I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: AZTN ili Agencija) je pravna osoba s javnim ovlastima čiji osnivač je Republika Hrvatska temeljem odluke Hrvatskoga sabora i posebnog zakona - Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (Narodne novine, br. 79/09 i 80/13; u daljnjem tekstu: ZZTN), koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih:

1. ZZTN-om;

2. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju EZ-a (Tekst značajan za EGP ) (SL L 1,4.1.2003.; str. 1.-25., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003) i

3. Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (Tekst značajan za EGP ) (SL L 24, 29.1.2004. str. 1.-22.; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004).

Slijedom navedenoga, u okviru svoje nadležnosti AZTN je ovlašten za primjenu nacionalnog te izravnu primjenu pravne stečevine Europske unije iz  područja europskog prava tržišnog natjecanja. Iako je nacionalno zakonodavstvo odnosno važeći ZZTN usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, nacionalno zakonodavstvo iz područja tržišnog natjecanja potrebno je uskladiti s Direktivom (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (SL L 11, 14.1.2019.) (u daljnjem tekstu: Direktiva ECN+).

Temeljem članka 10. stavka 2. točke 5. ZZTN-a, Vlada Republike Hrvatske je na prijedlog AZTN-a donijela Uredbu o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (Narodne novine, br. 78/11) koja je sadržajno usklađena s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno Uredbom Komisije (EU) br. 267/2010 od 24. ožujka 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. UFEU na određene kategorije sporazuma, odluke i usklađena djelovanja u sektoru osiguranja (OJ L 083 od 30. 3. 2010; u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 267/2010). Međutim, temeljem odluke Europske komisije, a primjenom članka 9. Uredba Komisije (EU) br. 267/2010 ista je prestala važiti 31. ožujka 2017. Slijedom navedenog, radi pravila konvergencije koje propisuje prednost primjene članaka 101. i 102. UFEU na sporazume s prekograničnim učinkom na zajedničkom tržištu temeljem odredbe članka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003, Uredbu o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju, više nije svrsishodno primjenjivati.

Nadalje, odredbom članka 19. stavka 7. ZZTN-a propisano je da, ako Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči da neće ocjenjivati koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, a koja ujedno ispunjava i uvjete iz članka 17. ZZTN-a , odnosno da će ocjenu te koncentracije ustupiti AZTN-u, sudionici te koncentracije obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije AZTN-u u roku od 30 dana od dana zaprimanja takve odluke Europske komisije. Na način kako sada glasi ova odredba, proizlazi kako AZTN ne može ocjenjivati koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije koja je bila prijavljena Europskoj komisiji na ocjenu i čiji sudionici ispunjavaju prihodovne kriterije u skladu s pravom Europske unije, tj. Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004, ali ne ispunjavaju prihodovne kriterije iz članka 17. ZZTN-a, unatoč činjenici što Europska komisija smatra da je AZTN, kao nacionalno tijelo najprikladnije za ocjenu koncentracije. Stoga je potrebno odredbu članka 19. stavka 7. ZZTN-a izmijeniti na način da u slučaju kada Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije ustupiti na ocjenu AZTN-u, da će AZTN biti u mogućnosti ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ZZTN-a neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije uvjete iz članka 17. stavka 1. ZZTN-a. Naime, nije odlučujuće za ocjenu ispunjavaju li ti sudionici koncentracije uvjete koji se odnose na ostvarene prihode iz članka 17. stavka 1. ZZTN-a, budući da oni nesporno ispunjavaju više prihodovne kriterije određene Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Ovlasti AZTN-a uređene važećim ZZTN-om sadržajno obuhvaćaju poslove jedinog općeg, nacionalnog regulatornog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima, međutim, AZTN važećim ZZTN-om nije izričito određen kao opće, regulatorno nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima. AZTN djeluje na postupanja poduzetnika na svim tržištima neovisno o tome postoji li sektorski regulator ili ne.

Važeći ZZTN, niti drugi zakon ili podzakonski akt ne sadrži odredbu koja propisuje pravnu osnovu za izračun plaće predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članova Vijeća AZTN-a (dalje: Vijeće).

Zatim, odredbom članka 58. stavka 1. točke 13. ZZTN-a propisano je kako AZTN između ostalog donosi rješenja kojima se utvrđuje da nije narušeno tržišno natjecanje u smislu odredaba ZZTN-a ili članka 101. ili 102. UFEU. Međutim, u slučajevima kad je postupak pokrenut paralelnom primjenom nacionalnog prava i prava Europske unije, odnosno temeljem članaka 8. ZZTN-a (zabranjeni sporazumi) i članka 101. UFEU-a ili temeljem članka 13. ZZTN-a (zlouporaba vladajućeg položaja) i 102. UFEU-a, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, nacionalna tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja nisu ovlaštena donijeti odluku kojom se utvrđuje da nije narušeno tržišno natjecanje u smislu odredbi članaka 101. i 102. UFEU-a. Naime, kada nacionalna tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja u postupku ustanove da postojanje povrede tržišnog natjecanja nije dokazano, mogu samo okončati postupak bez meritornog odlučivanja tj. obustaviti već pokrenuti postupak. Naime, postoji postupovno ograničenje nacionalnih tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja da prilikom ocjenjivanja konkretnog postupanja poduzetnika na tržištu mogu, ako to jest slučaj, donijeti odluku o nepostojanju povrede nacionalnih propisa, ali ne i odluku o nepostojanju povrede propisa Europske unije o zaštiti tržišnog natjecanja, s obzirom na činjenicu   da bi takve odluke zbog primjene pravnog načela ne bis in idem mogle spriječiti Europsku komisiju da naknadno utvrdi kako to postupanje ipak jest povreda članka 101. ili 102. UFEU-a. Stoga navedeno načelo obvezuje zakonodavca da sadržajno uskladi odredbe nacionalnoga zakona s pravnom stečevinom Europske unije. Također, načela izravnog učinka i nadređenosti prava Europske unije nacionalnom pravu proizlaze iz odredbi članka 145. Ustava Republike Hrvatske.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

  Ovim Zakonom u nacionalno zakonodavstvo prenijet će se Direktiva ECN+. Time će se nacionalno zakonodavstvo uskladiti s pravnom stečevinom Europske unije na način da će se u nacionalno zakonodavstvo prenijeti određeni pravni instituti te ovlasti AZTN-a kao nadležnog tijela za provedbu ovoga Zakona. Također ovim Zakonom odredit će se da se u postupcima koji se odnose na povredu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU-a, poštuju opća načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.

Ovim Zakonom definirat će se pojmovi: „tajni kartel”, „tijelo podnositelj zahtjeva”, „tijelo primatelj zahtjeva”. Ovim Zakonom posebno će se u definiciju poduzetnika propisati kako se poduzetnikom smatra i udruženje poduzetnika te će se definirati pojam „poduzetnici u postupcima ocjene koncentracija“.

Ovim Zakonom uređuju se novi pravni instituti: „obvezni razgovori“, „dnevne novčane kazne“, „jedinstveni instrument“, „prijedlog za nagodbu“.

Ovim Zakonom odredit će se da AZTN u odluci kojom je utvrdio narušavanje tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma ili zlouporabom vladajućeg položaja poduzetnika na mjerodavnom tržištu, tom poduzetniku može odrediti i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru. Ovim Zakonom omogućit će se AZTN-u odbacivanje inicijative za pokretanje postupka, ako nakon razmatranja inicijative ocjeni da ista nije prioritet za rješavanje. Ovim Zakonom, pojam „glavna rasprava“, zamjenjuje se pojmom „usmena rasprava“, dok se pojam „upravno-kaznena mjera“ zamjenjuje riječima „novčana kazna“. Ovim Zakonom uređuje se kako će AZTN u slučaju izricanja privremene mjere radi narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. ili 102. UFEU, obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

Predloženim Zakonom, AZTN se statusno određuje kao opće, nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 vezano uz primjenu članaka 101. i 102. UFEU te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004. Time će se uskladiti pravno i faktično obavljanje ovlasti AZTN-a kao regulatora i na jednak način urediti položaj kao i drugih regulatora. Također, ovim Zakonom pravni položaj, neovisnost, ustrojstvo i resursi uskladit će se s Direktivom ECN+. Ovim Zakonom osigurat će se institucionalna, financijska i operativna neovisnost AZTN-a u smislu Direktive ECN+. Ovim Zakonom osigurat će se da Vijeće i stručna služba Agencije, provode svoje ovlasti iz ovoga Zakona neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju te bez traženja i primanja uputa od Vlade Republike Hrvatske ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti, ne dovodeći u pitanje pravo Vlade Republike Hrvatske da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima ili postupcima u nadležnosti AZTN-a. Ovim Zakonom osigurat će se da je AZTN neovisan u trošenju proračunskih sredstava koji su joj dodijeljeni za obavljanje njezinih ovlasti. Također, AZTN će ovim Zakonom biti ovlašten odrediti prioritete u svom radu u slučaju kada zaprimi inicijativu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU.

Ovim Zakonom uredit će se pravna osnova za izračun plaće za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća i to na način da će se propisati osnovica za izračun plaće koja je jednaka osnovici za izračun plaća državnih dužnosnika te će se odrediti da će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku kojom će odrediti plaće za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća, a ta odluka objavit će se u „Narodnim novinama“.

Ovim Zakonom brisat će se odredba koja određuje kako će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog AZTN-a propisati uvjete za skupna izuzeća sporazuma o osiguranju. U tom smislu ovim Zakonom prestat će važiti Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju, budući da je prestala važiti Uredba Komisije (EU) br. 267/2010 s kojom je navedena uredba bila usklađena.

Predloženim Zakonom  osigurat će se ispravna primjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004, konkretno članka 9. Naime, u slučaju kada Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči ustupiti AZTN-u koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, AZTN će ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ZZTN-a neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije prihodovne uvjete iz članka 17. stavka 1. ZZTN-a, budući da oni ispunjavaju prihodovne uvjete iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Predloženim Zakonom  osigurat će se ispravna primjena članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u svezi primjene članka 101. i 102. UFEU. Naime, Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 daje ovlast nacionalnim tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja za paralelnu primjenu prava tržišnog natjecanja Europske unije. U slučajevima kad je postupak pokrenut paralelnom primjenom nacionalnog prava i prava Europske unije, odnosno temeljem članaka 8. ZZTN-a (zabranjeni sporazumi) i članka 101. UFEU-a ili temeljem članka 13. ZZTN-a (zlouporaba vladajućeg položaja) i 102. UFEU-a, u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, nacionalna tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja pa tako i AZTN nisu ovlaštena donijeti odluku kojom se utvrđuje da nije narušeno tržišno natjecanje u smislu odredbi članaka 101. i 102. UFEU-a.

Ovim Zakonom omogućit će se Agenciji da rješenjem kojim utvrđuje zabranjeni sporazum i zlouporabu vladajućeg položaja kao mjeru za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenog sporazuma odredi i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Pritom, strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Ovim Zakonom propisat će se kako zahtjevi koje Agencija uputi strankama u postupku i drugim osobama moraju biti razmjerni te ne smiju stranke u postupku te druge pravne i fizičke osobe prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članka 101. i/ili 102. UFEU.

