PREDGOVOR

Sigurnost cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj prema statističkim pokazateljima iz godine u godinu bilježi trend poboljšanja. Smrtnost sudionika cestovnog prometa u prometnim nesrećama u  2019. godini, u kojoj je poginulo 297 osoba, najmanja je do sada od samostalnosti Republike Hrvatske. Preliminarni rezultati stanja sigurnosti cestovnog prometa za 2020. godinu upućuju na daljnje smanjenje smrtnosti na našim cestama. Rezultat je to dijelom i provedbe mjera petog Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela za razdoblje 2011. - 2020. godine. Iako osnovni cilj od 213 smrtno stradalih na cestama u tom razdoblju nije ostvaren, trend smanjenja broja prometnih nesreća i smrtnosti pokazuje da se Republika Hrvatska približila osnovnom cilju, odnosno 50% smanjenju smrtnosti.

U skladu s tendencijom daljnjeg smanjenja smrtnosti na našim cestama izrađen je šesti Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa koji donosi Vlada Republike Hrvatske za razdoblje 2021.-2030. godine. Ovaj plan usklađen je sa svjetskim i europskim smjernicama zakonske regulative iz područja sigurnosti cestovnog prometa. Prilikom izrade ovog Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa usvojena su dobra iskustva tijekom provedbe prethodnog nacionalnog programa te pozitivne svjetske i europske smjernice, a posebno smjernice definirane Deklaracijom iz Vallette (Valletta Declaration), Okvirne politike EU za sigurnost na cestama (EU Road Safety Policy Framework 2021-2030 - Next Steps Towards Vision Zero), U susret 12 dragovoljnih globalnih ciljeva za sigurnost na cestama (Towards 12 voluntary global targets for road safety) i Deklaracija o sigurnosti prometa iz Stockholma (Third Global Ministerial Conference on Road Safety: Achieving Global Goals 2030). Zajedničko svim navedenim smjernicama je poboljšanje sigurnosti prometa na cestama u dostizanju cilja 50%  smanjenja smrtnog stradavanja  i teškog ozljeđivanja sudionika u prometu do 2030. godine.

Polazeći od usvojenih smjernica te iskustava i rezultata provedbe dosadašnjih nacionalnih programa sigurnosti cestovnog prometa u prethodnim razdobljima, uz uvažavanje trenutačnih okolnosti borbe protiv pandemije COVID-19, koja je utjecala na značajno smanjenje mobilnosti ljudi do nezamislivih granica, provedba Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje 2021. - 2030. godine temelji se na broju „teških prometnih nesreća“, koje obuhvaćaju nesreće u kojima je bilo poginulih ili teško ozlijeđenih osoba. Na osnovu tako utvrđenog kriterija definirani su kvantitativni ciljevi za predstojeće razdoblje provedbe. Opći cilj Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa do 2030. godine usmjeren je na ostvarenje 50% smanjenja broja osoba poginulih u prometnim nesrećama i broja teških prometnih nesreća u cestovnom prometu.

Tako koncipiran, Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa predstavlja strateški dokument Republike Hrvatske, kojemu je cilj podizanje razine sigurnosti cestovnog prometa do 2030. godine. Za njegovo provođenje zadužena je Radna skupina određena od strane ministra nadležnog za unutarnje poslove. Financiranje ili sufinanciranje provođenja mjera i aktivnosti predviđeno je iz više izvora. O prioritetima i načinu financiranja utvrđenih mjera i aktivnosti odluku donosi Radna skupina zadužena za njegovu provedbu.

Uspješnost ostvarenja 50% smanjenja broja osoba poginulih u prometnim nesrećama i broja teških prometnih nesreća kao strateškog, ali i ostalih ciljeva ovog Nacionalnog plana, ovisi o načinu i opsegu provedbe utvrđenih mjera od strane svih odgovornih subjekata  zaduženih za provedbu.

SADRŽAJ

PredgovorI

1.Uvod…….1

2.Sigurnost cestovnog prometa u brojkama od 2011. do 2019…..4

2.1.Osnovni čimbenici sigurnosti cestovnog prometa……..4

2.2.Glavni uzroci nastanka prometnih nesreća……..5

2.3.Trend teških prometnih nesreća……6

2.4.Vrste vozila koja su sudjelovala u prometnim nesrećama…..7

2.5.Vrste prometnih nesreća……..8

2.6.Okolnosti nastanka prometnih nesreća……9

2.7.Nastradali sudionici prometnih nesreća prema svojstvu ………10

2.8.Dobna struktura nastradalih sudionika………11

2.9.Vremenska raspodjela……..12

2.10.Mjesto nastanka prometnih nesreća…….13

2.11.Prostorna raspodjela……..14

2.12.Ekonomski trošak prometnih nesreća…….15

3.Okruženje u kojemu se donosi Nacionalni plan……..16

3.1.Europski i svjetski trendovi…….16

3.2.Usvojene pozitivne europske i svjetske smjernice……19

3.3.Pristup temeljen na sigurnosti sustava…….24

3.4.Drugo desetljeće sigurnosti cestovnog prometa od 2021. - 2030……..25

4.Vizija i ciljevi Nacionalnog plana………26

5.Ključni pokazatelji uspješnosti……..29

6.Potencijali prema područjima djelovanja………32

7.Mjere prema područjima djelovanja……..35

7.1.Sigurna brzina………37

7.2.Vožnja bez utjecaja alkohola, droga i lijekova……..39

7.3.Sigurna vožnja……..40

7.4.Prevencija distrakcije vozača………42

7.5.Sigurnost aktivnih oblika prometovanja…….43

7.6.Sigurnost motociklista i mopedista………45

7.7.Sigurnost profesionalnih vozača………46

7.8.Zaštita u vozilu………47

7.9.Sigurna infrastruktura………48

7.10.Sigurna vozila……..51

7.11.Brze i učinkovite hitne službe……..53

7.12.Jačanje kapaciteta prometne policije i inspekcijskih službi…….54

7.13.Baza podataka i prikupljanje podataka……..56

8.Okvir za praćenje i vrednovanje………57

8.1.Radna skupina……..57

8.2.Područje djelovanja Radne skupine……….57

9.Indikativni financijski plan……… 58

POPIS KRATICA

1. UVOD

U postupku rješavanja teorijskih ili praktičnih problema bilo koje vrste, pa tako i problema povezanih uz sigurnost cestovnog prometa, najvažnija je svjesnost posljedica koje isti prouzrokuju. Svjesnost o postojanju problema cestovne sigurnosti i važnosti njegova rješavanja u Republici Hrvatskoj je spoznata već nakon proglašenja hrvatske suverenosti i samostalnosti. Dokaz svjesnosti problema stradavanja u cestovnom prometu potvrđen je kroz dosadašnju izradu i provedbu pet Nacionalnih programa sigurnosti cestovnog prometa.

Prvi Nacionalni program izrađen je još 1994. godine, što Hrvatsku stavlja među prve zemlje u Europi po pitanju izrade nacionalnih programa (strategija) sigurnosti cestovnog prometa:

1.Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 1994. do 1995.

2.Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 1996. do 2000.

3.Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2001. do 2005.

4.Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2006. do 2010.

5.Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2011. do 2020.

