I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Prijedloga zakona o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica  (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Pokrivene obveznice su dužnički instrumenti srednje i dugoročne ročnosti s dugom poviješću u Europi koje izdaju kreditne institucije i koji su osigurani izdvojenom imovinom za pokriće na koju ulagatelji u pokrivene obveznice imaju izravno pravo kao povlašteni vjerovnici. Ulagatelji u pokrivene obveznice istodobno imaju pravo na potraživanje od izdavatelja kao vjerovnici u redovnom postupku. Takvo dvostruko potraživanje koje se odnosi na skup za pokriće i na izdavatelja naziva se mehanizmom dvostruke zaštite.

Pokrivene obveznice su važan i djelotvoran izvor financiranja za kreditne institucije. Pokrivene obveznice kreditnim institucijama omogućuju odobravanje većih i sigurnijih kredita, što je jedan od razloga zbog kojih su ostvarile dobre rezultate tijekom financijske krize u odnosu na druge instrumente financiranja te su  imale ključnu ulogu jer su zadržale visoku razinu sigurnosti i likvidnosti.

Kao osiguranje izdanja pokrivenih obveznica koriste se uglavnom krediti osigurani stambenim nekretninama ili dug javnog sektora. U 2018., približno 87 % iznosa neizmirenih pokrivenih obveznica u Europskoj uniji bilo je pokriveno kreditima osiguranim stambenim nekretninama (izvor: Europsko vijeće pokrivenih obveznica ).

Hrvatsko tržište kredita osiguranih stambenim nekretninama , u usporedbi s drugim državama članica Europske unije, slabije je razvijeno. Nepodmireni dug iz takvih kredita u protuvrijednosti od 7,7 milijardi eura u 2019. predstavlja svega 2.290 eura po stanovniku u usporedbi s prosjekom Europske unije od 16.165 eura. U smislu bruto domaćeg proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP), tržište kredita osiguranih stambenim nekretninama predstavlja 14,3 % hrvatskog BDP-a u 2019., u usporedbi s prosjekom Europske unije od 44,1 % (izvor: Europska hipotekarna federacija).

Pokrivene obveznice mogu pružiti nekoliko ključnih prednosti gospodarstvu, doprinoseći stabilnom financiranju kreditnih institucija, odgovornom kreditiranju, visokim kreditnim i likvidnim ulaganjima, dostupnosti stambenog financiranja za privatne građane, isplativom izvoru stranih ulaganja i razvoju lokalnog tržišta kapitala. To je bilo prepoznato i na razini Europske unije pa je Preporukom ESRB/2012/2 Europskog odbora za sistemske rizike od 20. prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija, Europski odbor za sistemske rizike pozvao nacionalna nadležna tijela i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da utvrde najbolju praksu u vezi s pokrivenim obveznicama i da potaknu usklađivanje nacionalnih okvira.

Kao rezultat toga, kao i p ogodnosti korištenja ovoga dužničkog instrumenta te potrebe za jačanjem unije tržišta kapitala, započet je postupak harmonizacije fragmentiranog tržišta pokrivenih obveznica u Europskoj uniji s pomoću posebnoga regulatornog okvira. U ožujku 2018. Europska komisija je predstavila zakonodavni prijedlog za uređenje pravnog okvira za pokrivene obveznice. Slijedom navedenoga, donesena je Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18. 12. 2019, u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/2162).

Učinkovitim okvirom za pokrivene obveznice na razini Europske unije poboljšati će se njihova upotreba kao stabilnog i troškovno učinkovitog izvora financiranja za kreditne institucije, posebno na slabije razvijenim tržištima što će pridonijeti financiranju realnog gospodarstva u skladu s ciljevima unije tržišta kapitala. Učinkovit okvir za pokrivene obveznice pružiti će ulagateljima veći broj sigurnijih investicijskih mogućnosti i pridonijeti će očuvanju financijske stabilnosti.

Republika Hrvatska nema odgovarajući zakonodavni i regulatorni okvir koji bi omogućio izdavanje pokrivenih obveznica. Odredbama ovoga Prijedloga zakona u hrvatski se pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2019/2162 te se po prvi put uređuje pravni okvir za izdavanje pokrivenih obveznica i javni nadzora pokrivenih obveznica.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju prijedlogom Zakona

U skladu s obvezom kontinuiranog usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, donošenje ovoga Prijedloga zakona predlaže se prvenstveno radi prenošenja Direktive (EU) 2019/2162 u pravni sustav Republike Hrvatske.

Ovim Prijedlogom zakona donosi se pravni okvir za izdavanje pokrivenih obveznica i javni nadzor pokrivenih obveznica u Republici Hrvatskoj. Izdavatelji pokrivenih obveznica isključivo su kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.  

Prijedlogom zakona uređuje se zaštita ulagatelja u pokrivene obveznice na način da oni imaju tražbinu prema samom izdavatelju, ali su ujedno osigurani imovinom koja ulazi u skup za pokriće. Imovinu koja čini skup za pokriće predstavljaju određene kvalificirane tražbine koje izdavatelji imaju prema trećim osobama. Za očekivati je da će te tražbine prije svega biti tražbine iz kredita osiguranih stambenim nekretninama koje kreditne institucije odobravaju građanstvu.

Imovina koja predstavlja skup za pokriće pravno se odjeljuje od ostale imovne izdavatelja. Ta imovina ne može biti dio likvidacijske mase izdavatelja niti može biti predmetom namirenja drugih vjerovnika izdavatelja. Ona služi isključivo za namirenje tražbina ulagatelja u pokrivene obveznice te drugih ugovornih strana iz ugovora o izvedenicama koje izdavatelj sklapa za zaštitu od rizika, a vezano uz pokrivene obveznice.

Prijedlog zakona predviđa kvalitetu imovine koja može biti u skupu za pokriće, kao i određene razine zaštite te imovine. Imovina koja čini skup za pokriće može se tijekom vremena mijenjati, na primjer tako da umjesto neprihodujućih kredita u imovinu skupa za pokriće ulaze novi krediti. Stoga, ovim se Prijedlogom zakona skupu za pokriće pruža viša razina zaštite.

Prije svega, imovina prihvatljiva kao pokriće za pokrivene obveznice odvaja se od ostale imovine u skupu za pokriće upisom u registar skupa za pokriće što vrši izdavatelj. Nadalje, odobrenje za upis u registar i brisanje iz registra provodi nadzornik skupa za pokriće. Naposljetku, izvadak iz registra skupa za pokriće dostavlja se Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija) i Hrvatskoj narodnoj banci prilikom izdavanja pokrivenih obveznica i prilikom svake izmjene imovine u skupu za pokriće.

