I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“,  broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

U Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), među ostalim, prenesena je i Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (u daljnjem tekstu: Direktiva 1999/44). Iako je Direktiva 1999/44 uređivala određene aspekte potrošačkih ugovora o kupoprodaji robe, u hrvatsko zakonodavstvo prenesena je na način da se odnosi i na ugovore koji nisu potrošački. P ravila Direktive 1999/44 prenesena su u odredbe ZOO-a koje uređuju institut odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari i jamstva za ispravnost prodane stvari (garancije), a pravila ZOO-a koja uređuju ove institute su opća pravila za sve kupoprodajne ugovore bez obzira na status ugovornih strana (bez obzira radi li se o građanskopravnim, trgovačkim ili potrošačkim ugovorima). U pojedinim slučajevima propisana su različita pravila za trgovačke ugovore (npr. kraći rok odgovornosti prodavatelja za nedostatak) odnosno za potrošačke ugovore (npr. nepostojanje obveze potrošača da pregleda stvar). Zakonodavac se opredijelio za prenošenje Direktive 1999/44 u pravila ZOO-a o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari jer tada važeće odredbe ZOO-a nije bilo potrebno radikalno mijenjati s obzirom na to da su po svojoj strukturi i sadržaju u osnovi odgovarale rješenjima Direktive 1999/44. Promjene važećeg uređenja odnosile su se na proširenje liste slučajeva u kojima postoje nedostaci, isključenja obveze pregleda stvari ako je kupac potrošač te produljenju rokova za ostvarivanje prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari.

Direktiva 1999/44 zamijenjena je Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ, te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/771).

Cilj donošenja Direktive 2019/771 je uklanjanje ključnih prepreka povezanih s ugovornim pravom koje ometaju prekograničnu trgovinu, a radi rješavanja problema s kojima se suočavaju potrošači i poslovni subjekti zbog složenosti pravnog okvira te izbjegavanje troškova koje poslovni subjekti snose zbog razlika u ugovornim pravima država članica. Naime, kako je Direktiva 1999/44 bila direktiva minimalnog usklađenja koja je državama članicama dopuštala da uvedu ili zadrže i strože odredbe od onih propisanih Direktivom 1999/44 kako bi osigurale višu razinu zaštite potrošača, to je dovelo do razlike u nacionalnim propisima u području potrošačkog ugovornog prava. Upravo su različiti nacionalni propisi u području potrošačkog ugovornog prava prepoznati kao jedna od glavnih prepreka prekograničnoj prodaji robe te je ocijenjeno da pristup minimalne usklađenosti iz Direktive 1999/44 ne potiče potrošače na kupnju iz drugih država članica Europske unije niti poslovne subjekte na prodaju u drugim državama članicama Europske unije. Stoga je cilj Direktive 2019/771 uklanjanje ključnih prepreka povezanih s ugovornim pravom koje ometaju prekograničnu trgovinu, smanjenje nesigurnosti s kojom se suočavaju poslovni subjekti i potrošači zbog složenosti pravnog okvira te smanjenje troškova uzrokovanih poslovnim subjektima zbog razlika u nacionalnim ugovornim pravima.

Svrha Direktive 2019/771 je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguravanje visokog stupnja zaštite potrošača utvrđivanjem zajedničkih pravila o određenim zahtjevima u pogledu ugovora o kupoprodaji sklopljenih između prodavatelja i potrošača, posebno pravila o usklađenosti robe s ugovorom, pravima u slučaju neusklađenosti, načinima ostvarivanja tih prava i komercijalnim jamstvima.

Direktiva 2019/771 je direktiva maksimalnog usklađenja koja dopušta odstupanje od njome utvrđenih pravila samo u onim slučajevima koji su navedeni u Direktivi. Stoga države članice u svojem nacionalnom pravu ne mogu zadržati niti uvesti odredbe koje odstupaju od odredbi utvrđenih Direktivom 2019/771, uključujući i blaže ili strože odredbe kojima se osigurava različita razina zaštite potrošača, osim ako je navedenom Direktivom drukčije predviđeno.

Direktiva 2019/771 sadrži pravila primjenjiva na prodaju robe samo u odnosu na ključne elemente ugovora o kupoprodaji potrebne za prevladavanje prepreka povezanih s ugovornim pravom na unutarnjem tržištu. Direktiva 2019/771 ne utječe na slobodu država članica da uređuju opće aspekte ugovornog prava kao što su pravila o sklapanju, valjanosti, ništetnosti ili učincima ugovora (uključujući i posljedice raskida ugovora), u mjeri u kojoj oni nisu uređeni tom Direktivom, ili pravu na naknadu štete.

Budući da je tehnološki napredak doveo do rasta tržišta robe koja ima ugrađeni digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili je povezana s njima te s obzirom na sve veći broj takvih uređaja i činjenice da ih potrošači sve više koriste, Direktiva 2019/771 sadrži i pravila koja se primjenjuju na ugovore o kupoprodaji takvih proizvoda. Direktiva se primjenjuje na ugovore o kupoprodaji robe s digitalnim elementima ako bi odsutnost ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge onemogućivala funkcioniranje robe i ako se taj digitalni sadržaj ili ta digitalna usluga isporučuje s robom na temelju ugovora o kupoprodaji te robe.

Iako Direktiva 2019/771 uređuje potrošačke ugovore o kupoprodaji robe (pri čemu ostavlja slobodu državama članicama da pravila direktive prošire i na ugovore koji su isključeni iz područja primjene direktive ili da na drugi način uređuju te ugovore), a polazeći od činjenice da su pravila (ranije) Direktive 1999/44 u ZOO prenijeta kao opća pravila za sve kupoprodajne ugovore i za sve stvari, s posebnim pravilima za trgovačke odnosno potrošačke ugovore u institutima u kojima je ocijenjeno da su potrebna posebna pravila, ocijenjeno je opravdanim da se na isti način pristupi i prenošenju Direktive 2019/771 u ZOO. Stoga se predlaže pravila Direktive 2019/771 prenijeti u ZOO kao opća pravila primjenjiva na sve ugovore o kupoprodaji i na sve stvari, s posebnim uređenjem određenih instituta za pojedine vrste ugovora. Primjerice, za trgovačke ugovore zadržan je rok od šest mjeseci u kojem je na prodavatelju teret dokazivanja da nedostatak nije postojao u vrijeme prijelaza rizika, dok se neka pravila odnose samo na potrošačke ugovore, primjerice posebno uređenje obveze isporučivanja ažuriranja za stvari s digitalnim elementima kako bi se osiguralo da stvar ostane bez nedostataka.

