I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Važeći Zakon o zaštiti prirode (»Narodne novine«, broj 80/2013) stupio je na snagu 6. srpnja 2013. godine te su u njegovoj primjeni uočeni nedostaci zbog kojih je bilo potrebno izmijeniti određene zakonske odredbe.

Navedeni nedostaci odnose se prvenstveno na:

• nejasno i nedovoljno precizno definiranje određenih pojmova iz Zakona,
• potrebu jasnijeg definiranja nadležnosti tijela za obavljanje upravnih poslova, odnosno stručnih poslova zaštite prirode,
• složenost i trajanje postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu te neusklađenost nadležnosti tijela koja provode postupaka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu u odnosu na nadležnosti za provedbu postupka procjene utjecaja zahvata na okoliša te strateške procjene sukladno Zakonu o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, broj 80/2013),
• nejasno utvrđene nadležnosti za provedbu mjera očuvanja vrsta i stanišnih tipova koji su ciljevi očuvanja ekološke mreže, odnosno potrebu jasnijeg definiranja nadležnosti javnih ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode te javnih ustanova nadležnih za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija, osobito u odnosu na nadležnosti drugih korisnika prostora temeljem planova gospodarenja prirodnim dobrima,
• nedovoljno jasno definirane odredbe koje se odnose na zavičajne divlje vrste čije se uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite u svrhu njihovog održivog korištenja,
• neprecizne odredbe kojima se ovlašćuju pravne osobe za obavljanje poslova oporavilišta za žive životinje koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, odnosno za zbrinjavanje divljih vrsta koje su zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama, kao i nepostojanje jasne pravne osnove za financiranje zbrinjavanja navedenih kategorija životinja,
• neprecizne odredbe kojima se ovlašćuju pravne osobe za obavljanje poslova genskih banaka,
• ne nedovoljno precizno utvrđivanje nadležnosti za donošenje akta o proglašenju zaštićenog područja posebno ako se područje koje se želi zaštiti nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave,
• ne nedovoljno precizno definiranje nadležnosti za osnivanje javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima posebno ako je osnivač jedinica lokalne samouprave i nedovoljno precizno definiranje njihove stvarne nadležnosti,
• neprecizno definiran način upisa pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu temeljem geodetskog elaborata za prostorno određenje zaštićenog područja,
• nepotpune postupovne odredbe u svrhu primjene određenih instituta koje omogućava Zakon o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 147/2009) kao što je uvođenje pridržaja ukidanja rješenja,
• prekratak rok za davanje koncesije u zaštićenom području, nepravičnu raspodjelu naknade od koncesije na zaštićenom području i vođenje upisnika,
• nedostatke u provođenju postupka dodjele koncesijskog odobrenja koji se odnose na obvezu ministra za donošenje pravilnika o koncesijskom odobrenju,
• potrebu drugačijeg definiranja nadležnosti u svezi praćenje stanja vrsta i stanišnih tipova, koje će omogućiti da središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva te šumarstva bude nadležno za uspostavu i organizaciju praćenja stanja nekih lovnih i ribolovnih vrsta, odnosno nekih šumskih stanišnih tipova,  
• nepostojanje pravne osnove za donošenje Programa financiranja područja ekološke kojeg je Republika Hrvatska dužna pripremiti i predočiti Europskoj komisiji u svrhu planiranja financijskih sredstava za provedbu mjera očuvanja područja ekološke mreže,
• nepotpunih odredbi u svezi upravnog nadzora koje nisu omogućile efikasan nadzor nad radom i općim aktima javnih ustanova čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave,
• nepostojanja obveze polaganja državnog stručnog ispita čuvara prirode, a radi usklađivanja s odredbama članka 23. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku,
• nepotpune prekršajne odredbe, a osobito nemogućnost kažnjavanja fizičke osobe koja nije odgovorna osoba u pravoj osobi, kao i potreba dodatnog usklađivanja sa Prekršajnim zakonom (» Narodne novine«, br. 107/2007, 39/2013, 157/2013).

Nadalje, trebalo je uskladiti Zakon s odredbama Odluke o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju Povjerenstva za provedbu racionalizacije sustava agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, Klasa: 022-03/15-04/152, URBROJ: 50301-05/16-15-1 koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 23. travnja, a temeljem koje se Državni zavod za zaštitu prirode zajedno s Agencijom za zaštitu okoliša integrira u Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu.

Pored uočenih nedostatka u provedbi, te potrebe za usklađivanje s odredbama gore rubricirane Odluke Vlade Republike Hrvatske, Europska komisija uputila je Republici Hrvatskoj u ožujku 2015. godine EU Pilot broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (u daljnjem tekstu: Direktiva 92/43/EEZ) te EU Pilot 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2009/147/EZ).

EU Pilotom broj 7371/15/ENVI u svezi sa Direktivom 92/43/EEZ Europska komisija je, između ostalog, ukazala na sljedeće:

• neprimjereno opće izuzeće od primjene odredbi Direktive u članku 8. Zakona o zaštiti prirode,
• nepravilni prijenos definicije vrsta od interesa za Zajednicu iz članka 1. točke (g) Direktive, u dijelu koji se odnosi na neupućivanje na propise kojima se prenose prilozi IV. i V. Direktive,
• nepotpuni prijenos članka 1., točke (i) alineje 2. Direktive, u skladu s kojim se stanje očuvanosti smatra povoljnim kad se prirodan areal vrste ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti,
• nepotpuni prijenos članka 1. točke (k) i (l) Direktive, kojima se definira područje od značaja za Zajednicu i posebno područje očuvanja,
• nepravilni prijenos članka 4. stavka 4. Direktive, kojim se opisuje određivanje posebnih područja očuvanja, a osobito utvrđivanje razdoblja potrebnog za određivanje posebnih područja očuvanja,
• nepotpuni prijenos članka 4. stavka 5. Direktive, kojim se propisuje režim zaštite područja od značaja za Zajednicu prema članku 6. stavcima 2. i 4. Direktive, uzimajući u obzir i sudsku praksu Suda Europske unije u odnosu na režim zaštite predloženih područja od značaja za Zajednicu,
• neprenošenje odredbe članka 5. stavka 4., kojim je propisano da se tijekom razdoblja savjetovanja na predloženo područje primjenjuju odredbe članka 6. stavka 2. Direktive,
• nepotpuni prijenos članka 6. stavka 1. Direktive, u odnosu na potrebne mjere očuvanja za posebna područja očuvanja,
• nepotpuni prijenos članka 6. stavak 2. Direktive, prema kojem države članice dužne poduzimati odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve Direktive,
• nepotpuni prijenos članka 6. stavka 4. podstavak 1. Direktive, kojim se predviđa procjena drugih pogodnih mogućnosti kao preduvjet za prelazak u fazu procjenjivanja imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa,
• negativan utjecaj neprenošenja članka 6. stavka 2. i nepravilnog prenošenja članka 6. stavka 4. Direktive na prenošenje članka 7. stavka 1. Direktive, koji se odnosi na očuvanje područja proglašenih sukladno Direktivi 2009/147/EZ,
• odstupanje od primjene članaka 12., 13. i 16. Direktive za redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz područja šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, te za obavljanje poljoprivredne djelatnosti uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji,
• odstupanje od odredbi članka 14. Direktive vezano uz nepostojanje upućivanja na nadzor statusa očuvanja prirodnih staništa i vrsta iz članka 11. Direktive te popis mjera navedenih u članku 14. stavku 2. koji nije zatvoreni popis,
• nepostojanje upute o posvećivanju posebne pozornosti znanstvenom radu koji je potreban za provedbu članaka 4. i 10. Direktive te poticanju prekogranične suradnje u istraživanju vezano uz članak 18. stavak 2. Direktive.

