1.1.

Naziv zakona:

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit

1.2.

Broj "Narodnih novina"

106/18

1.3.

Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt planiranja ili reformska mjera:

Da/Ne:

Da

Naziv akta:

Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. – 2020.

Opis mjere:

1.2. Razvoj obrtništva i poduzetništva

7.2. Porezni sustav

1.4.

Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije

Da/Ne:

Da

Naziv pravne stečevine EU:

Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

2.1.

U skladu s Programom Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. – 2020. provodi se cjelovita porezna reforma, koja obuhvaća sve segmente poreznog sustava, a posebno je usmjerena na pojednostavljenje sustava, širenje porezne baze i porezno rasterećenje građana i poduzetnika. Temeljem analize utvrđeni su ciljevi reforme poreznog sustava i to: smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, poticanje konkurentnosti gospodarstva, izgradnja socijalno pravednijeg poreznog sustava, stabilan, održiv i jednostavan porezni sustav, pojednostavljenje i pojeftinjenje porezne administracije kao i pružanje veće pravne sigurnosti poreznim obveznicima.

Suzbijanje prakse izbjegavanja poreza i to premještanjem dobiti ostvarene na području države gdje se prihodi i dobit ostvaruju na području druge države je globalan problem na kojem i sada intenzivno radi Oraganizacija za ekonomsku suradnu i razvoj koja je radeći na projektu BEPS-a (skraćeno od: Base Erosion and Profit Shifting) , identificirao 15 različitih mjera koje bi trebale smanjiti i suzbiti agresivno porezno planiranje, porezne prijevare i poreznu evaziju na globalnom nivou.

Zbog različitih sustava oporezivanja dobiti u državama događa se da porezni obveznici koji posluju u više država preko svojih povezanih osoba, sofisticiranim i nepredviđenim metodama poreznog planiranja, premještaju dobit iz države u kojoj ta dobit nastaje u državu koja ima određene porezne pogodnosti, a da pri tome ne krše propise. Kako bi se takvo postupanje suzbilo u potpunosti bit će potrebno provesti sve mjere iz BEPS-a, a to su:  

1. Rješavanje izazova u području digitalne ekonomije

2. Neutralizaciju hibridne neusklađenosti;

3. Uvođenje pravila o kontroliranim društvima;

4. Uvođenje pravila za odbitak kamate;    

5. Suzbijanje štetne porezne prakse,

6. Sprečavanje zlouporabe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

7. Uspostava mjera koje će spriječiti izbjegavanje statusa poslovne jedinice;

8. 9. i 10. Razvoj pravila o transfernim cijenama koje se odnose na nematerijalnu imovinu,  za alokaciju rizika i kapitala i za visoko rizične transakcije;

11. Izrada metodologije izvješća i ekonomske analize;

12. Objavljivanje shema za agresivno porezno planiranje;

13. Izmjena dokumentacije o transfernim cijenama;

14. Mehanizmi za efikasnije rješavanje sporova;

15.  Multilateralni instrument za izmjenu međunarodnih ugovora.

Jedan dio mjera sadržan je u Direktivi Vijeća (EU) 2016/1164, koju su sve države članice Europske unije trebale ugraditi u svoje porezne sustave, i to parcijalno do 31. siječnja 2019., 2020. i 2022. godine. Naime, uzimajući u obzir preporuke OECD-a i drugih uočenih potreba, izrađena je Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 (ATAD) koja je donijela pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, a odnose se na:

1. Opće pravilo o suzbijanju zlouporabe

2. Pravilo o ograničavanju kamate

3. Pravilo o kontroliranim inozemnim društvima

4. Hibridnu neusklađenost

5. Izlazno oporezivanje.

Ovim Zakonom izvršeno je usklađivanje s odredbama koje su trebale stupiti na snagu 1. siječnja 2019.  a to je pravilo o ograničavanju kamate i pravilo o kontroliranim inozemnim društvima (točke 2. i 3.)  dok je opće pravilo o suzbijanju zlouporabe (točka 1.) već implementirano u Zakon, i primjenjuje se od 2016. godine.