Osim kvalitete imovine, Prijedlog zakona detaljno propisuje i obvezu održavanja skupa za pokriće na način da sve obveze iz pokrivenih obveznica moraju biti pokrivene tražbinama koje proizlaze iz imovine uključene u skup za pokriće. Uz to, predviđa se i minimalna veća razina kolateralizacije od 5 %, kao i obveza održavanja zaštitnog sloja za likvidnost kako bi skup za pokriće uvijek imao likvidna sredstva za isplatu predviđenih odljeva za sljedećih 180 dana.

Obzirom na važnost nadzornika skupa za pokriće, Prijedlog zakona detaljno propisuje uvjete za njegovo imenovanje, postupak imenovanja, kao i njegova prava i ovlasti. Njegove ovlasti ne uključuju samo odobravanje upisa i brisanja, već nadzornik skupa za pokriće mora kontinuirano provjeravati udovoljava li skup za pokriće ostalim uvjetima koje predviđa Prijedlog zakona. Ujedno, nadzornik skupa za pokriće dužan je o usklađenosti skupa za pokriće izvještavati Hrvatsku narodnu banku i Agenciju.

Izdavatelj ima mogućnost izdavanja pokrivenih obveznica kao pokrivenih obveznica sa strogim rokom dospijeća ili kao pokrivenih obveznica s produljenjem roka dospijeća u slučaju postupka prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja.

Jedan od osnovnih razloga zašto su pokrivene obveznice siguran instrument predstavlja poseban javni nadzor njihova izdanja. Stoga, Prijedlog zakona detaljno propisuje javni nadzor nad pokrivenim obveznicama.

Nadležno tijelo za nadzor nad primjenom odredbi Prijedloga zakona je Agencija. Prijedlog zakona propisuje da Hrvatska narodna banka daje prethodnu suglasnost, a Agencija odobrenje za izdavanje programa pokrivenih obveznica. Dakle, kreditna institucija koja namjerava izdati pokrivene obveznice dužna je podnijeti Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti za odobrenje poslovnog plana kojim se uređuje i određuje izdavanje pokrivenih obveznica. Nakon dobivanja prethodne suglasnosti, kreditna institucija dužna je Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje programa pokrivenih obveznica.

Kako bi se uspostavio funkcionalan sustav nadzora, Prijedlog zakona obvezuje izdavatelja pokrivenih obveznica dostavljati redovno i na zahtjev, informacije Agenciji, a Agenciji daje i ovlast provođenja nadzora nad izdavateljem i nadzornikom skupa za pokriće. Izdavatelj je dužan, osim Agenciji, dostavljati informacije Hrvatskoj narodnoj banci u slučaju sanacije, odnosno Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita u slučaju prisilne likvidacije. Prijedlog zakona detaljno propisuje postupak provođenja nadzora od strane Agencije, način obavljanja nadzora, ovlaštene osobe, odredbe o neposrednom nadzoru i njegovu završetku, prigovor protiv zaključka i nadzorne mjere koje je Agencija ovlaštena propisati.

Naposljetku, Prijedlog zakona uređuje postupak i pravne posljedice otvaranja prisilne likvidacije nad izdavateljem pokrivenih obveznica.

Kako bi se zaštitile tražbine ulagatelja u pokrivene obveznice u slučaju prisilne likvidacije izdavatelja, nadzornik skupa za pokriće preuzima aktivniju ulogu zaštite interesa ulagatelja.  Likvidator i nadzornik skupa za pokriće dužni su pokušati prenijeti obveze iz pokrivenih obveznica i skup za pokriće drugoj kreditnoj instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Ako pak to ne uspije, izvršit će se prijenos na posebnu pravnu osobu osnovanu od strane Hrvatske agencije za osiguranje depozita odnosno nositelja upravljanja imovinom, koji će upravljati skupom za pokriće i brinuti se za isplatu ulagateljima. Nositelj upravljanja imovinom može uz suglasnost Hrvatske agencije za osiguranje depozita u cijelosti ili djelomično prodati imovinu koja se nalazi u skupu za pokriće ako je očito da skup za pokriće neće biti dostatan za namirenje tražbina.

Konačno, Prijedlog zakona predviđa upravne sankcije koje Agencija može odrediti izdavatelju i drugim subjektima nadzora, a to su novčana kazna, periodični penali i upozorenje.

3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Republika Hrvatska, kao i druge punopravne članice Europske unije, dužna je u svoje zakonodavstvo prenijeti Direktivu (EU) 2019/2162, kao pravno obvezujući akt Europske unije.

Pokrivene obveznice mogu pružiti nekoliko ključnih prednosti hrvatskom gospodarstvu, stoga se ciljevi provedbe regulatornog režima pokrivenih obveznica mogu sažeti kako slijedi:

a) stabilno financiranje kreditnih institucija;

Dopuštanjem kreditnim institucijama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj da financiraju dugotrajnu imovinu na način koji je isplativ, koji je što točnije usklađen s rokom te imovine (čime se uklanjaju rizici bilančnog jaza), koji je relativno odvojen od ocjene kreditnog rizika kreditne institucije i koji omogućava pristup u vrijeme sistemskog stresa, može se pridonijeti stabilnosti bankarskog sustava, odnosno očuvanju financijske stabilnosti.

b) odgovorno kreditiranje;

Pokrivene obveznice osigurane su u portfelju visokokvalitetne imovine, prije svega kredita osiguranih stambenim nekretninama, koja podliježe strogoj kontroli kvalitete. Kao takvi mogu pridonijeti poboljšanju procesa odobravanja kredita. Oni onemogućavaju davatelju kredita da prenese bilo kakav kreditni rizik na treću stranu i stoga potiču održivu, odgovornu praksu kreditiranja.

c) visoka kreditna i likvidna ulaganja;

Pokrivene obveznice mogu imati višu ocjenu od ostale imovine za ulaganje u Republici Hrvatskoj. Mnogi domaći ulagatelji, poput osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, koji su trenutno izloženi relativno uskom skupu imovine s fiksnim dohotkom, pronaći će vrijedan alat za diverzifikaciju svojih kreditnih i likvidnosnih rizika.

d) dostupnost financiranja stanovanja za privatne građane;

Pokrivene obveznice kreditnim institucijama osiguravaju oročeno financiranje visokokvalitetnom imovinom, prije svega kredita osiguranih stambenim nekretninama, stoga potiču razborito odobravanje te vrste kredita.

e) isplativ izvor stranih ulaganja;

Pokrivene obveznice imaju potencijal omogućiti kreditnim institucijama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj privlačenje stranih ulaganja po nižim troškovima i potencijalno u većim količinama od bilo kojeg drugog oblika prikupljanja sredstava.

f) razvoj lokalnih tržišta kapitala.

