1.UVOD

1.1 Svrha i cilj

Radioaktivne tvari se danas koriste u čitavom nizu područja kao što su medicina, znanost, industrijska proizvodnja, poljoprivreda i proizvodnja energije. U njihovoj primjeni može doći do izvanrednih događaja koji zahtijevaju brz, a nerijetko i vrlo složen odgovor kako bi se ublažilo posljedice po ljudsko zdravlje, okoliš i imovinu. Odgovarajući odgovor je nužan i u slučaju izvanrednih događaja koji su posljedica nelegalnih aktivnosti, npr. prilikom krađe izvora ionizirajućeg zračenja ili terorističkog napada s korištenjem radioaktivnog materijala.

U Republici Hrvatskoj nema nuklearnih postrojenja, niti je njihova izgradnja u planu. No, ratni nuklearni brodovi povremeno ulaze u hrvatsko teritorijalno more i unutarnje morske vode. Uz to, u susjednoj Sloveniji i Mađarskoj su u pogonu dvije nuklearne elektrane s pet reaktora, dok je u ostalim europskim državama u radu još 179 energetskih reaktora. Nadalje, u Republici Hrvatskoj se izvori ionizirajućeg zračenja široko primjenjuju u medicini, industriji i znanstvenom istraživanju. Zbog svega navedenog, kao i zbog mogućih nelegalnih aktivnosti s radioaktivnim tvarima, pripravnost za radiološki ili nuklearni izvanredni događaj  je nužna.

Ovim se Planom uspostavlja sustav pripravnosti i odgovora na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj koji je (1) razmjeran prisutnim opasnostima, (2) integriran u sustave pripravnosti i odgovora na ostale vrste izvanrednih događaja i (3) usklađen s međunarodno prihvaćenim rješenjima. Donošenjem Plana ispunjavaju se preduvjeti za sistematičan, koordiniran i učinkovit odgovor te se daje podloga za razvoj planskih dokumenata na nižim razinama.

1.2 Obuhvat

Planom su obuhvaćeni radiološki i nuklearni izvanredni događaji kakvi bi mogli nastupiti u Republici Hrvatskoj, kao i izvanredni događaji u drugim državama s potencijalom uzrokovanja značajnijih posljedica na hrvatskom teritoriju. U obzir su uzeti i događaji s vrlo niskom vjerojatnosti pojave. Plan ne obuhvaća pripravnost i odgovor na napad nuklearnim oružjem.

1.3 Struktura i sadržaj

Po strukturi i sadržaju Plan odgovara zahtjevima iz Direktive Vijeća 2013/59/Euratom [1], kao i preporukama sadržanima u sigurnosnim standardima i drugim dokumentima iz područja pripravnosti i djelovanja u slučaju radiološke ili nuklearne nesreće Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Konkretni podaci (brojevi telefona, imena i prezimena i dr.) nužni za odgovor na izvanredni događaj nalaze se u planovima i radnim procedurama nižih razina.

1.4 Zakonska podloga

Plan je utemeljen na Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti [2] i na Uredbi o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te postupanjima u slučaju izvanrednog događaja [3]. Članak 60. Zakona obavezuje na izradu Uredbe, a člankom 9. Uredbe propisuje se izrada Plana pripravnosti i odgovora Republike Hrvatske na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj. Prema istom članku, Plan izrađuje MUP, Ravnateljstvo civilne zaštie, a donosi ga Vlada Republike Hrvatske.

Plan je usklađen sa zakonodavstvom s područja zaštite i spašavanja, odnosno sa Zakonom o sustavu civilne zaštite [4] i relevantnim podzakonskim aktima.

1.5 Sudionici u pripravnosti i odgovoru

Planom se utvrđuju uloge i odgovornosti sudionika sustava pripravnosti i odgovora na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj. To su:

•nositelji odobrenja:

za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, uključujući prijevoz izvora ionizirajućeg zračenja

za obavljanje nuklearne djelatnosti

za obavljanje djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora

•subjekti u poslovanju:

s otpadnim metalom

s hranom i/ili vodom za ljudsku potrošnju

s hranom za životinje

•tijela državne uprave:

Državni hidrometeorološki zavod

Ministarstvo unutarnjih poslova

Ministarstvo zdravstva

Ministarstvo poljoprivrede

Ministarstvo obrane

Ministarstvo financija

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Državni inspektorat.

•predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

•operativne snage sustava civilne zaštite:

stožeri civilne zaštite

operativne snage vatrogastva

operativne snage Hrvatskog Crvenog križa

operativne snage Hrvatske gorske službe spašavanja

postrojbe i povjerenici civilne zaštite

koordinatori na lokaciji

pravne osobe u sustavu civilne zaštite

•ovlašteni stručni tehnički servisi

•ovlašteni laboratoriji i

•Vlada Republike Hrvatske.

1.6 Povezanost s drugim planovima

U razvoju sustava pripravnosti i odgovora na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj uvažen je tzv. all-hazards pristup. To znači da se težilo taj sustav u što većoj mjeri integrirati u sustav pripravnosti i odgovora za ostale vrste izvanrednih događaja (potres, poplavu, požar, nesreće s toksičnim, zapaljivim ili eksplozivnim tvarima, ...) i koristiti postojeće resurse. U skladu s time, ovaj se Plan uklapa u integralni državni plan djelovanja civilne zaštite za različite vrste nesreća (Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske [5]), a u suglasju je i s planovima za pojedine izvanredne događaje koji mogu nastupiti usporedno s radiološkim ili nuklearnim (Slika 1 1).