Ovim Zakonom uvodi se novi pravni institut „Obvezni razgovori“ kojim je AZTN u svrhu primjene ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU ovlašten pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU. Pritom, informacije dobivene tijekom obveznih razgovora, ne smiju se upotrijebiti kao dokazi u svrhu izricanja sankcija toj fizičkoj osobi ili njezinoj bliskoj rodbini.

Ovim Zakonom dodatno se razrađuje pravni institut „Uvid u izjave pokajnika“, a koji ovlašćuje AZTN da odobri pristup izjavama poduzetnika pokajnika ili prijedlozima za nagodbu, strankama u postupku na koji se izjave i prijedlozi za nagodbu odnose i za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku.

Ovim Zakonom propisat će se kako privremena mjera u pravilu ne može biti dulja od 12 mjeseci te da će Agencija u slučaju izricanja privremene mjere radi narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka101. i/ili 102. UFEU obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

Ovim Zakonom ukida se institut „Obavijest o utvrđenim činjenicama u postupku“. Naime, strankama u postupku dostavlja se Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (prije donošenja konačnog rješenja) na koju se stranke imaju pravo pisano očitovati i dati svoje primjedbe te predložiti dodatne dokaze i svjedoke. Stoga, dostava strankama još i Obavijesti o utvrđenim činjenicama u postupku, u primjeni ZZTN-a, pokazala se nesvrsishodnom te kao procesnom radnjom koja nepotrebno odugovlači postupak. Naime, stranke imaju pravo na obranu sve do donošenja konačnog rješenja pa je strankama neupitno osigurano pravo na obranu sve do donošenja rješenja kojim se okončava postupak. Navedeno je u skladu i s praksom tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU.

Ovim Zakonom uvodi se institut „Pravo stranke na nagodbu“ kojim stranka protiv koje se vodi postupak u smislu članka 8. ovoga Zakona ili članka 101. UFEU može u postupku Agenciji podnijeti pisani prijedlog za nagodbu. Time, stranka u postupku dobrovoljno u cijelosti priznaje povredu članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU i prihvaća odnosno  izjavljuje da neće osporavati rješenje Agencije kojim se utvrđuje povreda članka 8. ovoga Zakona, odnosno članka 101. UFEU. Na taj način doprinosi se učinkovitosti postupka. Ako prihvati prijedlog za nagodbu, Agencija će umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 20-30% od ukupnog iznosa koji bi se toj stranci u postupku izrekao bez podnošenja prijedloga za nagodbu.

Ovim Zakonom omogućit će se da AZTN donese akt kojim se obustavlja postupak u slučaju kada nije utvrdio dostatne činjenice i okolnosti za povredu članka 8. ili 13. ZZTN-a i članka 101. ili 102. UFEU. Time će se osigurati pravilna primjena članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka.

Ovim Zakonom uređuje se da se za povredu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU, kazni poduzetnik koji postupa isključivo s namjerom ili nepažnjom. Pritom, pojmovi „namjera“ i „nepažnja“ tumače se u skladu sa praksom Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i 102. UFEU, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima.

Ovim Zakonom uvodi se pravni institut „Dnevne novčane kazne“ koji će AZTN-u omogućiti kažnjavanje p oduzetnika i udruženja poduzetnika koji ne postupi po određenim zahtjevima AZTN-a.

Ovim se Zakonom detaljno uređuju uvjeti i način umanjenja novčanih kazni kod najtežih povreda ovoga Zakona i članka 101. UFEU.

Ovim Zakonom posebno će se propisati izricanje novčane kazne u slučaju kada je povredu počinilo udruženje poduzetnika.

Ovim Zakonom, omogućit će se AZTN-u da oslobodi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti AZTN o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu i dostavi  podatke, činjenice i dokaze koji AZTN-u omogućuju pokretanje postupka, ili prvog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji dostavi dokaze koji AZTN-u omogućuju utvrđivanje povrede ovoga Zakona i članka 101. UFEU u slučajevima kad je AZTN, već prethodno pokrenuo postupak, ali nije imao dovoljno dokaza za utvrđenje zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela. Pritom, prijavu poduzetnik može podnijeti kao punu ili skraćenu.

Ovim Zakonom uredit će se mogućnost da se sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su AZTN podnijeli zahtjev za oslobađanjem novčane kazne u okviru pokajničkog programa, neće izreći sankcija u upravnom postupku i upravnom sporu, u vezi s njihovim sudjelovanjem u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu na koji se odnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni.  

Ovim Zakonom uredit će se suradnja između tijela podnositelja zahtjeva kao nacionalnog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć i tijela primatelja zahtjeva kao nacionalnog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć.  

Ovim Zakonom propisat će se sadržaj obrasca „Jedinstveni instrument“ temeljem kojeg će AZTN kada zaprimi od tijela podnositelja zahtjeva druge države članice EU izvršiti pravomoćnu odluku tog tijela kojom je izrečena novčana ili dnevna kazna.

Ovim Zakonom propisat će se zakonske pretpostavke za nadležnost tijela države članice podnositelja zahtjeva za rješavanje sporova. Ovim zakonom propisat će se kako su u rješavanju sporova nadležna tijela države članice tijela podnositelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na zakonitost odluka o kojima treba obavijestiti u skladu s člankom 66. stavkom 6. ovoga Zakona ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 70a. ovoga Zakona i zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u Republici Hrvatskoj. Ovim Zakonom propisat će se kako su sporovi radi mjera izvršenja koje je poduzeo AZTN ili radi valjanosti obavješćivanja koje je izvršio AZTN, u nadležnosti tijela Republike Hrvatske i na njih se primjenjuje pravo Republike Hrvatske.

Ovim Zakonom detaljno se uređuje pojam zastare za izricanje i izvršenje novčanih kazni ili dnevnih kazni u slučaju trajanja postupka pred nacionalnim tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država članica EU ili pred Europskom komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isto postupanje poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su zabranjeni člankom 101. ili 102. UFEU-a.

Ovim Zakonom propisat će se rok u kojem će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku kojom se uređuju plaće za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća te rok u kojem će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog AZTN-a donijeti podzakonske akte (uredbe) temeljem ovoga Zakona te rok u kojem će AZTN uskladiti svoje interne akte s ovim Zakonom

Ovim Zakonom propisat će se rok prestanka važenja Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Ovim Zakonom nacionalno zakonodavstvo uskladit će se s pravnom stečevinom Europske unije na način da će se u nacionalno zakonodavstvo prenijeti određeni pravni instituti te ovlasti AZTN-a kao nadležnog tijela za provedbu ovoga Zakona. Zatim, u postupcima koji se odnose na povredu ovoga Zakona, članka101. ili 102. UFEU-a, poštivat će se i opća načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.

Ovim Zakonom definirat će se pojmovi: „tajni kartel”, „tijelo podnositelj zahtjeva”, „tijelo primatelj zahtjeva”. Ovim Zakonom uređuju se novi pravni instituti: „obvezni razgovori“, „dnevne novčane kazne“, „jedinstveni instrument“, „prijedlog za nagodbu“. Ovim Zakonom posebno će se u definiciju poduzetnika propisati kako se poduzetnikom smatra i udruženje poduzetnika.

Ovim Zakonom omogućit će se AZTN-u da u odluci kojom je utvrdio narušavanje tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma ili zlouporabom vladajućeg položaja poduzetnika na mjerodavnom tržištu, poduzetniku može odrediti mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru. Zatim, AZTN će biti ovlašten odbaciti inicijativu za pokretanje postupka, ako nakon razmatranja inicijative ocjeni da ista nije prioritet za rješavanje. Pojam „glavna rasprava“, zamijenit će se pojmom „usmena rasprava“, dok će se pojam „upravno-kaznena mjera“ zamijeniti riječima „novčana kazna“.

AZTN će u slučaju izricanja privremene mjere radi narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. ili 102. UFEU, imati obvezu obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

Ovim Zakonom, AZTN će se statusno odrediti kao opće, nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 vezano uz primjenu članaka 101. i 102. UFEU te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004. Time će se uskladiti pravno i faktično obavljanje ovlasti AZTN-a kao regulatora i na jednak način urediti položaj kao i drugih regulatora. Također, pravni položaj, neovisnost, ustrojstvo i resursi AZTN-a uskladit će se s Direktivom ECN+. AZTN-u će se osigurati institucionalna, financijska i operativna neovisnost u smislu Direktive ECN +.

Ovim Zakonom uredit će se pravna osnova za izračun plaće za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća na način da će se osnovica za izračun plaća predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članova Vijeća odrediti kao osnovica koja je jednaka osnovici za izračun plaća državnih dužnosnika te da predsjednik Vijeća, zamjenik predsjednika Vijeća i članovi Vijeća, imaju pravo na plaću koja se utvrđuje odlukom Vlade Republike Hrvatske i objavljuje se u „Narodnim novinama“.

Ovim Zakonom prestat će važiti Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju.

Predloženim Zakonom osigurat će se ispravna primjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004, konkretno članka 9. U slučaju kada Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči ustupiti AZTN-u koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, AZTN će ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ZZTN-a neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije prihodovne uvjete iz članka 17. stavka 1. ZZTN-a, budući da oni ispunjavaju prihodovne uvjete iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Predloženim Zakonom osigurat će se ispravna primjena članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 u svezi primjene članka 101. i 102. UFEU, odnosno jedinstvena primjena prava Europske unije. Naime, u slučaju kada je postupak pokrenut paralelnom primjenom nacionalnog prava i prava Europske unije, odnosno temeljem članaka 8. ZZTN-a (zabranjeni sporazumi) i članka 101. UFEU-a ili temeljem članka 13. ZZTN-a (zlouporaba vladajućeg položaja) i 102. UFEU-a, AZTN će biti ovlašten samo okončati postupak bez meritornog odlučivanja tj. obustaviti već pokrenuti postupak.

Ovim Zakonom omogućit će se AZTN-u da rješenjem kojim utvrdi zabranjeni sporazum i zlouporabu vladajućeg položaja poduzetnika kao mjeru za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenog sporazuma može odrediti i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Pritom, strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Ovim Zakonom osigurat će se da zahtjevi koje AZTN uputi strankama u postupku i drugim osobama budu razmjerni te ne smiju stranke u postupku te druge pravne i fizičke osobe prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članka 101. i/ili 102. UFEU.

Ovim Zakonom AZTN će biti ovlašten u svrhu primjene ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU.

Ovim Zakonom AZTN će biti ovlašten odobriti pristup izjavama poduzetnika pokajnika ili prijedlozima za nagodbu, strankama u postupku na koji se izjave i prijedlozi za nagodbu odnose, a za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku.

Ovim Zakonom, osigurat će se da privremena mjera u pravilu ne može biti dulja od 12 mjeseci te da će se ovlastiti AZTN da u slučaju izricanja privremene mjere radi narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka101. i/ili 102. UFEU obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.

Ovim Zakonom ukinut će se institut „Obavijest o utvrđenim činjenicama u postupku“ jer je utvrđeno u praksi da je taj institut nesvrsishodan i odugovlači postupak, a stranka ima pravo na obranu u postupku sve do donošenja rješenja AZTN-a. Navedeno je i u skladu s praksom u provedbenim tijelima drugih država članica EU.

Ovim Zakonom omogućit će se stranci u postupku u smislu članka 8. ovoga Zakona ili članka 101. UFEU da podnese pisani prijedlog za nagodbu. Time će se stranci u postupku omogućiti da dobrovoljno u cijelosti prizna povredu članka 8. ovoga Zakona, članka 101. UFEU i prihvati odnosno izjavi da neće osporavati rješenje AZTN-a kojim se utvrđuje povreda članka 8. ovoga Zakona, odnosno članka 101. UFEU. Ako prihvati prijedlog za nagodbu, AZTN će zbog doprinosa učinkovitosti postupka, stranci umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 20-30% od ukupnog iznosa koji bi se toj stranci u postupku izrekao bez podnošenja prijedloga za nagodbu.

Ovim Zakonom osigurat će se da se za povredu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU, kazni poduzetnik koji postupa isključivo s namjerom ili nepažnjom. Pritom, pojmovi „namjera“ i „nepažnja“ tumače se sukladno praksi Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i 102. UFEU, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima.

Ovim Zakonom omogućit će se AZTN-u kažnjavanje poduzetnika dnevnim novčanim kaznama u slučaju nepostupanja po određenim zahtjevima AZTN-a.

Ovim se Zakonom detaljno uređuju uvjeti i način umanjenja novčanih kazni kod najtežih povreda ovoga Zakona i članka 101. UFEU.

Ovim Zakonom omogućit će se AZTN-u posebno izricanje novčane kazne u slučaju kada je povredu počinilo udruženje poduzetnika.

Ovim Zakonom, omogućit će se AZTN-u da oslobodi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti AZTN o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu i dostavi  podatke, činjenice i dokaze koji AZTN-u omogućuju pokretanje postupka, ili prvog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji dostavi dokaze koji AZTN-u omogućuju utvrđivanje povrede ovoga Zakona i članka 101. UFEU u slučajevima kad je AZTN, već prethodno pokrenuo postupak, ali nije imao dovoljno dokaza za njegovo okončanje, odnosno utvrđenje zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela. Pritom, prijavu će poduzetnik moći podnijeti kao punu ili skraćenu.

Ovim Zakonom osigurat će se mogućnost da sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su AZTN podnijeli zahtjev za oslobađanjem novčane kazne u okviru pokajničkog programa, se neće izreći sankcija u upravnom i sudskom postupku, u vezi s njihovim sudjelovanjem u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu na koji se odnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni.  

Ovim Zakonom osigurat će se suradnja između tijela podnositelja zahtjeva kao nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć i tijela primatelja zahtjeva kao nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć.  

Putem obrasca „Jedinstveni instrument“ omogućit će se AZTN-u da izvrši pravomoćnu odluku drugog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja države članice Europske unije kao podnositelja zahtjeva kojom je izrečena novčana ili dnevna kazna.

Ovim Zakonom osigurat će se mogućnost za nadležnost tijela države članice podnositelja zahtjeva za rješavanje sporova. Ovim zakonom osigurat će se da su u rješavanju sporova nadležna tijela države članice tijela podnositelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na zakonitost odluka o kojima treba obavijestiti u skladu s člankom 66. stavkom 6. ovoga Zakona ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 70.a. ovoga Zakona i zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u Republici Hrvatskoj. Ovim Zakonom osigurat će se da su sporovi radi mjera izvršenja koje je poduzela Agencija ili radi valjanosti obavješćivanja koje je izvršila Agencija u nadležnosti, tijela Republike Hrvatske i na njih se primjenjuje pravo Republike Hrvatske.

Ovim Zakonom uredit će se pojam zastare za izricanje i izvršenje novčanih kazni ili dnevnih kazni u slučaju trajanja postupka pred nacionalnim tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država članica ili pred Europskom komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isto postupanje poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su zabranjeni člankom 101. ili 102. UFEU-a.

Ovim Zakonom osigurat će se donošenje podzakonskih akata u smislu ovoga Zakona.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Pravo na plaću predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članova Vijeća, utvrditi će se odlukom Vlade Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI TRŽIŠNOG NATJECANJA

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja (Narodne novine, br. 79/09 i 80/13), iza članka 2.a dodaju se članci 2.b i 2.c s naslovima iznad, koji glase:

„Usklađivanje s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.b

(1) Ovim Zakonom preuzima se Direktiva (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(2) U postupcima utvrđivanja povrede ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.; u daljnjem tekstu: UFEU), poštuju se opća načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.“.

Značenje pojmova

Članak 2.c

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. „nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja“ je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja,

2. „ kartel” je sporazum ili usklađeno djelovanje između dvaju ili više konkurenata kojem je cilj usklađivanje njihovih postupanja na tržištu ili utjecaj na relevantne parametre tržišnog natjecanja putem praksi poput, ali ne ograničujući se na, dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih trgovinskih uvjeta, među ostalim u pogledu prava intelektualnog vlasništva, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, dijeljenja tržišta i kupaca, uključujući 1manipuliranje postupkom podnošenja ponuda, ograničenja uvoza ili izvoza ili protutržišnih djelovanja protiv drugih konkurenata,

3. „tajni kartel” je kartel čije je postojanje djelomično ili u potpunosti prikriveno,

4. „pokajnički program” je program povezan s primjenom članka 101. UFEU-a ili odgovarajuće odredbe ovoga Zakona koja uređuje zabranjene sporazume, na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim sudionicima kartela, surađuje u postupku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dobrovoljnim iznošenjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što taj sudionik zauzvrat dobiva, odlukom tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja oslobođenje od novčane kazne ili umanjenje novčane kazne za sudjelovanje u kartelu,

5. „podnositelj prijave za oslobođenje ili umanjenje od novčane kazne - pokajnik” je poduzetnik-sudionik kartela koji podnosi prijavu za oslobođenje od novčane kazne ili umanjenje novčane kazne u okviru pokajničkog programa,

6. „izjava poduzetnika pokajnika” je usmeno ili pisano dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili takvo izlaganje u ime poduzetnika, podneseno tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja, ili zapis tog usmenog izlaganja, u kojem se opisuje uključenost tog poduzetnika u kartel, njegova saznanja o kartelu  i uloga koju u njemu ima, a koje izlaganje je posebno sastavljeno za podnošenje tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja radi dobivanja oslobođenja od novčane kazne ili umanjenja novčane kazne u okviru pokajničkog programa. Navedeno ne uključuje, već postojeće informacije, odnosno dokaze koji postoje neovisno o tom postupku, bez obzira na to nalaze li se te informacije u spisu predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja ili ne,

7. „oslobođenje od novčane kazne” je oslobođenje od novčane kazne koja bi se inače izrekla poduzetniku pokajniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu koje mu se odobrava za suradnju s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja u okviru pokajničkog programa,

8. „umanjenje novčane kazne” je umanjenje iznosa novčane kazne koja bi se inače izrekla poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu koje mu se određuje za suradnju s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja u okviru pokajničkog programa,

9. „skraćena prijava“ je prijava za oslobođenje ili umanjenje novčane kazne koju u skraćenom obliku nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja podnosi poduzetnik pokajnik za isti tajni kartel za koji je već podnio punu prijavu Europskoj komisiji ili se je već prijavio za zabilježbu Europskoj komisiji kada se ta prijava odnosi na tajni kartel koji obuhvaća više od tri države članice kao zahvaćena područja,

10. „Europska mreža za tržišno natjecanje” je mreža javnih tijela koju čine nacionalna tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama EU i Europska komisija te koja služi kao forum za raspravu i suradnju u pogledu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a,

11. „tijelo podnositelj zahtjeva” je nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć,

12. „tijelo primatelj zahtjeva” je nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje primi zahtjev drugog tijela za uzajamnu pomoć te u tom slučaju tijelo primatelj zahtjeva postaje nadležno javno tijelo za provedbu odluka drugih tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima.

Članak 2.

(1) U članku 3. stavku 1. iza riječi: „trgovci pojedinci“ dodaju se riječi: „udruženje poduzetnika,“.

(2) Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Za primjenu ovoga Zakona i izricanje novčanih kazni za povrede ovoga Zakona i članaka 101. i 102. UFEU društvima roditeljima i njihovim pravnim i gospodarskim sljednicima poduzetnika, Agencija uzima u obzir pojam poduzetnika u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.“.

Članak 3.

(1) U naslovu iznad članka 4. iza riječi: „poduzetnika“ dodaju se riječi: u postupcima ocjene koncentracija“.

(2) U stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika temeljem posebnog ugovora o funkcioniranju samog poduzetnika kojim se stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja na trajnijoj osnovi.“.

Članak 4.

(1) U članku 9. ispred riječi: „Agencija“ dodaje se oznaka stavka „(1)“.

(2) Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Agencija može kao mjeru iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odrediti mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne su da bi se ta povreda uspješno otklonila.

(3) Strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere .“.

Članak 5.

(1) U članku 10. stavku 2. točki 4. iza riječi: „vozila“, dodaje se riječ: „te“.

(2) Točka 5., briše se.

(3) Dosadašnja točka 6. postaje točka 5.

Članak 6.

U članku 14. stavku 2. iza riječi: „ili strukturnu mjeru“ dodaju se riječi: “koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila“.

Članak 7.

U članku 15. stavku 1. točki 2. podstavak 3. briše se dio teksta koji glasi: „i drugim propisima“.

Članak 8.

(1) U članku 17. stavku 1. točki 1. iza riječi: „u daljnjem tekstu: ukupan“, dodaje se riječ: „poslovni“.

(2) U stavku 1. točki 2. iza riječi: „ukupan“ dodaje se riječ: „poslovni“.

(3) U stavku 3. točki 1. podstavak 3. mijenja se i glasi:

„- poduzetnika koji u poduzetniku sudioniku koncentracije (stjecatelju) imaju prava i ovlasti iz podstavka 2. ove točke,“.  

(4) U stavku 3. točki 1. podstavak 4. mijenja se i glasi:

„- poduzetnika u kojima poduzetnici iz podstavka 3. ove točke imaju ovlasti navedene u podstavku 2. ove točke i“.

(5) U stavku 3. točki 1. dodaje se podstavak 5. koji glasi:

„- poduzetnika u kojima dva ili više poduzetnika iz podstavka 1. do 4. zajednički imaju prava ili ovlasti iz podstavka 2. ove točke.“.

(6) „U stavku 3. točki 2. dodaje se podstavak 2. koji glasi:

„- od poreza i parafiskalnih doprinosa.“

(7) Stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Agencija ocjenjuje dopuštenost koncentracija koje podliježu obvezi prijave namjere provedbe koncentracije iz stavka 1. ovoga članka, koncentracija za koje je posebnim propisima uređena obveza prijave Agenciji te koncentracija koje Europska komisija ustupi Agenciji na nadležno postupanje u smislu odredaba Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Tekst značajan za EGP) (SL L 24, 29. 1. 2004. str. 1. - 22.; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004).“.

Članak 9.

(1) U članku 19. stavku 3. iza riječi: „ponude“, dodaju se riječi: „temeljem koje dolazi do stjecanja kontrole ili prevladavajućeg utjecaja nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika“.

(2) U stavku 4. iza riječi: „ponude“, dodaju se riječi: „temeljem koje dolazi do stjecanja kontrole ili prevladavajućeg utjecaja nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika,“.

(3) Stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Ako Europska komisija u smislu odredaba Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči ustupiti na ocjenu Agenciji koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije, Agencija će ocjenjivati dopuštenost te koncentracije u smislu ovoga Zakona neovisno o tome ispunjavaju li sudionici ustupljene koncentracije uvjete iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, budući da oni ispunjavaju prihodovne uvjete iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.“.

(4) Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

„(8) Sudionici koncentracije iz stavka 7. ovoga članka obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije Agenciji u roku od 30 dana od dana zaprimanja takve odluke Europske komisije“.

Članak 10.

U članku 20. stavku 4. točki 2. broj: „15“ zamjenjuje se brojem: „20“, a broj: „25“ zamjenjuje se brojem: „30“.

Članak 11.

Članak 26. s naslovom iznad mijenja se i glasi:  

„Pravni položaj i neovisnost Agencije

Članak 26.

(1) Agencija je samostalna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja poslove općeg, nacionalnog, regulatornog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, člankom 101. i/ili 102. UFEU, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju EZ-a (Tekst značajan za EGP) (SL L 1, 4. 1. 2003.; str. 1.– 25., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003) te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

(2) Agencija svoje ovlasti izvršava neovisno i nepristrano u interesu učinkovite i ujednačene primjene odredbi ovoga Zakona te članka 101. i/ili 102. UFEU ne dovodeći u pitanje suradnju među tijelima nadležnima za zaštitu tržišnog natjecanja u Europskoj mreži za tržišno natjecanje.

(3) Agencija u provedbi poslova iz stavka 2. ovoga članka surađuje s Europskom komisijom i nadležnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije.

(4) Agencija je ovlaštena odrediti prioritete u svom radu i u slučaju kada zaprimi inicijativu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU.

(5) Agencija utvrđuje povredu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU te za utvrđene povrede izriče novčane kazne.

(6) Za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti Agencija odgovara Hrvatskom saboru kojem Agencija jednom godišnje podnosi Izvješće o radu za proteklu kalendarsku godinu, a obvezna ga je podnijeti do 30. lipnja tekuće godine.

(7) Izvješće o radu posebno sadrži podatke o imenovanjima i razrješenjima predsjednika i članova Vijeća, dodijeljenim financijskim sredstvima te promjene u dodijeljenom proračunu u odnosu na ranije godine.

(8) Statut Agencije potvrđuje Hrvatski sabor.

(9) Agencija se upisuje u sudski registar.

(10) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.

(11) U smislu stavka 6. ovoga članka Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Vijeće) i stručna služba Agencije, kao tijela Agencije provode svoje ovlasti iz ovoga Zakona:

1. neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju,

2. bez traženja i primanja uputa od Vlade Republike Hrvatske ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti, ne dovodeći u pitanje pravo Vlade Republike Hrvatske da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima koje provodi Agencija ili postupcima u nadležnosti Agencije.

(12) Sjedište Agencije je u Zagrebu.“.

Članak 12.

(1) Iza članka 26. dodaje se članak 26.a s naslovom iznad koji glasi :

„Ustrojstvo Agencije i resursi

Članak 26.a

(1) Unutarnje ustrojstvo i način poslovanja Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja značajna za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije.

(2) Rad Agencije je javan.

(3) Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, na radnike Agencije i članove Vijeća primjenjuju se opći propisi o radu.

(4) Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(5) Pri određivanju sredstava, potrebno je osigurati sredstva za dostatan broj kvalificiranih zaposlenika te dostatne financijske, tehničke i tehnološke resurse koji su potrebni za učinkovito obavljanje ovlasti Agencije iz ovoga Zakona, članaka 101. i/ili 102. UFEU-a.  

(6) Agencija je neovisna u trošenju proračunskih sredstava koji su joj dodijeljeni za obavljanje njezinih ovlasti iz stavka 4. ovoga članka.

(7) Upravne pristojbe, novčane kazne i dnevne novčane kazne koje utvrđuje i izriče Agencija, prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.“.

Članak 13.

U članku 27. iza stavka 6. dodaju se stavci 7. i 8. koji glase:

„(7) Osnovica za obračun plaće predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća jednaka je osnovici za obračun plaće državnih dužnosnika.

(8) Predsjednik Vijeća, zamjenik predsjednika Vijeća i članovi Vijeća, imaju pravo na plaću koja se utvrđuje odlukom Vlade Republike Hrvatske i objavljuje se u „Narodnim novinama“.

Članak 14.

(1) U članku 29. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5 koji glase:

„(4) Predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti razriješeni dužnosti zbog razloga povezanih s urednim obavljanjem njihovih dužnosti odnosno urednim izvršavanjem njihovih ovlasti u primjeni ovoga Zakona, članka 101. i 102. UFEU-a.

(5) Predsjednik i članovi Vijeća 12 mjeseci nakon prestanka svojeg mandata ne mogu obavljati poslove koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.“.

Članak 15.

(1) U članku 30. točka 1. mijenja se i glasi:

„1. donosi odluku na temelju koje Agencija predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje propisa na temelju odredaba ovoga Zakona i u tu svrhu podnosi nacrt prijedloga propisa

(2) Iza točke 2. dodaju se nove točke 3., 4. i 5. koje glase:

„3. donosi odluku na temelju koje Agencija utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona koje,

4. donosi odluku na temelju koje Agencija obustavlja postupak u slučaju kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona i/ili članka 101.,

5. donosi odluku na temelju koje Agencija prihvaća ili ne prihvaća prijedlog za nagodbu u smislu ovoga Zakona te članka 101. ili 102. UFEU ,“.

(3) Dosadašnje točke 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. postaju točke 6.,7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16.

Članak 16.

(1) U članku 32. riječi: „Stručna služba Agencije“, zamjenjuje se riječima: „Službena osoba u stručnoj službi Agencije“.

(2) U članku 32. iza točke 1. b) dodaju se nove točke 2., 3., 4. i 5. koje glase:

„2. predlaže Vijeću donošenje odluke kojom se utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanju učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona,

3. predlaže Vijeću donošenje odluke o obustavi postupka u slučaju kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona i/ili članka 101. ili 102. UFEU-a,

4. predlaže Vijeću donošenje odluke o prihvaćanju ili ne prihvaćanju prijedloga za nagodbu u smislu ovoga Zakona,

5. pisanim zahtjevom u tijeku prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu prije pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona i/ili tijekom postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, poziva radi saslušanja bilo kojeg predstavnika poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu ako bi taj predstavnik ili ta osoba mogli imati informacije relevantne za primjenu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU u smislu članka 41.a ovoga Zakona,“.

(3) Dosadašnje točke 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. postaju točke 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16.  

Članak 17.

(1) U članku 35. stavak 2. briše se.

(2) Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 18.

(1) Naslov iznad članka 37. mijenja se i glasi:

„Inicijativa za pokretanje postupka utvrđivanja zabranjenog sporazuma i zloporabe vladajućeg položaja“.

(2) U članku 37. stavku 1. iza riječi: „postupka“ dodaju se riječi: „utvrđivanja zabranjenog sporazuma i/ili zloporabe vladajućeg položaja“.

(3) U članku 37. stavku 2. točka 4. mijenja se i glasi:

„4. isprave, dokumente i druge dokaze pod uvjetom da podnositelj inicijative njima raspolaže, a kojima bi se mogli potvrditi navodi iz točke 3. ovoga stavka.“

Članak 19.

U članku 38. stavak 4. mijenja se i glasi:

„ (4) Ako ocijeni da se inicijativa iz članka 37. ovoga Zakona odnosi na postupanje koje ima neznatan učinak na tržišno natjecanje na određenom mjerodavnom tržištu ili ako Agencija ocijeni da sadržaj inicijative nakon njezinog razmatranja nije prioritet u provedbi ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU , Agencija će donijeti rješenje kojim utvrđuje da ne postoji javni interes za pokretanje postupka i isto dostaviti podnositelju inicijative.“.

Članak 20.

(1) U članku 41. stavak 1. točka 1. mijenja se i glasi:

„1. zahtijevati tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu od osoba navedenih u članku 32. točki a) i b) ovoga Zakona, odnosno nakon pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona od stranke u postupku, kao i od drugih pravih ili fizičkih osoba, strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sve potrebne obavijesti, u obliku pisanih očitovanja ili usmenih izjava, dokumente, elektroničke poruke, snimke i sve druge predmete koji sadržavaju informacije, bez obzira na oblik u kojem su i medij na kojem su informacije pohranjene te dostavu na uvid potrebnih podataka i dokumentacije,“.

(2) Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora biti razmjeran te ne smije stranke u postupku te druge pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članka 101. i/ili 102. UFEU.“.

(3) Dosadašnji članak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne postupe po zahtjevu, Agencija će zaključkom pokrenuti postupak utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne , stranki dostaviti Obavijest o preliminarno utvrđenom činjeničnom stanju i poziv za usmenu raspravu, nakon čega će rješenjem odlučiti o tome je li povrijeđen ovaj Zakon i u slučaju povrede izreći novčanu kaznu za tu povredu sukladno ovome Zakonu. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali je dopušteno tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.“.

(4) Dosadašnji stavci 3., 4., 5. i 6. postaju stavci 4., 5., 6. i 7.

Članak 21.

Iza članka 41. dodaje se članak 41.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Obvezni razgovori

Članak 41.a

(1) Agencija je u svrhu primjene ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU ovlaštena u tijeku prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu odnosno prije pokretanja postupka u smislu članka 39. ovoga Zakona i nakon pokretanja postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja bilo kojeg radnika (zaposlenika) poduzetnika, bilo kojeg radnika (zaposlenika) drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora biti razmjeran te ne smije osobe iz stavka 1. ovoga članka prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU-a.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka, dužne su se odazvati zahtjevu Agencije. U protivnom Agencija je ovlaštena primijeniti odredbe članka 62., 63. i 63.a ovoga Zakona.

(4) Agencija će o saslušanju osoba iz stavka 1. ovoga članka sastaviti zapisnik.“.

Članak 22.

U članku 42. iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi:

„(9) Zahtjevi iz stavaka 6. i 7. ovoga članka, moraju biti razmjerni te ne smiju te osobe prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU.“.

Članak 23.

Iza članka 47. dodaje se članak 47.a s naslovom koji glasi:

„Uvid u izjave pokajnika

Članak 47.a

(1) Agencija će pristup izjavama pokajnika ili prijedlozima za nagodbu odobriti samo strankama u postupku na koji se izjave pokajnika i prijedlozi za nagodbu odnose i samo za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku.

(2) Stranka u postupku u nadležnosti Agencije koja je dobila uvid u spis, može upotrebljavati informacije iz izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu samo, ako je to potrebno za ostvarivanje njezinih prava na obranu pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u postupcima koji su izravno povezani s postupkom za koji je pristup odobren te samo ako se ti postupci odnose na:

1. raspodjelu novčane kazne među sudionicima kartela koju im je solidarno izrekla Agencija ili

2. preispitivanje odluke kojom je Agencija utvrdila povredu ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU-a.

(3) Informacije koje je stranka dobila tijekom postupka u nadležnosti Agencije, ta stranka ne smije upotrijebiti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prije nego što Agencija okonča postupak u odnosu na sve stranke, a riječ je o:

1. informacijama koje su posebno za postupak u nadležnosti Agencije pripremile druge fizičke ili pravne osobe;

2. informacijama koje je Agencija sastavila i poslala strankama tijekom postupka i

3. povučenim prijedlozima za nagodbu.

(4) Izjave pokajnika mogu se razmjenjivati između nacionalnih tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u skladu s člankom 12. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 samo:

1. uz suglasnost pokajnika - podnositelja prijave ili

2. ako je nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika također primilo i prijavu za oslobođenje ili umanjenje novčane kazne u svezi iste povrede od istog pokajnika - podnositelja prijave kao i nacionalno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje šalje izjavu pokajnika.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka, primjenjuje se pod uvjetom da pokajnik - podnositelj prijave za oslobođenje ili umanjenje novčane kazne, u vrijeme slanja izjave pokajnika, nema mogućnost povući informacije koje je podnio nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika.“.

Članak 24.

(1) U članku 48. u stavku 1. brišu se riječi: „prije zakazivanja usmene rasprave“.

(2) Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

„(8) Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz stavka 1. ovoga članka obvezno mora sadržavati:

1. naziv i sjedište poduzetnika, odnosno ime i prezime, te adresu fizičke osobe za koju je preliminarno utvrđeno da je narušila tržišno natjecanje,

2. preliminarno utvrđeno mjerodavno tržište u proizvodnom i zemljopisnom smislu,

3. vrijeme, mjesto te trajanje preliminarno utvrđene povrede ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU,

4. detaljan činjenični opis postupanja ili propuštanja postupanja kojima je preliminarno utvrđeno narušavanje tržišnog natjecanja i odredbe ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU za koje je preliminarno utvrđeno da su tim postupanjem ili propuštanjem postupanja povrijeđene,

5. članak ovoga Zakona koji propisuje visinu novčane kazne za tu povredu,

6. poziv poduzetniku da predloži dodatne dokaze i svjedoke ako ih ima, te

7. poziv poduzetniku da dostavi pisanu obranu te rok za njenu dostavu, koji ne može biti kraći od mjesec dana od primitka Obavijesti.“.

Članak 25.

U članku 49. stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Agencija može ponovno pokrenuti postupak u smislu članka 39. ovoga Zakona protiv poduzetnika, ako je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka iz stavka 2. ovoga članka, ako poduzetnici postupaju protivno preuzetim obvezama ili ako se odluka iz stavka 3. ovoga članka temeljila na nepotpunim, netočnim ili zavaravajućim informacijama koje su dostavile stranke.“.

Članak  26.

(1) U članku 51. u stavku 1. iza riječi: „kada“ dodaju se riječi koje glase: „postoje dostatne indicije i“.

(2) U članku 51. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Rješenjem o privremenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka, Agencija nalaže poduzetniku ili udruženju poduzetnika obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uvjeta ili druge razmjerne mjere potrebne za uklanjanje štetnog učinka narušavanja tržišnog natjecanja, trajanje mjera koje u pravilu ne može biti dulje od 12 mjeseci kao i obavijest o novčanoj kazni koja može biti izrečena u skladu s ovim Zakonom u slučaju nepostupanja po rješenju o privremenoj mjeri.“.

(3) Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Agencija će o izricanju privremene mjere u slučajevima narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. i/ili 102. UFEU, obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje.“.

(4) Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Članak 27.

(1) Članak 52. s naslovom iznad njega mijenja se i glasi:

„Pravo na obranu stranke i usmena rasprava

Članak 52.

„(1) Agencija će nakon isteka roka za dostavu pisane obrane stranke na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iz članka 48. ovoga Zakona koju Agencija donosi temeljem odluke Vijeća, stranci dostaviti poziv za usmenu raspravu na kojoj će stranka moći iznositi svoju obranu, odnosno na kojoj će se izvoditi dokazi radi utvrđivanja povrede ovoga Zakona i članka 101. i/ili 102. UFEU, te utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje novčane kazne odnosno olakotnih i otegotnih okolnosti kao kriterija za određivanje visine novčane kazne propisane odredbama ovoga Zakona.

(2) Po okončanju usmene rasprave iz stavka 1. ovoga članka Vijeće će u skladu s ovlastima iz članka 30. ovoga Zakona na temelju konačno utvrđenog činjeničnog stanja odlučiti o tome je li povrijeđen ovaj Zakon, članak 101. i/ili 102. UFEU te će u slučaju da utvrdi povredu odlučiti i o postojanju uvjeta za izricanje novčane kazne, odrediti njezinu visinu, kao i rokove  i način njezina izvršenja.

(3) Agencija temeljem odluke Vijeća iz stavka 2. ovoga članka kojom je utvrđena povreda ovoga Zakona, članka 101. i/ili 102. UFEU i kojom je utvrđeno postojanje uvjeta za izricanje novčane kazne i njezina visina, okončava postupak donošenjem jedinstvenog rješenja.“.

Članak 28.

Iza članka 52. dodaje se članak 52.a s naslovom iznad koji glasi:

„Prijedlog stranke za nagodbu

Članak 52.a

(1) Stranka protiv koje se vodi postupak u smislu članka 8. ovoga Zakona ili članka 101. UFEU može u postupku Agenciji podnijeti pisani prijedlog za nagodbu, a mora ga podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku

(2) Prijedlogom za nagodbu iz stavka 1. ovoga članka stranka u postupku dobrovoljno u cijelosti priznaje povredu članka 8. ovoga Zakona, članka 101. UFEU i prihvaća odnosno  podnosi pisanu izjavu da neće osporavati, odnosno podnijeti tužbu protiv rješenja Agencije kojim se utvrđuje povreda članka 8. ovoga Zakona, odnosno članka 101. UFEU.

(3) Ako prihvati prijedlog za nagodbu koji je podnijela stranka, Agencija će umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 20-30% od ukupnog iznosa koji bi se toj stranci u postupku izreklo bez prijedloga za nagodbu.

(4) Agencija će o prijedlogu za nagodbu odlučiti samo u odnosu na stranke u postupku koje su podnijele prijedlog.

(5) U odnosu na ostale stranke koje nisu podnijele prijedlog za nagodbu ili su povukle prijedlog za nagodbu, Agencija će nastaviti voditi postupak.

(6) Prijedlog za nagodbu ne isključuje primjenu odredbi ovoga Zakona o pokajničkom programu.

(7) Ako Agencija odbije prijedlog za nagodbu iz stavka 1. ovoga članka, iskaz stranke u tom prijedlogu, Agencija ne može uzeti u obzir kao jedini dokaz za utvrđivanje povrede članka 8. ovoga Zakona odnosno članka 101. UFEU-a.“.

Članak 29.

(1) U članku 58. stavku 1. točki 11. iza zareza dodaju se riječi: „te izriče dnevne novčane kazne“.

(2) U stavku 1. točka 12. mijenja se i glasi:

„12. izriče novčane kazne i dnevne kazne u skladu s ovim Zakonom,“

(3) U stavku 1. točka 13. mijenja se i glasi:

„13. obustavlja postupak u slučaju kada nema zakonskih pretpostavki za daljnje vođenje postupka u smislu članka 8. ili 13. ovoga Zakona, članka 101. i/ili članka 102. UFEU,“ .

(4)  U stavku 1. točka 15. mijenja se i glasi:

„15. utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona.“.

(5) U stavku 1. iza točke 17. dodaje se točka 18. koja glasi:

„18. prihvaća prijedlog stranke za nagodbu iz članka 52.a ovoga Zakona“.

(6) Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Agencija će obavijestiti Europsku komisiju u slučaju kada Agencija obustavi postupak u smislu članka 101. i/ili 102. UFEU iz stavka 1. točke 13. ovoga članka.“.  

Članak 30.

(1) U članku 61. ispred riječi: „Upravno-kaznenom mjerom“, koje se ovim Zakonom zamjenjuju riječima: „Novčanom kaznom“, dodaje se oznaka stavka „(1)“.

(2) U stavku 1. iza riječi: „kaznit će se  poduzetnik“, dodaju se riječi: „koji s namjerom ili nepažnjom“.

(3) U stavku 1. točki 4. broj: „11“, zamjenjuje se brojem: „8“, te se iza novog broja: „8“ dodaju riječi: „i točka 18.“.

(4) Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„(2) Pojmove „namjere i nepažnje“ iz stavka 1. ovoga članka tumačit će se u skladu s praksom Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i 102. UFEU, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima.“.  

Članak 31.

U članku 62. točki 3. iza broja 3. dodaju se riječi: “ i članak 41.a“.

Članak 32.

U članku 63. iza broja 3. dodaju se riječi: „ i članak 41.a“.

Članak 33.

Iza članka 63. dodaje se članak 63.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Dnevne novčane kazne

Članak 63.a

(1) Poduzetniku i udruženjima poduzetnika koji ne postupi po bilo kojem od sljedećih zahtjeva Agencije, Agencija će rješenjem izreći dnevnu novčanu kaznu na način utvrđen u stavku 2. ovoga članka, i to u slučajevima, ako:

1. ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 41. stavak 1. i 3.),

2. ne odazove se obveznom razgovoru (članak 41.a),

3. ne postupi po rješenju o prihvaćanju mjera, uvjeta i rokova vezano uz preuzete obveze (članak 49. stavak 3.),

4. ne postupi po rješenju o privremenoj mjeri (članak 51. stavak 2.),

5. ometa izvršenje naloga Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o provedbi nenajavljene pretrage (članci 42. do 46.).

(2) Agencija će rješenjem iz stavka 1. ovoga članka izreći dnevnu novčanu kaznu koja se po danu utvrđuje tako da se ukupni prihodi poduzetnika u prethodnoj poslovnoj godini podijele s brojem dana u poslovnoj godini te se tako dobiveni iznos za 1 dan pomnoži s brojem dana, računajući od dana utvrđene povrede u rješenje kojim je Agencija izrekla dnevnu kaznu iz stavka 1. ovoga članka do dana kada je poduzetnik u cijelosti postupio po rješenju Agencije kojim je izrečena dnevna novčana kazna.

(3) Najviša dnevna kazna iz stavka 2. ovoga članka ne može biti viša od 5% vrijednosti prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini za svaki dan nepostupanja po odluci Agencije izračunatog od dana navedenog u odluci.

(4) Iznimno, kada poduzetnici ispune obvezu čije je neizvršavanje predstavljalo temelj za plaćanje dnevne kazne, Agencija može odrediti konačan iznos dnevne kazne koji može biti niži od iznosa koji je prvobitno bio utvrđen u odluci Agencije.“.

Članak 34.

(1) U članku 64. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. koji glase:

„(2) Ako se povreda koju je počinilo udruženje poduzetnika odnosi na aktivnosti njegovih članova, najviši iznos novčane kazne koji se može izreći ne može ni u kojem slučaju  premašiti iznos od 10 % vrijednosti ukupnoga prihoda svakog člana koji je djelovao na tržištu na kojem je nastupila povreda od strane udruženja poduzetnika.

(3) Agencija će prilikom izricanja novčane kazne udruženju poduzetnika za povredu ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU-a uzeti u obzir prihod njegovih članova ili može uzeti u obzir prihod udruženja poduzetnika.

(4) Ako Agencija utvrdi da udruženje poduzetnika nije solventno te ne može platiti dospjelu novčanu kaznu iz stavka 1. ovoga članka, udruženje poduzetnika dužno je od svojih članova zatražiti plaćanja i/ili dodatne uplate radi podmirenja novčane kazne.

(5) Ako izrečena novčana kazna iz stavka 1. ovoga članka nije u cijelosti uplaćena u roku koji je odredila Agencija, Agencija će zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezinog preostalog iznosa izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela nadležnih za donošenje odluka tog udruženja poduzetnika.

(6) Ako se izrečena novčana kazna iz stavka 1. ovoga članka ne može naplatiti na način iz stavka 5. ovoga članka, Agencija će zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezinog preostalog iznosa od svakog člana udruženja poduzetnika koji je djelovao na tržištu na kojem je došlo do povrede.

(7) Obveza iz stavka 4. do 6. ovoga članka ne odnosi se ne poduzetnika koji dokaže da nije proveo odluku udruženja poduzetnika koja predstavlja povredu i koji nije znao da takva odluka postoji ili se je od takve odluke aktivno ogradio prije početka postupka.

(8) Obveznike plaćanja novčane kazne iz stavaka 5. i 6. ovoga članka Agencija će odrediti u rješenju kojim se izriče novčana kazna.”.

(2) Stavak (9). mijenja se i glasi:

“(9) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije donijetu uredbu o kriterijima za izricanje novčane kazne iz ovoga članka.”.

(3) Dosadašnji stavci 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. postaju stavci 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16.

Članak 35.

Članak 65. mijenja se i glasi:

„(1) Agencija može osloboditi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti Agenciju o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu i dostavi joj podatke, činjenice i dokaze koji Agenciji omogućuju provođenje ciljane pretrage povezane s tajnim kartelom, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima za provođenje takve pretrage ili još nije provela takvu pretragu ili koji su, prema mišljenju Agencije dostatni kako bi mogla utvrditi povredu obuhvaćenu pokajničkim programom, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima kojima bi se ta povreda mogla utvrditi i da nijedan drugi poduzetnik nije prethodno ispunio uvjete za priznanje oslobođenja od novčanih kazni u vezi s tim tajnim kartelom.

(2) Poduzetnik prijavu iz stavka 1. ovoga članaka može podnijeti kao punu ili skraćenu prijavu za oslobođenje od kazne.  

(3) Oslobođenje od plaćanja novčane kazne iz stavka 1. ovoga članka ne može se primijeniti na poduzetnika koji je svojim djelovanjem prisilio druge poduzetnike da se pridruže zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu ili da u njemu ostanu.

(4) Novčanu kaznu u umanjenom iznosu Agencija može izreći onim sudionicima zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od novčane kazne iz stavka 1. ovoga članka, ali su Agenciji dostavili dodatne valjane dokaze koji predstavljaju znatnu dodanu vrijednost za dokazivanje povrede obuhvaćene pokajničkim programom u odnosu na dokaze kojima Agencija, već raspolaže u vrijeme podnošenja zahtjeva.

(5) Podnositelju prijave koji Agenciji dostavi dokaze kojima se dokazuju dodatne činjenice, a koje za posljedicu imaju povećanje novčanih kazni u usporedbi s novčanim kaznama koje bi se inače izrekle sudionicima u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu, se neće uzeti u obzir takve dodatne činjenice pri utvrđivanju novčane kazne koju Agencija treba izreći tom podnositelju prijave.

(6) Podnositelji prijave, izjave pokajnika u vezi s punim ili skraćenim prijavama podnijet će na hrvatskom jeziku ili na drugom službenom jeziku Europske unije o kojem je bilateralno postignut dogovor između Agencije i podnositelja prijave.

(7) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije donijeti uredbu kojom će propisati kriterije za oslobođenje od novčane kazne ili umanjenje novčane kazne iz stavka 1. i 3. ovoga članka.

(8) Izricanje novčane kazne prema ovome Zakonu nije od utjecaja na kaznenu odgovornost osobe kojoj je ta novčana kazna izrečena.“.

Članak 36.

Iza članka 65. dodaje se članak 65.a koji glasi:

„Članak 65.a

(1) Sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su Agenciji podnijeli prijavu za oslobađanjem novčane kazne u okviru pokajničkog programa, neće se izreći novčana kazna u upravnom postupku i upravnom sporu, u vezi s njihovim sudjelovanjem u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu na koji se odnosi prijava za oslobođenje od novčanih kazni ako:

1. prijava  za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika ispunjava kriterije iz propisa koji uređuje kriterije za oslobođenje ili umanjene novčanih kazni,

2. sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici aktivno surađuju s Agencijom i

3. prijava za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika je podnesena prije nego što su ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici od nadležnih tijela saznali za postupak koji je doveo do izricanja novčanih kazni iz ovoga stavka.

(2) Ako za zaštitu iz stavka 1. ovoga članka nije nadležna Agencija već je nadležno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u drugoj državi članici , Agencija će osigurati potrebne kontakte između tog tijela druge države članice i tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon kada su za sankcioniranje ili kazneni progon nadležna tijela Republike Hrvatske.

(3) Ovim člankom ne dovodi se u pitanje pravo oštećenika koje su pretrpjeli štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja da zahtijevaju potpunu naknadu za tu štetu, u skladu sa propisom koji uređuje postupke naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.“.

Članak 37.

U članku 66. iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:

„(4) Agencija je ovlaštena u ime i za račun drugih nacionalnih tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja izvršavati ovlasti u svezi nenajavljenih pretraga poslovnih prostorija, pretraga ostalih prostora, zahtjeva za dostavom informacija te obveznim razgovorima kako bi utvrdila jesu li poduzetnici postupili sukladno mjerama i odlukama tijela podnositelja zahtjeva.  

(5) Agencija i tijelo podnositelj zahtjeva radi izvršavanja ovlasti iz stavka 4. ovoga članka, mogu razmjenjivati informacije i upotrebljavati ih kao dokaze u smislu članka 66.a.

(6) Agencija će na zahtjev i u ime tijela podnositelja zahtjeva obavijestiti poduzetnika o:

1. svim preliminarno utvrđenim činjenicama o povredi članka 101. i/ili 102. UFEU-a i o svim odlukama o primjeni tih članaka;

2. bilo kojem drugom postupovnom aktu donesenom u svezi postupka provedbe i

3. bilo kojim drugim relevantnim dokumentima u vezi s primjenom članka 101. i/ili 102. UFEU-a, uključujući dokumente koji se odnose na izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili dnevne novčane kazne.“.

Članak 38.

U članku 67. stavku 5. iza riječi: „upravno-kaznena mjera“ koje su ovim Zakonom mijenja u: „novčanu kaznu“ dodaju se riječi: „ili dnevna novčana kazna“.

Članak 39.

(1) U članku 69.a u stavku 1. iza riječi: „sudovi“, briše se točka te se dodaju riječi: „u smislu propisa koji uređuju postupke naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.“.

(2)  Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Agencija pri određivanju iznosa novčane kazne koja se izriče za utvrđenu povredu ovoga Zakona,  članka 101. i/ili 102. UFEU-a može uzeti u obzir naknadu štete koja je isplaćena temeljem nagodbe u smislu propisa koji uređuje postupke naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.“.  

Članak 40.

(1) U članku 70. u stavku 1. iza riječi: „upravno-kaznena mjera“ koja se ovim Zakonom mijenja u: „novčanu kaznu“ dodaju se riječi: „ili dnevnu novčanu kaznu“.

(2) U stavku 1. dodaje se rečenica koja glasi:

„Novčane kazne i dnevne novčane kazne uplaćuju se u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.“.

(3) Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Novčane kazne i dnevne novčane kazne uplaćuju se po pravomoćnosti rješenja Agencije uračunavajući u iznos novčane kazne, odnosno dnevne novčane kazne i zakonske zatezne kamate od dana pravomoćnosti rješenja Agencije do dana plaćanja.

(4) Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Agencija može, vodeći se kriterijima iz članka 64. ovoga Zakona, odobriti plaćanje novčane kazne, odnosno dnevne novčane kazne u obrocima.“.

(5) U stavku 3. koji postaje stavak 4. riječi: „Područni ured Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište kažnjene osobe“, mijenjaju se u „Ministarstvo financija – Poreznu upravu“.

Članak 41.

Iza članka 70. dodaju se članci 70.a, 70.b i 70.c koji glase:

„Članak 70.a

(1) Agencija će na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva radi izvršenja pravomoćne odluke kojom je tijelo podnositelj zahtjeva izreklo novčanu kaznu ili dnevnu novčanu kaznu, postupiti u smislu članka 70. stavka 3. ovoga Zakona, samo, ako je tijelo podnositelj zahtjeva razumnim naporima utvrdilo kako poduzetnik protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna nema dovoljno imovine u državi članici tijela podnositelja zahtjeva za naplatu takve novčane kazne ili dnevne novčane kazne.

(2) Agencija će postupiti u smislu stavka 1. ovoga članka i u slučaju kada poduzetnik protiv kojeg se može izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna nema poslovni nastan u državi članici tijela podnositelja zahtjeva.

(3) Članak 70.b stavak 4. točka 4. ne uzima se u obzir za primjenu članka 70.a stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Tijelo podnositelj zahtjeva može zahtijevati jedino izvršenje pravomoćne odluke.

(5) Pitanja u pogledu rokova zastare za izvršenje novčanih kazni ili dnevnih novčanih kazni uređuju se nacionalnim pravom države članice tijela podnositelja zahtjeva.

Članak 70.b

(1) Agencija izvršava zahtjeve iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona u skladu s nacionalnim pravom Republike Hrvatske.

(2) Zahtjevi iz članka 66. stavak 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona izvršavaju se bez odgode putem obrasca „Jedinstveni instrument“ (dalje: jedinstveni instrument)  uz koji se prilaže preslika akta o kojem treba obavijestiti ili koji treba izvršiti.

(3) Jedinstveni instrument iz stavka 2. ovoga članka sadržava sljedeće:

1. ime i prezime/naziv te adresu poduzetnika ili druge podatke kojima se može utvrditi identitet poduzetnika,

2. sažetak relevantnih činjenica i okolnosti,

3. sažetak priložene preslike pravomoćne odluke o kojoj treba obavijestiti ili koju treba izvršiti,

4. naziv, adresu i druge podatke za kontakt tijela primatelja zahtjeva i

5. rok za provedbu obavješćivanja ili izvršenja (npr. zakonski rokovi, rokovi zastare).

(4) Za zahtjeve iz članka 70.a, uz zahtjeve navedene u stavku 3. ovoga članka jedinstveni instrument sadržava sljedeće:

1. podatke o odluci kojom se omogućuje izvršenje u državi članici tijela podnositelja zahtjeva,

2. datum pravomoćnosti odluke,

3. iznos novčane kazne ili dnevnih novčanih kazni i

4. informacije koje ukazuju da je tijelo podnositelj zahtjeva poduzelo razumne napore kako bi na svojem državnom području izvršilo odluku.

(5) Jedinstveni instrument tijelu primatelju zahtjeva dostavlja se na službenom jeziku tijela primatelja zahtjeva, osim ako tijelo primatelja zahtjeva i tijelo podnositelja zahtjeva nemaju bilateralan sporazum da se jedinstveni instrument može poslati na nekom drugom jeziku.

(6) Jedinstveni instrument omogućuje provedbu izvršenja i isključivi je temelj za mjere izvršenja koje provodi tijelo primatelj zahtjeva, ako sadrži podatke iz stavka 3. ovoga članka. Jedinstveni instrument ne podliježe nikakvom aktu priznavanja, dopune ili zamjene u državi članici tijela primatelja zahtjeva.

(7) Agencija poduzima sve potrebne mjere za izvršenje tog zahtjeva, osim ako se pozove na stavak 6. ovoga članka.

(8) Agencija nije dužna izvršiti zahtjev iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona u sljedećim slučajevima:

1. ako zahtjev nije u skladu sa uvjetima iz ovog članka ili

2. ako se utvrdi postojanje opravdanih razloga koji pokazuju da bi izvršenje zahtjeva bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

(9) Ako Agencija namjerava odbiti zahtjev za pomoć iz članka 66. stavka 6. ovoga Zakona i članka 70.a ovoga Zakona ili traži dodatne informacije, stupa u kontakt s tijelom podnositeljem zahtjeva.

(10) Ako se novčane kazne ili dnevne novčane kazne ne uspiju naplatiti, Agencija može od tijela podnositelja zahtjeva zatražiti da snosi nastale troškove koji su nastali u vezi s mjerama poduzetima kako je navedeno u članku 70.a ovoga Zakona, uključujući troškove prijevoda, rada i administracije.

(11) Troškovi nastali u vezi s izvršenjem takvih odluka mogu se naplatiti od poduzetnika protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili dnevna novčana kazna.

(12) Nepodmireni iznosi naplaćuju se u kunama, u skladu sa zakonima i drugim propisima ili praksama u Republici Hrvatskoj.

(13) Novčane  kazne ili dnevne novčane kazne pretvaraju se u kune po deviznom tečaju koji se primjenjuje na datum kada su izrečene novčane kazne ili dnevne novčane kazne, u skladu s nacionalnim pravom i praksom Republike Hrvatske.

Članak 70.c

(1) U rješavanju sporova nadležna su tijela države članice tijela podnositelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na:

1. zakonitost odluka o kojima treba obavijestiti u skladu s člankom 66. stavkom 6. ovoga Zakona ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 70.a. ovoga Zakona i

2. zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u Republici Hrvatskoj.

(2) Sporovi radi mjera izvršenja koje je poduzela Agencija ili radi valjanosti obavješćivanja koje je izvršila Agencija u nadležnosti su tijela Republike Hrvatske i na njih se primjenjuje pravo Republike Hrvatske.“.

Članak 42.

U članku 72. stavku 1. riječi: „ako od dana izvršnosti“, zamjenjuje se s riječima: „ako od dana pravomoćnosti“.  

Članak 43.

Iza članka 72. dodaje se članak 72.a koji glasi:

„Članak 72.a

(1) Zastara za izricanje novčanih kazni ili dnevnih kazni prekida se tijekom trajanja postupka pred nacionalnim tijelima nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država članica ili pred Europskom komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isto postupanje poduzetnika koji su zabranjeni člankom 101. i/ili 102. UFEU-a.

(2) Prekid zastare započinje od dana dostave obavijesti o prvoj radnji tijela iz stavka 1. ovoga članka koja je upućena najmanje jednom poduzetniku protiv kojeg se vodi postupak.

(3) Prekid zastare iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuje se na sve poduzetnike koji su sudjelovali u povredi.

(4) Zastara za izricanje novčanih kazni ili dnevnih kazni koje je izrekla Agencija, prekida se sve dok je odluka tijela iz stavka 1. ovoga članka predmet postupka koji je u tijeku povodom pravnog lijeka.“.

Članak 44.

U cijelom tekstu Zakona, riječi: „upravno-kaznena mjera“ u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: „novčana kazna“ u odgovarajućem padežu, a riječi: „glavna rasprava“ u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: „usmena rasprava“ u odgovarajućem padežu.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

(1) Vlada Republike Hrvatske će odluku iz članka 13. ovoga Zakona, donijeti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Agencije donijeti uredbe iz članka 34. i 35. ovoga Zakona najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Agencija će najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uskladiti Statut i druge opće akte Agencije s odredbama ovoga Zakona.

Članak 46.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaje važiti Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (Narodne novine, br. 78/11).

(2) Postupci u nadležnosti Agencije i upravni sporovi pokrenuti protiv odluka Agencije, a koji su započeti po odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se po odredbama te Uredbe.

Članak 47.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“ i stupa na snagu 1. veljače 2021.

O B R A Z L O Ž E N JE

Uz članak 1. Predmetnom odredbom, u pravni sustav Republike Hrvatske prenosi se Direktiva ECN+ te se uvodi primjena načela prava Europske unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima u postupcima povrede ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU. Predmetnom odredbom definiraju se pojmovi u smislu ovoga Zakona. Predmetnom odredbom riječi: „upravno-kaznena mjera“ zamjenjuju se riječima: „novčana kazna“, a riječi: „glavna rasprava“ zamjenjuju se riječima: „usmena rasprava“.

Uz članak 2. Predmetnom odredbom poduzetnikom se posebno određuje i udruženje poduzetnika. Predmetnom odredbom utvrđuje se da se za primjenu ovoga Zakona i izricanje novčanih kazni za povrede ovoga Zakona i članaka 101. i 102. UFEU društvima roditeljima i njihovim pravnim i gospodarskim sljednicima poduzetnika uzima u obzir pojam poduzetnika u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

Uz članak 3. Predmetnom odredbom određuje se kako poduzetnikom pod kontrolom drugog poduzetnika smatra se poduzetnik u kojem drugi poduzetnik izravno ili neizravno između ostalog na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika temeljem posebnog ugovora o funkcioniranju samog poduzetnika kojim se stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja na trajnijoj osnovi.

Uz članak 4. Predmetnom odredbom određuje se kako AZTN rješenjem na temelju odredbe članka 8. ovoga Zakona i/ili članka 101. UFEU kao mjeru može odrediti i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Uz članak 5. Predmetnom odredbom briše se odredba kojom je propisano kako će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog AZTN-a propisati uvjete za skupna izuzeća sporazuma  o osiguranju. Stoga će se propisati i prestanak važenja Uredbe o skupnom izuzeća sporazuma o osiguranju.

Uz članak 6. Predmetnom odredbom određuje se kako AZTN rješenjem na temelju odredbe članka 13. ovoga Zakona i/ili članka 102. UFEU kao mjeru može odrediti i mjeru praćenja poslovanja i/ili strukturnu mjeru koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne da bi se ta povreda uspješno otklonila. Strukturna mjera može se odrediti samo u slučaju, ako ne postoji jednako učinkovita mjera praćenja poslovanja ili, ako je ta mjera veće opterećenje za poduzetnika od strukturne mjere.

Uz članak 7. Predmetnom odredbom, brišu se riječi: „i drugim propisima“, kao nepotrebne.

Uz članak 8. Predmetnom odredbom detaljnije se radi boljeg razumijevanja propisuju odredbe o obvezi prijave namjere provedbe koncentracije. Predmetnom odredbom osigurat će se pravilnija primjena članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 na način da će propisati nadležnost AZTN-a za ocjenu koncentracija i u slučaju kada Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije ustupiti na ocjenu AZTN-u, neovisno jesu li ispunjeni prihodovni uvjeti za ocjenu koncentracije u smislu članka 17. stavka 1. ZZTN-a. Navedena dopuna važeće odredbe članka 17. stavka 6. ZZTN-a, potrebna je radi točne primjene odredbe članka 19. stavka 7. ZZTN-a.  

Uz članak 9. Predmetnom odredbom detaljnije se radi boljeg razumijevanja propisuju odredbe o prijavi namjere provedbe koncentracije. Predmetnom odredom osigurat će se pravilnija primjena članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004, a čime će se AZTN-u omogućiti ocjena koncentracije u slučaju kada Europska komisija u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 odluči koncentraciju s učinkom na trgovinu između država članica Europske unije ustupiti na ocjenu AZTN-u. Agencija će takvu koncentraciju ocjenjivati u skladu s nacionalnim propisom, ali neovisno o tome jesu li ispunjeni uvjeti za ocjenu koncentracije u smislu članka 17. stavka 1. ZZTN-a budući da sudionici koncentracije nesporno ispunjavaju znatno više prihodovne kriterije sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Uz članak 10. Predmetnom odredbom izvršit će se nomotehnički ispravci.

Uz članak 11. Predmetnom odredbom AZTN se određuje kao samostalna i neovisna pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja poslove općeg i nacionalnog regulatornog tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 vezano uz primjenu članaka 101. i 102. UFEU te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004. Ovom odredbom pravni položaj i neovisnost usklađuju se s Direktivom ECN+.

Uz članak 12. Predmetnom odredbom uređuje se ustrojstvo i resursi AZTN-a koji se usklađuju s Direktivom ECN+. Predmetnom odredbom detaljnije se propisuju sredstava za rad AZTN-a.  

Uz članak 13. Predmetnom odredbom odredit će se zakonska osnova za izračun plaće, na način da će se utvrditi osnovica za izračun plaće za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća koja je jednaka osnovici za izračun plaće za državne dužnosnike te će se propisati kako predsjednik Vijeća, zamjenik predsjednika Vijeća i članovi Vijeća, imaju pravo na plaću koja se utvrđuje odlukom Vlade Republike Hrvatske i objavljuje se u „Narodnim novinama“.

Uz članak 14. Predmetnom odredbom propisuje se kako predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti razriješeni dužnosti zbog razloga povezanih s urednim obavljanjem njihovih dužnosti ili urednim izvršavanjem njihovih ovlasti u svezi primjene ovoga Zakona, članka 101. i 102. UFEU-a. Također, određuje se da predsjednik i članovi Vijeća 12 mjeseci nakon prestanka svojeg mandata ne mogu obavljati poslove koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.

Uz članak 15. Predmetnom odredbom detaljnije se definiraju ovlasti Vijeća u upravljanju AZTN-om na način da se propisuje kako Vijeće također donosi odluku kojom utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona, donosi odluku o obustavi postupka u slučaju kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona, članka 101. ili  102. UFEU te donosi odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju prijedloga za nagodbu u smislu ovoga Zakona te članka 101. UFEU.

Uz članak 16. Predmetnom odredbom detaljnije se definiraju poslovi stručne službe radi usklađivanja s novim pravnim institutima koji se uvode ovim Zakonom radi preuzimanja Direktive ECN+. Predmetnom odredbom određuje se da stručna služba predlaže Vijeću donošenje odluke kojom se utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanju učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona, predlaže Vijeću donošenje odluke o obustavi postupka u slučaju kada ne postoje zakonske pretpostavke za daljnje vođenje postupka u smislu ovoga Zakona, članka 101. ili 102., predlaže Vijeću donošenje odluke o prihvaćanju ili ne prihvaćanju prijedloga za nagodbu u smislu ovoga Zakona, pisanim zahtjevom poziva određene osobe na obvezne razgovore.

Uz članak 17. Predmetnom odredbom ukida se odredba o odgovarajućoj primjeni Prekršajnog zakona na oblik i sadržaj poziva za glavnu raspravu, tijek glavne rasprave, dovođenje stranaka i trećih osoba na glavnu raspravu i zapisnik o glavnoj raspravi.

Uz članak 18. Predmetnom odredbom izvršit će se nomotehničko usklađivanje.

Uz članak 19. Predmetnom odredbom uređuje se da a ko AZTN ocijeni da se inicijativa za pokretanje postupka odnosi na postupanje koje ima neznatan učinak na tržišno natjecanje na određenom mjerodavnom tržištu ili ako AZTN ocijeni da sadržaj inicijative nakon njezinog razmatranja nije prioritet u provedbi ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU-a , AZTN će donijeti rješenje kojim utvrđuje da ne postoji javni interes za pokretanje postupka, odnosno da ne smatra prioritetom u rješavanju i isto dostaviti podnositelju inicijative.

Uz članak 20. Predmetnom odredbom proširuje se sadržaj zahtjeva AZTN-a radi prikupljanja podatka te se određuje kako takav zahtjev AZTN-a mora biti razmjeran te ne smije stranke u postupku, druge pravne i fizičke osobe prisiliti na priznanje povrede članaka 8. i 13. ovoga Zakona te članka 101. i 102. UFEU. Time se ovaj Zakon usklađuje s Direktivom ECN+. Predmetnom odredbom određuje se kako informacije dobivene temeljem takvog zahtjeva, ne smiju se upotrijebiti kao dokazi u svrhu izricanja sankcija toj fizičkoj osobi ili njezinoj bliskoj rodbini.

Uz članak 21. Predmetnom odredbom uvodi se novi pravni institut „obvezni razgovori“. AZTN u svrhu primjene ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU ovlaštena će biti u tijeku prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu prije pokretanja postupka i tijekom postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi ovoga Zakona, članka 101. ili 102. UFEU-a. Predmetnom odredbom određuje se kako informacije dobivene temeljem takvog zahtjeva, ne smiju se upotrijebiti kao dokazi u svrhu izricanja sankcija toj fizičkoj osobi ili njezinoj bliskoj rodbini. Time se ovaj Zakon usklađuje s Direktivom ECN+.

Uz članak 22. Predmetnom odredbom određuje se kako zahtjev AZTN-a iz ovoga članka mora biti razmjeran te ne smije stranke u postupku, druge pravne i fizičke osobe prisiliti na priznanje povrede ovoga Zakona te članka 101. i 102. UFEU.

Uz članak 23. Predmetnom odredbom detaljnije se razrađuje pravni institut „Uvid u izjave pokajnika“. Time se ovaj Zakon usklađuje s Direktivom ECN+.

Uz članak 24. Predmetnom odredbom detaljnije se uređuje institut „Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku“.

Uz članak 25. Predmetnom odredbom određuje se kako AZTN može ponovno pokrenuti postupak protiv poduzetnika ili udruženja poduzetnika, ako je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka kojom se prihvaćaju predložene mjere, uvjeti i rokovi kako bi se otklonili negativni učinci postupanja ili propuštanja postupanja poduzetnika ili udruženja poduzetnika na tržišno natjecanje za otklanjanje negativnih učinaka i ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja.

Uz članak 26. Predmetnom odredbom detaljnije se uređuje sadržaj rješenja o privremenoj mjeri. Ovom odredbom propisuje se da će AZTN o izricanju privremene mjere u slučajevima narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. ili 102. UFEU, obavijestiti Europsku mrežu za tržišno natjecanje te da privremena mjera u pravilu ne može trajati dulje od 12 mjeseci. Time se ovaj Zakon usklađuje s Direktivom ECN+.

Uz članak 27. Predmetnom odredbom uređuje se pravo na obranu stranke i usmena rasprava.

Uz članak 28. Predmetnom odredbom uvodi se novi pravni institut „Prijedlog za nagodbu“ kojim stranka protiv koje se vodi postupak u smislu članka 8. ovoga Zakona ili članka 101. UFEU može u postupku Agenciji podnijeti pisani prijedlog za nagodbu kojim stranka u postupku dobrovoljno u cijelosti priznaje povredu članka 8. ovoga Zakona, članka 101. UFEU i prihvaća odnosno  izjavljuje da neće osporavati rješenje Agencije kojim se utvrđuje povreda članka 8. ovoga Zakona, odnosno članka 101. UFEU. Ako prihvati prijedlog za nagodbu, Agencija će umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 20-30% od ukupnog iznosa koji bi se toj stranci u postupku izrekao bez prijedloga za nagodbu.

Uz članak 29. Predmetnom odredbom odredit će se da Agencija donosi rješenja izriče novčane kazne i dnevne kazne sukladno ovome Zakonu, obustavlja postupak u slučaju kada nema zakonskih pretpostavki za daljnje vođenje postupka u smislu članka 8. ili 13. ovoga Zakona, članka 101. i/ili članka 102. UFEU, utvrđuje nepostojanje javnog interesa ili uvjeta za pokretanje postupka, odnosno nepostojanje učinka na trgovinu između država članica Europske unije iz članka 38. ovoga Zakona, prihvaća prijedlog stranke za nagodbu. Predmetnom odredbom određuje se kako će AZTN, obavijestiti Europsku komisiju u slučaju kada obustavi postupak u smislu članka 101. i/ili 102.

Uz članak 30. Predmetnom odredbom odredit će kako će se kazniti  poduzetnik koji postupa s namjerom ili nepažnjom. Pritom, namjera i nepažnja tumačit će se sukladno praksi Suda Europske unije u primjeni članaka 101. i 102. UFEU, a ne u skladu sa značenjem tih pojmova u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima.

Uz članak 31. Predmetnom odredbom izvršit će se nomotehničko usklađivanje.

Uz članak 32. Predmetnom odredbom izvršit će se nomotehničko usklađivanje.

Uz članak 33. Predmetnom odredbom propisat će se uvjeti i način izricanja dnevnih novčanih kazni.

Uz članak 34. Predmetnom odredbom propisat će se uvjeti i način te najviši iznos novčane kazne koji će AZTN izreći udruženju poduzetnika.

Uz članak 35. Predmetnom odredbom propisuje se oslobođenje ili umanjenje od plaćanja novčane kazne sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela te oblik izjava tih poduzetnika.

Uz članak 36. Predmetnom odredbom propisuje se mogućnost podnošenje zahtjeva AZTN-u za oslobađanje od plaćanja kazne određenih osoba.

Uz članak 37. Predmetnom odredbom detaljnije se propisuje suradnja između tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja.

Uz članak 38. Predmetnom odredbom izvršit će se nomotehničko usklađivanje.

Uz članak 39. Predmetnom odredbom propisuje se da AZTN pri određivanju iznosa novčane kazne koja se izriče za povredu članka 101. ili 102. UFEU-a može uzeti u obzir naknadu štete koja je isplaćena temeljem nagodbe u smislu propisa koji uređuje postupke naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

Uz članak 40. Predmetnom odredbom propisuje se način uplaćivanja novčanih i dnevnih novčanih kazni.

Uz članak 41. Predmetnom odredbom propisuju se zahtjevi za izvršenje pravomoćnih odluka tijela podnositelja zahtjeva kojima se izriču novčane kazne ili dnevne novčane kazne. Predmetnom odredbom uređuju se opća načela suradnje između tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja putem obrasca „Jedinstveni instrument“. Predmetnom odredbom uređuju se sporovi u svezi sa zahtjevima za obavješćivanje ili izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili dnevne novčane kazne. Ovom odredbom usklađuje se ZZTN s Direktivom ECN+.

Uz članak 42. Predmetnom odredbom riječ: „izvršnost“ zamjenjuje se s riječi: „pravomoćnost“.

Uz članak 43. Predmetnom odredbom uređuje se zastara za izricanje novčanih kazni i dnevnih novčanih kazni.

Uz članak 44. Predmetnom odredbom u cijelom tekstu Zakona, riječi: „upravno-kaznena mjera“ u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: „novčana kazna“ u odgovarajućem padežu, a riječi: „glavna rasprava“ u odgovarajućem padežu, zamjenjuju se riječima: „usmena rasprava“ u odgovarajućem padežu.

Uz članak 45. Predmetnom odredbom određuje se da će Vlada Republike Hrvatske u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku kojom se utvrđuje plaća za predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća. Zatim, ovom odredbom određuje se da će Vlada Republike Hrvatske uroku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, na prijedlog AZTN-a donijeti podzakonske akte (uredbe) u smislu ovoga Zakona te se određuje rok od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona za usklađivanje Statuta AZTN-a i drugih općih akata sukladno odredbama ovoga Zakona.

Uz članak 46. Predmetnom odredbom određuje se kako danom stupanja na snagu ovoga Zakona, prestaje važiti Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju („Narodne novine“, br. 78/11; u daljnjem tekstu: Uredba). Predmetnom odredbom određuje se kako će se postupci u nadležnosti Agencije i upravni sporovi pokrenuti protiv odluka Agencije, a koji su započeti po odredbama Uredbe prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti po odredbama te Uredbe.

Uz članak 47. Predmetnom odredbom propisano je stupanje na snagu ovoga Zakona o objava u „Narodnim novinama“.