Uz olakšavanje stranih ulaganja, kada se kreditne institucije financiraju na domaćem tržištu, olakšati će se razvoj likvidnog, visokokvalitetnog tržišta obveznica.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu Prijedloga zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZDAVANJU POKRIVENIH OBVEZNICA I JAVNOM NADZORU POKRIVENIH OBVEZNICA

GLAVA I.

PREDMET ZAKONA, PODRUČJE PRIMJENE I POJMOVI

Predmet zakona

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuju se uvjeti za izdavanje pokrivenih obveznica kreditnih institucija koji se odnose na:

1. zahtjeve u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica

2. strukturna obilježja pokrivenih obveznica

3. javni nadzor pokrivenih obveznica

4. zahtjeve u pogledu objavljivanja u vezi s pokrivenim obveznicama i

5. upravne sankcije.

Prijenos propisa Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18. 12. 2019.).

Područje primjene

Članak 3.

Ovaj Zakon se primjenjuje na pokrivene obveznice koje izdaje kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Pojmovi

Članak 4.

Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. „Agencija “ je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

2. „automatsko ubrzanje” je situacija u kojoj pokrivena obveznica automatski postaje trenutačno dospjela i naplativa u slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja i u vezi s kojom ulagatelji u pokrivene obveznice imaju izvršivo potraživanje na otplatu prije izvornog datuma dospijeća

3. „Direktiva (EU) 2019/2162“ je Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 389, 18. 12. 2019.)

4. „EBA“ je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo

5. „grupa” je grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 138. Uredbe (EU) br. 575/2013

6. „hipotekarna vrijednost” je, za potrebe nekretnina, hipotekarna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 74. Uredbe (EU) br. 575/2013

7. „imovina za pokriće” je svaka pojedinačna imovina uključena u skup za pokriće

8. „izdavatelj“ je kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je izdala pokrivene obveznice u skladu s odredbama ovoga Zakona

9. „izdvajanje” je mjera koju provodi kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice radi utvrđivanja imovine za pokriće i njezina pravnog stavljanja izvan dosega vjerovnika koji nisu ulagatelji u pokrivene obveznice i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama

10. „izdvajanje poslovnih procesa” je ugovorno povjeravanje određenih poslovnih procesa sporazumom sklopljenim u bilo kojem obliku između izdavatelja i pružatelja usluge na temelju kojeg taj pružatelj usluge obavlja određene postupke, usluge ili aktivnosti koje se odnose na izdanje pokrivenih obveznica, a koje bi inače obavljao sam izdavatelj

11. „javni nadzor pokrivenih obveznica” je nadzor programa pokrivenih obveznica kojim se osigurava usklađenost sa zahtjevima koji se odnose na izdanje pokrivenih obveznica i njihovo izvršavanje

12. „kolaterali” su fizička imovina i imovina u obliku izloženosti kojom se osigurava naplata imovine za pokriće

13. „konačni datum dospijeća“ je datum do kojeg se može produljiti dospijeće produljivog programa pokrivenih obveznica u skladu s odredbama ovoga Zakona

14. „krediti osigurani stambenim nekretninama“ su imovina definirana u članku 129. stavku 1. podstavku (d) (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

15. „kreditna institucija” je kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

16. „LCR delegirani akt“ je Delegirana Uredba Komisije (EU) 2015/61 od 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

17. „nadzornik skupa za pokriće“ je osoba koju je imenovao izdavatelj pokrivenih obveznica u skladu s ovim Zakonom, radi nadziranja skupa za pokriće i izvršavanja prava i ispunjavanja obveza koja su mu dodijeljena ovim Zakonom

18. „neto likvidnosni odljevi” jesu svi odljevi po isplatama koje dospijevaju na određeni dan, uključujući isplate glavnice i kamata te isplate na temelju ugovora o izvedenicama u okviru programa pokrivenih obveznica, umanjeni za sve priljeve po uplatama koje dospijevaju na isti dan za potraživanja povezana s imovinom za pokriće

19. „pokrivena obveznica” je dužnički vrijednosni papir koji izdaje kreditna institucija u skladu s odredbama ovoga Zakona i koja je osigurana imovinom za pokriće na koju ulagatelji u pokrivene obveznice imaju pravo prvenstva u namirenju tražbine iz vrijednosti imovine za pokriće

20. „prethodna suglasnost“ je suglasnost koju je kreditna institucija dužna zatražiti i dobiti od Hrvatske narodne banke, u skladu s odredbama ovoga Zakona, a prije dobivanja odobrenja za program pokrivenih obveznica koji daje Agencija

21. „primarna imovina” je dominantna imovina za pokriće koja određuje prirodu skupa za pokriće

22. „program pokrivenih obveznica” jesu strukturna obilježja izdanja pokrivenih obveznica koja se utvrđuju odredbama ovoga Zakona, podzakonskih propisa i ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica, u skladu s odobrenjem danim kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice, s time da jedan program pokrivenih obveznica može uključivati različita izdanja i različite skupove za pokriće

23. „sanacija” je sanacija kako je definirana zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava

24. „skup za pokriće” je jasno definirani skup imovine kojom se osigurava podmirenje obveza plaćanja povezanih s pokrivenim obveznicama i koja je izdvojena od druge imovine kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice

25. „struktura za produljenje roka dospijeća” je mehanizam kojim se omogućuje produljenje planiranog roka dospijeća pokrivenih obveznica za unaprijed određeno razdoblje i u slučaju nastupa određenog događaja pokretača

26. „tržišna vrijednost” je, za potrebe nekretnina, tržišna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 76. Uredbe (EU) br. 575/2013

27. „ugovorni uvjeti pokrivenih obveznica“ jesu uvjeti koje je pripremio izdavatelj pokrivenih obveznica, koji su uključeni u prospekt pokrivenih obveznica, ako se on izrađuje, ili u drugu ugovornu dokumentaciju koja prati izdanje pokrivenih obveznica te koje ulagatelj u pokrivene obveznice prihvaća kupnjom pokrivenih obveznica

28. „ulagatelj“ je subjekt kojem pripada tražbina iz pokrivene obveznice sukladno propisima kojima se uređuje tržište kapitala

29. „Uredba (EU) br. 575/2013“ je Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 176, 27. 6. 2013.)

