio glavni mentor prije samog posjeta. Predsjednik povjerenstva za stručni posjet treba potpisati izvješće nakon što se svi članovi povjerenstva slože o zaključcima. U izvješću treba navesti imena i adrese članova povjerenstva.

Dodatak D (Primjer izvješća o posjetu)

Dio 1. osnovni podaci, glavni mentor, mentori, specijalizanti

Ima li dovoljno mentora, jesu li kvalificirani za adekvatnu provedbu programa specijalizacije provodi li se doista taj program?

Dio 2. osnovni podaci o zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu

Ima li zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlašteno za provođenje specijalističkog usavršavanja odgovarajuće mogućnosti za specijalizaciju?

Dio 3. Kliničke aktivnosti

Je li opseg i različitost kliničkog rada dovoljan za program specijalizacije?

Je li klinički rad dobro organiziran i sustavan?

Pruža li odjel povoljno okruženje za specijalističko usavršavanje?

Je li broj specijalizanata prikladan za strukturu i mogućnosti zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja za specijalističko usavršavanje?

Pruža li se specijalizantu zadovoljavajuće teorijsko usavršavanje?

Dio 4. Istraživačke aktivnosti

Pruža li se specijalizantu mogućnosti znanstvenog istraživanja?

Dio 5. Podaci dobiveni od specijalizanata

Dio 6. Preporuke, zaključci, podaci o članovima povjerenstva

Zaključak Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje

U svom izvješću povjerenstvo daje prijedlog Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine. Ovo tijelo ima nadležnost predlaganja odluke ministru u skladu s propisima o davanju ili oduzimanju ovlaštenja za specijalističko usavršavanje.

Povjerljivost

Povjerenstvo za stručni posjet kao i Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine obvezni su čuvati povjerljivost nacrta izvješća i svih podataka o provedenom stručnom posjetu. Informacije, koje se dobiju u razgovorima sa specijalizantima moraju ostati profesionalna tajna. Povjerljive teme, povjerenstvo za stručni posjet može u posebnom pismu poslati Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine, kao profesionalnu tajnu.

Adrese na koje se šalje nacrt izvješća i izvješće o provedenoj stručnoj posjeti

Nacrt izvješća treba dostaviti glavnom mentoru u svrhu ispravka mogućih činjeničnih pogrešaka. Izvješće treba poslati Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine, kao i voditelju programa specijalističkog usavršavanja. Izvješće se može poslati i zdravstvenim radnicima i upravi bolnice, ali odluku o tome treba prepustiti voditelju programa specijalističkog usavršavanja.

Žalbeno tijelo

Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine raspravlja o prigovoru na odluku povjerenstva za stručni posjet i o tome izvješćuje ministra. Po podnesenom prigovoru postoji mogućnost drugog stručnog posjeta.

Izvješće Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine

O provedenim stručnim posjetama redovito se izvješćuje na sjednicama Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine i zapisnički se evidentira.

Financiranje posjeta

Povjerenstvo za stručni posjet obavlja stručni posjet o trošku Ministarstva zdravstva. Troškovi stručnog posjeta odobravaju se odmah nakon što Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine odredi sastav povjerenstva za stručni posjet i mjesto i vrijeme održavanja stručnog posjeta na temelju godišnjeg plana Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Razine financiranja

a) Troškove stručnog posjeta čine: putni troškovi članova povjerenstva za stručni posjet, dnevnica i naknada za rad

Dodatak E (Međunarodni stručni posjet)

Dio 1. Harmonizacija razine specijalističkog usavršavanja

Dio 2. Kriteriji i zaključci

Dio 3. Pisano izvješće

Dio 4. Žalba

1.1. DODATAK A/ UPITNIK ZA GLAVNOG MENTORA

1.1.1. ispuniti prije stručnog posjeta i predati predsjedniku povjerenstva za stručni posjet

1.0. Osnovni podaci

1.1. Zdravstvena ustanova: ime, adresa, tip (sveučilišna, županijska, opća itd.)

1.2. Odjel: ime, adresa. Glavni mentor: ime, titula, adresa i datum stjecanja određene specijalnosti, priložiti kopiju važećeg odobrenje za samostalan rad, kopiju rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja, mjesto odvijanja specijalističkog usavršavanja.

