I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI

           ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA

           PROISTEĆI

Ocjena stanja

Kazneni zakon (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. Od svog donošenja Kazneni zakon izmijenjen je četiri puta, te je jednom ispravljen. Prvi put je izmijenjen 2012., prije stupanja na snagu, tako da su prve izmjene stupile na snagu danom stupanja na snagu Kaznenog zakona, drugi put 2015., zbog uočenih problema u praksi, potrebe dodatnog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim dokumentima te zbog potrebe da se Kazneni zakon nomotehnički i jezično doradi, dok su treće izmjene i dopune, one iz 2017., inicirane potrebom usklađenja domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na području zlouporabe tržišta kapitala. Četvrte izmijene i dopune Kaznenog zakona iz 2018., nastale su kao rezultat implementacije regionalnih instrumenata Vijeća Europe, potrebe daljnjeg usklađenja prostornog važenja kaznenog zakonodavstva sa schengenskom pravnom stečevinom te potrebe daljnje harmonizacije s pravnim instrumentima Europske unije na području suzbijanja terorizma i prijevara počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije. Pete izmjene i dopune Kaznenog zakona, bile su prvenstveno motivirane osnaženjem kaznenopravne zaštite od nasilja u obitelji i izmjenom koncepta kaznenog djela silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona.

Ovim Prijedlogom zakona predlaže se šesta izmjena Kaznenog zakona, a prvenstveni razlog za to je usklađenje nacionalnog kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Usklađenje je potrebno izvršiti na području borbe protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim instrumentima plaćanja kroz transpoziciju Direktive (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10.5.2019.) – u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/713.

Ovim prijedlogom provodi se i revizija usklađenosti Kaznenoga zakona sa Direktivom ( EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12.11.2018.)-u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/1673.

Nadalje, predloženim izmjenama i dopunama uskladit će se kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. stavka 2. Kaznenog zakona sa izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda koje će se potvrditi sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (,,Narodne novine“, broj 28/96).

U cilju jače, odnosno učinkovitije kaznenopravne zaštite žrtava kaznenog djela kaznenog djela spolnog uznemiravanja, redefinirat će se i procesna pretpostavka progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona. Revidirati će se i sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona i zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora iz članka 76. Kaznenog zakona te predložiti obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (članak 70. Kaznenog zakona) i sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva (iz članka 74. Kaznenog zakona) uz zadržavanje uvjeta opasnosti na strani počinitelja u trenutku donošenja presude. Značajna izmjena koja se predlaže odnosi se na propisivanje nezastarijevanja teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojim je kao kvalifikatorna okolnost propisana teška tjelesna ozljeda djeteta, narušenost njegova tjelesnog ili emocionalnog razvoja, trudnoća, počinjenje djela od strane bliske osobe, osobe s kojom dijete živi u istom kućanstvu  ili od strane više počinitelja, ili na osobito okrutan ili ponižavajući način (članak 166. stavak 2. Kaznenog zakona).

Preostale izmjene rezultat su otklanjanja nedostataka uočenih u praksi primjene Kaznenog zakona.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Direktiva (EU) 2019/713 je sekundarni izvor prava Europske unije kojom se regulira suzbijanje prijevara i krivotvorenje bezgotovinskih instrumenta plaćanja. Njome se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća od 28. svibnja 2001. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih sredstava plaćanja 2001/413/PUP  (SL L 149, 2.6.2001.). Direktiva (EU) 2019/713 uspostavlja minimalna pravila u pogledu značenja izraza bezgotovinskih instrumenta plaćanja, zaštićenih uređaja, digitalnih sredstava razmjene i virtualnih valuta, kao i minimalna pravila u pogledu kaznenih djela prijevare i krivotvorenja bezgotovinskih instrumenata plaćanja, vrste i visine kazni koje se mogu izreći počiniteljima, kao i pravila o primjeni prostornog važenja kaznenog zakonodavstva.

U cilju prijenosa Direktive (EU) 2019/713 u kazneno zakonodavstvo, predlagatelj ovim prijedlogom prije svega predlaže dopuniti članak 87. Kaznenog zakona značenjem izraza bezgotovinskog instrumenta plaćanja, uz naglasak kako se isti ima smatrati i ispravom, pokretnom stvari ili računalnim podatkom ili programom kako su ti pojmovi definirani Kaznenim zakonom, a ovisno o obliku, fizičkom ili digitalnom u kojem se bezgotovinski instrument plaćanja nalazi.

Direktiva (EU) 2019/713 nameće državama članicama inkriminiranje novih modaliteta počinjenja (imovinskih, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela) u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja.

S tim u svezi, Kazneni zakon dopunjava se kaznenim djelom nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanja u članku 244. a , kao tzv. ciljnim deliktom kojim se inkriminira posjedovanje ukradenog ili na drugi način protupravno prisvojenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja u kojem je stjecanje protupravne imovinske koristi za sebe ili drugoga propisano kao subjektivno obilježje kaznenog djela.

Nadalje, uzimajući u obzir da je bezgotovinski instrument plaćanja i isprava, sukladno zahtjevima iz članka 4. b i d Direktive (EU) 2019/713, dopunjava se i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. Kaznenog zakona. Predmetnom se dopunom temeljni oblik počinjenja kaznenog djela iz stavka 1. dopunjava generalnom klauzulom „ili na drugi način“, a kvalificirani oblik počinjenja (stavak 3.) „drugim bezgotovinskim instrumentima plaćanja“, koji uz veće propisane objekte počinjenja mjenicu, ček i platnu karticu (koji su također obuhvaćeni značenjem izraza bezgotovinski instrument plaćanja) čini objekt ovog kaznenog djela.

Nadalje, sukladno članku 6. Direktive 2019/713 dopunjeno je i biće kaznenog djela iz članka 271. Kaznenog zakona (računalne prijevare) novim modalitetima počinjenja, kako u odnosu na računalne podatke tako i u odnosu na računalne sustave kao objekte ovog kaznenog djela.

Zaključno, ovim izmjenama i dopunama u kontekstu prijenosa Direktive (EU) 2019/713 u Kazneni zakon, predlagatelj predlaže i propisivanje novog kaznenog djela u članku 331. a (izrada, nabavljanje. posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za protupravno prisvajanje bezgotovinskih instrumenta plaćanja) čime se osigurava prijenos članka 7. Direktive (EU) 2019/713.