30. Uredba (EU) br. 1095/2010 je Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010.)

31. Uredba (EU) 2019/2160 je Uredba (EU) 2019/2160 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (Tekst značajan za EGP) (SL L 328 , 18. 12. 2019.)

32. „veća razina kolateralizacije” je cjelokupnost zakonom propisane, ugovorom utvrđene ili dobrovoljne razine kolaterala koja premašuje zahtjev u pogledu pokrića utvrđen u članku 15. ovoga Zakona

33. „zahtjevi u pogledu usklađenog financiranja” jesu pravila kojima se zahtijeva da novčani tokovi između obveza i imovine koji dospijevaju budu usklađeni tako da se u ugovornim uvjetima osigura da uplate dužnika i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama dospijevaju prije izvršenja isplata ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama, da primljeni iznosi budu barem jednaki vrijednosti isplata ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama te da iznosi primljeni od dužnika i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama budu uključeni u skup za pokriće u skladu s člankom 16. ovoga Zakona dok ne dospiju isplate ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama

34. „zamjenska imovina” je imovina za pokriće koja pridonosi ispunjenju zahtjeva u pogledu pokrića te nije primarna imovina.

GLAVA II.

 STRUKTURNA OBILJEŽJA POKRIVENIH OBVEZNICA

 POGLAVLJE I. DVOSTRUKA ZAŠTITA I ISKLJUČENOST IZ LIKVIDACIJSKE MASE

Dvostruka zaštita

Članak 5.

(1) Ulagatelj u pokrivene obveznice ima potraživanje prema izdavatelju u iznosu glavnice izdane pokrivene obveznice te pripadajućih kamata, a druga ugovorna strana iz ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona ima potraživanje prema izdavatelju pokrivenih obveznica u skladu s ugovorom o izvedenicama.

(2) U slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja, ulagatelji u pokrivene obveznice i druge ugovorne strane iz ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona imaju prema glavnici te svim dospjelim odnosno obračunatim i budućim kamatama iz imovine za pokriće potraživanje s prednošću u redoslijedu naplate.

(3) U slučaju prisilne likvidacije izdavatelja, ako se utvrdi da je skup za pokriće nedovoljan za potpuno namirenje potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate kako je navedeno u stavku 2. ovoga članka, ulagatelji u pokrivene obveznice i druge ugovorne strane iz ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona imaju potraživanje prema likvidacijskoj masi izdavatelja istog isplatnog reda kao i potraživanja običnih neosiguranih vjerovnika izdavatelja u skladu sa zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija.

Isključenost tražbina pokrivenih obveznica iz likvidacijske mase i isključenost automatskog ubrzanja dospijeća u slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja

Članak 6.

(1) U slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja, obveze plaćanja povezane s pokrivenim obveznicama ne podliježu automatskom ubrzanju, niti podliježu automatskom ubrzanju izjavom volje ulagatelja u pokrivene obveznice samo radi činjenice da je nad izdavateljem otvoren postupak prisilne likvidacije ili sanacije.

(2) U slučaju prisilne likvidacije nad izdavateljem, tražbine ulagatelja iz pokrivenih obveznica i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama dospijevaju u skladu s ugovorenim rokovima i isplaćuju se iz skupa za pokriće u skladu s ovim Zakonom, a skup za pokriće ne ulazi u likvidacijsku masu izdavatelja, osim u slučajevima predviđenim ovim Zakonom.

(3) U slučaju prisilne likvidacije nad izdavateljem, ako su ispunjeni uvjeti za diobu vjerovnicima onog isplatnog reda u koji su razvrstane tražbine ulagatelja u pokrivene obveznice i drugih ugovornih strana iz ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona, ukupan iznos preostale dospjele i nedospjele glavnice i kamata iz pokrivenih obveznica te iznosi koji se duguju drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama predstavlja tražbinu iz pokrivenih obveznica.

(4) Prilikom diobe iz stavka 3. ovoga članka, od sredstava koja se dijele oduzima se iznos koji predstavlja tražbinu iz pokrivenih obveznica te likvidator ta sredstva rezervira za tražbine ulagatelja u pokrivene obveznice i drugih ugovornih strana iz ugovora o izvedenicama, ali im ih neće isplaćivati sve dok im se tražbine namiruju iz skupa za pokriće u skladu s ovim Zakonom.

(5) Ako je iznos sredstava koja se dijele nedovoljan za namirenje tražbina u isplatnom redu u kojem se nalaze tražbine iz pokrivenih obveznica, likvidator će izračunati postotak koji tražbina iz pokrivenih obveznica predstavlja u ukupnim tražbinama tog isplatnog reda kao rezervirani postotak. Likvidator će potom rezervirati sredstva u visini rezerviranog postotka od ukupnih sredstava koja se dijele.

(6) Nakon konačnog dospijeća pokrivenih obveznica, nadzornik skupa za pokriće odnosno nositelj upravljanja imovinom utvrdit će jesu li glavnice i kamata iz pokrivenih obveznica te iznosa koji se duguju drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama u potpunosti namireni.

(7) Ako nadzornik skupa za pokriće odnosno nositelj upravljanja imovinom utvrdi da su glavnice i kamata iz pokrivenih obveznica te iznosa koji se duguju drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama u cijelosti namireni, a preostalo je imovine iz skupa za pokriće, ta imovina postaje likvidacijska masa, a ako je zaključen postupak prisilne likvidacije izdavatelja primjenjivati će se odredbe o naknadnoj diobi zakona kojim se uređuje stečajni postupak.

(8) Ako nadzornik skupa za pokriće odnosno nositelj upravljanja imovinom utvrdi da je dio glavnice i kamata iz pokrivenih obveznica te iznosa koji se duguju drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama ostao nenamiren nakon što je iscrpljen skup za pokriće, nadzornik skupa za pokriće zatražit će od likvidatora da namiri te tražbine iz rezerviranih sredstva. 

(9) U slučaju da nakon potpunog namirenja glavnice i kamata iz pokrivenih obveznica te iznosa koji se duguju drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama preostane rezerviranih sredstava, likvidator će ih podijeliti nenamirenim vjerovnicima u redoslijedu i u skladu sa zakonom koji uređuje prisilnu likvidaciju kreditnih institucija.