U svim citiranim Programima definiran je identičan problem i cilj, a to je povećanje sigurnosti cestovnog prometa prije svega kroz smanjenje broja poginulih osoba u prometnim nesrećama, a zatim i smanjenje broja prometnih nesreća i ostalih posljedica nastalih u tim nesrećama. Planirane mjere i aktivnosti u navedenim Programima bile su usklađene i sa svjetskim i europskim smjernicama za povećanje sigurnosti cestovnog prometa.

Od vremena kad je Vlada Republike Hrvatske prihvatila i proglasila provođenje prvog Nacionalnog programa 16. lipnja 1994. godine, do danas prometni sustav uvelike se promijenio. U svijetu se dogodio niz globalnih promjena koje su utjecale na cestovni promet u svim državama, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Uslijed sve veće motorizacije značajno se povećao ukupan broj vozila i vozača, prometna opterećenja u gradovima postala su sve veća, a shodno tome i negativan utjecaj prometa na čovjeka i okolinu. No unatoč tim činjenicama, stanje sigurnosti cestovnog prometa u proteklih 26 godina u Republici Hrvatskoj doživjelo je značajna poboljšanja. Pozitivni učinci poduzetih aktivnosti na području sigurnosti potvrđeni su podacima o broju poginulih osoba u cestovnom prometu, kojih je u 2019. godini bilo gotovo tri puta manje u odnosu na 1994. godinu, tj. u odnosu na početke provedbe Nacionalnog programa. Svakako da je dio smanjenja poginulih povezan uz tehnološki napredak vozila, kao i same prometne infrastrukture.

Pozitivni učinci dosadašnje provedbe Nacionalnog programa očituju se u smanjenju broja poginulih osoba u cestovnom prometu. Međutim, postoje i drugi pokazatelji s kojima se potvrđuje učinkovitost provedbe mjera dosadašnjih Programa, a to su:

 povećanje prometne kulture

 smanjenje ukupnog broja prometnih nesreća i smanjenje broja ozlijeđenih sudionika

 izmjena hrvatskog zakonodavstva sukladno europskim smjernicama

 usmjereno preventivno djelovanje policije i ostalih subjekata

 podizanje svijesti kod šire populacije o problemu sigurnosti u cestovnom prometu

 senzibiliziranje javnog priopćavanja o problemu stradavanja u cestovnom prometu

 uključivanje svih državnih tijela i stručnih organizacija u provedbu.

Unatoč pozitivnim rezultatima kvantificiranim kroz konstantno smanjenje broja smrtno stradalih od 1994. godine, realno je zaključiti da postoje mogućnosti za dodatno poboljšanje sustava s ciljem ispunjavanja postavljenih ciljeva u povećanju sigurnosti cestovnog prometa. Sukladno tome pristupilo se izradi novog Nacionalnog plana za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Također je važno napomenuti da su kod procesa izrade Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2021. do 2030. godine, usvojene i pozitivne europske i svjetske regulative iz područja sigurnosti cestovnog prometa navedene u točki 3.2.

2. SIGURNOST CESTOVNOG PROMETA U BROJKAMA OD 2011. DO 2019.

Analiza statističkih trendova prometnih nesreća i njihova povezanost s čovjekom, vozilom i okolinom predstavljaju osnovu za razvoj novog Nacionalnog plana za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Shodno tome napravljena je detaljna Analiza kritičnih čimbenika nastanka prometnih nesreća za razdoblje od 2010. do 2019.   godine, temeljem koje se pristupilo kreiranju mjera ovoga Plana. Za razliku od dosadašnje prakse, predmet analize bile su teške prometne nesreće (nesreće sa smrtno stradalima i teško ozlijeđenima), što je u skladu s novim smjernicama i pozitivnom europskom i svjetskom praksom te predstavlja temelj za kreiranje novih saznanja i mjera.

S obzirom na dinamiku i metodologiju obrade podataka te provođenje istraživanja i izradu Plana u 2020. godini, kao referentna godina korištena je 2019. godina. U provedbi Plana 2021.-2030. godine bit će obuhvaćeni i podaci iz 2020. godine.

2.1.Osnovni čimbenici sigurnosti cestovnog prometa

Prema analiziranim podacima, čovjek je potencijalni uzrok 57% teških prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj. U kombinaciji s cestom, čovjek je potencijalni uzrok 35% teških prometnih nesreća, dok je u kombinaciji s vozilom potencijalni uzrok 6% teških prometnih nesreća.

2.2.Glavni uzroci nastanka prometnih nesreća

Analizom okolnosti koje su prethodile nastanku teških prometnih nesreća utvrđeno je da je u 39% teških prometnih nesreća brzina bila jedan od potencijalnih uzroka teških prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj. Pri tome sama brzina kao potencijalni uzrok zabilježena je u oko 17% teških nesreća. U 8% teških nesreća brzina je u kombinaciji s alkoholom, dok je u 10% brzina u kombinaciji s neopreznom vožnjom. Alkohol kao potencijalni uzrok zabilježen je u 23% teških prometnih nesreća, prilikom čega se može pretpostaviti da je vožnja pod utjecajem alkohola uzročnik oko 4% teških nesreća. Isto tako, analizom okolnosti je utvrđeno da je u čak 59% teških prometnih nesreća neoprezna vožnja jedan od potencijalnih uzroka, dok je u 38% teških prometnih nesreća neoprezna vožnja potencijalni glavni uzrok, što je nešto veći udio u odnosu na razvijenije zemlje Europe.

Može se pretpostaviti da je navedeno dijelom rezultat uzrokovan kulturološkim razlikama koje imaju izravan utjecaj i na kulturu vožnje. Neoprezna vožnja odnosi se na okolnosti nepropisnog upravljanja prijevoznim sredstvom i nepoštovanja prometnih pravila.

2.3.Trend teških prometnih nesreća

Iako je ukupan broj prometnih nesreća u razdoblju od 2010. do 2019. godine, na području Republike Hrvatske smanjen za 29,3%, detaljnom analizom podataka o nesrećama s poginulim i teže ozlijeđenim osobama dokazano je smanjenje takvih nesreća za 21,5%. Prema rezultatima analize razvidno je da smanjenje broja najtežih prometnih nesreća ne prati trend ukupnog smanjenja u promatranom desetogodišnjem razdoblju.

2.4. Vrste vozila koja su sudjelovala u prometnim nesrećama

U 57% prometnih nesreća s poginulim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, sudjelovala su osobna vozila. Motocikli i mopedi su sudjelovali u 13% prometnih nesreća s poginulim osobama, a bicikli u 5%. Teretna vozila su sudjelovala u 11% takvih nesreća. Prema navedenom može se utvrditi da su osobna vozila i dalje u najvećem broju sudjelovala u prometnim nesrećama, no također je važno napomenuti da su vozila na dva kotača sudjelovala u skoro 20% prometnih nesreća s poginulim osobama.

2.5. Vrste prometnih nesreća

Najveći broj prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, čine slijetanja vozila s ceste (29%). Zatim slijedi nalet na pješaka (18%), sudari iz suprotnih smjerova (14%) i bočni (13%) sudari. Navedene četiri vrste prometnih nesreća zajedno su činile oko 73% svih prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama.

2.6. Okolnosti nastanka prometnih nesreća

Okolnost se može definirati kao neposredan uzrok zbog kojeg dolazi do prometne nesreće. Uzrok najvećeg broja prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, je brzina, koja je bila uzročnik u ukupno 39% prometnih nesreća s poginulima i teško ozlijeđenim osobama.

