PRIJEDLOG ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA S TEZAMA ZA PRIPREMU NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U LINIJSKOM I POVREMENOM OBALNOM POMORSKOM PROMETU

1. Definiranje problema

Djelatnost obavljanja javnog obalnog linijskog prijevoza kao djelatnosti  od osobitog javnog interesa za Republiku Hrvatsku odnosno kao usluge od općeg gospodarskog interesa, pravno je uređena Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN br 33/06, 38/09, 87/09, 18/11, 80/13: nadalje Zakon) kojim se osigurava redovita povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno, kao i naselja na kopnu s primjerenim brojem dnevnih veza u oba pravca, a sve u cilju zadovoljenja potreba otočana, stvaranja boljih uvjeta za život na otocima  i poticanje njegovog razvitka.

Sukladno činjenici da se radi o usluzi od općeg gospodarskog interesa, posljedično je obavljanje ove djelatnosti također pravno uređeno Zakonom o javnoj nabavi (90/11, 83/13, 143/13, 13/14), Zakonom o koncesijama (NN 143/12), Uredbom o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu (NN 31/14) te Pravilnikom o uvjetima za obavljanje pomorske kabotaže u Republici Hrvatskoj (NN 56/14).

Predložene Izmjene i dopune Zakona trebale bi prije svega omogućiti da Republika Hrvatska ispoštuje svoje obveze preuzete Uredbom Vijeća br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorskoj kabotaži).

Naime, Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji je propisano da svi ugovori o obavljanju javnog prijevoza na državnim linijama potpisani prije ulaska u EU, vrijede najdulje do 31. prosinca 2016. godine, te su postojeći ugovori na taj rok i sklopljeni.

Neophodno je omogućiti upravo predloženim Izmjenama i dopunama Zakona da se tijekom 2016. godine  izvrše postupci odabira brodara koji će predmetne linije održavati od 1. siječnja 2017. godine , a vodeći račun da će svi natječaji/postupci odabira biti otvoreni za sve zainteresirane brodare na području EEA/EGP.

Planira se izmjenama i dopunama Zakona razriješiti nejasnoće u postojećem Zakonu nastale međusobnom neusklađenošću propisa uslijed nastalih izmjena, jasno odrediti i precizirati nedovoljno razrađene postupke kao i definirati uvjete i dokumente koji su neophodni za uspješno provođenje postupka odabira brodara koji će održavati državne linije, a kako bi ista informacija bila jasna i dostupna svim brodarima sa područja Europskog Gospodarskog Područja (EGP/EEA).

Osnovna svrha donošenja izmjena i dopuna ovog Zakona je stvaranje jasnog i sustavno primjenjivog pravnog okvira neophodnog za daljni nastavak održavanja cjelokupnog sustava obalnog linijskog pomorskog prijevoza, počevši od provođenja postupka odabira brodara koje je potrebno provesti na svim državnim linijama na kojima ugovori o javnom prijevozu ističu 31. prosinca 2016. godine.

Nadalje, potrebno je osigurati pravni okvir za isplatu potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija sukladno Uredbi Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014).

Pored navedenoga, u cilju osiguravanja optimalne prometne otočne povezanosti , potrebno je precizno regulirati održavanje sezonskih linija u sustavu obalnog linijskog prijevoza,  a radi zadovoljavanja stvarnih potreba za prijevozom koje su u sezonskom razdoblju bitno povećane.

Uz navedeno, preciznijim reguliranjem utvrđivanja redova plovidbe na državnim linijama, omogućiti će se jednostavnije i transparentnije utvrđivanje redova plovidbe, uzimajući u obzir stvarne potrebe lokalnog otočnog stanovništva.

Pored navedenog, veoma je važno usvojiti Zakonom na odgovarajući način instrument potpore socijalnog karaktera stanovnicima udaljenih regija (tj. otočanima) budući je ista već sada implementirana u planirane Smjernice politike državnih potpora za razdoblje 2015. – 2017., a na temelju tih Smjernica će budući Programi državnih potpora u obliku naknade za javne usluge na državnim linijama biti odobreni. Navedeni Programi predstavljaju nužan preduvjet provedbe planiranih postupaka odabira brodara koji će javni prijevoz obavljati od 1. siječnja 2017. godine.  

2. Postavljanje ciljeva

Opći cilj

2.1 Stvaranje jasnog i sustavno primjenjivog pravnog okvira neophodnog za daljni nastavak održavanja cjelokupnog sustava javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu, počevši od provođenja postupka odabira brodara koje je potrebno provesti na svim državnim linijama na kojima ugovori o javnom prijevozu ističu 31. prosinca 2016. godine

2.2Uspostava mehanizma isplate potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija sukladno Uredbi Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014)

2.3Osiguravanje optimalne prometne otočne povezanosti

2.4Inspekcijski nadzor provedbe ovog Zakona

2.5Krajnji rok za primjenu rješenja iz Izmjena Zakona je  III. tromjesečje 2015.

Posebni specifični ciljevi:

2.1.1. Usklađivanje Zakona sa Uredbom o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu (NN 31/14), Zakona o koncesijama (NN 143/12) i Zakona o javnoj nabavi (90/11, 83/13, 143,13, 13/14), a u dijelu politike državnih potpora i postupka odabira brodara za pružanje usluga javnog prijevoza kao usluge od općeg gospodarskog interesa.

2.2.1. Primjena Uredbe Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II., u dijelu koji se tiče potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija.

2.3.1. Dodatno usklađenje Zakona s primjenom Uredbe Vijeća br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorskoj kabotaži), a posebno u dijelu redefiniranja odredbi o povremenom prijevozu, pitanja reguliranja održavanja sezonskih linija u sustavu obalnog linijskog prijevoza odnosno postizanja optimalne otočne povezanosti

2.4.1Izmjenama će se precizirati i postupak utvrđivanja redova plovidbe.

3. Moguće opcije –Identifikacija opcija

Opcija 1 – Ne poduzimati ništa

Predmetnim Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, nisu izmjenjene niti dopunjene norme kojima bi se utjecalo na postojeću propisanu razinu standarda zaštite okoliša u području javnog linijskog pomorskog prometa, a koji su utvrđeni ponajprije Pomorskim zakonikom i podzakonskim aktima, čime je udovoljeno zahtjevima zaštite okoliša u pomorskom prijevozu kako je propisano međunarodnim pravilima  i pravilima Europske unije.

Opcija 2 – Normativno rješenje

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture ima obvezu uskladiti Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN 33/06, 38/09, 87/09 i 18/11, 80/13) s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu koji se odnosi na osiguranje potpune primjene Uredbe Vijeća 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža) te Uredbe o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu (NN 31/14) čime se ujedno osigurava potpuna primjena paketa mjera europskih pravila o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa (tzv. SGEI paket) : Odlukom Europske komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L7, 11. 1. 2012.), Priopćenjem Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu koja se dodjeljuje za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C8, 11. 1. 2012.) i Priopćenjem Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C8, 11. 1. 2012.).

Obveza je podizanje razine učinkovitosti i ekonomičnosti sustava obavljanja javnog linijskog pomorskog prijevoza kao javne usluge i kroz uvođenje pravnog instrumenta državne potpore u oblike potpore socijalnog karaktera čime će se regulirati mehanizam nadoknade izgubljenog prihoda brodarima na osnovi omogućavanja povlaštene cijene prijevoza određenim kategorijama stanovnika s prebivalištem na otocima. Samim time stvaraju se uvjeti za primjenu Uredbe Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II.