1.3. Komentar o strukturi, organizaciji, sastavu i lokaciji zdravstvene ustanove ovlaštene za specijalističko usavršavanje.

1.4. Druge zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteti ili tijela ovlašteni za provođenje specijalističkog usavršavanja u kojima se obavlja sporazumno specijalističko usavršavanje uz odgovornost ovlaštene zdravstvene ustanove gdje je glavni mentor. Napisati ime(na), adresu, broj postelja i popis specijalnosti; specificirati tip zdravstvene ustanove za specijalističko usavršavanje.

1.5. Druge zdravstvene ustanove, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja u kojima se obavlja sporazumno specijalističko usavršavanje uz odgovornost ustanove glavnog mentora. Napisati ime(na), adresu, broj postelja i popis specijalnosti, specificirati tip zdravstvene ustanove za specijalističko usavršavanje i mentora(e) odgovornog(e) na toj lokaciji.

1.6. Posebne obveze: naznačiti suradnju s ostalim stručnim društvima i zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacijama, fakultetima ili tijelima ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja

1.7. Program specijalizacije, godišnje izvješće glavnog mentora.

1.8. Broj obdukcija u godinu dana.

2.0. Zdravstveni i nezdravstveni radnici

2.1. Ime ravnatelja zdravstvene ustanove ovlaštene za specijalističko usavršavanje, broj i struktura zdravstvenih i nezdravstvenih radnika zaposlenih u djelatnosti, imena drugih kvalificiranih specijalista, imena specijalizanata koji se nalaze u odjelu u trenutku posjeta (s naznakom vremena provedenog na specijalizaciji), radno- pravni status osoblja (neodređeno/određeno vrijeme, državljani drugih država trenutno prisutnih na odjelu, s punim/skraćenim radnim vremenom).

2.2. Zdravstveni i nezdravstveni radnici: broj medicinskih sestara opće njege, asistenata, tehničara, tajnika, činovnika, knjižničara, računalnih tehničara i drugih (specificirati). Označiti odnos zaposlenika s punim i skraćenim radnim vremenom.

2.3. Raspodjela zdravstvenih radnika: tijekom radnog vremena: kvalificirani specijalisti, specijalizanti. Izvan radnog vremena (na poziv): kvalificirani specijalisti, specijalizanti.

3.0. Klinički rad

3.1. Broj ambulantnih bolesnika. Najčešće dijagnoze pacijenata?

3.2. Broj primitaka, stacionarnih i u dnevnim bolnicama. Najčešće dijagnoze pacijenata?

3.3. Dijagnostički postupci, broj i vrste.

3.4. Terapijski postupci, broj i vrste.

3.5. U kojoj su mjeri specijalizanti nadzirani od strane specijalista u svojoj dnevnoj praksi?

4.0. Klinički sadržaji

4.1. Broj kliničkih postelja (uključujući i postelje u dnevnoj bolnici).

4.2. Broj postelja dnevne bolnice.

4.3. Broj jedinica u ambulantnom odjelu.

4.4. Broj jedinica za funkcijske testova, za bolničke i izvanbolničke bolesnike.

4.5. Broj postelja u jedinici intenzivne skrbi.

4.6. Sadržaji hitne službe.

4.7. Broj i vrsta operacijskih sala (ako ih ima).

5.0. Struktura djelatnosti u kojoj se odvija specijalističko usavršavanje

5.1. Fizička povezanost različitih dijelova zdravstvene ustanove odnosno tijela za specijalističko usavršavanje.

5.2. Prostor za rad nastavnika i specijalizanata.

5.3. Laboratoriji, posebno oni tijekom specijalizacije.

5.4. Prostori za istraživački rad, u kojoj mjeri specijalizanti sudjeluju u istraživanju.

5.5. Knjižnica: je li knjižničar u punom radnom vremenu, je li postoji adekvatan prostor za čitanje i učenje, je li postoji dovoljno udžbenika, audio-vizualnih i interaktivnih pomagala za učenje i časopisi. Napisati listu knjiga nabavljenih u posljednjih 5 godina.

