I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Bankarski sektor u Republici Hrvatskoj odnosno sve njegove članice/kreditne institucije predstavljaju osnovu našeg cjelokupnog gospodarstva koje je bez njih nezamislivo. U Republici Hrvatskoj danas posluje 20 banaka i 3 stambene štedionice, a bankarski sustav čini gotovo 70% cjelokupnog financijskog sustava Republike Hrvatske (mjereno veličinom aktive). Zbog svoje uloge koju imaju u platnom prometu, investicijskim i kreditnim aktivnostima kao i štednji građana, banke su uključene u svaki dio gospodarskog sustava pa ne postoji pravna osoba, a gotovo ni fizička koja nije u direktnom odnosu s nekom od kreditnih institucija. Upravo zbog te umreženosti odnosno direktne poslovne povezanosti s fizičkim i pravnim osobama, poslovanje kreditne institucije ima značajnu ulogu u cjelokupnom gospodarstvu tj. u odnosu na sve fizičke i pravne osobe koje putem banaka obavljaju transakcijske, investicijske, kreditne i slične poslove.

Nadalje, bankarstvo se prvenstveno temelji na povjerenju svih gospodarskih sudionika u stabilnost pojedinih banaka odnosno stabilnost bankarskog sustava u cjelini. Propast bilo koje kreditne institucije ima direktne negativne posljedice na sve fizičke i pravne osobe koje su imale bilo kakve poslovne odnose s tom kreditnom institucijom, ali i indirektne negativne posljedice na druge gospodarske subjekte koji su povezani s fizičkim i pravnim osobama povezanim s propalom kreditnom institucijom. Te negativne posljedice se prvenstveno odnose na privremenu ili trajnu nedostupnost financijskim sredstvima koje pripadaju subjektima (fizičkim i pravnim osobama) koje su na bilo koji način bile u poslovnom odnosu s propalom kreditnom institucijom. Navedeni problemi djelomično su  riješeni efikasnim sustavom osiguranja depozita koji omogućava fizičkim i pravnim osoba tj. osiguranim vjerovnicima propale banke da u vrlo kratkom roku dođu do dijela sredstava (do najviše 100 tisuća eura po klijentu) koja su im ostala ''zarobljena'' u propaloj instituciji. Međutim sve one pravne i fizičke osobe čiji je poslovni odnos uključivao više financijskih sredstava od 100 tisuća eura, u gotovo svim slučajevima ostaju trajno bez  pristupa tim sredstvima. Prvenstveni razlog tome su dugotrajni stečajni postupci odnosno presporo unovčenje imovine  propale kreditne imovine, a koja imovina zbog svoje financijske specifičnosti značajno gubi vrijednost protekom vremena.  

Stečajevi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj trenutno se provode prema Stečajnom zakonu kojim se propisuje stečaj trgovačkih društava. Navedeni zakon generalni je zakon u smislu sagledavanja djelatnosti kojima se bavi propalo trgovačko društvo kao i posebnostima strukture imovine, što uzrokuje određene probleme kada se radi o specifičnostima bankarskog sektora.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju prijedlogom Zakona

Trajanje stečajnog postupka kreditnih institucija, specifičnosti imovine kreditne institucije koja zahtijeva specifičan pristup u smislu mogućih načina unovčenja te imovine kako bi se postigla što hitnija i veća namira vjerovnika osnovna su pitanja koja se uređuju ovim prijedlogom Zakona.

3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Donošenjem Zakona nastoji se postići sljedeće:

- očuvanje najvećeg mogućeg dijela zdrave imovine kreditne institucije koja je propala

- omogućiti nastavak poslovnih aktivnosti što većeg broja poslovnih subjekata odnosno vjerovnika propale kreditne institucije u što je moguće kraćem roku

- skratiti vrijeme trajanja stečajnog postupka i u što većoj mjeri  namirenje vjerovnika propale kreditne institucije

- smanjiti troškove stečajnog postupka.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu Prijedloga zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA

GLAVA I.

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti za otvaranje i okončanje postupka prisilne likvidacije kreditnih institucija, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe, pravila, postupci i instrumenti u postupcima prisilne likvidacije kreditnih institucija i ovlasti i zadaci tijela u postupku likvidacije i subjekata primjene Zakona.

Usklađenost s propisima Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1.  Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, 5. 5. 2001.)

2. Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/59/EU) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019.).

Subjekti Zakona

Članak 3.

(1) Ovaj Zakon primjenjuje se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i podružnicu kreditne institucije iz  reće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje.

(2) Postupak prisilne likvidacije može se provesti i nad kreditnom institucijom iz stavka 1. ovog članka nad kojom je pokrenut postupak redovne likvidacije ili nad kojom je otvoren postupak sanacije.

Pojmovi

Članak 4.

(1) Pojmovi u ovome Zakonu imaju sljedeće značenje:

1.“ kreditna institucija“ je kreditna institucija kako je uređena člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

2. „ podružnica kreditne institucije“ je podružnica kako je uređena člankom 4. stavkom 1. točkom 17. Uredbe (EU) br. 575/2013

3. „ postupak prisilne likvidacije“ označuje postupak koji je otvorilo javnopravno tijelo ili sud neke države članice i koji se vodi pod njegovim nadzorom s ciljem unovčenja imovine kreditne institucije, uključujući i postupke koji se okončavaju nagodbom ili nekom drugom sličnom mjerom, a s ciljem skupne namire vjerovnika te institucije

4. „likvidator“ je svaka osoba ili tijelo koje je imenovalo javnopravno tijelo ili sud radi provođenja likvidacijskog postupka, čija je zadaća da upravlja imovinom kreditne institucije nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije, da unovčava navedenu imovinu i namiruje vjerovnike kreditne institucije

5. „nadzorno likvidacijsko tijelo“ je tijelo postupka prisilne likvidacije koje nadzire rad likvidatora

6. „skupština vjerovnika“ je tijelo postupka prisilne likvidacije koje čine svi vjerovnici s pravom glasa.

7. „likvidacijska imovina“ je sva imovina kreditne institucije nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije, a koja služi za namirenje svih vjerovnika te kreditne institucije sukladno ovom zakonu

8. „plan prisilne likvidacije“ je plan unovčenja imovine dužnika odnosno kreditne institucije nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije

9. „razlučni vjerovnici“ su vjerovnici koji imaju pravo na odvojeno namirenje svojih tražbina iz određenih dijelova likvidacijske mase odnosno imovine

10. „izlučni vjerovnici“ su vjerovnici koje na temelju kojega svoga stvarnog ili obveznog prava mogu tražiti da se neki predmet (stvar ili pravo) izdvoji iz likvidacijske mase, odnosno imovine

11. „insolventnost“ je nemogućnost, odnosno nesposobnost kreditne institucije da u svakom trenutku novčanim sredstvima podmiruje svoje dospjele novčane obveze.

12. „sredstva obvezne pričuve“ su zakonom propisani postotak, odnosno iznos sredstava koje kreditna institucija drži na računima kod Hrvatske narodne banke.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Ciljevi postupka prisilne likvidacije

Članak 5.

(1) Postupak prisilne likvidacije provodi se nad kreditnom institucijom, radi  kontroliranog izlaska te kreditne institucije s tržišta s ciljem smanjenja rizika i prelijevanja negativnih učinaka propasti kreditne institucije na ostatak financijskog tržišta te očuvanja financijske stabilnosti u Republici Hrvatskoj.

(2) Postupak prisilne likvidacije provodi se radi brzog i učinkovitog, skupnog namirenja vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji, očuvanjem vrijednosti financijske imovine kreditne institucije, unovčenjem imovine kreditne institucije i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima.

Tijela postupka 

Članak 6.

Tijela u postupku prisilne likvidacije su sud, likvidator, nadzorno likvidacijsko tijelo i skupština vjerovnika.

Opća načela za primjenu zakona

Članak 7.

Na postupak prisilne likvidacije kreditne institucije na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje stečaj i zakona kojim se uređuju pravila parničnog postupka pred trgovačkim sudovima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

2. OSNOVNE POSTUPOVNE ODREDBE

Nadležnost i sastav suda

Članak 8.

(1) U postupku prisilne likvidacije isključivo je stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu (u daljnjem tekstu: sud) neovisno o sjedištu kreditne institucije.

(2) U postupku prisilne likvidacije postupak provodi sudac pojedinac.

(3) U postupku prisilne likvidacije drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u vijeću koje čine tri suca.

Načela postupka

Članak 9.

(1) Prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom može podnijeti samo Hrvatska narodna banka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije za kreditnu instituciju u redovnoj likvidaciji može podnijeti i likvidator.

(3) Postupci prisilne likvidacije su hitni.

(4) Sud po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za postupak prisilne likvidacije kreditne institucije te radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze.

(5) Sud može odluke donositi i bez usmene rasprave.

(6) Prijedlozi, izjave i prigovori ne mogu se davati, odnosno podnositi ako se propusti rok odnosno izostane s ročišta na kojem ih je trebalo dati ili podnijeti, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(7) U postupku prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Obrasci

Članak 10.

Za potrebe provođenja postupka prisilne likvidacije kreditnih institucija koriste se, na odgovarajući način, obrasci propisani zakonom kojim se uređuje stečaj.

Pristupanje dugu

Članak 11. 

Na postupak otvaranja prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom ne primjenjuju se odredbe o pristupanju dugu propisane zakonom kojim se uređuje stečaj.

Troškovi postupka

Članak 12.

(1) U postupku prisilne likvidacije svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Sve troškove vezane uz postupak prisilne likvidacije, uključujući iznos naknade likvidatorima snosi kreditna institucija u postupku prisilne likvidacije.