4. Usporedba i analiza opcija

Opcije koje se Troškovi/nedostaci          Koristi i prednosti            

Razmatraju                   ekonomski/socijalniekonomske/socijalne i ekološke

Opcija 1-ne činiti ništa     značilo bi izložiti se                -

                                    tužbi Europske komisije

           protiv RH

Opcija 2 – normativno rješenje

– donošenje  novog propisa               -          

Omogućava se jasnije i preciznije postupak odabira brodara kao pružatelja usluge javnog linijskog pomorskog prijevoza kao usluge od općeg gospodarskog interesa kroz mehanizam ugovora o javnoj usluzi dostupnima svim brodarima sa područja Europskog Gospodarskog Područja (EGP/EEA).

Realizacijom projekta informatizacije linijskog javnog pomorskog prijevoza „Sustav za evidenciju korisnika povlaštenog prijevoza, odobravanje prava na povlašteni prijevoz te praćenje korištenja te povlastice“ tzv. SEOP kojim se omogućilo brzo i učinkovito korištenje prava na povlašteni prijevoz osoba s prebivalištem na otocima i osobnih vozila u vlasništvu takvih osoba,

stvoreni su ujedno i uvjeti za efikasan nadzor sredstava iz državnog proračuna kojim će se kao naknada refundirati brodarima izgubljeni prihod s osnove omogućavanja povlaštene cijene prijevoza određenim kategorijama stanovnika s prebivalištem na otocima.

Povlastice u obliku besplatnog javnog linijskog pomorskog prijevoza i linijskog pomorskog prijevoza s popustom za kategorije stanovnika s prebivalištem na hrvatskim otocima uvedene 1999. godine donošenjem Zakona o otocima. Učenici, studenti i umirovljenici i osobe starije od 65 godina koji imaju prebivalište na otoku, te zdravstveni djelatnici pri obavljanju redovnih i žurnih prijevoza bolesnika dobili su pravo na besplatan prijevoz u javnom pomorskom prijevozu, a stanovnicima otoka je zajamčena cijena prijevoza koja nije smijela biti veća od cijene prijevoza na linijama iste udaljenosti u županijskom cestovnom prijevozu matične obalno-otočne županije.

Nadalje, brodarima koji su obavljali povlašteni prijevoz tih kategorija nije naknadno refundiran iznos izgubljenog prihoda s osnove omogućavanja povlaštene cijene karte. Pojam naknade za obavljeni prijevoz osoba i vozila u visnini razlike u prihodu koji brodar nije ostvario zbog korištenja prava na povlašteni prijevoz vozila uveden je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN 80/13),a kao preduvjet istom je predviđena relizacija projekta informatizacije  - Sustav evidencije otočnih prava (SEOP) kojim bi se stvorili uvjeti efikasnog nadzora i kontrole prava.

U siječnju 2015. godine uspostavljen je projekt Sustav evidencije otočnih prava (SEOP) kojim se informatizirao sustav davanja i korištenja povlastica u obalnom linijskom pomorskom prijevozu. Zahvaljujući ovakvom sustavu biti će omogućena provjera prava korisnika kao i praćenje korištenja otočnih povlastica prema kategorijama korisnika.

Kategorije koje imaju najveće povlastice su učenici, studenti, umirovljenici i osobe starije od 65 godina te je istima omogućeno da svoja besplatna putovanja mogu koristiti na način da sa svojim otočnim iskaznicama mogu ulaziti direktno na brod bez prethodne kupovine karte uz pomoć Hand Held uređaja na brodovima.

Novim normativnim propisima Nacrtom prijedloga Zakona i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu (NN 1/14, NN 52/15 i NN 56/15)

koji je stupio na snagu 15. lipnja 2015. godine prepoznata je i potreba za dodjelom većih prava za djecu s obveznim programom predškole, kao i za djecu i studente koja se školuju na matičnom otoku.

Zbog osiguravanja korištenja sadržaja koji nisu dostupni na otoku kao i vanškolskih aktivnosti, otočnoj djeci omogućena su dodatna besplatna putovanja. Izmjenama i dopunama Pravilnika omogućeno

je pravo za besplatan prijevoz za svu djecu od 1 do 3 godine života kao i iznimke na relacijama za žitelje određenih otoka.

Povlastice u smislu broja povlaštenih putovanja su povećane najosjetljivijim kategorijama korisnika kako bi se osigurali potrebni preduvjeti za ostvarenje veće kvalitete života žitelja hrvatskih otoka.

Ukupan iznos nadoknade projiciran na temelju ostvarenja za 2014. godinu na neprofitabilnim linijama s obvezom javne usluge bi iznosio cca 66 mln kuna.

Neophodno je kao preduvjet tome stvoriti pravne uvjete da se nadoknada izgubljenog prihoda ovlašteno obavlja kao isplata državne potpore u obliku potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija kako je predviđeno Uredbom Komisije (EU)   br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II.

U cilju osiguravanja optimalne prometne otočne povezanosti i važnog utjecaja na održivi razvoj otoka u kontekstu ljetnog turizma, potrebno je precizno regulirati održavanje sezonskih linija u sustavu obalnog linijskog pomorskog prijevoza, a radi zadovoljavanja stvarnih potreba za prijevozom koje su u sezonskom razdoblju bitno povećane.

Također preciznijim reguliranjem utvrđivanja redova plovidbe na državnim linijama, omogućiti će se jednostavnije i transparentnije utvrđivanje redova plovidbe, uzimajući u obzir stvarne potrebe lokalnog otočnog stanovništva.

5. Konzultacije

Provedene s nadležnom Agencijom za obalni linijski pomorski promet te s brodarskim društvima koji obavljaju javni obalni linijski pomorski promet.

U pripremi propisa sudjeluju predstavnici nadležnih tijela i institucija kroz Radnu skupinu. Razmotreni i usuglašeni prijedlozi i primjedbe od strane nadležnih tijela i brodara biti će ugrađeni u sadržaj Nacrta prijedloga Zakona koji će se objaviti na web stranici Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture čime će se omogućiti javna rasprava zainteresirane javnosti

6.   Praćenje i evaluacija

Pregled i procjena ostvarenja ciljeva temeljem normativnog rješenja provoditi će se periodično.

7.   Preporučena opcija

U identifikaciji opcija nema mogućnosti razmatranja više opcija za rješavanje problema u javnom obalnom linijskom pomorskom prometu.

Problem se jedino može riješiti normativnim rješenjem kroz Izmjene i dopune važećeg Zakona na način da se isti uskladi sa pravnom stečevinom EU u dijelu koji se odnosi na osiguranje cjelovite primjene Uredbe Vijeća 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža) i Uredbe Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II kroz poboljšanja u dijelu koja se odnose na sustav ugovora o javnoj usluzi, prava na povlašteni prijevoz u javnom obalnom linijskom pomorskom prijevozu te uspostave mehanizma isplate potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija odnosno hrvatskih otoka u ovom slučaju.

Teze o sadržaju propisa:

1. Usklađivanje Zakona sa Uredbom o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu (NN 31/14) koja predstavlja podzakonski akt Zakona, a koja je 2014. godine u potpunosti usklađena s europskom politikom državnih potpora usvajanjem relevantnog paketa mjera europskih pravila za usluge od općeg gospodarskog interesa kao što je javni obalni linijski pomorski promet (tzv. SGEI paket) odnosno s Odlukom Europske komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L7, 11. 1. 2012.), Priopćenjem Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu koja se dodjeljuje za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C8, 11. 1. 2012.), Priopćenjem Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C8, 11. 1. 2012.).

Dodatno usklađivanje Zakona s Uredbom o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu u dijelu postupka odabira brodara za pružanje usluga javnog prijevoza kao usluge od općeg gospodarskog interesa.

