1. UVOD

Nacionalni program za razvoj volonterstva donosi se u svrhu poticanja i podržavanja volontiranja kao važnog elementa razvoja ukupnog socijalnog kapitala zasnovanog na društvu koje vrednuje doprinos volontiranja i otvara jednake mogućnosti za sudjelovanje na načelima dobrovoljnosti, inkluzivnosti i aktivizma.

Uzme li se u obzir da volonterstvo predstavlja jedan od faktora koji pomažu razvoju i oblikuju demokratske promjene u svakom suvremenom društvu, osnovni je cilj Programa podržati dobrovoljni angažman građana u aktivnostima koje mogu značajno pridonijeti razvoju društva u cjelini. Dobrovoljni rad na individualnoj razini može proizvesti višestruke dobrobiti, jer osoba tijekom rada ne stječe samo znanja i vještine kojima bi se i ubuduće mogla koristiti, već širi svoju socijalnu mrežu i razvija osjećaj solidarnosti čime pridonosi ukupnoj količini socijalnog povjerenja u zajednici. Dobrovoljni rad moguće je realizirati sudjelovanjem u aktivnostima udruga i institucija ili pak u sklopu osobnog neformalnog angažmana u lokalnoj zajednici.

Posebni ciljevi Programa odnose se na stvaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterstva , odgoj za volontiranje i kulturu volontiranja mladih, volontiranje kao doprinos zapošljavanju, dostupnost volontiranja i raznolikost mogućnosti za volontiranje , volontiranje u kriznim situacijama , te promociju volontiranja i modele vrednovanja.

Opredjeljenje Vlade Republike Hrvatske prema „sigurnom, solidarnom, ravnopravnom, pravednom i naprednom društvu“ svakako uključuje i razvoj volonterstva kao jednog od pokazatelja općeg stanja društva, ali i njegova budućeg razvoja. Pritom je značajna uloga različitih tijela državne uprave, posebice Ministarstva socijalne politike i mladih, kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, znanstvenih i stručnih institucija, organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i drugih. U svrhu promicanja volonterstva osnovan je Nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem razvoja i unapređivanja volonterstva .

Program se temelji na nizu međunarodnih i nacionalnih dokumenata u području volonterstva, pri čemu osobito valja istaknuti Manifest za volontiranje u Europi koji je objavio Europski volonterski centar (CEV) sa svrhom podržavanja volonterstva u Europskoj uniji, te Nacionalnu strategiju za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva 2012.-2016. čiji vrijednosni temelji daju značajan doprinos razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj.

Poseban naglasak se stavlja na poštivanje načela propisanih Etičkim kodeksom volontera kojim se promiču vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Riječ je o sedam ključnih načela na kojima se zasniva proces organiziranog uključivanja volontera:

Načelo sudjelovanja u društvenim procesima - Volontiranje predstavlja jedan od načina organiziranog uključivanja građana u društvene procese čime svaki građanin ostvaruje mogućnost doprinosa pri rješavanju problema u zajednici i utjecaja na pozitivne promjene u društvu. Volonterski angažman građana može jedino nadopunjavati, ali nikako i zamijeniti djelatnosti i funkcije za koje postoji odgovornost drugih sudionika u rješavanju problema ili zadovoljavanju potreba u zajednici.   Načelo dobrovoljnosti i slobode izbora - Volontiranje podrazumijeva dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina u aktivnosti za dobrobit druge osobe ili opću dobrobit. Volontiranje je izraz osobne volje pojedinca oslobođen svakog oblika pritiska. Načelo zabrane diskriminacije - Pravo na dobrovoljno davanje vremena, znanja i vještina, te primanje volonterskih usluga imaju svi ljudi bez obzira na dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko i drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, tjelesne ili duševne poteškoće i druge osobne karakteristike, ako drukčije ne proizlazi iz prirode volonterskih aktivnosti. Načelo solidarnosti, promocije i zaštite ljudskih prava - Volontiranjem se preuzima odgovornost i izražava solidarnost prema svim članovima društva bez namjere stjecanja osobne materijalne koristi. Organizatori volontiranja i volonteri u radu s korisnicima poštuju najviše međunarodne i domaće standarde u području promocije i zaštite ljudskih prava koja proizlaze iz uvažavanja različitosti i osobnog integriteta svakog pojedinca. Načelo razvoja osobnih potencijala - Volontiranje omogućuje ljudima slobodno stjecanje novih vještina i znanja, te razvoj osobnih potencijala putem cjeloživotnog učenja. Načelo interkulturalnog učenja i razmjene - Volontiranje pruža mogućnost učenja od drugih, te razmjenu iskustava između država, regija i različitih kultura. Suradnja s ljudima različitog podrijetla pridonosi smanjivanju predrasuda i stereotipa, te jačanju tolerancije u međunarodnom kontekstu. Načelo zaštite okoliša i brige za održivi razvoj - Volontiranje se obavlja u skladu s međunarodnim i domaćim standardima za zaštitu okoliša i održivog razvoja zajednice i društva.

Nacionalni program uključuje opis stanja, prioritete razvoja volonterstva, te područja djelovanja i mjere koje se trebaju provesti kako bi se ostvarili ciljevi Programa, uz nositelje i rokove provedbe pojedinih mjera. Ministarstvo socijalne politike i mladih, u suradnji s  Nacionalnim odborom za razvoj volonterstva, pratit će provedbu Programa.

1.1. Istraživanja o volonterstvu

U Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoje sustavna istraživanja koja bi omogućila dobivanje relevantnih podataka koji bi poslužili kao osnova za daljnji razvoj volonterstva.

Iako je u proteklih desetak godina provedeno više istraživanja u području volontiranja koja, općenito govoreći, u većoj ili manjoj mjeri ukazuju na pozitivan stav i interes ispitanika prema volontiranju, empirijski uvid u volontiranje otežava činjenica da su istraživanja provedena na prigodnim uzorcima, nepostojanje usporednih istraživanja u vremenskoj perspektivi, a problem predstavljaju i različite definicije, kao i različito razumijevanje volontiranja.

Zemlje s najvećim brojem volontera u Europi su Austrija, Nizozemska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje volontira više od 40% odrasle populacije. Visoka razina participacije stanovništva u volonterskim aktivnostima prisutna je u Danskoj, Finskoj, Luksemburgu i Njemačkoj, gdje se brojke kreću između 30% i 39%, dok je prosječna razina u Estoniji i Francuskoj između 20% i 29%. Relativno niska stopa participacije prisutna je u Belgiji, Češkoj, Irskoj, Malti, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Španjolskoj, gdje volontira između 10% i 19% odraslog stanovništva. Manje od 10% aktivnog stanovništva volontira u Bugarskoj, Grčkoj i Italiji (Angermann i Sittermann, 2010.).

Smatra se da Republika Hrvatska u volontiranju zaostaje za razvijenim zemljama, što se može pripisati brojnim političkim, ekonomskim i društvenim promjenama kroz koje je prolazila u posljednja dva desetljeća.

Različita istraživanja pokazuju različite stope volontiranja, od 9% do 50% (Zrinščak i sur., 2012.), što je posljedica kako neusklađenosti metodologije, tako i metodoloških ograničenja provedenih istraživanja prvenstveno vezanih uz uzorak.

S obzirom na to da reprezentativna istraživanja pokazuju niže udjele volontiranja, vjerojatniji je zaključak da je volontiranje u Republici Hrvatskoj vrlo nisko, kao i da je učestalost volontiranja na vrlo niskoj razini.

Primjerice, podaci Europskog istraživanja vrijednosti provedenog u Republici Hrvatskoj 2008. godine na reprezentativnom uzorku, u sklopu kojeg je volontiranje definirano kao neplaćeni dobrovoljni rad za najmanje jednu aktivnost ili društvenu organizaciju   kao što su organizacije koje se bave zdravljem, religijom, obrazovanjem, kulturom, radom s mladima, socijalnom brigom za starije ili sportom i rekreacijom (Bežovan i Matančević, 2011.a), pokazuju da u Republici Hrvatskoj volontira samo 8,8% stanovništva.

Istraživanje civilnog društva u Republici Hrvatskoj provedenog 2005. godine u okviru međunarodnog komparativnog CIVICUS istraživanja pokazalo je da je čak 38,4% građana u godini prije istraživanja radilo na dobrovoljnoj osnovi, ali većinom izvan aktivnosti nekih organizacija, dakle većinom neformalno. Više su volontirali ispitanici višeg obrazovanja, ali i oni najnižega, kao i oni s višim prihodima. (Bežovan i Zrinščak, 2007.a, 2007.b)

U sklopu međunarodnog komparativnog istraživanja studenata u 14 zemalja svijeta provedeno je istraživanje volontiranja studenata Sveučilišta u Zagrebu, te Tehničkog i Društvenog veleučilišta u Zagrebu, u razdoblju od 2006. do 2007. godine (Zrinščak i sur., 2012.). Cilj je bio prikupiti podatke o različitim oblicima volontiranja (iskustvo, osnovni oblici, razlozi i koristi volontiranja, vrijednosti povezanih s volontiranjem), a posebice dobiti uvid u međunarodne razlike. Rezultati su pokazali da se hrvatski studenti, zajedno s japanskima, nalaze na začelju analiziranih zemalja. Kada volontiraju, studenti to čine uglavnom neredovito i neformalno, a najviše volontiraju za gradsku četvrt/lokalnu aktivističku grupu, u domovima za starije i nemoćne, prenoćištima i sličnim organizacijama, pomažući mladima kao učitelj, mentor, trener, savjetnik ili sudjelovanjem u nekoj drugoj aktivnosti za pomoć mladima. Najmanje se volontiralo za studentski klub i organizacije u zajednici (kultura, zaštita životinja i slično).