2.7. Nastradali sudionici prometnih nesreća prema svojstvu

Struktura poginulih sudionika prometnih nesreća prema svojstvu u razdoblju od 2010. do 2019. godine, pokazuje da je najveći broj vozača 61%. Pješaci čine 20%,  a putnici 19% svih poginulih sudionika prema svojstvu. Za isto razdoblje struktura teže ozlijeđenih sudionika prometnih nesreća prema svojstvu pokazuje da je najveći broj vozača 62%, putnika 21% i pješaka 17%.

Struktura poginulih i teže ozlijeđenih sudionika prometnih nesreća prema svojstvu pokazuje da je najveći broj vozača 61,50%. Putnici čine 20%, a pješaci 19,50%. Prema navedenom može se utvrditi da su vozači u najvećem broju sudjelovali u prometnim nesrećama. No, također je važno napomenuti da su aktivni oblici prometovanja, tj. vozači bicikla činili 11% od ukupnog broja poginulih vozača u prometnim nesrećama, pri čemu su vozači bicikla starosti 65 i više godina činili 38% od tog broja. Poginuli i teže ozlijeđeni vozači bicikla u prometnim nesrećama činili su 15% od ukupnog broja poginulih i teže ozlijeđenih vozača.

2.8. Dobna struktura nastradalih sudionika

Struktura poginulih i teže ozlijeđenih sudionika prometnih nesreća po starosnoj dobi pokazuje da je najveći broj osoba bio u dobi između 31 i 50 godina (29,43%). Nadalje, sudionici u dobi od 19 do 30 godina čine 24,4%, a sudionici između 51 i 65 godina čine 21,16% svih poginulih i teže ozlijeđenih osoba. Osobe starije od 65 godina činile su 15,35% svih poginulih i teže ozlijeđenih sudionika. U teškim prometnim nesrećama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, sudjelovalo je 2845 osoba do 18 godina (djece i maloljetnika) te su činili ukupno 5,7% svih sudionika.

Prema analizi starosti sudionika koji su potencijalni krivci utvrđena je prosječna dob od 38 godina kad su u pitanju teške prometne nesreće koje su imale okolnost brzine, što je za oko četiri godine manje od prosječne dobi sudionika koji su potencijalni krivci u svim teškim prometnim nesrećama. Isto tako, prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da gotovo svaku četvrtu tešku prometnu nesreću koja ima okolnost brzine uzrokuju vozači u dobi od 25 godina i mlađi. Analizom starosti sudionika koji su potencijalni krivci teških prometnih nesreća, bili su pod utjecajem alkohola, utvrđena je slična situacija kao kad su u pitanju teške nesreće s okolnosti brzine. Takvi sudionici su u prosjeku četiri godine mlađi (38 godina) od prosječne dobi sudionika koji su potencijalni krivci u svim teškim prometnim nesrećama (42 godine). Isto tako, četvrtina sudionika ima 25 godina ili manje, dok je polovica mlađa od 35 godina.

2.9. Vremenska raspodjela

Broj nesreća od početka godine kreće s trendom povećanja, u srpnju i kolovozu dolazi do maksimalnih vrijednosti, te se spušta do prosinca - kad se opet blago povećava. Najveći broj prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama događa se upravo u ljetnim mjesecima, kad je na prometnicama najveći broj vozila i sudionika u prometu. Najveći broj prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, zabilježen je u kolovozu (3124) i srpnju (3056), što je godišnje prosječno više od 23% svih nesreća. Razlika između broja zabilježenih nesreća od siječnja do kolovoza predstavlja povećanje od gotovo 47%.

Povećan broj prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, posebno je zabilježen početkom vikenda, a posebno se ističe subota (ukupno 4404 nesreće) kao dan kad se događa najviše teških prometnih nesreća.

2.10. Mjesto nastanka prometnih nesreća

Broj prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama posebno je izražen u naselju, gdje su se dogodile 19.332 prometne nesreće (74%), dok se 6769 prometnih nesreća dogodilo izvan naselja (26%).

Ako se analizira vrsta prometnice, najviše prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama dogodilo se na nerazvrstanim cestama u iznosu od 61%. Na državnim cestama dogodilo se 22%, a na županijskim 11% prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama. Najmanji udio prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama dogodio se na autocestama u iznosu od 4% i lokalnim cestama u iznosu od 2%.

2.11. Prostorna raspodjela

S ciljem utvrđivanja prostornih različitosti uzročno-posljedičnih čimbenika na području Republike Hrvatske provedena je i prostorna analiza teških prometnih nesreća po policijskim upravama, a prema okolnostima nastanka i vrste prometne nesreće. Prema prosječnom broju teških prometnih nesreća, prema policijskim upravama, utvrđeno je sedam kategorija koje se statistički značajno razlikuju po prosječnom godišnjem broju teških prometnih nesreća. Prilikom toga prve tri kategorije čine gotovo 40% svih prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama.

Analizom statistički značajne razlike okolnosti nastanka i vrsta teških prometnih nesreća između različitih policijskih uprava također nije utvrđena statistički značajna razlika. Shodno dobivenom može se zaključiti da mjere neće biti potrebno i prostorno definirati.

2.12. Ekonomski trošak prometnih nesreća

Kako bi se upozorilo na ozbiljnost sigurnosti prometnih nesreća, izračunat je društveni trošak nastao kao posljedica prometnih nesreća u cestovnom prometu u razdoblju od 2010. do 2019. godine. Za potrebe kvantificiranja troška ljudskog života stradalog u prometnoj nesreći, kao i troška teško ozlijeđenog korištena je svjetski priznata metodologija UN-a, WHO-a i iRAP-a .

Shodno predmetnoj metodologiji, utvrđeno je da je trošak poginulih te teško i lako ozlijeđenih osoba u razdoblju 2010.-2019. godine hrvatsko društvo stajao minimalno 76,8 milijardi kuna. Isto tako, godišnji troškovi prometnih nesreća Europske unije procjenjuju se na 280 milijardi eura, što čini 2% BDP-a Europske unije.

3. OKRUŽENJE U KOJEMU SE DONOSI NACIONALNI PLAN

3.1.Europski i svjetski trendovi

Godišnje na svjetskoj razini u prometnim nesrećama život izgubi više od 1,3 milijuna ljudi, što predstavlja neprihvatljivo visoki broj smrtnih slučajeva. Smrt i ozljede sudionika cestovnog prometa predstavljaju globalni zdravstveni i razvojni problem koji će se pogoršavati ako se ne poduzmu značajni koraci. Prometne nesreće vodeći su uzročnik smrti djece i mlađih punoljetnika u dobi od 5 do 29 godina, a osmi uzročnik smrti na svijetu za osobe svih dobnih skupina. Više od polovice svih smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama čine pješaci, biciklisti i motociklisti, koji su i dalje često zanemareni u pogledu sigurnosti prometa u mnogim zemljama.

Napredak na području sigurnosti cestovnog prometa znatno varira između različitih kontinenata, regija i država. Postoje značajne razlike između stopa smrtnosti, a najveću i najopasniju stopu bilježe afričke (26,6) te države jugoistočne Azije (20,7). Najmanju stopu bilježi Europa (9,3), a zatim Amerika (15,6). Države Zapadnog Pacifika imaju stopu smrtnosti 16,9, a Istočnog Mediterana 18.

