1 Strateški ciljevi razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj

Vlada Republike Hrvatske utvrđuje da je razvoj infrastrukture i usluga širokopojasnog pristupa internetu, brzinama većim od 30 Mbit/s, od interesa za Republiku Hrvatsku i jedan od preduvjeta razvoja suvremenog gospodarstva, te stoga ovom Strategijom daje snažan politički i djelatni poticaj stvaranju uvjeta za ubrzavanje razvoja brzog širokopojasnog pristupa internetu u Republici Hrvatskoj i dostizanju razine njegove dostupnosti i korištenja jednakih barem prosjeku Europske unije, do kraja 2020. godine.

Istovremeno, Strategija stavlja naglasak i na potrebu osiguranja dostupnosti širokopojasnog pristupa s brzinama većim od 100 Mbit/s, kako bi razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa pratio i razvoj usluga i aplikacija kojima su, za nesmetani rad, potrebne brzine širokopojasnog pristupa veće od 100 Mbit/s, što uključuje i simetričnost pristupnih brzina.

Suvremeno gospodarstvo sve više se oslanja na poslovanje putem elektroničkih komunikacijskih usluga i usluga informacijskog društva. Uvođenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija te usluga za koje su potrebne velike brzina pristupa nezamislive su bez razvijenog širokopojasnog pristupa internetu i izgrađene širokopojasne infrastrukture koje omogućavaju uvođenje mnogobrojnih elektroničkih komunikacijskih usluga javnog i privatnog sektora, na dobrobit potrošača i društva općenito. Isključenost Republike Hrvatske kao cjeline, odnosno pojedinih regija unutar nje, iz procesa razvoja digitalnog gospodarstva, dugoročno ugrožava ravnomjerni gospodarski razvoj Hrvatske. Stoga je primaran cilj ove Strategije utvrditi koliko je trenutno zaostajanje Republike Hrvatske, tzv. digitalni jaz (engl. digital divide ), koji su razlozi u recentnoj prošlosti doveli do toga,  e uz pomoć kojih mjera javne politike Hrvatska može sustići prosječnu razinu razvitka zemalja članica Europske unije i otkloniti opasnost da u budućnosti izgubi korak s razvijenim dijelom Europe i svijeta.

Ova Strategija predstavlja dokument namijenjen gospodarstvu, civilnom društvu, tijelima državne uprave i drugim tijelima javne vlasti, znanstveno-istraživačkim i obrazovnim ustanovama, odnosno svim sudionicima na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koji su uključeni ili će biti uključeni u razvoj i promicanje informacijskog društva. Pri tome su sva nadležna tijela državne uprave te druga tijela javne vlasti pozvana slijediti načelo učinkovite i odgovorne intervencije koje će omogućiti djelotvorno tržišno natjecanje te promicati i poticati ravnomjeran razvoj širokopojasnog pristupa internetu, uz djelotvornu provedbu načela smanjivanja digitalnog jaza između pojedinih hrvatskih regija, kao i digitalnog jaza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije.

Stoga je namjena Strategije dalje razvijati pozitivne stečevine dosadašnjeg razvoja širokopojasnog pristupa, zacrtanog Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj do 2015. godine te unaprijediti kakvoću i opseg tog razvoja uz pojačane aktivnosti u uklanjanju uočenih prepreka i nedostataka, osobito na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave kojoj treba omogućiti i potaknuti je da djelatno sudjeluje u poticanju i razvoju širokopojasnog pristupa.

Strateški okvir Europske unije

Suočena s dubokom gospodarskom krizom koja je izbrisala godine gospodarskog i socijalnog napretka i ukazala na strukturne slabosti europskog gospodarstva, Europska unija je donijela Strategiju za pametan, održiv i uključiv rast - Europa 2020, kao odgovor na nastale probleme i poticaj da se EU pretvori u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo.

Strategija Europa 2020. donosi viziju europskog socijalnog tržišnog gospodarstva za 21. stoljeće i predlaže tri prioriteta koji se međusobno nadopunjuju:

- Pametan rast: razvijanjem gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama;

- Održiv rast: promicanje gospodarstva koje učinkovitije iskorištava resurse, koje je „zelenije“
i konkurentnije;

- Uključiv rast: održavanje gospodarstva s visokom stopom zaposlenosti koje donosi društvenu i teritorijalnu povezanost.

U skladu s navedenim prioritetima, Europska unija je odredila glavne ciljeve do 2020 godine:

- 75% populacije u dobi između 20- 64 godina trebalo bi biti zaposleno;

- 3% BDP-a Europske unije treba investirati u istraživanje i razvoj;

- Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanje do 30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti dozvoljavaju);

- Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10%, a najmanje 40% mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja;

- 20 milijuna manje ljudi trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva.

Navedeni su ciljevi međusobno povezani i presudni za opći uspjeh te se potiče zemlje članice na njihovo ispunjavanje putem donošenja nacionalnih strategija uz uvažavanje posebnosti razvoja svake države.

Iako su ciljevi reprezentativni za tri prioriteta pametnog, održivog i uključivog rasta, oni nisu razrađeni. Stoga je Europska unija donijela sedam inicijativa koje podupiru napredak u okviru svake prioritetne teme. Jedna od njih je i Digitalna agenda za Europu s ciljem ubrzavanja širenja brzog i ultra-brzog interneta te korištenja prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta za kućanstva i poslovni sektor.

U području razvoja širokopojasnog pristupa na razini Europske unije Digitalna agenda za Europu donijela je konkretne mjere i ciljeve te preporučene rokove za ispunjavanje tih ciljeva, kako bi se ostvarile najveće pogodnosti od takva razvoja za gospodarstvo i stanovništvo Europske unije.