(10) U slučaju da dođe do likvidacije izdavatelja u skladu sa zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, a ostalo je sredstava rezerviranih za tražbine iz pokrivenih obveznica, likvidator će ta sredstva prenijeti na nositelja upravljanja imovinom koji će ih držati na zasebnom računu te će iz njih namiriti nenamirene tražbine iz pokrivenih obveznica nakon što one konačno dospiju, a s eventualnim ostatkom rezervacije postupit se kao s naknadno pronađenom imovinom izdavatelja.

(11) Odredbe stavaka 3. do 10. ovoga članka neće se primjenjivati ako je druga kreditna institucija preuzela pokrivene obveznice izdavatelja u postupku prisilne likvidacije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

POGLAVLJE II . SKUP ZA POKRIĆE I POKRIĆE

Imovina prihvatljiva kao pokriće za pokrivene obveznice

Članak 7.

(1) Izdavatelj je dužan osigurati da su pokrivene obveznice u svakom trenutku osigurane imovinom koja je prihvatljiva u skladu s člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da izdavatelj ispunjava zahtjeve iz članka 129. stavaka 1.a do 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2) Izdavatelj je dužan osigurati da imovina u skupu za pokriće udovoljava zahtjevima u pogledu usklađenog financiranja.

(3) Pravilima iz stavka 6. ovoga članka osigurava se barem slijedeće:

a) da za svaki fizički kolateral u trenutku uključivanja imovine za pokriće u skup za pokriće postoji aktualno vrednovanje prema tržišnoj vrijednosti ili hipotekarnoj vrijednosti ili ispod nje

b) da vrednovanje provodi vrednovatelj koji ima potrebne kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo

c) da je vrednovatelj neovisan o postupku odlučivanja o kreditu, da ne uzima u obzir špekulativne elemente pri procjeni vrijednosti fizičkog kolaterala i da evidentira vrijednost fizičkog kolaterala na transparentan i jasan način i

d) zahtjeve u pogledu usklađenog financiranja.

(4) Kreditne institucije koje primjenjuju statistički model procjene vrijednosti sredstava osiguranja u skladu s mjerodavnim propisima mogu za potrebe vrednovanja imovine koja se uključuje u skup za pokriće koristiti taj model ako se vrijednost može utvrditi tim modelom.

(5) Izdavatelj je dužan imati uspostavljene postupke kako bi mogao pratiti jesu li fizički kolaterali kojima se osigurava imovina za pokriće iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće osigurani od gubitka ili štete i je li potraživanje po takvom osiguravateljskom pokriću izdvojeno sukladno članku 11. ovoga Zakona.  

(6) Izdavatelj je dužan evidentirati imovinu za pokriće iz stavka 1. ovoga članka u registru skupa za pokriće i dokumentirati je sukladno odredbama ovoga Zakona te je dužan dokumentirati usklađenosti svojih politika kreditiranja s odredbama ovoga članka.

(7) Upravno vijeće Agencije, uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke, donosi podzakonski propis kojim će pobliže odrediti pravila o metodologiji i postupku za vrednovanje fizičkih kolaterala kojima se osigurava imovina iz stavka 1. ovoga članka .

Zajedničko financiranje

Članak 8.

(1) Izdavatelj pokrivenih obveznica može u skup za pokriće uključiti i imovinu kupljenu od druge kreditne institucije ako je ta imovina prihvatljiva u skladu s člankom 7. ovoga Zakona i  izdvojena u skladu s člankom 11. ovoga Zakona.

(2) Izdavatelj pokrivenih obveznica može u skup za pokriće uključiti i imovinu kupljenu od pravne osobe koja nije kreditna institucija ako je ta imovina prihvatljiva u skladu s člankom 7. ovoga Zakona i  izdvojena u skladu s člankom 11. ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice dužna je ocijeniti standarde za odobravanje kredita pravne osobe koja je inicirala imovinu za pokriće ili sama provesti temeljitu procjenu kreditne sposobnosti dužnika.

Sastav skupa za pokriće

Članak 9.

(1) Skup za pokriće može se sastojati samo od:

1. imovine za pokriće iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona koja ima strukturna obilježja, rok trajanja i profil rizičnosti primjeren za osiguranje pokrivenih obveznica, pri čemu je dopušteno u istom skupu za pokriće uključiti različite imovine iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, i

2. likvidne imovine koja čini zaštitni sloj likvidnosti.

(2) Novac i novčani priljevi imovine iz stavka 1. ovoga članka koja je uključena u skup za pokriće sastavni su dio skupa za pokriće te se sve odredbe ovoga Zakona o izdvajanju i zaštiti skupa za pokriće odnose i na takve zaprimljene novčane iznose.

(3) Upravno vijeće Agencije, uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke, donosi podzakonski propis kojim će pobliže odrediti strukturna obilježja, rok trajanja i profil rizičnosti imovine za pokriće iz stavka 1. ovoga članka, koja je primjerena za osiguranje pokrivenih obveznica.

Ugovor o izvedenicama u skupu za pokriće

Članak 10.

(1) Izdavatelj može uključiti ugovor o izvedenicama u skup za pokriće samo ako su ispunjeni minimalno svi sljedeći uvjeti:

1. ugovori o izvedenicama uključeni su u skup za pokriće isključivo u svrhu zaštite od rizika, njihov obujam prilagođava se u slučaju smanjenja rizika od kojeg se pruža zaštita te ih se uklanja ako rizik od kojeg se pruža zaštita prestane postojati

2. ugovori o izvedenicama u dovoljnoj su mjeri dokumentirani

3. ugovori o izvedenicama izdvojeni su u skladu s člankom 11. ovoga Zakona

4. ugovori o izvedenicama ne mogu se raskinuti u slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja

5. ugovori o izvedenicama usklađeni su s pravilima iz stavka 6. ovoga članka.

(2) Ugovori o izvedenicama s drugom ugovornom stranom koji služe za zaštitu od rizika skupa za pokriće ne smiju biti uključeni u isti skup za netiranje zajedno s ostalim ugovorima o izvedenicama koje je izdavatelj pokrivenih obveznica sklopio s tom istom drugom ugovornom stranom, a koji ne služe za pokriće rizika skupa za pokriće.

(3) Ugovori o izvedenicama s drugom ugovornom stranom koji služe za pokriće rizika skupa za pokriće jednog izdanja pokrivenih obveznica ne smiju biti uključeni u isti skup za netiranje zajedno s ugovorima o izvedenicama koji se odnose na skup za pokriće drugog izdanja pokrivenih obveznica.