(3) U troškove postupka prisilne likvidacije pripadaju:

1. sudski troškovi postupka prisilne likvidacije

2. tražbine neisplaćenih plaća radnika u bruto iznosu utvrđene u postupku prisilne likvidacije koje su veće od tri neisplaćene plaće koje radnik ostvaruje prema posebnom propisu, a najviše do iznosa tri neisplaćene minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Odredbe ove točke ne primjenjuju se na osobe koje su bile ovlaštene voditi poslove kreditne institucije

3. nagrade i izdaci likvidatora

4. drugi troškovi za koje je ovim ili drugim zakonom određeno da će se namirivati kao troškovi postupka prisilne likvidacije.

(4) Iz likvidacijske mase najprije se namiruju troškovi postupka prisilne likvidacije i ostale obveze likvidacijske mase kako je propisano posebnim zakonom koji uređuje prisilnu likvidaciju kreditnih institucija, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

GLAVA II.

3. PRISILNA LIKVIDACIJA KREDITNE INSTITUCIJE

Prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije

Članak 13. 

(1) Hrvatska narodna banka donijet će odluku o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije kreditne institucije ako utvrdi da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. institucija propada ili će vjerojatno propasti, odnosno u slučaju ako:

a) ako je imovina kreditne institucije manja od njezinih obveza

b) ako je stopa redovnog osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 4,5 posto ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije

c) ako je stopa osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 6 posto ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije

d) ako je stopa regulatornog kapitala kreditne institucije manja od 8 posto ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije

e) ako je iznos regulatornog kapitala banke manji od 40 milijuna kuna, odnosno iznos regulatornog kapitala štedne banke manji od 8 milijuna kuna odnosno iznos regulatornog kapitala stambene štedionice manji od 20 milijuna kuna ili

f) ako kreditna institucija nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze o njihovu dospijeću, a posebno ako je račun kreditne institucije po nalogu Financijske agencije u skladu sa zakonom kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, blokiran duže od dva radna dana ili

g) ako je Hrvatska narodna banka donijela rješenje o nedostupnosti depozita  sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili zakonu kojim se uređuje sustav osiguranja depozita ili

h) ako je ispunjen neki od uvjeta za oduzimanje odobrenja za rad kreditnoj instituciji propisan zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija

2. nije razumno očekivati da bi druge mjere privatnog sektora, mjere institucionalnog sustava zaštite, supervizorske mjere, supervizorske mjere u fazi rane intervencije ili smanjenje vrijednosti ili pretvaranje relevantnih instrumenata kapitala ili podložnih obveza u skladu s odredbama posebnog zakona kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava, spriječile njezinu propast u razumnom vremenskom razdoblju i

3. sanacija kreditne institucije nije u javnom interesu.

(2) Odluka Hrvatske narodne banke iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dan, sat i minutu njezina donošenja.

(3) O namjeri donošenja odluke o podnošenja prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije, Hrvatska narodna banka je dužna obavijestiti Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka najmanje pet radnih dana prije odlučivanja o prijedlogu odluke.

(4) Hrvatska narodna banka  obavijest o odluci o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije kreditne institucije dostavit će Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Financijskoj agenciji, Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i kreditnoj instituciji za koju će podnijeti prijedlog, istog dana kada je odluka i donesena.(5) Hrvatska narodna banka dužna je nadležnom trgovačkom sudu podnijeti prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom najkasnije sljedećeg radnog dana nakon donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka.

(6) U prijedlogu za pokretanje postupka prisilne likvidacije Hrvatska narodna banka navest će činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi postojanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Ako je u trenutku donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije u toj kreditnoj instituciji bila imenovana posebna uprava prema odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, ona nakon dostave obavijesti nastavlja s radom s dužnostima prema ovom zakonu.

(8) Ako u trenutku donošenja odluke Hrvatske narodne banke o podnošenju prijedloga za pokretanje prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom u toj kreditnoj instituciji nije bila imenovana posebna uprava sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, Hrvatska narodna banka će istodobno sa donošenjem odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije kreditne institucije imenovati posebnu upravu.

(9) Prava, obveze, ovlasti i odgovornosti posebne uprave iz stavaka 7. i 8. ovoga članka propisane su odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija i odredbama ovog Zakona.

Imenovanje likvidatora

Članak 14.

(1) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je dužna u roku od dva radna  dana od primitka prijedloga iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona, podnijeti nadležnom sudu prijedlog za imenovanje jednog ili više likvidatora.

(2) Likvidatorom može biti  imenovana osoba upisana na listi likvidatora, a koju utvrđuje Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka sukladno pravilniku iz stavka 8. ovoga članka. Likvidatorom se može imenovati samo fizička osoba koja ima odgovarajuća stručna znanja, sposobnost i više od pet godina poslovnog iskustva na rukovodećim pozicijama u području bankarskog sektora potrebnog za vođenje poslova kreditne institucije.

(3) Likvidatorom u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije ne može biti imenovana osoba koja je prethodno bila zaposlena u toj kreditnoj instituciji.

(4) Pravni učinci imenovanja likvidatora stupaju na snagu trenutkom navedenim u rješenju suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije i imenovanju likvidatora.

(5) Likvidatori imaju pravo na naknadu za svoj rad. Visinu naknade određuje Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka u skladu s propisima koji reguliraju naknade stečajnim upraviteljima. Iz imovine kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji namiruju se troškovi postupka prisilne likvidacije uključujući naknade likvidatorima. Naknada se isplaćuje istodobno s namirenjem tražbina vjerovnika po isplatnim redovima, a prije nego što se preostala imovina kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji, ako preostane, isplati dioničarima.

(6) Listu likvidatora utvrđuje Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka temeljem pravilnika iz stavka 8. ovoga članka.

(7) Lista likvidatora mora biti objavljena i stalno dostupna na mrežnim stranicama Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja je dužna utvrditi, voditi i redovno ažurirati listu likvidatora.

(8) Ministar financija pravilnikom detaljnije propisuje uvjete i postupak uvrštavanja na listu i brisanja s liste likvidatora kreditne institucije.  

Prethodni postupak i donošenje rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije

Članak 15. 

(1) U postupku prisilne likvidacije kreditne institucije ne provodi se prethodni postupak propisan zakonom kojim se uređuje stečaj.

(2) Sud će u roku od osam dana od dana zaprimanja prijedloga Hrvatske narodne banke o pokretanju postupka prisilne likvidacije i prijedloga Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka o imenovanju likvidatora rješenjem odlučiti o prijedlogu za pokretanje postupka prisilne likvidacije i imenovanju likvidatora te donijeti rješenje o otvaranju postupka prisilne likvidacije.

(3) Rješenje o otvaranju postupka prisilne likvidacije mora sadržavati:

1. podatke za identifikaciju kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji

2. odluku o imenovanju i podatke za identifikaciju likvidatora

3. sat i minutu otvaranja postupka prisilne likvidacije

4. poziv vjerovnicima da u roku od 60 dana od dana objave rješenja, prijave svoje tražbine likvidatoru

5. poziv razlučnim i izlučnim vjerovnicima da obavijeste likvidatora o svojim pravima u roku od 60 dana od dana objave rješenja

6. poziv dužnicima kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji da svoje obveze bez odgode ispunjavaju likvidatoru za kreditnu instituciju u prisilnoj likvidaciji i poziv na ispitno i izvještajno ročište.

(4) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka sud će odrediti da se otvaranje postupka prisilne likvidacije i imenovanje likvidatora upiše u registre, javne knjige, upisnike i očevidnike.

(5) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka sud će dostaviti podnositelju prijedloga, Hrvatskoj narodnoj banci, kreditnoj instituciji nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije, likvidatoru, nadzornom likvidacijskom tijelu, nadležnoj ispostavi porezne uprave prema sjedištu dužnika, nadležnom državnom odvjetništvu, pravnim osobama koje za dužnike obavljaju poslove platnog prometa te će objaviti na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova istoga dana kad je doneseno.

Objava rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije

Članak 16.

(1) Hrvatska narodna banka i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka će objaviti  rješenje suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom na svojim internetskim stranicama.

(2) Likvidatori kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije dužni su odmah po svom imenovanju objaviti rješenje o otvaranju postupka prisilne likvidacije na internetskim stranicama kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji. 

(3) Uz objavu rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom, likvidatori moraju objaviti poziv svim vjerovnicima kreditne institucije da prijave svoje tražbine. Poziv se mora objaviti na internetskoj stranici kreditne institucije, s naznakom da vjerovnici prijave kreditnoj instituciji svoje tražbine u roku kako je navedeno u rješenju o otvaranju postupka prisilne likvidacije.

Pravni lijek

Članak 17.

(1) Protiv rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije žalbu može podnijeti pravna ili fizička osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni donošenjem rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije.

(2) Žalba se podnosi prvostupanjskom sudu u roku od osam dana od dana objave rješenja na internetskoj stranici e-oglasna ploča i ne odgađa izvršenje rješenja niti sud može izreći privremenu mjeru odgode izvršenja te je prvostupanjski sud dužan žalbu dostaviti nadležnom sudu sljedeći radni dan nakon dana primitka žalbe.

(3) O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud u roku od osam dana od dana primitka žalbe.

(4) Nadležni drugostupanjski sud može žalbu prihvatiti, u kojem slučaju će ukinuti rješenje prvostupanjskog suda i sam donijeti rješenje.

(5) Ako nadležni drugostupanjski sud odbije žalbu, rješenje prvostupanjskog suda postaje je pravomoćno.

(6) Ako rješenje prvostupanjskog suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije bude ukinuto i prijedlog za otvaranje postupka prisilne likvidacije bude pravomoćno odbijen, sve radnje likvidatora koje su poduzete prije toga i njihovi učinci ostaju na snazi.

(7) Revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda nije dopuštena.

(8) U postupku iz stavka 3. ovoga članka te u postupku prisilne likvidacije koji je uređen ovim Zakonom ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Zakazivanje ispitnoga i izvještajnoga ročišta

Članak 18.