Razlika između kontinenata, regija i država stvara se zbog činjenice da razina visine prihoda države utječe na rizik od događanja prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama i teškim ozljedama. U državama s visokim proračunskim prihodima, posebice u Europskoj uniji, prosječna stopa smrtnosti u prometnim nesrećama kreće se oko 4,9 na 100.000 stanovnika, dok se u siromašnijim državama stopa smrtnosti kreće oko 27,5 na 100.000 stanovnika (posebice Afrika, dijelovi Azije i Južne Amerike). Isto tako, od 2013. godine, nije smanjen broj smrtnih slučajeva u cestovnom prometu ni u jednoj zemlji s niskim prihodima. Značajan nesrazmjer između tzv. bogatijih i siromašnijih država usporava postizanje istog cilja na svjetskoj razini, a to je vizija bez stradalih sudionika u prometu.

Na području Europske unije u 2018. godini u prometnim nesrećama život je izgubilo 25.100 osoba, dok je oko 130.000 osoba bilo teže ozlijeđeno. Ukupan broj smrtnih stradavanja u prometnim nesrećama od 2001. do 2010. godine smanjio se za 43%, a od 2010. do 2018. godine za 21%. U 2019. godini, broj smrtnih slučajeva u cestovnom prometu na području Europske unije (27 država članica) pao je za 2%, čime je 2019. godina završila s oko 22.800 smrtno stradalih sudionika. Cilj Europske unije o prepolovljavanju broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu do kraja 2020. godine, na cestama država članica, prema dosadašnjim trendovima, neće biti ostvaren, a to predstavlja novi izazov za sve zemlje članice.

Unatoč neostvarivanju cilju na razini Europe, postoji mogućnost da neke od država članica individualno postignu zadani cilj smanjenja. Trenutačno je na svakoj od država da pokuša plansko razdoblje završiti sa što manje smrtnih slučajeva i teških stradavanja, analizirati proteklo razdoblje i pripremiti nove nacionalne strategije sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

3.2.Usvojene pozitivne europske i svjetske smjernice

Pozitivne smjernice obuhvaćaju važnu europsku i svjetsku zakonsku regulativu iz područja sigurnosti cestovnog prometa te su kao takve analizirane i usvojene u Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Globalni akcijski plan cestovne sigurnosti prometa za 2011.-2020.

U ožujku 2010. godine, Opća skupština Ujedinjenih naroda (United Nations General Assembly) službeno proglašava razdoblje od 2011. do 2020. godine Desetljećem akcije sigurnosti cestovnog prometa (The Decade of Action for Road Safety 2011-2020). U sklopu aktivnosti Skupštine predstavljen je dokument koji je izradilo Udruženje sigurnosti cestovnog prometa Ujedinjenih naroda (United Nations Road Safety Collaboration) pod nazivom Globalni akcijski plan cestovne sigurnosti prometa 2011-2020 (Global Plan for the Decade of Action for Road Safety 2011-2020).

Kao temeljno načelo Plana navodi se „siguran pristup sustavu“ (Safe System Approach). Takav pristup odnosi se na što veću prilagodbu cestovnog sustava na ljudske pogreške i ranjivost. U pravilu se smatra da se zbog ljudske pogreške prometne nesreće ne mogu u potpunosti eliminirati, ali mogu se ublažiti njihove posljedice. Politika sigurnog pristupa sustavu ističe da je odgovornost nastanka prometnih nesreća i ublažavanja njihovih posljedica podijeljena na više nadležnih tijela koja imaju jasno definirane zadatke.

Kao opći cilj Plana navodi se stabilizacija, a zatim reduciranje broja smrtnih slučajeva do 2020. godine. Cilj se planira postići kroz aktivnosti i mjere na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Međutim, fokus dokumenta je na nacionalnim i lokalnim aktivnostima i mjerama.

Europske smjernice politike sigurnosti cestovnog prometa za 2011.-2020.

U srpnju 2010. godine, Europska komisija (EC - European Commission) usvojila je dokument o cestovnoj sigurnosti za plansko razdoblje od 2011. do 2020. godine, (Towards a European Road Safety Area: policy orientations on road safety 2011-2020). Uzimajući u obzir analizu rezultata prijašnjeg Akcijskog programa cestovne sigurnosti (3rd European Action Programme for Road Safety) za razdoblje od 2001. do 2010. godine, predstavljeni su novi ciljevi i mjere za planirano desetogodišnje razdoblje.

Principi na kojima se dokument temelji su težnja za najvišim standardima cestovne sigurnosti u Europi, integrirani pristup sigurnosti na cestama te načela supsidijarnosti, proporcionalnosti i zajedničke odgovornosti. Kao kvantitativni cilj dokumenta-strategije postavljeno je 50% smanjenje broja poginulih osoba u Europskoj uniji u razdoblju od 2011. do 2020. godine. Spominje se i postavljanje cilja za smanjenje broja ozlijeđenih osoba te se navodi da takvo što ipak još nije moguće zbog nejednolikog utvrđivanja razine ozljeda u državama članicama.

Strateški ciljevi, tj. polja intervencije za države članice Europske unije predviđeni za razdoblje od 2011. do 2020. godine, usklađeni su sa svjetskim preporukama UN-a i WHO-a. Posebna pozornost obraćena je na stradavanje ranjivih korisnika, obrazovanje svih sudionika i poticanje novih tehnologija u cilju povećanja razine sigurnosti cestovnog prometa.

Deklaracija iz Vallete

U ožujku 2017. godine, na Malti  potpisana je Deklaracija iz Vallette (Valletta Declaration), dokument o sigurnosti cestovnog prometa koji je prihvatilo Europsko vijeće u lipnju 2017. godine. Deklaraciju potpisuju ministri prometa zemalja država članica Europske unije i predstavlja značajan strateški dokument cestovne sigurnosti na području Europske unije.

U Deklaraciji se navodi da je postojao stalan i obećavajući trend koji vodi zajedničkom cilju prepolovljavanja broja smrtnih slučajeva na cestama. Međutim, cilj je s vremenom postao previše izazovan te postoji mogućnost da se neće dostići ako se ne ulože dodatni napori. Ističe se naglašeni problem smrtnog stradavanja i zadobivanja teških ozljeda ranjivih skupina, posebno pješaka i biciklista.

Stoga se države potpisnice Deklaracije obvezuju nastaviti suradnju i jačati mjere kako bi se broj smrtno stradalih osoba na području Europske unije smanjio za 50% do 2020. godine, s obzirom na programske ciljeve desetogodišnjeg Plana Europske komisije. Isto tako, države potpisnice obvezuju se krenuti u izradu novih nacionalnih strategija tj. planova s ciljem povećanja razine sigurnosti u razdoblju nakon 2020. godine.

S obzirom na prijašnje dokumente koji se odnose na sigurnost cestovnog prometa, novost u Deklaraciji iz Vallette je posebno obraćanje pozornosti na teško nastradale sudionike prometa. Ističe se važnost dublje analize sigurnosti cestovnog prometa te se naglašava da broj smrtno stradalih nije dovoljno kvalitetan pokazatelj.  Osim uobičajenog postavljanja ciljeva smanjenja broja smrtno stradalih osoba, Deklaracijom iz Vallette postavlja se i cilj smanjenja teško nastradalih osoba na cestama za 50% do 2030. godine.