(4) Ugovori o izvedenicama se unose u registar skupa za pokriće isključivo uz prethodno odobrenje nadzornika skupa za pokriće te uz prethodno odobrenje druge ugovorne strane u tim ugovorima o izvedenicama. Ako se unos provede bez navedenih prethodnih odobrenja, isti se smatra ništavim.

(5) Dokumentaciju iz stavka 6. ovoga članka izdavatelj čuva najmanje pet godina od ispunjenja svih obveza iz pokrivenih obveznica.

(6) Za potrebe osiguravanja usklađenosti s uvjetima navedenima u stavku 1. ovoga članka Upravno vijeće Agencije, uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke, donosi podzakonski propis kojim će detaljnije urediti pravila o ugovorima o izvedenicama u skupu za pokriće na način da će detaljnije propisati:

1. kriterije prihvatljivosti za drugu ugovornu stranu koja osigurava zaštitu od rizika, što uključuje i razinu kreditne kvalitete druge ugovorna strane, ovisno o razini kolateralizacije ugovora o izvedenicama

2. dokumentaciju u vezi s ugovorima o izvedenicama koja se mora dostaviti, a koja se najmanje odnosi na:

a) ugovore s drugom ugovornom stranom, s pripadajućim prilozima

b) procjenu ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti druge ugovorne strane u ugovorima o izvedenicama

c) opis konkretnih rizika od kojih se pruža zaštita kroz ugovor o izvedenicama

d) obrazloženje ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka

3.  način vrednovanja ugovora o izvedenicama.

Izdvajanje imovine za pokriće i zaštita od drugih vjerovnika

Članak 11.

(1) Izdavatelj je dužan uspostaviti registar skupa za pokrića u koji upisuje svu imovinu koja čini skup za pokriće.

(2) Upisom u registar skupa za pokriće imovina za pokriće se pravno obvezujuće i izvršivo izdvaja od sve ostale imovine izdavatelja i tim izdvajanjem imovina za pokriće zaštićena je od svih tražbina, osim tražbina iz članka 5. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona te se na njoj ne može provesti ovrha niti je dio likvidacijske mase izdavatelja sve dok se ne podmire sve tražbine iz članka 5. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(3) Imovina za pokriće obuhvaća sve kolaterale primljene u vezi s pozicijama ugovora o izvedenicama.

(4) Imovina koja je uključena u skup za pokriće kao veća razina kolateralizacije izdvojena je i zaštićena u skladu s odredbama ovoga članka.

(5) Izdvajanje imovine za pokriće sukladno ovom članku primjenjuje se i u slučaju prisilne likvidacije i sanacije izdavatelja.

(6) Imovina koja čini skup za pokriće ne smije biti korištena niti na jedan drugi način osim za ispunjenje obveza prema ulagateljima u pokrivene obveznice, drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona te obveza koje proizlaze iz samog skupa za pokriće, sve do potpunog ispunjenja tražbina iz pokrivenih obveznica.

Registar skupa za pokriće

Članak 12.

(1) Izdavatelj je dužan uspostaviti i održavati registar skupa za pokrića za svako izdanje pokrivenih obveznica.

(2) Registar skupa za pokriće mora sadržavati podatke o imovini koji omogućavaju da se ona u svakom trenutku može odrediti, kao i da se može odrediti njezina vrijednost te sredstva osiguranja kojima je takva imovina osigurana.

(3) Imovina koja je navedena u registru skupa za pokriće i koja se može odrediti dio je skupa za pokriće bez obzira jesu li za tu imovinu u skupu za pokriće navedeni svi propisani podaci.

(4) Izdavatelj će sastaviti registar skupa za pokriće i upisati svu imovinu koja čini skup za pokriće prije izdavanja pokrivenih obveznica.

(5) Izdavatelj će, uz prethodno odobrenje nadzornika skupa za pokriće, bez odgađanja upisati u registar skupa za pokriće svu imovinu koja postaje dio skupa za pokriće nakon izdavanja pokrivenih obveznica.

(6) Izdavatelj će, uz prethodno odobrenje nadzornika skupa za pokriće, bez odgađanja izbrisati iz registra skupa za pokriće svu imovinu koja prestaje biti dio skupa za pokriće.

(7) Nadzornik skupa za pokriće će odbiti upis u registar skupa za pokriće ili brisanje iz registra skupa za pokriće kada bi takav upis ili brisanje dovelo do toga da skup za pokriće ne udovoljavaju uvjetima propisanim ovim Zakonom, podzakonskim propisima, odobrenju za izdavanje pokrivenih obveznica ili prospektu izdanja, a posebice nadzornik skupa za pokriće odbiti će upis ako imovina koja je predložena kao imovina za pokriće ne zadovoljava uvjete propisane za imovinu za pokriće.

(8) Upis ili brisanje iz registra skupa za pokriće bez prethodnog odobrenja nadzornika skupa za pokriće neće proizvoditi pravne učinke.

(9) Izvadak iz registra skupa za pokriće izdavatelj dostavlja u elektroničkom obliku Agenciji i Hrvatskoj narodnoj banci prilikom izdavanja pokrivenih obveznica te prilikom svake izmjene imovine u skupu za pokriće.  

(10) Uz izvadak iz stavka 9. ovoga članka dostavlja se i dokaz o odobrenju nadzornika skupa za pokriće za upis odnosno brisanje imovine iz registra skupa za pokriće.

(11) U slučaju spora o sastavu skupa za pokriće, smatra se da se skup za pokriće sastoji od one imovine koja je upisana u izvadak iz stavka 9. ovoga članka koji je posljednji dostavljen Agenciji.

(12) Upravno vijeće Agencije donosi pravilnik kojim će propisati podatke koji se upisuju u registar skupa za pokriće za pojedine vrste imovine prihvatljive kao pokriće za pokrivene obveznice, a ovlaštena je detaljnije propisati oblik, sadržaj i postupak vođenja registra skupa za pokriće, kao i način dostave izvatka Agenciji i Hrvatskoj narodnoj banci.

Nadzornik skupa za pokriće

Članak 13.

(1) Izdavatelj je dužan prije nego što zatraži odobrenje za program pokrivenih obveznica imenovati nadzornika skupa za pokriće, koji će potvrditi da prilikom izdanja pokrivenih obveznica postoji dostatan skup za pokriće te da je upisan u registar skupa za pokriće sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Nadzornikom skupa za pokriće može biti imenovana samo osoba koja je upisana u registar Hrvatske revizorske komore.