(1) Rješenjem o otvaranju postupka prisilne likvidacije sud će zakazati: 

1. ročište vjerovnika na kojem se ispituju prijavljene tražbine (ispitno ročište)

2. ročište vjerovnika na kojem će se na temelju izvješća likvidatora odlučivati o daljnjem tijeku postupka prisilne likvidacije i planu prisilne likvidacije (izvještajno ročište).

(2) Vrijeme između zadnjega dana roka za prijavljivanje tražbine i ispitnoga ročišta ne smije biti kraće od osam dana ni duže od 30 dana.

(3) Ispitno i izvještajno ročište održavaju se istodobno tako da se najprije održi ispitno ročište, a zatim izvještajno ročište.

4. DUŽNOSTI I OVLASTI TIJELA U POSTUPKU PRISILNE LIKVIDACIJE KREDITNE INSTITUCIJE

Pravne posljedice donošenja rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije

Članak 19. 

(1) Pravne posljedice otvaranja postupka prisilne likvidacije nastupaju danom donošenja/objave rješenja suda o pokretanju prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom.

(2) Danom objave rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije dospijevaju sve nedospjele tražbine vjerovnika kreditne institucije nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije.

(3) Ako se na tražbine iz stavka 2. ovoga članka nisu plaćale kamate, smatrati će se da su se na njih plaćale zakonske kamate i tražbine će se smanjiti na iznos koji bi, prema uračunavanju zakonskih kamata za vrijeme od otvaranja postupka prisilne likvidacije do dospijeća, odgovarao punom iznosu tražbine.

(4) Danom objave rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije likvidator ima prava i obveze tijela kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(5) Danom objave rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije prestaju sve ovlasti glavne skupštine dioničara.

(6) Danom donošenja rješenja o otvaranju prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom, ako Hrvatska narodna banka nije prethodno donijela rješenje o nedostupnosti depozita, nastupa osigurani slučaj sukladno zakonu kojim se uređuje osiguranje depozita.

(7) Danom otvaranja postupka prisilne likvidacije tvrtki kreditne institucije dodaje se oznaka: "u prisilnoj likvidaciji" te se tako upisuje u sudski registar uz navođenje novog broja računa preko kojeg se odvija poslovanje kreditne institucije.

(8) Na pravne posljedice otvaranja postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom na odgovarajući se način primjenjuju pravila o pravnim posljedicama o otvaranju stečajnog postupka propisana zakonom kojim se uređuje stečaj, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Dužnosti posebne uprave

Članak 20.

Posebna uprava, ili sanacijska uprava u slučaju da je nad kreditnom institucijom otvoren postupak sanacije, nakon donošenja odluke Hrvatske narodne banke o podnošenju prijedloga za otvaranje prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom, dužna je:

1. zaštititi i održavati imovinu kreditne institucije

2. nastaviti s vođenjem poslova kreditne institucije poštujući privremene zabrane iz članka 21. ovoga Zakona

3. dostaviti Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka podatke i dokumentaciju potrebnu za obračun i isplatu osiguranih depozita u skladu sa odredbama Zakona kojim se uređuje osiguranje depozita

4. bez odgađanja otvoriti transakcijski račun kod druge kreditne institucije za potrebe primanja uplata iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona ili, ako već ima otvorene transakcijske račune, odrediti jedan transakcijski račun za tu svrhu te o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

Dužnosti suradnje dosadašnjih članova uprave i drugih radnika kreditne institucije

Članak 21.

(1) Dosadašnji članovi uprave i sve druge ovlaštene osobe s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima kreditne institucije, dužni su posebnoj upravi i likvidatorima, bez odgađanja omogućiti pristup cjelokupnoj poslovnoj i ostaloj dokumentaciji kreditne institucije te sastaviti izvješće o primopredaji poslovanja.

(2) Dosadašnji članovi uprave kreditne institucije dužni su posebnoj upravi i likvidatorima dati sva obrazloženja ili dodatna izvješća o poslovanju kreditne institucije.

(3) Svi radnici kreditne institucije dužni su surađivati s posebnom upravom i likvidatorima.

(4) Posebna uprava i likvidatori imaju pravo udaljiti osobu koja onemogućuje njihov rad.

Privremene zabrane nakon donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje prisilne likvidacije

Članak 22.

(1) Odluka o podnošenju prijedloga za pokretanje prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom danom, satom i minutom donošenja proizvodi sljedeće učinke:

1. privremenu zabranu provedbe osnova za plaćanje na teret računa kreditne institucije i na teret računa klijenata te kreditne institucije prema zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima

2. privremenu zabranu kreditnoj instituciji da obavlja plaćanja sa svih svojih računa za svoje potrebe i da prima uplate na svoje račune

3. privremenu zabranu kreditnoj instituciji da pruža platne usluge za svoje klijente i

4. privremenu zabranu kreditnoj instituciji da obavlja isplate i prijenos s računa svojih klijenata.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dopuštene su sljedeće uplate kojima dužnici ispunjavaju svoje obveze prema kreditnoj instituciji:

1. gotovinske uplate kreditnoj instituciji i

2. uplate na transakcijski račun koji kreditna institucija vodi kod druge kreditne institucije u skladu s člankom 19. točkom 4. ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na transakcijski račun iz stavka 2. točke 2. ovoga članka posebna uprava može izvršiti gotovinske uplate.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka provodi na računu kreditne institucije konačnu namiru obračunatih platnih transakcija preko drugog platnog sustava do trenutka otvaranja postupka zbog insolventnosti nad tom kreditnom institucijom.

(5) Postupak namire iz stavka 4. ovoga članka provodi se sukladno propisanim pravilima rada platnog sustava iz novčanih sredstava koja je kreditna institucija izdvojila za te potrebe kod Hrvatske narodne banke prije trenutka otvaranja postupka zbog insolventnosti.

(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za sve uplate na račune koje kreditna institucija ima otvorene u drugim kreditnim institucijama, u Republici Hrvatskoj ili izvan nje, izvršene protivno stavku 1. i 2. ovoga članka nakon trenutka iz stavka 7. ovoga članka kreditna institucija dužna je izvršiti povrat novčanih sredstava platitelju ili poduzeti razumne mjere radi prijenosa novčanih sredstava korisniku iz te platne transakcije, a novčana sredstva kreditne institucije koja su primljena na ovaj način ne ulaze u likvidacijsku masu kreditne institucije.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dopuštena su plaćanja koja proizlaze iz obveza kreditne institucije kao sudionika u sustavu poravnanja sukladno zakonu kojim se uređuje tržište kapitala, a koja plaćanja je kreditna institucija dužna provesti pod uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

(8) Hrvatska narodna banka dužna je odmah objaviti na svojim internetskim stranicama obavijest o odluci iz stavka 1. ovoga članka,  koja mora sadržavati podatke o danu, satu i minuti donošenja kako su navedeni u izrijeci odluke iz stavka 1. ovoga članka.

(9) Hrvatska narodna banka dužna je obavijest iz stavka 8. ovoga članka bez odgode objaviti u najmanje dva dnevna lista Republike Hrvatske uz informaciju o posljedicama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(10) Dan, sat i minuta donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka smatraju se trenutkom otvaranja postupka zbog insolventnosti nad tom kreditnom institucijom u smislu zakona kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima.

(11) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, posebna uprava može uz suglasnost Hrvatske narodne banke vršiti plaćanja iz gotovinskih sredstava kreditne institucije i s računa iz stavka 2. točke 2. ovoga članka samo ako su takva plaćanja nužna radi očuvanja imovine kreditne institucije.

(12) Za trajanja privremenih zabrana iz stavka 1. ovoga članka, ako kreditna institucija nema dovoljno gotovinskih sredstava ili sredstava na računu iz članka 19. stavka 4. ovoga Zakona, sva plaćanja nužna radi očuvanja imovine kreditne institucije u ime i za račun kreditne institucije podmirit će Hrvatska narodna banka.

(13) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka prestaju danom, satom i minutom otvaranja postupka prisilne likvidacije ili istekom roka od dva radna dana od dana kad je Hrvatskoj narodnoj banci dostavljeno rješenje o odbacivanju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije, rješenje o obustavi postupka ili rješenje o odbijanju pokretanja postupka prisilne likvidacije

(14) Likvidator u ime kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji i vjerovnici te institucije ovlašteni su pobijati sve isplate, prijenose i platne transakcije izvršene protivno privremenim zabranama iz stavka 1. ovoga članka nakon trenutka iz stavka 7. ovoga članka, osim plaćanja izvršenih u skladu sa ostalim stavcima ovoga članka.

(15) Hrvatska narodna banka, odnosno likvidator u postupku redovne likvidacije mogu povući prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije,.

(16) Hrvatska narodna banka, odnosno likvidator u postupku redovne likvidacije ne može povući prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije nakon što sud donese odluku o podnesenom prijedlogu.

Ovlaštenja suda

Članak 23.

Sud u postupku prisilne likvidacije:

1. odlučuje o otvaranju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije

2. imenuje i razrješava likvidatora

3. prati rad nadzornog likvidacijskog tijela

4. odobrava isplatu vjerovnika

5. donosi odluke o zaključenju i obustavi postupka prisilne likvidacije kreditne institucije

6. odlučuje o svim drugim pitanjima u postupku prisilne likvidacije, ako ovim Zakonom nije drugačije regulirano.

Dužnosti i ovlasti likvidatora

Članak 24.

(1) Imenovani likvidator preuzima ovlasti uprave kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji i dužan ih je izvršavati sukladno potrebama postupka prisilne likvidacije, u skladu sa odredbama ovog Zakona.

(2) Imenovanje likvidatora upisuje se u sudski registar.

(3) Likvidatori zastupaju kreditnu instituciju u likvidaciji samostalno i pojedinačno.

(4) Likvidatori potpisuju za kreditnu instituciju pri čemu moraju navesti naziv kreditne institucije i naznaku da se ista nalazi u likvidaciji.