Postojeće rješenje u Zakonu u dijelu postupka odabira pružatelja usluge javnog prijevoza nije usklađeno sa propisanim postupcima koji proizlaze iz  Zakona o koncesijama (NN 143/12) i Zakona o javnoj nabavi (90/11, 83/13, 143,13, 13/14), a s kojima je spomenuta Uredba kao podzakonski akt već usklađena.

3. Stvaranje pravnog okvira za primjenu Uredbe Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II., u dijelu koji se tiče potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija, čime će se regulirati mehanizam nadoknade izgubljenog prihoda brodarima s osnove  omogućavanja povlaštene cijene prijevoza određenim kategorijama stanovnika s prebivalištem na otocima.

4. Dodatno usklađenje Zakona s Uredbom Vijeća br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorskoj kabotaži) i relevantnom pravnom regulativom  koja je proizašla kao rezultat primjene Uredbe (tumačenjima odnosno Komunikacijama Komisije o njenoj primjeni, sudskim slučajevima), a  posebno u dijelu redefiniranja odredbi o povremenom prijevozu, kao i pitanja reguliranja održavanja sezonskih linija u sustavu obalnog linijskog prijevoza.

Planira se izmjenama i dopunama Zakona razriješiti nejasnoće nastale međusobnom neusklađenošću propisa uslijed nastalih izmjena, jasno odrediti i precizirati nedovoljno razrađene postupke kao i definirati uvjete i dokumente koji su neophodni za uspješno provođenje postupka odabira brodara koji će održavati državne linije, a kako bi ista informacija bila jasna i dostupna svim brodarima sa područja Europskog Gospodarskog Područja (EGP/EEA).

6. Pored navedenog, izmjenama  i dopunama će se precizirati postupak utvrđivanja redova plovidbe kao odgovor na potrebe koje su se pojavile u praksi , a koje su usko vezane na dosadašnje izmjene propisa kao i potrebu za pojednostavljenjem cijelog procesa koji je od vitalne važnosti, posebice za otočno stanovništvo.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U LINIJSKOM I POVREMENOM OBALNOM POMORSKOM PROMETU  S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.     OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM,   TE  POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Djelatnost obavljanja javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu je djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku. Ova materija na cjelovit način pravno je uređena Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (Narodne novine, br. 33/2006, 38/2009, 87/2009, 18/2011 i 80/2013.; u daljnjem tekstu: Zakon) kojim se osigurava redovita povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno s primjerenim brojem dnevnih veza u oba pravca, a sve u cilju zadovoljenja potreba otočana, stvaranja boljih uvjeta za život na otocima i poticanje njihovog razvitka.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona (Narodne novine, broj 80/13) radi usklađenja s pravnom stečevinom, tim Zakonom osigurana je primjena Uredbe (EEZ) broj 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža)  i Uredbe EU broj 1177/2010 u svezi prava putnika u pomorskom prometu.

Isto tako, Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji propisano je da svi ugovori o obavljanju javnog prijevoza na državnim linijama potpisanim prije ulaska u Europsku uniju važe najdulje do 31. prosinca 2016. godine, te su postojeći ugovori na taj rok sklopljeni.

Slijedom toga, u 2013. godini dovršen je najobuhvatniji proces dodjele koncesija za obavljanje javnog prijevoza u obalnom linijskom pomorskom prometu. Tako su potpisani koncesijski ugovori za 23 trajektne linije, 15 brzobrodskih i 7 klasičnih brodskih linija te su svi postojeći ugovori sklopljeni do 31. prosinca 2016. godine.

Tako je koncesioniranjem linija do 31. prosinca 2016. godine osigurana puna zaposlenost kapaciteta hrvatskih brodara koji obavljaju javni linijski pomorski promet.

Sada nastaje obveza da se ovaj Zakon dodatno uskladi s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu koji se odnosi na osiguranje potpune primjene Uredbe Vijeća 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža)) čime se ujedno osigurava potpuna primjena paketa mjera europskih pravila o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa (tzv. SGEI paket) : Odlukom Europske komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L7, 11. 1. 2012.), Priopćenjem Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu koja se dodjeljuje za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C8, 11. 1. 2012.) i Priopćenjem Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C8, 11. 1. 2012.).

Najnovija obaveza je nadalje, podizanje razine učinkovitosti i ekonomičnosti sustava obavljanja javnog linijskog pomorskog prijevoza kao javne usluge i kroz uvođenje pravnog instrumenta državne potpore u oblike potpore socijalnog karaktera čime će se regulirati mehanizam nadoknade izgubljenog prihoda brodarima na osnovi omogućavanja povlaštene cijene prijevoza određenim kategorijama stanovnika s prebivalištem na otocima. Samim time stvaraju se uvjeti za primjenu Uredbe Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II.

b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Slijedom navedenog, predloženim izmjenama i dopunama Zakona želi se omogućiti  jasniji i precizniji postupak odabira brodara kao pružatelja usluge javnog linijskog pomorskog prijevoza kao usluge od općeg gospodarskog interesa kroz mehanizam ugovora o javnoj usluzi dostupnima svim brodarima sa područja Europskog Gospodarskog Područja (EGP/EEA).

U tom pravcu tijekom 2016. godine moraju se provesti postupci odabira brodara koji će predmetne linije održavati od 1. siječnja 2017. godine, a vodeći računa da će svi natječaji/postupci nadmetanja biti otvoreni za sve zainteresirane brodare na području EEA/EGP, posebno imajući u vidu da postojeći ugovori ističu 2016. godine.

Nadalje, realizacijom projekta informatizacije linijskog javnog pomorskog prijevoza „Sustav za evidenciju korisnika povlaštenog prijevoza, odobravanje prava na povlašteni prijevoz te praćenje korištenja te povlastice“ tzv. SEOP kojim se omogućilo brzo i učinkovito korištenje prava na povlašteni prijevoz osoba s prebivalištem na otocima i osobnih vozila u vlasništvu takvih osoba i stranih državljana koji imaju odobrenje za stalni boravak u Reublici Hrvatskoj sa mjestom boravišta na otoku, stvoreni su ujedno i uvjeti za efikasan nadzor sredstava iz državnog proračuna kojim će se kao naknada refundirati brodarima izgubljeni prihod s osnove omogućavanja povlaštene cijene prijevoza određenim kategorijama stanovnika s prebivalištem na otocima.

Neophodno je kao preduvjet tome stvoriti pravne uvjete da se nadoknada izgubljenog prihoda ovlašteno obavlja kao isplata državne potpore u obliku potpore socijalnog karaktera za stanovnike udaljenih regija, u našem slučaju otoka, kako je predviđeno Uredbom Komisije (EU)  br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora  (SL 187, 26.6.2014) – tzv. GBER II.

Pored navedenog, veoma je važno uspostaviti Zakonom na odgovarajući način instrument potpore socijalnog karaktera stanovnicima udaljenih regija (tj. otočanima) budući je ista već sada implementirana u planirane Smjernice politike državnih potpora za razdoblje 2015. – 2017., a na temelju tih Smjernica će budući Programi državnih potpora u obliku naknade za javne usluge na državnim linijama biti odobreni. Navedeni Programi predstavljaju nužan preduvjet provedbe planiranih postupaka odabira brodara koji će javni prijevoz obavljati od 1. siječnja 2017. godine.  

U cilju osiguravanja optimalne prometne otočne povezanosti i važnog utjecaja na održivi razvoj otoka u kontekstu ljetnog turizma, potrebno je precizno regulirati održavanje sezonskih linija u sustavu obalnog linijskog pomorskog prijevoza, a radi zadovoljavanja stvarnih potreba za prijevozom koje su u sezonskom razdoblju bitno povećane.

