1. PROBLEM

U Republici Hrvatskoj je sve veći broj stručnjaka educiran za pružanje psihoterapijskog tretmana, ali položaj psihoterapeutske profesije još uvijek nije uređen zakonskim okvirima. Psihoterapija je u ovom trenutku regulirana samo Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13 i   139/14) kao subspecijalizacija iz psihijatrije i trenutno ne postoji poseban propis koji bi određivao uvjete i način obavljanja djelatnosti psihoterapije, uvjete i vrstu stručnjaka koji se mogu baviti psihoterapijom te odgovornost osoba koje se bave psihoterapijom budući da Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ova pitanja nisu regulirana.

Prema podacima Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske broj educiranih stručnjaka nezdravstvene struke koji u svom radu koriste neku od psihoterapijskih metoda odnosno tehnika je bitno veći od broja liječnika-specijalista psihijatrije koji u svome radu koriste psihoterapiju kao metodu liječenja, odnosno njihov omjer je 80% prema 20%.

2. CILJEVI

Cilj ovog propisa je urediti poslove psihoterapije kao samostalne djelatnosti koju bi pod propisanim uvjetima mogli obavljati i nezdravstveni radnici. Zakonska regulativa i njeno usklađenje s europskim standardima garantirat će kvalitetnu razinu usluge ove profesije kojoj je glavni cilj pružiti pomoć ljudima da unaprijede kvalitetu življenja.

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

Nije moguće

3.2. OPCIJA 2: – (nenormativno rješenje)

Nije moguće

3.3. OPCIJA 3: – (normativno rješenje)

Donošenjem Zakona o djelatnosti psihoterapije uredili bi se poslovi psihoterapije kao samostalne djelatnosti za koju je potrebno osnivanje Komore psihoterapeuta na način da se propišu uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije, da ove poslove mogu obavljati i nezdravstveni radnici pod propisanim uvjetima, izdavanje dopusnica za rad, relicenciranje, organiziranje trajne edukacije, rješavanje etičkih i deontoloških pitanja te uvođenje nadzora nad radom psihoterapeuta što za sada nije slučaj.

Psihoterapija bi se definirala kao liječenje i/ili tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalan odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih simptoma, u svrhu promjene poremećenih shema ponašanja i poticanje pozitivnog razvoja osobnosti .

3.4. OPCIJA 4: – (normativno rješenje)

Nije moguće jer se po prvi puta uređuje ovo područje

4. USPOREDBA OPCIJA