Zakon o porezu na dobit već od 2005. sadrži dva posebna pravila o ograničenju odbitka kamate između povezanih osoba, a odnose se na stanjenu kapitalizaciju prema članku 8. Zakona o porezu na dobit i na postupak utvrđivanja porezno priznate kamatne stope prema članku 14. Zakona o porezu na dobit. Ta ciljana pravila obzirom da se odnose na povezane osobe zadržavaju se i dalje jer pružaju primjerenu razinu zaštite porezne osnovice, a ovim Zakonom je uvedeno pravilo o odbitku kamate. Međutim, odredbe članka 8. i članka 14. Zakona o porezu na dobit, sukladno navedenoj Direktivi, mogu se zadržati do isteka prve pune fiskalne godine nakon datuma objave sporazuma između članica OECD-a na službenoj internetskoj stranici o minimalnom standardu u pogledu mjere 4. akcijskog plana za BEPS, ali najkasnije do 1. siječnja 2024. godine.

Prema ovom Zakonu, prekoračeni troškovi zaduživanja znače (predstavljaju) iznos za koji troškovi zaduživanja poreznog obveznika, koji se mogu odbiti odnosno utvrditi kao porezno priznati, prekoračuju oporezivi prihod od kamata ili drugi ekonomski istovjetni oporezivi prihod. Porezni obveznik može, sukladno ovom Zakonu, kao porezno priznati rashod utvrditi prekoračene troškove zaduživanja samo do 30% EBITDA-e ili do 3 milijuna eura ukoliko tako dolazi do većeg iznosa.

Odredbu o prekoračenim troškovima zaduživanja ne primjenjuju samo osobe koje su samostalni subjekti i koje ne primaju ili odobravaju zajmove povezanim fizičkim ili drugim osobama, odnosno ako primaju kredite i zajmove isključivo od nepovezanih osoba, kao niti  financijski subjekti, obzirom da taj sektor, kada je riječ o troškovima zaduživanja, ima posebne značajke koje zahtijevaju prilagođeniji pristup.  Odredba o prekoračenim troškovima zaduživanja ne primjenjuje se na financiranje infrastrukturnih projekata. Poreznom obvezniku se omogućuje da prekoračene troškove zaduživanja odbije od porezne osnovice u slijedeća tri porezna razdoblja.

Tijekom 2019. godine porezni obveznici (multinacionalne kompanije) su iskazali veću poreznu obvezu za cca 90 milijuna kuna, ali će imati pravo u slijedeća 3 porezna razdoblja, ukoliko ne budu imali tako visoke troškove zaduživanja, za isti iznos umanjiti poreznu obvezu odnosno za 90 milijuna kuna.

Nadalje, ovim Zakonom u sustav oporezivanja dobiti uvedeno je novo pravilo o kontroliranim inozemnim društvima ( eng. Controlled foreign companies; CFC) . Prema ovom Zakonu kontroliranim inozemnim društvom smatra se subjekt ili stalna poslovna jedinica smještena u drugoj državi čija dobit ne podliježe porezu ili je neoporeziva u toj državi, pod uvjetom da porezni obveznik sam ili zajedno s povezanim društvima sudjeluje izravno ili neizravno s više od 50% glasačkih prava ili je izravni ili neizravni vlasnik više od 50% kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više od 50% dobiti tog subjekta i ako je stvarni porez na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili, manji od razlike između poreza na dobit koji bi se naplatio subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici u skladu s primjenjivim sustavom poreza na dobit u državi članici poreznog obveznika i stvarnog poreza na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili.

Prema pravilu o kontroliranom inozemnom društvu (CFC) ostvarena neraspoređena dobit kontroliranog društva kćeri koje plaća nisku stopu poreza pripisuje se poreznom obvezniku, matičnom društvu, u Republici Hrvatskoj. Prema ovom Zakonu porezni obveznik će u poreznu osnovicu uključiti dobit kontroliranog inozemnog društva. Riječ je oporezivanju inozemnog kontroliranog društva za kojega nije utvrđeno da je rezident prema Zakonu o porezu na dobit, odnosno za kojega nije utvrđeno da se mjesto stvarnog nadzora i uprave nalazi u Republici Hrvatskoj.

Ovisno o udjelu poreznog obveznika u kontroliranom inozemnom društvu oporezuje se udio u dobiti, ali na način da se izbjegne dvostruko oporezivanje ukoliko u inozemstvu dođe do plaćanja poreza. Međutim, ovim Zakonom oporezuje se neraspoređena dobit samo inozemnog kontroliranog društva koje ostvaruje prihode od kamata, financijske imovine, intelektualnog vlasništava, prihod od osiguranja, bankarstva i sl. Dakle, riječ je o prihodima koji imaju karakteristike pasivnih, lako prenosivih, prihoda i koji mogu sadržavati rizik od izbjegavanja poreza.

Važno je istaknuti kako se prema ovom Zakonu ne oporezuje kontrolirano inozemno društvo koje obavlja znatnu gospodarsku djelatnost s pomoću osoblja, opreme, imovine, nekretnina, što se potvrđuje relevantnim činjenicama i okolnostima.

Također se ne oporezuje dobit društva čiji prihodi predviđeni za oporezivanje prema pravilu o kontroliranim inozemnim društvima ne prelaze 30% prihoda i financijske institucije koje transakcijama između povezanih osoba ostvaruju manje od 30% prihoda, osim ako se nalaze u državama koje se za porezne svrhe smatraju nekooperativnim jurisdikcijama za porezne svrhe prema EU popisu.

Primjenom navedene odredbe nekoliko poreznih obveznika je iskazalo uvećanje porezne osnovice čime je plaćeno više poreza na dobit u iznosu od 184 tisuće kuna.

Samo dvije navedene mjere od mjera BEPS-a ne mogu u potpunosti spriječiti praksu izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ali u ta dva segmenta mjere mogu imati bitan utjecaj na sprečavanje izbjegavanja plaćanja poreza, što je i cilj Zakona. Obzirom da su u poreznom sustavu Republike Hrvatske već postojala pravila vezana za utvrđivanje porezno priznatih rashoda kamata, kao i opće pravilo protiv zlouporabe, uz određenu mogućnost oporezivanja nerezidentnog društva,  nije se očekivao, a niti uočio značajan utjecaj na prihode od poreza na dobit nakon uvođenja navedenih odredbi. Međutim, nepriznavanje određenog dijela  roškova kamate ili oporezivanje dobiti kontroliranog inozemnog društava demotivira porezne obveznike, u pravilu velike, da poduzimaju određene aktivnosti, zbog čega je zadani cilj postignut.  

Nadalje, ovim Zakonom pojednostavljen je se postupak oporezivanja  inozemnih umjetnika zabavljača i športaša u slučaju kada ugovorenu naknadu za nastupe koriste inozemne osobe koje nisu fizičke, te je dana mogućnost oporezivanja porezom po odbitku u skladu s OECD-ovim Modelom ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Uvedena je primjena EU popisa nekooperativnih jurisdikcija u svrhe plaćanja poreza po odbitku.

3.1.

Analiza gospodarskih učinaka primjene Zakona

Primjena ovoga Zakona nije imala značajan učinak na razvoj gospodarskih aktivnosti, obzirom da sve države članice od 1. siječnja 2019. primjenjuju iste nove odredbe čime je došlo do izjednačavanja određenih poreznih pravila i do neutralizacije poreznih pogodnosti kod određenih država članica. Uvođenjem istih poreznih prava, u tom segmentu izjednačena je konkurentnost hrvatskih gospodarskih subjekata odnosno poreznih obveznika s gospodarskim subjektima država članica na zajedničkom tržištu EU.

3.2.

Analiza učinaka primjene Zakona na zaštitu tržišnog natjecanja

Ovim Zakonom izvršeno je djelomično usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Nova pravila nisu mogla negativno utjecati na konkurentnost gospodarstava Republike Hrvatske, ali uvođenjem istih pravila u drugim državama članicama, barem u ovom malom segmentu, došlo je neutraliziranja dosadašnje porezne pogodnosti u drugim državama članicama, tako da su u tom segmentu porezni obveznici u Republicu Hrvatskoj izjednačeni s poreznim obveznicima drugih država članica. Kada ovaj Zakon ne bi bio u primjeni Republika Hrvatska bi narušila tržišno natjecanje u području poreza na unutarnjem tržištu.  

3.3.

Analiza socijalnih učinaka primjene Zakona

Primjena ovog Zakona nije imala socijalnih učinaka.

3.4.

Analiza učinaka primjene Zakona na rad i tržište rada

Primjena ovog Zakona nije utjecala na tržište rada.

3.5.

Analiza učinaka primjene Zakona na zaštitu okoliša

Primjena ovog Zakona nije utjecala na zaštitu okoliša.

3.6.

Analiza učinaka primjene Zakona na zaštitu ljudskih prava

Primjena ovog Zakona nije utjecala na zaštitu ljudskih prava.

Potpis: dr.sc. Zdravko Marić

Datum: 15. listopada 2020.