5.6. Raspoloživost uredskih prostorija za kliničke potrebe, poučavanje i znanstvene potrebe.

5.7. Oprema za obradu podataka i pristup internetu.

5.8. Odnosi s drugim zdravstvenim ustanovama u kojima se provodi ista specijalizacija.

5.9. Odnosi s mentorima u drugim specijalnostima u zdravstvenoj ustanovi.

5.10. Koje su druge specijalnosti zastupljene u zdravstvenoj ustanovi?

5.11. Koje su druge specijalnosti u zdravstvenoj ustanovi priznate kao ovlaštenja za specijalističko usavršavanje?

5.12. Jesu li specijalizanti osigurani od medicinske odgovornosti za vrijeme rada u zdravstvenoj ustanovi za specijalističko usavršavanje?

5.13. Godišnji proračun zdravstvene ustanove za specijalističko usavršavanje.

6.0. Medicinski zapisi (dokumentacija i elektronički zapisi)

Struktura bolesničke dokumentacije

a) Je li zajednička za cijelu zdravstvenu ustanovu?

b) Je li odvojena za bolničke i izvanbolničke bolesnike?

c) Pišu li se upute sa savjetima za liječnike opće medicine kojima pripadaju pojedini bolesnici?

7.0. Medicinska kontrola (postojanje kontrole kvalitete i način)

7.1. Izvješćivanje o nezgodama

7.2. Bilježenje komplikacija i nezgoda.

7.3. Sastanci liječničkog osoblja.

7.4. Sastanci u vezi s kritičnim slučajevima.  Posjećuju li specijalizanti ove sastanke?

7.5. Izvješćivanje o pritužbama bolesnika i rodbine bolesnika.

7.6. Sastanci odjela na temu osiguranja kvalitete (osim gore navedenih).

7.7. Obdukcije: apsolutni broj.

8.0. Evaluacija specijalističkog usavršavanja (ocjena ravnatelja, stručnog vijeća, povjerenstva za kvalitetu i sl.)

8.0.1.Evidentiranje specijalističkog usavršavanja

8.1. Program specijalističkog usavršavanja.

8.2. Pisani individualni raspored programa specijalističkog usavršavanja.

8.3. Knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnici rada na specijalističkom usavršavanju doktora medicine.

8.4. Evidentiranje napretka u specijalizaciji od strane glavnog mentora.

8.5. Ostale edukacijske aktivnost. Potrebno je nabrojiti.

8.6.Kako se ocjenjuju specijalizanti s obzirom na napredak u znanju i vještinama u svojoj specijalnosti?

9.0. Istraživačke aktivnosti (znanstveno- istraživački rad u djelatnosti)

Potrebno je nabrojiti istraživačke aktivnosti odjela, sastaviti popis publikacija i nazočnost velikim liječničkim sastancima članova liječničkog osoblja u posljednjih 5 godina.

Je li zdravstvena ustanova povezana sa sveučilištem u diplomskoj nastavi?

10.0. Primjedbe

Molimo navesti

1.2. DODATAK B/ UPITNIK ZA SPECIJALIZANTE

1.2.1. Ispuniti prije posjeta

1. Zdravstveni radnici

Imena i adrese specijalizanata, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo za čije potrebe specijalizira, vrijeme provedeno na specijalizaciji.

2. Kliničko iskustvo

Opis kliničkog iskustva svakog specijalizanta. Potrebno je navesti je li specijalizanti vode knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

3. Opis je li specijalizanti tijekom usavršavanja dobivaju primjedbe mentora svom radu.

4. Sadržaji dostupni specijalizantima Prostorije, uredska podrška, oprema za osobnu uporabu, pristup knjižnici, prostorija za učenje, sadržaji za istraživanje.

5. Podjela zadataka

Opis podjele zadataka među samim specijalizantima i među specijalizantima i specijalistima u ustanovi.