Okvir Europske politike sigurnosti cetovnog prometa za 2021.-2030.

U lipnju 2019. godine, Europska komisija objavila je radni dokument pod nazivom Okvir politike EU za sigurnost na cestama (EU Road Safety Policy Framework 2021-2030 - Next Steps Towards Vision Zero), koji se odnosi na nadolazeće plansko razdoblje od 2021. do 2030.  godine. Izrada dokumenta potaknuta je paketom Europa u pokretu (Europe in the move - Sustainable Mobility for Europe: safe, connected, and clean) i srednjoročnim Akcijskim planom cestovne sigurnosti (Strategic Action Plan on Road Safety) iz svibnja 2018. godine. Svrha radnog dokumenta je prevesti politiku navedenog Akcijskog plana u akciju, odnosno provedbu te pružiti smjernice pri izradi nacionalnih planova za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Europska unija dokumentom potvrđuje dugoročni svjetski cilj koji se odnosi na nultu stopu smrtnog stradavanja do 2050. godine. Politika potpune eliminacije smrtnog stradavanja u prometu prihvaćena je još 1997. godine u švedskom parlamentu, predstavljena kao Vision Zero. Cilj politike je da nijedan sudionik ne pogine ili ne  bude teže ozlijeđen u prometnim nesrećama te da buduće planiranje cestovnog prometa treba biti u skladu s takvim zahtjevima. Osim navedenog dugoročnog cilja, postavlja se cilj 50% smanjenja smrtnog stradavanja do 2030. godine, koji se ujedno nastavlja na prošli europski desetogodišnji program sigurnosti cestovnog prometa. Dokument Europske komisije posebno naglašava važnost potpisane Deklaracije iz Vallette u 2017. godini, čime je obraćena posebna važnost klasifikacije težine ozljeda i postavljanja ciljeva smanjenja broja teških ozljeda kao posljedica prometnih nesreća.

Ususret 12 dragovoljnih globalnih ciljeva za sigurnost na cestama

U siječnju 2020. godine, Udruženje sigurnosti cestovnog prometa Ujedinjenih naroda (United Nations Road Safety Collaboration) izdalo je značajan dokument pod nazivom Ususret 12 dobrovoljnih globalnih ciljeva za sigurnost na cestama (Towards the 12 voluntary global targets for road safety). Cilj publikacije je da posluži kao vodič za pomoć državama u praćenju i izvještavanju o statusu sigurnosti prometa na cestama u razdoblju od 2020. do 2030. godine. Dokument predstavlja smjernice za države o aktivnostima i mjerama za postizanje dobrovoljnih globalnih ciljeva u pogledu sigurnosti na cestama.

Dokument jasno opisuje metode mjerenja razine uspješnosti dostizanja ciljeva pomoću ključnih pokazatelja uspješnosti. Definira se metodologija zasebnog mjerenja i praćenja radnji, utjecaja i ostvarenih učinaka na sigurnost cestovnog prometa.

Stockholmska deklaracija

U veljači 2020. godine, na Trećoj globalnoj ministarskoj konferenciji sigurnosti prometa (Third Global Ministerial Conference on Road Safety: Achieving Global Goals 2030) u Stockholmu, potpisana je međunarodna Deklaracija o sigurnosti prometa. Deklaracija je pripremljena u uskoj suradnji s upravljačkom skupinom konferencije te je prošla kroz opsežno savjetovanje između država članica Svjetske zdravstvene organizacije. Potpisana je na razini više od 80 zemalja članica Ujedinjenih naroda i predstavlja strateški važan dokument u pogledu globalne sigurnosti cestovnog prometa.

Stockholmska deklaracija pruža smjernice do 2030. godine, s naglaskom na međunarodnu suradnju u cilju poboljšanja sigurnosti prometa na svjetskoj razini. Deklaracija naglašava i potiče težnje Europske unije u dostizanju cilja 50% smanjenja smrtnog stradavanja i teškog ozljeđivanja sudionika u prometu do 2030. godine, kao cilja nultog smrtnog stradavanja i teškog ozljeđivanja sudionika u prometu do 2050. godine. Deklaracijom se pozivaju sve svjetske zemlje da slijede primjer Europske unije u želji za smanjenjem broja stradavanja u prometu.

Stockholmskom deklaracijom države potpisnice obvezuju se nastaviti suradnju i istaknuti problematiku stradavanja na cestama. Problemi na koje posebno treba obratiti pozornost su stradavanja ranjivih skupina, tj. pješaka, biciklista, motociklista, korisnika javnog prijevoza, djece i mladih. Sve države obvezuju se izraditi nove nacionalne planove sigurnosti za nadolazeće plansko razdoblje od 2021. do 2030. godine. Osim obavezne izrade nacionalnih planova sigurnosti cestovnog prometa, potiče se izrada i implementacija regionalnih i lokalnih planova.

Ciljevi održivog razvoja

Godine 2015.  195 nacija dogovorilo se s UN-om promijeniti svijet nabolje do 2030. godine. Navedeno se namjerava postići okupljanjem vlada, medija, poduzeća, visokoškolskih ustanova i lokalnih nevladinih organizacija. U tom cilju postavljeno je ukupno 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals - SDG) koji predviđaju promjenu financijskog, ekonomskog i političkog sustava koji upravlja današnjim društvom.

U sklopu 3.  cilja (Osiguranje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve), jedan od zadataka (zadatak 3.6) je prepoloviti broj smrtno stradalih i ozlijeđenih u prometnim nesrećama.

Također, jedan od zadataka 11. cilja (Učiniti gradove i naselja sigurnim i održivim mjestima) je do 2030. godine omogućiti pristup sigurnim, pristupačnim i održivim prometnim sustavima za sve, poboljšavajući sigurnost na cestama, posebno širenjem javnog prijevoza, s posebnom pažnjom na potrebe ugroženih, žena, djece, osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi.

RADAR Projekt  - Dunavski transnacionalni program 2018.

U lipnju 2018. godine, započela je trogodišnja implementacija projekta RADAR (Risk Assessment on Danube Area Roads) u sklopu Programa transnacionalne suradnje Interreg Dunav. Cilj projekta RADAR je smanjenje rizika nastanka prometnih nesreća kroz poboljšanje cestovne infrastrukture koji se nastoji ostvariti kroz brojne projektne aktivnosti kojima se nastoji pomoći nadležnim institucijama zemalja Dunavske regije da identificiraju i smanje rizik na svojoj cestovnoj mreži.

Projekt je implementiran u više od deset zemalja Dunavske regije (Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka, Hrvatska, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Moldavija itd.). U sklopu projekta RADAR osnovana je transnacionalna ekspertna skupina koja je na sastancima na temu raznih tematskih područja koja se odnose na sigurnost cestovnog prometa raspravljala o brojnim problemima, rješenjima i najnovijim spoznajama u svrhu poboljšanja cestovne sigurnosti.

Transnacionalna skupina izradila je izvješća sukladno tematskim područjima temeljem kojih su izrađeni prva regionalna Strategija za poboljšanje cestovne infrastrukture na području Dunavske regije te akcijski planovi za njezinu implementaciju specifično izrađeni prema potrebama i prilikama svake države Dunavske regije koja je sudjelovala u njezinu donošenju.