(3) Izdavatelj je dužan osigurati da nadzornik skupa za pokriće uz prethodnu pisanu najavu ima izravni pristup sjednicama uprave i nadzornog odbora izdavatelja kad god je na dnevnom redu tih sjednica tema koja ima ili može imati utjecaja na prava i obveze ulagatelja u pokrivene obveznice.  

(4) Nadzornik skupa za pokriće mora biti odvojen od izdavatelja i od revizora izdavatelja te neovisan o izdavatelju i njegovom revizoru.

(5) Odluku o imenovanju nadzornika skupa za pokriće donosi uprava izdavatelja uz prethodnu suglasnost unutarnje revizije i nadzornog odbora izdavatelja.

(6) Hrvatska narodna banka i Agencija prilikom izdavanja prethodne suglasnosti odnosno odobravanja programa pokrivenih obveznica sukladno ovom Zakonu provjeravaju ispunjava li imenovani nadzornik skupa za pokriće uvjete propisane ovim Zakonom.

(7) Nadzornik skupa za pokriće dužan je jednom godišnje provesti test pokrivenosti i kontinuirano pratiti ispunjavaju li izdavatelj i skup za pokriće uvjete propisane ovim Zakonom, podzakonskim propisima, kao i ugovorne uvjete pokrivenih obveznica koji se tiču:

1. prihvatljivosti imovine u skupu za pokriće

2. ispunjenja uvjeta za zajedničko financiranje izdanja pokrivenih obveznica

3. sastava skupa za pokriće

4. ugovora o izvedenicama u skupu za pokriće

5. izdvajanja imovine za pokriće i zaštite od drugih vjerovnika

6. registra skupa za pokriće

7. dostatnosti informacija za ulagatelje

8. zahtjeva u pogledu pokrića

9. zahtjeva u pogledu zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće

10. zaštite ulagatelja u odnosu na obveznice sa strukturom produljivosti dospijeća.

(8) U izvršavanju dužnosti iz stavka 7. ovoga članka, nadzornik skupa za pokriće će osobito:

1. provjeriti izračune pokrića i likvidnosti

2. potvrditi točnost procjene imovine u skupu za pokriće

3. izvršavati nasumične revizije imovine u skupu za pokriće.

(9) Nadzornik skupa za pokriće je dužan nadzirati registar skupa za pokriće sve dok pokrivene obveznice ne budu u cijelosti otplaćene s ciljem da se osigura da izdavatelj održava vrijednost pokrivenih obveznica u skladu s odredbama ovoga Zakona, pripadajućim podzakonskim propisima i ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica.

(10) Nadzornik skupa za pokriće će osigurati ispravnost upisa imovine u registar skupa za pokriće ako imovina koja je predložena za upis zadovoljava uvjete prihvatljivosti iz ovoga Zakona i pripadajućih podzakonskih propisa.

(11) Izdavatelj ne može raspolagati imovinom koja je uključena u skup za pokriće bez odobrenja nadzornika skupa za pokriće. Nadzornik skupa za pokriće će odobriti brisanje, zamjenu i dodavanje imovine u registar skupa za pokriće ako skup za pokriće nakon predloženog brisanja, zamjene i dodavanja imovine i dalje zadovoljava zahtjeve koje mora udovoljavati skup za pokriće prema ovom Zakonu, pripadajućim podzakonskim propisima i ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica.

(12) Izdavatelj će osigurati da nadzornik skupa za pokriće u svako doba ima pristup registru skupa za pokriće, kao i brz pristup svim dokumentima povezanim na bilo koji način s pokrivenim obveznicama ili imovinom za pokriće, uključujući sve kreditne spise, ugovore, dokumente o sredstvima osiguranja, procjene imovine i slične dokumente koji su povezani s kreditima uključenim u skup za pokriće.

(13) Nadzornik skupa za pokriće će svakih šest mjeseci podnijeti izvješće Hrvatskoj narodnoj banci i Agenciji u kojem će potvrditi da je skup za pokriće usklađen sa zakonskim i regulatornim zahtjevima, a ako se izvadak skupa za pokriće razlikuje od posljednjeg dostavljenog Hrvatskoj narodnoj banci i Agenciji, izvješću će priložiti izvadak iz registra skupa za pokriće.

(14) Nadzornik skupa za pokriće će izvjesiti Hrvatsku narodnu banku i Agenciju o svim značajnim opažanjima u pogledu programa pokrivenih obveznica, uključujući kada je imovina brisana, zamijenjena ili dodana u skupu za pokriće.

(15) Nadzornik skupa za pokriće će odgovoriti na zahtjev za dostavom informacije i na upite Hrvatske narodne banke odnosno Agencije unutar roka koji u takvom zahtjevu za informacijama ili upitu odredi Hrvatska narodna banka odnosno Agencija.

(16) Uprava izdavatelja može razriješiti nadzornika skupa za pokriće uz prethodnu suglasnost nadzornog odbora izdavatelja ako:

1. nadzornik skupa za pokriće ne ispunjava uvjete iz ovoga članka

2. nadzornik skupa za pokriće ne ispunjava svoje dužnosti u skladu s ovim Zakonom ili pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona

3. razrješenje naloži Agencija

4. nadzornik skupa za pokriće podnese ostavku. Ostavka nadzornika skupa za pokriće imati će učinak od trenutka imenovanja novog nadzornika skupa za pokriće.

(17) Nadzornik skupa za pokriće je u izvršavanju svojih dužnosti odgovoran izdavatelju, ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama iz ugovora o izvedenicama iz članka 10. ovoga Zakona samo u slučaju namjere i krajnje nepažnje.

(18) Agencija obavještava EBA-u o obvezi imenovanja nadzornika skupa za pokriće iz stavka 1. ovoga članka.

(19) Upravno vijeće Agencije donosi pravilnik u kojem će detaljnije predvidjeti prava i dužnosti nadzornika skupa za pokriće.

Informacije za ulagatelje

Članak 14.