6. Radno vrijeme

Opis radnih sati, odnos između vremena provedenog u specijalističkom usavršavanju koje se nadzire i onoj koja se ne nadzire i kliničkom radu. Opseg strukturiranog rada s mentorom. Omjer između formalnog i stvarno korisnog specijalističkog usavršavanja. Opis vremena provedenog u istraživanju i učenju. Izvješće se mora podnijeti s obzirom na provedeno razdoblje specijalizacije

7. Primjedbe

Molimo navedite.

8. Anketira se više specijalizanata

1.3. DODATAK C/ KONTROLNA LISTA ZA POVJERENSTVO ZA STRUČNI POSJET

1.0. Opći podaci

1.1. Provjeriti podatke koje je dao glavni mentor u upitniku.

1.2. Provjeriti podatke o zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za obavljanje specijalizacije. Provjeriti podatke o prostoru u kojem se vrši djelatnost, jedinicama za specijalističko usavršavanje, broju postelja, dnevnoj bolnici, polikliničkom odjelu i sl.

Klinički odjel: raspodjela postelja, jedinica za intenzivnu skrb, dnevna bolnica, raspoloživost zasebnih soba za preglede i liječenje, tehnička opremljenost odjela za predmetno specijalističko područje. Specijalni odjeli kao operacijske sale, sobe za buđenje, sobe za endoskopiju i drugi funkcionalni sadržaji ovisno o specijalnosti.

1.3. Struktura polikliničkog odjela: veličina i organizacija, lokalizacija, oprema, sustav naručivanja bolesnika, broj jedinica i usluga, nadzor od strane specijalista, struktura bolesničke evidencije, trajanje specijalizantskog usavršavanja na polikliničkom odjelu, broj bolesnika tijekom tog usavršavanja, broj hitnih slučajeva.

1.4. Provjeriti broj specijalizanata, broj liječnika i njihovo radno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za specijalističko usavršavanje

1.5. Provjeriti broj diploma o specijalističkom usavršavanju stečenih u zdravstvenoj ustanovi u posljednje tri godine.

1.6. Broj postelja za koje je odgovoran svaki specijalizant, stupanj samostalnosti.

1.7. Organizacija klinike, odjelne vizite, edukacijske vizite. Tko ih organizira?

1.8. Organizacija prijema bolesnika.

1.9. Organizacija hitnog prijema.

1.10. Odnos prema nezdravstvenim radnicima

1.11. Odnos prema drugim medicinskim djelatnostima.

Postupak poboljšanja i kontrole kvalitete u zdravstvenoj ustanovi ovlaštenoj za specijalističko usavršavanje.

2.0. Laboratorijska služba za specijalnosti kod kojih je to potrebno:

2.1. Organizacija konzultacija između osoblja kliničkog laboratorija i kliničkih zdravstvenih radnika. 2.2. Opća kvaliteta i dostupnost kliničke laboratorijske službe uključujući detalje o posebnoj organizaciji za specijalnost o kojoj je riječ.

2.3. Mogućnost stručnog usavršavanja u laboratorijskim djelatnostima

2.4. Sudjelovanje specijalista na stručnim skupovima s temom iz patologije.

3.0. Radiologija/snimanje

Organizacija konzultacije između specijalista radiologije i drugih kliničkih zdravstvenih radnika, organizacija izobrazbe zdravstvenih radnika i specijalizanata, kako na odjelu tako i izvan odjela.

4.0. Rehabilitacija

Opseg pruženih usluga, veza s izvanbolničkom zdravstvenom službom, redoviti stručni sastanci s nemedicinskim strukama i medicinskim sestrama opće njege.

5.0. Intenzivna skrb

Ime i prezime voditelja jedinice za intenzivnu skrb? Imaju li specijalizanti u dežurstvu mogućnost steći iskustvo u upotrebi opreme intenzivnog odjela?

6.0. Sadržaji teorijske izobrazbe

Kritičke rasprave o člancima i/ili stručnim radovima koje je objavio mentor, specijalisti i specijalizanti odjela, pristup drugim bolničkim sadržajima za teorijsku izobrazbu, posebne edukacijske vizite, mogućnost zajedničkih sastanaka specijalista i liječnika opće medicine.

7.0 Istraživanje

Znanstveni i stručni sadržaji dostupni specijalizantima. uključujući vrijeme i pristup istraživačkim aktivnostima. Broj publikacija u posljednjih pet godina u kojima su mladi liječnici specijalisti i/ili specijalizanti autori ili koautori.

8.0. Knjižnica i računala

Struktura knjižnice na odjelu i u bolnici, dostupnost i broj knjiga i časopisa. Dostupnost interneta i drugih kompjutoriziranih mogućnosti pretraživanja.

9.0. Medicinski zapisi (dokumentacija i elektronički zapisi)

9.1. Struktura dokumentacije o bolesniku.

9.2. Diferencijalne dijagnoze, program pregleda i liječenja, argumentacija za liječenje, dekursus, zaključak. Nalaze iz laboratorija, radiologije, patologije?

9.3. Tko piše sažetke, tko piše zabilješke na otpusnom pismu za liječnika opće medicine, kako se to provodi?

9.4. Kada se šalje definitivno otpusno pismo nakon otpusta, postoji li posebno otpusno pismo za liječnika opće medicine?

10.0. Razgovor sa specijalizantima

10.1. Potvrditi da su se razgovori sa specijalizantima proveli nasamo.

10.2. Pozvati svakoga specijalizanta koji želi proširiti svoje primjedbe da ih napišu povjerenstvu za stručni posjet u povjerljivom pismu.

10.3. Poznaju li specijalizanti program specijalističkog usavršavanja i zahtjeve na državnoj razini? 10.4. Osjećaju li specijalizanti da njihov rad na odjelu zadovoljava te zahtjeve?

10.5. Je li imaju dovoljno vremena za učenje?

10.6. Što misle o specijalističkom usavršavanju? Tko ih najviše podučava? Do koje je mjere specijalističko usavršavanje pod nadzorom mentora/glavnog mentora?

10.7. Ima li dovoljno vremena za istraživanje?

10.8. Provjeriti knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnike rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

1.4. DODATAK D/ PRIMJER IZVJEŠĆA POVJERENSTVA

Dio 1. Izvješće povjerenstva o stručnom posjetu, Osnovni podaci o glavnom mentoru, mentorima, nastavnom osoblju i specijalizantima.

Navesti: ime, adresa, datum i sveučilište na kojem su diplomirali, datum i mjesto polaganja specijalističkog ispita, posjeduje li odobrenje za samostalan rada (licencu) izdano od nadležne komore, za mentora (kada ga je stručno vijeće ustanove odredilo), članstvo u nacionalnim i međunarodnim stručnim društvima, sudjelovanje na stručnim sastancima u posljednjih pet godina, znanstvene publikacije u posljednjih pet godina, zaduženja za vođenje specijalizacije, kontakti s ostalim mentorima u bolnici, vrsta prakse u bolnici i drugdje, posebni interesi u granama specijalnosti.

Ima li zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlaštenje i za druge specijalnosti, kao i nastavnu djelatnost za temeljno medicinsko obrazovanje.

Je li nastavničko osoblje dovoljno brojno i kvalificirano za primjeren nadzor specijalističkog usavršavanja i provodi li se to doista?

Dio 2. Osnovni podaci o zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu

Opis zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za specijalističko usavršavanje.

Ima li zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlašteno za provođenje specijalističkog usavršavanja odgovarajuće mogućnosti za specijalizaciju?

Klinički odjel: raspodjela postelja, jedinica za intenzivnu skrb, dnevna bolnica, dostupnost zasebnih prostorija za pregled i liječenje, tehnička opremljenost unutar odjela za predmetnu specijalnost. Posebni odjeli kao što su operacijske sale, sobe za buđenje, prostori za endoskopiju i drugi sadržaji potrebni za određeno specijalističko područje.

Struktura polikliničkog odjela: veličina i organizacija, mjesto, oprema, sustav naručivanja bolesnika, nadzor od strane kvalificiranih specijalista, struktura medicinskih zapisa (dokumentacija i elektronički zapisi), trajanje staža specijalizanata na polikliničkom odjelu, broj bolesnika tijekom tog staža.