EU Pilotom broj 7372/15/ENVI u svezi sa Direktivom 2009/147/EZ, Europska komisija je, između ostalog, ukazala na sljedeće:

• nepravilni prijenos članaka 1. i 2. Direktive koje rezultira nepotpunim opsegom zaštite ptica predviđenog Direktivom, a u svezi s ovim upućuje i na neprimjereno opće izuzeće od primjene odredbi Direktive u članku 8. Zakona o zaštiti prirode,
• neprenošenje članka 3. Direktive (obveze opće prirode), u vezi s osiguravanjem dovoljne raznolikosti i veličine staništa za sve vrste ptica na koje se Direktiva odnosi,
• nepravilni prijenos članka 4. stavka 4. Direktive zajedno sa člankom 7. stavkom 1. Direktive 92/43/EEZ, što u svezi s neprenošenjem članka 6. stavka 2. Direktive 92/43/EEZ dovodi do nepotpune zaštite područja očuvanja značajnih za ptice,
• odstupanje od primjene odredbi članka 5. zajedno s člankom 9. Direktive za redovne aktivnosti određene planovima gospodarenja prirodnim dobrima iz područja šumarstva i vodnog gospodarstva koji sadrže uvjete zaštite prirode, te za obavljanje poljoprivredne djelatnosti uz primjenu uvjeta višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji,
• neprenošenje dijela članka 6. stavka 1. (odredbi »i bilo kojih lako prepoznatljivih dijelova ili derivata tih ptica«),
• netočno prenošenje odredbi članka 9. stavka 1. Direktive, obzirom da su odredbe o izuzećima od strogog režima zaštite utvrđene Direktivom 2009/147/EZ užeg opsega od odgovarajućih odredbi iz Direktive 92/43/EEZ,
• nepravilni prijenos članka 10. stavka 1. Direktive, vezano uz istraživanje i aktivnosti koje služe kao temelj za zaštitu, upravljanje i korištenje populacija svih vrsta ptica iz članka 1. Direktive.

Stoga se ovim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode provodi i dodatno usklađivanje s dijelom odredbi navedenih direktiva.

Uzimajući u obzir sve gore navedeno, izradi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se radi dorade odredbi koje se odnose na:

• opće odredbe Zakona i značenje pojmova koji se koriste u Zakonu,
• planiranje i organizaciju zaštite prirode,
• osnivanje i djelatnost u području zaštite prirode Hrvatske agencije za okoliš i prirodu,
• postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu,
• očuvanje i upravljanje ekološkom mrežom,
• opće mjere očuvanja divljih vrsta i korištenje divljih vrsta,
• javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima,
• proglašenje zaštićenih područja i prestanak zaštite,
• mjere stroge zaštite vrsta,
• postupovne odredbe,
• koncesije i koncesijska odobrenja,
• praćenje stanja,
• financiranje zaštite prirode,
• upravni nadzor,
• neposredni nadzor u zaštićenim područjima,
• prekršajne odredbe.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Temeljem članka 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, broj 81/2013) po hitnome postupku se donose zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.

Slijedom toga, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku s obzirom da se istim provodi obveza dodatnog usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa pravnom stečevinom Europske unije – Direktivom 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ.

V . TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I  DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti prirode (»Narodne novine«, broj 80/2013) članak 2. mijenja se i glasi:

»Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.07.1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.),

– Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26.01.2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.).«.

Članak 2.

Iza članka 3. dodaje se članak 3.a koji glasi:

»Članak 3.a

(1) Način rada u Ministarstvu, upravnim tijelima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom ovoga Zakona, uključujući i sustav provedbe postupaka i izrade akata koji se donose na temelju ovoga Zakona, ministar propisuje naputkom.

(2) Ovlašćuje se ministar da uređuje način rada savjetodavnih radnih tijela (povjerenstva, radne grupe i sl.) koja osniva na temelju posebnog propisa za utvrđivanje nacrta propisa koji se donose na temelju ovoga Zakona te da određuje naknadu za rad članovima tih tijela koji nisu državni službenici.«.

Članak 3.

(1) U članku 4. podstavak 1. mijenja se i glasi:

» – očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost očuvanjem prirodnih stanišnih tipova, divljih vrsta i njihovih staništa, uključujući i sve vrste ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i ptičjih jaja i gnijezda, uspostavom odgovarajućeg sustava zaštite, upravljanja i nadzora,«.

(2) Iza podstavka 1. dodaje se novi podstavak 2. koji glasi:

» – očuvati i/ili obnoviti krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,«.

(3) Dosadašnji podstavci od 2. do 6. postaju podstavci od 3. do 7.

Članak 4.

(1) U članku 6. stavku 2. podstavak 2. mijenja se i glasi:

» – provedbom mjera zaštite prirode, a osobito mjera koje osiguravaju održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih stanišnih tipova i divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, osim ptica, i njihovih staništa, koje uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike,«.

(2) U stavku 2. dodaje se novi podstavak 3. koji glasi:

» – provedbom mjera koje osiguravaju održavanje ili prilagodbu svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i njihovih jaja i gnijezda, na razini koja odgovara posebnim ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve,«.

(3) U stavku 2. dosadašnji podstavci 3. do 10. postaju podstavci 4. do 11.

(4) U stavku 2. dosadašnji podstavak 8. koji postaje podstavak 9. mijenja se i glasi:

» – poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode, uzimajući u obzir prekograničnu suradnju u istraživanju, osobito u svrhu očuvanja obilježja krajobraza iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona i očuvanja područja ekološke mreže iz članka 54. ovoga Zakona, , zatim u svrhu očuvanja, upravljanja i korištenja divljih vrsta koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, kao i u svrhu provođenja aktivnosti praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona,«.

Članak 5.

Članak 8. mijenja se i glasi:

»Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, te spašavanja ljudi i imovine u slučaju oružanog sukoba, rata, građanskog rata, terorističkog čina ili izvanredne, neizbježne i neotklonjive prirodne pojave.«.

Članak 6.

(1) U članku 9. stavku 1. iza podstavka 4. dodaje se podstavak 4.a koji glasi:

»4.a divlje vrste od interesa za Europsku uniju su one divlje vrste za koje na teritoriju Europske unije vrijedi da su:

– ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom teritoriju i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji,

– osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti potpasti pod kategoriju ugroženih vrsta, ako uzročni čimbenici nastave djelovati,

– rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji; te vrste žive u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području,

– endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihovog iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti,

Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske navode se u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona,«.

(2) Podstavak 6. mijenja se i glasi:

»6. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti,«.

(3) Iza podstavka 9. dodaje se podstavak 9.a koji glasi:

»9.a Fizička osoba u smislu ovoga Zakona je svaki pojedinac koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obrta,«.

(4) Podstavak 20. mijenja se i glasi:

»20. korištenje genetskog materijala je provođenje istraživanja i razvoja koji se temelje na genetskim i/ili biokemijskim sastavnicama genetskog materijala, uključujući i primjenu biotehnologije, u svrhu stvaranja novih proizvoda i patenata,«.

(5) Podstavak 26. mijenja se i glasi:

»26. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način da se održava njihov potencijal, odnosno ne narušava stanje očuvanosti, kako bi se udovoljilo potrebama da ispune, sada i u budućnosti, odgovarajuće ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama,«.

(6) Podstavak 29. mijenja se i glasi:

» 29. plan upravljanja zaštićenim područjem ili područjem ekološke mreže  je strateški dokument koji utvrđuje svrhu i stanje zaštićenog područja ili područja ekološke mreže te određuje ciljeve upravljanja, aktivnosti potrebne za ostvarenje ciljeva i pokazatelje učinkovitosti upravljanja,«.