Dokument Strategija za poboljšanje cestovne infrastrukture na području Dunavske regije, nastao u sklopu implementacije projekta RADAR, sadrži viziju, ciljeve i načine za postizanje poboljšanja sigurnosti cestovne infrastrukture te obrađuje ključna tematska područja koja se odnose na sigurnost cestovne infrastrukture. Dokument je nastao transnacionalnom suradnjom i uključuje podatke koji se odnose na više od deset zemalja Dunavske regije, kao i saznanja koja su akumulirana tijekom raznih aktivnosti implementacije projekta (treninzi za ključne dionike sigurnosti cestovnog prometa u devet zemalja regije, provedeni pilot projekti i sl.), te koristi aktualne podatke i upozorava na važnost podizanja nacionalnog institucionalnog kapaciteta donositelja odluka.

3.3.Pristup temeljen na sigurnosti sustava

Europska unija u 2020. godine, temelji okvir politike sigurnosti cestovnog prometa za buduće razdoblje od 2021. do 2030. godine, na „pristupu temeljenom na sigurnosti sustava“ (Safe System Approach). Tijekom prošlog desetljeća pristup temeljen na sigurnosti sustava proizašao je iz najbolje prakse sigurnosti, a na globalnoj razini preporučuje ga i Svjetska zdravstvena organizacija. Pristup temeljen na sigurnosti sustava predstavlja cjeloviti pogled na sustav cestovnog prometa i  međusobne interakcije između ceste, korisnika i vozila. Namijenjen je svim skupinama koje koriste cestovni sustav, uključujući vozače, motocikliste, putnike, pješake, bicikliste te vozače komercijalnih i teških vozila.

U strukturi cestovnih vozila uz klasične motore s unutarnjim izgaranjem, prvenstveno iz ekoloških razloga sve se više povećava udio hibridnih vozila, električnih vozila i vozila na gorive ćelije vodika. Uz sve čvršće i raznovrsnije materijale iz kojih su izrađena vozila,  e općenito raznovrsne opasne tvari koje se prevoze u cestovnom prometu, ovaj trend zahtijeva dodatne napore za zadržavanje pripremljenosti hitnih službi u slučaju prometne nesreće u pogledu baza podataka o vozilima, detekcije opasnih tvari, edukacije i opremljenosti.  

Pristup temeljen na sigurnosti sustava prepoznaje činjenicu da će ljudi uvijek biti skloni pogreškama te preoblikuje politiku sigurnosti na cestama usredotočujući je na prevenciju smrti i ozljeda. Temelji se na principu da sustav treba „opraštati“ i prometne nesreće bez obzira na neposredni uzrok, ne smiju rezultirati smrću ili teškim ozljedama. Siguran sustav temelji se na činjenici da smrt i ozljede sudionika proizašle kao posljedica prometnih nesreća nisu neizbježna cijena koju ljudi moraju platiti u cilju sve većeg zahtjeva za mobilnošću.

Ključni, a i već ranije utvrđeni i uspostavljeni čimbenici sigurnog sustava su: Sigurna infrastruktura, Sigurna uporaba ceste, Sigurna vozila i Brze i učinkovite hitne službe.

Pristup temeljen na sigurnosti sustava uključuje višesektorsko i multidisciplinarno djelovanje različitih subjekata u cilju povećanja razine sigurnosti cestovnog prometa. Temelji se na podjeli odgovornosti prema sigurnosti cestovnog prometa. Kako bi funkcionirao, svi akteri trebaju koordinirano obavljati planirane zadatke. Pritom se podrazumijevaju javna državna tijela u svim sektorima vezanim za sigurnost prometa, infrastrukturu, okoliš, obrazovanje, zdravstvo, zakonodavstvo, turizam itd. Isto tako, ključnu ulogu u navedenom načinu pristupa sigurnosti cestovnog prometa imaju i različiti dionici poput gospodarskih subjekata, osiguravajućih društava, nevladinih organizacija, udruga, znanstvenih institucija i sl. Neophodna je bliska suradnja, razmjena iskustava i koordinacija na svim razinama kako bi se osigurali što kvalitetnija organizacija, provedba, praćenje i pravodobna korekcija planiranih mjera i aktivnosti.

Zajednička suradnja svih javnih tijela državne, regionalne i lokalne razine, interesnih skupina, privatnog sektora i medija na području sigurnosti cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj pridonosi jačanju značaja i učinkovitosti mjera i aktivnosti u planu ili provedbi. Prihvaćanje mjera i aktivnosti od strane korisnika cesta i sveukupne javnosti nužno je za uspješno ispunjavanje predviđenih ciljeva. Stoga se naglašava važnost konstantnog poticanja javne rasprave u cilju stjecanja osobne odgovornosti svakog pojedinca. Snažan osjećaj zajednice za značaj sigurnosti cestovnog prometa može smanjiti negativne trendove stradavanja i povećati osjećaj opće sigurnosti među stanovništvom.

Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2021. do 2030. usklađen je s principima pristupa temeljenog na sigurnosti sustava te se oslanja na što jasnije razumijevanje čimbenika koji utječu na sigurnost svih sudionika u prometu.

3.4. Drugo desetljeće sigurnosti cestovnog prometa od 2021. do 2030. godine

Razdoblje od 2021. do 2030.  godine proglašeno je kao Drugo desetljeće sigurnosti cestovnog prometa od strane skupštine Ujedinjenih naroda. Osnovni postavljeni cilj Drugog desetljeća sigurnosti je smanjenje 50% smrtnih slučajeva i ozlijeđenih u prometu.

Predmetna rezolucija potiče sve države članice na sustavni rad u području sigurnosti svih sudionika u prometu i osiguravanje sigurne infrastrukture. Rezolucija također naglašava kako je prilikom implementacije svih mjera potrebno uzimati u obzir sve oblike prometovanja poštujući njihove specifične potrebe, provoditi detekciju i saniranje zona s visokom stopom nesreća, kao i pravilno planirati i projektirati prometnu infrastrukturu temeljeno na sigurnosti sustava s ciljem sprečavanja najtežih posljedica prometnih nesreća bez obzira na uzrok.

4. VIZIJA I CILJEVI NACIONALNOG PLANA

Analizom svjetskih, a posebice europskih smjernica za povećanje sigurnosti u cestovnom prometu razvidno je da je promijenjen pristup u metodologiji povećanja sigurnosti u cestovnom prometu. Pristup je promijenjen u samoj filozofiji shvaćanja uzročnika prometnih nesreća, prilikom čega se sve više pozornosti posvećuje upravo čovjeku i njegovoj odgovornosti prema sebi kao pojedincu i društvu u cjelini.

Upravo na tome je baziran švedski koncept Vision Zero koji ne prihvaća smrtne posljedice i teške ozljede, a koji je postao smjernica većine današnjih programa za povećanje sigurnosti cestovnog prometa.