Pruža li ovlaštena ustanova prikladne sadržaje za usavršavanje?

Dio 3. Kliničke aktivnosti

Je li opseg i različitost kliničkog rada dovoljan za program specijalizacije?

Je li klinički rad dobro organiziran i sustavan?

Pruža li odjel povoljno okruženje za specijalističko usavršavanje?

Je li broj specijalizanata prikladan za strukturu i mogućnosti zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja za specijalističko usavršavanje?

Pruža li se specijalizantu zadovoljavajuće teorijsko usavršavanje?

3.1. Broj kliničkih postelja i postelja u dnevnoj bolnici, broj prijema, prosječno vrijeme hospitalizacije. Broj jedinica za izvanbolničke bolesnike i broj bolesnika.

Godišnji broj i vrsta dijagnostičkih i terapijskih zahvata (pogledati godišnje izvješće ustanove za usavršavanje).

Jesu li opseg i različitost kliničkog rada dostatni za postizanje potpunog programa specijalističkog usavršavanja?

Je li klinički rad dobro organiziran i sustavan?

3.2. Evidencija: središnja medicinska registracija, dostupnost za statističku obradu dijagnoza, vrste oznaka, intervencije, komplikacije, nezgode, dostupnost zapisa iz perioda praćenja.

Struktura povijesti bolesti: organizacija, klinička-ambulantna, dostupnost laboratorijskih nalaza, označavanje primarnog problema, diferencijalna dijagnoza, program pregleda i/ili liječenja, nalazi dijagnostičkih i terapijskih zahvata, dekursus, sažetak i zaključak u času otpusta, izvješće za liječnika kome se bolesnik šalje. Je li to izvješće raspravljeno sa specijalizantom i autorizirano od strane mentora?

3.3. Kontakt s drugim specijalnostima: konzultacije, zajedničke klinički stručni sastanci, kombinirana terapija, organizacija intenzivne skrbi, obdukcije. Kontakt s nezdravstvenim radnicima.

3.4. Specijalističko usavršavanje: broj specijalizanata sada i u prethodnih pet godina, s punim radnim vremenom, broj postelja, broj pacijenata po specijalizantu, praćenje vještina specijalizanta od strane kvalificiranog specijalista u kliničkim aktivnostima.

Učestalost općih edukacijskih vizita i kliničkih stručnih sastanaka, znanstvenih sastanaka.

Poduka u traženju literature, metodama istraživanja, pisanje znanstvenih članaka.

Dodatno usavršavanje u pojedinim područjima specijalnosti, (npr. tečajevi) u kojem dijelu specijalizacije? Pruža li odjel povoljno obrazovno okruženje?.

3.5. Struktura osiguranja kvalitete zdravstvene skrbi na odjelu (vidi Dodatak A, točku 7).

Dio 4. Istraživačke aktivnosti

Pruža li se specijalizantu mogućnosti znanstvenog istraživanja?

Navedene su u upitniku A, u točki 10. Povjerenstvo može dobiti dodatne informacije tijekom posjeta. Pruža li odjel specijalizantu mogućnosti istraživanja?

Dio 5. Informacije dobivene od specijalizanata.

Izvješće o razgovorima sa specijalizantima u pogledu usavršavanja u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za specijalističko usavršavanje.

Dio 6. Preporuke, zaključci, podaci o članovima povjerenstva o stručnom posjetu

Izvješće povjerenstva za stručni posjet

Povjerenstvo mora formulirati svoje zaključke, uvjete i preporuke u izvješću o kojemu će se složiti svi članovi povjerenstva i u kojemu će biti napisan datum, te jasno naznačeno ime i adresa glavnog mentora, odnosno mentora zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije ili fakulteta ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja koje je bilo posjećeno.

Zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji, fakultetu ili tijelu ovlaštenom za provođenje specijalističkog usavršavanja, koji je bilo posjećeno treba dati na uvid nacrt izvješća radi ispravka mogućih činjeničnih pogreški. Prije podnošenja izvješća povjerenstvo za stručni posjet treba raspraviti sve nepovoljne zaključke s predstavnicima Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine koje je odgovorno za ovlašćivanje zdravstvene ustanove,

trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Izvješće treba podnijeti Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine što je prije moguće, a najkasnije unutar mjesec dana od dana obavljene stručne posjete. Uz izvješće treba poslati i program specijalističkog usavršavanja te zdravstvene ustanove kao i podatke iz upitnika koji je ispunio glavni mentor prije samog posjeta. Predsjednik povjerenstva za stručni posjet treba potpisati izvješće nakon što se svi članovi povjerenstva slože o zaključcima. U izvješću treba navesti imena i adrese članova povjerenstva.

1.5. DODATAK E/ MEĐUNARODNI STRUČNI POSJET

1.5.1. UEMS-ova povelja o stručnom posjetu zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacijama, fakultetima ili tijelu ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja

1.5.2. Europska Sekcija/Odbor UEMS-a. Europski odbor je dio relevantne UEMS-ove sekcije za određenu specijalnost, sa zadaćom da postigne najviši standard zdravstvene zaštite u određenoj specijalnosti na način da osigurava da se specijalističko usavršavanje liječnika specijalista podigne na primjerenu razinu. Taj se cilj postiže:

- preporukama za uspostavljanje i održavanje standarda izobrazbe, - preporukama o kvaliteti specijalističkog usavršavanja,

- preporukama za uspostavljanje i priznavanje kriterija za odobravanje ovlaštenja zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacijama, fakultetima ili tijelima za specijalističko usavršavanje,

- nadzorom nad sadržajem, kvalitetom i evaluacijom specijalističkog usavršavanja u državama članicama Europske unije,

- promicanjem razmjene specijalizanata između država Europske unije,

- promicanjem slobodnog kretanja liječnika specijalista u državama Europske unije.

1.Svrha međunarodnog stručnog posjeta

Europska Sekcija/Odbor UEMS-a ima vlastiti program za međunarodne posjete. U tim se posjetima razina specijalističkog usavršavanja uspoređuje s kriterijima za mentore i ustanove prihvaćenima od strane Europskih Odbora i potvrđenima u UEMS-ovoj Povelji o specijalističkoj izobrazbi. Europski će Odbori dalje razvijati te kriterije. Posjet rezultira sa oznakom kvalitete, izdanom od strane Europskog Odbora. To služi harmonizaciji razine specijalističke izobrazbe u Europskoj uniji.

2. Prijava za međunarodni stručni posjet

Zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteti ili tijela ovlaštena za specijalističko usavršavanje mogu se prijaviti za međunarodni stručni posjet od strane Europske Sekcije/Odbora UEMS-a na dobrovoljnoj bazi.

3. Povjerenstvo za međunarodni stručni posjet

Povodom prijave zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakultete ili tijela ovlaštenog za specijalističko usavršavanje za međunarodni stručni posjet u kojem se pozva Europska Sekcija/Odbor UEMS-a, Europski Odbor imenuje povjerenstvo od najmanje dva kvalificirana liječnika specijalista specijalnosti koja se posjećuje u međunarodnom stručnom posjetu. Jedan će član biti predsjednik, a drugi tajnik. Povjerenstvu se pridružuje i specijalizant te specijalnosti. Predstavnici organizacije mladih liječnika predlažu tog specijalizanta. Povjerenstvo se može proširiti, ako je potrebno. Povjerenstvu može biti pridružen i specijalist druge specijalnosti. U tom povjerenstvu samo jedan član specijalist može biti iz države u kojoj se nalazi zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijela ovlaštenog za specijalističko usavršavanje koja se posjećuje. U sastavljanju povjerenstva Europski Odbor mora nastojati izbjeći problem jezika.

U slučaju posjete od strane povjerenstva Europskog Odbora, povjerenstvo mora upoznati sve nacionalne propise za odobravanje ovlaštenja zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, ordinacijama, fakultetima ili tijelima u određenoj specijalnosti.