Plan služi kao osnovna podloga za izradu (1) planova na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, (2) planova nositelja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearnih djelatnosti i djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora te (3) planova ostalih sudionika u sustavu pripravnosti i odgovora. Na temelju tih planova se dalje izrađuju procedure za postupanje u izvanrednom događaju.

Slika 1 1  Povezanost s drugim planovima

1.7 Revidiranje i distribucija

Ovaj Plan je "živući" dokument koji je nužno revidirati kako periodički tako i prema potrebi. Za revidiranje je zaduženo RCZ MUP-a. Prema članku 7. Uredbe [3], obaveza RCZ MUP-a je najmanje jednom u svakih pet godina provesti analizu kojom će se utvrditi je li došlo do promjena na području radioloških i nuklearnih opasnosti. Ako jest, u roku od šest mjeseci se provodi revizija koncepata odgovora (članak 8.) te u idućih šest mjeseci revizija Plana (članak 9.). Reviziji Plana se pristupa i ako dođe do promjena u međunarodnim standardima te ako se tijekom uvježbavanja ili odgovora na izvanredni događaj utvrde nedostaci. U postupak revizije RCZ MUP-a uključuje sve sudionike na koje će predviđene promjene imati utjecaja.

RCZ MUP-a formira i ažurira distribucijsku listu Plana i osigurava dostupnost važeće revizije Plana svim sudionicima u pripravnosti i odgovoru na izvanredni događaj.

2. PLANSKE OSNOVE

2.1 Općenito o radiološkim i nuklearnim izvanrednim događajima

2.1.1 Osnovne definicije

Radioaktivnost je prirodni fenomen, a izvori ionizirajućeg zračenja prirodnog podrijetla su široko rasprostranjeni u okolišu. Radioaktivnost i radioaktivni materijali mogu biti i umjetnog podrijetla, namijenjeni npr. za upotrebu u medicini, industriji, poljoprivredi, znanstvenom istraživanju ili nuklearnoj energetici.

Radiološki ili nuklearni izvanredni događaj je neuobičajena situacija ili događaj koji uključuje izvor ionizirajućeg zračenja, a koji traži brzo djelovanje radi ublažavanja ozbiljnih štetnih posljedica po ljudsko zdravlje i sigurnost, kvalitetu života, imovinu ili okoliš, ili opasnost koja bi mogla prouzročiti navedene štetne posljedice [2]. Do takve situacije može doći npr. u slučaju ispuštanja radioaktivnog materijala u okoliš, zbog oštećenja ovojnice radioaktivnog izvora ili prilikom gubitka kontrole nad izvorom.

Pod "nuklearnim" izvanrednim događajima najčešće se podrazumijevaju oni vezani uz reaktorska postrojenja, dok se ostali izvanredni događaji s potencijalnim izlaganjem ionizirajućem zračenju nazivaju "radiološkim".

2.1.2 Načini izlaganja ionizirajućem zračenju

Za radiološki ili nuklearni izvanredni događaj karakteristični su sljedeći načini izlaganja ionizirajućem zračenju [7]:

•vanjsko izlaganje kao posljedica boravka u blizini izvora ionizirajućeg zračenja (npr. izravno zračenje radioaktivnog izvora s oštećenom ovojnicom, zračenje radioaktivnog oblaka ili zračenje radioaktivnog materijala deponiranog na tlu),

•unos radioaktivnosti u tijelo gutanjem (npr. konzumiranjem kontaminirane hrane, vode ili mlijeka),

•udisanje radioaktivnog materijala (npr. zbog zadržavanja u radioaktivnom oblaku) i

•izlaganje zbog kontaminacije kože ili odjeće.

2.1.3 Učinci ionizirajućeg zračenja

Izlaganje ljudskog tkiva ili organa ionizirajućem zračenju može prouzročiti odumiranje stanica u tolikoj mjeri da će funkcija tkiva/organa biti ugrožena. Učinke takve vrste se naziva determinističkim. Oni će se pojaviti samo ako je primljena doza iznad granične vrijednosti, a biti će to izraženiji (ozbiljniji) što je doza veća. Granične vrijednosti se razlikuju u ovisnosti o tkivu/organu i kreću se u rasponu od jednog do nekoliko greja (Gy) (izuzetak su granične vrijednosti za plod koje su nešto niže). Radi se, dakle, o izuzetno visokim dozama zračenja, koje uz to moraju biti primljene u kratkom vremenskom intervalu [7].

Izlaganje ionizirajućem zračenju može uzrokovati i promjene na stanicama, nakon kojih će one zadržati sposobnost dijeljenja. Ljudski organizam je vrlo učinkovit u detektiranju i uništavanju abnormalnih stanica. Ipak, moguće je da izmijenjena stanica nakon latentnog perioda postane karcinomska (ako je tjelesna) ili da prouzroči nasljedne promjene (ako je spolna). Takvi učinci ionizirajućeg zračenja se nazivaju stohastičkim. Vjerojatnost pojave stohastičkih učinaka je proporcionalna primljenoj dozi ionizirajućeg zračenja, dok je njihova ozbiljnost neovisna o dozi. Postojanje granične vrijednosti (donjeg praga) za pojavu stohastičkih učinaka nije dokazano [7].

2.2 Općenito o pripravnosti i odgovoru na radiološke i nuklearne izvanredne događaje

2.2.1 Ciljevi pripravnosti i odgovora

Pod pripravnosti za radiološki ili nuklearni izvanredni događaj (emergency preparedness) podrazumijeva se sposobnost poduzimanja mjera zaštite i drugih mjera kojima će se učinkovito ublažiti posljedice za ljudski život i zdravlje, okoliš i imovinu. U skladu s time, cilj pripravnosti je postići odgovarajuću sposobnost za učinkovit odgovor u slučaju izvanrednog događaja, i to na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ta se sposobnost između ostalog odnosi na nadležnosti i odgovornosti, organizaciju i ljudstvo, koordinaciju, planove i procedure, alate, opremu i objekte, obučavanje i uvježbavanje, te na sustav upravljanja [6].