Analizirani podaci pokazuju kako iskustvo volontiranja iznosi od 28,8% do samo 4%, a 42,3% ispitanih studenata izjavilo je da je volontiralo u posljednjih 12 mjeseci, ali je većina njih to činila povremeno, a manjina (9,5%) redovito, tj. mjesečno i tjedno.

Istraživanje je istodobno pokazalo da se volontiranje uglavnom ne promiče putem obrazovnog sustava. Primjerice, 72,8% ispitanih studenata izjavilo je da ih profesori nisu pozvali na volontiranje, dok većina takav potencijalni poziv smatra korisnim. Među istraživanim zemljama Republika Hrvatska nije zemlja s najmanjom zastupljenošću volontiranja, ali se nalazi pri samom kraju.

U istraživačkoj studiji Mladi u vremenu krize (Prvo istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedrich Ebert o mladima (Vlasta Ilišin/Dejana Bouillet/Anja Gvozdanović/Dunja Potočnik, 2013.)) analizirano je, između ostalog,  volontersko djelovanje mladih u neposrednoj zajednici radi dobivanja uvida u strukturalnu dimenziju njihova socijalnog kapitala. Ta je dimenzija ispitivana posjedovanjem iskustva volonterskog rada tijekom zadnjih 12 mjeseci, a dobiveni podaci pokazuju kako je iskustvo dobrovoljnog rada u navedenom razdoblju imalo oko 13% mladih. Skloniji dobrovoljnom radu su sinovi i kćeri očeva sa završenom četverogodišnjom srednjom školom, kao i ispitanici sa sela, pri čemu je naglašena nezainteresiranost mladih iz velikih gradova. Ovakav se rezultat može objasniti time što su u selima češći neposredni kontakti „licem u lice“, što pogoduje razvoju dobrovoljnih neformalnih aktivnosti. Također, izostanak zadovoljavajuće infrastrukture za život na selu može utjecati na potrebu za stvaranje strukturalnog nadomjestka u obliku volonterskog rada. Trećina ispitanih volontera pomagala je osobama s invaliditetom i starijim osobama, a nešto više od četvrtine školskim kolegama u svladavanju gradiva, što upućuje na značajni udio neformalno strukturiranog volonterskog rada. U organizaciji kulturnih događanja sudjelovala je četvrtina ispitanika, a u organizaciji sportskih događanja njih skoro petina. Javni radovi u lokalnoj zajednici privukli su manje od petine volontera, a vjerskim se aktivnostima bavi svaki šesti volonter.

Iako volontiranje predstavlja i priliku za stjecanje radnog iskustva (Mendeš, 2006a), relativno nizak postotak njih je iskusilo rad u poslovnom sektoru i aktivnostima organizacija civilnog društva.

Kao glavni razlog svog dobrovoljnog angažmana, 36% volontera navodi altruističku motivaciju, odnosno osjećaj predanosti u pomaganju drugima. Oko petine je izrazilo opću želju za društvenim angažmanom, a nešto više od desetine imalo je konkretan povod za rješenje nekog problema. Manje od 10% mladih volontera razloge pripisuje obiteljskoj tradiciji, zatim motivaciji za primjenu nekih znanja u praksi, te želji za stjecanje novih prijatelja. Oko 5% volontera razlog dobrovoljnog rada pripisalo je vjerskim uvjerenjima, a oko 2% je istaklo pragmatičan razlog prilike za upoznavanje budućeg poslodavca. Iz društveno-političkih uvjerenja volontiralo je manje od 1%.

Organizacije civilnog društva u Republici Hrvatskoj, osim što u prosjeku imaju nizak stupanj aktivnog članstva, neravnomjerno su rasprostranjene pri čemu su naročito deficitarne u naseljima ispod 20000 stanovnika (Bežovan, 2004). Iz toga proizlazi da je volontiranje, posebice formalno, putem udruga, nedovoljno rašireno među općom populacijom, pa tako i među mladima u Republici Hrvatskoj. Kada je riječ o spremnosti mladih na dobrovoljni rad, prethodna su istraživanja utvrdila da je 40% mladih voljno uključiti se, dok 20% ne želi imati iskustva u volonterskom radu, a 40% je pak neodlučno ili ne zna (Mendeš, 2006a).

Općenito govoreći, volonterstvo nije rašireno među mladima. Među onima koji imaju takvo iskustvo prevladava neformalni tip dobrovoljnog rada usmjerenog prema osobama koje trebaju neku vrstu pomoći. Takvo usmjerenje potvrđuje i izražena motivacija za volonterski rad u čijoj je podlozi vrijednost altruizma.

Istraživanje provedeno na uzorku od 255 studenata diplomskih studija Sveučilišta u Zagrebu s njegovih sedam sastavnica (Ekonomski fakultet, Kineziološki fakultet, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Filozofski fakultet, Studij socijalnoga rada pri Pravnom fakultetu, Učiteljski fakultet) (Pološki Vokić, Marić, Horvat, 2013.) bilo je usmjereno na motivaciju za volontiranje, te je istražena povezanost odabranih osobnih obilježja mladih (spol, ličnost i područje studiranja) s primarnim razlogom za volontiranje. Rezultati istraživanja pokazuju da primarna motivacija najvećeg broja ispitanika (33%) proizlazi iz vlastitih uvjerenja, a ne zbog materijalnog dobitka, što znači istinsko poistovjećivanje s idejom volontiranja (motiv »vrijednosti«). Svi ostali tzv. egoistični razlozi (bolje razumijevanje, osobni razvoj, karijera, društveni odnosi, samozaštita) manje su prisutni. Istraživanje je pokazalo i da poticaji za uključivanje u volonterski rad ovise o specifičnim obilježjima pojedinaca. Konkretno, razlozi za volontiranje u većoj mjeri ovise o području studiranja/rada pojedinca, a u manjoj mjeri o spolu i obilježjima ličnosti pojedinca.

Rezultati istraživanja nedvojbeno pokazuju da u hrvatskom društvu volonterstvo nije zaživjelo kao općeprihvaćena društvena vrijednost, te pozivaju kako na daljnja istraživanja, tako i na društvenu akciju. Manjak istraživanja koja povezuju sklonost pojedinaca volontiranju s njihovim obilježjima (spol, ličnost, dob, razina obrazovanja, područja obrazovanja, vjera i imovinsko stanje) onemogućuje dobivanje jasne slike o strukturi volontera.

Pojedinačni napori organizacija civilnog društva s jedne strane, te sveučilišta i međunarodnih donatorskih agencija s druge strane na pokretanje i provođenje istraživačkih projekata svakako daju vrijedan doprinos unapređenju volonterstva. Međutim, rezultati sustavnih i koordiniranih istraživanja trebali bi biti temelj kreiranja javnih politika, promicanja promjena i poduzimanja mjera u procesu razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj.

2. OPIS STANJA

2.1. Zakonski okvir

Sustav volontiranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o volonterstvu iz 2007. godine kojim se uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera, te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, Državna nagrada za volontiranje, nadzor nad izvršenjem ovog propisa, kao i druga pitanja od značenja za volonterstvo.

Volontiranjem se u smislu navedenog zakona smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.

S obzirom na potrebu unapređivanja volonterstva, u veljači 2013. godine donijete su izmjene i dopune Zakona o volonterstvu („Narodne novine“, br. 22/13). Značajnije se izmjene odnose na dugotrajno i kratkotrajno volontiranje, definiciju volontera i organizatora volontiranja, situacije u kojima je obvezno sklapanje Ugovora o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, kompetencije stečene volontiranjem, te uvođenje pojma volontiranja u kriznim situacijama. Novim se izmjenama uvodi i načelo inkluzivnog volontiranja, te se propisuju odredbe koje obvezuju organizatore volontiranja da osobitu pozornost posvete osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na pripadnike socijalno isključenih skupina stanovništva radi njihova socijalnog osnaživanja i uključivanja u društvo. Također se propisuje i obveza organizatora volontiranja da za volontere koji su pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva, osiguraju adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba. Za osobe potpuno ili djelomično lišene poslovne sposobnosti Ugovor o volontiranju sklapa skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera korisnika.

Općenito govoreći, tri su ključna elementa koja se prepoznaju u gotovo svakoj definiciji volontiranja, ali i u svakodnevnoj uporabi: slobodno (dobrovoljno) ulaganje vremena, truda, vještina i sl.; aktivnost koja se ne poduzima zbog financijske ili neke druge imovinske koristi i aktivnost koja je usmjerena dobrobiti druge osobe ili društva u cjelini. Kako se iz takve definicije jasno može vidjeti korist koja proizlazi iz volontiranja, tako je individualna i društvena važnost volontiranja izražena i u Etičkom kodeksu volontera („Narodne novine“, br. 55/08) , prema kojem „volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije i ima potencijal kohezivnog elementa u društvu“. Etički kodeks, koji je 2008. godine donio Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, predstavlja skup vrijednosti, načela i standarda kojima se usmjerava proces organiziranog uključivanja volontera u aktivnosti za opću dobrobit, te propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja.

Podaci Ministarstva socijalne politike i mladih u razdoblju od 2009. do 2013. godine ukazuju na povećani broj volontera, kao i sate volontiranja, a samim time i povećani broj prijavljenih organizatora volontiranja. Počevši od nule kao polazne vrijednosti 2009. godine („pilot godina“), u 2010. ukupni broj volontera iznosio je 13.922 s brojem sati od 725.680, dok je 2011. godine ukupno volontiralo 16.018 osoba s 1.050.791 satom volontiranja. U 2012. godini taj je broj porastao na 19.422 volontera i 1.222.583 sati volontiranja, dok je broj volontera u 2013. godini bio 29.235 s ukupnim brojem sati od 1.652.965. Broj organizatora volontiranja svake se godine značajno povećava, tako da je ukupni broj u 2013. godini iznosio 671, što je tri puta više nego 2010. godine.

Podaci se prikupljaju temeljem Pravilnika o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama i aktivnostima organizatora volontiranja   ( ˝ N arodne novine ˝ , br. 101/08) kojim se uređuje sadržaj i način izvještavanja, izvještajno razdoblje, rok za dostavu izvješća i dr.

Tablica 1: Podaci o broju volontera, sati volontiranja i organizatora volontiranja

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Struktura organizatora volontiranja u promatranom razdoblju u najvećem broju obuhvaća udruge (75%), zatim slijede druge neprofitne pravne osobe s 13% i ustanove s 9%. U najmanjem se broju kao organizatori volontiranja pojavljuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, državna tijela, zaklade i vjerske zajednice, i to sa samo 3%.

Grafikon 1: Struktura organizatora volontiranja

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Grafikon 2: Struktura organizatora volontiranja u 2013. godini

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Strukturu volontera čine uglavnom državljani Republike Hrvatske, dok se stranci pojavljuju s oko 2%. U većem broju volontiraju žene (više od 60%), dok muškarci u prosjeku sudjeluju s nešto manje od 40%. Na području volonterstva  prisutne su sve dobne skupine; u najvećem broju volontiraju osobe od 19 do 65 godina (71% u 2013. godini), zatim osobe do 18 godina s 22%, dok 7% obuhvaća osobe starije od 66 godina.

Grafikon 3: Struktura volontera

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Grafikon 4: Struktura volontera prema spolu

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Grafikon 5: Struktura volontera prema dobi (u postocima)

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

Iako se svake godine broj volontera povećava, u razdoblju od 2010. do 2012. godine ukupni se troškovi smanjuju, tako da je 2010. godine utrošeno oko 3,5 milijuna kuna, 2011. oko 2,9 milijuna kuna, a 2012. oko 2,8 milijuna kuna. U 2013. godini ukupni su troškovi u porastu i iznose oko 3,8 milijuna kuna. Više od 80% troškova obuhvaća udruge, dok ostalih 20% uključuje druge neprofitne pravne osobe, ustanove, vjerske zajednice, zaklade, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i državna tijela.

Grafikon 6: Ukupni troškovi (u HRK)

Izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih, službena statistika

U skladu sa Zakonom o volonterstvu u 2013. godini izrađena je Potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje koja bi prvenstveno trebala pridonijeti bržem i lakšem zapošljavanju mladih. Riječ je o dokumentu kojim se potvrđuje sudjelovanje volontera u programu volontiranja, te se opisuju njegove aktivnosti i zadaci, kao i sadržaj onoga što je volonter naučio ili razvio tijekom volontiranja, rabeći kao okvir ključne kompetencije cjeloživotnog učenja. Svrha je Potvrde pružanje podrške volonteru u prepoznavanju njegovih znanja i vještina, te samostalnosti i odgovornosti stečenih volonterskim iskustvima, kako bi time mogao poboljšati i upotpuniti svoj životopis i bolje se predstaviti potencijalnim poslodavcima. Potvrda također pridonosi prepoznavanju neformalnog i informalnog učenja putem volonterskog angažmana. Za organizatore volontiranja Potvrda o kompetencijama stečenim volontiranjem prilika je za uporabu europskog sustava vrednovanja i priznavanja njihova rada.

Prepoznavanje društvene vrijednosti volontiranja i priznavanje volonterskog doprinosa očituje se u dodjeli Državne nagrade za volontiranje kojom se svake godine, počevši od 2007., odaje priznanje istaknutim volonterima i organizatorima volontiranja. Postupak za dodjelu nagrade uređen je Pravilnikom o Državnoj nagradi za volontiranje   ( ˝ N arodne novine ˝ , br. 106/07) , a posebne kriterije za dodjelu nagrade u tekućoj godini donosi Nacionalni odbor za razvoj volonterstva.

Priznanje volonterima iskazuju i druga tijela i sudionici na ovom području. Tako primjerice Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu godišnje nagrade "Škola-prijatelj zajednica" odaje priznanje najinovativnijim volonterskim inicijativama u osnovnim školama i modelima volontiranja mladih u srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, volonterski centri koji djeluju na regionalnoj razini dodjeljuju godišnje volonterske nagrade za volontere i organizatore volontiranja u svojim regijama.

U aktivnosti promocije i informiranja uključeni su relevantni sudionici (Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Hrvatska mreža volonterskih centara, resorna ministarstva, lokalna/regionalna samouprava, organizatori volontiranja, volonterski centri) u različitom opsegu i na različite načine, ovisno o ulozi koju imaju na području razvoja i promocije volonterstva. Kako se Republika Hrvatska priključila obilježavanju 2011. godine kao Europske godine volontiranja, primjeri dobre prakse proizašli kao rezultat aktivnosti u sklopu navedene manifestacije, mogu služiti kao model daljnje organizacije i sustavnijeg ulaganja u proces promocije volontiranja u Republici Hrvatskoj. U Europskoj godini volontiranja Hrvatska mreža volonterskih centara započela je s provedbom godišnje nacionalne manifestacije za promociju volontiranja pod nazivom ''Hrvatska volontira'', koja svake godine okuplja više tisuća građana u volontiranju u brojnim neprofitnim organizacijama.

U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju odgojno-obrazovne ustanove imaju nekoliko uloga u razvoju volonterstva. Uz promicanje, poticanje i organiziranje volonterskog rada ¹ , škole mogu poticati volontiranje među učenicima i zaposlenicima informirajući o mogućnostima volontiranja ili pružajući podršku prilikom organiziranja volonterskih aktivnosti. U skladu sa Zakonom o volonterstvu mogu biti i organizatori volontiranja, što razumijeva osmišljavanje, pripremanje, provođenje i praćenje volonterskih aktivnosti u okviru ustanove ili u lokalnoj zajednici.

^{1 Šimunković, Forčić, Milinković, Kamenko, Šehić Relić: Generacija za V (2011.)}

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje, te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje prepoznaje volontiranje kao važnu sastavnicu razvoja demokratske građanske kulture i potiče učenike na uključivanje u volonterske i humanitarne projekte s ciljem razvijanja kompetencija za aktivno demokratsko građanstvo. ² Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja također je čvrsto usmjeren na promicanje volontiranja među učenicima.

^{2  Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje, te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.)}

U kontekstu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja važan je koncept odgoja za volontiranje koji se odnosi na obrazovanje djece o volontiranju i njihovo uključivanje u volonterske aktivnosti unutar škole i lokalne zajednice. Glavni je cilj takvog odgoja osobni razvoj i socijalizacija djeteta i mlade osobe. Tako i Zakon o volonterstvu predviđa mogućnost volontiranja maloljetnika u navedenu svrhu, te se pritom razlikuje volontiranje mladih u dobi od 15 do 18 godina i djece mlađe od 15 godina. Time se osnovnim i srednjim školama omogućuje organiziranje volonterskih aktivnosti za učenike, na način da se primarno ističe odgojna komponenta.

U sustavu visokoškolskog obrazovanja može se govoriti o istraživačko-znanstvenoj, obrazovno-nastavnoj i civilnoj ulozi sveučilišta i drugih ustanova u visokom obrazovanju na području razvoja volonterstva.

Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da se visoko obrazovanje temelji na interakciji s društvenom zajednicom i obvezi sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i javnih znanstvenih instituta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske i znanstvene zajednice. Također je propisano da sveučilište svoje zadaće ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje. ³ Iako su navedene odrednice temelj statutarnih uređenja brojnih ustanova visokog obrazovanja, u praksi je vidljiv raskorak između konceptualne razine i prakse ispunjavanja civilne misije sveučilišta. Iako je razvoj volonterstva jedan od najboljih načina za koji se može oživotvoriti civilni angažman ustanova u sustavu visokog obrazovanja ⁴ , sustavni rad na poticanju razvoja volonterstva prisutan je na relativno malom broju sveučilišta. Međutim, pojedina visoka učilišta u Republici Hrvatskoj mogu biti pozitivan primjer na području razvoja volonterstva u sustavu visokoškolskog obrazovanja uopće.