Direktiva (EU) 2018/1673 predstavlja jedinstveni kaznenopravni okvir za borbu protiv pranja novca na razini Europske unije . Ona uspostavlja minimalna pravila u pogledu kaznenog djela pranja novca i vrste te visine kaznenopravnih sankcija koje se mogu izreći njegovim počiniteljima, sankcioniranja sudioništva u užem smislu i pokušaja počinjenja kaznenog djela pranja novca.

Analizom predmetne Direktive uočeno je kako je nacionalno kazneno zakonodavstvo već usklađeno sa zahtjevima koje Direktiva postavlja pred države članice. S tim u svezi, kazneno djelo iz članka 3. Direktive (EU) 2018/1673 po svom zakonskom opisu i vrsti i visini propisane kazne odgovara kaznenom djelu pranja novca iz članka 265. Kaznenog zakona. Institut pokušaja iz članka 4.  Direktiva (EU) 2018/1673 usklađen je s člankom 34. Kaznenog zakona, dok je institut poticanja i pomaganja iz navedenog članka, obuhvaćen općim institutom sudioništva u užem smislu (poticanja i pomaganja) iz članka 37. i 38. Kaznenog zakona.

Predlagatelj ovim izmjenama i dopunama predlaže i dopunu kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91. stavka 2. Kaznenog zakona sukladno izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda u odnosu na oružje koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, u odnosu na oružje kojega je primarni učinak ranjavanje fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama i u odnosu na lasersko oružje koje osljepljuje, kako su sadržane u dodatku Rezolucije ICC-ASP/16/Res.4, od 14. prosinca 2017. godine.

Članak 97. stavak 1. točku 10. Kaznenog zakona (terorizam) predlaže se izmijeniti kako bi se obuhvatila sva postupanja inkriminirana člankom 3. stavkom 1. točkom (i) Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017.) -u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2017/541. Tako će kaznenim djelom terorizma biti obuhvaćeno i ometanje rada računalnog sustava koje nije počinjeno protiv računalnog sustava kritične infrastrukture, a koje uzrokuje znatnu štetu ili kojim je pogođen značajan broj računalnih sustava uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih u tu svrhu te oštećenje računalnih podataka kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture.

Ovim izmjenama i dopunama predlaže se redefiniranje procesne pretpostavke progona kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članak 156. Kaznenog zakona i to na način da se za predmetno kazneno djelo briše odredba članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona kojom je propisan progon ovog kaznenog djela po prijedlogu. Predmetnim će se postići da će se kazneno djelo spolnog uznemiravanja progoniti po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava. Budući da je kazneno djelo spolnog uznemiravanja bilo je jedino kazneno djelo iz Glave (XVI.) Kaznenog zakona-Kaznena djela protiv spolne slobode koje se progonilo po prijedlogu, ovom izmjenom će se postići da se sva kaznena djela protiv spolne slobode iz Glave (XVI.) Kaznenog zakona progone po službenoj dužnosti.

Također, predlaže se proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona , a što je posljedično dovelo do sužavanja kataloga kaznenih djela iz članka 82. stavka 3. Kaznenog zakona (tijek zastare kaznenog progona) kojim je ograničeno mirovanje zastare kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona. Predložene izmjene rezultirale su i izmjenama članka 83. stavku 2. Kaznenog zakona kojim se predlaže i nezastarijevanje izvršenja kazne u odnosu na teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona.

Nadalje, predlažu se izmjene u pogledu dviju sigurnosnih mjera, u cilju jačanja njihove učinkovitosti u otklanjanju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, što je njihova zakonska svrha. Sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. predlaže se izmijeniti na način da se mogućnost njezina izricanja zamjeni obvezom izricanja pod uvjetom utvrđenja opasnosti od recidiva, odnosno opasnosti da će zlouporabom dužnosti ili djelatnosti počinitelj ponovno počiniti kaznena djela iz kataloga članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona. Za sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora, koja se dosad primjenjivala ex lege, odnosno po slovu zakona, predlaže se propisati da je izriče sud prilikom donošenja presude. Predloženom izmjenom omogućiti će se kažnjavanje osuđenika koji krši sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju iz članka 76. Nacrta prijedloga za kazneno djelo neizvršenja sudske odluke (članak 311. stavak 2. Kaznenog zakona). Nastavno, predlaže se i obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. stavku 1. Kaznenog zakona i sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74. stavku 1. Kaznenog zakona, uz zadržavanje uvjeta opasnosti. Opisanim izmjenama postići će se koherentnost u izricanju navedenih sigurnosnih mjera s ostalim sigurnosnim mjerama propisanim Kaznenim zakonom, koje sud obvezno izriče kada postoji uvjet opasnosti na strani počinitelja u vremenu izricanja presude .  

Preostale izmjene rezultat su potreba na koje je ukazala praksa primjene Kaznenog zakona. Kao najvažnije treba istaknuti sljedeće izmjene:

U članku 45. stavku 2. Kaznenog zakona (iznimnost kratkotrajne kazne zatvora)predlaže se izmjena nomotehničke prirode uzrokovana dopunom članka 55. Kaznenog zakona novim stavkom 2., koje je provedeno Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ , broj 101/17), a koje je uzrokovalo promjenu numeracije u svim sljedećim stavcima toga članka.

U članku 160. stavku 2. Kaznenog zakona (zadovoljavanje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina) predlaže se izmjena nomotehničke prirode na način da se u stavku 2. predmetnog članka briše pozivanje na članak 152. Kaznenog zakona kao posljedica stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 126/19), kojim je brisano kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. Kaznenog zakona, budući da je isto obuhvaćeno kaznenim djelom silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona osigurat će se prenošenje odredbi Direktive (EU) 2019/713 koje su rezultirale propisivanjem novih kaznenih djela nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanja u članku 244. a i izrade, nabavljanja posjedovanja, prodaje ili davanja na uporabu sredstava za protupravno prisvajanje bezgotovinskih instrumenta plaćanja u članku 331.a Kaznenog zakona. Također, prenošenje Direktive (EU) 2019/713 rezultirao je i dopunom značenja izraza iz članka 87. Kaznenog zakona bezgotovinskim instrumentom plaćanja, kao i dopunom kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. Kaznenog zakona i kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. Kaznenog zakona.