(7) I za podstavka 30. dodaju se podstavci 30.a, 30.b i 30.c koji glase:

»30.a područje očuvanja značajno za ptice (POP) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta ptica od interesa za Europsku uniju i njihovih staništa, kao i područje značajno za očuvanje migratornih vrsta ptica, a osobito močvarno područje od međunarodne važnosti,

30.b područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) je područje značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju, a osobito doprinosi:

– održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti prirodnog stanišnog tipa ili vrste u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada,

– cjelovitosti ekološke mreže,

– održavanju biološke raznolikosti unutar dotične biogeografske regije ili regija,

30.c područje ekološke mreže znači zemljopisno određenu površinu čija je granica određena kartografskim prikazom,«.

(8) Iza podstavka 31. dodaje se podstavak 31.a koji glasi:

»31.a vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (vPOVS) je područje koje ispunjava stručne kriterije i koje Republika Hrvatska predlaže Europskoj komisiji na odobrenje, a koje je značajno za očuvanje i ostvarivanje povoljnog stanja divljih vrsta, osim ptica, i njihovih staništa te prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju,«.

(9) Iza podstavka 32. dodaje se podstavak 32.a koji glasi:

»32.a posebno područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (PPOVS) je područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) za koje se primjenjuju mjere očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno ,«.

(10) Iza podstavka 34. dodaje se podstavak 34.a i glasi:

»34.a pravna osoba u smislu ovoga Zakona je: trgovačko društvo, zadruga, ustanova, odnosno druga pravna osoba koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost,«.

(11) Iza podstavka 36. dodaju se podstavci 36.a i 36.b koji glase:

»36.a prioritetne divlje vrste su one divlje vrste za čije očuvanje je Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihovog prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takve vrste su u uredbi iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona označeni znakom „*“,

36.b prioritetni prirodni stanišni tipovi su oni prirodni stanišni tipovi kojima na području Europske unije prijeti nestanak i za čije je očuvanje Europska unija posebno odgovorna s obzirom na razmjere njihovog prirodnog areala koji se nalazi na teritoriju Europske unije. Takvi stanišni tipovi su u uredbi iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona označeni znakom „*“,«.

(12) Iza podstavka 37. dodaje se podstavak 37.a koji glasi:

»37.a prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju su oni prirodni stanišni tipovi kojima prijeti nestanak unutar njihovog prirodnog areala ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi ograničeno ili predstavljaju istaknute primjere tipičnih karakteristika jedne ili više od sljedećih biogeografskih regija: alpinske, kontinentalne i mediteranske. Prirodni stanišni tipovi od interesa za Europsku uniju, koji su prirodno rasprostranjeni na teritoriju Republike Hrvatske navode se su pravilniku iz članka 52. stavka 5. ovoga Zakona,«.

Članak 7.

U članku 11. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Svakih pet godina Ministarstvo obavlja analizu ostvarenja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom, zakonodavnog i institucionalnog okvira, kao i izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode te po potrebi predlaže donošenje izmjena i/ili dopuna Strategije, odnosno nove Strategije.«.

Članak 8.

(1) U članku 12. stavku 2. podstavci 3., 4. i 5. brišu se.

(2) Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Izvješće o stanju prirode izrađuje Hrvatska agencija za okoliš i prirodu.«.

Članak 9.

(1) U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Upravne poslove zaštite prirode obavlja Ministarstvo i upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba nadležno za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: upravno tijelo), osim onih poslova koji su ovim Zakonom ili drugim propisom preneseni u nadležnost javnim ustanovama iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Stručne poslove zaštite prirode obavljaju Ministarstvo, Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, upravno tijelo i javne ustanove iz članka 130. ovoga Zakona.«.

(3) Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 10.

Članak 14. mijenja se i glasi.

Stručne poslove zaštite prirode obavlja Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu: Agencija) koju osniva Vlada uredbom.

Članak 11.

U cijelom tekstu Zakona o zaštiti prirode riječ: »Zavod« u određenom padežu zamjenjuju se riječju: »Agencija« u odgovarajućem padežu.

Članak 12.

(1) U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Djelatnost Agencije obuhvaća osobito:«.

(2) U stavku 1. u podstavcima 2., 7. i 8. brišu se riječi: » ekološki značajnih područja«.

(3) Podstavak 10. mijenja se i glasi:

» – izradu informacije za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode za planove gospodarenja prirodnim dobrima i zahtjeva zaštite prirode za izradu prostornih planova,«.

(4) Dodaje se novi podstavak 11. koji glasi:

» – izradu stručnih podloga za potrebe izrade prostornih planova posebnih obilježja nacionalnih parkova i parkova prirode,«.

(5) Dosadašnji podstavci od 11. do 22. postaju podstavci od 12. do 23.

(6) Dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Agencija obavlja i poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu i prirodi, radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i održivog razvitka sukladno posebnom propisu kojim se uređuje zaštite okoliša.

(3) Agencija obavlja i druge poslove u skladu s ovim Zakonom, Uredbom o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, Statutom Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i posebnim propisima, koji služe za ostvarivanje djelatnosti Agencije utvrđene stavcima 1. i 2. ovoga članka.«.

(7) Dosadašnji stavci 2., 3., 4., 5. i 6. brišu se.

Članak 13.

Članci 16., 17. i 18. brišu se.

Članak 14.

U članku 20. stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Ako tijekom provedbe postupka izdavanja rješenja iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo ocijeni potrebnim, zatražit će od Agencije izradu informacije. Informacija sadrži podatke o zaštićenim dijelovima prirode, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te područjima ekološke mreže s pripadajućim kartografskim prikazima, kao i druge podatke potrebne za izdavanje rješenja.« .

Članak 15.

Članak 21. mijenja se i glasi:

» (1) U postupku izrade prostornih planova utvrđuju se zahtjevi zaštite prirode.

(2) Zahtjeve zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka čine uvjeti zaštite prirode, podaci o zaštićenim dijelovima prirode, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te područjima ekološke mreže s pripadajućim kartografskim prikazima.

(3) Zahtjeve zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka za prostorne planove državne razine te područne (regionalne) razine utvrđuje Ministarstvo, a za prostorne planove lokalne razine upravno tijelo.

(4) Ako tijekom provedbe postupka utvrđivanja zahtjeva zaštite prirode iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo iz stavka 3. ovoga članka ocijeni potrebnim, zatražit će od Agencije izradu informacije. Informacija sadrži podatke o zaštićenim dijelovima prirode, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te područjima ekološke mreže s pripadajućim kartografskim prikazima, kao i druge podatke potrebne za utvrđivanje zahtjeva.« .

Članak 16.

U članku 22. stavku 2. riječ: »Ministarstva« zamjenjuje se riječima: »nadležnog tijela iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona«.

Članak 17.

Članak 23. mijenja se i glasi:

» (1) Ministarstvo utvrđuje uvjete zaštite prirode u svrhu izdavanja lokacijske odnosno građevinske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku odnosno građevinsku dozvolu prema posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i graditeljstva.

(2) Upravno tijelo utvrđuje uvjete zaštite prirode u svrhu izdavanja lokacijske odnosno građevinske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja, osim za zahvate iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 18.

Članak 29. mijenja se i glasi:

» (1) Ministarstvo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša,

– čiji obuhvat se nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili Grada Zagreba.

(2) Upravno tijelo provodi Prethodnu ocjenu i Glavnu ocjenu za zahvate:

– za koje tijelo područne (regionalne) samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša provodi postupak procjene utjecaja na okoliš ili postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš prema posebnom propisu kojim se uređuje zaštita okoliša,

– za ostale zahvate koji mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže, osim za zahvate iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 19.