Prema filozofiji koncepta Vision Zero, prije svega se podrazumijeva promjena razumijevanja odgovornosti sigurnosti, gdje se odgovornost stavlja na čovjeka, ali ne samo na čovjeka kao korisnika prometnog sustava, nego i čovjeka kao upravitelja i kreatora prometnog sustava. Tako je odgovornost podijeljena na sve sudionike u prometnom sustavu te se sigurnost analizira već u samom planiranju i projektiranju prometnog sustava, što je vrlo bitno sa stajališta preventivnog djelovanja na nastanak prometnih nesreća, kao i smanjenje njihovih posljedica.

Podjela odgovornosti između korisnika, kreatora i upravitelja čini prometni sustav Republike Hrvatske sigurnim za sve!

Sukladno viziji održivog razvoja i sigurnosti cestovnog prometa Europske unije i Ujedinjenih naroda postavljen je posebni cilj: unapređenje sigurnosti cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2030.  godine. Utvrđeni posebni cilj, koji će biti ostvaren provedbom mjera svrstanih u 13 područja djelovanja, izravno pridonosi ostvarenju Plana Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. godine (UN Agenda 2030.), cilju održivog razvoja (Sustainable Development Goals - SDG) broj 3. Osigurati zdrav život i promicati blagostanje za ljude svih generacija, te cilju broj 11. Učiniti gradove i naselja sigurnim i održivim mjestima.

Unapređenje  sigurnosti cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj

Sukladno postavljenoj viziji i utvrđenom posebnom cilju postavljene su očekivane vrijednosti smanjenja broja osoba poginulih u prometnim nesrećama i teških prometnih nesreća do kraja planskog razdoblja, a uslijed implementacije mjera i aktivnosti ovoga Plana. Vrijednosti su prikazane prema područjima djelovanja, kao i za cijeli Plan ukupno.

Sukladno postavljenoj viziji i utvrđenom posebnom cilju postavljene su očekivane vrijednosti smanjenja broja osoba poginulih u prometnim nesrećama i teških prometnih nesreća do kraja planskog razdoblja, a uslijed implementacije mjera i aktivnosti ovoga Plana. Vrijednosti su prikazane prema područjima djelovanja, kao i za cijeli Plan ukupno.

5. KLJUČNI POKAZATELJI USPJEŠNOSTI

Uz postavljene ciljeve, a za potrebe mjerenja učinkovitosti Plana, definirani su i ključni pokazatelji uspješnosti. Ključni pokazatelji uspješnosti su definirani tako da omogućuju lako praćenje i razumijevanje procesa realizacije svakog postavljenog cilja, kao i same učinkovitosti. Prilikom kreiranja pokazatelja u obzir se uzelo da praćenje realizacije postavljenih ciljeva i ostvarenje ciljanih vrijednosti ne zahtijeva složena prikupljanja novih velikih količina podataka, nego da je većim dijelom provedivo kroz podatke o prometnom sustavu koji se već prikupljaju ili se njihovo prikupljanje planira nakon izrade Plana.

6. POTENCIJALI PREMA PODRUČJIMA DJELOVANJA

Sukladno pozitivnoj svjetskoj praksi i preporukama Europske unije za potrebe definiranja mjera, kao i samog plana provedbe definirano je 13 područja djelovanja. Definirana područja pružaju veliki potencijal za smanjenje broja teških prometnih nesreća na prometnicama u Republici Hrvatskoj, a u konačnici i njihovih posljedica. Također je važno napomenuti da upravo potencijal pojedinog područja djelovanja definira i prednost pri implementaciji mjera. Potencijali su izračunati prema bazi podataka o prometnim nesrećama Ministarstva unutarnjih poslova.

7. MJERE PREMA PODRUČJIMA DJELOVANJA

S ciljem povećanja cestovne sigurnosti u Republici Hrvatskoj, u Drugom desetljeću sigurnosti planirano je više od 200 aktivnosti koje su kategorizirane u 13 područja djelovanja:

 Sigurna brzina

 Vožnja bez utjecaja alkohola, droga i lijekova

 Sigurna vožnja

 Prevencija distrakcije vozača

 Sigurnost aktivnih oblika prometovanja

 Sigurnost motociklista i mopedista

 Sigurnost profesionalnih vozača

 Zaštita u vozilu

 Sigurna infrastruktura

 Sigurna vozila

 Brze i učinkovite hitne službe

 Jačanje kapaciteta prometne policije i inspekcijskih službi

 Baza podataka i prikupljanje podataka.

Aktivnosti su generalno svrstane u tri osnovne kategorije (edukacijske, inženjerske i zakonske) te više od 35 mjera. Sukladno cilju, naglasak Plana, pa tako i aktivnosti, je na edukaciji, tj. podjeli odgovornosti između korisnika, kreatora i upravitelja cestovne infrastrukture.

Za potrebe definiranja mjera prema područjima djelovanja sigurnosna kaciga je uvrštena u područje djelovanja sigurnost aktivnih oblika prometovanja (kad su u pitanju biciklisti) te sigurnost motociklista i mopedista, kad su u pitanju predmetni vozači.

U sklopu mjera također je dodano važno područje bitno za adekvatno praćenje ključnih pokazatelja uspješnosti, kao i učinkovitosti Plana pod nazivom baza podataka i prikupljanje podataka.

Uz definirane mjere prema tipu i grupi, za svaku su mjeru definirane i sljedeće vrijednosti nužne za plan razvoja i implementacije:

Za potrebe praćenja učinkovitosti mjera i Plana u cijelosti nužno je sustavno prikupljanje podataka te izvještavanje na godišnjoj razini o trendovima u definiranim područjima djelovanja. Minimalno svake tri godine potrebno je provođenje evaluacije Plana kroz praćenje rezultata provedenih aktivnosti uz izradu detaljne statističke analize baze podataka o prometnim nesrećama, kao i analize trendova u područjima djelovanja. Shodno tome, a sukladno Okviru politike EU-a za sigurnost na cestama 2021. - 2030. godine - sljedeći koraci u ostvarenju Vizije nula (EU Road safety policy framework 2021-2030 - Next steps towards Vision Zero), nužno je i provođenje sustavnih analiza prometnog toka koje nisu vezane samo za utvrđene prometne prekršaje/nesreće, a s ciljem kvalitetnije i objektivnije procjene stanja sigurnosti. Također,  o utvrđenim vrijednostima ključnih pokazatelja uspješnosti preporučeno je obavještavati Europsku komisiju s ciljem povećanja cestovne sigurnosti na razini Europske unije.

7.1.Sigurna brzina

Statistička analiza podataka na čijim rezultatima su temeljene mjere i potencijali iz područje djelovanja „Sigurna brzina“, odnose se na prometne nesreće kojima je brzina okolnost koja je prethodila prometnoj nesreći.

Brzina je okolnost u čak 39% teških prometnih nesreća na prometnicama u Republici Hrvatskoj, dok je u 17% ona isključiva okolnost. Shodno navedenom, evidentna je važnost djelovanja na prometne nesreće kojima je brzina jedan od uzročnih čimbenika.

Za potrebe smanjenja broja teških prometnih nesreća kojima je okolnost brzina definirane su 22 aktivnosti podijeljene u osam mjera:

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Usklađivanje ograničenja brzine na svim cestama uzimajući u obzir sve karakteristike i uvjete

 Povećanje razine sigurnosti odvijanja cestovnog prometa na mjestima gdje se obavljaju radovi na cesti

 Projektiranje sigurnog prometnog sustava

 Istraživanja

 Jačanje nadzora brzine

 Izmjena i dopuna zakonske regulative

 Uvođenje ISA (Intelligent Speed Assistance).