Nastavno, predloženim izmjenama i dopunama osigurat će se usklađenost kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91. Kaznenog zakona sukladno izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda kako su sadržane u dodatku Rezolucije ICC-ASP/16/Res.4, od 14. prosinca 2017. godine.

Predloženom izmjenom kaznenog djela terorizma osigurat će se daljnja usklađenost Kaznenog zakona sa zahtjevima Direktive (EU) 2017/541.

Kao posebno važnim ukazuje se brisanje odredbe članka 156. stavka 3. Kaznenog zakona (spolno uznemiravanje) koje će posljedično rezultirati progonom po službenoj dužnosti za ovo kazneno djelo. Uz navedeno, ove izmjene i dopune rezultirat će nezastarijevanjem kaznenog progona iz članka 81. Kaznenog zakona i nezastarijevanjem izvršenja kazne zatvora iz članka 83. Kaznenog zakona za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona.

Zaključno, ove će izmjene i dopune rezultirati obveznim izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. stavka 1. Kaznenog zakona i sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74. stavka 1. Kaznenog zakona, uz zadržavanje uvjeta opasnosti, što će pridonijeti koherentnost u izricanju navedenih sigurnosnih mjera s ostalim sigurnosnim mjerama propisanim Kaznenim zakonom, koje sud obvezno izriče kada postoji uvjet opasnosti na strani počinitelja u vremenu izricanja presude. Uz navedeno, izmjene i dopune dovest će do obveze izricanja sigurnosne mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. pod uvjetom recidiva, dok se u odnosu na sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora iz članka 76. Kaznenog zakona, predlaže se propisati da je izriče sud.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Sukladno članku 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18, 53/20, 119/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20) zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije donose se po hitnom postupku ako to zatraži predlagatelj.

Ovim Prijedlogom zakona Kazneni zakon se usklađuje sa zahtjevima Direktive (EU) 2019/713, odnosno njime se predmetna direktiva prenosi u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske. Rok za prenošenje Direktive (EU) 2019/713 u nacionalno zakonodavstvo je 31. svibnja 2021., iz čega je razvidna potreba hitnosti u postupanju.

Slijedom navedenoga, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA

Članak 1.

U Kaznenom zakonu („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19) u članku 45. stavku 2. broj: ,,7“ zamjenjuje se brojem: ,, 8“.

Članak 2.

U članku 70. stavku 1. riječ: „ može“ zamjenjuje se riječju: „će“.

Članak 3.

U članku 71. stavku 3. riječ: „može“ zamjenjuje se riječju: „će“, a iza riječi: ,,i djelatnosti,“ dodaju se riječi: „ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti ta kaznena djela,“.

Članak 4.

U članku 74. stavku 1. riječ: „ može“ zamjenjuje se riječju: „će“.

Članak 5.

Članak 76. mijenja se i glasi:

,,Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora

Članak 76.

(1) Sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora sud će izreći počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili više godina za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja ili  kazna zatvora za drugo kazneno djelo iz Glave XVI. ili XVII. ovoga Zakona pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana  jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust.

(2) Nad počiniteljem će se odmah po izlasku iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. ovoga Zakona i posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 6. do 9. ako su mu izrečene uz zaštitni nadzor.

(3) Sud prilikom donošenja presude može odrediti da se zaštitni nadzor ne provodi ako ima razloga vjerovati da osoba neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova provođenja.

(4)  Vrijeme provjeravanja traje tri godine osim ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta kada vrijeme provjeravanja traje pet godina.  Sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu ako bi bez provođenja zaštitnog nadzora postojala opasnost od ponovnog počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(5) Po proteku polovine trajanja zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njegovo izvršenje ako ima razloga vjerovati da osuđenik neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova daljnjeg provođenja. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.“.

Članak 6.

U članku 81. stavku 2. iza riječi: „članak 166. stavak“ dodaju se broj i riječ: ,,2. i“.

Članak 7.

U članku 82. stavku 3. iza riječi: „članka 166. stavka 1.“  riječ i broj: „ i 2.“ brišu se.

Članak 8.

U članku 83. stavku 2. iza riječi: „članak 166. stavak“ dodaju se broj i riječ: ,,2. i“.

Članak 9.

U članku 87. iza stavka 20. dodaje se novi stavak 21. koji glasi:

„(21)   Bezgotovinski instrument plaćanja je pokretna stvar, isprava i računalni podatak odnosno program, zaštićeni uređaj, predmet ili zapis ili njihova kombinacija, osim zakonskih sredstava plaćanja, koji jest ili nije u fizičkom obliku, a nositelju  ili korisniku omogućuje, samostalno ili u vezi s postupkom, odnosno nizom postupaka, prijenos novca ili novčane vrijednosti i pomoću digitalnih sredstava razmjene. Digitalno sredstvo razmjene  znači bilo kakav elektronički novac i virtualne valute.“

Dosadašnji stavci 21. do 30. postaju stavci 22. do 31.

Članak 10.

U članku 91. stavku 2. iza točke 18. dodaje se nova točka 19. koja glasi:

,, 19. uporaba oružja koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, bez obzira na njihovo podrijetlo ili način proizvodnje,“.

Iza dosadašnje točke 19. koja postaje točka 20. dodaju se nove točke 21. i 22. koje glase:

,, 21. uporaba oružja namijenjenog ranjavanju fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama,

22. uporaba posebno izrađenog laserskog oružja kojem je jedina ili jedna od namjena  uzrokovanje trajnog sljepila,“.

Dosadašnje točke 20. do 27. postaju točke 23. do 30.

Članak 11.

U članku 97. stavku 1. točka 10. mijenja se i glasi:

,,10. ometanje rada računalnog sustava kada  je značajan  broj  računalnih  sustava  pogođen  uporabom naprava namijenjenih  ili  prilagođenih  za  u  svrhu ili kada  je time prouzročena znatna šteta ili kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture ili oštećenje računalnih podataka kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične  infrastrukture,''.

Članak 12.

Naslov iznad članka 148.a mijenja se i glasi: ,,Isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede“.