(1) U članku 30. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Ako tijekom provedbe postupka Prethodne ocjene nadležno tijelo iz članka 29. ovoga Zakona ocijeni potrebnim, zatražit će mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Agencija je dužna mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.«.

(2) Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Ako Agencija mišljenje iz stavka 3. ovoga članka ne dostavi u propisanom roku smatrat će se da je mišljenje dostavljeno.«.

(3) Dosadašnji stavci od 4. do 9. postaju stavci od 5. do 10.

(4) U dosadašnjim stavcima 6., 7. i 8. koji postaju stavci 7., 8. i 9. brojevi: »4. i 5.« zamjenjuju se brojevima »5. i 6.«.

Članak 20.

(1) U članku 31. stavku 2. riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavka 6.«.

(2) S tavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Nadležno tijelo zatražit će mišljenje Agencije o studiji iz stavka 2. ovoga članka. Agencija je dužna mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela.«.

(3) Dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Kada nadležno tijelo ocijeni da studiju treba dopuniti podacima i/ili informacijama koji u bitnom utječu na cjelovitost studije i da dopunu studije objektivno nije moguće provesti u roku od 30 dana, zahtjev nositelja zahvata odbit će kao neutemeljen.

(5) Kada nadležno tijelo utvrdi da zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži sve propisane podatke i dokaze sukladno stavku 2. ovoga članka o zahtjevu će informirati javnost i provesti javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakon.«.

Članak 21.

Članak 32. mijenja se i glasi:

»(1) Studiju iz članka 31. stavaka 2. i dokumentaciju za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete (u daljnjem tekstu: dokumentacija) iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona izrađuje osoba ovlaštena prema posebnom propisu kojim se uređuju stručni poslovi zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ovlaštenik).

(2) Troškove izrade studije i dokumentacije snosi nositelj zahvata.

(3) Ovlaštenik je dužan izraditi studiju i dokumentaciju na temelju podataka koji odražavaju sadašnje stanje područja utjecaja zahvata.

(4) Ovlaštenik je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije i dokumentacije.«.

Članak 22.

Članak 34. mijenja se i glasi:

»(1) Nositelj zahvata za koji je doneseno rješenje o odbijanju zahvata, može Ministarstvu podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje zahvata uz kompenzacijske uvjete u roku od najduže šest mjeseci od dana dostave rješenja o odbijanju zahvata.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sadrži opis utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže za koje nije moguće utvrditi mjere ublažavanja, analizu sagledanih drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata, razloge kojima se opravdava postojanje prevladavajućeg javnog interesa, prijedlog kompenzacijskih uvjeta, procjenu rokova izvršenja kompenzacijskih uvjeta, procjenu stupnja provedenosti kompenzacijskih uvjeta nakon kojeg se može započeti s izvođenjem radova te prijedlog praćenja o izvršavanju kompenzacijskih uvjeta.

(3) Ministarstvo će zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa koji nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka rješenjem odbaciti .«.

Članak 23.

Članak 35. mijenja se i glasi:

»(1) O podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona Ministarstvo će zatražiti mišljenje Agencije i informirati javnost na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Agencija je dužna mišljenje iz stavka 1. ovoga članka dostaviti najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva Ministarstva.

(3) Ako Ministarstvo utvrdi, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, da predloženi kompenzacijski uvjeti nisu zadovoljavajući i da iste nije moguće provesti, rješenjem će odbiti zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona.

(4) Kada Ministarstvo utvrdi, uzimajući u obzir mišljenje iz stavka 1. ovoga članka, da su predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući i da je iste moguće provesti, o podnesenom zahtjevu iz članka 34. ovoga Zakona provest će javnu raspravu na način propisan pravilnikom iz članka 24. stavka 5. ovoga Zakona.«.

Članak 24.

U članku 36. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Kompenzacijskim uvjetima osigurava se opća povezanost (koherentnost) ekološke mreže, među ostalim, na sljedeći način:

– obnovom staništa i/ili uspostavom boljih ekoloških uvjeta u postojećem području ekološke mreže,

– obnovom ili uspostavom staništa ili uspostavom boljih ekoloških uvjeta na novom ili povećanom području ekološke mreže koje će se uključiti u ekološku mrežu,

– uključivanjem novog područja ili proširivanjem postojećeg područja ekološke mreže, koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže, u kombinaciji s ostalim mjerama kojima se nadoknađuje nastali gubitak.«.

Članak 25.

U članku 37. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako Ministarstvo utvrdi da su, uzimajući u obzir mišljenje iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona, predloženi kompenzacijski uvjeti zadovoljavajući i da je iste moguće provesti te da nema drugih pogodnih mogućnosti kojima je moguće ostvariti svrhu zahvata, dostavlja zahtjev iz članka 34. ovoga Zakona, mišljenje iz članka 35. ovoga Zakona i prijedlog odluke o utvrđivanju prevladavajućeg javnog interesa za provedbu zahvata Vladi u roku od 30 dana od dana zatvaranja javne rasprave iz članka 35. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno ishođenja mišljenja Europske komisije iz stavka 4. ovoga članka.«.

Članak 26.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Za planove i programe, za koje posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša nije određena obveza strateške procjene, Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo odnosno upravno tijelo u postupku izdavanja uvjeta i zahtjeva zaštite prirode te prethodne suglasnosti odnosno mišljenja u skladu sa člancima 20., 21. i 22. ovoga Zakona.«.

Članak 27.

Članak 46. mijenja se i glasi:

»(1) Za strategije, planove i programe za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određena obveza strateške procjene ili ocjene o potrebi strateške procjene, Ocjena prihvatljivosti provodi se u skladu sa člankom 26. ovoga Zakona.

(2) Za strategije, planove i programe koji se donose na državnoj i područnoj (regionalnoj) razini Ocjenu prihvatljivosti provodi Ministarstvo.

(3) Za strategije, planove i programe koji se donose na lokalnoj razini Ocjenu prihvatljivosti provodi upravno tijelo.«.

Članak 28.

U članku 47. stavku 1. i 2., članku 48. stavku 1., 3., 5. i 6., članku 49., članku 50. stavku 1. i 2. i članku 51. stavku 3. riječ: »Ministarstvo« zamjenjuje se riječima: »nadležno tijelo iz članka 46. ovoga Zakona« u odgovarajućem padežu.

Članak 29.

(1) U članku 48. stavku 3. iza riječi: »će« stavlja se zarez i dodaju riječi: »ako to ocijeni potrebnim«.

(2) Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Agencija je dužna mišljenje iz stavka 3. ovoga članka dostaviti nadležnom tijelu iz članka 46. ovoga Zakona najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva nadležnog tijela. Ako Agencija ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatrat će se da je mišljenje dostavljeno.«.

(3) Stavak 8. briše se.

Članak 30.

U članku 52. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Ugroženi i rijetki stanišni tipovi utvrđeni Pravilnikom iz stavka 5. ovoga članka, za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže, štite se ugradnjom uvjeta i zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima i prostorne planove sukladno člancima 20. i 21. ovoga Zakona.«.

Članak 31.

Članak 53. briše se.

Članak 32.

Članak 54. mijenja se i glasi:

»(1) Ekološku mrežu čine područja očuvanja značajna za ptice (POP), područja očuvanja značajna za vrste i staništa (POVS) te potencijalna područja očuvanja značajna za vrste i staništa (vPOVS), a proglašava ju Vlada uredbom.

(2) Uredbom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva određivanje područja ekološke mreže (referentna lista vrsta i staništa), uključujući i prioritetne divlje vrste te prioritetne prirodne stanišne tipove, stručni kriteriji za određivanje vPOVS područja i POP područja, kriteriji prema kojima Europska komisija vrši procjenu vPOVS područja u smislu značaja za Uniju , način identifikacije i popis vPOVS područja, POVS područja i POP područja s pripadajućim ciljnim vrstama, odnosno stanišnim tipovima tih područja, način prikaza granica i kartografski prikaz vPOVS područja, POVS područja i POP područja, te način zonacije svih navedenih područja u odnosu na rasprostranjenost ciljnih vrsta i stanišnih tipova.

(3) vPOVS područja podliježu odobrenju od strane Europske komisije, o čemu Europska komisija donosi zaključke.

(4) vPOVS područja postaju POVS područja danom objave u Službenom listu Europske unije.

(5) Danom stupanja na snagu Pravilnika iz članka 55. stavka 4. ovoga Zakona POVS područja utvrđena Uredbom iz stavka 1. ovoga članka postaju PPOVS područja.

(6) PPOVS područja iz stavka 5. ovoga članka sastavni su dio ekološke mreže.

(7) Ekološka mreža može se dopuniti i/ili izmijeniti temeljem:

– zaključaka Europske komisije iz stavka 3. ovoga članka,

– rezultata predsudskog postupka Europske komisije (EU pilot i dr.),

– presude Europskog suda,

– pravomoćnog rješenja iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

– rezultata praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovoga Zakona.

(8) Ministarstvo na svojim internetskim stranicama objavljuje informaciju o područjima kojima je potrebno dopuniti i/ili izmijeniti ekološku mreža sukladno stavku 7. podstavcima 1.-4. ovoga članka«.

Članak 33.

Članak 55. mijenja se i glasi:

»(1) Očuvanje područja ekološke mreže provodi se u svrhu izbjegavanja pogoršanja stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanja vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve njihova očuvanja.

(2) Očuvanje iz stavka 1. ovoga članka osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti te provođenjem mjera očuvanja koje se ugrađuju u planove upravljanja posebno priređene za ta područja ili su integrirane u planove gospodarenja prirodnim dobrim ili u prostorne planove, te odgovarajućim zakonskim, administrativnim ili ugovornim mjerama koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova i vrstama koji su prisutni na tim područjima.

(3) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljnih vrsta ptica u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(4) Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljnih vrsta, izuzev ptica te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.

(5) Ako je to nužno za ostvarivanje ciljeva očuvanja područja ekološke mreže, planovi gospodarenja prirodnim dobrima i planovi upravljanja područjima ekološke mreže, osim osnovnih mjera očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova mogu sadržavati i dodatne mjere očuvanja.

(6) Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.

(7) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na područja kojima je potrebno dopuniti ekološku mrežu sukladno članku 54. stavku 7. podstavcima od 1. do 4. od datuma objave informacije iz članka 54. stavka 8. ovoga Zakona.

(8) Za područja koja uredbom iz članka 54. stavka 1. ovog Zakona nisu utvrđena kao POP područja, a ispunjavaju kriterije za njihovo proglašenje, ministar može naredbom ili rješenjem u svrhu sprječavanja onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica u tim područjima, kao i uznemiravanja samih ptica, propisati hitne mjere zaštite i očuvanja, uključujući i zabranu provedbe svih aktivnosti koje dovode do onečišćenja ili pogoršanja stanja staništa ptica.

Članak 34.

Članak 56. mijenja se i glasi:

»(1) Provedbu osnovnih mjera očuvanja i dodatnih mjera očuvanja iz članka 55. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona osigurava nadležna javna ustanova iz članka 130. ovoga Zakona provedbom plana upravljanja te pravna osoba koja provodi plan gospodarenja na području ekološke mreže, svaka u okviru svoje nadležnosti.

(2) Za ciljeve očuvanja područja ekološke mreže koje je ujedno zaštićeno u kategoriji nacionalnog parka, ili se nalazi unutar granica nacionalnog parka, ili se u više od pola površine podudara s područjem nacionalnog parka, kao i koje je ujedno zaštićeno u kategoriji strogog rezervata, provedba osnovnih mjera očuvanja i dodatnih mjera očuvanja iz članka 55. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona, osigurava se planom upravljanja nacionalnim parkom koji obuhvaća i područje ekološke mreže.

(3) Za ciljeve očuvanja područje ekološke mreže koje je ujedno zaštićeno u kategoriji parka prirode, ili se nalazi unutar granica parka prirode, ili se u više od pola površine podudara s područjem parka prirode, provedba osnovnih mjera očuvanja i dodatnih mjera očuvanja iz članka 55. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona, osigurava se planom upravljanja parkom prirode koji obuhvaća i područja ekološke mreže te planom gospodarenja prirodnim dobrima, sukladno nadležnostima.

(4) Za ciljeve očuvanja područja ekološke mreže koje je zaštićeno u ostalim kategorijama ili nije zaštićeni dio prirode sukladno ovome Zakonu, provedba osnovnih mjera očuvanja i dodatnih mjera očuvanja iz članka 55. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona osigurava se planom upravljanja i planom gospodarenja prirodnim dobrima, sukladno nadležnostima.

(5) Za ciljeve očuvanja područja ekološke mreže koje se u manje od pola površine preklapa s područjem nacionalnog parka ili parka prirode, provedba osnovnih mjera očuvanja i dodatnih mjera očuvanja iz članka 55. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona, osigurava se kroz planove upravljanja iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka te planom gospodarenja prirodnim dobrima sukladno nadležnostima.

(6) Plan upravljanja i plan gospodarenja iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka smatra se planom upravljanja ekološkom mrežom ako sadrži analizu stanja ciljanih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže, ciljeve upravljanja i očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova te načine postizanja ciljeva.«.

Članak 35.

Članak 57. mijenja se i glasi:

»(1) Plan upravljanja ekološkom mrežom donosi nadležna javna ustanova iz članka 130. ovoga Zakona.

(2) Planom upravljanja ekološkom mrežom iz stavka 1. ovoga članka može biti obuhvaćeno više područja ekološke mreže u nadležnosti jedne javne ustanove.

(3) Plan upravljanja ekološkom mrežom iz stavka 1. ovoga članka donosi upravno vijeće nadležne javne ustanove na način propisan odredbama članaka 134. i 138. ovoga Zakona.

(4) Plan upravljanja područjima ekološke mreže koja se proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave i/ili j edinica lokalne samouprave mogu zajednički donijeti upravna vijeća svih nadležnih javnih ustanova.

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, plan upravljanja za područje ekološke mreže koji obuhvaćaju more pod nacionalnom jurisdikcijom Republike Hrvatske, osim nacionalnih parkova i parkova prirode, donosi Ministarstvo uz suglasnost središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove prostornog planiranja, morskog ribarstva, vodnog gospodarstva, pomorstva, prometa i gospodarstva.«.

Članak 36.

(1) U članku 58. stavku 2. podstavku 2. brišu se riječi: »i prirodni areal«.

(2) Dodaje se podstavak 3. koji glasi:

– »prirodno područje rasprostranjenosti vrste se ne smanjuje, niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti.«.

(3) Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili održavanjem njihovog povoljnog stanja u prirodi, vodeći računa o održavanju i obnovi dovoljne raznolikosti i prostranosti njihovih staništa, a osobito uzimajući u obzir:

– uspostava zaštićenih područja,

– održavanje i upravljanje staništima divljih vrsta izvan zaštićenih područja u skladu s njihovim ekološkim potrebama,

– obnovu uništenih staništa,

– stvaranje novih staništa.«.

Članak 37.

U članku 60. stavak 5. briše se.

Članak 38.

Članak 62. mijenja se i glasi:

»(1) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se uzimanje iz prirode provodi uz primjenu mjera upravljanja i zaštite u svrhu njihovog održivog korištenja, sukladno propisima Europske unije ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka kojima se uređuje očuvanje divljih vrsta, tijela odgovorna za primjenu mjera, praćenje i izvješćivanje, sadržaj programa praćenja stanja očuvanosti te sadržaj izvješća određuje Vlada odlukom.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

(3) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta iz stavka 1. ovoga članka osigurava se temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(4) Popis zavičajnih divljih vrsta čije se uzimanje iz prirode provodi sukladno odredbama ovog Zakona, a koje nisu predmet posebnih propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva kao i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja, uvjete za ishođenje dopuštenja za njihovo uzimanja iz prirode u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, mjere upravljanja i zaštite, kao i detaljni sadržaj zahtjeva za njihovo uzimanje iz prirode propisuje ministar pravilnikom.

(5) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta među ostalim obuhvaćaju:

– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,

– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja određenih populacija,

– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,

– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanju populacija vrsta prilikom uzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,

– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,

– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili prijevoza u svrhu prodaje,

– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo uzimanje primjeraka iz prirode,

– procjenu učinka donesenih mjera.

(6) Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva osigurava praćenje stanja očuvanosti zavičajne divlje vrste od interesa za Europsku uniju iz stavka 1. ovoga članka koja je predmet posebnih propisa iz područja lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva, te vodi evidenciju o načinu i količini njezinog korištenja i o tome podnosi izvješće Ministarstvu svakih šest godina u svrhu izvještavanja Europske komisije.«.

Članak 39.

U članku 63. stavku 1. iza riječi: »članka 62. stavka 1.« dodaju se riječi: »i 4.«.

Članak 40.

Članak 64. mijenja se i glasi:

»(1) Za korištenje zavičajnih divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

• podatke o podnositelju zahtjeva
• opis planirane aktivnosti,
• znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju koristiti, količine, područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.

(3) Zahtjevu se prilaže presliku osobne iskaznice i presliku izvatka iz sudskog, obrtnog ili drugog odgovarajućeg registra.

(4) Obrazac zahtjeva objavljuje se na internetskoj stranici Ministarstva.

(5) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge Agencije, a za vrste za koje ne postoji stručna podloga Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Agenciji na stručno mišljenje.

(6) Agencija je dužna dostaviti stručno mišljenje o utjecaju metode, količine i vremenskog razdoblja korištenja zavičajne divlje vrste na veličinu njezine populacije, njezino stanište, njezine životne uvjete ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

(7) Stručnu podlogu iz stavka 5. ovoga članka Agencija objavljuje na svojim internetskim stranicama.«.

Članak 41.

U članku 66. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) U odnosu na hvatanje ili ubijanje zavičajnih životinjskih vrsta navedenih u Odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona, Pravilniku iz članka 62. stavka 4. ovoga Zakona, Pravilniku iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, te hvatanje i ubijanje svih vrsta ptica koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu navedene u Odluci, pravilnicima iz članka 62. stavka 4. te članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, zabranjena je uporaba sredstava za hvatanje i/ili ubijanje koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija, kao što su:

– za sisavce i ptice:

1. žive, oslijepljene ili osakaćene životinje koje se koriste kao mamci,

2. odašiljači zvuka,

3. električne i elektroničke ubojite ili omamljujuće naprave,

4. umjetne svjetleće naprave,

5. zrcala i druge zasljepljujuće naprave,

6. naprave za osvjetljavanje cilja,

7. optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike,

8. eksplozivi,

9. mreže koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

10. zamke koje su načelno ili prema uvjetima uporabe neselektivne,

11. samostrijel,

12. otrovi i otrovni ili omamljujući mamci,

13. istjerivanje životinja iz skloništa plinom ili dimom,

14. poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja,

15. za ptice dodatno i stupice, mreže, zamke, kuke i lijepak;

– za ribe:

1. otrovi,

2. eksplozivi.«.

Članak 42.

Članak 67. mijenja se i glasi:

»(1) Jedinke kralješnjaka iz prirode, osim riba, koje pripadaju nekoj strogo zaštićenoj vrsti, a koje su pronađene iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane zbrinjavaju se u oporavilištima za divlje životinje, u svrhu oporavka i povratka u prirodu.

(2) Iznimno, odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na strogo zaštićene vrste kojima se gospodari prema posebnim propisima iz područja lovstva.

(3) Poslove oporavilišta može obavljati pravna osoba ako ishodi ovlaštenje Ministarstva. Ovo ovlaštenje nije upravni akt.

(4) Zahtjev za davanje ovlaštenja pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz stavka 11. ovoga članka.

(5) Ovlaštenje iz stavka 3. ovoga članka daje se na rok od pet godina.

(6) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još pet godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje dano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz stavka 11. ovoga članka.

(7) Ako Ministarstvo na temelju ovoga Zakona i pravilnika iz stavka 11. ovoga članka utvrdi da zahtjev iz stavka 4. ovoga članka nije na Zakonu osnovan, posebnim će rješenjem zahtjev odbiti.

(8) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje dano te uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom iz stavka 11. ovoga članka ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti donijeti i rješenje o brisanju iz očevidnika iz stavka 10. ovoga članka.

(9) Protiv rješenja iz stavka 7. i 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik te redovito ažurira i na svojim internetskim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.

(11) Uvjete koje mora ispunjavati pravna osoba za obavljanje poslova oporavilišta, sadržaj zahtjeva za izdavanjem ovlaštenja, postupak izdavanja i oduzimanja ovlaštenja, uvjete držanja životinja i njihova oporavka, popis ugroženih vrsta životinja koje su prioritetne za zbrinjavanje, razinu skrbi o životinjama ovisno o stupnju ugroženosti, cjenik zbrinjavanja životinja temeljem kojeg Ministarstvo nadoknađuje troškove, način vođenja evidencije i sadržaj evidencije o zbrinutim životinjama u oporavilištu, postupanje sa životinjama nesposobnim za povratak u prirodu, nadzor rada oporavilišta, sadržaj i način vođenja očevidnika, te druga pitanja s tim u vezi pobliže propisuje ministar pravilnikom uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove veterinarstva i dobrobiti životinja.

(12) U oporavilištu iz stavka 1. ovoga članka zbrinjavaju se i jedinke divljih životinja zaplijenjene ili oduzete na temelju odredbi ovoga Zakona ili posebnog propisa kojim se uređuje prekogranični promet i trgovina divljim vrstama.

(13) Pravne osobe iz stavka 3. ovoga članka financiraju se iz sredstava državnog proračuna temeljem cjenika zbrinjavanja životinja koji se utvrđuje pravilnikom iz stavka 11. ovoga članka.

(14) Odluku o konačnom postupanju sa životinjama iz stavaka 1. i 12. ovoga članka koje nije moguće vratiti u prirodu donosi Ministarstvo.«.

Članak 43.

U članku 68. stavku 3. brišu se riječi »i studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu, način praćenja divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije«.

Članak 44.

(1) U članku 75. stavku 3. i članku 76. stavku 4. brišu se riječi: »na način propisan uredbom iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona«.

(2) U članku 75. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Način pribavljanja mišljenja javnosti, način izrade i sadržaj studije o procjeni utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine repopulacije na prirodu te način praćenja zavičajne divlje vrste nakon ponovnog uvođenja ili njezine repopulacije propisuje ministar pravilnikom.«.

Članak 45.

(1) U članku 86. stavku 2. briše se riječ: »uzgojene«.

(2) U stavku 3. iza riječi »Bijeg ili širenje« briše se riječ »uzgojene«.

Članak 46.

(1) U članku 95. iza stavaka 1. i 2. dodaju se novi stavci 3., 4., 5., 6. i 7., 8. i 9. koji glase:

»(3) Zahtjev za davanje ovlaštenja pravna osoba podnosi na način određen pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka.