4. Organizacija međunarodnog stručnog posjeta

Europski Sekcija/Odbor UEMS-a uspostavlja kontakt između voditelja programa specijalističkog usavršavanja i predsjednika povjerenstva za međunarodni stručni posjet.         Oni odabiru prikladan datum za posjet i dogovaraju se o jeziku kojim će se služiti tijekom posjeta.

Voditelj programa specijalističkog usavršavanja brine se da članovi povjerenstva dobiju relevantne dokumente najmanje dva tjedna prije posjeta. To uključuje trenutne nacionalne zahtjeve za ovlaštenjem zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacije, fakulteta ili tijela ovlaštenog za provođenje specijalističkog usavršavanja program specijalističkog usavršavanja i upitnike (Prilog A i B) ispunjene od strane voditelja programa specijalističkog usavršavanja i specijalizanata. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja mora podnijeti i detaljan plan posjeta.

5. Održavanje međunarodnog stručnog posjeta (vidi Prilog C)

Povjerenstvo treba posjetiti jednu zdravstvenu ustanovu(e) iz članka 5. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i specijaliste u kojima specijalizanti rade. Osobno treba razgovarati s predstavnikom ili predstavnicima mladih i starijih specijalizanata i specijalista. Međunarodni stručni posjet traje jedan cijeli dan.

6. Kriteriji i zaključci

U slučaju međunarodne posjete dostupni će se podaci usporediti s kriterijima utvrđenima od strane Europskog Sekcije/Odbora UEMS-a. Na temelju toga provest će se ocjenjivanje sukladno pravilima Europskog Odbora. Posjećena zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlašteno za provođenje specijalističkog usavršavanja treba imati uvid u nacrt izvješća u svrhu ispravka moguće činjenične pogreške. Predsjednik povjerenstva treba raspraviti s Europskim Odborom negativni zaključak prije podnošenja izvješća.

7. Izvješće međunarodnog povjerenstva za stručni posjet (vidi prilog D)

U slučaju međunarodnog posjeta izvješće mora biti na engleskom jeziku. Povjerenstvo treba formulirati svoje zaključke, uvjete i preporuke u izvješću s kojim su se u potpunosti složili svi članovi, koje je datirano i u kojem je naveden ime, prezime, titula i adresa glavnog mentora i zdravstvene ustanove, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlašteno za specijalističko usavršavanje koja je bila posjećena. Posjećena zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ovlašteno za provođenje specijalističkog usavršavanja treba dobiti nacrt izvješća da može ispraviti moguće činjenične pogreške. Izvješće treba podnijeti Europskom Sekciji/Odboru UEMS-a što ranije, a svakako unutar dva mjeseca. Program ovlaštenja specijalističkog usavršavanja posjećene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakulteta ili tijela i podaci moraju biti poslani zajedno s upitnikom koji je voditelj programa specijalističkog usavršavanja ispunio prije samog posjeta. Izvješće mora biti potpisano od predsjednika povjerenstva i u njemu moraju biti navedena imena članova povjerenstva.

8. Konačna ocjena Europskog Sekcije/Odbora UEMS-a

U slučaju međunarodnog stručnog posjeta povjerenstvo za posjet savjetuje Europsku Sekciju/Odbor te specijalnosti. To tijelo ima konačnu odgovornost. Europska Sekcija/Odbor UEMS-a dodjeljuje Europsku oznaku kvalitete prema svojim pravilima.

9. Povjerljivost

Izvješće povjerenstva i drugi podaci prikupljeni tijekom stručnog posjeta moraju ostati povjerljivi. Posjećena zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinacija, fakultet ili tijelo ima pravo objaviti izvješće.

10. Žalbeno tijelo

Posjećena zdravstvena ustanovama ima pravo na žalbu ili prigovor Europskom odboru za međunarodne posjete pri UEMS-u.

12. Financiranje posjeta

U slučaju međunarodnog posjeta troškove putovanja članova povjerenstva snosi predlagatelj međunarodnog stručnog posjeta. Troškove Europskog Sekcije/Odbora UEMS-a u njihovoj organizaciji i procjeni posjeta snosi Sekcija UEMS-a.