 ^{3 Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003.)}

 ^{4 Volontiranje je cool: Društveno odgovorno Sveučilište – poticatelj kulture volontiranja; ur: Jasminka Ledić (2007.)}

U Europi i svijetu već čitav niz godina postoje primjeri sustavne integracije volontiranja u području visokog obrazovanja. Takvim aktivnostima studenti koji volontiraju stječu stručna znanja i vještine koja su često komplementarna obrazovnim ciljevima studija koje pohađaju, te razvijaju kompetencije za aktivno sudjelovanje u društvenim procesima. Uz to i lokalna zajednica ima višestruku korist od volonterskih aktivnosti koje su joj usmjerene. Jedan od modela poticanja volonterskog angažmana, koji se zasniva na posebnim službama za volontiranje unutar sveučilišta, integriran je na brojnim sveučilištima diljem Europe i Amerike.

Volontiranje u poslovnom sektoru

Volontiranje u poslovnom sektoru podrazumijeva volonterski angažman zaposlenika neke tvrtke koji se odvija unutar radnog vremena zaposlenika, odnosno u organizaciji tvrtke u kojoj rade. Uz klasično odgovaranje na potrebe zajednice novčanim ili materijalnim doprinosima, privatnom sektoru se otvara mogućnost da zaposlenici volontirajući pružaju svoju ekspertizu pro-bono u korist neprofitnog sektora ili pojedinaca. Volontiranje zaposlenika neplaćena je aktivnost koju potiče i podržava tvrtka, odnosno poduzeće, na način da zaposlenici volontiraju u socijalnim akcijama koje nisu usko povezane s njihovim područjem rada, ali odgovaraju na neku od aktualnih potreba zajednice u kojoj tvrtka djeluje. Takav pristup u konačnici svakako pridonosi razvoju zajednice, a volontiranje zaposlenika iz poslovnog sektora razvija osjećaj zajedništva, solidarnosti, potiče timski rad i osjećaj zaposlenika da rade za tvrtku koja djeluje na dobrobit zajednice u kojoj žive.

Rezultati istraživanja Percepcija poduzeća o mogućnostima volontiranja zaposlenika , provedenog 2008. godine, pokazuju da je koncept volontiranja u poslovnom sektoru među poduzećima i organizacijama civilnog društva u Republici Hrvatskoj još uvijek relativno nov i nepoznat. Poduzeća kao aktivnosti promicanja i vrednovanja volonterstva u svom djelovanju u manjoj mjeri navode oglašavanje različitih akcija za opću dobrobit u koje se njihovi zaposlenici mogu dobrovoljno uključiti, te organizaciju i edukaciju zaposlenika o volonterstvu putem suradnje s drugim neprofitnim organizacijama. U nešto većoj mjeri dodatno vrednuju iskustvo volontiranja i rada u zajednici pri selekciji kandidata za zapošljavanje u tvrtki, a u najvećem se postotku iskazuje interes za takve aktivnosti u budućnosti, ili se pak ne iskazuje nikakav interes, jer smatraju da to nije njihov posao. Od poduzeća koja promiču volonterstvo kao način nagrađivanja zaposlenika za volontiranje navodi se dobivanje slobodnih sati ili slobodnih dana, davanje pohvala i isticanje dobrih primjera, te uzimanje u obzir volontiranje zaposlenika pri evaluaciji njihova rada. (Forčić, 2008.)

Istraživanje koje je provedeno u studenom 2008. godine na prigodnom uzorku od oko 400 posloprimaca i više od 80 poslodavaca s ciljem dobivanja informacija o iskustvima i navikama posloprimaca i poslodavaca u području volontiranja pokazalo je da u prosjeku volontira oko 55% ispitanika, od čega redovito 25%, a neredovito 75% (MojPosao). Od ukupnog broja ispitanika svakodnevno volontira 15% zaposlenika, dok ostali volontiraju nekoliko puta godišnje ili tek svakih nekoliko godina. Kod većine ispitanika (60%) poslodavac ne zna ništa o njihovom volontiranju, dok 7% ispitanika navodi da im poslodavac čak i otežava volontiranje. Poslodavci potiču na volontiranje 21% ispitanika, a njih 12% smatra da im poslodavac olakšava volontiranje. Samo 12% poslodavaca i posloprimaca navelo je da u njihovoj tvrtki postoji organizirano volontiranje. Ukoliko je volontiranje organizirano radnim danom, slobodan dan dobiva 17% ispitanika, u 15% slučajeva omogućuje se fleksibilno radno vrijeme, a ostatak ispitanika dobiva dodatni slobodni dan (njih 6%) ili više dana godišnjeg odmora (2%). Ispitanici zaposleni u tvrtkama koje imaju organizirano volontiranje izjavili su kako se ono najčešće organizira u svrhu prikupljanja financijskih sredstava (34%) i podučavanja (34%), slijede popravci i održavanja (32%), te druženje (30%). Petina ispitanika navela je i neke druge kategorije volontiranja kao što su darivanje krvi, pošumljavanje i pomoć životinjama.

Poslodavci koji nemaju organizirano volontiranje, svojim su zaposlenicima kao poticaj za volontiranje spremni ponuditi fleksibilno radno vrijeme (43%) ili slobodan dan (33%), dok bi četvrtina poslodavaca za volontiranje dala i dodatni slobodni dan.

Iako se u Republici Hrvatskoj može govoriti o primjerima dobre prakse na području volontiranja u poslovnom sektoru, oni su još uvijek vrlo rijetki i gotovo se isključivo odnose na velike tvrtke.

2.2. Struktura organizacija u području volonterstva

Prema Zakonu o volonterstvu organizatori volontiranja mogu biti udruge, zaklade i fundacije, kao i vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice, te druge pravne osobe koje nisu osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne pravne osobe). Organizatori volontiranja mogu biti i državna tijela, kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Iako se u proteklom razdoblju može govoriti o pozitivnim primjerima i porastu broja volontera angažiranih u različitim profilima organizatora volontiranja u svim dijelovima Republike Hrvatske, i nadalje se najveći broj volontera uključuje u rad organizacija civilnog društva. Porast broja volontera u javnim ustanovama vidljiv je u području socijalne skrbi i obrazovanja, dok se, primjerice, u području zdravstva, kulture i turizma još uvijek može govoriti o vrlo malom broju volonterskih programa.

U Republici Hrvatskoj značajan segment volonterske infrastrukture čine volonterski centri koji pružaju potporu u organiziranju volontiranja i pridonose razvoju volonterstva u cjelini. Osnovna je uloga takvih centara informiranje, promoviranje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te pružanje različitih usluga koje se odnose na  izobrazbu za organizatore volontiranja u području menadžmenta volontera, izobrazbu građana o volontiranju, povezivanje potencijalnih volontera s mogućnostima volontiranja,usklađivanje potreba organizacija za volonterima i građana koji žele volontirati, organiziranje promotivnih kampanja, izradu i tiskanje publikacija u području volonterstva i menadžmenta, provođenje prigodnih istraživanja u području volonterstva, međusektorsku suradnju, kao i utjecanje na javne politike u području volonterstva.

U Republici Hrvatskoj na regionalnoj razini djeluju 4 volonterska centra (Osijek, Rijeka, Split, Zagreb) i 16 volonterskih centara na lokalnoj razini (2014. godine), dok na nacionalnoj razini djeluje Hrvatska mreža volonterskih centara koja koordinira radom većeg broja volonterskih centara.

2.3 Financiranje volonterskih centara i volonterskih programa

Sredstva za financiranje u području volonterstva osiguravaju se putem natječaja iz sredstava državnog proračuna, dok većim dijelom organizatori volontiranja, kao i volonterski centri, osiguravaju sredstva iz različitih izvora (najčešće su to međunarodni izvori financiranja). Ministarstvo socijalne politike i mladih sufinancira rad volonterskih centara, pa je tako u 2009. i 2010. godini osiguralo 600.000,00 kuna godišnje za četiri volonterska centra na regionalnoj razini (150.000,00 kuna za svaki centar). U 2011. i 2012. godini u tu je svrhu utrošeno ukupno 500.000,00 kuna godišnje (125.000,00 za svaki volonterski centar na regionalnoj razini). U 2013. i 2014. godini rad volonterskih centara sufinanciran je s iznosom od 780.000,00 kuna godišnje (195.000,00 kuna za svaki volonterski centar na regionalnoj razini). U 2012. godini Ministarstvo socijalne politike i mladih započelo je i sa sufinanciranjem projekata lokalnih volonterskih centara te je rad četiri volonterska centra na lokalnoj razini sufinanciran s ukupnim iznosom od 200.000,00 kuna. U 2013. godini sufinancirano je ukupno 12 projekata u ukupnoj vrijednosti od 980.000,00 kuna, dok je u 2014. godini za sufinanciranje 12 projekata lokalnih volonterskih centara izdvojeno 999.940,00 kuna. U 2015. godini Ministarstvo socijalne politike i mladih nastavlja suradnju s četiri regionalna volonterska centra te su/financiranje odabranih projekata za ukupno 18 lokalnih volonterskih centara. Za su/financiranje jednogodišnjih projekata lokalnih volonterskih centara u 2015. godini i prvu godinu provedbe trogodišnjih programa regionalnih volonterskih centara za razdoblje od 2015. do 2018. godine osigurana su sredstva u ukupnom iznosu od 3.124.785,00 kuna.

Republika Hrvatska kao punopravna članica Europske unije danom pristupanja sudjeluje u kohezijskoj politici Europske unije koja je osmišljena u svrhu smanjenja gospodarskih i socijalnih razlika između država članica, odnosno regija Europske unije, a ostvaruje se putem strukturnih fondova i Kohezijskog fonda. Potpora koja se ostvaruje putem strukturnih fondova (Europski socijalni fond - ESF i Europski fond za regionalni razvoj - ERDF) znatno je većeg financijskog opsega od  instrumenata pretpristupne pomoći. U tom je smislu od iznimnog značenja poticanje pružatelja usluga na bolju iskoristivost strukturnih fondova, kao i programa Europske unije.

Na području volonterstva od velikog je značenja program Europske volonterske službe, namijenjen mladima, koji je Europska komisija pokrenula 1996. godine i koji se od tada kontinuirano provodi. Za razdoblje od 2014. do 2020. godine program se provodi u okviru Erasmus+ programa, novog programa Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport. Program omogućuje mladima od 17 do 30 godina da provedu od dva mjeseca do godine dana u nekoj europskoj državi, radeći na projektu koji je neprofitnog karaktera, te služi na korist lokalnoj zajednici. Mladima se tako omogućuje da na neformalan način usvoje nova znanja i vještine, nauče novi jezik i upoznaju druge kulture. Volonterska služba odvija se puno radno vrijeme (između 30 i 38 radnih sati tjedno), dok se iskustvo i stečena znanja potvrđuju Youthpass certifikatom. Program je otvoren svim mladima, bez obzira na njihovo obrazovanje, kvalifikacije, iskustvo ili poznavanje stranih jezika. Sudjelovanje u programu je besplatno za volontere (osim mogućih 10% doprinosa za putne troškove), a iz dodijeljenih sredstava pokriva se povratna karta, smještaj, lokalni prijevoz, osiguranje i mjesečni džeparac (iznos se razlikuje od zemlje do zemlje.)

Agencija za mobilnost i programe Europske unije od 2011. godine provodi program Europske volonterske službe kao punopravna članica programa Mladi na djelu (2007.-2013.). U razdoblju od 2011. do 2013. godine akreditirano je ukupno 38 organizacija. U istom je razdoblju financirano 70 projekata Europske volonterske službe u kojima su sudjelovale 222 mlade osobe. Od tog je broja 7 projekata u kojima su volonteri iz Republike Hrvatske odlazili u druge zemlje. Istodobno je 115 mladih iz Republike Hrvatske iskoristilo mogućnost volontiranja u nekoj drugoj državi, uglavnom u sklopu projekata koje su financirale druge nacionalne agencije. Usprkos kontinuiranom provođenju aktivnosti s ciljem promocije Europske volonterske službe, sredstva namijenjena ovoj aktivnosti nisu u potpunosti ugovorena (ugovorenost je oko 86%). Ipak, neutrošena sredstva nisu vraćena Europskoj komisiji, već su raspodijeljena na druge aktivnosti u sklopu Programa. Od 2014. godine započeo je novi program Erasmus+ (2014.-2020.) koji objedinjuje sve postojeće programe Europske unije u području obrazovanja i mladih, uključujući i Europsku volontersku službu. Sve organizacije koje sudjeluju u Europskoj volonterskoj službi moraju proći kroz proces akreditacije. Do sredine 2015. godine u Republici Hrvatskoj je akreditirano ukupno 48 organizacija. ⁵ U novom Erasmus+ programu sredstva koja su na raspolaganju za aktivnost Europske volonterske službe značajno su uvećana, dok interes potencijalnih organizacija stagnira. Stoga je nužno poduzimanje značajnijih mjera kako bi se povećao broj potencijalnih prijavitelja i samim time iskorištenost sredstava Europske unije. Nužni preduvjet za to je osiguranje potrebnih uvjeta za mobilnost mladih, čime se bavi zasebna radna skupina za otklanjanje prepreka mobilnosti osnovana pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

5 http://europa.eu/youth/evs_database

U okviru IPA I komponente, natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava pod nazivom „Potpora naporima OCD-a za prevenciju nasilja među mladima i djecom te za njegovanje volonterstva među mladima“ koji su 2011. raspisali Ured za udruge i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje, provodila su se 4 projekta ukupne vrijednosti 6,6 milijuna kuna. Projekti su od ožujka 2012. do travnja 2014. učvrstili suradnju između javnih institucija i organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj u procesu prevencije nasilja među djecom i mladima te provođenju politika volonterstva i mladih. Provedbom projekata izrađen je _________________

kurikulum za modularnu izobrazbu u području menadžmenta volontera za ustanove u području odgoja,obrazovanja i skrbi za mlade, educirani su koordinatori volontera u obrazovnim institucijama, objavljene publikacije za stručnjake koji organiziraju i provode volonterske projekte s ciljem osnaživanja djece i mladih, objavljen priručnik o volontiranju za srednjoškolce te izrađena aplikacija putem koje učenici objavljuju vijesti o aktivnostima svojih volonterskih klubova. Također, aktivnosti poput osnivanja volonterskih klubova i programa, sudjelovanje javnih ustanova u volonterskim akcijama u koje je bilo uključeno više od 5000 mladih osoba i djece i organizirano 465 volonterskih akcija i kampanja značajno je doprinijelo promociji volonterstva i jačanju suradnje između organizacija civilnog društva i javnih ustanova.

Također valja istaknuti da je u svibnju 2013. godine Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva prvi puta raspisala natječaj u području volonterstva iz sredstava Europske unije, pod nazivom „Podrška programima OCD aktivnih u području volonterstva za jačanje gospodarske i socijalne kohezije“, posebice s ciljem promocije i osnaživanja inkluzivnog volontiranja u civilnom društvu. Natječaj je definirao Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom socijalne politike i mladih. Za devet projekata organizacija civilnog društva dodijeljeno je ukupno 6,5 milijuna kuna. Aktivnosti ugovorenih projekata usmjerene su izgradnji kapaciteta organizacija civilnog društva za razvoj kvalitetnih i održivih programa volontiranja, te povećanju razine javne svijesti o važnosti volontiranja za društveni i gospodarski razvoj u Republici Hrvatskoj. Očekuje se da će se provedbom ovih projekata povećati broj građana koji sudjeluju u volonterskim aktivnostima, broj organizacija civilnog društva i javnih ustanova koje provode volonterske aktivnosti i angažiraju volontere, te će se pridonijeti jačanju partnerstva između organizacija civilnog društva i javnih ustanova u području volonterstva na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Postojeća praksa zahtijeva uspostavljanje procedura kojima će se osigurati održivo financiranje volonterskih centara i programa.

3. PRIORITETI RAZVOJA VOLONTERSTVA

U skladu s međunarodnim i nacionalnim dokumentima, ovim se Programom nastoji osvijestiti građane o potrebi volontiranja kao dobrovoljne aktivnosti koja prvenstveno uključuje slobodu izbora , što je osnovna težnja ljudske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Kako volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drukčijima, njegov razvoj u konačnici može značiti samo opću dobrobit društvu u cjelini. Slijedom navedenog, definirani su sljedeći prioriteti razvoja u području volonterstva:

 Unaprjeđivati pravni okvir za volontiranje

 Razvijati standarde kvalitete rada na području volonterstva

 Razvijati baze podataka o volonterima i organizatorima volontiranja

 Unaprjeđivati suradnju sa svim potencijalnim subjektima od značenja za razvoj volonterstva

 Poticati razvoj novih oblika volontiranja

 Poticati i razvijati kulturu volontiranja mladih

 Uspostaviti sustav praćenja i vrednovanja volontiranja

 Poticati istraživanja na području volontiranja

 Uspostaviti sustav nagrađivanja u svrhu omogućavanja određenih povlastica za volontere

 Promovirati volontiranje u svim segmentima društva

 Povećati djelotvornost sustava financiranja  

4. PODRUČJA DJELOVANJA I MJERE ZA PROVEDBU

4.1 Stvaranje poticajnog okruženja za razvoj volonterstva

Razina razvijenosti volonterstva u nekoj zemlji rezultat je okruženja u kojem se ono razvija. Profil volontera, motivacija, učestalost volontiranja, područje volontiranja i dr. s jedne je strane uvjetovano kulturom, običajima i tradicijom, dok s druge strane uvelike ovisi o stupnju razvijenosti volonterske infrastrukture. Svrha uspostavljanja takve infrastrukture jest stvaranje poticajnog okruženja u političkom, društvenom i ekonomskom smislu.

U zemljama Europske unije volonterska infrastruktura ⁶ uključuje kombinaciju uspostavljenih/organiziranih struktura i podržavajućih mehanizama koji zajedno osiguravaju poticajno okruženje nužno za razvoj volonterstva. Ukoliko uspostavljena infrastruktura omogućuje i potiče na sudjelovanje, te uklanja ili minimalizira potencijalne prepreke, građani će biti više motivirani za volontiranje.