(4) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka daje se na rok od deset godina.

(5) Važenje ovlaštenja može se na zahtjev pravne osobe produžiti novim ovlaštenjem na još deset godina, uz uvjet da pravna osoba dokaže da se nisu promijenili uvjeti na temelju kojih je prvobitno ovlaštenje dano te da su ispunjeni svi uvjeti u skladu s ovim Zakonom i Pravilnikom iz stavka 10. ovoga Zakona.

(6) Ako Ministarstvo na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa utvrdi da zahtjev iz stavka 3. ovoga članka nije na zakonu osnovan, posebnim će rješenjem zahtjev odbiti.

(7) Ako ovlaštenik ne ispunjava uvjete na temelju kojih je ovlaštenje dano te uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka ili prestaje s djelatnostima za koje je ovlašten, Ministarstvo će rješenjem ukinuti izdano ovlaštenje, a po njegovoj pravomoćnosti donijeti i rješenje o brisanju iz očevidnika iz stavka 9. ovoga članka.

(8) Protiv rješenja iz stavka 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) O izdanim ovlaštenjima iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik te redovito ažurira i na svojim internetskim stranicama objavljuje popis izdanih ovlaštenja.«.

(2) Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 10. i 11.

Članak 47.

(1) U članku 123. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Ako se područje koje se želi zaštiti nalazi na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave akt o proglašenju, na temelju zajedničkog prijedloga jedinica područne (regionalne) samouprave na čijem se teritoriju proteže područje koje se želi zaštiti, donosi Vlada. Prijedlog se podnosi Ministarstvu i obavezno mu se prilaže izjava iz članka 124. stavka. 1. podstavka 2. ovoga Zakona.

(2) Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 48.

(1) U članku 124. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Prijedlog akta o proglašenju zaštićenog područja donosi se na temelju:

• stručne podloge kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštititi i način upravljanja tim područjem,
• izjave tijela koje donosi akt o proglašenju o osiguranim sredstvima za upravljanje zaštićenim područjem, odnosno u slučaju iz članka 123. stavka 5. ovoga Zakona zajedničke izjave predlagatelja zaštite,
• geodetskog elaborata za prostorno određenje zaštićenog područja i upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu.«.

(2) Dodaju se stavci 3., 4., 5., i 6. koji glase:

»(3) Stručnu podlogu za proglašenje zaštićenih područja koje proglašava Hrvatski sabor ili Vlada izrađuje Agencija na zahtjev Ministarstva. Stručnu podlogu za proglašenje zaštićenih područja koje proglašava jedinica područne (regionalne) samouprave izrađuje ovlaštenik na zahtjev nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave.

(4) Geodetski elaborat iz točke 3. stavka 1. ovoga članka sadrži detaljni grafički i numerički prikaz područja protezanja zaštićenog područja i granice zaštićenog područja, opis granice i popise čestica obuhvaćene zaštićenim područjem.

(5) Granice zaštićenog područja u pravilu prate granice katastarskih čestica. Iznimno, ako je predmet zaštite samo dio katastarske čestice, takve čestice će se posebno evidentirati u geodetskom elaboratu.

(6) Sadržaj i oblik geodetskog elaborata propisati će ministar pravilnikom.«.

Članak 49.

(1) U članku 125. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»(1) O prijedlogu akta o proglašenju zaštićenog područja izvješćuje se javnost. Izvješćivanje javnosti podrazumijeva javni uvid u predloženi akt o proglašenju zaštićenog područja i stručnu podlogu s geodetskim elaboratom za prostorno određenje zaštićenog područja i upis pravnog režima u katastar i zemljišne knjige.«.

(2) Postupak javnog uvida za proglašenje zaštićenih područja koja proglašava Hrvatski sabor ili Vlada organizira i provodi Ministarstvo.

(3) Postupak javnog uvida za proglašenje zaštićenih područja koja proglašavaju jedinice područne (regionalne) samouprave organizira i provodi nadležno upravno tijelo.«.

Članak 50.

Članak 126. mijenja se i glasi:

»Akt o proglašenju zaštićenog područja sadrži:

• naziv, kategoriju i razred zaštićenog područja,
• geodetski elaborat za prostorno određenje zaštićenog područja i upis pravnog režima u katastar i zemljišnu knjigu,
• opis granice izveden iz geodetskog elaborata,
• nalog za upis zabilježbe kategorije zaštićenog područja u zemljišne knjige,
• nalog za upis prava prvokupa za zaštićena područja iz članka 165.stavak 1. ovoga Zakona,
• odluku kojom se ovlašćuje pravna osoba koja je u ime donositelja akta o proglašenju ovlaštena za pokretanje potrebnih postupaka za upise u katastar i zemljišnu knjigu.«.

Članak 51.

Članak 127. mijenja se i glasi:

»(1) Akt o proglašenju zaštićenog područja koje proglašava Hrvatski sabor ili Vlada objavljuje se u »Narodnim novinama«, a akt o proglašenju zaštićenog područja koje proglašava jedinica područne (regionalne) samouprave u službenom glasilu nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave i u »Narodnim novinama«.

(2) Geodetski elaborat iz članka 126. ovoga Zakona u analognom i digitalnom obliku čuva donositelj akta o proglašenju, a po jedan primjerak akta i geodetskog elaborata obvezno se dostavlja Ministarstvu i Agenciji.«.

Članak 52.

Iza članka 127. dodaje se članak 127.a koji glasi:

»Članak 127.a

(1) Geodetski elaborat za svaku katastarsku općinu posebno, uz naziv akta i broj službenog glasnika u kojem je objavljen akt o proglašenju zaštićenog područja područnom uredu za katastar, odnosno tijelu nadležnom za katastarske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: područni ured za katastar) dostavlja pravna osoba koju je za to odlukom iz članka 126. Ovoga Zakona ovlastio donositelj akta, radi evidentiranja posebnog pravnog režima.

(2) Nakon što nadležni područni ured za katastar evidentira posebni pravni režim, po službenoj dužnosti dostavit će nadležnom zemljišnoknjižnom sudu popis čestica za svaku katastarsku općinu posebno, radi upisa zabilježbe posebnog pravnog režima - kategorije zaštićenog područja u zemljišnim knjigama i upisa propisanih člankom 165. stavak 5. ovoga Zakona, pozivom na akt o proglašenju zaštićenog područja.

(3) Iznimno,ako je predmet zaštite samo dio katastarske čestice, osobe iz stavka 1. ovog članka će na temelju geodetskog elaborata pokrenuti postupak izrade parcelacijskog elaborata u postupku propisanom posebnim zakonom. Za izradu ovog elaborata nije potrebna suglasnost vlasnika ili nositelja prava na nekretnini.

(4) Kad se granice katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica razlikuju ili je zemljišnu knjigu u svrhu upisa zaštićenog područja potrebno osnovati,obnoviti ili dopuniti, pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka će pokrenuti postupak izrade odgovarajućeg geodetskog elaborata u postupku propisanom posebnim zakonom, kao i druge postupke propisane posebnim zakonima, u svrhu upisa zaštićenog područja. Za izradu geodetskog elaborata nije potrebna suglasnost vlasnika ili nositelja prava na nekretnini.

(5) Nadležni ured za katastar i zemljišnoknjižni sud provesti će sve potrebne postupke iz stavaka 3. i 4. ovog članka po službenoj dužnosti.