(5) Likvidator je dužan postupati savjesno i uredno, a osobito:

1. osiguravati imovinu kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije

2. ažurirati poslovne knjige, knjigovodstvenu i drugu dokumentaciju kreditne institucije do dana otvaranja postupka prisilne likvidacije

3. odrediti povjerenstvo za popis imovine i sastaviti popis imovine kreditne institucije nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije

4. sastaviti početnu bilancu odnosno izvještaj o početnom financijskom stanju kreditne institucije na dan otvaranja prisilne likvidacije

5. izraditi plan prisilne likvidacije u skladu sa člankom 34. ovoga Zakona na koji nadzorno likvidacijsko tijelo daje suglasnost i kojeg odobrava skupština vjerovnika.

6. pažnjom dobrog gospodarstvenika brinut o završetku započetih, a neobavljenih poslova dužnika i poslova potrebnih da bi se spriječilo nastupanje štete nad sredstvima dužnika

7. brinuti se o naplati tražbina kreditne institucije nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije

8. sastaviti predračun troškova likvidacijskog postupka i dostaviti ga na odobrenje Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

9. očitovati se o prijavljenim tražbinama vjerovnika, uključujući i potraživanje Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka po osnovi isplate osiguranih depozita.

(6) Likvidator je dužan sastaviti popis svih tražbina kreditne institucije u skladu s člankom 27. ovoga Zakona razvrstanih u isplatne redove sukladno članku 32. ovoga Zakona i do ispitnog ročišta očitovati se priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu, kako bi sud mogao donijeti rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine.

(7) Od trenutka imenovanja pa do završetka postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom likvidator može, nakon odobrenja nadzornog likvidacijskog tijela i odobrenja suda, u ime dužnika pobijati pravne radnje dužnika poduzete na štetu vjerovnika, ako smatra da su potrebne radi ispunjavanja ciljeva postupka.

(8) Na pobijanje pravnih radnji kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji na odgovarajući način primjenjuju se pravila zakona kojim se uređuje stečaj osim u slučaju iz članka 29. stavka 8. ovoga Zakona

(9) Likvidator je dužan podnositi Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka pisana izvješća o tijeku postupka prisilne likvidacije, redovito izvještavati o izvršenju naloga i uputa, a posebice o ekonomskom i financijskom stanju kreditne institucije i mjerama koje je proveo pri izvršavanju svojih dužnosti i to najmanje tromjesečno. Likvidator će bez odgode zatvoriti sve račune kreditne institucije u postupku  prisilne likvidacije i otvoriti novi račun ili više računa ako za to ima potrebe te odrediti osobe ovlaštene raspolagati sredstvima na tim računima. Sredstva sa zatvorenih računa prenijeti će na nove račune i o tome će se bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku, Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i dužnike kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji.

(10) Kreditna institucija kod koje kreditna institucija u postupku prisilne likvidacije zatraži otvaranje računa iz stavka 9. ovoga članka, otvara taj račun na temelju rješenja suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije.

(11) Likvidator je dužan nakon donošenja rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije, a najkasnije do dana održavanja izvještajnog ročišta iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona izraditi početnu likvidacijsku bilancu i Plan prisilne likvidacije iz stavka 5. točke 6. ovoga Zakona te ih bez odgađanja dostaviti na suglasnost nadzornom likvidacijskom tijelu. Na izradu početnih likvidacijskih financijskih izvješća odgovarajuće se primjenjuju propisi o izradi godišnjih financijskih izvješća.

(12) U slučaju da nadzorno likvidacijsko tijelo uskrati suglasnost na predloženi Plan prisilne likvidacije, likvidator je dužan izmijeniti i dopuniti predloženi Plan prisilne likvidacije u dodatnom roku kojeg će odrediti nadzorno likvidacijsko tijelo.  

Povrat sredstava obvezne pričuve

Članak 25. 

(1) Nakon otvaranja postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom, likvidator je dužan bez odlaganja podnijeti zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci za povrat sredstava obvezne pričuve i prijenos ostalih sredstava kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji koji se vodi u Hrvatskoj narodnoj banci na transakcijski račun iz članka 23 stavka 10. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka dužna je postupiti po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka bez odlaganja.

5. LIKVIDACIJSKA IMOVINA I VJEROVNICI U POSTUPKU PRISILNE LIKVIDACIJE

Likvidacijska imovina

Članak 26. 

(1) Likvidacijsku imovinu čini cjelokupna imovina kreditne institucije nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije te imovina koju ona stekne tijekom tog postupka

(2) Likvidacijska imovina služi namirenju troškova likvidacijskog postupka te tražbina vjerovnika odnosno tražbina čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini predmetne kreditne institucije.

(3) Na likvidacijsku imovinu u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o stečajnoj masi propisane zakonom kojim se uređuje stečaj, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

Vjerovnici u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije

Članak 27.

(1) Vjerovnici u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja postupka prisilne likvidacije imaju određenu imovinskopravnu tražbinu prema toj kreditnoj instituciji.

(2) Na prava vjerovnika u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o pravu stečajnih vjerovnika propisane zakonom kojim se uređuje stečaj.

6. UTVRĐIVANJE TRAŽBINA

Tablice prijavljenih tražbina

Članak 28.

(1)  Likvidator je dužan sastaviti:

1. tablicu prijavljenih tražbina s podacima koje sadrži obrazac za prijavu tražbina stečajnih vjerovnika propisan odredbama zakona kojim se uređuje stečaj

2. tablicu razlučnih prava koja su upisana u javnim knjigama, o kojima je obaviješten od razlučnih vjerovnika ili o kojima je saznao na drugi način, s podacima za identifikaciju razlučnog vjerovnika, iznos i pravnu osnovu tražbine osigurane razlučnim pravom i dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi i

3. tablicu izlučnih prava o kojima su ga obavijestili izlučni vjerovnici, s podacima za identifikaciju izlučnoga vjerovnika, pravnom osnovom izlučnoga prava i predmetom izlučnoga prava.

(2) U tablicama iz stavka 1. ovoga članka likvidator će određeno naznačiti priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu.

(3) Izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.

(4) Tablice iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova najkasnije 30 dana nakon isteka roka za prijavu tražbina.

(5) Vjerovnici mogu osporiti tražbine drugih vjerovnika u roku od osam dana od dana objave tablice iz stavka 1. ovoga članka na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Utvrđene tražbine 

Članak 29.

(1) Tražbine prijavljene u propisanom roku smatraju se utvrđenim ako ih prizna likvidator i ne ospori drugi vjerovnik, odnosno ako izjavljeno osporavanje bude otklonjeno.

(2) Na temelju tablice iz članka 27. ovoga Zakona, sud na ispitnom ročištu donosi rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnični postupak radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine.

(3) Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama objavljuje se na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka pravo na žalbu ima svaki vjerovnik u dijelu koji se tiče njegove prijavljene tražbine, odnosno tražbine koju je osporio likvidator.

Raspolaganje s likvidacijskom imovinom i obveze likvidatora

Članak 30.

(1) Likvidator je dužan, ako to nije prethodno učinila posebna uprava, u roku od pet radnih dana od dana donošenja rješenja o otvaranju postupka prisilne likvidacije dostaviti Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka svu dokumentaciju koja je potrebna u svrhu obračuna obeštećenja sukladno zakonu kojim se uređuje osiguranje depozita, a temeljem koje se utvrđuju sve tražbine vjerovnika trećeg višeg isplatnog reda, te utvrditi tražbine vjerovnika trećeg višeg isplatnog reda.

(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka likvidator je dužan utvrditi tražbine koje ulaze u prvi i drugi viši isplatni red.

(3) Likvidator može bez odgode isplatiti ili rezervirati potrebna sredstva za isplatu tražbina vjerovnika prvog višeg isplatnog reda koje je nesporno utvrdio, i prije održavanja ispitnog i izvještajnog ročišta.

(4) Likvidator može bez odgode isplatiti ili rezervirati potrebna sredstva za isplatu tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda koje je nesporno utvrdio, ako je prethodno isplatio odnosno rezervirao potrebna sredstva za isplatu vjerovnika prvog višeg isplatnog reda sukladno stavku 3. ovoga članka i prije održavanja ispitnog i izvještajnog ročišta.  

(5) U slučaju namirenja iz stavka 4. ovoga članka, likvidator može izvršiti prijeboj tražbine kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije po osnovi zahtjeva za povrat sredstava obveze pričuve iz članka 24. ovoga Zakona sa tražbinom Hrvatske narodne banke (raspoređene) utvrđene u drugom višem isplatnom redu.

(6) Po isplati i/ili rezervaciji sredstava likvidacijske imovine sukladno stavku 3. i 4. ovoga članka, likvidator je dužan ostala novčana sredstva kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije bez odgode staviti Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka na raspolaganje za potrebe sustava osiguranja depozita u svrhu isplate obeštećenja, a maksimalno do iznosa ukupne obveze Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka po osnovi isplate obeštećenja osiguranih depozita koju je likvidator utvrdio sukladno stavku 1. ovoga članka.

(7) Stavljanjem na raspolaganje sredstava iz stavka 6. ovoga članka Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, ako se ista iskoriste za isplatu obeštećenja vjerovnika trećeg višeg isplatnog reda, smatra se izvršenom prva djelomična dioba u korist Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

(8) Pravne radnje poduzete sukladno odredbama ovoga članka neće se smatrati pravnim radnjama kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno kojima bi se pojedini vjerovnici stavljali u povoljniji položaj i nije ih dopušteno pobijati.

(9) Vjerovnici prvog i drugog višeg isplatnog reda koji smatraju da visina njihovih tražbina koju je likvidator utvrdio sukladno stavku 2. ovoga članka nije ispravno utvrđena, mogu prijaviti razliku svojih tražbina kako je to određeno ovim Zakonom. Prijavljenu razliku tražbina vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda utvrđuje sud na ispitnom i izvještajnom ročištu.

(10) Ukoliko je pravomoćna odluka kojom se utvrđuje tražbina prvog ili drugog isplatnog reda donesena u postupku prisilne likvidacije nakon ispitnog i izvještajnog ročišta, takva tražbina smatra se troškom postupka prisilne likvidacije.

Osporene tražbine

Članak 31.

(1) Ako je likvidator osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnični postupak protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

(2) Ako je koji od vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao likvidator, sud će vjerovnika uputiti na parnični postupak radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvom parničnom postupku nastupa u ime i za račun dužnika.

(3) Ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će u parnični postupak uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.

(4) Tražbine vjerovnika s osnove obveze isplate obeštećenja za osigurane depozite koje se razvrstavaju u treći viši isplatni red ne mogu se osporavati.

Rok za pokretanje parničnog postupka

Članak 32.

(1) Ako osoba koja je upućena na parnični postupak ne pokrene parnični postupak u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnični postupak, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parničnog postupka.

(2) Ako osporavatelj tražbine za koju postoji ovršna isprava ne pokrene parnični postupak u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je osporavanje otklonjeno.

Tražbine vjerovnika viših i nižih isplatnih redova

Članak 33.

(1) Sve prijavljene tražbine čiji se iznosi i zakonska osnovanost ispituju, utvrđuju ili osporavaju tijekom ispitnog ročišta, moraju se razvrstati u isplatne redove.

(2) U tražbine prvog višeg isplatnog reda, neovisno o podnositelju prijave tražbine,  razvrstavaju se:

1. tražbine radnika i prijašnjih radnika kreditne institucije nastale do otvaranja postupka prisilne likvidacije iz radnog odnosa

2. tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće

3. otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

(3) U tražbine drugog višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine Hrvatske narodne banke i tražbine po osnovi javnih davanja kako su definirana poreznim propisima.

(4) U tražbine trećeg višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine osiguranih depozita odnosno tražbine Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka  u iznosu ukupne obveze s osnove obeštećenja za osigurane depozite u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita.

(5) U tražbine četvrtog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih poduzetnika koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i depoziti fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih poduzetnika koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije koja se nalazi u trećoj zemlji.

(6) U tražbine petog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i tražbine depozita koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije, koja se nalazi u trećoj zemlji, a koji depoziti nisu obuhvaćeni tražbinama četvrtog višeg isplatnog reda.

(7) U tražbine šestog višeg isplatnog reda razvrstavaju se sve ostale tražbine prema kreditnoj instituciji, osim onih:

1. koje su razvrstane u niže isplatne redove i

2. kod kojih je između vjerovnika i kreditne institucije ugovoreno da će se vjerovnik u likvidacijskom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova.

(8) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se prema sljedećem redoslijedu:

1. tražbine koje nisu obuhvaćene točkama 2. do 6. ovoga stavka

2. tražbine nositelja podređenog duga koji nije uključen u stavke dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala

3. tražbine vlasnika instrumenata kojima se u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze te za koje je ugovoreno da se pri primjeni instrumenta unutarnje sanacije nad tom kreditnom institucijom vrijednost tih instrumenata do potrebnog iznosa smanji ili se instrumenti pretvore u dionice ili druge vlasničke instrumente

4. tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata kojima društvo kći, odnosno ovisno društvo ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze na pojedinačnoj osnovi

5. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dopunskog kapitala

6. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dodatnog osnovnog kapitala.

(9) Za potrebe stavka 8. točaka 5. i 6. ovoga članka u mjeri u kojoj je instrument samo djelomično uključen u izračun regulatornog kapitala s cijelim instrumentom postupa se na način propisan tim stavkom.

(10) Nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju se prema navedenom redoslijedu:

1. kamate na tražbine vjerovnika od otvaranja postupka prisilne likvidacije

2.  roškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije

3. novčane kazne izrečene za kazneno ili prekršajno djelo i troškovi kaznenoga ili prekršajnoga postupka          

4.  ražbine za besplatnu činidbu dužnika          

5. tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.

(11) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se nakon tražbina iz stavka 10. ovoga članka.

(12) Kamate na tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova i troškovi koji za te vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije, istoga su reda kao i tražbine tih vjerovnika.

(13) Iznos prijavljene i priznate tražbine Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka po osnovi isplate obeštećenja za osigurane depozite, temeljena na podacima kreditne institucije dostavljene od strane likvidatora ili posebne uprave, može se naknadno promijeniti za iznose isplate obeštećenja po osnovi osiguranih depozita deponentima kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji čije je pravo na isplatu obeštećenja utvrđeno i priznato naknadno sukladno odredbama zakona kojim se uređuje osiguranje depozita.

(14) Nakon namirenja tražbina vjerovnika iz članka 31. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, likvidator je dužan bez odgađanja provesti djelomičnu diobu u korist vjerovnika iz  članka 31. stavka 4. ovoga Zakona.

(15) Djelomična dioba za tražbine vjerovnika iz članka 31. stavka 4. ovoga Zakona provodi na način da se gotovinska sredstava s računa kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji uplate u korist Fonda osiguranja depozita. Isplate u korist tog računa likvidator je dužan izvršavati najmanje jednom mjesečno sve do trenutka isplate cjelokupnog iznosa kojeg je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka isplatila na ime obeštećenja po osnovi osiguranih depozita ili do trenutka zaključenja postupka prisilne likvidacije, a za sve pravne i druge radnje kojima bi se odgodila ta isplata likvidator je dužan dobiti prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela.

(16) Ako pri prvoj djelomičnoj diobi kojom je obuhvaćena tražbina vjerovnika iz članka 31. stavka 4. ovoga Zakona ista nije isplaćena u cijelosti, za kasnije mjesečne djelomične diobe nije potrebna suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela odnosno suglasnost suda.

(17) Likvidator je dužan pri diobi iz stavka 14. ovoga članka voditi računa o tome da se iz likvidacijske mase:

1. osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza likvidacijske mase i za tu svrhu izdvojiti sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti i

2. izdvoje sredstva za osporene tražbine za koje je vjerovnik tražbine iz. stavaka 2. i 3. ovoga članka, likvidatoru podnio dokaz o podnesenoj tužbi radi utvrđenja te tražbine odnosno da je preuzeo prije pokrenutu parnicu.

(18) Na tražbine vjerovnika osigurane izlučnim i razlučnim pravima na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje stečaj.

Učinak odluke utvrđivanja tražbina

Članak 34.

(1) Pravomoćna odluka kojom se utvrđuje tražbina i njezin isplatni red, odnosno skupina vjerovnika ili kojom se utvrđuje da tražbina ne postoji, djeluje prema dužniku i svim vjerovnicima.

(2) Osoba koja uspije u parničnom postupku, odnosno vjerovnik tražbine čije je osporavanje otklonjeno, može tražiti od suda ispravak rješenja iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona.

7. PLAN PRISILNE LIKVIDACIJE

Plan prisilne likvidacije

Članak 35.

(1) Plan provođenja postupka prisilne likvidacije iz članka 23. stavka 5. točke 5. detaljno opisuje način na koji će se u što kraćem roku i što većem iznosu unovčiti imovina kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije za potrebe namirenja vjerovnika. Plan prisilne likvidacije može predvidjeti i drugačiji način unovčenja imovine od načina predviđenog odredbama zakona kojim se uređuje stečaj te predstavlja osnovu po kojoj se provodi postupak prisilne likvidacije kreditne institucije i obavezno sadržava:

1. procjenu realizacije imovine prema kriterijima prestanka poslovanja po načelu neograničenosti vremena poslovanja („gone concern“), naplaćivanja tražbina i unovčenja materijalne imovine

2. iznos i ročnu strukturu osiguranih depozita po preostalim rokovima dospijeća i ukupan iznos osiguranih depozita.

3. izvješće o ročnoj strukturi imovine i obveza po preostalim rokovima dospijeća

4. popis svih priznatih tražbina razvrstanih po isplatnim redovima

5. plan podmirenja obveza prema vjerovnicima

6. procjenu mogućnosti prodaje ili prijenosa imovine, prava i obveza kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji u cijelosti ili djelomično

7. plan komunikacije s vjerovnicima s posebnim osvrtom na deponente i isplate osiguranih i neosiguranih depozita

8. procjenu troškova postupka prisilne likvidacije, uključujuće naknade likvidatora

9. način organizacije rada kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji i radni status zaposlenika, uključujući troškove raskida ugovora o radu i drugih poslovnih aranžmana (eksternalizirane usluge, savjetničke usluge i slično)

10. plan otkazivanja ugovora i svih poslovnih aranžmana koji nisu nužni za poslovanje kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji

11. procjenu okončanja postojećih i potencijalnih budućih sudskih postupaka, uključujući potencijalne troškove za kreditnu instituciju u prisilnoj likvidaciji

12. vremenski okvir trajanja postupka prisilne likvidacije

(2) Na predloženi Plan prisilne likvidacije iz stavka 1. ovog članka nadzorno likvidacijsko tijelo daje suglasnost, a odobrava ga skupština vjerovnika većinom glasova.

Provođenje postupka prisilne likvidacije

Članak 36.

(1) Likvidator je dužan provesti postupak prisilne likvidacije kreditne institucije, primjenjujući na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje stečaj.. Likvidatori su dužni okončati poslove kreditne institucije koji su u tijeku, naplatiti tražbine, unovčiti imovinu kreditne institucije i podmiriti vjerovnike u onoj mjeri koliko je moguće temeljem imovine kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije.

(2) Likvidatori su ovlašteni poduzimati sve potrebne mjere za ostvarivanje plana i ciljeva postupka prisilne likvidacije.

(3) Postupak prisilne likvidacije provodi se unovčenjem imovine kreditne institucije nad kojom je isti otvoren te namirenjem vjerovnika kreditne institucije sukladno njihovom razvrstavanju u isplatne redove kako je navedeno u članku 32. ovoga Zakona. Prvenstvo u namirenju imaju viši isplatni redovi počevši od prvog višeg isplatnog reda pa zatim svakog sljedećeg višeg isplatnog reda. Nakon namirenja svih vjerovnika viših isplatnih redova namiruju se niži isplatni redovi kako je predviđeno člankom 32. stavcima 10 i 11. .. ovog Zakona.

(4) Vjerovnici svakog isplatnog reda namiruju se proporcionalno sa ostalim vjerovnicima istog isplatnog reda.

Unovčenje imovine u postupku prisilne likvidacije

Članak 37.

(1) Tijekom provođenja postupka prisilne likvidacije sukladno članku 35. ovoga Zakona, likvidatori su dužni postupati u skladu s odobrenim planom prisilne likvidacije. Pri tome su ovlašteni poduzimati pravne radnje sa svrhom cjelokupne ili djelomične prodaje imovine, sa ili bez prijenosa obveza kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji kao i ostale radnje unovčenja stečajne imovine kako je propisano zakonom kojim se uređuje stečaj.

(2) Ako se u tijeku postupka prisilne likvidacije poduzimaju pravne radnje s svrhom prodaje iz stavka 1. ovoga članka, nije dozvoljena prodaja dužnika kao pravne osobe nego samo prodaja imovine i prijenos obveza dužnika u cijelosti ili djelomično.

(3) Obveze kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije koje se odnose na osigurane depozite vjerovnika sukladno članku 32. stavku 4. ovoga Zakona, mogu biti predmetom poduzimanja pravnih radnji iz stavka 1., bez obzira da li je u međuvremenu Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka izvršila isplatu obeštećenja i stupila u poziciju osiguranog vjerovnika.

(4) Prijedlog poduzimanja pravnih radnji sa svrhom unovčenja imovine u postupku prisilne likvidacije čini sastavni dio plana prisilne likvidacije i odobrava ga skupština vjerovnika uz prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela.

(5) Likvidator je uz prijedlog  poduzimanja pravnih radnji iz stavka 4. ovoga članka, dužan dostaviti nadzornom likvidacijskom tijelu obrazloženje opravdanosti i koristi istoga u cilju najboljeg mogućeg namirenja vjerovnika u postupku prisilne likvidacije.

Dužnosti i ovlasti nadzornog likvidacijskog tijela (Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka)

Članak 38.

(1) U postupku prisilne likvidacije kreditne institucije Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ima ovlasti nadzornog likvidacijskog tijela.

(2) U izvršavanju ovlasti nadzornog likvidacijskog tijela Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je dužna štititi interese svih vjerovnika u skladu s ciljevima propisanim u članku 4. ovoga Zakona.

(3) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je dužna nadzirati likvidatore i pomagati im u vođenju poslova, pratiti tijek postupka prisilne likvidacije i namirenje vjerovnika, pregledavati poslove knjige i poslovnu dokumentaciju te naložiti provjeru prometa i iznosa gotova novca.

(4) U okviru svog djelokruga Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka osobito:

1. usvaja početnu bilancu kreditne institucije i daje suglasnost na Plan prisilne likvidacije kojeg predlaže likvidator u skladu s člankom 23. stavkom 5.točka 6. ovog Zakona

2. razmatra izvješća likvidatora o tijeku likvidacijskog postupka i ostvarenju plana prisilne likvidacije

3. daje odobrenje na predračun troškova likvidacijskog postupka

4. daje mišljenje sudu o unovčenju imovine kreditne institucije u likvidaciji, ako sud to zatraži

5. daje suglasnost likvidatorima za pravne radnje koje su od posebne važnosti za postupak prisilne likvidacije.

(5) U slučaju  nedostatka raspoloživih novčanih sredstava tijekom postupka prisilne likvidacije, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka može podmiriti dospjele troškove postupka prisilne likvidacije, a koji joj se nadoknađuju u skladu s podmirivanjem troškova postupka prisilne likvidacije kako je to propisano člankom 11. ovog Zakona.

(6) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka može financirati poduzimanje pravnih radnje sa svrhom prodaje ili prijenosa imovine, prava i obveza kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije u cijelosti ili djelomično, odobrene u planu prisilne likvidacije, uz uvjet da je trošak navedenih pravnih radnji manji od gubitaka koje bi fond osiguranja depozita pretrpio u postupku prisilne likvidacije bez poduzimanja navedenih pravnih radnji.

(7) Financiranje iz stavka 6. ovoga članka u postupku prisilne likvidacije uvjetovano je primjenom ''tržišnog načela'', što znači da transakcije moraju biti provedene po tržišnim uvjetima te primjenom ''načela najmanjeg troška'' s ciljem minimiziranja potencijalnih gubitaka za sustav odnosno fond osiguranja depozita..

(8) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka je ovlaštena davati likvidatorima pisane naloge i upute.

Skupština vjerovnika

Članak 39.

(1) Odredbe o skupštini vjerovnika propisane zakonom kojim se uređuje stečaj , na odgovarajući način primjenjuju se na skupštinu vjerovnika u postupku prisilne likvidacije kreditne institucije, ako nije drugačije određeno ovim Zakonom.

(2) Skupština vjerovnika sazvat će se na obrazloženi prijedlog:

1. likvidatora

2. nadzornog likvidacijskog tijela

3. najmanje pet vjerovnika koji nisu vjerovnici nižeg isplatnog reda, uz uvjet da zbroj tražbina vjerovnika na temelju ocjene suda, prelazi jednu petinu iznosa tražbina svih vjerovnika koji ne pripadaju nižem isplatnom redu

4. jednog ili više vjerovnika koji ne pripadaju nižim isplatnim redovima, uz uvjet da zbroj njihovih tražbina, na temelju ocjene suda, prelazi dvije petine iznosa naznačenog u točki 3. ovoga stavka.

(3) Skupština vjerovnika ovlaštena je:

1. predložiti imenovanje novog likvidatora

2. donijeti sve odluke iz nadležnosti nadzornog likvidacijskog tijela

3. potvrditi Plan prisilne likvidacije, ako je isti dobio prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela

4. odlučiti o drugim pitanjima važnim za provedbu i završetak postupka prisilne likvidacije kreditne institucije u skladu s ovim Zakonom.

Izvješća  u postupku prisilne likvidacije

Članak 40.

(1) Likvidatori su dužni provoditi odobreni plan likvidacije i dostavljati tromjesečna izvješća o tijeku postupka prisilne likvidacije nadzornom likvidacijskom tijelu  odnosno Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

(2) Likvidatori su dužni dostavljati izvješća o tijeku postupka prisilne likvidacije Hrvatskoj narodnoj banci za svako šestomjesečno razdoblje.

(3) Nakon što se podmire sve obveze kreditne institucije, likvidatori su dužni izraditi izvješće o provedenoj likvidaciji i prijedlog odluke o podjeli preostale imovine kreditne institucije.

(4) Izvješće i prijedlog iz prethodnog stavka ovog članka odobrava nadzorno likvidacijsko tijelo, odnosno Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka .

Zaštita vjerovnika i podjela imovine

Članak 41.

(1) Postoje li tražbine vjerovnika koje su sporne, likvidator je dužan prilikom diobe sredstava vjerovnicima isplatnog reda u kojem bi bila razvrstana osporena tražbina, a prije diobe vjerovnicima sljedećeg isplatnog reda, rezervirati sredstva za isplatu osporenih tražbina do okončanja postupka radi utvrđenja tražbine.

(2) Sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji, bez obzira po kojoj osnovi,  namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije.

(3) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine kreditne institucije, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu kreditne institucije.

(4) Ako ulozi u temeljni kapital kreditne institucije nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu kreditne institucije.

(5) Ako imovina kreditne institucije nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari snose gubitke razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu kreditne institucije.

Završno ročište

Članak 42.

(1) Prigodom davanja suglasnosti za završnu diobu sud određuje završno ročište vjerovnika na kojem se:

1. raspravlja o završnom računu likvidatora

2. podnose prigovori na završni popis i

3. vjerovnici odlučuju o neunovčivim predmetima likvidacijske mase.

(2) Vrijeme između objave poziva za završno ročište i dana održavanja ne smije biti kraće od 30 dana ni duže od 60 dana.

(3) Sud će rješenjem na završnom ročištu odlučiti o prigovorima vjerovnika iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

Okončanje postupka prisilne likvidacije

Članak 43.

(1) Postupak prisilne likvidacije likvidator je dužan okončati u roku od tri godine od dana otvaranja postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom.

(2) Sud može likvidatoru produljiti rok iz stavka 1. ovoga članka uz prethodnu suglasnost Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka , samo pod uvjetom kada je izvjesno da će produljenje roka utjecati na veće namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji.

(3) Nakon podjele cjelokupne imovine vjerovnicima odnosno nakon završne diobe, likvidatori podnose Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i Hrvatskoj narodnoj banci zaključno financijsko izvješće i izvješće o provedenoj likvidaciji.

(4) Likvidatori podnose sudu zahtjev za okončanje postupka prisilne likvidacije, kojem  prilažu odluku Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz koje je vidljivo da su prihvaćena zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješća likvidatora.

(5) Sud donosi rješenje o obustavi i zaključenju postupka prisilne likvidacije i nalaže brisanje kreditne institucije iz sudskog registra.

(6) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka sud dostavlja Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka  i Hrvatskoj narodnoj banci te ga bez odgode objavljuje na internetskim stranicama suda.

(7) Kreditna institucija prestaje postojati danom upisa brisanja iz sudskog registra.

(8) Poslovne knjige i dokumentacija kreditne institucije predaju se na čuvanje Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

(9) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka će vjerovnicima kreditne institucije, a i drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju iz stavka 8. ovoga članka.

(10) Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati ranije ili nove likvidatore.

Odgovornost za štetu

Članak 44.