Odgovor na izvanredni događaj (emergency response) podrazumijeva poduzimanje mjera zaštite i drugih mjera za ublažavanje posljedica za ljudski život i zdravlje, okoliš i imovinu. Odgovorom je potrebno stvoriti preduvjete za nastavak normalnih socijalnih i ekonomskih aktivnosti. Ciljevi odgovora na izvanredni događaj su [6]:

1)povratiti kontrolu nad situacijom i ublažiti posljedice,

2)spriječiti gubitak života,

3)izbjeći ili svesti na najmanju mjeru ozbiljne determinističke učinke,

4)pružiti prvu pomoć, te osigurati hitnu medicinsku skrb i obradu radioloških ozljeda,

5)umanjiti rizik od stohastičkih učinaka,

6)informirati javnost i održavati povjerenje javnosti,

7)ublažiti, koliko je praktično moguće, neradiološke posljedice,

8)zaštititi, koliko je praktično moguće, imovinu i okoliš i

9)pripremiti se, koliko je praktično moguće, za nastavak s normalnim socijalnim i ekonomskim aktivnostima.

2.2.2 Osnovna načela postupanja

Osnovna načela postupanja u radiološkom ili nuklearnom izvanrednom događaju su (1) načelo opravdanosti i (2) načelo optimizacije. Ona su vezana uz činjenicu da svaka mjera zaštite uz pozitivne učinke (misli se ponajprije na sprječavanje izlaganja ionizirajućem zračenju ili smanjenje primljenih doza ionizirajućeg zračenja) nužno donosi i negativne učinke (gospodarske, socijalne i druge) .

Prema načelu opravdanosti, u izvanrednom događaju se primjenjuju samo one mjere zaštite i druge mjere za koje se ocjenjuje da će pozitivni učinci biti veći od negativnih, odnosno koristi veće od šteta. Načelo optimizacije kaže da je način provedbe, opseg i trajanje pojedine mjere nužno optimizirati u cilju postizanja što je moguće veće neto koristi [6].

Uz dva navedena načela važno je i načelo odgovornosti za radiološku ili nuklearnu sigurnost, prema kojemu je za sigurnost primarno odgovoran onaj koji obavlja djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja, odnosno nuklearnu djelatnost.

2.2.3 Kategorije pripravnosti

Pri uspostavljanju sustava pripravnosti i odgovora na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj potrebno je uvažiti tzv. stupnjeviti pristup (graded approach), prema kojem primijenjena rješenja moraju biti razmjerna vjerojatnostima pojave izvanrednih događaja i potencijalnim posljedicama, odnosno rizicima. Prema smjernicama IAEA [6], stupnjeviti pristup se uvodi kategorizacijom izvora opasnosti, odnosno njihovim svrstavanjem u pet kategorija pripravnosti (Tablica 2 1).

Kategorije pripravnosti I, II i III se odnose na objekte i postrojenja te su poredane prema padajućoj razini opasnosti. Objekti i postrojenja kategorija I i II mogu zahtijevati odgovor na izvanredni događaj na lokaciji pod nadzorom nositelja odobrenja kao i izvan nje, a oni kategorije III samo na lokaciji pod nadzorom nositelja odobrenja. Kategorija IV uključuje izvore opasnosti kakvi se mogu neočekivano pojaviti na lokacijama koje nije moguće unaprijed predvidjeti. U tu su kategoriju uključeni i svi izvori opasnosti na teritoriju drugih država koji ne ulaze u kategoriju V. Kategorija V uključuje objekte prve i druge kategorije na teritoriju drugih država, kojima tzv. planske zone i udaljenosti zahvaćaju teritorij Republike Hrvatske.

Tablica 2-1  Kategorije pripravnosti za izvanredni događaj

2.2.4 Klasificiranje izvanrednog događaja

Klase radioloških ili nuklearnih izvanrednih događaja se koristi ponajprije u svrhu omogućavanja brzog pokretanja učinkovitog odgovora, često u uvjetima nedostatka bitnih informacija o događaju. U okviru ovog Plana primjenjuje se klasifikacijski sustav razvijen od strane IAEA [6]. U njemu je uspostavljeno pet klasa izvanrednog događaja: (1) opća opasnost, (2) opasnost na lokaciji, (3) opasnost za objekt ili postrojenje, (4) pozornost i (5) drugo. U tablici 2-2 se za svaku klasu navode kategorije pripravnosti za koje je primjenjiva te se pojašnjava postupanje po proglašenju.

Tablica 2-2  Klase izvanrednog događaja

Opisani sustav klasifikacije ne treba dovoditi u vezu s INES ljestvicom. Tu ljestvicu se koristi za potrebe komunikacije s javnošću i ona ne predstavlja osnovu za postupanje u izvanrednom događaju [6].

2.2.5 Stadiji i faze u izvanrednom događaju

U cilju lakšeg planiranja za izvanredni događaj korisno je razlučiti tri stadija [9]: (1) stadij pripravnosti, (2) stadij odgovora i (3) stadij oporavka (Slika 2 1).

Tijekom stadija pripravnosti razvijaju se sposobnosti za učinkovit odgovor na vrste izvanrednih događaja od interesa. Pojavom izvanrednog događaja taj stadij se prekida i započinje stadij odgovora, za koji je karakteristično izvanredno ozračenje (emergency exposure).