Stupovi Digitalne agende za Europu su sljedeći:

1. Jedinstveno digitalno tržište;

2. Unaprjeđenje interoperabilnosti i standarda;

3. Jačanje povjerenja u on-line i sigurnosti;

4. Promicanje brzog i ultra-brzog pristupa internetu za sve;

a) osnovni pristup pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2013. godine,

b) brzi pristup (30 Mbit/s ili više) pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2020. godine,

c) ultra-brzi pristup (100 Mbit/s ili više) korištenje: 50% kućanstava EU do 2020. godine;

5. Investicije u istraživanje i razvoj;

6. Promicanje digitalne pismenosti, vještina i digitalne uključivosti;

7. Koristi za europsko društvo koje omogućava ICT.

Države članice Europske unije u posljednjih nekoliko godina, usporedno o naporima Europske komisije u promicanju razvoja širokopojasnog pristupa, samostalno donose nacionalne planove i strategije razvoja širokopojasnog pristupa. Nacionalni planovi i strategije razlikuju se od članice do članice, pri čemu se mogu uočiti sljedeći zajednički trendovi:

◊ planovi i strategije odnose se na razdoblje od tri do pet godina za osnovni širokopojasni pristup, te sedam i više godina za brzi i ultra-brzi širokopojasni pristup;

◊ ciljevi su postavljeni u odnosu na pokrivanje određenog postotka stanovništva, odnosno kućanstava širokopojasnim pristupom određene ili najmanje brzine;

◊ ciljevi se razlikuju za osnovni širokopojasni pristup i brzi, odnosno ultra-brzi širokopojasni pristup;

◊ planovi i strategije promiču, u svrhu ostvarivanja navedenih ciljeva, uvođenje mreža nove generacije, uz primjenu tehnologije svjetlovodnih niti temeljene na FTTx standardu u nepokretnoj komunikacijskoj mreži te dodjelom i uporabom raspoloživog radiofrekvencijskog spektra za izgradnju mreža pokretnih komunikacija temeljenih na LTE tehnologijama;

◊ osigurana su financijska sredstva kojima se ostvaruju zacrtani ciljevi.

Strateški okvir Republike Hrvatske važan za daljnji razvoj širokopojasnog pristupa

Razvoj širokopojasnih usluga od iznimnog je značenja za gospodarski razvoj Republike Hrvatske te od ključne važnosti za tranziciju prema društva znanja. Osiguranje potpune populacijske pokrivenosti brzim širokopojasnim pristupom ambiciozan je cilj koji zahtijeva izgradnju pristupnih širokopojasnih mreža sljedeće generacije (NGA) na cijelom području Hrvatske.

Infrastrukturna dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina osnovni je preduvjet za daljnji društveni i gospodarski razvoj države, odnosno tranziciju prema digitalnom društvu i gospodarstvu utemeljenom na digitalnim tehnologijama. Širokopojasni pristup velikih brzina pruža priliku za ostvarenje velikog broja društvenih i gospodarskih koristi za različite korisničke skupine:

 Građane i kućanstva:

- pristup i korištenje uslugama elektroničke javne uprave (e-uprava), što povećava zadovoljstvo građana javnom upravom i smanjuje ekonomske troškove korištenja javnih usluga;

- dostupnost većeg broja multimedijalnih sadržaja, za potrebe obrazovanja, razvijanja gospodarske djelatnosti i zabave, što u konačnici ima multiplikativne učinke na poboljšanje stupnja obrazovanosti populacije, gospodarski rast i razvitak novih gospodarskih djelatnosti;

- povećanje kvalitete života, zbog dostupnosti usluga i sadržaja koji su inače ograničeno dostupni ili nedostupni, pogotovo u slučaju ruralnih i udaljenih krajeva, što ima pozitivne učinke na ravnomjerni regionalni razvoj Hrvatske;

 Gospodarske subjekte:

- povećanje produktivnosti zbog korištenja širokopojasnog pristupa velikih brzina i mogućnosti korištenja novih ICT usluga, uključujući i smanjenje troškova poslovanja;

- uključenje u ekosustav digitalnog gospodarstva, prilika za otvaranje novih gospodarskih subjekata i povećanje broja radnih mjesta, te općenito gospodarski rast;

 Javnu upravu:

- smanjenje troškova javne uprave kroz uvođenje elektroničke javne uprave (e-uprava);

- povećanje učinkovitosti javnog zdravstvenog i obrazovnog sustava (sustavi e-zdravstva i e-obrazovanja);

- povećanje BDP-a i proračunskih prihoda zbog gospodarskog rasta uvjetovanog dostupnošću širokopojasnog pristupa velikih brzina;

Ova Strategija ima tehnološki neutralan pristup, te se njome potiče implementacija svih postojećih NGA tehnologija, kao i budućih novih NGA tehnologija koje će se pojaviti na tržištu, ne praveći razliku između nepokretnih i bežičnih mrežnih rješenja.

Strategija će se prilagođavati budućem razvoju sektora elektroničkih komunikacija i inicijativama na razini Europske unije u cilju postizanja zajedničkog europskog digitalnog tržišta.

Ovom Strategijom obuhvaćena je ponuda širokopojasnog pristupa velikih brzina ( supply ).

Kako bi se ostvarili viši strateški ciljevi vezani uz tranziciju prema digitalnom društvu i digitalnoj ekonomiji, Strategija ima sinergijsku povezanost s ostalim relevantnim nacionalnim strategijama kojima je obuhvaćena i potražnja za širokopojasnim pristupom velikih brzina ( demand ):

Donesene sektorske strategije:

 Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.- 2020 ¹ .;

 Strategija poticanja inovacija Republike Hrvatske 2014.- 2020. ² ;

 Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030. godine ³

 Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013.-2020. ⁴

 Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije ⁵

^{1 Industrijska strategija RH:   http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_126_2395.html}

^{2 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_12_153_2893.html}

^{3   http://mppi.hr/default.aspx?id=16279}

^{4 Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. - 2020.}

^{5   http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_124_2364.html}

Strategije čije se donošenje očekuje

 Strategija e-Hrvatska 2020;

 Strategija pametne specijalizacije;

 Strategija digitalne ekonomije;

U pripremi ove Strategije Vlada Republike Hrvatske koristila se rezultatima i iskustvom provedbe Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine ⁶ .

^{6 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_144_2888.html}

Implementacija i izgradnja širokopojasnih mreža sljedeće generacije financijski je vrlo zahtjevan poduhvat koji ovisi i o geodemografskim karakteristikama države. Općenito pravilo je da jedinični troškovi izgradnje NGA mreža rastu sa smanjenjem gustoće naseljenosti. Prema karakteristikama naseljenosti, Hrvatska je pretežno ruralna država, s prosječnom gustoćom naseljenosti od 75,7 stanovnika po km ² . Značajni dio stanovništva koncentriran je u 10 najvećih hrvatskih gradova, gdje živi trećina stanovništva. U preostalom dijelu Hrvatske prisutna je prostorno disperzirana

naseljenost, s velikim brojem manjih naselja (približno sljedeće trećina hrvatskog stanovništva živi u 211 naselja veličine između 2.000 i 30.000 stanovnika, dok posljednja trećina hrvatskog stanovništva živi u preostalih 6.384 naselja s manje od 2.000 stanovnika) ⁷ . Budući da, u pravilu, izgradnja NGA mreža izvan većih najvećih gradskih središta nije isplativa za privatne operatore pod uobičajenim tržišnim uvjetima, izgradnju NGA mreža potrebno je financijski poticati javnim sredstvima (državnim potporama), što je također adresirano ovom Strategijom.