(1) Odgovornost za štetu koju likvidatori i nadzorno likvidacijsko tijelo prouzroče pri obavljanju dužnosti propisanih ovim Zakonom postoji samo ako je šteta prouzročena radnjom koju su likvidatori i nadzorno likvidacijsko tijelo učinili ili propustili učiniti namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(2) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale zbog povrede dužnosti likvidatora i nadzornog likvidacijskog tijela zastarijeva istekom roka od tri godine od dana saznanja oštećenoga za štetu i okolnosti na kojima se zasniva obveza likvidatora za naknadu štete.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete zastarijeva najkasnije istekom roka od tri godine od dana pravomoćnosti rješenja o zaključenju postupka prisilne likvidacije kreditne institucije.

(4) Troškove u sudskim sporovima protiv likvidatora, a koji se odnose na obavljanje dužnosti iz ovog Zakona, snosi kreditna institucija nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije.

Razrješenje likvidatora

Članak 45.

(1) Na prijedlog Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka sud će razriješiti imenovanog likvidatora te imenovati novog.

(2) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka će predložiti razrješenje likvidatora ako on ne obavlja svoju dužnost ili je ne obavlja na zadovoljavajući način, kao i zbog drugih opravdanih razloga.

(3) U slučaju da imenovani likvidator podnese zahtjev za razrješenje, isti je dužan obavljati poslove do donošenja odluke o imenovanju novog likvidatora.

Zabrana promjene djelatnosti kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji

Članak 46.

Kreditna institucija nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije ne može promijeniti djelatnost na način da upiše brisanje djelatnosti pružanja bankovnih usluga iz predmeta poslovanja u sudskom registru i nastavi obavljati druge djelatnosti, već mora završiti postupak likvidacije i provesti upis brisanja društva   u sudskom registru.

GLAVA III.

8. REORGANIZACIJSKE MJERE, LIKVIDACIJSKI I STEČAJNI POSTUPCI S MEÐUNARODNIM ELEMENTOM

1. OPĆE ODREDBE

Opća odredba

Članak 47.

Odredbe o međunarodnom stečaju propisane zakonom kojim se uređuje stečaj na odgovarajući način primjenjuju se i u slučaju postupka prisilne likvidacije otvorenog nad kreditnom institucijom ili njezinom podružnicom, ako odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno.

Doseg primjene

Članak 48.

Odredbe ove glave Zakona primjenjuju se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i na njihove podružnice u drugim državama članicama, kreditne institucije iz druge države članice i na njihove podružnice u Republici Hrvatskoj i na podružnice kreditne institucije iz treće zemlje u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da kreditna institucija iz treće zemlje ima podružnicu na području barem još jedne države članice.

Značenje pojedinih izraza

Članak 49.

Pojedini izrazi upotrijebljeni za potrebe ove glave, a u skladu s pravom svake države članice, imaju sljedeće značenje:

1. upravitelj označuje svaku osobu ili tijelo koje je postavilo tijelo državne uprave ili drugo državno tijelo, pravna osoba koja ima javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javna tijela) ili sud radi provođenja reorganizacijskih mjera

2. upravne vlasti, agencije i druga tijela s javnim ovlastima ili sudovi označuju javna tijela ili sudove država članica koji su nadležni za reorganizacijske mjere ili likvidacijske, odnosno stečajne postupke

3. likvidator označuje svaku osobu ili tijelo koje je imenovalo  javno tijelo ili sud radi provođenja likvidacijskog postupka

4. likvidacijski postupak označuje postupak koji je otvorilo javno tijelo ili sud neke države članice i koji se vodi pod njegovim nadzorom s ciljem unovčenja imovinskih vrijednosti, uključujući i postupke koji se okončavaju nagodbom ili nekom drugom sličnom mjerom

5. stečajni upravitelj označuje svaku osobu ili tijelo koje je imenovano od javnog tijela, suda ili vjerovnika, čija je zadaća da upravlja stečajnom masom i unovčava je, odnosno da nadzire poslovanje stečajnog dužnika

6. stečajni postupak označuje postupak koji je otvorio sud ili drugo tijelo neke države članice nakon utvrđenja postojanja stečajnog razloga, a čija je posljedica potpuna ili djelomična zapljena imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja, koji se vodi pod nadzorom nadležnog suda, odnosno tijela te čiji je cilj skupna namira vjerovnika stečajnog dužnika, odnosno uređenje pravnog odnosa dužnika i njegovih vjerovnika, a osobito radi održavanja njegovog poslovanja

7. reorganizacijska mjera označuje mjeru čija je svrha očuvati ili obnoviti financijsko stanje kreditne institucije, a koje bi moglo utjecati na ranije stečena prava trećih strana, uključujući mjere koje obuhvaćaju mogućnost suspenzije plaćanja, suspenzije mjera izvršenja ili smanjenje tražbina; te mjere uključuju primjenu instrumenata sanacije i izvršavanja ovlasti za sanaciju u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava.

8. nadležno tijelo znači nadležno tijelo kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 40. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013) ili sanacijsko tijelo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava glede mjera reorganizacije koje se poduzimaju u skladu s tim zakonom.

2. REORGANIZACIJSKE MJERE

Pravni učinci odluke o reorganizacijskim mjerama

Članak 50.

Reorganizacijske mjere koje su javnopravno tijelo ili sud naložili kreditnoj instituciji iz druge države članice, a koja ima podružnicu u Republici Hrvatskoj, provode se prema pravu matične države članice i imaju bez ograničenja pravni učinak na području Republike Hrvatske prema trećim osobama koji nastupa istodobno s nastupanjem pravnih učinaka u matičnoj državi članici.

Obavještavanje nadležnih tijela država članica domaćina

Članak 51.

(1) Ako se u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici donosi odluka o uvođenju reorganizacijske mjere nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka dužna je o toj odluci, kao i o njezinim konkretnim pravnim učincima bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države članice domaćina te podružnice, i to prije uvođenja te mjere, a ako to nije moguće, neposredno nakon njezina uvođenja.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju primjene sanacijskih mjera u skladu s posebnim zakonom.

Obavještavanje nadležnog tijela matične države članice

Članak 52.

Ako se u Republici Hrvatskoj kao državi članici domaćinu donosi odluka o uvođenju reorganizacijskih mjera nad podružnicom kreditne institucije iz druge države članice, Hrvatska narodna banka dužna je o toj odluci obavijestiti nadležno tijelo matične države članice.

Javno obavještavanje

Članak 53.

(1) Ako bi provođenje reorganizacijskih mjera u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici moglo utjecati na prava trećih u državi članici domaćinu i ako je protiv odluke o uvođenju reorganizacijskih mjera u Republici Hrvatskoj moguća žalba ili drugi pravni lijek, Hrvatska narodna banka, ili Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, objavit će obavijest o odluci o uvođenju reorganizacijske mjere u Službenom listu Europske unije i u dva dnevna lista svake države članice domaćina kako bi se olakšalo korištenje prava na žalbu ili drugog pravnog lijeka.

(2) Obavijest o odluci o uvođenju reorganizacijske mjere iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka u najkraćem će roku dostaviti Uredu za publikacije Europske unije kao i u dva nacionalna dnevna lista svake države članice domaćina.

(3) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka objavit će se na službenom jeziku, odnosno službenim jezicima relevantne države članice, pri čemu se u toj obavijesti navodi koja je svrha i pravna osnova za donošenje reorganizacijske mjere, rokovi za podnošenje žalbe ili drugog pravnog lijeka, jasno naznačen datum kada ti rokovi istječu te potpuna adresa tijela ili suda nadležnog za odlučivanje o žalbi ili drugom pravnom lijeku.

(4) Reorganizacijska mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršna je bez obzira na aktivnosti iz stavaka 1. do 3. ovoga članka i ima pravni učinak u odnosu na vjerovnike, osim ako je drukčije propisano.

3. LIKVIDACIJSKI I STEČAJNI POSTUPCI

3.1. Likvidacijski i stečajni postupak nad kreditnom institucijom sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i kreditnom institucijom iz druge države članice

Međunarodna nadležnost za otvaranje likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka

Članak 54.

Kada je Hrvatska narodna banka donijela odluku o pokretanju postupka prisilne likvidacije, odnosno kada je nadležni trgovački sud u Republici Hrvatskoj donio odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici, ti će se postupci provoditi i u podružnici kreditne institucije koja posluje na području druge države članice i imat će pravni učinak prema trećim osobama.

Priznanje odluke o otvaranju likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka

Članak 55.

Odluka o otvaranju likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka nad kreditnom institucijom iz druge države članice koju je donijelo javnopravno tijelo ili sud matične države članice priznat će se u Republici Hrvatskoj bez daljnjih postupaka i pravni učinci te odluke nastupit će u Republici Hrvatskoj istodobno s nastupanjem pravnih učinaka u matičnoj državi članici.

Obavještavanje drugih nadležnih vlasti

Članak 56.

Ako se u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici donosi odluka o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka dužna je o toj odluci, kao i o njezinim konkretnim pravnim učincima bez odgode obavijestiti nadležno nadzorno tijelo države članice domaćina te podružnice, i to prije otvaranja tog postupka, a ako to nije moguće, neposredno nakon njegova otvaranja.

Javno obavještavanje

Članak 57.

Ako se u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici donosi odluka o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici, likvidator objaviti izreku odluke o otvaranju postupka prisilne likvidacije u Službenom listu Europske unije i u dva dnevna lista svake države članice domaćina, i to na službenom jeziku, odnosno službenim jezicima države članice domaćina.

Obavještavanje poznatih vjerovnika

Članak 58.

(1) Ako se u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici donosi odluka o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom koja ima podružnicu u drugoj državi članici, likvidator će bez odgode o toj odluci obavijestiti i pojedinačno poznate vjerovnike koji svoje prebivalište, boravište ili sjedište imaju u drugim državama članicama.

(2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka posebno će se naznačiti rokovi koji se moraju poštivati, koje su posljedice propuštanja rokova, kome se tražbine prijavljuju, što prijava mora sadržavati, koje se isprave prilažu prijavi te koje su daljnje mjere propisane. Iz obavijesti mora jasno proizlaziti jesu li privilegirani vjerovnici i stvarnopravnim sredstvima osiguranja osigurani vjerovnici (vjerovnici koji su pridržali pravo vlasništva i razlučni vjerovnici) dužni prijaviti svoje tražbine.

(3) Za obavijest iz stavka 2. ovoga članka, koja se šalje na službenom jeziku, odnosno službenim jezicima države članice u kojoj vjerovnik ima svoje prebivalište, boravište ili sjedište, upotrebljava se obrazac koji, osim podataka navedenih u stavku 2. ovoga članka, u zaglavlju na svim službenim jezicima Europskog gospodarskog prostora sadrži riječi: „Poziv za prijavu i obrazloženje tražbine. Poštivati rokove!“.

(4) Ministar nadležan za pravosuđe pravilnikom propisuje obrazac obavijesti iz stavka 3. ovoga članka u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Pravo na prijavu tražbina stranih vjerovnika

Članak 59.

(1) Vjerovnik kreditne institucije nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije u Republici Hrvatskoj kao matičnoj državi članici, a koji svoje prebivalište, uobičajeno boravište ili sjedište ima u nekoj drugoj državi članici te vjerovnik s javnopravnim tražbinama ovlašteni su u dotičnom likvidacijskom postupku koji se vodi u Republici Hrvatskoj prijaviti svoju tražbinu.

(2) S tražbinama vjerovnika iz stavka 1. ovoga članka postupa se na isti način i one imaju isti isplatni red kao i ekvivalentne tražbine koje su prijavili vjerovnici koji svoje prebivalište, boravište ili sjedište imaju u Republici Hrvatskoj.

(3) Vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka prijavljuju svoju tražbinu u skladu s uputama dobivenima u obavijesti iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Vjerovnik može svoju tražbinu prijaviti na službenom jeziku, odnosno jednom od službenih jezika države članice u kojoj ima prebivalište, boravište ili sjedište pod uvjetom da prijava njegove tražbine i njezino obrazloženje nosi naslov »Prijava i obrazloženje tražbine« na hrvatskom jeziku. Likvidator može zahtijevati od vjerovnika da priloži ovjerovljene prijevode na hrvatski jezik prijave i obrazloženja tražbine.

Redovito obavještavanje vjerovnika

Članak 60.

Likvidator u postupku prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom dužan je redovito u pisanom obliku obavještavati vjerovnike o tijeku likvidacijskog postupka.

Mjerodavno pravo

Članak 61.

(1) Likvidacijski, odnosno stečajni postupak nad kreditnom institucijom iz druge države članice provodi se u skladu s propisima matične države članice u kojoj je takav postupak otvoren, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Pravo matične države članice osobito uređuje:

1. koje imovinske vrijednosti pripadaju masi i kako treba postupati s imovinskim vrijednostima koje je kreditna institucija stekla nakon otvaranja likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka

2. ovlaštenja kreditne institucije i ovlaštenja likvidatora, odnosno stečajnog upravitelja

3. pretpostavke za valjanost prijeboja

4. kakav učinak ima otvaranje likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka na ugovore kreditne institucije koje nije u potpunosti ispunila nijedna od ugovornih strana (»tekući ugovori«)

5. pravne učinke pokretanja likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka na pojedinačne postupke za ostvarivanje tražbina koje su pokrenuli vjerovnici, osim pravnih učinaka na parnice u tijeku prema članku 69. ovoga Zakona

6. koje se tražbine mogu prijaviti u likvidacijski, odnosno stečajni postupak i kako treba postupati s tražbinama koje su nastale nakon otvaranja dotičnog postupka

7. prijavu, ispitivanje i utvrđivanje tražbina

8. diobu utrška dobivenog unovčenjem imovine kreditne institucije, isplatni red tražbina i prava vjerovnika koji su nakon otvaranja likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka na temelju stvarnog prava ili prijeboja djelomično namireni

9. pretpostavke i pravne učinke zaključenja likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka, posebno nagodbom

10. prava vjerovnika nakon zaključenja likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka

11. podatak o tome tko snosi troškove likvidacijskog, odnosno stečajnog postupka, uključujući i troškove koji proizlaze iz njega i

12. koje su pravne radnje ništetne ili pobojne, jer oštećuju ukupnost vjerovnika.

Činidbe u korist kreditne institucije

Članak 62.

(1) Ako osoba koja kreditnoj instituciji koja ima podružnicu u drugoj državi članici, a nad kojom je otvoren postupak prisilne likvidacije izravno podmiri svoju obvezu, takvim će ispunjenjem biti oslobođena svoje obveze ako joj otvaranje dotičnog postupka nije bilo poznato.

(2) Ako je obveza izravno podmirena prije javnog obavještavanja prema članku 52. ovoga Zakona, smatrat će se da osobi iz stavka 1. ovoga članka nije bila poznata činjenica da je otvoren postupak prisilne likvidacije sve dok se ne dokaže drukčije.

(3) Ako je obveza izravno podmirena nakon javnog obavještavanja prema članku 5. ovoga Zakona, smatrat će se da je osobi iz stavka 1. ovoga članka bila poznata činjenica da je otvoren postupak prisilne likvidacije sve dok se ne dokaže drukčije.

Aktivnosti u postupku likvidacije, odnosno stečaja

Članak 63.

Ako je pokrenut postupak likvidacije i donesena odluka o ukidanju odobrenja za rad kreditnoj instituciji iz druge države članice koja ima podružnicu na području Republike Hrvatske, takva odluka ne sprječava daljnje obavljanje određenih aktivnosti podružnice te kreditne institucije u Republici Hrvatskoj ako je to nužno ili primjereno za svrhu likvidacijskog postupka.

Učinci postupka tijekom redovne likvidacije

Članak 64.

Ako propisi matične države članice ne sprječavaju da se u kreditnu instituciju iz druge države članice u kojoj je pokrenut postupak redovne likvidacije uvedu reorganizacijske mjere, uvođenje reorganizacijskih mjera imat će isti pravni učinak i na podružnicu te kreditne institucije na području Republike Hrvatske.

Likvidacija i stečaj nad podružnicom kreditne institucije iz treće zemlje

Podružnica kreditne institucije iz treće zemlje

Članak 65. 

(1) Ako Hrvatska narodna banka namjerava donijeti odluku o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije, odnosno ako trgovački sud u Republici Hrvatskoj namjerava donijeti odluku o otvaranju postupka prisilne likvidacije nad podružnicom kreditne institucije iz treće zemlje u Republici Hrvatskoj, o toj će odluci kao i o njezinim konkretnim pravnim učincima bez odgode obavijestiti nadležno nadzorno tijelo matične države kreditne institucije iz treće zemlje.

(2) Ako se u Republici Hrvatskoj donese odluka o otvaranju postupka prisilne likvidacije  nad podružnicom kreditne institucije iz treće zemlje koja ima podružnicu i u nekoj drugoj državi članici, nadležni trgovački sud u Republici Hrvatskoj dužan je o toj odluci kao i njezinim konkretnim pravnim učincima bez odgode obavijestiti Hrvatsku narodnu banku, koja će tu obavijest bez odgode dostaviti nadležnom nadzornom tijelu matične države kreditne institucije iz treće zemlje i nadležnom nadzornom tijelu te druge države članice, i to prije otvaranja tog postupka, a ako to nije moguće, neposredno nakon njegova otvaranja.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka, odnosno nadležni trgovački sud, likvidatori, ili Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka nastojati će surađivati i uskladiti radnje s drugim nadležnim nadzornim tijelima.

4. ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA REORGANIZACIJSKE MJERE I LIKVIDACIJSKE, ODNOSNO STEČAJNE POSTUPKE NAD KREDITNIM INSTITUCIJAMA IZ DRŽAVA ČLANICA

Pravni učinci na određene ugovore i prava

Članak 66.

Za pravne učinke reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskog postupka na:

1. ugovore o radu i radne odnose isključivo je mjerodavno pravo države članice mjerodavno za ugovor o radu

2. ugovore koji ovlašćuju na korištenje ili stjecanje neke nekretnine te za određivanje je li neka imovina nekretnina ili pokretnina isključivo je mjerodavno pravo države članice na čijem se području ta nekretnina nalazi

3. prava na nekoj nekretnini, brodu ili zrakoplovu, a koji se upisuju u javnu knjigu, isključivo je mjerodavno pravo države članice pod čijim se nadzorom ta javna knjiga vodi.

Članak 67.

(1) Uvođenje reorganizacijske mjere ili otvaranje likvidacijskog postupka ne utječe na stvarno pravo vjerovnika ili trećeg na materijalnoj ili nematerijalnoj, pokretnoj ili nepokretnoj imovini kreditne institucije iz Republike Hrvatske ili druge države članice i na točno određenim predmetima, i na određenoj skupini neodređenih predmeta čiji se sastav mijenja, koji se u trenutku uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskog postupka nalaze na području neke druge države članice.

(2) Pravima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito:

1. pravo da se unovči ili da unovčiti predmet te da se iz utrška ili uporabe predmeta namiri, posebno na temelju založnog prava ili hipoteke

2. isključivo pravo naplatiti tražbinu, posebno na temelju založnog prava na nekoj tražbini ili na temelju cesije te tražbine radi osiguranja

3. pravo zahtijevati predaju određenog predmeta od svakog koji taj predmet posjeduje ili se koristi njime protivno volji ovlaštenika

4. stvarno pravo uživanja plodova iz određenog predmeta.

(3) Pravo koje je upisano u javnu knjigu i koje ima učinak prema trećima stjecanja prava u smislu stavka 1. ovoga članka izjednačeno je sa stvarnim pravom.

(4) Odredba stavka 1. ovoga članka ne priječi isticanje ništetnosti ili pobojnosti neke pravne radnje ako je to zakonom matične države članice dopušteno.

Pridržaj prava vlasništva