Stadij odgovora se može podijeliti na tri faze koje se, između ostalog, razlikuju po dostupnosti informacija i traženoj brzini djelovanja:

1)Hitna faza - Započinje identificiranjem radiološkog ili nuklearnog izvanrednog događaja. Zahtijeva žurno odlučivanje u uvjetima nedostatka informacija, kao i učinkovitu primjenu hitnih mjera zaštite i drugih mjera (po potrebi i preventivno). Može potrajati od nekoliko sati do više dana.

2)Rana faza - Započinje kada je radiološka situacija karakterizirana dovoljno dobro da se može odlučivati o potrebi poduzimanja ranih mjera zaštite i drugih mjera te poduzeti takve mjere. Trajanje se kreće u rasponu od nekoliko dana do više tjedana.

3)Faza prijelaza - Započinje kada je situacija dovedena pod kontrolu. Obuhvaća detaljnu karakterizaciju radiološke situacije te planiranje i provedbu aktivnosti koje će omogućiti proglašenje završetka izvanrednog događaja. Za razliku od hitne i rane faze u kojima je naglasak na brzom djelovanju, u fazi prijelaza se otvara mogućnost za planiranje, optimiziranje zaštitnih strategija i provedbu savjetovanja. Može potrajati od nekoliko dana do više mjeseci.

Proglašenjem završetka izvanrednog događaja prekida se stadij odgovora i započinje stadij oporavka. Istovremeno započinje period postojećeg (exisiting exposure) ili planiranog ozračenja (planned exposure). Postojeće ozračenje će uslijediti nakon izvanrednog događaja u kojemu je došlo do značajnog ispuštanja radioaktivnosti u okoliš (primjer su nesreće u Chernobylu, Fukushimi i Goiani). Izvanredni događaji u kojima ne dolazi do značajnog ispuštanja radioaktivnosti u okoliš najčešće neće rezultirati dugotrajnim izlaganjem stanovništva, pa će nakon stadija odgovora uslijediti period planiranog ozračenja. On se, ovisno o tome o kakvom se događaju radilo, može odnositi na nastavak normalnog rada, sanaciju, dekomisiju ili povlačenje izvora ionizirajućeg zračenja iz upotrebe.

Slika 2 1  Stadiji i faze u izvanrednom događaju

2.2.6 Mjere zaštite i druge mjere

Mjere koje se poduzima u slučaju radiološkog ili nuklearnog izvanrednog događaja mogu se prema namjeni podijeliti na "mjere zaštite" (protective measures/actions) i "druge mjere" (other measures/actions) [6].

Mjere zaštite su namijenjene sprečavanju ili smanjenju izlaganja ionizirajućem zračenju, odnosno primljenih doza. Dodatno se dijele na "hitne" (urgent) primjenjive u hitnoj fazi izvanrednog događaja i "rane" (early) namijenjene ranoj fazi.

Hitne mjere zaštite je nužno primijeniti žurno (najčešće unutar nekoliko sati) da bi bile učinkovite. Ako se s primjenom kasni, učinkovitost će brzo opadati. Najčešće hitne mjere zaštite navedene su u prvom stupcu tablice 2-3 [9]. Većinu tih mjera se može primijeniti preventivno, odnosno prije ispuštanja radioaktivnosti ili prije nego što je došlo do izlaganja zračenju. Odluke o primjeni se često temelje na ograničenim informacijama i konzervativnim pretpostavkama o razvoju situacije i krajnjim posljedicama.

Rane mjere zaštite će biti učinkovite ako ih se poduzme unutar nekoliko dana do nekoliko tjedana. Tipične rane mjere zaštite su dane u drugom stupcu tablice 2-3 [9]. Odluke o ranim mjerama se baziraju na puno više informacija od onih za hitne mjere.

U fazi prijelaza naglasak se s brzog djelovanja seli na detaljnije procjene stanja usmjerene ka smanjenju dugoročnog izlaganja zračenju i poboljšanju životnih uvjeta. U toj fazi se mjerama zaštite poduzetim u prethodnim fazama može jednostavno produljiti primjena, a mogu se i ojačati, proširiti, ublažiti ili ukinuti. Također, moguća je primjena širokog spektra novih/dodatnih mjera.

Tablica 2-3  Tipične hitne i rane mjere zaštite

Za razliku od "mjera zaštite" usmjerenih k izravnim učincima ionizirajućeg zračenja, "druge mjere" su namijenjene ponajprije prevladavanju neradioloških posljedica. Primjer su psihološko savjetovanje i pomoć, liječnički pregledi, evidentiranje potencijalno ozračenih osoba te dugoročni medicinski nadzor.

2.3 Izvori opasnosti u Republici Hrvatskoj

Izvore radiološke ili nuklearne opasnosti u Republici Hrvatskoj utvrđuje se provedbom Procjene nuklearne i radiološke opasnosti za Republiku Hrvatsku [10] i njenim revidiranjem. Prema članku 7. Uredbe [3], Procjenu izrađuje RCZ MUP-a te ju revidira najmanje jednom svakih pet godina.

Rezultati Procjene ukazuju na to da izvore opasnosti s potencijalom uzrokovanja nuklearnog izvanrednog događaja predstavljaju nuklearne elektrane u bližem i daljem okruženju te ratni nuklearni brodovi kada se nalaze u hrvatskom teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama. Izvori opasnosti koji bi mogli prouzročiti radiološke izvanredne događaje su zatvoreni i otvoreni radioaktivni izvori u primjeni (s mogućnošću gubitka ili krađe), prijevoz radioaktivnog materijala, zbrinjavanje radioaktivnog otpada, radioaktivni izvori bez posjednika, kontaminirani materijali, terorističke aktivnosti koje bi uključivale radioaktivne materijale te pad satelita s radioaktivnim materijalom. Detaljniji opis izvora opasnosti dan je u poglavljima koja slijede.

Tablica 2-4 prikazuje izvore radiološke i nuklearne opasnosti u Republici Hrvatskoj razvrstane po kategorijama pripravnosti. Prema članku 6. Uredbe, zadatak RCZ MUP-a je voditi registar objekata prve, druge, treće i pete kategorije.

Tablica 2-4  Izvori opasnosti u Republici Hrvatskoj po kategorijama pripravnosti

2.3.1 Nuklearne elektrane

U svijetu su početkom 2021. godine u pogonu bila 443 energetska nuklearna reaktora, 52 reaktora u izgradnji te još oko 78 u planu za izgradnju [37]. Kada je riječ o reaktorima u pogonu, Republici Hrvatskoj su najbliži onaj u NE Krško (Slovenija, udaljenost oko 10 km), četiri reaktora u NE Pakš (Mađarska, 70 km), po dva reaktora u NE Mochovce i NE Buhunice (Slovačka, 240 km ) te četiri reaktora u NE Dukovany (Češka, 280 km). Osnovni podaci o tim reaktorima dani su u tablici 2-5. Uz 13 reaktora iz tablice u Europi se nalazi još njih 168, dok su ostali locirani na drugim kontinentima.

Tablica 2-5  Najbliže nuklearne elektrane s pripadajućim reaktorima

Izvanredni događaji u nuklearnim elektranama mogu nastupiti kao rezultat kvarova ili ljudskih pogrešaka, a mogu biti prouzročeni i vanjskim utjecajima kao što su potres, poplava, ekstremne vremenske prilike ili teroristički napad. Dođe li do ispuštanja radioaktivnog materijala iz postrojenja u okoliš, posljedice mogu biti velike i manifestirati se na širokom području. U najvećem broju slučajeva ozbiljnost posljedica će opadati s povećanjem udaljenosti od postrojenja.

Najteži oblici nuklearnih nesreća mogu prouzročiti ozlijede i gubitke života već u prvim satima nakon ispuštanja, i to na udaljenostima do oko 5 km od postrojenja. Ti će se učinci pojaviti kao rezultat udisanja radioaktivnog materijala, izravnog zračenja iz oblaka ili izlaganja zračenju radionuklida deponiranih na tlu. Na udaljenostima do približno 30 km udisanje radioaktivnog materijala može znatno povećati rizik obolijevanja od karcinoma. Do pojave tzv. hot spot-ova , unutar kojih doze premašuju kriterije za poduzimanje pojedinih mjera zaštite, može doći na udaljenostima do oko 100 km. I na većim udaljenostima depozicija radioaktivnog materijala može izazvati takvu kontaminaciju hrane, mlijeka i vode za ljudsku potrošnju da je nužno uvesti ograničenja u konzumaciji prehrambenih proizvoda.

Važno je naglasiti da uz opisane učinke ionizirajućeg zračenja izvanredni događaji u nuklearnim elektranama mogu prouzročiti ozbiljne psihološke, ekonomske i sociološke učinke.

2.3.2 Brodovi na nuklearni pogon

Republika Hrvatska nema nuklearni brod, niti ga planira graditi ili nabavljati. Međutim, strani ratni nuklearni brodovi su već ulazili u hrvatsko teritorijalno more i unutarnje morske vode. Do danas, u posjetu Republici Hrvatskoj su boravili američki nuklearni nosači zrakoplova USS Eisenhower (Dubrovnik, 2000.), USS Enterprise (Split, 2006.) i USS Hary S. Truman (Split, 2015.), kao i francuska nuklearna podmornica klase Rubis (Split, 2016.). Očekuje se da će se povremeni posjeti stranih ratnih nuklearnih bodova nastaviti i u budućnosti. S druge strane, dolazak civilnih nuklearnih brodova se ne predviđa, s obzirom da je riječ isključivo o ledolomcima aktivnim na području Arktika.

Iako nije moguće doći do službenih podataka, procjenjuje se da se snaga reaktora u ratnim nuklearnim brodovima kreće u rasponu od 100 do 200 MWt. Izuzetak su američki nosači aviona klase Nimitz sa reaktorskom snagom od oko 550 MWt. Kako su reaktori u nuklearnim brodovima bitno manje snage od onih u nuklearnim elektranama, posljedice u slučaju nesreće bi također bile manje, odnosno dosezale bi manje udaljenosti od onih navedenih u prethodnom poglavlju. Povoljno je i to što nuklearni brodovi najčešće borave na sidrištu nekoliko kilometara od obale, pa se oko njih na taj način osigurava svojevrsna sigurnosna zona. Ipak, u slučaju teške nesreće potreba za primjenom mjera zaštite i drugih mjera se ne može isključiti.

2.3.3 Zatvoreni i otvoreni radioaktivni izvori

2.3.3.1 Radioaktivni izvori u primjeni

U Republici Hrvatskoj se radioaktivni izvori koriste u zdravstvu, industriji i znanstveno-istraživačkim djelatnostima. Prema podacima iz očevidnika koji vodi RCZ MUP-a, u Republici Hrvatskoj je u siječnju 2021. godine bilo evidentirano 38 pravnih ili fizičkih osoba koje upotrebljavaju zatvorene radioaktivne izvore prve do četvrte kategorije. U njihovom posjedu nalazilo se ukupno 160 izvora, od čega 5 prve kategorije, 52 druge kategorije, 6 treće kategorije i 97 zatvorenih radioaktivnih izvora četvrte kategorije. Nadalje, u Republici Hrvatskoj se na dvadesetak lokacija upotrebljavaju ili proizvode otvoreni radioaktivni izvori. Najčešće se  otvoreni radioaktivni izvori upotrebljavaju u okviru zdravstvenih djelatnosti (dijagnostika i terapija), a manji broj u znanstveno-istraživačkim djelatnostima, a na jednoj lokaciji je proizvodnja otvorenih radioaktivnih izvora za upotrebu u zdravstvenim djelatnostima.

Izvanredni događaji u industriji ili radioterapiji u najvećem su broju slučajeva rezultat zaglavljivanja radioaktivnog izvora u radnom položaju, dok su u znanstveno-istraživačkim ustanovama posljedica raspršivanja ili razlijevanja radioaktivnog materijala. Takvi događaji mogu prouzročiti izravno ozračenje te kontaminaciju osoba, prostora ili opreme. Zahvaćeno područje će najčešće biti ograničeno, no postoji mogućnost neželjenog širenja kontaminacije.

Ozbiljnost posljedica će ovisiti o karakteristikama radioaktivnog izvora i o nizu drugih okolnosti, a može se kretati u rasponu od zanemarivog ozračenja do višestrukih gubitaka života. Uz štetne posljedice ionizirajućeg zračenja, izvanredni događaji mogu izazvati i zabrinutost među stanovništvom, neprimjerene reakcije te ozbiljne psihološke i ekonomske učinke.

2.3.3.2 Prijevoz radioaktivnog materijala

U Republici Hrvatskoj trenutno djeluje samo jedan proizvođač radioaktivnih izvora (i to otvorenih), pa izvori koji su u primjeni u najvećoj mjeri pristižu iz drugih zemalja. Najfrekventniji granični prijelazi za dobavu su Macelj i Bregana za cestovni prijevoz te Zračna luka Franjo Tuđman za avioprijevoz. Uz prijevoz radioaktivnih izvora od graničnih prijelaza do lokacija uporabe, preko hrvatskog teritorija se obavlja i provoz izvora za primjenu u Srbiji i Bosni i Hercegovini (primjer su bolnice u Mostaru, Sarajevu, Zenici i Tuzli te istraživački centar u Vinči). Uobičajene izlazne točke su granični prijelazi Vinjani Donji, Metković i Bajakovo. Naposljetku, hrvatskim teritorijem se povremeno prevoze i uređaji za industrijsku radiografiju, koji najčešće sadrže opasne radioaktivne izvore  druge kategorije. Kada se sve navedeno zbroji, u Republici Hrvatskoj se svake godine obavi nekoliko stotina prijevoza radioaktivnog materijala (otvorenih ili zatvorenih izvora). U najvećem broju slučajeva riječ je o cestovnom prijevozu, dok je željeznički ili brodski prijevoz izuzetno rijedak.

Nesreće u prijevozu se događaju, pa tako i one koje uključuju radioaktivne izvore. Prijevoz izvora podliježe strogim odredbama postavljenim u cilju osiguranja odgovarajuće zaštite - što je izvor potencijalno opasniji zahtijeva se viša razina mjera radiološke i nuklearne sigurnosti. Zbog toga najveći broj nesreća ne predstavlja radiološku opasnost. No, ako dođe do značajnijeg ispuštanja radioaktivnog materijala, oštećenja ovojnice zatvorenog radioaktivnog izvora ili gubitka kontrole kritičnosti, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere zaštite.

2.3.3.3 Gubitak ili krađa radioaktivnog izvora

U Republici Hrvatskoj još nije prijavljen gubitak ili krađa radioaktivnog izvora, no u svijetu se svake godine bilježi znatan broj takvih slučajeva. Nadalje, svake godine se bilježi nekoliko smrtnih slučajeva među osobama koje su, neznajući za opasnost, došle u kontakt s izgubljenim ili ukradenim izvorom.

Dođe li do gubitka ili krađe radioaktivnog izvora, rizik za stanovništvo će ovisiti o njegovim karakteristikama, između ostalog, o aktivnosti. Nužno je poći od pretpostavke da će izvor doći u ruke osoba koje nisu svjesne opasnosti i koje svojim postupanjem mogu dovesti do oštećenja ovojnice i širenja kontaminacije. Rukovanje s izvorima koji su izvan spremnika može rezultirati trajnim ozljedama od izravnog zračenja, udisanja ili unosa radioaktivnosti u tijelo gutanjem. Otvoreni izvori i izvori s oštećenom ovojnicom imaju potencijal uzrokovanja kontaminacije širih razmjera. Već i kratkotrajno rukovanje s aktivnostima koje su 10 do 100 puta veće od opasnih prema IAEA [11] može izravno ugroziti život.

2.3.4 Zbrinjavanje radioaktivnog otpada

U Republici Hrvatskoj trenutno postoje dva zatvorena skladišta radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora: (1) u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) u Zagrebu i (2) u Institutu Ruđer Bošković (IRB), također u Zagrebu.

Skladište u IMI-ju je bilo operativno u periodu od 1959. do 2000. godine. Nakon toga je zatvoreno, a prikupljeni radioaktivni otpad je kondicioniran za skladištenje. U skladištu se nalazi oko 0,5 m3 kratkoživućeg otpada ukupne aktivnosti od oko 6 x 1011 Bq te oko 1 m3 dugoživućeg otpada s aktivnosti od oko 9 x 1011 Bq.

Skladište u IRB-u je započelo s radom 1967. godine, a 2013. godine je zatvoreno. U njemu je smješteno oko 7 m3 kratkoživućeg otpada ukupne aktivnosti od oko 6,8 x 1011 Bq te oko 3 m3 dugoživućeg otpada s aktivnosti od oko 1,1 x 1012 Bq. U planu je sadržaj oba skladišta prebaciti u središnje skladište radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora, čim bude uspostavljeno.

Iako su skladišta radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora pasivni objekti, izvanredni događaji su mogući, a uzroci mogu biti vanjski i unutarnji. Primjer vanjskih uzroka su požari, poplave i potresi, dok se u unutarnje uzroke ubrajaju npr. degradacija spremnika zbog korozije, oštećenje spremnika prilikom rukovanja i kvar na ventilacijskom sustavu. Izvanredni događaj u skladištu može prouzročiti izravno ozračenje te kontaminaciju osoba, prostora ili opreme. Ozbiljnost posljedica će ovisiti o karakteristikama otpada te o drugim okolnostima. U najvećem broju slučajeva mjere zaštite će biti nužne isključivo unutar objekta.

2.3.5 Radioaktivni izvori bez posjednika, povišena razina zračenja ili kontaminacija

Svaki radioaktivni izvor bez odgovarajućeg nadzora predstavlja potencijalnu opasnost. Razina opasnosti ponajprije ovisi o kategoriji izvora te, ako se radi o zatvorenom radioaktivnom izvoru, o stanju ovojnice. Najveći potencijal za izazivanje ozbiljnih posljedica imaju visokoaktivni izvori s oštećenom ovojnicom. Rukovanje s izvorima poput onih koji se koriste za ozračivanje krvnih pripravaka, hrane i sl. ili za radioterapiju može rezultirati smrtonosnim dozama primljenim već unutar nekoliko minuta.

Oštećenje ovojnice može dovesti i do raspršenja radioaktivnog materijala te do lokalne kontaminacije. Kontaminacija se može dalje širiti kako ljudskim aktivnostima tako i vjetrom, ventilacijskim sustavima, požarom i na druge načine. U svijetu su zabilježeni slučajevi kada se kontaminaciju otkrilo tek nakon više godina.

Nerijetko se zbog neodgovarajućeg nadzora radioaktivni izvor nađe u otpadnom metalu. Ako se prisutnost izvora ne detektira na vrijeme, može doći do kontaminacije proizvoda od metala i do njihovog stavljanja na tržište. Problem se često otkrije slučajno, detekcijom kontaminacije ljudi, vozila, paketa ili proizvoda ili dijagnosticiranjem radijacijskih ozljeda od strane liječnika. Uzrok kontaminacije ponekad ostaje nepoznat.

Izvori bez posjednika se povremeno pronalaze i u Republici Hrvatskoj, a također se s vremena na vrijeme detektira povišena razina zračenja i/ili kontaminacija. Do sada nisu zabilježena ozbiljna prekomjerna ozračenja, a nije bilo niti potrebe za poduzimanjem opsežnijih mjera za zaštitu stanovništva.

2.3.6 Terorističke aktivnosti koje uključuju radioaktivni materijal

Terorističke aktivnosti koje bi uključivale radioaktivni materijal ne mogu se sa potpunom sigurnošću isključiti nigdje, pa ni u Republici Hrvatskoj. Pojavni oblici ove vrste izvanrednog događaja su raznovrsni, s različitim vrstama i magnitudama posljedica. U nastavku se daje kratki opis potencijalnih opasnosti za tri scenarija: (1) detoniranje naprave za raspršivanje radioaktivnosti (radiological dispersal device - RDD), (2) kontaminiranje vode za ljudsku potrošnju i (3) kontaminiranje prehrambenih proizvoda.

2.3.6.1 Detoniranje naprave za raspršivanje radioaktivnosti

Kada je u pitanju detoniranje RDD-a, primarna prijetnja za ljudsko zdravlje potječe od izravnih učinaka eksplozije, a ne od izlaganja ionizirajućem zračenju. Najveća radiološka opasnost proizlazi iz neželjenog udisanja radioaktivnog materijala raspršenog eksplozijom i doticanja radioaktivnih dijelova RDD-a. Opasno (s radiološkog stanovišta) može biti i rukovanje s neeksplodiranom napravom. Ako je ukupna aktivnost upotrijebljenog radioaktivnog materijala manja od granične za opasne izvore3, radiološka opasnost će biti zanemariva. Za ozbiljnije utjecaje na ljudski život i zdravlje (za nezaštićene osobe) nužne su naprave s aktivnosti koja je 10 ili više puta veća od opasne prema IAEA [11].

Štetni učinci vezani uz udisanje ograničeni su na područje radioaktivnog oblaka, te na udaljenosti do 100 m od mjesta eksplozije. Boravak u ograničenom trajanju u neposrednoj blizini neeksplodirane naprave ne bi trebao predstavljati opasnost, ali držanje naprave u ruci može prouzročiti ozlijede već kroz nekoliko minuta. Općenito, za ovu vrstu izvanrednog događaja se ne očekuje povećanje učestalosti pojave karcinoma kakvo bi bilo moguće detektirati. To vrijedi i ako bi se koristile veće količine radioaktivnog materijala. No, ako tijekom izvanrednog događaja koji uključuje RDD izostane odgovarajuće informiranje javnosti i drugih subjekata, može doći do neželjenih reakcija sa znatnim ekonomskim posljedicama.

2.3.6.2 Kontaminiranje vode za ljudsku potrošnju

Smatra se da nije moguće kontaminirati zalihe vode za ljudsku potrošnju volumena većeg od 1000 m3 u tolikoj mjeri da bi rane doze ugrožavale život ili da bi bilo opravdano provoditi dugotrajni medicinski nadzor. No, kontaminirati zalihe vode za ljudsku potrošnju iznad dopuštenih razina (vidi poglavlje 2.8) je izvedivo. Važno je napomenuti da je vodu u kojoj su koncentracije 100 i više puta veće od dopuštenih još uvijek moguće konzumirati bez posljedica kroz kraći vremenski period. Ograničenja u konzumaciji vode za ljudsku potrošnju mogu rezultirati neprimjerenim reakcijama javnosti i ekonomskim štetama, pogotovo ako informiranje javnosti nije provedeno na odgovarajući način. Ni nakon ove vrste izvanrednog događaja se ne očekuje detekcija povećane učestalosti pojave karcinoma, čak ni za velike količine korištenog radioaktivnog materijala.

2.3.6.3 Kontaminiranje prehrambenih proizvoda

Kontaminiranje prehrambenih proizvoda koje bi rezultiralo značajnijim izlaganjem velikog broja osoba ionizirajućem zračenju je malo vjerojatno. Znatno je veća vjerojatnost uzrokovanja značajnog izlaganja zračenju malog broja osoba (npr. kontaminiranjem pojedinačnih proizvoda u trgovinama). Kontaminacija koja bi premašivala međunarodne standarde za trgovinu (vidi poglavlje 2.8) je u svakom slučaju ostvariva. Pojava kontaminiranih ili potencijalno kontaminiranih dobara u lokalnoj distribuciji ili međunarodnoj trgovini mogla bi imati teške ekonomske posljedice.

2.3.7 Pad satelita s radioaktivnim materijalom

Radioaktivni materijali se kao izvor energije koriste u civilnim i vojnim satelitima te u svemirskim istraživačkim modulima. Najčešće se koristi radijacijski toplinski generator, u kojem se radioaktivnim raspadom stvara toplinska energija koja se dalje pretvara u električnu. Bivši Sovjetski Savez je lansirao i nekoliko uređaja pogonjenih malim fisijskim reaktorima.

U radijacijskim toplinskim generatorima se primarno koriste α emiteri dugog vremena poluraspada. U prošlosti se eksperimentiralo s Po-210 (T½ 138 dana), danas se gotovo isključivo koristi Pu-238 (T½ 87,7 godina), a očekuje se da će se u budućnosti sve više koristiti Am-241 (T½ 432 godine). U fisijskim reaktorima se koristi obogaćeni uranij. Navedeni radionuklidi predstavljaju vrlo malu opasnost u smislu vanjskog ozračenja, ali veliku opasnost u slučaju unosa u tijelo udisanjem ili gutanjem.

U slučaju pada, odnosno tijekom prolaska kroz atmosferu, dolazi do teškog oštećenja satelita. Pri tom se radioaktivni materijal, kojega je u pravilu manje od 1 m3, raspršuje po velikoj površini. U većini slučajeva područje pada nije moguće točno utvrditi.

Rizik za ljudsko zdravlje je vrlo nizak, a pojavljuje se u slučaju nesvjesnog rukovanja s radioaktivnim ostacima. U dosadašnjim nesrećama su izmjerene površinske brzine doza ionizirajućeg zračenja u iznosu do 5 Gy/h, što bi moglo biti dovoljno za ozbiljne posljedice pa i gubitak života. Ipak, do sada nije potvrđen niti jedan slučaj značajnijeg ozračenja ili značajnije kontaminacije hrane i vode za ljudsku potrošnju.

2.4 Koncepti odgovora

Koncept odgovora (concept of operations) je kratki opis postupanja po pojavi određene vrste izvanrednog događaja, koji predstavlja osnovu za daljnje planiranje. Razradom i usvajanjem koncepata omogućuje se da svi sudionici u sustavu pripravnosti i odgovora dijele istu viziju o postupanju.

Radiološki i nuklearni izvanredni događaji kakvi bi se prema ref. [10] mogli očekivati u Republici Hrvatskoj obuhvaćeni su s ukupno 11 koncepata odgovora (vidi tablicu 2-6). Četiri koncepta se odnose na nuklearne izvanredne događaje i nose oznake N1 do N4. Preostalih 7 koncepata je razvijeno za potrebe radioloških izvanrednih događaja, a označeni su sa R1 do R7. Za većinu koncepata su razrađeni i podkoncepti vezani uz klasu ili druge značajke izvanrednog događaja. Podkoncepti omogućavaju primjenu stupnjevitog pristupa u punom smislu.

Tablica 2-6  Koncepti odgovora

Koncepti N1, N2, N3, N4, R1, R2 i R7 opisuju postupanje od početka do završetka izvanrednog događaja. Ovisno o događaju, koncepti R4 i R6 mogu opisivati postupanje od početka do završetka izvanrednog događaja ili nastavak postupanja nakon koncepata R3 i R5. Koncept R3 (gubitak ili krađa radioaktivnog izvora) obuhvaća postupanje do završetka potrage za izvorom nakon čega je, ovisno o rezultatima potrage, predviđeno primijeniti koncepte R4 ili R6. Isto vrijedi i za koncept R5 (detekcija medicinskih simptoma ozračenja). Ako dođe do pronalaska radioaktivnog izvora, detekcije povišene razine ionizirajućeg zračenja ili kontaminacije te se pojavi sumnja na terorizam, potrebno je koncept R4 kombinirati s konceptom R6. Slika 2-2 prikazuje koncepte odgovora i njihove kombinacije.