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća kojima je okolnost isključivo brzina za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno s 429 na 214 teških prometnih nesreća.

7.2.Vožnja bez utjecaja alkohola, droga i lijekova

Statistička analiza podataka na čijim rezultatima su temeljene mjere i potencijali iz područje djelovanja „Vožnja bez utjecaja alkohola, droge i lijekova“,  odnosi se na prometne nesreće u kojima je osoba koja je uzrokovala nesreću bila pod utjecajem alkohola i/ili psihoaktivnih tvari.

Analizom vožnje pod utjecajem razvidno je da se utjecaj najčešće odnosi na alkohol. Alkohol je prisutan u 22% teških prometnih nesreća, dok je četiri posto osoba koje su ih uzrokovale, u ukupnom broju prometnih nesreća, bilo pod utjecajem alkohola i/ili opijata. Pri tome svaka druga nesreća u kojoj je utvrđena alkoholiziranost sudionika, brzina je okolnost pod kojom se dogodila.

Za potrebe smanjenja broja teških prometnih nesreća u kojima su prisutni alkohol i/ili opijati definirano je osam aktivnosti podijeljenih u tri mjere:

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Istraživanja

 Izmjena i dopuna zakonske regulative.

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća u kojima je alkohol i/ili opijati za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno s 92 na 46 teških prometnih nesreća.

7.3.Sigurna vožnja

Statistička analiza podataka na čijim rezultatima su temeljene mjere i potencijali iz područje djelovanja „Sigurna vožnja“, odnosi se na prometne nesreće kojima su nepoštovanje prometnih pravila i nepropisno kretanje vozila bile okolnosti koje su prethodile nesreći. Pri tome nisu uzete u obzir prometne nesreće kojima su brzina i alkohol i/ili psihoaktivne tvari bile okolnosti koje su prethodile prometnoj nesreći.

Čak 38% teških prometnih nesreća na prometnicama u Republici Hrvatskoj ima za okolnost neopreznu vožnju, ne uključujući brzinu, alkoholiziranost te čimbenike vezane za prometnu infrastrukturu i vozilo. Pri tome se gotovo trećina takvih teških prometnih nesreća odnosi na nepoštovanje prednosti prolaska.

Za potrebe smanjenja broja teških prometnih nesreća kojima je okolnost neoprezna vožnja definirana je 21 aktivnost podijeljena u šest mjera:

 Proširenje postojećih i uvođenje novih preventivno-edukativnih programa u svim odgojno-obrazovnim ustanovama

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Načelo cjeloživotnog učenja

 Osposobljavanje kandidata za vozače i vozački ispiti

 Istraga prometnih nesreća

 Istraživanja;

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća kojima je okolnost neoprezna vožnja za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno s 959 na 479 teških prometnih nesreća.

7.4. Prevencija distrakcije vozača

Statistička analiza podataka na čijim rezultatima su temeljene mjere i potencijali iz područje djelovanja „Prevencija distrakcije vozača“, odnosi se na prometne nesreće u kojima vozači upotrebljavaju mobilni uređaj tijekom vožnje. Prema dosadašnjim podacima, teško je ustanoviti je li korištenje mobitela utjecalo na nastanak prometne nesreće ako nije provedena detaljna analiza, tj. vještačenje. Analizom baze utvrđeno je da je 0,1% vozača koristilo mobitel, 34% nije koristilo mobitel, dok za 66% nema podataka. Prema analizama okolnosti može se pretpostaviti da bi distrakcija mogla imati utjecaj na oko 11% teških prometnih nesreća.

Za potrebe smanjenja broja teških prometnih nesreća kojima je potencijalna okolnost distrakcija definirano je devet aktivnosti podijeljenih u četiri mjere:

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Istraživanja

 Povezanost teških prometnih nesreća s upotrebom mobilnih uređaja

 Izmjena i dopuna zakonske regulative.

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća kojima je okolnost distrakcija za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno s 274 na 137 teških prometnih nesreća.

7.5. Sigurnost aktivnih oblika prometovanja

Aktivni oblici prometovanja sudjeluju u čak 32% teških prometnih nesreća. Prilikom toga pješaci sudjeluju u 19% teških prometnih nesreća, a biciklisti u 13%. Uzimajući u obzir da je zbog održivosti cjelokupnog cestovnog prometnog sustava sve veći naglasak stavljen upravo na aktivne oblike prometovanja, novi Plan posebnu pozornost posvećuje upravo njihovu povećanju sigurnosti.

Za potrebe smanjenja broja i posljedica teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju aktivni oblici prometovanja definirano je 20 aktivnosti podijeljenih u sedam mjera:

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Prilagodba pješačke infrastrukture okolnostima, uvjetima i potrebama prometnica

 Prilagodba biciklističke infrastrukture okolnostima, uvjetima i potrebama prometnica

 Planiranje sigurnog prometnog sustava

 Istraživanja

 Projektiranje sigurnog prometnog sustava

 Izmjena i dopuna zakonske regulative.

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju aktivni oblici prometovanja za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno sa 797 na 398 teških prometnih nesreća.

7.6. Sigurnost motociklista i mopedista

Na prometnicama u Republici Hrvatskoj vozači motocikala/mopeda sudjeluju u 27% teških prometnih nesreća i predstavljaju jednu od ranjivih skupina.

Za potrebe smanjenja broja i posljedica teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozači motocikala i mopeda definirano je sedam aktivnosti podijeljenih u tri mjere:

 Provođenje preventivno-edukativnih i promidžbenih aktivnosti

 Istraživanja

 Sanacija opasnih mjesta.

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozači motocikala/mopeda za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno sa 673 na 336 teških prometnih nesreća.

7.7. Sigurnost profesionalnih vozača

Na prometnicama u Republici Hrvatskoj vozači teretnih vozila sudjeluju u 14% teških prometnih nesreća. Ako se uzme u obzir prosječan udio teretnih vozila u prometnom toku, razvidno je da je riječ o većem potencijalu na koji treba djelovati s ciljem povećanja sigurnosti cestovnog prometa.

Za potrebe smanjenja broja i posljedica teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozači teretnih vozila definirano je sedam aktivnosti podijeljenih u tri mjere:

 Osposobljavanje kandidata za vozače i vozački ispiti

 Istraživanja

 Organizacija teretnog prometa.

Provođenjem definiranih mjera predviđa se smanjenje broja osoba poginulih u prometnim nesrećama kao i broja teških prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozači teretnih vozila za 50% do kraja planskog razdoblja Plana, odnosno s 349 na 174 teške prometne nesreće.

7.8. Zaštita u vozilu

Prema rezultatima istraživanja 78% vozača osobnih vozila u teškim prometnim nesrećama koristilo je sigurnosni pojas, dok ih 7% nije koristilo. Za 15% vozača nije dostupan podatak o korištenju sigurnosnog pojasa. Prema provedenim istraživanjima može se pretpostaviti da se gotovo 52% prijevoza djece obavlja nezaštićeno.

Za potrebe smanjenja posljedica teških prometnih nesreća u kojima sudionici nisu koristili zaštitni pojas i/ili sigurnosni sustav vezivanja djece definirane su četiri aktivnosti podijeljene u dvije mjere: