1.

OPĆE INFORMACIJE

1.1.

Naziv nacrta prijedloga zakona:

Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći

1.2.

Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt planiranja ili reformska mjera:

Da/Ne:

Da

Naziv akta: Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenoga rada u Republici Hrvatskoj 2021. – 2024. i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog programa

Opis mjere: Uvesti nadzor nadležnog inspekcijskog tijela nad primjenom kolektivnih ugovora s proširenom primjenom u pogledu isplate minimalne plaće

1.3.

Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije

Da/Ne:

Ne

Naziv pravne stečevine EU:

2.1.

Institut minimalne plaće prvenstveno je alat socijalne politike i zaštitni instrument održavanja egzistencijskog minimuma.

Iako je minimalna plaća počevši od 2016. godine rasla za 36,21%, Republika Hrvatska u usporedbi s drugim državama članicama Europske unije i dalje pripada među zemlje s najnižom minimalnom plaćom, a niži iznos imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska. Razina minimalne plaće utječe na rasprostranjenost siromaštva među zaposlenima (tzv. In-work poverty ), ali izravno utječe i na konkurentnost poslodavca, posebno u prerađivačkom sektoru u kojem je najveći udio radnika primatelja minimalne plaće.

Minimalna plaća u fokusu je i aktualnih europskih politika, a osiguranje pravedne minimalne plaće za sve radnike u Europskoj uniji jedan je od prioriteta Europske komisije. Nastavno na Europski stup socijalnih prava usvojen u Goeteborgu 17. studenoga 2017. te u skladu s navedenim već je u tijeku rasprava o donošenju nove regulative na razini Europske unije kojom bi se uredilo pitanje pravnog okvira za određivanje minimalne plaće.

Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine, broj 118/18, dalje: Zakon) stupio je na snagu 1. siječnja 2019. godine. Njime se propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće, rokovi njezina utvrđivanja i provedba nadzora nad njenom primjenom.

Izmjenama i dopunama Zakona pristupa se s ciljem unaprjeđenja sustava minimalne plaće kako bi se dodatno zaštitili radnici primatelji minimalne plaće kao jedna od najranjivijih skupina na tržištu rada. Naime, tijekom primjene važećih odredbi Zakona zapaženi su određeni nedostaci koje je potrebno jasno adresirati i riješiti.

Jedno od još uvijek nedostatno riješenih pitanja je definicija minimalne plaće i nadzora nad njenom isplatom. U skladu s važećim odredbama članka 10. Zakona, prekršajna odgovornost je ograničena za slučajeve ne isplate minimalne plaće kako je definirana Zakonom o minimalnoj plaći, što znači da poslodavac neće prekršajno odgovarati ako je isplatio samo zakonski minimum, a ne onaj minimum koji je predviđen drugim pravnim izvorom koji poslodavca obvezuje. Iako radnik može utužiti razliku sudskim putem, ne postoji prekršajna odgovornost koja unaprijed utječe na pridržavanje, primjerice, odredbi kolektivnog ugovora, a što bi bilo od posebne važnosti u okolnostima njegove proširene primjene sukladno općem propisu.

Dodatno, iako je minimalna plaća u članku 3. stavku 1. Zakona definirana kao bruto iznos koji pripada radniku za razdoblje od mjesec dana rada u punom radnom vremenu, ne postoji zakonska odredba koja bi priječila da se plaća radnika ugovara u neto iznosu. Takvo ugovaranje ide na štetu radnika, a u korist poslodavaca, jer za dva radnika koji primaju isti neto iznos trošak plaće može biti različit. Ugovaranjem neto iznosa plaće umanjuju se i pozitivni učinci poreznih reformi za građane jer, primjerice, radnik koji je sa poslodavcem ugovorio neto plaću uvijek dobiva isti iznos, neovisno npr. o poreznim olakšicama koje mogu biti propisane. U praksi je također zapažen problem odricanja od prava na isplatu minimalne plaće, što nije izrijekom zabranjeno. Radi se slučajevima u kojima pojedini poslodavci kao jača strana ugovornog odnosa koriste slabiju poziciju radnika u radno pravnom odnosu i implicitno utječu na stvarno isplaćenu plaću za obavljeni rad.

Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19), kao opći radno pravni propis u Republici Hrvatskoj, je odredbom članka 94. propisao kada radniku pripada povećana plaća za njegov rad, a to je za slučaj prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i za otežane uvjete rada. Važeći Zakon o minimalnoj plaći u članku 3. stavku 2. isključio je iz iznosa minimalne plaće povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ali ne i povećanja za otežane uvjete rada.

Poseban problem predstavlja iznos (ili postotak) povećanja plaće prema navedenim zakonskim osnovama. Iako opći propis o radu propisuje osnove za obvezno zakonsko povećanje plaće, iznos povećanja uređuju drugi izvori prava koji poslodavca obvezuju. Povećanje može biti izraženo i u najmanjoj novčanoj jedinici u Republici Hrvatskoj, a da i dalje bude u skladu sa Zakonom o radu te da ne postoji prekršajna odgovornost poslodavca. Povećanja su često definirana kolektivnim ugovorima, ali na vrlo neujednačen način bez mogućnosti prekršajnog sankcioniranja ako povećanja iz kolektivnog ugovora nisu u cijelosti isplaćena, čine dolazi do svojevrsne zlouporabe svrhe prava na povećanu plaću utvrđenog  općim propisom o radu. Nesigurnosti pridonosi i činjenica da je u Republici Hrvatskoj pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima nedostatna, posebno kada se izuzme državni i javni sektor. Sve navedeno aktualiziralo je potrebu za pronalaženjem odgovarajućeg načina kojim bi se uredila minimalna povećanja a da se pritom na optimalan način potiče kolektivno pregovaranje i promiče djelotvoran socijalni dijalog.

Nadalje, minimalna plaća je propisana kao mjesečni iznos, slijedom čega poslodavac ne smije isplatiti niži iznos od propisanog neovisno o broju radnih sati tijekom mjeseca. Tako je potrebno radniku koji ima ugovorenu plaću u minimalnom iznosu za različiti broj odrađenih sati u pojedinom mjesecu isplatiti uvijek isti iznos, što činjenično znači da je zapravo različito plaćen za svoj rad (ako bi se određivala cijena sata rada). Stoga je potrebno  zakonom predvidjeti rješenje kojim bi se minimalna plaća mogla pravedno prilagoditi broju odrađenih sati tijekom mjeseca, čime bi se pomirili interesi i poslodavaca i radnika na pravedan način.

Slijedom svega navedenog, a radi rješavanja opisanih problema i postizanja iznosa primjerene minimalne plaće, potrebno je pronaći nova rješenja te putem propisanog normativnog postupka, sukladno rezultatima rada Radne skupine i rezultatima savjetovanja sa zainteresiranom i stručnom javnošću, odrediti mogući sadržaj izmjene odgovarajućih odredbi Zakona.

3.1.

Analiza gospodarskih učinaka

Svako povećanje plaće odnosno cijene rada može utjecati i na cijene usluga i/ili proizvoda koji se stavljaju na tržište.

    Veliki broj primatelja minimalne plaće nalazi se u prerađivačkoj industriji, najviše u djelatnostima proizvodnje tekstila, odjeće, kože i srodnih proizvoda, proizvoda od gume i metala te prerade drva i proizvoda od drva i pluta gdje su prosječne bruto plaće najniže. prema podacima Državnog zavoda za statistiku u prerađivačkoj industriji u prosincu 2020. bilo je zaposleno 188.126 radnika od čega 28.905 u spomenutim djelatnostima. Udio troška rada u navedenim djelatnostima u ukupnim troškovima poslovanja ponegdje doseže čak i do 80% troškova. Rast minimalne plaće, kao i izdvajanje određenih povećanja iz iznosa minimalne plaće, utjecat će i na rast ostalih plaća, čime se mogu povećati troškovi proizvodnje te neizravno utjecati na konkurentnost na tržištu.

S druge strane, veće plaće u pravilu generiraju veću potrošnju koja je ključna za gospodarski oporavak i rast.

Pozitivan učinak će imati i izmjene koje se planiraju vezano za ugovaranje minimalne plaće za mjesečni fond sati budući će se plaća moći prilagoditi odrađenim radnim satima, bez štete za radnika ili poslodavca, a navedeno će izrazito pozitivno utjecati poduzeća radi mogućnosti preraspodjele troškova i učinkovitijeg korištenja resursa. Ovu pogodnost moći će koristiti svaki poslodavac koji o navedenom sklopi sporazum putem kolektivnog ugovora, a posebno će se odraziti na prerađivački sektor.

3.2.

Analiza učinaka na zaštitu tržišnog natjecanja

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.3.

Analiza socijalnih učinaka

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.4.

Analiza učinaka na rad i tržište rada

Određena istraživanja upućuju da preveliki rast minimalne plaće može uzrokovati otpuštanja odnosno gubitak radnih mjesta.

Međutim, uzimajući u obzir manjak radne snage na tržištu rada, kao i mogućnost dozvoljenog rada na području svih zemalja članica Europske unije, rast plaće kroz predložene izmjene i dopune Zakona o minimalnoj plaći trebao bi imati pozitivan učinak na zapošljavanje. Radna mjesta koja su slabije plaćena, posebno u prerađivačkoj industriji, nisu atraktivna za privlačenje radne snage, pogotovo mlade radne snage. Povećanjem minimalne plaće kao i izuzimanjem šireg opsega zakonskih osnova za povećanje plaće iz iznosa minimalne plaće, radna mjesta postaju privlačnija, a plaća je primjerenija obavljenom radu.

Proširivanjem definicije minimalne plaće na onu koja je kao takva ugovorena kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena odlukom ministra nadležnog za rad omogućava se provođenje inspekcijskog nadzora nad isplatom plaće za zaposlene u sektoru građevinarstva, za koji trenutno postoji kolektivni ugovor čija je primjena proširena. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prosincu 2020. u navedenom je sektoru bilo zaposleno 78.681 radnik.

U slučaju utvrđivanja najnižih povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, te propisivanjem nadzora nad isplatom istih, izravno bi se pozitivno utjecalo na postojeća prava radnika i diže razina zaštite prava na povećanu plaću. Prednost se i dalje daje pravu socijalnih partnera da kolektivnim ugovorima, čiju primjenu  je moguće proširiti sukladno općem propisu o radu, pitanje minimalnih povećanja urede na način koji najbolje odgovara objema stranama.

3.5.

Analiza učinaka na zaštitu okoliša

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.6.

Analiza učinaka na zaštitu ljudskih prava

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

4.

TEST MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA (MSP TEST)

4.1.

Moguće opcije javnih politika

OPCIJE ZA MSP TEST

4.1.1. Opcija 1. (nenormativno rješenje) »Ne poduzimati ništa«

Opcija „ne poduzimati ništa“ imala bi za posljedicu zadržavanje postojećeg stanja, pri čemu bi se zanemarile zlouporabe pravnih praznina koje prakticira određeni dio nesavjesnih poslodavaca. Ovo se posebno odnosi na trenutno neusklađena i neprimjerena povećanja plaće radnika po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Slijedom navedenog, ova opcija se ne može opravdati niti prihvatiti.

4.1.2. Opcija 2. (nenormativno rješenje) »Poduzimati nenormativne aktivnosti«

Rješavanje postavljenih problema nije moguće postići nenormativnim rješenjima.

Iako se čini kako je pojedine nedostatke koji trenutno postoje moguće riješiti uređenjem putem kolektivnih ugovora koji poslodavce obvezuju, pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima u Republici Hrvatskoj, posebno u privatnom sektoru, nije na odgovarajućoj razini. Također, ne postoji mogućnost nadzora nad izvršavanjem kolektivnih ugovora, što je osobito važno kod onih čija je primjena proširena, osim kroz sudski postupak koji može biti dugotrajan i čiji ishod je neizvjestan.

Slijedom navedenog, ova opcija nije provediva.

4.1.3. Opcija 3. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost A«

Normativna opcija (normativno rješenje) donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći ocjenjuje se kao jedina moguća, a ovo normativno rješenje, u odnosu na probleme ocjenjuje se ujedno i kao najbolja opcija.

U normativnom postupku potrebno je na odgovarajući način izmijeniti sljedeće odredbe Zakona :

- članak 1. kojim se propisuje sadržajni obuhvat samog Zakona;

- članak. 3. kojim se definira minimalna plaća, na način da se definicija proširi na plaću koja je kao minimalna ugovorena kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena odlukom ministra nadležnog za rad, zatim propiše obveza ugovaranja, utvrđivanja ili propisivanja minimalne plaće u bruto iznosu, isključe iz iznosa minimalne plaće povećanja s osnove otežanih uvjeta rada te odredi ništetnost odricanja od prava na isplatu minimalne plaće;

- članak 8. kojim je potrebno predvidjeti mogućnost ugovaranja minimalne plaće za mjesečni fond sati;

- članak 9. na način da se propiše suradnja nadležnih inspektora prilikom obavljanja nadzora pravilnosti obračuna plaće.

Također Zakon je potrebno dopuniti odgovarajućim člancima kako bi se:

- uredio optimalan način utvrđivanja minimalnih povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi

- u slučaju takvog načina utvrđivanja visine najnižih povećanja plaće po zakonski utvrđenim osnovama (za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi) propisale prekršajne odredbe vezano za ne poštivanje takvih povećanja plaće, kao i

- propisale prekršajne odredbe za slučaj sklapanja sporazuma o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće te za slučaj ugovaranja minimalne plaće u neto iznosu.

4.1.4. Opcija 4. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost B«

Normativna intervencija u drugi zakonski tekst nije moguća budući je pitanje minimalne plaće uređeno posebnim zakonskim propisom, Zakonom o minimalnoj plaći.

5.

PROVOĐENJE SCM METODOLOGIJE

Ako je odgovor na pitanje pod rednim brojem 6.1. „DA“, iz Prethodnog MSP testa potrebno je uz Obrazac prethodne procjene priložiti pravilno ispunjenu Standard Cost Model (SCM) tablicu s procjenom mogućeg administrativnog troška za svaku propisanu obvezu i zahtjev (SCM kalkulator).

SCM kalkulator ispunjava se sukladno uputama u standardiziranom obrascu u kojem se nalazi formula izračuna i sukladno jedinstvenim nacionalnim smjernicama uređenim kroz SCM priručnik.

SCM kalkulator dostupan je na stranici: http://www.mingo.hr/page/standard-cost-model

6.

SAVJETOVANJE I KONZULTACIJE

7.

OPTIMALNO RJEŠENJE

Potrebno je kratko i sažeto prezentirati ukupne rezultate provedenog postupka procjene učinaka. Potrebno je dati analizu koristi i troškova nacrta prijedloga zakona, imajući u vidu rezultate analize i provedeno savjetovanje. Na temelju svega izloženog u postupku procjene učinaka propisa sažeto predložite optimalno normativno rješenje koje dovodi do rješenja za utvrđeni problem tako što donosi najviše ukupnih koristi u odnosu na ukupne troškove.

8.

VREMENSKI OKVIR I VREDNOVANJE

Provedba i primjena odredbi propisanih Zakonom o minimalnoj plaći, obzirom na značaj propisa koji uređuje postupak utvrđivanja najnižih plaća u Republici Hrvatskoj, provest će se, ovisno o vrsti indikatora koji se prati, putem Stručnog povjerenstva za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće, putem praćenja kolektivnih ugovora pri Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te putem praćenja obavljenih nadzora koje će provoditi nadležni inspektori koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem te nadležni porezni inspektori. Prvi ishodi Zakona mogu biti vidljivi u kratkom vremenu nakon usvajanja istog, a cjelovito vrednovanja provedbe Zakona moguće je pratiti na godišnjoj razini prilikom predlaganja visine minimalne plaće za narednu kalendarsku godinu.

9.

PRILOZI

U prilogu se prilažu važniji dokumenti, analize i rezultati korisni za donositelje odluka. Ako je riječ o opširnijim dokumentima, prilažu se sažeci dokumenta uz navođenje izvora. U priloge se također mogu staviti dokumenti nastali u postupku procjene učinaka propisa. Priloge je potrebno numerirati i ovdje navesti nazive priloga

10.

POTPIS ČELNIKA TIJELA

Potpis: Josip Aladrović, ministar

Datum: 29. lipnja 2021.

11.

Odgovarajuća primjena ovoga Obrasca u slučaju provedbe članka 18. stavka 2. Zakona o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine", broj 44/17)

Uputa:

 Prilikom primjene ovoga Obrasca na provedbene propise i akte planiranja u izradi, izričaj „nacrt prijedloga zakona“ potrebno je zamijeniti s nazivom provedbenog propisa odnosno akta planiranja.