Također preciznijim reguliranjem utvrđivanja redova plovidbe na državnim linijama, omogućiti će se jednostavnije i transparentnije utvrđivanje redova plovidbe, uzimajući u obzir stvarne potrebe lokalnog otočnog stanovništva.

c) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Ovim Zakonom određuje se da su usluge prijevoza na državnim linijama, županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama usluge od općeg gospodarskog interesa s obvezom javne usluge.

Prema odredbama važećeg Zakona, pravo obavljanja obalnog linijskog pomorskog prijevoza stijecalo se je na temelju koncesije, a prema novpredloženim rješenjima, prava obavlajnaj usluga javnog prijevoza, kao usluge od općeg gospodarskog interesa stiječe se na temelju odluke o koncesiji i odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, na osnovu kojih se sklapaju ugovori o koncesiji i ugovori o obavljanju javnog prijevoza kojima je zajednička definicija ugovori o javnoj usluzi.

Zakonom se uređuju i sezonske linije s ciljem optimalne prometne povezanosti otoka s kopnom u ljetnim mjesecima. Ove linije nisu linije s obvezom javne usluge.

Sustav povlastica za prijevoz otočnog stanovništva i stranih državljana koji imaju odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj je preciznije uređen. Također se propisuje da se naknada koja se isplaćuje brodarima za povlašteni prijevoz stanovništva otoka smatra socijalnom potporom.

Dakle, kroz predložene izmjene i dopune Zakona, Zakon se sadržajno i pojmovno u potpunosti usklađuje s naprijed navedenim aktima Europske unije, zakonom kojim se uređuju koncesije i zakonom kojim se uređuje javna nabava koji se također primjenjuje na sustav obavljanja javnog pomorskog prijevoza.

Predložene izmjene i dopune su nešto obimnije, prvenstveno iz razloga što se do sada obavljanje ovog prijevoza temeljilo na davanju koncesije, a sada i na javnom nadmetanju pa se umjesto jednog pojavljuju dvije vrste ugovora, odnosno provođenje dva postupka.

Da bi se razumio predloženi novi sustav javnog prijevoza od općeg gospodarskog interesa bilo je potrebno preuzeti veći broj definicija iz pravne stečevine Europske unije te što predložene izmjene i dopune ovoga Zakona čini obimnijim.

S obzirom da se ne mjenja koncepcija Zakona i  dalje će se usluge od općeg gospodarskog interesa obavljati provođenjem postupka davanja koncesije (uz određene terminološke izmjene) i dodatno temeljem provođenja postupka nadmetanja za neke usluge, s toga smatramo da  nema potrebe donositi novi Zakona već postojeći Zakon uskladiti s navedenom pravnom stečevinom EU.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona potrebno je osigurati financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske s osnova potpore za obavljanje usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza u ukupnom iznosu od 321.351.553 kuna godišnje što je u odnosu na 2015. godinu povećanje za 13.351.553 kuna.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku zbog ispunjavanja obveze usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije.

Naime, ovim Zakonom stvaraju se uvjeti za primjenu Uredbe (EU) broj 651/2014. od 17. lipnja 2014. koja se odnosi na sustav potpora u obliku socijalne potpore za prijevoz stanovnika otoka.

V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

Članak 1.

U Zakonu o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, br. 33/06., 38/09., 87/09., 18/11. i 80/13.) u članku 1. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„Ovim Zakonom uređuje se sustav potpora u obliku socijalne potpore za prijevoz stanovnika otoka.“

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 2.

U članku 1.a iza podstavka 2. dodaje se podstavak 3. koji glasi:

„-Uredba (EU) broj 651/2014. od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora ( SL L 187 od 26.06.2014.), (u daljnjem tekstu : Uredba EU broj 651/2014.).“

Članak 3.

U članku 3. stavku 2. prva rečenica mijenja se i glasi:

„Uspostava sustava javnog prijevoza s obvezom javne usluge temelji se na načelima:“

U podstavku 4. riječ: „potpore“ zamjenjuje se riječima: „ naknade za obavljanje javne usluge“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„Usluge redovitog javnog prijevoza su od općeg gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.“

Članak 4.

U članku 4. točka 6. mijenja se i glasi:

„6. Agencija za obalni linijski pomorski promet je neprofitna pravna osoba čija je djelatnost obavljanje poslova u vezi dodjele prava na obavljanje usluga javnog prijevoza, ostvarivanje prava na povlašteni prijevoz i dodjela socijalnih potpora za prijevoz stanovnika otoka.

Iza točke 7. dodaju se točke 8. do 19.

„8.Usluge od općeg gospodarskog interesa u smislu primjene članka 5. ovoga Zakona su usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnim, županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama za koje davatelj koncesije odnosno javni naručitelj nameće obvezu javne usluge,

9. Obveze javne usluge su obveze kako su definirane u članku 2., točki 4. i članku 4., točki 2. Uredbe Vijeća (EEZ-a) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o  primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12.12.1992),

10. Naknada za obavljanje javne usluge je potpora dodijeljena od strane javnog naručitelja za obavljanje usluge javnog prijevoza koja je od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge. Ista ne smije biti viša od iznosa koji je nužan za podmirenje troškova brodara nastalih uslijed obavljanja obveze javne usluge prijevoza, uzimajući u obzir ostvarene prihode kao i razumnu dobit,

11. Akt o ovlaštenju kojim se utvrđuju obveze javne usluge je odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno odluka o davanju koncesije, kojom se brodarima dodjeljuje pravo obavljanja usluge javnog prijevoza na linijama iz članka 5. ovoga Zakona, a koja između ostalog mora sadržavati:

(a)sadržaj i trajanje obveza javne usluge;

(b)podaci o poduzetniku i, ako je primjenjivo, teritorij;

(c)narav svih isključivih ili posebnih prava koje je poduzetniku dodijelilo nadležno tijelo;

(d)parametre za obračun, kontrolu i preispitivanje naknade za obavljanje javne usluge;

(e)način povrata prekomjerne naknade za obavljanje javne usluge,

12. Ugovor o javnoj usluzi je ugovor koji je sklopljen između davatelja koncesije, odnosno javnog naručitelja i brodara radi pružanja odgovarajuće usluge, koji se zaključuje kao ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza ili kao ugovor o obavljanju javnog prijevoza,

13. Ugovor o obavljanju javnog prijevoza predstavlja ugovor o javnoj nabavi čiji su predmet usluge prijevoza vodenim putovima sklopljenog u smislu Dodatka II. B Zakona o javnoj nabavi,

14. Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoz jest ugovor istovjetan ugovoru o javnim uslugama za djelatnost javnog prijevoza, u kojemu je odabrani koncesionar dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju sukladno odredbama Zakona o koncesijama,

15.  Davatelj koncesije odnosno javni naručitelj za državne linije je Agencija za obalni linijski pomorski promet, za županijske i međužupanijske linije je županijska skupština, a za lokalne linije je  gradsko ili općinsko vijeće,

16. Brodar je pružatelj usluge od općeg gospodarskog interesa, a koju obavlja temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza (koncesionar) ili ugovora o obavljanju javnog prijevoza,

17. Naknada za koncesiju je novčana naknada koju plaća brodar na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza,

18. Sezonske linije smatraju se uslugama javnog prijevoza, ali nemaju obvezu javne usluge.

19. Socijalna potpora za prijevoz stanovnika otoka je državna potpora kako je definirana člankom 51. Uredbe EU broj 651/2014.

Članak 5.

U članku 5. stavku 1. iza riječi: „obavlja“ dodaje se riječ: „ redoviti“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„Na linijama iz stavka 1. ovoga članka postoji obveza javne usluge.“

Članak 6.

U članku 6. stavak 3. i 4. brišu se.

Članak 7.

U članku 7. stavku 1., iza riječi: „Ministarstva“ stavlja se točka, a ostale riječi brišu se.

U stavku 2. iza riječi „vrstu i „ dodaje se riječ : „minimalni.“

Članak 8.

U članku 10. stavku 2. riječi: “potpore prema članku 49. stavku 2.“ zamjenjuje se riječima: „naknade za obavljanje javne usluge prema članku 49.“

U stavku 3. riječi: „ dobio koncesiju za obavljanje javnog prijevoza na toj državnoj liniji“ zamjenjuju se riječima: „ sklopio ugovor o javnoj usluzi.“

Članak 9.

U članku 11. riječi: „dobili koncesiju za obavljanje javnog prijevoza“ zamjenjuju se riječima: „sklopili ugovor o javnoj usluzi.“

Članak 10.

U članku 12. iza riječi „brzobrodske  i“ briše se riječ: „klasične“

Članak 11.

U članku 13. stavku 3. riječi: „Klasične brodske linije“ zamjenjuju se riječima: „Brodske linije“.

Članak 12.

U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Agencija za obalni linijski pomorski promet (u daljnjem tekstu: Agencija) osnovana Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (Narodne novine broj: 33/06) obavlja poslove u vezi dodjele prava na obavljanje usluge javnog prijevoza, ostvarivanje prava na povlašteni prijevoz i dodjele socijalnih potpora za prijevoz stanovnika otoka.“

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4 .koji glasi:

„Agencija podnosi Vladi Republike Hrvatske izvještaj o radu do kraja trećeg mjeseca tekuće godine za prethodnu godinu.“

Članak 13.

U članku 17. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Djelatnost Agencije obuhvaća sljedeće poslove:

1.u vezi dodjele prava na obavljanje usluge javnog prijevoza obavlja pripremne radnje i provodi postupak za dodjelu tih prava, donosi odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja na linijama iz članka 5. ovoga Zakona, sklapa ugovore o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza i ugovore o obavljanju javnog prijevoza (ugovori o javnoj usluzi), daje suglasnost na prijenos ugovora o javnoj usluzi, daje odobrenje za zamjenski brod, utvrđuje najviši iznos cijena usluge javnog prijevoza s obvezom javne usluge, te obavlja ostale poslove kao davatelj koncesije odnosno javni naručitelj sukladno ovom Zakonu, zakonu kojim se uređuju koncesije i zakonu kojim se uređuje javna nabava,

2.daje prethodnu suglasnost na odluke o županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama iz članka 8. i 9. ovoga Zakona,

3.daje prethodnu suglasnost o povećanoj učestalosti prijevoza iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona,

4.daje suglasnost za obavljanje sezonskih linija javnog prijevoza,

5.daje  suglasnost, objedinjava i objavljuje redove plovidbe sukladno članku 52. ovoga Zakona,

6.provodi Uredbu (EU) broj 1177/2010,

7.u vezi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz osigurava uspostavu i upravljanje informatičkim sustavom javnog prijevoza, izdavanje otočnih iskaznica za putnike i vozila te vinjete za vozila te nadzire njihovo provođenje,

8.provodi Uredbu (EU) broj 651/2014, u djelu dodjele socijalnih potpora za prijevoz stanovnika otoka,

9.kontinuirano nadzire odluke i ugovore o javnim uslugama i njihovo izvršavanje, što uključuje i plaćanje naknade za obavljanje javne usluge,

10.donosi odluku o povjeravanju stručno-tehničkih poslova iz članka 47.b stavka 2. ovoga Zakona drugoj pravnoj osobi,

11.obavlja i druge poslove koji su ovim ili drugim zakonom povjereni Agenciji.

Članak 14.

U članku 20. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. odlučuje o objavi namjere davanja koncesije odnosno objavi poziva za nadmetanje, donosi odluku o davanju koncesije odnosno o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, daje suglasnost na prijenos ugovora o javnoj usluzi, daje odobrenje za zamjenski brod te utvrđuje najviši iznos cijene usluga javnog prijevoza s obvezom javne usluge, donosi odluku o kriterijima za utvrđivanje naknade za obavljanje dodatnog javnog prijevoza od strane drugog brodara i kriterijima za utvrđivanje naknade za sezonski javni prijevoz, donosi odluku o objavi javnog poziva za koncesiju dodatnog javnog prijevoza drugog brodara .“

Točka 3. mijenja se i glasi:

„3. daje  suglasnost na redove plovidbe sukladno članku 52. stavku 2. ovoga Zakona,“

Iza točke 7. dodaju se nove točke 8.  i 9. koje glase:

„8. daje suglasnost za obavljanje sezonskog javnog prijevoza

9. donosi godišnji izvještaj o radu Agencije i upućuje ga Vladi Republike Hrvatske radi prihvaćanja,“

Dosadašnje točke 8. do 10. postaju točke 10. do 12.

Dosadašnja točka 11. koja postaje točka 13. mijenja se i glasi:

„Odlučuje o drugim pitanjima sukladno ovom Zakonu, zakonu kojim se uređuju koncesije i zakonu kojim se uređuje javna nabava.“

Članak 15.

Naslov iznad članka 26. i članak 26. mijenjaju se i glase:

„4. Pravo na obavljanje usluge javnog prijevoza od općeg gospodarskog interesa

Članak 26.

Pravo obavljanja usluge javnog prijevoza na linijama iz članka 5. ovoga Zakona stječe se na temelju izvršne odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, kao aktima o ovlaštenju kojima se brodarima pružateljima usluga daju ovlaštenja i utvrđuju obveze javne usluge

Odluka o davanju koncesije donosi se za pružanje usluga javnog prijevoza na linijama iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona.

Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donosi se za pružanje usluga javnog prijevoza na linijama iz članka 49.  ovoga Zakona.

Na temelju izvršne odluke o davanju koncesije odnosno odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja sklapa se ugovor o koncesiji, odnosno ugovor o obavljanju javnog prijevoza.

Na pitanja koja se odnose na odluke i ugovor o koncesiji odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuju koncesije, a za izbor najpovoljnijeg ponuditelja i ugovor o obavljanju javnog prijevoza odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuje javna nabava.

Članak 16.

U članku 27. stavku 1. iza riječi: „davatelj koncesije“ dodaju se riječi: „odnosno javni naručitelj.“

U stavku 2. iza riječi: „davatelj koncesije“ dodaju se riječi: „odnosno javni naručitelj.“

U stavku 3. iza riječi: „davatelj koncesije“ dodaju se riječi: „odnosno javni naručitelj.“

U stavku 4. iza riječi: „davanja koncesije“ briše se točka i dodaju se riječi: „odnosno javne usluge.“

Članak 17.

U članku 28. stavak 1. prva rečenica mijenja se i glasi:

„Pravo obavljanje usluge javnog prijevoza s obvezom javne usluge može se dati brodaru Europskog gospodarskog prostora (EGP), kako je definirano Uredbom (EEZ) broj 3577/92 koji ispunjavaju sljedeće uvijete:“

Točka 2. mijenja se i glasi:

„2. da ima odgovarajući brod za pružanje usluge javnog prijevoza na liniji za koju se traži koncesija odnosno na liniji koja je predmet javne nabave,“

U točki 3. riječi: „Europske unije“ zamjenjuju se riječima: „Europskog gospodarskog prostora (EGP),“

U točki 5. riječi : „Europske unije“ zamjenjuju se riječima: „Europskog gospodarskog prostora (EGP),“

Točka 6. mijenja se i glasi:

„6. članovi posade moraju se služiti jezikom sukladno propisom o kabotaži u Republici Hrvatskoj,“

U stavku 2. riječi : „Europske unije“ zamjenjuju se riječima: „Europskog gospodarskog prostora.“

U stavku 3. riječi: „ za dobivanje koncesije“ zamjenjuju se riječima: „ za pružanje usluga javnog prijevoza s obavezom javne usluge“, a riječi: „ugovorom o koncesiji zamjenjuju se riječima : „ugovorom o javnoj usluzi.“

Stavak 4. i 5. brišu se.

Dosadašnji stavak 6. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„Obavljanje javne usluge na linijama na kojima prosječni godišnji promet u dvije godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge ne prelazi 300 000 putnika, može se dati na rok do 12 godina ili za razdoblje potpune amortizacije brodova kod slučajeva namjenske gradnje brodova na određenim linijama.“

U stavku 7. koji postaje stavak 5. riječi: „cijelog trajanja ugovora o koncesiji“ zamjenjuju se riječima „trajanja ugovora o javnoj usluzi.“

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 6.

Članak 18.

Članak 30. mijenja se i glasi:

„ Poslove koji se odnose na postupak otvaranja, pregled i ocjenu ponuda za državne linije obavlja stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja.

Stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja na državnim linijama ima pet članova među kojima jedan član mora biti pomorske, pravne, tehničke i ekonomske struke.

U stručno povjerenstvo za koncesije odnosno u ovlaštene predstavnike javnog naručitelja iz stavka 2. ovoga članka obvezno se imenuje jedan predstavnik nadležne lučke kapetanije pomorske struke.

Stručno povjerenstvo odnosno ovlaštene predstavnike javnog naručitelja iz stavka 2. ovoga članka imenuje Upravno vijeće Agencije na prijedlog ravnatelja.

Članak 19.

U članku 31. stavku 1. mijenja se i glasi:

„Poslove koji se odnose na postupak otvaranja pregled i ocjenu ponuda za županijske, međužupanijske i lokalne linije obavlja stručno povjerenstvo za koncesije odnosno ovlašteni predstavnici javnog naručitelja koje imenuje davatelj koncesije odnosno javni naručitelj.“

Članak 20.

U članku 32. stavku 1. riječi: „Koncesija za obavljanje javnog prijevoza“ zamjenjuje se riječima: „ Ovlaštenje za obavljanje usluge javnog prijevoza.“

U stavku 2. riječi: „stavak 5. zamjenjuje se riječima: „stavak 4.“

Članak 21.

U članku 36. stavak 1. mijenja se i glasi:

„1. Kada odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja sadrži uvjet koji se mora ispuniti do potpisivanja ugovora o javnoj usluzi, ako brodar ne ispuni taj uvjet ugovor o javnoj usluzi neće se potpisati, već će se izabrati sljedeći najpovoljniji ponuditelj.“

U stavku 2. iza riječi: „postupka davanja koncesije“ briše se točka i dodaju riječi: „odnosno javne nabave.“

Članak 22.

Članak 38. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„Naknada za koncesiju je novčana naknada koju plaćaju brodari na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na kojima su prihodi od pružanja usluga veći od troškova koji su nastali kao posljedica obveze pružanja javne usluge (profitabilne linije).

Naknada za koncesiju plaća se kao stalan jednaki iznos i kao promjenjivi iznos.“

U stavku 3. prva rečenica mijenja se i glasi:

„Naknada za koncesiju prihod je:“

Članak 23.

Članak 39. mijenja se i glasi:

„Podrobniji uvjete za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza s obvezom javne usluge, vrednovanje kriterija za davanje koncesije i za sklapanje ugovora o javnoj usluzi, kriterije za određivanje cijene usluga i naknade za obavljanje javne usluge, visinu i način plaćanja naknade za koncesiju, vrstu i vrijednost jamstva za ozbiljnost ponude i druga pitanja koja se odnose na postupak davanja koncesije i na sklapanje ugovora o javnoj usluzi, uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.“

Članak 24.

U članku 40. stavku 1. iza riječi :“davatelj koncesije“ dodaju se riječi :“odnosno javni naručitelj.“

U stavku 2. točki 1. riječi: „koncesionara“ zamjenjuju se riječju:  „brodara“, a riječi: „ugovora o koncesiji“ zamjenjuju se riječima: „ugovora o javnoj usluzi.“

U točki 2.riječi: „koncesionara“ zamjenjuju se riječju: „brodara“, a riječ: “koncesionaru“ zamjenjuju se riječju:  „brodaru“.

Točka 3. mijenja se i glasi:

„3. ako je sukladno zakonu pokrenut postupak za davanje koncesije odnosno postupak nadmetanja koji nije dovršen do prestanka važenja ugovora o javnoj usluzi.“

U stavku 3. riječi: „do konačnosti“ zamjenjuju se riječima : „do izvršnosti“, a riječ: „koncesionara“ zamjenjuje se riječju: „brodara“.

Članak 25.

Članak 42. mijenja se i glasi:

„Na linijama iz članka 5. ovoga Zakona na kojima se u prethodnoj godini na tromjesečnoj razini obavljanje prometa fizički povećalo za 30%, to povećanje kao dodatni javni prijevoz za određeno razdoblje predviditi će se u studiji opravdanosti, dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije.

Ako brodar u ponudi izjavi da nije u mogućnosti prihvatiti obavljanje usluge dodatnog javnog prijevoza iz stavka 1. ovoga članka, davatelj koncesije može uputiti javni poziv drugim brodarima za podnošenje zahtjeva za dobivanje koncesije za dodatni javni prijevoz za određeno razdoblje.

Za davanje koncesije za dodatni javni prijevoz prema stavku 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 29. stavka 4. do 10. Zakona o koncesijama.

Javni poziv iz stavka 2. ovoga članka objaviti će se najkasnije tri mjeseca prije početka obavljanja dodatnog javnog prijevoza.

Za obavljanje dodatnog javnog prijevoza sukladno stavku 2. ovoga članka plaća se naknada za obavljanje javne usluge za dodatni prijevoz u određenom razdoblju.

Odluku o kriterijima za određivanje naknade iz stavka 5. ovoga članka donosi davatelj koncesije.“

Članak 26.

U članku 43. stavku 1. iza riječi: „koncesionar“ dodaju se riječi: „odnosno brodar pružatelj usluga“, a riječi: „u odluci o obavijesti o namjeri davanja koncesije“ zamjenjuje se riječima: „odluci o davanju koncesije odnosno odluci o izboru najpovoljnijeg ponuditelja.“

U stavku 2. iza riječi: „davatelj koncesije“ dodaju se riječi: „odnosno javni naručitelj.“

Članak 27.

U članku 44. stavak 1. mijenja se i glasi:

„Ako za vrijeme trajanja obveze pružanja javne usluge utvrđene ugovorom o javnoj usluzi nastanu promjene zbog kojih je u javnom interesu potrebno ograničiti ili izvršiti promjene bitnih elemenata ugovora, radi prilagođavanja novonastalom stanju, odgovarajuće će se izmijeniti ugovor o javnoj usluzi.“

U stavku 2.  riječi: „koncesionar“ zamjenjuju se riječju: „brodar.“

Članak 28.

Članak 45. mijenja se i glasi:

„Na brodovima na kojima se obavlja javni prijevoz svi članovi posade zaduženi za poslove sigurnosti putnika moraju se služiti jezikom sukladno propisima o kabotaži u Republici Hrvatskoj.“

Članak 29.

U članku 46.  stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„Za vrijeme trajanja obveze pružanja javne usluge davatelj koncesije odnosno javni naručitelj može na zahtjev brodara pružatelja usluge odobriti promjenu broda određenog u ugovoru o javnoj usluzi tako da taj brod zamjeni brodom manjeg ili većeg kapaciteta, ako za to postoje opravdani razlozi, ali pod uvjetom da to ne utječe na kvalitetu i redovito obavljanje javnog prijevoza na određenoj liniji.

U slučaju zamjene brodova prema stavku 1. ovoga članka naknada za obavljanje javne usluge mora se temeljiti na stvarnim troškovima zamjenskog broda, s tim da se visina ove naknade određena ugovorom o javnoj usluzi ne može povećati, ali može biti manja ovisno o stvarnim troškovima zamjenskog broda.

Članak 30.

Naslov iznad članka 47. i članak 47 .mijenjaju se i glase:

„5. Povlašteni prijevoz

Članak 47.

Povlašteni prijevoz obuhvaća prijevoz s popustom putnika i vozila i besplatni prijevoz.

Pravo na povlašteni prijevoz s popustom u javnom prijevozu imaju:

1.fizičke osobe koje imaju prebivalište na otocima te na poluotoku Pelješcu i  strani državljani koje imaju odobrenje za stalni boravak u Republici Hrvatskoj s  prebivalištem na otoku ili poluotoku Pelješcu (u daljnjem tekstu; otoku),

2.djeca starija od 3 do navršenih 12 godina starosti,

3.vozila fizičkih osoba i stranih državljana iz točke 1. ovoga članka te  vozila korisnika leasinga s prebivalištem na otoku, koja su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj,

4.vozila pravnih osoba, odnosno vozila registrirana na obrt, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), djelatnost slobodnog zanimanja i korisnika leasinga sa sjedištem korisnika vozila na otoku, a vozila su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj,

5.ostale osobe koje to pravo stječu po posebnim propisima.

Pravo na besplatni prijevoz u javnom prijevozu imaju:

1.učenici i studenti s prebivalištem na otoku, koji svakodnevno putuju do škole ili visokoškolske ustanove izvan otoka,

2. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji za vrijeme školovanja privremeno borave izvan otoka, a vikendom dolaze na otok,

3. djeca koja pohađaju predškolski program izvan otoka svoga prebivališta kao i učenici i studenti koji se školuju na otoku svoga prebivališta,

4.djeca od 1 do navršene 3 godine starosti,

5.umirovljenici i osobe starije od 65 godina s prebivalištem na otoku,

6. zdravstveni djelatnici pri obavljanju redovitih i hitnih prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto kao i djelatnici drugi javnih službi u slučajevima izvanrednih događaja i njihova vozila (policija, vatrogasci, GSS i lučka kapetanija u slučajevima traganja i spašavanja).

Visinu popusta iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Uvjeti i način ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz kao i uvjeti i način isplate naknade brodaru za obavljeni prijevoz u javnom prijevozu propisuje ministar uz mišljenje ministra nadležnog za poslove financija i ministra nadležnog za oslove razvoja otoka.

Članak 31.

Članak 47.a mijenja se i glasi:

„Brodarima koji pružaju uslugu redovitog javnog prijevoza s obvezom javne usluge pripada naknada u visini razlike u prihodu koji brodar nije ostvario zbog korištenja prava na povlašteni prijevoz putnika i vozila sukladno članku 47. ovoga Zakona.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka koja se odnosi na prijevoz putnika i vozila koji imaju prebivalište na otoku smatra se socijalnom potporom stanovnika otoka.

Socijalnu potporu za prijevoz stanovnika otoka korisnika iz članka 47. stavka 2. točke 1. do 3. i stavka 3. točke 1. do 5. ovoga Zakona na državnim linijama isplaćuje Agencija sukladno Uredbi EU broj 651/2014 kako je definirano člankom 51.

Naknadu s osnova neostvarenog prihoda za korisnike iz članka 47. stavka 3. točke 6. nadoknađuje nadležno ministarstvo, odnosno državna upravna organizacija.“

Članak 32.

Iza članka 47.a dodaje se članak 47.b koji glasi:

„47.b

Radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz uspostavlja se informatički sustav radi izdavanja i korištenja u javnom prijevozu otočnih iskaznica za putnike, vozila te vinjeta za vozila.

Otočna iskaznica za putnike, vozila i vinjete za vozila koje izdaje Agencija u njezinom su vlasništvu.

Agencija može stručno-tehničke poslove izdavanja otočnih iskaznica iz stavka 1. ovoga članka i pohrane podataka o istima povjeriti pravnoj osobi koja ispunjava odgovarajuće tehničke i kadrovske uvjete, te čije je cjelokupno poslovanje obuhvaćeno odgovarajućim dokazima kvalitete i informacijske sigurnosti.“

Članak 33.

Iznad članka 48. dodaje se novi naslov koji glasi:

„6. Određivanje cijena usluga na linijama s obvezom javne usluge“

Članak 48. mijenja se i glasi:

„Najviša cijena usluge za svaku liniju utvrđuje se u dokumentaciji za nadmetanje.

Donošenjem odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja smatra se da je davatelj koncesije odnosno javni naručitelj dao suglasnost na cjenik usluga ponuditelja koji se može primijeniti od dana stupanja na snagu sklopljenog ugovora.

Brodar s kojim je sklopljen ugovor o javnoj usluzi je dužan odobreni cjenik usluga javno objaviti.

U slučaju da se brodar s kojim je sklopljen ugovor o javnoj usluzi ne pridržava cjenika, davatelj koncesije odnosno javni naručitelj može jednostrano raskinuti ugovor.

Pobliže kriterije za određivanje i promjenu cijene usluge javnog prijevoza uređuje se propisom iz članka 39. ovoga Zakona.“

Članak 34.

Naslov iznad članka 49. i članak 49.  mijenjaju se i glase:

„7. Naknada za obavljanje javne usluge

Članak 49.

Naknada za obavljanje javne usluge dodjeljuje se brodarima koji pružaju uslugu prijevoza na linijama od općeg gospodarskog interesa, na kojima prihodi od pružanja usluga ne mogu pokriti troškove koji su nastali kao posljedica ispunjavanja obveze pružanja javne usluge (neprofitabilne linije).“

Članak 35.

Članak 50. mijenja se i glasi:

„Naknada za obavljanje javne usluge mora biti dodijeljena za stvarnu i jasno utvrđenu uslugu od općeg gospodarskog interesa.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne može biti više od iznosa koji je nužan za podmirenje troškova brodara uslijed obavljanja obveze javne usluge prijevoza, uzimajući u obzir ostvarene prihode kao i razumnu dobit.

Kriteriji za davanje naknade za obavljanje javne usluge podrobnije se uređuju propisom iz članka 39. ovoga Zakona.“

Članak 36.

U članku 51. riječ: „potpore“ zamjenjuju se riječima: „ naknade za obavljanje javne usluge.“

Članak 37.

U naslovu iznad članka 52. broj 7. zamjenjuje se brojem 8.

Članak 52. mijenja se i glasi:

„Na prijedloge redova plovidbe brodara na državnim linijama prethodnu suglasnost daje izvršno tijelo jedinica lokalne samouprave i nadležna lučka kapetanija i lučka uprava.

Nakon pribavljanja prethodne suglasnosti prema stavku 1. ovoga članka suglasnost na redove plovidbe daje Agencija.

Agencija je dužna pravodobno objediniti, objaviti i dostaviti brodarima redove plovidbe najmanje 30 dana prije dana njegova stupanja na snagu.

Radi uvida korisnika usluga, drugih zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba u red plovidbe, brodari su dužni objaviti red plovidbe na mjestima gdje brodar prodaje isprave za prijevoz putnika, tereta i vozila.“

Članak 38.

Iza članka 55. dodaje se novi naslov 9. i članak 55.a koji glasi:

„9. Sezonski javni prijevoz

55.a

Sezonske linije su linije koje se ne smatraju redovitim javnim prijevozom i koje se ne obavljaju tijekom cijele godine.

Sezonske linije odnosno sezonski javni prijevoz ne može imati propisanu obvezu javne usluge.

Za obavljanje prijevoza na sezonskoj liniji brodar je dužan prethodno ishodovati suglasnost Agencije, kojom se utvrđuje da se ta sezonska linija ne održava na na liniji na kojoj se već obavlja redoviti javni prijevoz s obvezom javne usluge, odnosno da ista ne tiče više od 30% luka na liniji s obvezom javne usluge.

Za obavljanje prijevoza na sezonskoj liniji prema odredbama ovoga članka brodar plaća naknadu koja se određuje ugovorom o obavljanju sezonskog javnog prijevoza koji sklapa Agencija i brodar.

Suglasnost iz stavka 3. ovoga članka Agencija će brodaru izdati nakon sklapanja ugovora o obavljanju sezonskog javnog prijevoza.

Odluku o kriterijima za određivanje naknade za obavljanje sezonskog  javnog prijevoza donosi upravno vijeće Agencije.

Naknada iz stavka 4. ovoga članka prihod je državnog proračuna Republike Hrvatske.

Članak 39.

Članak 56. mijenja se i glasi:

„Povremeni prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu jesu prijevozi koji se ne obavljaju prema utvrđenim redovima plovidbe i ne smatraju se javnim prijevozom.

Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati elemente linijskog javnog prijevoza, kao što su javno objavljeni red plovidbe,  između dvije ili više luka u skladu s objavljenim plovidbenim redom i cjenikom usluge.

Povremeni prijevozi su namijenjeni potrebama za jednokratnim prijevozom i nemaju funkciju prijevoza dnevne migracije.

Povremeni prijevoz putnika iz stavka 1. ovoga članka smatra se osobito prijevoz kao sastavni dio turističke usluge (izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika) te taksi prijevoz i prijevoz djelatnika pravnih i fizičkih osoba za njihove potrebe.

Brodar koji obavlja prijevoz putnika kao sastavni dio turističke ponude, ne smije obavljati transfer, odnosno prijevoz putnika koji nisu korisnici turističke usluge.

Taksi prijevoz je povremeni prijevoz putnika bez utvrđenog reda plovidbe i prema javno objavljenom cjeniku, za prijevoz pojedinaca ili grupe od najviše 12 putnika.

Taksi prijevoz može obavljati pravna ili fizička osoba registrirana za tu djelatnost, s prijavljenim brodom, odnosno brodicom za gospodarsku namjenu.“

Članak 40.

Naslov glave IV. iznad članka 59. i članak 59. mijenjaju se i glase:

„IV. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 59.

Upravni nadzor nad radom Agencije obavlja Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Inspekcija za sigurnost plovidbe Ministarstva (u daljnjem tekstu: Inspekcija).

Poslove inspekcijskog nadzora obavljaju i drugi državni službenici Ministarstva u okviru posebnog ovlaštenja kojeg izdaje Ministar.“

Članak 41.

Iza članka 59. dodaju se članci 59.a do 59.d koji glase:

„Članak 59.a

Inspekcija je nadležna neposredno nadzirati provođenje ovoga Zakona i propisa donesenog temeljem njega, a osobito:

1.nadzirati brodare u obavljanju javnog prijevoza sukladno ugovoru o javnoj usluzi,

2.nadzirati provođenje povlaštenog prijevoza i

3.nadzirati obavljanje međunarodnog javnog prijevoza, sezonskog javnog prijevoza i povremeni prijevoz.

     Članak 59. b.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektori su ovlašteni:

1.narediti otklanjanje nepravilnosti i određujući rok u kojem se nepravilnosti moraju otkloniti,

2.privremeno ili trajno oduzeti predmete odnosno otočne iskaznice i vinjete,

3.zabraniti obavljanje javnog prijevoza koji se obavlja bez ugovora o javnoj usluzi na liniji za koju je propisana obveza javne usluge,

4.izdati prekršajni nalog,

5.podnijeti zahtjev za pokretanjem prekršajnog postupka,

6.davatelju koncesije odnosno javnom naručitelju dostaviti zapisnik s utvrđenim nepravilnostima u izvršavanju ugovora o javnoj usluzi,

7.poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje na  koje je inspektor ovlašten ovim zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, zakonom kojim se uređuju prekršaji.

Otočne iskaznice za putnike, vozila i vinjetu za vozila zbog zloupotrebe, inspektor će proglasiti nevažećim.

U slučaju ponovljene zlouporabe otočne iskaznice iz stavka 2. ovoga članka, korisnik trajno gubi pravo na povlašten prijevoz.

Članak 59.c

Prije početka obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor je dužan obavijestiti odgovornu osobu pravne osobe, ako je dostupna osim ako smotra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost nadzora.

Pravne i fizičke osobe koje podliježu nadzoru iz članka 59.a dužne su inspektoru omogućiti obavljanje nadzora.

O obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik.

Članak 59.d

Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da brodar obavlja prijevoz bez ugovora o javnoj usluzi zabraniti će obavljanje toga prijevoza.

Zbog učinjenog prekršaja iz stavka 1. ovoga članka sud će brodaru izreći i zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog stjecanja pravan a dobivanje koncesije odnosno sklapanju ugovora o obavljanju javnog prijevoza, sukladno zakonu kojim se uređuju prekršaji.

U slučaju da brodar obavlja javni prijevoz suprotno odredbama ugovora o javnoj usluzi inspektor je dužan sačiniti zapisnik o uočenim nepravilnostima i odmah obavijestiti davatelja koncesije, odnosno javnog naručitelja.

Ako brod kojim se obavlja javni prijevoz ne ispunjava propisane tehničko sigurnosne uvjete inspektor će odrediti rok za uklanjanje nedostatak i o tome obavijestiti davatelja koncesije odnosno javnog naručitelja.

Članak 59.e

Protiv rješenja inspektora može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje.

Članak 42.

U članku 61. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. obavlja javni prijevoz bez ugovora o javnoj usluzi odnosno suprotno odredbama toga ugovora na liniji za koju je propisna obveza javne usluge.“

U točki 3. riječi: „ ugovora o koncesiji“ zamjenjuju se riječima: „ugovora o javnoj usluzi.“

Točka 6. mijenja se i glasi:

„6. ako obavlja sezonski javni prijevoz bez prethodne suglasnosti Agencije odnosno protivno članku 55.a ovoga Zakona.“

Iza točke 6. dodaje se  očka 7. koja glasi:

„7. ako obavlja povremeni prijevoz protivno članku 58. ovoga Zakona.“

Članak 43.

U članku 61.a u stavku 1. riječi: „članka 47.a stavka 2. zamjenjuju se riječima: „članka 47. stavka 5.“

U stavku 2. riječi: „članka 47.a stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „članka 47. stavka 5.“

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 44.

Propis iz članka 23.  i članka 30. u djelu koji se odnosi na članak 47. stavak 5. ovoga Zakona uskladiti će se s odredbama ovoga Zakona u roku šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu.

Članak 45.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim Novinama“.