Radi usklađenja s Direktivom 2019/771, u odredbama ZOO-a o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari predlaže se:

- redefinirati pojam materijalnog nedostatka,

- uvesti posebna pravila o obvezama prodavatelja u slučaju kupoprodaje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima,

- produljiti rok u kojem je na prodavatelju teret dokaza da stvar u vrijeme prijelaza rizika nije imala nedostatak, sa šest mjeseci na godinu dana (osim u trgovačkim ugovorima),

- propisati hijerarhiju prava kupca u slučaju materijalnog nedostatka stvari na način da:

- kupac prvo može birati između popravka ili zamjene stvari, osim ako bi odabrani način otklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka, prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja,

- ako kupac ne dobije zahtijevani popravak odnosno zamjenu može zahtijevati sniženje cijene ili raskid ugovora, pod zakonom propisanim uvjetima,

- propisati pravo prodavatelja da odbije uklanjanje nedostatka ako su i popravak i zamjena nemogući ili bi mu time nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja,

- propisati pravo kupca na uskratu plaćanja nepodmirenog dijela cijene dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari,

- propisati prava prodavatelja u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari u odnosu prema prethodnom prodavatelju,

- izmijeniti odredbe o jamstvu za ispravnost prodane stvari.

Sukladno odredbama Direktive 2019/771, predlaže se da predloženi Zakon stupi na snagu 1. siječnja 2022. te da se primjenjuje na ugovore koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2022. godine.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Prihvaćanje odnosno provedba ovoga Zakona nema i neće rezultirati fiskalnim učinkom.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA, S OBRAZLOŽENJEM

Tekst Zakona dan je u obliku Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima.

V.TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU

Tekst odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koje se mijenjaju i dopunjuju dan je u prilogu ovoga Prijedloga zakona.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) u članku 1.a podstavak 4. mijenja se i glasi:

„- Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 136, 22. 5. 2019.),“.

Članak 2.

Iza članka 399. ispod naslova „2. Odgovornost za materijalne nedostatke“ dodaje se članak 399.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Pojmovi

Članak 399.a

Za potrebe primjene odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari i komercijalnog jamstva pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa ugovor o kupoprodaji izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

2. potrošački ugovor je ugovor koji sklapaju potrošač i svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja djeluje u ime ili za račun te osobe,

3. proizvođač je osoba koja je izradila stvar, uvezla stvar na područje Europske unije i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač time što na stvar stavlja svoje ime, zaštitni znak ili drugi razlikovni znak,

4. digitalni sadržaj su podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku,

5. digitalna usluga je:

a) usluga kojom se potrošaču omogućuju stvaranje, obrada i pohrana podataka u digitalnom obliku ili pristup njima ili

b) usluga kojom se omogućuje dijeljenje ili bilo koja druga interakcija s podacima u digitalnom obliku koje učitava ili stvara potrošač ili drugi korisnici te usluge,

6. kompatibilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom s kojima se obično koristi stvar iste vrste, a da tu stvar, hardver ili softver pritom nije potrebno konvertirati,

7. funkcionalnost je sposobnost stvari da izvršava funkcije s obzirom na svoju svrhu,

8. interoperabilnost je sposobnost stvari da funkcionira s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koristi stvar iste vrste,

9. trajni nosač podataka je svako sredstvo koje kupcu ili prodavatelju omogućuje da informacije, koje su toj osobi osobno upućene, pohrani tako da im može pristupati tijekom razdoblja koje odgovara svrhama za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija,

10. trajnost je sposobnost stvari da zadrži svoje funkcije i radne značajke tijekom uobičajene upotrebe,

11. besplatno znači bez troškova potrebnih za uklanjanje nedostatka, a posebno bez poštanskih troškova te troškova prijevoza, rada ili materijala.“.

Članak 3.

U članku 400. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke neovisno o tome je li ugovorom prenio ili se obvezao prenijeti kupcu stvar u vlasništvo, a kupac platio ili se obvezao platiti njezinu cijenu.“.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 12. koji glase:

„(4) Kod potrošačkih ugovora prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke prema pravilima propisanima za ugovor o kupoprodaji i kada je riječ o ugovoru za isporuku stvari koju je tek potrebno izraditi ili proizvesti, neovisno o tome je li po općim pravilima riječ o ugovoru o kupoprodaji, ugovoru o djelu ili drugom ugovoru.

(5) Pravila ovoga Zakona o odgovornosti za materijalne nedostatke ne primjenjuju se na potrošačke ugovore za isporuku digitalnih sadržaja ili digitalnih usluga, osim ako je predmet ugovora o kupoprodaji pokretna stvar u koju je ugrađen digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili su povezani sa stvari tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te stvari i koji se isporučuju na temelju ugovora o kupoprodaji, neovisno o tome isporučuje li takav digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu prodavatelj ili treća strana (stvar s digitalnim elementima).

(6) U slučaju stvari s digitalnim elementima rizik prelazi na kupca u trenutku kada je obavljena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odnosno kada je započela kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

(7) Ako stvar treba instalirati ili montirati prodavatelj ili osoba za koju on odgovora, rizik prelazi na kupca u trenutku u kojem je dovršena instalacija odnosno montaža.

(8) U slučaju dvojbe o tome je li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio potrošačkog ugovora o kupoprodaji, predmnijeva se da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga obuhvaćeni ugovorom o kupoprodaji.

(9) Predmnijeva se da je svaki nedostatak stvari kao i stvari s digitalnim elementima koji se pokazao u roku od jedne godine od trenutka prijelaza rizika postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.

(10) Predmnijeva iz stavka 9. ovoga članka kod trgovačkih ugovora odnosi se na razdoblje od šest mjeseci od trenutka prijelaza rizika.

(11) Kod potrošačkih ugovora o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za vrijeme od dvije godine od prijelaza rizika, a ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za cijelo razdoblje na koje je isporuka ugovorena.

(12) Pravila ovoga Zakona o odgovornosti za materijalne nedostatke ne primjenjuju se na potrošačke ugovore o kupoprodaji materijalnih nosača podataka koji služe isključivo kao nosači digitalnog sadržaja.“.

Članak 4.

Članak 401. mijenja se i glasi:

„(1) Nedostatak postoji:

1) ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji,

2) ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak,

3) ako stvar nije isporučena sa svom dodatnom opremom i uputama, uključujući upute za instalaciju, kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji ili

4) ako stvar nije isporučena s ažuriranjima kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

(2) Osim nedostataka iz stavka 1. ovoga članka nedostatak postoji i:

1) ako stvar nije  prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir, sve propise Europske unije i propise Republike Hrvatske, tehničke standarde ili, ako takvih tehničkih standarda nema, primjenjive kodekse ponašanja u određenom području ako oni postoje,

2) ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora,

3) ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom, uključujući ambalažu, upute za instalaciju ili druge upute, čiji primitak kupac može razumno očekivati,

4) ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva i druge značajke, uključujući one koje se odnose na trajnost, funkcionalnost, kompatibilnost i sigurnost, koji su uobičajeni za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu stvari te uzimajući u obzir sve javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označivanju,

5) ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara ili

6) ako je stvar za koju je bilo predviđeno da ju instalira odnosno montira kupac nepravilno instalirana odnosno montirana od strane kupca, a nepravilna instalacija odnosno montaža je posljedica nedostatka u uputama koje je dostavio prodavatelj ili, u slučaju stvari s digitalnim elementima, koje je dostavio prodavatelj ili dobavljač digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.  

(3) Prodavatelja ne obvezuju izjave iz stavka 2. točke 4. ovoga članka ako dokaže da nije znao niti mogao znati za tu izjavu, ili da je do trenutka sklapanja ugovora javna izjava bila ispravljena na jednak ili usporediv način kao i kada je dana, ili da ta javna izjava nije mogla utjecati na donošenje odluke o kupnji.

(4) Kod potrošačkih ugovora nedostatci iz stavka 2. točke 1. do 4. ovoga članka ne postoje ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 2. točkama  1. do 4. ovoga članka ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.“.  

Članak 5.

Iza članka 401. dodaje se članak 401.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Ažuriranje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima

Članak 401.a

(1) U potrošačkim ugovorima o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima kojima je predviđena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge prodavatelj je dužan obavijestiti potrošača o ažuriranjima, uključujući sigurnosna ažuriranja, koja su potrebna da stvar ostane bez nedostatka te mu osigurati ažuriranja tijekom razdoblja unutar kojeg to potrošač može razumno očekivati s obzirom na vrstu i svrhu stvari i digitalnih elemenata te uzimajući u obzir okolnosti i prirodu ugovora o kupoprodaji.

(2) Obveza osiguranja ažuriranja iz stavka 1. ovoga članka kod ugovora o kupoprodaji kojim je predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine traje do isteka razdoblja za koji je ugovorena isporuka, a kod ugovora kod kojih je kontinuirana isporuka ugovorena na dvije godine ili kraće razdoblje obveza osiguranja ažuriranja traje dvije godine od trenutka prijelaza rizika.

(3) Ako potrošač u razumnom roku ne instalira ažuriranja koja su mu isporučena u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka, prodavatelj nije odgovoran za nedostatak koji proizlazi isključivo iz propuštanja instalacije ažuriranja, ako je obavijestio potrošača o raspoloživosti ažuriranja i posljedicama propuštanja da ga instalira te ako propuštanje instalacije ili nepravilna instalacija ažuriranja od strane potrošača nisu posljedica nedostataka u uputama za instalaciju koje su dostavljene potrošaču.

(4) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako je, u trenutku sklapanja ugovora, potrošač bio posebno obaviješten da određeno obilježje stvari odstupa od kriterija koji se koriste za određivanje nedostataka navedenih u stavku 1. i 2. ovoga članka ako je potrošač to izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.“.  

Članak 6.

U članku 402. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na potrošačke ugovore.“.

Članak 7.

Iza članka 404. dodaje se članak 404.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Nedostaci stvari s digitalnim elementima s kontinuiranom isporukom digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u potrošačkim ugovorima

Članak 404.a

(1) Ako je potrošačkim ugovorom predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, prodavatelj je odgovoran za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u razdoblju u kojem se digitalni sadržaj ili digitalna usluga trebaju isporučivati na temelju ugovora o kupoprodaji.

(2) Ako je potrošačkim ugovorom o kupoprodaji predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja koje je kraće od razdoblja iz stavka 1. ovoga članka, prodavatelj je odgovoran za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u roku od dvije godine od trenutka prijelaza rizika.“.

Članak 8.

U članku 405. riječi: „prethodna dva članka“ zamjenjuju se riječima: „članka 403. i 404. ovoga Zakona“.

Članak 9.

U članku 408. stavku 2. riječi: „te ako se radi o potrošačkom ugovoru“ brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Odredbe ugovora kojima se ograničava ili isključuje odgovornost za nedostatke stvari kod potrošačkog ugovora prije no što potrošač obavijesti prodavatelja o materijalnom nedostatku stvari nisu obvezujuće za potrošača.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 10.

Članak 410. mijenja se i glasi:

„(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

(3) Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka kupac ima pravo izbora između popravka i zamjene stvari, osim ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(4) Prodavatelj je ovlašten odbiti uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

(5) Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti odnosno ako je izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

(6) Kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke.

(7) Ako je nedostatak neznatan kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete.

(8) Teret dokaza da je nedostatak neznatan je na prodavatelju.

(9) Troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka snosi prodavatelj.“.

Članak 11.

Iza članka 410. dodaje se članak 410.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Popravak ili zamjena

Članak 410.a

(1) Popravak ili zamjena stvari s nedostatkom provode se besplatno, u razumnom roku od trenutka kada je kupac obavijestio prodavatelja o nedostatku te bez znatnih neugodnosti za kupca uzimajući u obzir prirodu stvari i svrhu za koju je kupcu ta stvar bila potrebna.

(2) Prilikom popravka ili zamjene kupac je obvezan staviti stvar na raspolaganje prodavatelju, a prodavatelj ju je obvezan preuzeti i snositi troškove preuzimanja.

(3) Ako je stvar s nedostatkom koja je bila instalirana odnosno montirana na način koji je u skladu s njezinom prirodom i namjenom prije nego što se nedostatak pojavio, potrebno popraviti ili zamijeniti, obveza uklanjanja nedostatka uključuje obvezu uklanjanja stvari s nedostatkom i instalaciju odnosno montažu zamjenske ili popravljene stvari ili obvezu snošenja troškova tog uklanjanja i instalacije odnosno montaže.

(4) U slučaju zamjene stvari potrošač nije dužan platiti za uobičajenu upotrebu zamijenjene stvari tijekom razdoblja prije njezine zamjene.“.

Članak 12.

Iza članka 413. dodaje se članak 413.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Raskid potrošačkog ugovora izjavom kupca

Članak 413.a

Ako prodavatelj u naknadnom razumnom roku ne ispuni potrošački ugovor potrošač je ovlašten izjaviti da se ugovor raskida.“.

Članak 13.

U članku 416. stavku 2. iza riječi: „štetno,“ dodaju se riječi: „ili se od kupca ne može očekivati da će zadržati samo stvar koja nema nedostatak,“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Pravo prodavatelja iz stavka 2. ovoga članka na raskid ugovora i u pogledu ostalih stvari ne primjenjuje se na potrošačke ugovore.“.

Članak 14.

U članku 419. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Ako kupac raskine ugovor o kupoprodaji, kupac vraća stvar prodavatelju na trošak prodavatelja.

(4) Prodavatelj kupcu nadoknađuje cijenu plaćenu za stvar nakon što primi tu stvar ili od kupca primi dokaz da je stvar poslao natrag.“.

Članak 15.

Iza članka 422. dodaje se članak 422.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Odgovornost za materijalne nedostatke u lancu isporuke

Članak 422.a

(1) Prodavatelj u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke u skladu s odredbama ovoga Zakona, ovlašten je ostvarivati prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema svojem prodavatelju (prethodni prodavatelj).

(2) Prodavatelj je ovlašten ostvarivati prava prema prethodnom prodavatelju jedino ako su i u odnosu između njega i prethodnog prodavatelja ispunjene pretpostavke odgovornosti za materijalne nedostatke.

(3) Prodavatelj je dužan bez odgađanja obavijestiti prethodnog prodavatelja o tome da je popravio ili zamijenio stvar kupcu, snizio mu cijenu odnosno da je nastupio raskid ugovora s kupcem, te mu dostaviti sve podatke važne za prosuđivanje odgovornosti za materijalne nedostatke.

(4) Prethodni prodavatelj ne odgovara za materijalne nedostatke za koje je prodavatelj odgovarao kupcu, ako je od prijelaza rizika između prethodnog prodavatelja i prodavatelja prošlo više od dvije godine.

(5) Prethodni prodavatelj i prodavatelj smiju ugovarati druge rokove, isključenje, ograničenje odnosno proširenje odgovornosti.  

(6) Odredbe ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i u odnosu između prethodnog prodavatelja i njegovog prednika.“.

Članak 16.

Naslov iznad naslova članka 423. mijenja se i glasi: „3. Komercijalno jamstvo“.

Članak 17.

Članak 423. mijenja se i glasi:

„(1) Komercijalno jamstvo je svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

(2) Svako komercijalno jamstvo obvezujuće je za davatelja jamstva u skladu s uvjetima utvrđenima u izjavi o komercijalnom jamstvu i povezanom reklamnome materijalu dostupnima u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

(3) Ako proizvođač nudi kupcu komercijalno jamstvo trajnosti za određenu stvar tijekom određenog razdoblja, proizvođač je odgovoran izravno kupcu tijekom cijelog razdoblja komercijalnog jamstva trajnosti u pogledu popravka ili zamjene stvari u skladu s člankom 410.a ovoga Zakona.

(4) Proizvođač kupcu može ponuditi povoljnije uvjete u izjavi o komercijalnom jamstvu trajnosti.

(5) Ako proizvođač jamči da će stvar zadovoljavati određene specifikacije ili druge zahtjeve u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako obveza iz jamstva ne bude uredno ispunjena, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve.

(6) Ako prodavatelj jamči da će stvar zadovoljavati određene specifikacije ili druge zahtjeve u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako obveza iz jamstva ne bude uredno ispunjena, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve.  

(7) Ako su uvjeti utvrđeni u izjavi o komercijalnom jamstvu manje povoljni za kupca od uvjeta utvrđenih u povezanom reklamnome materijalu, komercijalno jamstvo je obvezujuće prema uvjetima utvrđenima u reklamnome materijalu koji se odnosi na komercijalno jamstvo, osim ako je prije sklapanja ugovora povezani reklamni materijal bio ispravljen na jednak ili usporediv način kao i kada je dan.

(8) Izjava o komercijalnom jamstvu dostavlja se kupcu na trajnom nosaču podataka najkasnije u trenutku predaje stvari.

(9) Izjava o komercijalnom jamstvu mora biti izražena na jednostavan i razumljiv način te sadržavati:

1) jasnu izjavu da kupac ima prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari temeljem ovoga Zakona prema prodavatelju besplatno te da komercijalno jamstvo ne utječe na prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke,

2) naziv i adresu davatelja jamstva,

3) postupak koji kupac mora slijediti kako bi se komercijalno jamstvo provelo,

4) navođenje stvari na koju se primjenjuje komercijalno jamstvo i

5) uvjete komercijalnog jamstva.

(10) Neispunjenje obveza iz stavka 8. i 9. ovoga članka ne utječe na valjanost komercijalnog jamstva.“.

Članak 18.

U članku 424. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ako stvar ne zadovoljava određenu specifikaciju ili druge zahtjeve koje je prodavatelj odnosno proizvođač jamčio kupac može zahtijevati popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.“.

Članak 19.

U članku 425. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Međutim, kad je izvršena zamjena stvari ili njezin bitni popravak, jamstveni rok počinje teći ponovno od zamjene, odnosno od vraćanja popravljene stvari.“.

Članak 20.

Članak 428. mijenja se i glasi:

„ Kad je u izradi stvari sudjelovalo više samostalnih proizvođača pojedinih dijelova stvari ili izvođača pojedinih radova, njihova odgovornost prema proizvođaču stvari u odnosu na te dijelove ili izvođenje tih radova, prestaje kad prestane odgovornost proizvođača stvari prema kupcu.“.

Članak 21.

U članku 429. riječi: „od njega“ brišu se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Primjena ovoga Zakona

Članak 22.

Ovaj Zakon ne primjenjuje se na ugovore sklopljene prije 1. siječnja 2022. godine.

Stupanje na snagu

Članak 23.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2022. godine.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu stavljena je izvan snage Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ. Stoga je potrebno izmijeniti članak 1.a Zakona o obveznim odnosima.

Uz članak 2.

U skladu s Direktivom 2019/771 predloženim člankom 399.a su, za potrebe primjene odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari i komercijalnog jamstva, definirani pojmovi potrošača, potrošačkog ugovora, proizvođača, digitalnog sadržaja, digitalne usluge, kompatibilnosti, funkcionalnosti, interoperabilnosti, trajnog nosača podataka, trajnosti i besplatnosti.

Uz članak 3.

Predloženim stavkom 3. članka 400. pojašnjava se da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari neovisno o tome je li riječ o konsenzualnom ili realnom ugovoru o kupoprodaji. Navedeno pojašnjenje potrebno je radi usklađivanja s definicijom ugovora o kupoprodaji propisanog člankom 2. točkom 1. Direktive 2019/771.

Člankom 3. stavkom 2. Direktive 2019/771 propisano je da se ugovori sklopljeni između potrošača i prodavatelja za isporuku robe koju je tek potrebno izraditi ili proizvesti također smatraju ugovorima o kupoprodaji za potrebe te Direktive. To nadalje znači da se i na takve ugovore primjenjuju pravila Direktive o materijalnim nedostacima stvari, obvezama prodavatelja i pravima kupca. Stoga se p redloženim stavkom 4. članka 400. propisuje da u potrošačkim ugovorima prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke prema pravilima propisanima za ugovor o kupoprodaji i kada je riječ o ugovoru za isporuku stvari koju je tek potrebno izraditi ili proizvesti, neovisno o tome je li po općim pravilima riječ o ugovoru o kupoprodaji, ugovoru o djelu ili drugom ugovoru.

Stavkom 5. predloženog članka 400. propisuje se da se pravila ZOO-a o odgovornosti za materijalne nedostatke ne primjenjuju na potrošačke ugovore za isporuku digitalnih sadržaja ili digitalnih usluga, osim ako je predmet ugovora o kupoprodaji pokretna stvar u koju je ugrađen digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili su povezani sa stvari tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te stvari i koji se isporučuju na temelju ugovora o kupoprodaji, neovisno o tome isporučuje li takav digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu prodavatelj ili treća strana (stvar s digitalnim elementima). Ovom odredbom i  odredbom stavka 12. članka 400. razgraničava se primjena ovoga Zakona od primjene odredbi posebnoga zakona kojim će se u hrvatsko zakonodavstvo prenijeti Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga. Naime, Direktiva 2019/770 primjenjuje se na potrošačke ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalnih sadržaj ili uslugu potrošaču, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti određenu cijenu ili dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke. Također, navedena Direktiva primjenjuje se i na digitalni sadržaj koji je isporučen na materijalnom nosaču podataka, kao što su DVD-ovi, CD-ovi, USB memorije i memorijske kartice, kao i na sam materijalni nosač podataka, pod uvjetom da taj nosač služi isključivo kao nosač digitalnog sadržaja.

Predloženim stavkom 6. članka 400. pojašnjava se trenutak prijelaza rizika u slučaju stvari s digitalnim elementima. U tom slučaju rizik prelazi na kupca u trenutku kada je obavljena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge odnosno kada je započela kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. Prijelaz rizika kod stvari s digitalnim elementima nastupa onda kada je isporučen i fizički sastavni dio stvari i obavljena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili usluge ili kada je započela kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. Dakle, prijelaz rizika nastupa kada su isporučeni digitalni sadržaj ili usluga ako je fizički sastavni dio ranije isporučen.  

Stavkom 7. članka 400. pojašnjava se trenutak prijelaza rizika u slučaju kada stvar treba instalirati ili montirati prodavatelj ili osoba za koju on odgovora. U tom slučaju rizik prelazi na kupca u trenutku u kojem je dovršena instalacija odnosno montaža. Naime, ako stvar treba instalirati ili montirati prodavatelj, u određenim slučajevima kupac ne može upotrebljavati stvar ili primijetiti nedostatak dok instalacija ili montaža ne bude dovršena te je stoga, za slučajeve kada stvar treba instalirati ili montirati prodavatelj ili osoba za koju on odgovara, propisano da rizik prelazi na kupca u trenutku kada je dovršena instalacija odnosno montaža.

Stavkom 8. članka 400. propisuje se da se u slučaju dvojbe o tome je li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio potrošačkog ugovora o kupoprodaji, predmnijeva da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga obuhvaćeni ugovorom o kupoprodaji. Naime, odredbe ZOO-a o materijalnim nedostacima primjenjuju se i na isporuku digitalnih sadržaja ili digitalnih usluga kada je predmet ugovora o kupoprodaji pokretna stvar u koju je ugrađen digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili su povezani sa stvari tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te stvari i koji se isporučuju na temelju ugovora o kupoprodaji, neovisno o tome isporučuje li takav digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu prodavatelj ili treća strana (stvar s digitalnim elementima). Sadržaj ugovora o kupoprodaji trebao bi određivati čini li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio ugovora o kupoprodaji s prodavateljem. Navedeno uključuje ugrađeni ili povezani digitalni sadržaj ili digitalne usluge čija se isporuka izričito zahtijeva ugovorom. Nadalje, to bi trebalo odnositi i na ugovore o kupoprodaji za koje se podrazumijeva da obuhvaćaju isporuku određenog digitalnog sadržaja ili određene digitalne usluge jer je to uobičajeno za robu iste vrste i potrošač bi ih mogao razumno očekivati s obzirom na prirodu robe i uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, što uključuje proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime. Kako bi se izbjegla nesigurnost i za prodavatelje i za potrošače, u slučaju dvojbe o tome čini li isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge dio ugovora o kupoprodaji, propisuje se predložena presumpcija.

Stavkom 9. propisano je da je svaki nedostatak stvari kao i stvari s digitalnim elementima koji se pokazao u roku od jedne godine od trenutka prijelaza rizika postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Time je, u skladu s Direktivom 2019/771 produžen dosadašnji rok od šest mjeseci na rok od godinu dana. Stavkom 10. propisano je da se navedena predmnijeva kod trgovačkih ugovora odnosi na razdoblje od šest mjeseci od trenutka prijelaza rizika, čime je zadržano važeće uređenje.

Stavkom 11. propisano je posebno pravilo o teretu dokazivanja za potrošačke ugovore o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima s kontinuiranom isporukom digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. U tim slučajevima teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za vrijeme od dvije godine od prijelaza rizika, a ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za cijelo razdoblje na koje je isporuka ugovorena.

Uz članak 4.

Predloženim člankom 401. propisuje se kada postoji nedostatak stvari. Stavkom 1. propisano je da stvar ima nedostatak ako ne udovoljava onim zahtjevima koji su ugovorne strane utvrdile ugovorom o kupoprodaji (subjektivni kriteriji za ocjenjivanje ima li stvar nedostatak). Takvi zahtjevi mogu, među ostalim, obuhvaćati količinu, kvalitetu, vrstu i opis stvari, posjedovanje određenih ugovorenih značajki stvari, primjerenost stvari za određenu namjenu kao i isporuku stvari s dogovorenom dodatnom opremom i uputama. Također, ako je za stvari s digitalnim elementima ugovoreno isporučivanje ažuriranja, neisporuka ugovorenih ažuriranja kao i isporuka neispravnih ili nepotpunih ažuriranja smatrala bi se nedostatkom stvari jer bi navedeno značilo da obveza ažuriranja nije ispunjena na način utvrđen ugovorom o kupoprodaji.

Kako bi se smatralo da stvar nema nedostatak, uz ispunjavanje subjektivnih kriterija propisanih stavkom 1. članka 401., stvar mora ispunjavati i objektivne kriterije sadržane u stavku 2. točkama 1. do 4. članka 401. Stoga nedostatak, među ostalim, postoji ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila ili ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio kupcu na raspolaganje prije sklapanja ugovora ili ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom čiji primitak kupac može razumno očekivati ili ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva koja su uobičajena za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu te stvari te uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označavanju. Nedostatak postoji ako stvar ne udovoljava navedenim propisanim kriterijima. Točkama 5. i 6. stavka 2. članka 401. propisani su nedostaci koji proizlaze iz nepravilne instalacije odnosno montaže stvari. Nedostatak postoji ako je stvar nepravilno instalirana odnosno montirana, a usluga instalacije odnosno montaže čini dio ugovora o kupoprodaji i obavio ju je prodavatelj ili osoba za koju on odgovara. Nadalje, nedostatak postoji i ako je stvar za koju je bilo predviđeno da je instalira ili montira kupac nepravilno instalirana odnosno montirana od strane kupca, a nepravilna instalacija odnosno montaža je posljedica nedostataka u uputama za instalaciju odnosno montažu, kao što su nepotpunost uputa ili nedovoljna jasnoća uputa za instalaciju koje prosječni kupac zbog toga može teško koristiti.

Stavkom 3. predloženog članka 401.propisano je kada prodavatelja ne obvezuju javne izjave iz stavka 2. točke 4. ovoga članka. Navedene izjave ne obvezuju prodavatelja ako dokaže da nije znao niti mogao znati za tu izjavu ili da je do trenutka sklapanja ugovora javna izjava bila ispravljena na jednak ili usporediv način kao i kada je dana ili da ta javna izjava nije mogla utjecati na donošenje odluke o kupnji.

Predloženim stavkom 4. članka 401. omogućava se odstupanje od objektivnih kriterija koji se koriste za određivanje postojanja nedostatka, propisanih člankom 401. stavkom 2. točkama 1. do 4. Primjerice, odstupanje od tih objektivnih kriterija najčešće je u slučaju kupnje rabljenih stvari. Odstupanje od navedenih objektivnih kriterija moguće je samo ako je potrošač o odstupanju od objektivnih kriterija posebno obaviješten i ako ga je izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.  

Uz članak 5.

Predloženim člankom 401.a propisuje se isporuka ažuriranja kao objektivni kriterij koji se koristi za određivanje postojanja nedostatka stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima. Osim ugovorenih ažuriranja, propisanih predloženim člankom 400. stavkom 1. točkom 4., prodavatelj bi trebao pružati ažuriranja, uključujući sigurnosna ažuriranja, koja su potrebna da stvar s digitalnim elementom ostane bez nedostataka. Ako ugovorne strane nisu drugačije ugovorile, prodavatelj nije obvezan pružiti nadograđene verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge niti poboljšati ili proširiti funkcionalnosti stvari u mjeri koja nadilazi zahtjeve koji se odnose na to da stvar ostane bez nedostataka.

Stavkom 1. članka 401.a  propisana je obveza pružanja ažuriranja u slučaju ugovora o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima kojima je predviđena jednokratna isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. U tom slučaju prodavatelj je odgovoran za pružanje potrebnih ažuriranja kako bi stvar s digitalnim elementom ostala bez nedostatka tijekom razdoblja koje potrošač može razumno očekivati. Razdoblje tijekom kojeg potrošač može razumno očekivati da će primiti ažuriranja procijenjuje se na temelju vrste i namjene robe i digitalnih elemenata te uzimajući u obzir okolnosti i prirodu ugovora o kupoprodaji.

Stavkom 2. članka 401.a propisana je obveza pružanja ažuriranja u slučaju ugovora o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima kojima je predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. U tom slučaju o bveza osiguranja ažuriranja traje dvije godine od trenutka prijelaza rizika (ako se radi o ugovoru o kupoprodaji kojim je kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili usluge ugovorena na dvije godine ili kraće razdoblje) ili do isteka razdoblja za koji je ugovorena isporuka digitalnog sadržaja ili usluge (ako se radi o ugovoru o kupoprodaji kojim je predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine).

Potrošač ima slobodu izbora hoće li ažuriranja instalirati ili ne. Međutim, ako odluči ne instalirati ažuriranja potrebna da stvar s digitalnim elementima ostane bez nedostatka, potrošač ne bi trebao očekivati da će takva stvar ostati bez nedostataka. Stoga je stavkom 3. članka 401.a propisano da ako potrošač u razumnom roku ne instalira ažuriranja koja su mu isporučena u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka, prodavatelj nije odgovoran za nedostatak koji proizlazi isključivo iz propuštanja instalacije ažuriranja, ako je obavijestio potrošača o raspoloživosti ažuriranja i posljedicama propuštanja da ga instalira te ako propuštanje instalacije ili nepravilna instalacija ažuriranja od strane potrošača nisu posljedica nedostataka u uputama za instalaciju koje su dostavljene potrošaču.

Predloženim stavkom 4. članka 401.a omogućava se odstupanje od objektivnih kriterija koji se koriste za određivanje postojanja nedostatka, propisanih stavkom 1. i 2. Odstupanje od tih objektivnih kriterija moguće je samo ako je potrošač o odstupanju od objektivnih kriterija posebno obaviješten i ako ga je izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora.  

Uz članak 6.

Predložena izmjena članka 402. stavka 3. je nomotehničke prirode. Definicija pojma potrošačkog ugovora sadržana je u predloženom članku 399.a pa nije potrebna u stavku 3. članka 402.

Uz članak 7.

Predloženim člankom 404.a propisuje se rok odgovornosti prodavatelja za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ako je potrošačkim ugovorom o kupoprodaji ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge.

Ako je potrošačkim ugovorom o kupoprodaji predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge tijekom određenog razdoblja prodavatelj odgovora za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u roku od dvije godine od trenutka prijelaza rizika (stavak 2. članka 404.a), što odgovara razdoblju prodavateljeve odgovornosti za stvar. Međutim, ako je potrošačkim ugovorom predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, prodavatelj odgovara za nedostatke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koji se pojave u razdoblju u kojem se digitalni sadržaj ili digitalna usluga trebaju isporučivati na temelju ugovora o kupoprodaji (stavak 1. članka 404.a).

Uz članak 8.

Člankom 8. predlaže se nomotehnička izmjena članka 405. ZOO-a. Naime, zbog dodavanja novog članka 404.a, u članku 405. ZOO-a potrebno je, umjesto upućivanja na prethodne članke, uputiti na članke 403. i 404. ZOO-a.

Uz članak 9.

Predložena izmjena stavka 2. članka 408. je nomotehničke prirode jer se ograničenje i isključenje odgovornosti u potrošačkim ugovorima propisuje novim stavkom 3.

Predloženim stavkom 3. propisuje se obvezujuća priroda odredbi o odgovornosti za materijalne nedostatke u potrošačkim ugovorima u skladu s člankom 21. stavkom 1. Direktive 2019/771. Sukladno predloženoj odredbi, ugovorne odredbe potrošačkog ugovora kojima se ograničava ili isključuje odgovornost za nedostatke stvari prije no što potrošač obavijesti prodavatelja o materijalnom nedostatku stvari nisu obvezujuće za potrošača.

Uz članak 10.

Predloženim člankom 410. propisuju se prava kupca u slučaju nedostatka stvari. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ima pravo od prodavatelja zahtijevati popravak stvari, zamjenu stvari, razmjerno sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

Prilikom ostvarivanja prava na uklanjanje nedostatka kupac ima pravo izbora između popravka i zamjene stvari. Sukladno Direktivi 2019/771 kupčev odabir između popravka i zamjene stvari ograničen je samo ako bi odabrana opcija (popravak ili zamjena) bila činjenično ili pravno nemoguća ili ako bi njome prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi u odnosu na drugu opciju. Pri ocjeni nerazmjernosti  uzimaju se u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

Sukladno Direktivi 2019/771 predloženim stavkom 4. uvodi se pravo prodavatelja da odbije uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.

Budući da je Direktivom 2019/771 propisana hijerarhija prava kupca, kupac u prvom redu ima pravo na popravak ili zamjenu stvari, a tek podredno na sniženje cijene ili raskid ugovora.

Predloženim stavkom 5. članka 410. propisuje se kada kupac ima pravo na sniženje cijene ili raskid ugovora. Kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti odnosno ako je izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

Nadalje, stavkom 6. propisuje se da kupac ima pravo uskratiti plaćanje bilo kojeg nepodmirenog dijela cijene sve dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke.

Predloženim stavkom 7. zadržano je rješenje prema kojem u slučaju neznatnog nedostatka kupac nema pravo na raskid ugovora, ali mu pripadaju druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje štete. Predloženim stavkom 8. propisuje se da je teret dokaza da je nedostatak neznatan na prodavatelju.

Stavkom 9. propisuje se besplatnost otklanjanja nedostatka odnosno predaje druge stvari za kupca jer je troškove otklanjanja nedostatka i predaje druge stvari bez nedostatka dužan snositi prodavatelj. Ti troškovi uključuju primjerice, poštanske troškove, troškove prijevoza, rada ili materijala.

Uz članak 11.

Predloženi članak 410.a sadrži odredbe kojima je uređen popravak odnosno zamjena stvari.  Sukladno stavku 1. popravak ili zamjena stvari s nedostatkom provode se besplatno, u razumnom roku od trenutka kada je kupac obavijestio prodavatelja o nedostatku te bez znatnih neugodnosti za kupca uzimajući u obzir prirodu stvari i svrhu za koju je kupcu ta stvar bila potrebna.

Kako bi prodavatelj mogao ispuniti obvezu popravka odnosno zamjene stvari, stavkom 2. propisano je da je prilikom popravka ili zamjene stvari kupac obvezan staviti stvar na raspolaganje prodavatelju, a prodavatelj je obvezan preuzeti stvar. Sukladno načelu da  je otklanjanje nedostatka besplatno za kupca propisano je da je prodavatelj dužan snositi troškove preuzimanja stvari.

Stavkom 3. propisane su posebnosti popravka odnosno zamjene stvari koja je prethodno instalirana odnosno montirana. U tom slučaju, ako je stvar s nedostatkom, koja je bila instalirana odnosno montirana na način koji je u skladu s njezinom prirodom i namjenom prije nego što se nedostatak pojavio, potrebno popraviti ili zamijeniti, obveza uklanjanja nedostatka uključuje obvezu uklanjanja stvari s nedostatkom i instalaciju odnosno montažu zamjenske ili popravljene stvari ili obvezu snošenja troškova tog uklanjanja i instalacije odnosno montaže.

Stavkom 4. propisuje se da u slučaju zamjene stvari potrošač nije dužan platiti za uobičajenu upotrebu zamijenjene stvari tijekom razdoblja prije njezine zamjene.

Uz članak 12.

Sukladno Direktivi 2019/771 predloženim člankom 413.a propisano je da je potrošač ovlašten izjaviti da se ugovor raskida ako prodavatelj u naknadnom razumnom roku ne ispuni potrošački ugovor.

Uz članak 13.

Predloženim izmjenama članka 416. dodatno se uređuje pravo na raskid ugovora u slučaju kada kupac stječe više stvari, a samo neka od stvari ima nedostatak. U skladu s odredbama Direktive 2019/771 propisuje se da kupac može raskinuti ugovor u pogledu svih stvari, a ne samo u odnosu na stvar s nedostatkom, ako se od njega ne može očekivati da će pristati zadržati samo stvar koja nema nedostatak. Stavkom 3. propisuje se iznimka od stavka 2. ovoga članka za potrošačke ugovore, pa u slučaju kada potrošač raskine ugovor samo u pogledu stvari s nedostatkom prodavatelj neće imati pravo raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari.

Uz članak 14.

Predloženim stavkom 3. članka 419. propisuje se snošenje troškova povrata stvari prodavatelju u slučaju raskida ugovora na način da taj trošak snosi prodavatelj. Predloženim stavkom 4. propisuje se vrijeme povrata cijene plaćene za stvar na način da p rodavatelj kupcu nadoknađuje cijenu plaćenu za stvar nakon što primi tu stvar ili od kupca primi dokaz da je stvar poslao natrag.

Uz članak 15.

Člankom 422.a uređuje se odgovornost za materijalne nedostatke u lancu isporuke odnosno pravo prodavatelja koji odgovara kupcu za nedostatke stvari prema osobama u prethodnom lancu transakcija.

Prodavatelj u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke u skladu s odredbama ZOO-a, ovlašten je ostvarivati prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema svojem prodavatelju (prethodni prodavatelj), pod uvjetom da su i u odnosu između njega i prethodnog prodavatelja ispunjene pretpostavke odgovornosti za materijalne nedostatke (stavci 1. i 2.).

Radi ostvarivanja svojih prava, prodavatelj je dužan bez odgađanja obavijestiti prethodnog prodavatelja o tome da je popravio ili zamijenio stvar kupcu, snizio mu cijenu odnosno da je nastupio raskid ugovora s kupcem, te mu dostaviti sve podatke važne za prosuđivanje odgovornosti za materijalne nedostatke (stavak 3.). Prethodni prodavatelj ne odgovara za materijalne nedostatke za koje je prodavatelj odgovarao kupcu, ako je od prijelaza rizika između prethodnog prodavatelja i prodavatelja prošlo više od dvije godine (stavak 4.).

Stavkom 5. propisuje se da prethodni prodavatelj i prodavatelj smiju ugovarati druge rokove, isključenje, ograničenje odnosno proširenje odgovornosti, a stavkom 6. se propisuje odgovarajuća primjena odredbi članka 422.a i u odnosu između prethodnog prodavatelja i njegovog prednika.

Uz članak 16.

Radi usklađivanja s terminologijom Direktive 2019/771 predlaže se izmjena naziv instituta jamstva za ispravnost prodane stvari (garancije) u komercijalno jamstvo.

Uz članak 17.

Predloženim člankom 423. uređuje se institut komercijalnog jamstva. Stavkom 1. definira se pojam komercijalnog jamstva te se propisuje da je k omercijalno jamstvo svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

Stavkom 2. propisuje se obvezatnost jamstva za davatelja jamstva u skladu s uvjetima utvrđenima u izjavi o komercijalnom jamstvu i povezanom reklamnome materijalu dostupnima u trenutku ili prije sklapanja ugovora. Stavkom 7. pojašnjava se da ako su uvjeti komercijalnog jamstva sadržani u reklamnome materijalu povoljniji za kupca od uvjeta iz izjave o komercijalnom jamstvu, prednost imaju povoljniji uvjeti utvrđeni u reklamnom materijalu, osim ako je prije sklapanja ugovora povezani reklamni materijal bio ispravljen na jednak ili usporediv način kao i kada je dan (stavak 7.).

Stavkom 3. propisana je odgovornost proizvođača koji nudi kupcu komercijalno jamstvo trajnosti za određenu stvar tijekom određenog razdoblja. U tom slučaju, proizvođač je odgovoran izravno kupcu tijekom cijelog razdoblja komercijalnog jamstva trajnosti u pogledu popravka ili zamjene stvari u skladu s člankom 410.a ovoga Zakona, a sukladno stavku 4. proizvođač kupcu može ponuditi povoljnije uvjete u izjavi o komercijalnom jamstvu trajnosti.

Stavcima 5. i 6. propisane su obveze proizvođača odnosno prodavatelja u slučaju ako obveza iz jamstva nije uredno ispunjena što znači da stvar ne zadovoljava specifikacije odnosno zahtjeve navedene u jamstvu tijekom određenog vremena računajući od njene predaje kupcu. U tom slučaju kupac ima pravo zahtijevati od proizvođača odnosno prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu preda stvar koja zadovoljava specifikacije odnosno zahtjeve navedene u jamstvu. U slučaju proizvođačevog jamstva za ispunjenje obveza iz jamstva uz proizvođača odgovora i prodavatelj.

Stavkom 8. propisano je da se izjava o komercijalnom jamstvu dostavlja kupcu na trajnom nosaču podataka najkasnije u trenutku predaje stvari, a stavkom 9. propisano je da izjava o komercijalnom jamstvu mora biti izražena na jednostavan i razumljiv način te je propisano koje podatke mora sadržavati. Među ostalim, u izjavi o jamstvu mora biti navedeno da komercijalno jamstvo ne utječe na prava kupca iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari te da kupac ima prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema prodavatelju. Sukladno stavku 10. neispunjavanje obveza propisanih stavkom 8. i 9. ne utječe na valjanost jamstva i obveze davatelja jamstva.

Uz članak 18.

Predloženom izmjenom stavka 1. članaka 424. terminologija navedene odredbe usklađuje se s terminologijom sadržanom u odredbama predloženog članka 423. kojim je uređeno komercijalno jamstvo.

Uz članak 19.

Predloženom izmjenom stavka 2. članaka 425. terminologija navedene odredbe usklađuje se s terminologijom sadržanom u odredbama predloženog članka 423. kojim je uređeno komercijalno jamstvo.

Uz članak 20.

Predloženom izmjenom članaka 428. terminologija navedene odredbe usklađuje se s terminologijom sadržanom u odredbama predloženog članka 423. kojim je uređeno  komercijalno jamstvo.

Uz članak 21.

Predloženim člankom 21., u članku 429. ZOO-a ispravlja se redakcijska pogreška.

Uz članak 22.

U skladu s odredbama članka 24. stavka 2. Direktive 2019/771, predloženom odredbom propisuje se da se odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju na ugovore sklopljene prije 1. siječnja 2022. godine.

Uz članak 23.

Predloženom odredbom propisuje se da će ovaj Zakon stupiti na snagu 1. siječnja 2022. godine u skladu s člankom 24. stavkom 1. podstavkom 2. Direktive 2019/771 kojim je propisano da se nacionalne odredbe, donesene radi prenošenja odredbi navedene Direktive, primjenjuju od 1. siječnja 2022. godine.

TEKST ODREDABA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Pravo Europske unije

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ) (SL L 210, 7. 8. 1985.),

– Direktiva Vijeća od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (86/653/EEZ) (SL L 382, 31. 12. 1986.),

– Direktiva 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4. 6. 1999.),

– Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7. 7. 1999.),

– Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 17. 12. 2009.).

Materijalni nedostaci za koje prodavatelj odgovara

Članak 400.

(1) Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato.

(2) Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

(3) Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.

Kad postoje materijalni nedostaci

Članak 401.

(1) Nedostatak postoji:

1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,

2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti,

5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),

6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji,

7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

(2) Ako je kupac na temelju izjava proizvođača ili njegova predstavnika očekivao postojanje određenih svojstava stvari, nedostatak se ne uzima u obzir ako prodavatelj nije znao niti morao znati za te izjave, ili su te izjave bile opovrgnute do trenutka sklapanja ugovora ili one nisu utjecale na odluku kupca da sklopi ugovor.

(3) Proizvođač, u smislu odgovornosti za materijalne nedostatke i jamstva za ispravnost prodane stvari, je proizvođač stvari, uvoznik stvari i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač stavljanjem svojega imena ili naziva, žiga ili druge oznake na stvar.

Nedostaci za koje prodavatelj ne odgovara

Članak 402.

(1) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati.

(2) Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na ugovore koje fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor).

(4) Ali prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.

Rokovi u slučaju popravka, zamjene i sl.

Članak 405.

Kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva članka počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

Ograničenje i isključenje odgovornosti za materijalne nedostatke

Članak 408.

(1) Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari.

(2) Odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna je ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom ugovoru.

(3) Kupac koji se odrekao prava na raskid ugovora zbog nedostatka stvari zadržava ostala prava zbog tih nedostataka.

Prava kupca