Članak 13.

U članku 156. stavak 3. briše se.

Članak 14.

U članku 160. stavku 2. broj: ,,152.“ zamjenjuje se brojem: „153.“.

Članak 15.

Iza članka 244. dodaje se naslov i članak 244.a koji glase:

„Nedozvoljeno posjedovanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja

Članak 244. a

Tko posjeduje ukradeni ili na drugi način protupravno prisvojeni ili  krivotvoreni bezgotovinski instrument plaćanja radi uporabe s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

Članak 16.

U članku 271. stavak 1. mijenja se i glasi:

„ (1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist unese, prenese, izmijeni, izbriše, prikrije, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke ili ometa ili sprječava rad računalnog sustava i na taj način prouzroči štetu drugome, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“.

Članak 17.

U članku 278. stavku 1. iza riječi: „nabavi“ dodaju se riječi: „ili na drugi način učini dostupnom drugome“.

U stavku 3. iza riječi: ,,kartice“ dodaju se riječi: „ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja“.

Članak 18.

Iza članka 331. dodaje se naslov i članak 331.a koji glase:

„Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za protupravno prisvajanje bezgotovinskih instrumenata plaćanja

Članak 331. a

Tko izrađuje, prima, uveze, izveze, preveze, distribuira, nabavlja, posjeduje, prodaje ili daje na uporabu uređaje, predmete, računalne programe i računalne podatke te druga sredstva izrađena ili prilagođena za protupravno prisvajanje, krivotvorenje ili prijevaru glede bezgotovinskog instrumenta plaćanja kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

Članak 19.

U članku 386. iza točke 13. dodaju se nove točke 14. i 15. koje glase:

„14. Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12.11.2018.),

15. Direktiva (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10.5.2019.),“.

Dosadašnje točke od 14. do 19. postaju točke od 16. do 21.

Dosadašnje točke 20., 21. i 22. brišu se.

Članak 20.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ,,Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Predloženom izmjenom uklanja se nomotehnički nedostatak uzrokovan dopunjavanjem članka 55. Kaznenog zakona novim stavkom 2., koje je provedeno Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ , broj 101/17), a koje je uzrokovalo promjenu numeracije u svim sljedećim stavcima toga članka. Slijedom toga, predlaže se izmjena koja osigurava da članak 45. stavak 2. Kaznenog zakona upućuje na ispravan stavak članka 55. Kaznenog zakona.

Uz članak 2.

U članku 70. stavku 1. Kaznenog zakona propisuje se obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uz zadržavanje uvjeta opasnosti počinitelja da će počiniti isto ili slično djelo. Zadržavanjem uvjeta opasanosti ostvaruje se svrha sigurnosne mjere koja se i dalje ogleda u otklanjanju uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a čije izricanje doprinosi ostvarenju specijalne prevencije počinitelja.

Propisivanjem obveznog izricanja ove sigurnosne mjere, uz zadržavanje opisanog uvjeta opasnosti, koji se procjenjuje u vremenu izricanja presude, ukazuje se opravdanim kada se uzmu u obzir ostale sigurnosne mjere propisane Kaznenim zakonom, kod kojih je postojanje opasnost od počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela koje se može očekivati, propisano kao obvezno kada sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za njihovu primjenu.  

Uz članak 3.

Članak 71. stavku 3. Kaznenog zakona propisuje sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima počinitelj taksativno navedenih kaznenih djela na štetu djeteta dolazi u redoviti kontakt s djecom, a koja se mjera može izreći i kad ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može se izreći i doživotno. Intencija navedene sigurnosne mjere je otklanjanje od počinitelja okolnosti koje mogu poticajno djelovati na njega u smislu ponovnog počinjenja kaznenih djela na štetu djece.

Zbog važnosti ove sigurnosne mjere predlaže se izmjena na način da se mogućnost izricanja ovakve sigurnosne mjere zamjeni obvezom njezinog izricanja pod uvjetom da postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti počinitelj ponovno počiniti kaznena djela iz kataloga članak 71. stavka 3. Kaznenog zakona, stoga mu se na određeno vrijeme (ili čak doživotno) brani obavljanje poslova u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom. Ovakvim propisivanjem nastoji se ojačati kaznenopravna zaštita djece otklanjanjem mogućnosti da počinitelj predmetnih kaznenih djela započne ili nastavi obavljati dužnost ili djelatnost u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom.

Uz članak 4.

U članku 74. stavku 1. Kaznenog zakona propisuje se obvezno izricanje sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, uz zadržavanje uvjeta visokog stupnja opasnosti da bi bez  provođenja ove sigurnosne mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog. Predloženom izmjenom, i ova se sigurnosna mjera svrstava u red sigurnosnih mjera propisanih Kaznenim zakonom kod kojih je postojanje opasnost od počinjenja kaznenog djela koje se može očekivati, propisano kao obvezno kada sud utvrdi da su ispunjene pretpostavke za primjenu pojedine sigurnosne mjere.

Uz članak 5.

Ovim člankom predlažu se izmjene sigurnosne mjere zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora iz članka 76. Kaznenog zakona. Dosad se ova sigurnosna mjera primjenjivala ex lege, odnosno nije se izricala pravomoćnom presudom, već se primjenjivala po sili zakona u situacijama kad su bili ispunjeni zakonski uvjeti (u pogledu vrste kaznenog djela, visine i vrste izrečene kazne i izostanka uvjetnog otpusta). Radi o jedinoj takvoj mjeri u Kaznenom zakonu, a obzirom da ju ne izriče sud pravomoćnom presudom, njezino kršenje nije bilo moguće sankcionirati kroz kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona.

Ovim Prijedlogom propisuje se da sigurnosnu mjeru počinitelju izriče sud. Obzirom da sudu u trenutku donošenja presude za neko od kaznenih djela iz članka 76. stavka 1. Kaznenog zakona nije poznato hoće li osuđeniku biti odobren uvjetni otpust, ova sigurnosna mjera izriče se pod uvjetom da kazna ne bude u potpunosti izdržana, jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust. Ovime će se također omogućiti kazneni progon za kazneno djelo neizvršenja sudske odluke onog osuđenika koji krši tu sigurnosnu mjeru.

Druga važna novina odnosi se na omogućavanje sudu da, na prijedlog osuđenika, preispita potrebu daljnje primjene ove sigurnosne mjere po proteku polovine njezinog trajanja. Ako sud ima razloga vjerovati da osuđenik neće ponovno počiniti kazneno djelo iz članka 76. stavka 1. Kaznenog zakona i bez daljnjeg provođenja zaštitnog nadzora, može obustaviti njegovo izvršenje.

Uz članak 6.

Zastara kaznenog pogona (članak 81. Kaznenog zakona) nije opravdana ako je zbog težine kaznenog djela i nakon proteka vremena, kažnjavanje kriminalno-politički potrebno i pravedno. To vrijedi ne samo za teške zločine prema međunarodnom pravu, kaznena djela: terorizma (članak 97. stavak 4. Kaznenog zakona), teškog ubojstva (članak 111. Kaznenog zakona), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352. Kaznenog zakona), kaznena djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu, nego i za teške oblike kaznenog djela iz članka 166. Kaznenog zakona (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta).

Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 118/18) iz navedenih razloga ukinuta je zastara kaznenog progona za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojima je kao kvalifikatorna okolnost propisana smrt djeteta (članak 166. stavak 3. Kaznenog zakona). Ovim zakonom predlaže se daljnje proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona, teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona. Radi se o teškim oblicima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta koji su kvalificirani težom posljedicom, koja se sastoji u nanošenju teške tjelesne ozljede djetetu ili narušenju njegovog tjelesnog ili emocionalnog razvoja ili trudnoći djeteta ili je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način.

Sukladno ovoj izmjeni predlaže se izvršiti izmjenu i u članku 83. stavku 2. Kaznenog zakona koji propisuje nezastarijevanje izvršenja kazne.

Uz članak 7.

U članku 82. stavku 3. Kaznenog zakona (Tijek zastare kaznenog progona) koji propisuje katalog kaznenih djela za koja zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve, predlaže se teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. Kaznenog zakona) ograničiti na modalitete propisane u stavku 1. predmetnog članka, sve kao posljedica dopune članka 81. stavka 2. Kaznenog zakona na način da se katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva proširuje kaznenim djelom iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona.

Uz članak 8.

Vidi obrazloženje uz članak 4. Prijedloga zakona.

Uz članak 9.

U članku 87. Kaznenog zakona novim stavkom 21., definira se bezgotovinski instrument plaćanja i time se u nacionalno zakonodavstvo prenosi članak 2. a) Direktive (EU) 2019/713.

Sve ostale definicije iz članka 2. Direktive prenesene su u naše zakonodavstvo drugim propisima i koristit će se i za potrebu primjene KZ/11 (pr. Zakon o sprječavanju pranja novca u odnosu na definicije virtualne valute i elektronički novac).

Uz prenošenje definicije bezgotovinskog instrumenta plaćanja kako je isti definiran Direktivom, u prvom dijelu stavka 21. naglašeno je da bezgotovinski instrument može biti isprava, pokretna stvar te računalni podatak odnosno program kako su ti pojmovi definirani KZ/11, a sve ovisno o tome u kojem je obliku bezgotovinski instrument u konkretnom slučaju.

Predmetno znači da je u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja moguće počinjenje imovinskih kaznenih djela, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela, pojedinih službeničkih kaznenih djela i sl., naravno, ovisno o činjenicama svakog konkretnog događaja.

Bezgotovinski instrument plaćanja, iako novi pojam, upravo zato što se već po važećem KZ/11 može smatrati ispravom ili pr. računalnim podatkom, zapravo nije novost u našem kaznenom zakonodavstvu.

U taj pojam ulazile bi platne kartice, mjenice, čekovi, aplikacije za internetsko i mobilno bankarstvo, virtualne valute (BitCoin, Litecoin, Dash, Ripple…) i ostalo. Naime, definicijom iz Direktive bezgotovinski instrumenti plaćanja su vrlo široko definirana iz razloga što se zbog ubrzanog razvoja financijskog poslovanja često pojavljuju novi instrumenti, kako u digitalnom, tako i u fizičkom obliku ili u kombinaciji.

Međutim, Direktiva nameće državama članicama inkriminiranje novih modaliteta počinjenja postojećih kaznenih djela (imovinskih, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela) u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja, slijedom čega je ipak potrebno dopuniti neka postojeća kaznena djela novim modalitetima odnosno predložiti nova kaznena djela, a što je i učinjeno ovim Nacrtom prijedloga.

Uz članak 10.

Predloženom dopunom kaznenog djela ratnog zločina (članak 91. stavak 2. Kaznenog zakona) vrši se usklađivanje kaznenog zakonodavstva s izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda u odnosu na oružje koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, u odnosu na oružje kojega je primarni učinak ranjavanje fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama i u odnosu na lasersko oružje koje osljepljuje, kako su sadržane u dodatku Rezolucije ICC-ASP/16/Res.4, od 14. prosinca 2017. godine.

Predmetne se izmjene i dopune odnose se na značenja izraza „ratnog zločina“ iz članka 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, koji za potrebe Statuta sada obuhvaća i uporabu oružja koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, bez obzira na njihovo podrijetlo ili način proizvodnje, oružja namijenjenog ranjavanju fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama i posebno izrađenog laserskog oružja kojem je jedina ili jedna od namjena uzrokovanje trajnog slijepila.

Slijedom navedenog, članak 91. stavak 2. Kaznenog zakona dopunjen je traženim modalitetima počinjenja, odnosno traženim vrstama oružja, kroz tri nove točke te je izvršeno potrebno usklađivanje numeracije preostalih točaka.

Uz članak 11.

Radi daljnjeg usklađenja Kaznenog zakona s Direktivom (EU) 2017/541 predlažemo izmijeniti članak 97. stavak 1. točku 10. Kaznenog zakona kako bi isti sadržavao sve elemente inkriminacije propisane člankom 3. stavkom 1. točkom (i) predmetne direktive.

Naime, Kazneni zakon u članku 97. stavku 1. točki 10. propisuje samo ometanje rada računalnog sustava kritične infrastrukture. Time nije bilo obuhvaćeno ometanje rada računalnog sustava koje nije počinjeno protiv računalnog sustava kritične infrastrukture, a koje uzrokuje znatnu štetu ili kojim je pogođen značajan broj računalnih sustava uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih u tu svrhu (kao što je navedeno u Direktivi 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP (SL L 218, 14.8.2013.)), niti oštećenje računalnih podataka kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture. Stoga se predlaže izmijeniti članak 97. stavak 1. točku 10. Kaznenog zakona na način da se obuhvate i navedena postupanja, a kako bi se u cijelosti udovoljilo zahtjevima Direktive (EU) 2017/541.

Uz članak 12.

Predloženom izmjenom naslova iznad članka 148.a Kaznenog zakona usklađuje se naslov članka s njegovim sadržajem. Sam tekst članka 148.a izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 126/19) slijedom brisanja kaznenog djela teškog sramoćenja, koje je dotad bilo propisano u članku 148. Kaznenog zakona.

Uz članak 13.

U članku 156. Kaznenog zakona predlaže se brisanje stavka 3. temeljem kojeg stavka je za kazneni progon kaznenog djela spolnog uznemiravanja bio potreban prijedlog za progon, osim ako je navedeno kazneno djelo bilo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog dobi, u kom slučaju se kazneni progon poduzimao po službenoj dužnosti.

Naime, sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja.

Budući da se u praksi pokazalo kako je predmetni rok od tri mjeseca za podnošenje prijedloga za progon prekratak, a obzirom na specifičnost i osjetljivost kaznenog djela spolnog uznemiravanja, ovim Prijedlogom zakona predlaže se brisanje stavka 3. u članku 156. Kaznenog zakona. Predloženom izmjenom osigurat će se kazneni progon počinitelja ovog kaznenog djela po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtvi. Ujedno će se postići da se sva kaznena djela protiv spolne slobode progone po službenoj dužnosti.

Uz članak 14.

Obzirom je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 126/19) brisano kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka, dotad propisano člankom 152. Kaznenog zakona, bilo je potrebno s navedenom izmjenom uskladiti i ostale odredbe Kaznenog zakona. Slijedom navedenog, predlaže se izmjena članaka 160. stavka 2. Kaznenog zakona na način da isti upućuje na kazneno djelo silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona, kojim člankom je sada obuhvaćena inkriminacija  koja je ranije bila obuhvaćena brisanim člankom 152. Kaznenog zakona.

Uz članak 15.

Novim člankom 244. a u nacionalno zakonodavstvo prenosi se članak 4. c) Direktive (EU) 2019/713. Naime, spomenuta odredba traži od država članica sankcioniranje posjedovanja ukradenog ili na drugi način nezakonito prisvojenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja koji je u fizičkom obliku radi uporabe s ciljem prijevare.

Znači, potrebno je sankcionirati posjedovanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja do kojeg se došlo počinjenjem nekog (najčešće) imovinskog kaznenog djela ili kaznenog djela krivotvorenja. Posjedovati tako pribavljeni bezgotovinski instrument može počinitelj imovinskog ili nekog drugog kaznenog djela, ali i treća osoba. Da bi posjedovanje bilo kazneno djelo potrebno je posjedovanje radi uporabe s ciljem prijevare.

Slijedom navedenog, da bi kazneno djelo iz predloženog članka 244.a bilo počinjeno potrebno je posjedovati bezgotovinski instrument plaćanja koji je ukraden ili na drugi način protupravno prisvojen. Kazneno djelo može biti počinjeno s namjerom uporabe s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Predmetno kazneno djelo odnosi se samo na bezgotovinske instrumente plaćanja, a ne na ostale stvari, imovinska prava, isprave jer bi u tom slučaju došlo do znatnog širenja postojećih inkriminacija u Kaznenom zakonu. Iz tog razloga predloženo je novo kazneno djelo, a ne izmjene ili dopune postojećih djela.

Uz članak 16.

Člankom 6. Direktive (EU) 2019/713 inkriminira se namjerna provedba ili uzrokovanje prijenosa novca, novčane vrijednosti ili virtualnih valuta pri čemu počinitelj postupa s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi za sebe ili drugoga. Stjecanje protupravne imovinske koristi predstavlja subjektivno obilježje djela koje se ne mora ostvariti da bi djelo bilo dovršeno  pa je u tom smislu ono propisano kao tzv. ciljno kazneno djelo. Bitno obilježje ovog kaznenog djela je i šteta koju počinitelj radnjama počinjenja iz članka 6. Direktive prouzroči drugome. Radnje počinjenja razlikuju se s obzirom na objekt. U odnosu na računalni sustav, radnje se sastoje u protupravnom ometanju ili sprječavanju rada računalnog sustava ( članak 6. a Direktive (EU) 2019/713 ), dok se u odnosu na računalni podatak sastoje u njegovom bespravnom uvođenju, izmjeni, brisanju, prijenosu ili prikrivanju (članak 6. b Direktive (EU) 2019/713). Visina kazne za kazneno djelo iz članka 6. Direktive (EU) 2019/713) propisana je člankom 9., kao minimalni posebni maksimum od najmanje tri godine zatvora. Nastavno, države članice obvezuju se osigurati i kažnjavanje za pokušaj ovog kaznenog djela (članak 8. stavak 2. Direktive).

Biće kaznenog djela iz članka 271. Kaznenog zakona (računalna prijevara) ostvaruje onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist unese, izmijeni, izbriše, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke ili ometa rad računalnog sustava i na taj način prouzroči štetu drugome. Za temeljni oblik kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. Kaznenog zakona propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Analiza predmetne inkriminacije pokazuje kako ista u pogledu cilja s kojim počinitelj postupa (stjecanje protupravne imovinske koristi sebi ili drugome) odgovara cilju koji je propisan člankom 6. Direktive (EU) 2019/713 . U odnosu na visinu propisane kazne kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. Kaznenog zakona usklađeno je s člankom 9. stavkom 4. Direktive (EU) 2019/713 , a u odnosu na kažnjivost pokušaja sukladno članku 34. stavku 1. Kaznenog zakona usklađeno je s člankom 8. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/713.

Radnje počinjenja kod ovog kaznenog djela kao i kod kaznenog djela iz članka 6. Direktive  (EU) 2019/713 razlikuju se s obzirom na objekt. Naime, u odnosu na računalni podatak one su propisane kao njegovo unošenje, izmjena, brisanje, oštećenje, činjenje neuporabljivim ili nedostupnim, dok je u odnosu na računalni sustav kao inkriminacija propisano njegovo ometanje.

Kako je člankom 6 a Direktive (EU) 2019/713 u odnosu na računalni sustav kao inkriminacija propisana i sprječavanje rada računalnog sustava, a člankom 6 b Direktive (EU) 2019/713 u odnosu na računalni podatak kao inkriminacija propisano i prijenos i prikrivanje računalnih podataka, a koje radnje počinjenja nisu propisane u članku 271. stavku 1. Kaznenog zakona, u cilju punog prijenosa Direktive (EU) 2019/713 bilo je potrebno dopuniti biće kaznenog djela računalne prijevare s predmetnim radnjama počinjenja.

Uz članak 17.

Članak 278. potrebno je dopuniti u stavku 1. i stavku 3. zbog prenošenja članka 4.d Direktive (EU)2019/713. Naime, članak 4.d) predmetne Direktive zahtjeva od država članica sankcioniranje onoga tko nabavi za sebe ili druge, uključujući primanje, prisvajanje, kupnju, prijenos, uvoz, prodaju, prijevoz ili distribuciju ukradenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja koji je u fizičkom obliku radi uporabe s ciljem prijevare.

Slijedom navedenog, a kako bi bio pokriven dio koji se odnosi na nabavu krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja u fizičkom obliku, potrebno je dopuniti stavak 1. generalnom klauzulom „ili na drugi način učini dostupnom drugome“ kako bi se obuhvatili svi različiti modaliteti nabave koje spominje gore citirana odredba Direktive (EU) 2019/713 .

U biti za kažnjavanje počinitelja gore opisanog kaznenog djela iz stavka 4.d Direktive (EU) 2019/713 relevantan je stavak 3. članka 278., koji je iz tog razloga i dopunjen. Dopuna glasi: „ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja“ obzirom su neki bezgotovinski instrumenti plaćanja već navedeni u stavku 3. važećeg članka 278. (mjenica, ček, platna kartice).Važno je za naglasiti da se članak 278. primjenjuje na bezgotovinske instrumenta plaćanja koji su u fizičkom obliku, kod onih u digitalnom obliku primijenit će se članak 270. Kaznenog zakona  - računalno krivotvorenje.

Direktiva (EU) 2019/713 traži nabavu radi uporabe s ciljem prijevare, međutim, kazneno djela krivotvorenja već sada sadrži prijevarni cilj koji je sadržan u dijelu: „radi uporabe ili ju uporabi kao pravu“, stoga predmetno nije potrebno dopunjavati.

U odnosu na drugi dio odredbe članka 4.d) predmetne Direktive (ukradeni bezgotovinski instrument plaćanja u fizičkom obliku) relevantan je članak 244. Kaznenog zakona koji propisuje kazneno djelo prikrivanja.

Člankom 278. Kaznenog zakona također su prenesene i odredbe članka 4. b) i c) Direktive(EU) 2019/713.

Uz članak 18.

U cilju prenošenja članka 7. Direktive (EU) 2019/713 propisuje se novo kazneno djelo Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za protupravno prisvajanje bezgotovinskih instrumenata plaćanja. Ovim se kaznenim djelom propisuje kažnjivost za pripremnu radnju poduzetu radi protupravnog prisvajanja, krivotvorenja ili prijevare glede bezgotovinskog instrumenta plaćanja. Radnja kaznenog djela sastoji se od izrade, primanja, uvoza, izvoza, prijevoza, distribucije, nabavljanja, posjedovanja, prodaje ili davanja na uporabu uređaja, predmeta, računalnih programa i računalnih podataka te drugih sredstava izrađenih ili prilagođenih za počinjenje kaznenih djela protupravnog prisvajanja, krivotvorenja ili prijevare glede bezgotovinskog instrumenta plaćanja, kako u fizičkom tako i u digitalnom obliku.

Iako Kazneni zakon u člancima 272. (Zlouporaba naprava) i 283. (Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje) propisuje neke od modaliteta počinjenja koji bi se odnosili na krivotvoreni bezgotovinski instrument plaćanja u fizičkom obliku, odnosno na krivotvoreni bezgotovinski instrument plaćanja u digitalnom obliku, predmetnim člancima nisu bile obuhvaćene pripremne radnje za protupravno prisvajanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja. Stoga se predlaže propisivanje novog kaznenog djela koje obuhvaća inkriminacije iz članka 7. Direktive (EU) 2019/713 za počinjenje kaznenih djela iz članka 4. točke a i b, članka 5. točke a i b i članka 6. Direktive (EU) 2019/713.

Kazna zatvora u trajanju do tri godine, kako je predloženo za ovo kazneno djelo, po svojoj vrsti i visini odgovara kazni iz članka 9. stavka 5. Direktive (EU) 2019/713.

Uz članak 19.

U članku 386. Kaznenog zakona se radi usklađenja i analize koje je izvršeno ovim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, u popis pravnih akata Europske unije dodane i Direktiva (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP i Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima.

Također, brisane su točke 20., 21. i 22. predmetnoga članka budući da je člankom 16. Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima koja je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 118/18) uvrštena u popis pravnih akata Europske unije s kojima je usklađen Kazneni zakon, propisano kako predmetna Direktiva zamjenjuje Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od  26. srpnja 1995 . (SL C 316,27.11.195), uključujući njezin Protokol od 27. rujna 1996 . godine koji se donosi na temelju članka K.3. Ugovora o EU uz Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL C 313, 23.10.1996.) i Drugi Protokol od 19. lipnja 1997 ., koji se donosi na temelju članka K.3. Ugovora o EU uz Konvenciju o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL C 221, 19.7.1997.), s učinkom od 6. srpnja 2019.

Uz članak 20.

Ovim člankom propisano je stupanje Zakona na snagu.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO  DOPUNJUJU

Iznimnost kratkotrajne kazne zatvora

Članak 45.

(1) Kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci sud može izreći samo ako se može očekivati da se novčana kazna ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (članak 43. stavak 3.) ili za neizvršen rad za opće dobro (članak 55. stavak 7.) ili za opozvanu uvjetnu osudu (članak 58.).

Obvezan psihosocijalni tretman

Članak 70.