^{7 Prema podacima DZS-a iz Popisa stanovništva 2011.}

Procijenjeni troškovi izgradnje NGA mreža u cijeloj Hrvatskoj vrlo su visoki (do 12 milijardi kn ⁸ ), te je u praksi uputno implementirati optimalnu kombinaciju tehnologija za različite geodemografske uvjete, kako bi se osigurala populacijska pokrivenost NGA mreža uz razumne financijske troškove koji su razmjerni očekivanim gospodarskim koristima dostupnost NGA mreža.

^{8  Prema procjeni iz studije MPPI-ja „Odabir najpovoljnijih modela financiranja i poticajnih mjera za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa“ iz 2012.}

Kvantitativni podaci koji su korišteni u pripremi Strategije preuzeti su iz podataka o tržištu koje redovno prikuplja i objavljuje HAKOM i EUROSTAT te svih ostalih empirijskih podataka koji su dostupni unutar baze Digital agenda Scoreboard ⁹ .

^{9   http://ec.europa.eu/digital-agenda/en/digital-agenda-scoreboard}

Uspjeh provedbe ove Strategije ovisan je o konstruktivnoj suradnji svih relevantnih dionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga povezanih sa širokopojasnim pristupom:

 ministarstvo nadležno za  elektroničke komunikacije;

 ministarstvo nadležno za  poslove e-Hrvatske;

 ministarstvo nadležno za graditeljstvo i prostorno uređenje;

 ministarstvo  nadležno  za gospodarstvo

 ministarstvo nadležno za financije;

 ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt;

 ministarstvo nadležno za regionalni razvoj  i fondove EU;

 ministarstvo nadležno za znanost i obrazovanje;

 ministarstvo nadležno za područje zdravstva;

 ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa;

 Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), kao neovisno nacionalno regulatorno tijelo (NRA) nadležno za elektroničke komunikacije;

 Državna geodetska uprava;

 „Odašiljači i veze d.o.o.” (OiV), kao trgovačko društvo u državnom vlasništvu koje objedinjuje prijenosne svjetlovodne kapacitete društava u javnom vlasništvu;

 svi operatori i pružatelji usluga na tržištu elektroničkih komunikacija;

 jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) i jedinice regionalne samouprave (županije), kao tijela javne vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini.

2 Analiza stanja i dosadašnjih trendova

2.1. Ocjena stanja razvijenosti širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj

Prepoznavši razvoj širokopojasnih usluga kao iznimno značajan čimbenik za gospodarski razvoj Republike Hrvatske te od ključne važnosti za omogućivanje stvaranja društva znanja, i Vlada Republike Hrvatske usvojila je nacionalnu Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine i Provedbeni program za razdoblje od 2014. do 2015. godine koju provode nadležne institucije u djelokrugu svoje nadležnosti.

Glavni cilj te Strategije je stvaranje preduvjeta za ubrzani razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu i širokopojasnih usluga kao temelja za daljnji razvoj informacijskog društva i društva znanja, uz osiguranje dostupnosti usluga širokopojasnog pristupa internetu pod jednakim uvjetima na cijelom području RH. Navedena Strategija slijedi ciljeve razvoja širokopojasnog pristupa u skladu s vežećim smjernicama Europske komisije.

Obilježja dosadašnjeg razvoja mreža osnovnog širokopojasnog pristupa su:

 kasni početak razvoja tržišta osnovnog širokopojasnog pristupa (2005. godine);

 ispodprosječna gustoća priključaka širokopojasnog pristupa internetu ¹⁰ ,

 korištenje najrasprostranjenije mreže simetričnih bakrenih parica i DSL tehnologija za ostvarenje osnovnog širokopojasnog pristupa za najveći dio populacije,

 postojanje infrastrukturnog natjecanja u osnovnom širokopojasnom pristupu samo u dijelovima najvećih urbanih sredina, zasnovanog najviše na kabelskoj infrastrukturi.

^{10 engl. broadband penetration rate, navedeni pokazatelj predstavlja udio širokopojasnih priključaka u ukupnom broju stanovništva}

Krajem prvog tromjesečja 2015. godine broj priključaka širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne elektroničke komunikacijske mreže dosegnuo je 954.965 priključka (gustoća 22,29%). Istodobno, oko 70 posto stanovnika RH internetu pristupa putem pokretne mreže zahvaljujući, između ostalog, porastu broja pametnih telefona među korisnicima. Od toga se 8,81% odnosi na korisnike koji internetu pristupaju putem podatkovnih kartica i M2M (eng. machine to machine) korisnike. S obzirom na eksponencijalni rast korištenja pristupa internetu putem pokretne mreže, kao i sve zahtjevnije potrebe korisnika za većim brzinama prijenosa podataka, nove tehnologije poput LTE-a preduvjet su buduće umreženosti, a time i zadovoljavajuće kakvoće u smislu brzine prijenosa podataka.

Ukupan broj priključaka širokopojasnog pristupa iznosi 1.332.486 (gustoća 31,10%). S obzirom na kontinuirani rast broja priključaka, vjerojatno je da će do kraja 2015. broj priključaka dosegnuti 1.000.000 u nepokretnoj mreži, odnosno 500.000 u pokretnoj mreži što predstavlja ciljane vrijednosti definirane u Strategiji razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine .

Slika 1 Broj priključaka širokopojasnog pristupa internetu u Republici Hrvatskoj

Temeljem analize stanja razvijenosti širokopojasnog pristupa u RH vidljivo je zaostajanje u broju priključaka širokopojasnog pristupa za prosjekom država članica EU. Unatoč velikom porastu broja korisnika u RH i dalje postoje značajne mogućnosti za rast s obzirom na gustoću širokopojasnih priključaka od 22,22% ¹¹ u nepokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži, u odnosu na prosječnih 31,1% u zemljama EU na kraju prosinca 2014., posebno u području svjetlovodne pristupne mreže. Navedeni rast u RH je nužan, između ostalog i zbog opasnosti da se digitalni jaz između RH i zemalja članica EU ne poveća.

  ^{11 Gustoća priključaka širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže, prosinac 2014.}

Širokopojasni pristup putem pokretne mreže zauzima sve veći dio tržišta što dokazuje i stalni porast broja korisnika od usluge širokopojasnog pristupa internetu putem pokretne mreže . Za rast i razvoj širokopojasnog pristupa internetu putem pokretne mreže zaslužna je i sve veća potražnja za prijenosnim uređajima (pametni telefoni, prijenosna računala). Uzimajući u obzir sve aktivne korisnike, odnosno one koji internetu pristupaju i putem pametnih telefona i podatkovnih kartica, gustoća usluge širokopojasnog pristupa internetu putem pokretne mreže u RH iznosila je u prosincu 2014. 67,15% što je gotovo na razini EU prosjeka koji je u istom razdoblju iznosio 71,6%. Međutim, korisnici još uvijek pristup internetu putem pokretne mreže ne promatraju kao zamjensku uslugu ¹² pristupu putem nepokretne mreže. U skladu s tehnološkim napretkom i većom dostupnošću LTE tehnologije očekuje se da će učinak zamjenjivosti vremenom biti jači.

 ^{12 http://ec.europa.eu/information_society/newsroom/cf/dae/document.cfm?doc_id=5810}

U Republici Hrvatskoj prevladava širokopojasni pristup internetu putem xDSL tehnologije koji pruža većina operatora, ali da bi se omogućio značajan kvalitativni iskorak (eng. step change ) u dostupnosti širokopojasnog interneta i pristupnim brzinama operatori će morati nastaviti ulaganja u NGA infrastrukturu odnosno u četvrtu generaciju pokretnih mreža (LTE). Dodatno, ulaganjem u tehnologiju podiže se kvaliteta usluge i omogućava se razvoj i korištenje novih usluga što posredno doprinosi i zadovoljstvu korisnika.

Jedna od važnih odrednica strategije je uravnotežen pristup poticanju razvoja širokopojasnog pristupa u svim regijama Republike Hrvatske. Koliko god se dostupnost širokopojasnog pristupa

internetu gotovo svakodnevno širi, neke regije teško mogu očekivati da će u bližoj budućnosti imati brzi širokopojasni pristup. Prilikom realizacije širokopojasnog pristupa posebno je važno obratiti pažnju na ruralna područja, u kojima je diljem svijeta razvijenost elektroničkih komunikacija na nižoj razini nego u urbanim područjima, budući da nejednakosti (digitalni jaz) između pojedinih hrvatskih regija te između različitih korisničkih zajednica u zemlji trebaju biti prevladane ili barem ublažene uz uvažavanje razvojnih planova koji proizlaze iz drugih mjerodavnih sektorskih strategija. Karta korištenja (Slika 2.) ¹³ širokopojasnog pristupa (2 Mbit/s) u Republici Hrvatskoj na razini grad/općina, prikazuje veliki digitalni jaz između urbanih i ruralnih područja.

^{13 Izvor (Q3 2014.):   http://bbzone.hakom.hr/hr-HR/StatistickiPrikaz}

Slika 2 Karta korištenja širokopojasnog pristupa (većih od 2 Mbit/s)

Digitalni jaz predstavlja kompleksan i višedimenzionalni društveni fenomen koji ima veliki utjecaj na društvo u cjelini. Međutim, to nije samo problem Republike Hrvatske. Zemlje članice Europske unije su, u cilju uvođenja širokopojasnog pristupa u regijama u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za razvoj širokopojasnog pristupa, pokretale i provodile konkretne planove s nizom mjera u cilju rješavanja ovog problema. One glavne je usvojila i Vlada Republike Hrvatske, što se prije svega odnosi na pripremu pregleda i smjernica za razvoj investicijskih modela za razvoj širokopojasne infrastrukture. Zabrinutost za nejednoliki razvoj Hrvatske je opravdana i potrebno je poduzeti korake kako pojedina područja ne bi zaostala za naprednijim dijelovima u pogledu razvoja širokopojasnog pristupa, a sve zbog nedostatka interesa tržišta. Stoga, Republika Hrvatska mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi proširila dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina, odnosno postavila preduvjete za izgradnju adekvatne infrastrukture širokopojasnog pristupa, s obzirom da će širokopojasni pristup kao sastavni dio nacionalne mrežne infrastrukture odigrati ključnu ulogu u uključivanju Republike Hrvatske u zajedničko digitalno tržište Europske unije i stvaranju društva znanja.

2.2.Mapiranje infrastrukture u privatnom i javnom vlasništvu

Dosadašnjim zakonskim odredbama osnivanje i vođenje katastra vodova u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave, koje katastar vodova osnivaju i vode temeljem evidencija koje su za pojedinu vrstu voda dužni osnovati i voditi njihovi upravitelji.

U skladu s tim, Republika Hrvatska ne raspolaže jedinstvenom bazom podataka o vodovima  mrežnih operatora te tekućim i planiranim građevinskim radovima financiranim javnim sredstvima, koja bi bila dostupna operatorima javne komunikacijske mreže u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. Dostupnost tih podataka potrebno je osigurati putem jedinstvene informacijske točke najkasnije do 1. siječnja 2017. godine, u skladu sa zahtjevima Direktive 2014/61/EU  Europskog Parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. godine (u daljnjem tekstu Direktiva) o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

            Budući da Direktiva određuje kratki rok za uspostavu sustava pristupa informacijama o infrastrukturi putem jedinstvene informacijske točke, potrebno je urediti osnivanje i vođenje jedinstvene baze podataka o vodovima u Državnoj geodetskoj upravi kao jedinstvene informacijske točke na državnoj razini i to kroz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koji će uskladiti Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina s odredbama Direktive o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. Pored toga ukazuje se i potrebu nadogradnje jedinstvene baze podataka o vodovima modulom Geografskog informacijskog sustava elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (dalje: GIS EKI) tj. jedinstvene baze GIS EKI koja treba osigurati pristup podacima o izgrađenoj elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i slobodnim elektroničkim komunikacijskim kapacitetima u Hrvatskoj. U Provedbenom programu Strategije razvoja širokopojasnog pristupa od 2014. do 2015 . godine definirana je mjera Osiguranje pristupa podacima o izgrađenoj elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i slobodnim elektroničkim komunikacijskim kapacitetima u Republici Hrvatskoj koja adresira izradu GIS EKI baze. Također, planirana je i aktivnost izrade jedinstvenog registra (baze podataka) planiranih javnih (komunalnih) radova koji uključuju elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koja bi trebala dodatno smanjiti troškove i olakšati gradnju EKI-ja.

Interaktivni portal dostupnosti širokopojasnog pristupa te karta o korištenim brzinama širokopojasnog pristupa je izrađena od strane HAKOM-a ¹⁴ i daje uvid u aktualno stanje i koristi se za pripremu projekata izgradnje širokopojasnih pristupnih mreža za financiranje sredstvima iz strukturnih EU fondova (ESI) te za praćenje ispunjenja ciljeva DAE na razini grada, općine i županije.

^{14 http://bbzone.hakom.hr/}

U sklopu projekta objedinjavanja svjetlovodne infrastrukture trgovačkih društava u javnom vlasništvu, OiV je prikupio i raspolaže podacima o svoj relevantnoj elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi tih društava koja može biti iskorištena za izgradnju širokopojasnih mreža sljedeće generacije.

2.3 Usporedba sa zemljama Europske unije

Ukupan broj korisnika interneta i dostupnost širokopojasnih priključaka u zemljama članicama Europske unije i Republici Hrvatskoj, kao i u svijetu, pokazuje tendenciju rasta. Međutim, postoje razlike u zastupljenosti širokopojasnih priključaka između pojedinih zemalja.

Temeljem podataka DAS ¹⁵ , u ukupnom broju priključaka širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže:

  ^{15 https://ec.europa.eu/digital-agenda/en/pillar-4-fast-and-ultra-fast-internet-access}

 Udio širokopojasnog pristupa internetu putem DSL tehnologije (što uključuje i VDSL tehnologiju) kreće se od 100% u Grčkoj do 15% u Bugarskoj. U RH 83% ukupnog broja korisnika širokopojasnog pristupa, internetu pristupa putem xDSL tehnologije. EU prosjek na kraju prosinca 2014. iznosio je 70%;

 Udio širokopojasnog pristupa internetu putem kabelske mreže (što uključuje i DOCSIS 3.0 tehnologiju) kreće se od 51% u Belgiji do 0% u Grčkoj i Italiji s obzirom da ista u navedenim državama nije prisutna. U RH iznosi 12% dok je prosjek EU 18%;

 Udio FTTH/B se kreće od 58% u Latviji do 0% u Grčkoj i Malti. U RH je 2% dok je prosjek EU 8%; Udio ostalih tehnologija pristupa iznosio je u RH 4% odnosno na razini EU prosjeka.

Slika 3 Širokopojasni pristup internetu putem nepokretne mreže – udio tehnologija, prosinac 2014.

U državama koje imaju dobro razvijenu xDSL infrastrukturu , dostupnost širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže je najveća i iznosi više od 90% u svima osim u četiri države članice. Promatrajući u zadnje tri godine, dostupnost širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže nije se značajno mijenjala, međutim značajan je napredak vidljiv u ruralnim krajevima gdje je ista porasla za 10 postotnih poena . Razlog sporijeg razvoja xDSL infrastrukture može se pronaći u činjenici da su se države članice više fokusirale na razvoj NGA infrastrukture i bežičnih tehnologija.

Slika 4 Dostupnost širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže

Zbog potrebe i zahtjeva korisnika za novim i naprednijim uslugama u pokretnim mrežama, od multimedijalne telefonije, televizije preko mobilnih uređaja, videa na zahtjev i čitavog niza zahtjevnijih aplikacija i usluga, a sve uz mogućnost istovremenog pružanja širokopojasnog pristupa velikom broju korisnika pokretne mreže, u proteklom razdoblju zabilježen je značajan razvoj LTE tehnologije.

U prosincu 2014. prosječna dostupnost LTE tehnologije u zemljama članicama iznosila je 79%, a kretala se od 100% u Švedskoj do 0% u Cipru s obzirom da se 4G u Cipru još uvijek nije počeo komercijalno pružati. U RH dostupnost LTE tehnologije iznosila je 58%.

Slika 5. 4G (LTE) dostupnost ¹⁶

^{16 Izvor: IHS and VVA}

2.4Razvoj NGA infrastrukture u Republici Hrvatskoj

Obilježja dosadašnjeg razvoja infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu putem NGN tehnologija su:

 investicije u FTTH mreže u dijelovima najvećih urbanih sredina, od strane povijesnog operatora ( incumbent ) i nekoliko alternativnih operatora;

 investicije u naprednu kabelsku infrastrukturu (DOCSIS 3.x) također su usmjerene na iste dijelove najvećih urbanih sredina

Dosadašnji napredak u implementaciji NGA širokopojasne infrastrukture bio je nezadovoljavajući. Prema mjerodavnim pokazateljima u prosincu 2014. RH se nalazila na začelju država EU. Dostupnost NGA infrastrukture u Hrvatskoj iznosila je 57% i to isključivo u urbanim dijelovima.

Slika 6. Dostupnost širokopojasnog pristupa internetu putem nepokretne mreže – NGA (FTTP, VDSL, Docsis 3.0, i dr.) ¹⁷

^{17  Izvor: IHS and VVA; http://ec.europa.eu/digital-agenda/en/scoreboard}

2.5. SWOT analiza

3 Ciljevi Strategije

Temeljni ciljevi koje Vlada Republike Hrvatske ističe u ovoj Strategiji do 2020. godine su:

- pokrivenost pristupnim mrežama slijedeće generacije (NGA, Next Generation Access Networks), koje omogućuju pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za sve stanovnike Republike Hrvatske;

- najmanje 50% kućanstava Republike Hrvatske budu korisnici usluge pristupa internetu brzinom od 100 Mbit/s ili većom;

Vlada u ovoj Strategiji utvrđuje mjere javne politike, komplementarne slobodnoj inicijativi privatnog i nevladinog sektora, čija je svrha stvaranje društvenog, pravnog i poslovnog okruženja, koje će potaknuti sve čimbenike gospodarstva, kao i potrošače, na donošenje vlastitih poslovnih odluka i odluka o potrošnji, usklađenih s ciljevima ove Strategije.

Kontrolu učinkovitosti mjera politike određenih ovom Strategijom provodit će u uzajamnoj suradnji središnje tijelo državne uprave nadležno za elektroničke komunikacije  i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), pri čemu će koristiti pokazatelje uspješnosti provedbe kako je opisano u Poglavlju 5., u rokovima određenim Akcijskim planom, koji je sastavni dio ove Strategije, analizirajući pritom postoje li značajna odstupanja od ostvarivanja ciljeva, te ako postoje, koji su njihovi stvarni uzroci, i koje mjere bi mogle doprinijeti otklanjanju tih uzroka. Slijedom takve analize, Ministarstvo će u slučaju potrebe predlagati Vladi Republike Hrvatske izmjene provedbenih mjera predviđenih Akcijskim planom.

Ministarstvo nadležno za elektroničke komunikacije izrađuje i dostavlja Vladi Republike Hrvatske, na temelju dostavljenih izvješća i podataka svih nadležnih tijela državne uprave i drugih tijela javne vlasti (nositelja pojedinih mjera), cjelovito izvješće o provedbi Strategije,  i to 2018. i 2021. godine. Vlada Republike Hrvatske može zatražiti od ministarstva nadležnog za elektroničke komunikacije cjelovito izvješće o provedbi Strategije i za kraće razdoblje.

4 Poticajne mjere Strategije

Mjere koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske ovom Strategijom provode se u tijelima javne vlasti na državnoj razini, što prvenstveno uključuje ministarstvo nadležno za elektroničke komunikacije, nacionalnu regulatornu agenciju nadležnu za područje elektroničkih komunikacija, ministarstva i agencije nadležne za europske fondove te ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva i Državnu geodetsku upravu.

Provedba mjera usmjerena je i prema svim ostalim sudionicima na tržištu elektroničkih komunikacija, od operatora do krajnjih korisnika usluga. Ključnu  ulogu u uspješnoj provedbi mjera ove Strategije imaju tijela javne vlasti na regionalnoj (županijskoj) i lokalnoj razini (gradovi i općine), koje treba poticati i pomoći da se aktivno uključe u provedbu ove Strategije.

Poticajne mjere Strategije podijeljene su u tri osnovne skupine:

- sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina;

- stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina;

- poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina.

4.1.Sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina

Sve prednosti i koristi vezane uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina nisu dovoljno osviještene među krajnjim korisnicima i tijelima javne vlasti na regionalnoj (županijskoj) i lokalnoj razini (gradovi i općine). Potrebno je educirati lokalnu i regionalnu samoupravu na koji način mogu unaprijediti stupanj razvoja i kvalitetu života na svom području kroz izgradnju nove elektroničke komunikacijske infrastrukture (EKI), kako najbolje iskoristiti sufinanciranje iz EU fondova te na koji način privući privatne investicije.

Potrebno je redovito ažurirati podatke o stanju i kvaliteti postojećih širokopojasnih mreža kao i dostupnosti širokopojasnog pristupa velikih brzina. Također je potrebno provesti i prezentirati rezultate istraživanja mogućnosti primjene pojedinih širokopojasnih tehnologija s ciljem osiguranja pristupa velikim brzinama u Hrvatskoj, sukladno stanju postojeće infrastrukture i regulatornom okviru, prateći globalni razvoj predmetnih tehnologija i standarda.

4.1.1.Informiranje javnosti o stanju dostupnosti širokopojasnog pristupa

Potrebno je osigurati ažurne informacije o dostupnosti širokopojasnog pristupa na što je moguće preciznijoj lokacijskoj razini, zajedno s mjerodavnim podacima o podržanim tehnologijama pristupa i najvećim brzinama pristupa. Informacije također trebaju sadržavati i podatak o broju aktivnih širokopojasnih priključaka, odnosno gustoći (penetraciji) korištenja širokopojasnog pristupa.

4.1.2.Promocija svih društvenih i ekonomskih koristi vezanih uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina

U široj javnosti još uvijek ne postoji dovoljna razina informiranost o prednostima i koristima vezanim uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina. Krajnje korisnike, što uključuje građane i gospodarske subjekte, potrebno je dodatno osvijestiti o svim drušvenim i gospodarskim koristima vezanim uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina. S tim naročito treba upoznati i tijela javne vlasti na regionalnoj i lokalnoj razini, koja trebaju pružati aktivnu podršku u provedbi mjera i aktivnosti ove Strategije, s ciljem smanjenja postojećih razlika u dostupnosti širokopojasnih mreža velikih brzina i osiguranja preduvjeta za jednoliki regionalni razvoj Republike Hrvatske.

4.1.3.Edukacija i zaštita prava korisnika interneta

Krajnje korisnike (građane i gospodarske subjekte) potrebno je educirati o zaštiti korisničkih prava i sigurnosti korištenja interneta, u suradnji s mjerodavnim tijelima državne uprave koja provode politike poticanja potražnje za širokopojasnim uslugama, naročito u području digitalnog gospodarstva. Time se povećava opći stupanj povjerenja krajnjih korisnika u sigurnost korištenja interneta te povećava trenutno nezadovoljavajuća razina korištenja širokopojasnog pristupa i usluga.

4.2.Stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina

Kako bi se postigli ciljevi ove Strategije, od iznimne je važnosti stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina, osobito za područja u kojima očekivano postoji komercijalni interes za takva ulaganja.

4.2.1.Smanjenje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina

Troškovi građevinskih radova izgradnje elektroničke komunikacijske infrastrukture čine najveći udio u ukupnim troškovima izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina. Stoga je osobito bitno smanjiti administrativne i operativne prepreke, kako bi se omogućilo korištenje postojeće elektroničke komunikacijske infrastrukture i drugih infrastruktura pogodnih za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža čime bi se postiglo smanjenje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina. To obuhvaća i mogućnost pristupa podacima o postojećoj elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugim pogodnim infrastrukturama. Osim toga, u sklopu ove mjere potrebno je uspostaviti sve mehanizme koordinacije građevinskih radova s drugim sektorima (promet, komunalna infrastruktura), s ciljem optimiziranja ukupnih troškova građevinskih radova te brže i učinkovitije izgradnje sve infrastrukture, uključujući i širokopojasnih mreža velikih brzina.

4.2.2.Pojednostavljenje i ubrzanje administrativnih procedura za izgradnju širokopojasnih mreža velikih brzina na svim razinama tijela javne vlasti

Kompleksne i dugotrajne procedure ishođenja svih potrebnih dozvola i suglanosti za izgradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture širokopojasnih mreža velikih brzina imaju negativan utjecaj na brzinu ostvarenja ciljeva ove Strategije. Stoga je u okviru ove mjere potrebno poboljšati relevantne administrativne procedure na svim razinama tijela javne vlasti, kako bi se stvorili preduvjeti za brzu i učinkovitu implementaciju širokopojasnih mreža velikih brzina, u skladu s ciljevima ove Strategije.  

4.2.3.Politika dodjele radiofrekvencijskog spektra za pružanje širokopojasnog pristupa velikih brzina

Promjene u UHF pojasu i druga digitalna dividenda značajno utječu na građane, industriju i državu i za sve predstavlja veliki organizacijski i financijski izazov. Potrebno je osigurati regulatornu stabilnost, perspektivu, mogućnost razvoja TV-a i širokopojasnog pristupa u mrežama pokretnih komunikacija, kao i prostor za uvođenje novih i kvalitetnijih usluga. Potrebno je napraviti velik broj pripremnih aktivnosti kako bi se osiguralo očuvanje postojećih usluga u digitalnoj zemaljskoj televiziji te otvorio prostor za razvoj novih usluga u radiodifuziji i pokretnim komunikacijama. U zemaljskoj radiodifuziji (TV) ukazuje se potreba za prelaskom na učenkovitiju tehnologiju odašiljanja i kodiranja. Planirana je izrada strategije za prelazak na DVB-T2 i dodjelu druge digitalne dividende koja će biti usklađena sa zaključcima sa Svjetske radiokomunikacijske konferencije iz 2015. godine. Također, razmatra se dodjela radiofrekvencijskog spektra za pružanje širokopojasnog pristupa velikih brzina u ostalim pojasevima, u skladu s odlukama na razini Europske Unije te interesu operatora pokretnih komunikacija.

4.3.Poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za  ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina

Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP) i Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NP-BBI), predstavljaju dva osnovna programa državnih poticaja za izgradnju pristupnih, odnosno agregacijskih mreža sljedeće generacije, kojima se treba osigurati dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina u područjima u kojima operatori nemaju komercijalni interes za ulaganja.

Uz ta dva osnovna programa, Strategijom je potrebno poticati i dodatne programe i projekte kojima je cilj poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dovoljna komercijalna isplativost ulaganja, sukladno dinamici ostvarenja zacrtanih ciljeva ove Strategije do 2020. godine te dostupnim dodatnim izvorima financiranja za takve programe i projekte, uključujući i inicijative Europske unije za poticanje strateških ulaganja od strane privatnog sektora.

4.3.1.Javno sufinanciranje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina nepovratnim sredstvima

U sklopu ove mjere unutar ONP-a i NP-BBI-ja, koji zajednički predstavljanju Nacionalni NGN plan, provodi se sufinanciranje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina javnim nepovratnim sredstvima. Sufinanciranje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina bit će usklađeno s pravilima državnih potpora, temeljem odobrenja dobivenih od Europske komisije.

Sukladno dinamici provedbe oba programa u razdoblju do 2020. godine, potrebno je razmotriti mogućnost osiguranja dodatnih nepovratnih sredstava, budući da inicijalno dodijeljena sredstva unutar europskih investicijskih fondova (ESI) za razdoblje financijsko razdoblje EU 2014.-2020. nisu dostatna za sufinanciranje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u svim područjima u kojima ne postoji komercijalni interes za ulaganja.

4.3.2.Javno sufinanciranje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina kroz financijske instrumente

Financijski instrumenti predstavljaju dodatni potencijal za sufinanciranje troškova izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina. Za razliku od nepovratnih sredstava, sredstva uložena kroz financijske instrumente vraćaju se tijelima javne vlasti koja ulažu takva sredstva. Uzevši u obzir da financijski instrumenti dosada nisu značajnije bili primijenjivani kod izgradnje širokopojasnih mreža, u sklopu ove mjere potrebno je inicijalno napraviti detaljnu analizu potencijala primjene financijskih instrumenata u Hrvatskoj, uz jasnu identifikaciju mogućih investicijskih slučajeva i oblika financijskih instrumenata.

U slučaju da rezultati analize pokažu prikladnost primjene financijskih instrumenata za poticanje ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina, u sklopu mjere je potrebno razraditi sve relevantne operativne aspekte takvih poticaja, pri čemu isti moraju biti usklađeni s pravilima državnih potpora. Isto tako, u tom slučaju potrebno je osigurati i dodatna financijskih sredstva za poticaje u sklopu financijskih instrumenata, vodeći pri tome računa da su financijski instrumenti komplementarni poticajima kroz nepovratna sredstva.

4.3.3.Osiguranje administrativnih i tehničkih kapaciteta u tijelima državne uprave koji će omogućiti provedbu projekata sufinanciranja izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina

U sklopu ove mjere potrebno je osigurati dostatne administrativne i tehničke kapacitete u tijelima državne uprave koji će omogućiti nesmetanu provedbu projekata poticane izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima na postoji dovoljna komercijalna isplativost ulaganja, sukladno svim pravilima državnih potpora i pravilima europskih fondova. Budući da su tijela javne uprave na regionalnoj (županije) i lokalnoj razini (gradovi i općine) odgovorna za provedbu ovakvih projekata za pristupne mreže unutar ONP-a, u sklopu mjere potrebno je osigurati i podršku i pomoć tijelima regionalne i lokalne uprave i u pripremi tih projekata.

5 Mjere za provedbu ciljeva Strategije – Akcijski plan

5.1. Sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina

MJERA 1.

 Opis mjere: Izrada pravnog okvira za potrebe verifikacija boja ciljanih područja unutar projekta razvoja NGN mreže iz sredstava državnih potpora

MJERA 2.

 Opis mjere: Promocija svih društvenih i ekonomskih koristi vezanih uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina

5.2. Stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina

MJERA 3.

 Opis mjere: Donošenje Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

MJERA 4.

 Opis mjere: Uspostava središnjeg repozitorija katastra vodova, s modulom GIS EKI i povezane opreme te jedinstvene informacijske točke za razmjenu podataka o planiranim radovima

MJERA 5.

 Opis mjere: Pojednostavnjenje procedura za ishođenje potrebnih dozvola za objekte elektroničke komunikacijske infrastrukture

MJERA 6.

 Opis mjere: Poticanje investicija u razvoj širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije kroz jednostavniji postupak pripreme dokumentacije

MJERA 7.

 Opis mjere: Osiguranje preduvjeta za dodjelu radiofrekvencijskog spektra u pojasu 694-790 MHz (druga digitalna dividenda) za širokopojasni pristup

5.3. Poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina

MJERA 8.

 Opis mjere: Izrada prijedloga Odluke Vlade RH o donošenju nacionalnih programa za razvoj pristupne i agregacijske NGN mreže (ONP i NP-BBI)

MJERA 9.

 Opis mjere: Provedba Okvirnog nacionalnog programa za razvoj širokopojasne pristupne infrastrukture (ONP)

MJERA 10.

 Opis mjere: Provedba Nacionalnog programa razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture (NP-BBI)

MJERA 11.

 Opis mjere: Edukacija javnosti u vezi s utjecajem razina elektromagnetskih polja i neionizirajućeg zračenja baznih postaja javnih pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi

5.4. Poticanje privatnih ulaganja za izgradnju i daljnji razvoj širokopojasne infrastrukture/mreže sljedeće generacije (NGN)

MJERA 12.

 Opis mjere: Povećanje investicijskog potencijala privatnog sektora

Pokazatelji uspješnosti provedbe Strategije

6 Procjena troškova i izvori financiranja

Dostizanje ciljeva ove Strategije zahtijeva značajna financijska sredstva koja moraju biti uložena u izgradnju širokopojasnih mreža sljedeće generacije, uzevši u obzir pretežno ruralni karakter naseljenosti u Republici Hrvatskoj, koji rezultira velikim brojem manjih naselja raspršenih na velikoj zemljopisnoj površini, uključujući i brdska područja i otoke.

Zbog komercijalne neisplativosti ulaganja u širokopojasne mreže sljedeće generacije na području na kojem obitava barem dvije trećine stanovništva Republike Hrvatske (nekomercijalna područja), izgradnju širokopojasnih mreža sljedeće generacije potrebno je poticati javnim sredstvima, u skladu s relevantnim mjerama za provedbu ove Strategije. Javna sredstva u nekomercijalnim područjima predstavljaju nadopunu investicijskim sredstvima privatnih operatora na tržištu elektroničkih komunikacija, s ciljem zatvaranja financijskog jaza (engl. funding gap ), koji omogućava postizanje financijske održivosti investicija u širokopojasne mreže u nekomercijalnim područjima.

Javna sredstva u nekomercijalnim područjima u formalnom pogledu čine državne potpore, i u pravilu se većinom dodjeljuju putem nepovratnih sredstava (engl. grants ).

Osim nekomercijalnih područja, dostizanje ciljeva ove Strategije ovisi i o samostalnim investicijama privatnih operatora u komercijalnim područjima, pri čemu tijela javne vlasti mogu primijeniti određene mehanizme javnih potpora takvim ulaganjima, koje su u kvalitativnom pogledu razlikuju u odnosu na potpore u nekomercijalnim područjima te su financijske vrijednosti takvih potpora manje u odnosu na potpore u nekomercijalnim područjima (npr. subvencioniranje troškova zaduženja privatnih operatora, kreditni aranžmani putem institucionalnih banaka (EIB, EBRD)).

U primjeni mehanizama potpora u nekomercijalnim i komercijalnim područjima potrebno se osloniti na dostupne financijske programe i mehanizme EU-a, što, trenutno, obuhvaća sredstva europskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. te sredstva Europskog fonda za strateška ulaganja.

Mjere za procjenu financijske i opće izvodivosti strategije

◊ za pripremu i provedbu projekata razvoja infrastrukture širokopojasnog pristupa uz povlačenje sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije (EFRR), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i drugih izvora, potrebno je osigurati odgovarajuće administrativne kapacitete na razini države, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave;

◊ za područja u kojima ne postoji dostatan interes za ulaganje u infrastrukturu širokopojasnog pristupa potrebno je osigurati državna poticajna sredstva ili poticati izradu projekata za financiranje iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije, sredstava Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i drugih izvora.

◊ za područja u kojima postoji potencijal za ulaganja od strane privatnog sektora potrebno je potaknuti korištenje Europskog fonda za strateška ulaganja i sredstava Europske investicijske banke (EIB)

Sredstva za mjere i aktivnosti navedene u ovoj Strategiji trebala bi biti dostupna kroz različite načine i izvore financiranja u skladu s posebnim propisima i odlukama Vlade Republike Hrvatske.

4.

5.

6.

7.

1.1.

POPIS  KRATICA

IZVORI

1. Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions – A Digital Agenda for Europe , COM(2010) 245, Europska komisija, Brisel,           19. svibnja 2010.

( http://ec.europa.eu/informatio n _society / digital-agenda/documents/digital-agenda-communication-en.pdf )

2. Commission Recommendation of 20 September 2010 on regulated access to Next Generation Access Networks (NGA) , OJ L 251/35, Europska komisija, Brisel,          25. rujna 2010.

( http://eur-lex.europa.eu/LexUriSer v /LexUriS e rv.do?uri=OJ:L:2010:251:0035:0048:EN:PDF )

3. European Investment Plan

( http://ec.europa.eu/priorities/jobs-growth-investment/plan/index_en.htm )

4. European Broadband: Investing in digitally driven growth

( http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52010DC0472&from=en )

5. Communication from Commision – Europe 2020, A strategy for smart, sustainable andinclusive growth

6. Studija o odabiru modela financiranja i poticajnih mjera za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa ( http://mppi.hr/default.aspx?id=421 )

7. Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP za pristupne mreže) ( http://mppi.hr/default.aspx?id=421 )

8. Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGN / NP-BBI) ( http://mppi.hr/default.aspx?id=421 )

9. Direktiva 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014L0061&from=EN)

10. Broadband Investment Guide ( https://ec.europa.eu/digital-agenda/en/news/broadband-investment-guide )

11. Communication from the Commission, EU Guidelines for the application of State aid rules in relation to the rapid deployment of broadband networks ( http://ec.europa.eu/competition/state_aid/le g islation/specific_rules.html#broadband )

12. Pregled tržišta – HAKOM ( http://www.hakom.hr/default.aspx?id=60 )

13. Digital Agenda Scoreboard ( http://ec.europa.eu/digital-agenda/en/digital-agenda-scoreboard )

14. The Digital Economy and Society Index (DESI) ( http://ec.europa.eu/digital-agenda/en/digital-economy-and-society-index-desi )