^{6 P.A.V.E. Policy Agenda for Volunteering in Europe, EYV 2011 Alliance}

Organizirane strukture u Republici Hrvatskoj obuhvaćaju organizatore volontiranja i podržavajuće organizacije za razvoj volonterstva (volonterski centri na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te mrežne organizacije volonterskih centara). Podržavajući mehanizmi uključuju pravnu regulativu koja se odnosi i na organizatore volontiranja i na volontere, financiranje u cilju osiguranja održivih volonterskih programa, istraživanja u području volonterstva, institucionalizirane procedure komunikacije i konzultacije s donositeljima odluka na svim razinama, promociju volonterstva, te osiguranje kvalitete volonterskih programa i usluga. Takvom se infrastrukturom pruža podrška volonterima i organizatorima putem izobrazbe, konzultacija i procjene uspješnosti rada; osigurava se ponuda i potražnja volonterskih mogućnosti; promiču se vrijednosti volontiranja; utječe se na donositelje odluka u cilju daljnjeg razvoja volonterstva, te se osigurava razvoj kapaciteta organizatora volontiranja i razmjena iskustava i primjera dobre prakse.

Adekvatno uspostavljena infrastruktura za razvoj volonterstva uključuje sve segmente društva, te omogućuje da se putem različitih volonterskih programa obuhvate različite skupine, primjerice, mladi, socijalno isključene skupine društva i dr. U cilju što djelotvornijeg pružanja podrške razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj važno je ujednačiti kvalitetu i razinu pružanja usluga volonterskih centara i volonterskih programa, te kontinuirano razvijati, vrednovati i unapređivati standarde kvalitete rada. Pritom valja voditi računa o potrebi za volonterskim programima na lokalnoj i regionalnoj razini. Iako se tijekom posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj može govoriti o pomacima u razvoju volonterske infrastrukture, ona i nadalje zahtijeva koordinirani, sveobuhvatni i sustavni pristup u svim svojim segmentima.

_______________

Odgovarajući stupanj razvijenosti i kvaliteta volonterske infrastrukture preduvjet je za uspješno povođenje nacionalnih politika i programa u području razvoja volonterstva.

Cilj : Razvoj i provedba integralnog modela infrastrukture za osiguranje podrške razvoju volonterstva na lokalnoj, regionalnoj,nacionalnoj i međunarodnoj razini

Mjera 1 : Jačati organizacijsku infrastrukturu za razvoj volonterstva

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Hrvatska mreža volonterskih centara  

Aktivnosti:

1. Izraditi analizu postojeće prakse financiranja volonterskih centara i volonterskih programa u Republici Hrvatskoj (lokalna/regionalna/nacionalna/međunarodna razina) te prijedloge za poboljšanje sustava financiranja

2. Izraditi preporuke za uvrštavanje volonterstva u programe financiranja na svim razinama, sukladno rezultatima analize

Rok: 2016.

Mjera 2: Afirmirati standarde kvalitete rada volonterskih centara

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Hrvatska mreža volonterskih centara

Aktivnosti:

1. Osnovati radnu skupinu za reviziju i unapređenje standarda kvalitete rada volonterskih centara

2. Revidirati i usvojiti standarde kvalitete rada volonterskih centara

3. Uspostaviti metodologiju praćenja primjene revidiranih standarda kvalitete rada volonterskih centara

Rok: 2016.

Mjera 3: Donošenje zajedničkih smjernica provedbe volonterskih programa za sve organizatore volontiranja u Republici Hrvatskoj

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Hrvatska mreža volonterskih centara, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

Aktivnosti:

1. Razviti smjernice provedbe volonterskih programa za organizatore volontiranja

2. Učiniti dostupnim i promovirati smjernice provedbe volonterskih programa

3. Razviti sustav praćenja organizatora volontiranja u primjeni smjernica provedbe volonterskih programa

Rok: 2016.

Mjera 4: Izraditi smjernice za programe edukacije volontera i koordinatora volontera

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Hrvatska mreža volonterskih centara, volonterski centri, organizatori volontiranja koji imaju educiranog koordinatora volontera

Aktivnosti:

1. Izraditi smjernice za programe edukacije volontera i koordinatora volontiranja

2. Provoditi edukacije  za koordinatore volontera usklađene sa smjernicama

3. Provoditi edukacije za volontere usklađene sa smjernicama

Rok: 2016.; kontinuirano

Mjera 5: Poticati istraživanja volonterstva na nacionalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Nacionalna zaklada za znanost, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, organizacije/institucije koje će provoditi istraživanja

Aktivnosti:

1. Osigurati preduvjete za provođenje longitudinalnog istraživanja o volonterstvu na nacionalnoj razini, s razmacima od tri godine

2. Poticati provođenje prigodnih istraživanja o volonterstvu, sukladno prepoznatim prioritetima  

3. Prezentirati rezultate istraživanja stručnoj i široj javnosti uz preporuke za unapređenje različitih aspekata razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj  

Rok: 2017.; kontinuirano

4.2 Obrazovanje za volontiranje i kultura volontiranja mladih

Prema Svjetskom izvješću o stanju volonterstva ⁷ mladi ljudi čine ogroman potencijal za razvoj, te je stoga iznimno važno podržati sve oblike njihove aktivne participacije, uključujući i volontiranje. Promjene u globalnoj ekonomiji suočavaju mlade sa smanjenim mogućnostima za sudjelovanje u društveno-političkom životu  što ih čini skupinom u riziku od socijalne isključenosti. Upravo stoga zapošljavanje predstavlja jedan od najvažnijih načina za opstanak

ili povratak u aktivni društveni život. Poticanje mladih na volontiranje ima višestruku važnost. Osim što predstavlja izvor društvene energije za pomoć skupinama u potrebi, ono je i iskustveni način odgoja mladih za aktivnu građansku ulogu u razvoju socijalnog i demokratskog društva. ⁸

^{7 State of the World's Volunteerism Report, UN Volunteers, 2011}

^{8 Mikuš Kos, A.: Prostovoljno delo v školstvu, Slovenska filantropija, Ljubljana, 1999.}

________________________

Ujedno ima značajnu ulogu u razvoju samopoštovanja i socijalnih vještina, te predstavlja način za stjecanje znanja koja mogu biti korisna na tržištu rada.

U većini europskih i drugih zemalja odgojno-obrazovne institucije imaju važnu ulogu u promicanju i razvoju volonterstva. U procesu odgoja i obrazovanja mladih, ali i u procesu cjeloživotnog učenja, škole, sveučilišta i druge odgojno-obrazovne institucije ključni su sudionici u promicanju načela i vrijednosti koje volontiranje utjelovljuje.

Posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj volonterski centri na regionalnoj razini bilježe sve veći interes mladih za volontiranjem, što je zasigurno posljedica promocije i afirmaciije volonterstva, posebice u srednjim školama. Međutim, dosadašnji pristup oslonjen na pojedinačne inicijative valja promijeniti u sustavni, strukturirani i organizirani pristup razvoju prakse volontiranja mladih i infrastrukture koja će to podržavati.

U tom smislu valja istaknuti i preporuke Europske unije kojima se države članice pozivaju na kreiranje poticajnog okruženja u kojem će se poštivati potrebe i interesi mladih ljudi. Također se pozivaju organizatori volontiranja na preuzimanje proaktivne uloge u angažiranju mladih volontera.

Cilj: Afirmacija obrazovanja za volontiranje i kultura volontiranja mladih

Mjera 1: Uvesti i razvijati odgojno obrazovne sadržaje i aktivnosti usmjerene  na razvoj volontiranja u sklopu obrazovnog sustava

Nositelj/i: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Nacionalna zaklada za znanost, Hrvatska mreža volonterskih centara

Aktivnosti:

1. Afirmirati volonterstvo u okviru građanskog odgoja i obrazovanja

2. Uvrstiti volonterstvo kao temu u programe osposobljavanja nastavnika

3. Podupirati provođenje volonterskih programa koje organiziraju organizacije civilnog društva u suradnji s obrazovnim ustanovama

4. Uspostaviti i redovito ažurirati bazu podataka obrazovnih ustanova koje razvijaju programe školskog volontiranja

5. Nastaviti osiguravati podršku za provođenje izobrazbe za koordinatore volontera u području obrazovanja  

Rok : 2017.; kontinuirano

Mjera 2: Razviti sustave prepoznavanja i vrednovanja volontiranja djece i mladih

Nositelj/i: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje, visoka učilišta

Sunositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Hrvatska mreža volonterskih centara, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

Aktivnosti:

1. Osnovati multiresornu radnu skupinu

2. Izraditi pregled postojeće prakse priznavanja i vrednovanja volontiranja mladih u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

3. Razviti mehanizme vrednovanja i priznavanja volontiranja mladih u sklopu sustava za vrednovanje i priznavanje neformalnog i informalnog učenja

4. Izraditi propise za priznavanje ECTS bodova za izvannastavne aktivnosti studenata, uključujući i aktivnosti volontiranja

Rok: 2017.

4.3 Volontiranje kao doprinos zapošljavanju

Zapošljavanje, a posebice zapošljavanje mladih, u današnje se vrijeme može smatrati jednom od najvažnijih društvenih tema. Prema stopi nezaposlenosti mladi spadaju u skupinu koja se nalazi u riziku od socijalne isključenosti. Budući da volontiranje značajno pridonosi razvoju osobnih potencijala, ono predstavlja jedan od puteva prema zapošljivosti mladih u smislu stjecanja stavova, znanja i vještina korisnih na tržištu rada. Mnogima od njih volontiranje može biti jedno od prvih profesionalnih iskustava koje pomaže u formiranju stavova o radu, te ih priprema za rad u organiziranoj sredini.

Priznavanje kompetencija stečenih volontiranjem igra važnu ulogu u podržavanju motivacije za volontiranje mladih. Novim izmjenama Zakona o volonterstvu iz 2013. godine otvorena je mogućnost praćenja i evidentiranja kompetencija stečenih volontiranjem.

Cilj: Uspostaviti mehanizme prepoznavanja i vrednovanja volonterskog angažmana kao doprinosa zapošljavanju mladih

Mjera 1: Osigurati vidljivost relevantnih potvrda o kompetencijama stečenim volontiranjem u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

Nositelj/i : Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatska mreža volonterskih centara, Agencija za mobilnost i programe EU, Mreža mladih Hrvatske

Aktivnosti:

1. Izraditi analizu postojećih relevantnih potvrda u Republici Hrvatskoj i inozemstvu

2. Učiniti dostupnim postojeće obrasce potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje objavom na web stranicama relevantnih tijela i organizacija

Rok: 2015.

Mjera 2: Unapređivati informiranost o sadržaju i načinu primjene Potvrde o kompetencijama stečenim volontiranjem te međunarodnih potvrda o stečenim kompetencijama kroz volontiranje

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Agencija za mobilnost i programe EU, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara,  Mreža mladih Hrvatske

Aktivnosti:

1. Informirati organizatore volontiranja o postupku izdavanja i primjeni potvrda o kompetencijama stečenim volontiranjem

2. Upoznati privatni sektor i javne ustanove sa sadržajem i primjenom potvrde o kompetencijama stečenim volontiranjem

Rok: 2016.; kontinuirano

4.4 Dostupnost volontiranja i raznolikost mogućnosti za volontiranje

Volontiranje se kao izraz aktivnog građanstva odvija u svim područjima društvenog života pridonoseći različitim aspektima društvenog razvoja; borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; poboljšavanju situacije ugroženih skupina, jačanju socijalne integracije i potpori aktivnom i dostojanstvenom starenju, međugeneracijskoj solidarnosti. kao i gospodarskom rastu. ⁹ Volontiranje se odvija i u pravosuđu, kulturi, zaštiti okoliša, zaštiti potrošača i brojnim drugim područjima. Volonterski programi koji se provode u sklopu različitih profila organizatora volontiranja značajno pridonose povećanju opsega usluga; ostvarenju holističkog načela u radu s korisnicima; uspostavljanju odnosa između pružatelja i primatelja usluga usmjerenog na svakog korisnika; uspostavljanju odnosa u zajednici i dr.

^{9 VIJEĆE EUROPSKE UNIJE, Uloga volonterskih aktivnosti u socijalnoj politici,  Luksemburg, 3. listopada 2011.}

Jedan od preduvjeta razvoja volonterskih programa jest primjena principa i prakse uspostavljene u sklopu menadžmenta volontera. To, između ostalog, razumijeva otvorenost i spremnost organizatora volontiranja na uključivanje u dostupne programe izobrazbe iz područja menadžmenta volontera.

Iako se u Republici Hrvatskoj može govoriti o povećanju broja primjera dobre prakse, prema evidenciji volonterskih centara još je uvijek vidljiv veći broj pojedinaca zainteresiranih za volontiranje od aktivnih volonterskih programa, odnosno od mogućnosti za volontiranje. Stoga je iznimno važno povećati mogućnosti za volontiranje različitih profila građana u različitim društvenim područjima. Posebice valja poduzimati mjere u svrhu afirmacije načela inkluzivnosti, zbog iznimne dobrobiti volontiranja za osobni razvoj pojedinaca koji se nalaze u nepovoljnom položaju. Također valja podržavati one volonterske programe koji promiču različitosti, te uvode nove inovativne oblike volontiranja.

Od velikog je značenja uspostavljanje volonterskih programa u ustanovama koje pružaju različite usluge u području obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, zaštite okoliša, zaštite i zbrinjavanja životinja, kulture, turizma i sporta.

___________________________

Prilikom uspostavljanja formalnih struktura potrebno je voditi računa da se ne zanemari razvoj spontanih volonterskih inicijativa koje se ne provode u organiziranom okruženju.

Cilj: Povećanje broja i kvalitete volonterskih programa

Mjera 1: Osigurati razvoj volonterskih programa u okviru sektorskih politika ministarstava

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo uprave, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo kulture, Ministarstvo turizma, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova

Sunositelj/i:

Aktivnosti:

1. Izraditi pregled i promovirati postojeće volonterske programe i volonterske aktivnosti koje su organizirane u okviru sektorskih politika ministarstava

2. Uskladiti podzakonske akte i druge akte ministarstava i ustanova u njihovoj nadležnosti sa Zakonom o volonterstvu radi omogućavanja volontiranja u svim sustavima

3. Izraditi planove razvoja volonterskih programa u okviru sektorskih politika različitih ministarstava

Rok : 2017.

Mjera 2: Poticati razvoj volonterstva na lokalnoj/regionalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, jedinice područne (regionalne) samouprave

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, Udruga općina u Republici Hrvatskoj, Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, Hrvatska zajednica županija, jedinice lokalne samouprave

Aktivnosti:

1. Izraditi smjernice za lokalnu/regionalnu samoupravu vezane uz izradu planova za razvoj volonterstva na lokalnoj/regionalnoj razini

2. Izraditi planove razvoja volonterstva na razini svih jedinica područne (regionalne) samouprave

3. Uspostaviti sustav praćenja provedbe planova za razvoj volonterstva

Rok : 2018.

Mjera 3: Poticati i podržavati mobilnost u volontiranju u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Agencija za mobilnost i programe EU

Sunositelj/i: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatska mreža volonterskih centara, Mreža mladih Hrvatske, Hrvatski Crveni križ

Aktivnosti:

1. Osnovati radnu skupinu za otklanjanje prepreka i jačanje sustava podrške za mobilnost volontera u programima volontiranja na nacionalnoj i međunarodnoj razini

2. Informirati javnost i potencijalne organizatore volontiranja o programima koji omogućuju mobilnost u volontiranju, kao što su Europska volonterska služba, EU Aid Volunteers, itd.

Rok: 2016.; kontinuirano

Mjera 4: Unaprijediti sustav prikupljanja podataka o broju i vrsti volonterskih programa te broju uključenih volontera

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, volonterski centri

Aktivnosti:

1. Izraditi novi Pravilnik o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja

2. Upoznati organizatore volontiranja s novim Pravilnikom o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja

Rok : 2016.

Mjera 5: Unaprijediti sustav podrške inkluzivnom volontiranju

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, volonterski centri

Aktivnosti:

1. Promovirati inkluzivno volontiranje

2. Osnaživati sposobnosti organizatora volontiranja za provođenje programa inkluzivnog volontiranja kroz pružanje podrške zapošljavanju koordinatora volontera

Rok : kontinuirano

Mjera 6: Unaprijediti sustav podrške volonterskim programima poslovnog sektora

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih

Sunositelj/i: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatska mreža volonterskih centara, volonterski centri

Aktivnosti:

1. Informirati poslodavce o mogućnostima i vrijednosti volontiranja u poslovnom sektoru

2. Promovirati volontiranje u poslovnom sektoru

Rok : kontinuirano

Mjera 7: Unaprijediti sustav podrške volontiranju u amaterskom sportu

Nositelj/i: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Sunositelj/i: Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih, Hrvatski školski športski savez, Hrvatski akademski sportski savez

Aktivnosti:

1. Promocija volontiranja u sportu kroz promicanje pozitivnog imidža sportskih volontera

2. Poticanje razvoja volonterskih programa u sportu

Rok: kontinuirano

4.5. Volontiranje u kriznim situacijama

Velike tragedije kao posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim faktorom naglašavaju potrebu razvoja i usavršavanja službi za pripremu i odgovor na krizne situacije. Takve situacije zahtijevaju odgovarajuću reakciju, ne samo nadležnih javnih institucija, već i šire zajednice, gdje posebno dolazi do izražaja uloga volontera koji pomažu pogođenom stanovništvu.

Organiziranje i djelovanje sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o zaštiti i spašavanju (˝Narodne novine˝, br. 174/04, 79/07, 38/09), Procjenom ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća i Planom zaštite i spašavanja. U pripremi i provedbi aktivnosti i mjera u zaštiti i spašavanju obvezni su sudjelovati Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ, Hrvatska vatrogasna zajednica, Hrvatska zajednica tehničke kulture, te kinološke, speleološke i druge udruge i pravne osobe, kao i ustanove koje osniva Vlada Republike Hrvatske s ciljem sudjelovanja u aktivnostima zaštite i spašavanja, kada to zatraži Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Svaka od navedenih organizacija ima posebnu ulogu u osiguranju djelotvornog odgovora na krizne situacije.

Kada je riječ o volontiranju u kriznim situacijama postoje dva oblika volontiranja: volonteri koji su prošli izobrazbu za djelovanje u kriznim situacijama i spontani volonteri. Osim volontera koji imaju profesionalna znanja i vještine za odgovor na krizne situacije, potrebno je prepoznati i vrednovati snagu volontera koji se spontano uključuju u akcije bez prethodne pripreme. Iako spontani volonteri često nemaju formalnu obuku za djelovanje u kriznim situacijama, motivirani su željom za pomaganje drugima, te posjeduju različite vještine i znanja, što je od velikog značenja u kriznim i posebice u post kriznim situacijama. Stoga je iznimno važna koordinacija i priprema oba oblika volontiranja, kao i uspostava mehanizama koji će osigurati djelotvorno uključivanje volontera.

Uz nastojanja da se zaštite volonteri koji djeluju u kriznim situacijama u Republici Hrvatskoj, od isto je tako velikog značenja zaštita volontera koji su u svojoj želji da pomognu u međunarodnim kriznim situacijama često spremni ugroziti i sami sebe.

U skladu s određenjem relevantnih europskih organizacija aktivnih po pitanju volontiranja u međunarodnim kriznim situacijama, službeni je stav Republike Hrvatske da volonteri bez obzira na iskustvo ne smiju biti upućeni u međunarodne misije u situacijama velikih prirodnih katastrofa i/ili oružanog sukoba i nasilja.

Osobe koje su kao volonteri prošle odgovarajuće edukacije vezane uz djelovanje u kriznim situacijama mogu sudjelovati u međunarodnim misijama u drugom svojstvu, uz sklapanje ugovora s organizacijom koja ih šalje u međunarodnu misiju u okviru kojeg se definiraju obveze i odgovornosti jedne i druge strane (sigurnosne, financijske i dr).

Jačanje pravne zaštite volontera jedan je od ciljeva koji bi trebao pridonijeti stvaranju poticajnog i sigurnog okruženja i uvjeta za volontiranje u kriznim situacijama. Također je nužna koordinacija svih uključenih organizacija, kao i uspostavljanje mehanizama za jačanje uloge volontera u kriznim i post kriznim situacijama.

Cilj: Razvoj sustava volontiranja u kriznim situacijama

Mjera 1: Promovirati volontiranje u kriznim situacijama i uspostaviti sustav uključivanja volontera u krizne intervencije

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Hrvatski crveni križ

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, Hrvatska gorska služba spašavanja, volonterski centri

Aktivnosti:

1. Provoditi aktivnosti promocije volontiranja u kriznim situacijama

2. Osigurati edukacije za koordinatore volontera u kriznim situacijama

3. Razviti standarde odabira i obuke volontera za volontiranjem u kriznim situacijama

4. Osigurati kvalitetnu izobrazbu volontera s ciljem pripreme za djelovanje u kriznim situacijama

5. Uspostaviti bazu podataka volontera u kriznim situacijama

Rok : 2017.; kontinuirano

Mjera 2: Jačati pravnu zaštitu volontera u kriznim situacijama

Nositelj/i: Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ

Aktivnosti:

1. Izraditi analizu postojeće zakonske regulative koja se odnosi na zaštitu volontera u kriznim situacijama te prijedloge za unapređenje  

2. Izraditi smjernice za organizatore volontiranja u kriznim situacijama

3. Izraditi pravni okvir koji omogućuje volonterima izostajanje s posla u vrijeme kriznih intervencija

4. Uključiti psihosocijalnu potporu za volontere u standardne operativne postupke djelovanja u kriznim situacijama

Rok: 2018.

4.6 Promocija volontiranja i modeli vrednovanja

Promocija vrijednosti volontiranja ključni je preduvjet senzibiliziranja, upoznavanja i motiviranja građana na volontiranje. Istraživanja pokazuju da volontiranje uvelike ovisi o tome u kojoj se mjeri ono promovira, prvenstveno u sklopu odgojno-obrazovnog sustava, ali i koliko se potiče organizacijom konkretnih mogućnosti volontiranja.

Volontiranje, osim što ima jasne društvene koristi, koje se mogu mjeriti i udjelom u BDP-u određenog društva, donosi i niz osobnih koristi samim volonterima, od osobne satisfakcije, širenja mreže prijatelja do stjecanja novih kompetencija i ulaganja u osobni i profesionalni razvoj. Kao takvo, volontiranje ne mora biti uvijek društveno vidljivo niti društveno organizirano, te se u literaturi često nailazi na različite oblike volontiranja, u sklopu formalnog i neformalnog socijalnog kapitala, odnosno formalnih i neformalnih oblika društvenog povezivanja. Iako su moderna društva uglavnom usmjerena poticanju formalnog volontiranja putem organiziranih društvenih oblika volontiranja, u promicanju volontiranja ne treba zanemariti niti poticanje neformalnih oblika volontiranja koji su povezani s razvijanjem osjećaja uzajamnosti i solidarnosti.

Pitanje vrednovanja volontiranja iznimno je važno u kontekstu obrazovnog sustava. S obzirom na to da volontiranje pridonosi društvenom i ekonomskom razvoju, te razvija brojna znanja i vještine potrebne u suvremenom obrazovnom sustavu, na tržištu rada i u društvu općenito, mnoge europske zemlje dugi niz godina razvijaju modele i instrumente vrednovanja volonterskog rada. To uključuje: a) nagrađivanje i prepoznavanje društvene vrijednosti volontiranja i poticanja građanske odgovornosti pojedinaca, b) priznavanje u svrhu poticanja mobilnosti prepoznavanja volonterskog rada u obrazovnom sustavu i c) priznavanje u svrhu povećanja zapošljivosti pojedinaca koji volontiraju. ¹⁰

^{10 Ćulum: Zašto i kako vrednovati volontiranje? Analiza modela institucionalnog priznavanja volontiranja kao preduvjeta za dugoročni razvoj kulture volontiranja i ostvarivanja prednosti u korištenju usluga ili kod zapošljavanja (2008.)}

Kako u obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj nema odgovarajućih niti sustavnih modela formalnog vrednovanja volonterskog doprinosa ili ishoda učenja putem volontiranja, valja razvijati modele i instrumente koji bi kompetencije stečene volontiranjem učinili vidljivima. Navedeno treba razvijati i u kontekstu politike obrazovanja odraslih i cjeloživotnog obrazovanja, te u poslovnom sektoru.

Cilj: Razvoj sustava promocije volontiranja i unapređivanje modela vrednovanja volonterskog rada

Mjera 1: Unaprijediti i poticati daljnji razvoj sustava nagrađivanja na nacionalnoj i lokalnoj razini

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, Udruga općina u Republici Hrvatskoj, Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, Hrvatska zajednica županija

Aktivnosti:

1. Izraditi analizu dosadašnje prakse nagrađivanja volontera te prijedloge za unapređenje prakse

________________________

2. Unaprijediti natječajnu proceduru za dodjelu Državne nagrade za volontiranje

3. Poticati razvoj sustava nagrađivanja na lokalnoj/regionalnoj razini

Rok: 2016.; kontinuirano

Mjera 2 : Razviti i uspostaviti mehanizme i procese promocije volonterstva u Republici Hrvatskoj

Nositelj/i: Ministarstvo socijalne politike i mladih , Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva  

Sunositelj/i: Hrvatska mreža volonterskih centara, volonterski centri

Aktivnosti:

1. Organizirati stručni skup/konferenciju na godišnjoj razini s ciljem uvida u postojeće stanje i definiranja preporuka za daljnju promociju i razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj

2. Provesti nacionalnu kampanju s ciljem promocije vrijednosti volonterstva u razmaku od tri godine

3. Utvrditi metodologiju izračuna ekonomske vrijednosti volontiranja i njegovog doprinosa nacionalnom bruto društvenom proizvodu

Rok : 2018.; kontinuirano

5. Zaključak

Nacionalni program za razvoj volonterstva, koji je nastao u suradnji sa svim relevantnim sudionicima, predstavlja strateški okvir za unapređenje i razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj. Ujedno predstavlja nadogradnju postojećih javnih politika, relevantnih za razvoj volonterstva i uklapa se u postojeće javne politike Europske unije.

U programu se naglasak stavlja na poticanje razvoja novih oblika volontiranja, poticanje i razvijanje kulture volontiranja mladih, razvijanje baze podataka o volonterima i organizatorima volontiranja, poticanje istraživanja na području volontiranja, promociju volontiranja u svim segmentima društva, kvalitetniju informiranost građana, jačanje zakonskog okvira, povećanje djelotvornosti sustava financiranja, uspostavu i unapređivanje standarda kvalitete rada na području volonterstva, osiguranje dostupnosti volonterskih programa i dr.

Za razvoj volonterstva od iznimne je važnosti suradnja svih sudionika na ovom području; tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, akademske zajednice, javnog, civilnog i profitnog sektora, medija i drugih, a dosljednom primjenom Programa omogućit će se stvaranje uvjeta za razvoj volonterstva, a time zasigurno i povećanje stupnja razvijenosti volonterstva u Republici Hrvatskoj.

Nacrt prijedloga Operativnog plana provedbe Nacionalnog programa za razvoj volonterstva za razdoblje 2015. – 2018.

4. 1. STVARANJE POTICAJNOG OKRUŽENJA ZA RAZVOJ VOLONTERSTVA

Mjera 1

Mjera 2

Mjera 3

Mjera 4