(1) Sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana sud može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

(3) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora  ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude ,  odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.
(4) Sud će o presudi kojom je mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.

Zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti

Članak 71.

(1) Sigurnosnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do deset godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.

(3) Počinitelju kaznenog djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 111. točke 2., članka 112. stavka 1., članka 114., članka 116., članka 118., članka 119., članka 120., Glave XVI., počinjenog na štetu djeteta i Glave XVII. ovoga Zakona, sud može izreći zabranu obavljanja dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom i kad ova djela nisu bila počinjena u obavljanju dužnosti i djelatnosti, a može je izreći i doživotno.

(4) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenom dužnosti ili djelatnosti samostalno, za drugu osobu, u pravnoj osobi, ni u ime druge osobe, niti smije ovlastiti drugu osobu da se bavi tom dužnošću ili djelatnošću u njegovo ime i po njegovim uputama.

(5) Ako počinitelj ne postupi prema zabrani obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti kad je izrečena uz rad za opće dobro, uvjetnu osudu, ili za vrijeme uvjetnog otpusta shodno će se primijeniti odredbe članka 55. stavka 9., članka 58. stavka 5. ili članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.

(6) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(7) Po proteku najdužeg vremena iz stavka 2. ovoga članka sigurnosnu mjeru izrečenu na temelju stavka 3. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(8) Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti.

Udaljenje iz zajedničkog kućanstva

Članak 74.

(1) Sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sud može izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od tri mjeseca do tri godine dulje od izrečene kazne zatvora.

(3) Osoba kojoj je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je uz prisutnost policijskog službenika odmah po pravomoćnosti presude napustiti stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor koji čini zajedničko kućanstvo.

(4) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja.
(5) Na mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti policiju i nadležnu policijsku upravu.

Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora

Članak 76.

(1) Ako je počinitelju izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili više godina za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja ili za drugo kazneno djelo iz Glave XVI. ili XVII. ovoga Zakona za koje je izrečena kazna zatvora i ako je kazna u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, nad njime će se odmah po izlasku iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. ovoga Zakona i posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 7. do 13. ako su mu izrečene uz zaštitni nadzor.

(2) Vrijeme provjeravanja traje tri godine osim ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta kada vrijeme provjeravanja traje pet godina. Sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu ako bi bez njegova provođenja postojala opasnost od ponovnog počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(3) Sud prilikom donošenja presude može odrediti da se zaštitni nadzor ne provodi ako ima razloga vjerovati da osoba neće počiniti novo kazneno djelo i bez njegova provođenja.

Zastara kaznenog progona

Članak 81.

(1) Kazneni progon zastarijeva nakon:

– 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,

– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,

– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,

– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i

– 6 godina za ostala kaznena djela.

(2) Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. stavak 3.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

(3) Ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

Tijek zastare kaznenog progona

Članak 82.

(1) Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.

(2) Zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.

(3) Za kaznena djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 110., članka 111., članka 112. stavka 1., članka 114. stavka 2., članka 115.,  članka 116. stavka 3., članka 118., članka 119., članka 154., članka 155. stavka 2., članka 156., članka 158., članka 159., članka 160., članka 162., članka 163., članka 164., članka 166. stavka 1. i 2.., članka 169., članka 170., članka 171., članka 176. i članka 177. ovoga Zakona počinjenih na štetu djeteta, zastara kaznenog progona počinje teći od punoljetnosti žrtve.

Zastara izvršenja kazne

Članak 83.

(1) Izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad od pravomoćne presude protekne:

– 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,

– 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina,

– 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina,

– 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine,

– 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine,

– 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine, novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne.

(2) Ne zastarijeva izvršenje kazni izrečenih za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločina agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. stavak 3.),  ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

Članak 87.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske su odredbe sadržane u ovom Zakonu i drugim zakonima Republike Hrvatske, kojima se određuju pretpostavke kažnjivosti i sankcije koje se mogu izreći počiniteljima kaznenih djela.

(2) Protupravna radnja je radnja kojom su ispunjena obilježja kaznenog djela, a ne postoji razlog isključenja protupravnosti.

(3) Službena osoba je državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar, javni bilježnik i stručni radnik koji obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene osobama iz prethodne rečenice.

(4) Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

(5) Kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi XXXIV. ovoga Zakona, ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom osobom smatrat će se i vojna osoba.

(6) Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(7) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(8) Članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug,  životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

(9) Bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

(10) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(11) Neformalni životni partner je osoba koja živi u istospolnoj zajednici koja ima trajniji karakter.

(12) Tajni podatak je podatak koji je prema posebnom zakonu označen kao klasificirani podatak. Ne smatra se tajnim podatkom podatak čiji je sadržaj suprotan ustavnom poretku Republike Hrvatske ili podatak koji je označen tajnim radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima.

(13) Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe tijela javne vlasti, a koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen službenom tajnom.

(14) Izbori su izbori za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike, Europski parlament, predstavnička tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinske načelnike, gradonačelnike, župane, gradonačelnika Grada Zagreba te postupak odlučivanja na državnom referendumu.

(15) Isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

(16) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, kao i telefonski impulsi.

(17) Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom prometu.

(18) Računalni sustav je svaka naprava ili skupina međusobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili više njih na osnovi programa automatski obrađuju podatke, kao i računalni podaci koji su u njega spremljeni, obrađeni, učitani ili preneseni za svrhe njegovog rada, korištenja, zaštite i održavanja.

(19) Računalni podatak je svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu.

(20) Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.

(21) Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika,  invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.

(22) Imovinskom korišću od kaznenog djela smatra se neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od kaznenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od kaznenog djela bez obzira nalazi li se na području Republike Hrvatske ili izvan njega.

(23) Imovinom se smatra imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.

(24) Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.

(25) Žrtva kaznenog djela je fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Žrtvom kaznenog djela smatraju se i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati.

(26) Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira na to jesu li u ovom Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod.

(27) Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kuna. Razaranja prouzročena kaznenim djelima su velika ako prelaze 600.000,00 kuna.

(28) Vrijednost imovine je većeg opsega ako prelazi 200.000,00 kuna.

(29) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kuna. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.

(30) Vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 1000,00 kuna.

Ratni zločin