(6) Zemljišnoknjižni sud donosi rješenje o upisu iz stavka 2. ovog članka za svaku od čestica posebno, na temelju popisa čestica iz stavka 1. ovog članka i akta iz članka 127. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Zabilježba iz stavka 2. ovoga članka provodi se u zemljišnim knjigama bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

(8) Postupci iz stavka 2. do 7. ovog članka provode se u katastru i zemljišnim knjigama i na onim česticama koje su od časa izrade geodetskog elaborata do dostave dokumenta iz stavka 1. do 3. ovog članka područnom uredu za katastar i zemljišnoknjižnom sudu promijenile oblik, površinu i izgrađenost kao i na česticama na kojima je provedena parcelacija.«.

Članak 53.

Iznad članka 128. dodaje se podnaslov: »Prestanak zaštite«.

Članak 54.

(1) U članku 128. stavci 4. i 6. brišu se.

(2) Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 4. mijenja i glasi:

»(4) Na postupak upisa prestanka pravnog režima, kao i na postupak brisanja zabilježbe kategorije zaštićenog područja, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 126. i 127.a ovoga Zakona.«.

Članak 55.

Članak 130. mijenja se i glasi:

»Članak 130.

(1) Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove.

(2) Republika Hrvatska uredbom Vlade osniva javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode.

(3) Jedinice područne (regionalne) samouprave odlukom svoga predstavničkog tijela osnivaju javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na svom području.

(4) Jedinice lokalne samouprave mogu odlukom svoga predstavničkog tijela osnivati javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na svom području. Odluka o osnivanju donosi se uz prethodnu suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave u čijem se sastavu jedinica lokalne samouprave nalazi, uz uvjet da se na području jedinice lokalne samouprave koja želi osnovati javnu ustanove u cijelosti nalazi neko od zaštićenih područja iz stavka 8. ovoga članka. Osnivanjem javne ustanove od strane jedinice lokalne samouprave prestaje pravo upravljanja tim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode od strane javne ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave u čijem se sastavu nalazi jedinica lokalne samouprave koja je osnovala javnu ustanovu.

(5) Republika Hrvatska uredbom Vlade može osnovati javnu ustanovu za upravljanje svim nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Na djelatnost, financijsko poslovanje, tijela upravljanja i stručni rad javne ustanove na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka od 131. do 136. ovoga Zakona. Ostala pitanja u vezi naziva javne ustanove, načina njezinog rada i obavljanja djelatnosti pobliže se uređuju aktom o osnivanju i statutom.

(6) Javne ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska, osim područjem nacionalnog parka i/ili parka prirode, upravljaju:

• strogim rezervatima,
• svim kategorijama zaštićenih područja koja se nalaze u granicama nacionalnog parka i/ili parka prirode,
• svim drugim zaštićenim dijelovima prirode koji se nalaze u granicama nacionalnog parka i/ili parka prirode.

(7) Javne ustanove čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave na svom području upravljaju:

• posebnim rezervatima, regionalnim parkovima, spomenicima prirode, značajnim krajobrazima, park šumama i spomenicima parkovne arhitekture, osim onima s kojima temeljem odredbi stavka 6. podstavka 2. ovoga članka upravlja javna ustanova čije je osnivač Republika Hrvatska i onima s kojim upravlja javna ustanova čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, a koje su osnovane temeljem odredbi stavka 4. ovoga članka,
• svim drugim zaštićenim dijelovima prirode, osim onima s kojima temeljem odredbi stavka 6. podstavka 3. ovoga članka upravlja javna ustanova čije je osnivač Republika Hrvatska i onima s kojim upravlja javna ustanova čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, a koje su osnovane temeljem odredbi stavka 4. ovoga članka.

(8) Javne ustanove čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave na svom području upravljaju:

• posebnim rezervatima, spomenicima prirode, značajnim krajobrazima, park šumama i spomenicima parkovne arhitekture, osim onima s kojima temeljem odredbi stavka 6. podstavka 2. ovoga članka upravlja javna ustanova čije je osnivač Republika Hrvatska, uz uvjet da se ta zaštićena područja u cijelosti nalaze na njihovom području,
• svim drugim zaštićenim dijelovima prirode, osim onima s kojima temeljem odredbi stavka 6. podstavka 3. ovoga članka upravlja javna ustanova čije je osnivač Republika Hrvatska.

(9) Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu sporazumom zajednički osnovati javnu ustanovu za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i drugim zaštićenim dijelovima prirode na njihovim područjima.

(10) Zaštićenim područjima koja proglašava Vlada i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, ako se nalaze neposredno uz njihovu granicu, može upravljati javna ustanova iz stavka 2. i 5. ovoga članka. Za upravljanje s područjem kojega proglašava jedinica područne (regionalne) samouprave sklapa se sporazum s nadležnom jedinicom područne (regionalne) samouprave koja snosi i razmjerni dio troškova upravljanja tim područjem.

(11) Zaštićenim područjem koje proglašava predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, a proteže se na području dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave, zajednički upravljaju javne ustanove čiji su osnivači te jedinice.

Članak 56.

Dodaje se novi članak 130.a koji glasi:

»Članak 130.a

(1) Radi obavljanja hotelijersko-ugostiteljskih djelatnosti u nacionalnim parkovima može se osnovati trgovačko društvo.

(2) Osnivač trgovačkog društva iz stavka 1. ovoga članka je Republika Hrvatska.

(3) Naziv tvrtke, sjedište, model organizacije, djelatnosti i način poslovanja trgovačkog društva iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se izjavom o osnivanju.

(4) Na osnivanje i ustroj trgovačkog društva iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima.«.

Članak 57.

U članku 131. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima čiji je osnivač Republika Hrvatska može upravljati i raspolagati državnom imovinom u obliku nekretnina u zaštićenom području od državnog značenja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona uz dopuštenje iz članka 144. ovoga Zakona i/ili suglasnost Ministarstva ako drugačije nije propisano posebnim propisom.

(5) Upravljanje i raspolaganje nekretninama iz stavka 4. ovoga članka u smislu ovoga Zakona predstavlja:

• provedbu postupaka potrebnih za upravljanje nekretninama,
• sudjelovanje u oblikovanju prijedloga prostornih rješenja za nekretnine,
• tekuće i investicijsko održavanje nekretnina,
• osnivanje prava građenja,
• izgradnju ili financiranje izgradnje,
• davanje u zakup ili najam,
• osnivanje prava služnosti na nekretnini.«.

Članak 58.

U članku 137. dodaju se stavci 2., 3. i 4. koji glase:

»(2) Stručna podloga iz stavka 1. ovoga članka osobito sadrži: opće podatke o zaštićenom području, obilježja zaštićenog područja (georaznolikost, krajobrazna raznolikost, bioraznolikost), podatke o ekološkoj mreži, zonaciju zaštićenog područja i smjernice za zaštitu, planiranje, korištenje i uređenje prostora te kartografski prikaz stanišnih tipova, ekološke mreže i zonacije zaštićenog područja.

(3) Za izmjene i dopune planova iz stavka 1. ovoga članka stručna podloga izrađuje se samo za dijelove nacionalnog parka ili parka prirode koji su predmet obuhvata izmjena i dopuna plana.

(4) Prostorni planovi iz stavka 1. ovoga članka izrađuju se i donose u skladu s odredbama posebnog propisa iz područja prostornog uređenja.«.

Članak 59.

(1) U članku 138. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Plan upravljanja donosi se na razdoblje od šest godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon tri godine.«.

(2) Stavak 4. briše se.

(3) Dosadašnji stavci od 5. do 9. postaju stavci od 4. do 8.

Članak 60.

(1) U članku 142. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ako je to potrebno radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja sa posebnim propisima ministar može donijeti pravilnik o zaštiti i očuvanju za zaštićeno područje od državnog značenja iz članka 111. stavka 3. ovoga Zakona. «.

(2) U stavku 4. iza riječi: »odluke« točka briše se i dodaju se riječi: »i novčane kazne za nepoštivanje njihovih odredbi.«.