(1) Izdavatelj je dužan pružiti ulagateljima informacije o svom programu pokrivenih obveznica koje su dovoljno detaljne kako bi se ulagateljima omogućilo da ocijene profil i rizike tog programa i provedu dubinsku analizu programa i to na način da se ulagateljima na tromjesečnoj osnovi pružaju sljedeće informacije:

1. informacije o vrijednosti skupa za pokriće i nepodmirenim obvezama koje proizlaze iz pokrivenih obveznica

2. popis međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira (identifikacijski brojevi ISIN) za sva izdanja pokrivenih obveznica u okviru tog programa kojima je dodijeljen identifikacijski broj ISIN

3. informacije o geografskoj distribuciji i vrsti imovine za pokriće, vrijednosti njezinih kredita i metodi vrednovanja

4. pojedinosti u vezi s tržišnim rizikom, između ostalog kamatnim rizikom i valutnim rizikom te u vezi s kreditnim rizicima i likvidnosnim rizicima

5. informacije o strukturi imovine za pokriće i pokrivenih obveznica u pogledu rokova dospijeća, između ostalog pregled događaja pokretača produljenja roka dospijeća, ako je to primjenjivo

6. informacije o razini zahtijevanog i dostupnog pokrića, kao i razini zakonske, ugovorne i dobrovoljne veće razine kolateralizacije

7. informacije o postotku kredita kod kojih se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013, a u svakom slučaju ako su krediti dospjeli više od 90 dana

8. informacije o ovlastima, sazivanju i načinu rada skupštine ulagatelja u pokrivene obveznice ako je ona predviđena ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica.

(2) Izdavatelj je dužan informacije iz stavka 1. ovoga članka objaviti na svojim internetskim stranicama.

(3) Upravno vijeće Agencije donosi podzakonski propis kojim će detaljnije propisati sadržaj, format, rokove i način objave informacija za ulagatelje.

Zahtjevi u pogledu pokrića

Članak 15.

(1) Izdavatelj je dužan osigurati zaštitu ulagatelja na način da program pokrivenih obveznica u svakom trenutku ispunjava zahtjeve u pogledu pokrića propisane ovim člankom.

(2) Sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica moraju biti pokrivene potraživanjima koja proizlaze iz imovine uključene u skup za pokriće.

(3) Obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica iz stavka 2. ovoga članka uključuju:

1. nepodmireni iznos glavnice koji proizlazi iz pokrivenih obveznica

2. nepodmirene iznose kamata koji proizlaze iz pokrivenih obveznica

3. obveze plaćanja povezane s ugovorima o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona i

4. očekivane troškove u vezi s održavanjem i upravljanjem za likvidaciju programa pokrivenih obveznica, a koje uključuju predvidljive troškove nadzornika skupa za pokriće do najdužeg mogućeg trajanja programa pokrivenih obveznica.

(4) Izdavatelj može očekivane troškove u vezi s održavanjem i upravljanjem za likvidaciju programa pokrivenih obveznica iz stavka 3. točke 4. ovoga članka utvrditi u paušalnom iznosu.

(5) Imovina uključena u skup za pokriće može biti:  

1. primarna imovina

2. zamjenska imovina

3. likvidna imovina koja se drži u skladu s člankom 16. ovoga Zakona, i

4. potraživanja za plaćanje povezana s ugovorima o izvedenicama koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona.

(6) Nekolateralizirana potraživanja za koja se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne pridonose pokriću.

(7) Izdavatelj je dužan osigurati da je ukupan nominalni iznos glavnice cjelokupne imovine uključene u skup za pokriće najmanje 5 % veći od ukupnog nominalnog iznosa glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („ načelo nominalnog iznosa ”).

(8) Izračun svih kamata koje se mogu platiti u pogledu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica i kamata koje se mogu primiti u pogledu imovine za pokriće vrši se sukladno međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja.

(9) Izdavatelj je dužan jednom godišnje provesti stres test pokrivenih obveznica na način kako je to propisano propisima za supervizorsko izvještavanje.

(10) Upravno vijeće Agencije donosi podzakonski propis kojim će utvrditi pravila o vrednovanju ugovora o izvedenicama za potrebe stavka 3. točke 3. ovoga članka i stavka 5. točke 4. ovoga članka.

Zahtjevi u pogledu zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće

Članak 16.

(1) Izdavatelj je dužan osigurati zaštitu ulagatelja na način da skup za pokriće u svakom trenutku uključuje zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od likvidne imovine dostupne za pokriće neto likvidnosnih odljeva u okviru programa pokrivenih obveznica.

(2) Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće pokriva najveći kumulativni neto likvidnosni odljev tijekom sljedećih 180 dana.

(3) Izdavatelj je dužan osigurati da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće sastoji od sljedećih vrsta imovine izdvojenih u skladu s člankom 11. ovoga Zakona:

a) imovine koja ispunjava uvjete kao imovina 1. stupnja, 2.A stupnja ili 2.B stupnja u skladu s LCR delegiranim aktom, koja je vrednovana u skladu s LCR delegiranim aktom i koju nije izdala kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice, njezino matično društvo, osim ako je riječ o subjektu javnog sektora koji nije kreditna institucija, njezino društvo kći ili drugo društvo kći njezina matičnog društva ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim je kreditna institucija usko povezana

b) kratkoročnih izloženosti prema kreditnim institucijama, pod kojima se podrazumijevaju izloženosti s preostalim dospijećem do 3 mjeseca, koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili kratkoročnih depozita kreditnim institucijama, pod kojima se podrazumijevaju depoziti s preostalim dospijećem do 3 mjeseca, koji ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Neosigurana potraživanja iz izloženosti koja su u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne mogu činiti dio zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće.

(5)  Za potrebe izračuna neto likvidnih odljeva iz stavka 2. ovoga članka, izračun glavnice u slučaju produljenje roka dospijeća pokrivenih obveznica uzima u obzir konačan datum dospijeća.

Rok dospijeća pokrivenih obveznica

Članak 17.

(1) Izdavatelj može izdati pokrivene obveznice kao pokrivene obveznice sa strogim rokom dospijeća.

(2) Izdavatelj može izdati pokrivene obveznice kao pokrivene obveznice s produljenjem roka dospijeća, s time da uvjet produljenja može biti isključivo otvaranje postupka prisilne likvidacije ili postupka sanacije izdavatelja.

(3) Rok dospijeća pokrivene obveznice može biti produljen samo ako su uz uvjet iz stavka 2. ovoga članka ostvareni i sljedeći uvjeti:

a) takvo produljenja roka dospijeća je predviđeno u ugovornim uvjetima pokrivene obveznice

b) o produljenju roka dospijeća i razlozima takvog produljenja obaviješteni su Agencija, Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za osiguranje depozita

c) informacije o strukturi u pogledu rokova dospijeća dostavljene ulagateljima dovoljne su da im se omogući da utvrde rizik pokrivene obveznice i sadržavaju detaljan opis događaja pokretača produljenja roka dospijeća i posljedica prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja na produljenje roka dospijeća, kao i uloge nadzornika skupa za pokriće u pogledu produljenja roka dospijeća

d) konačni datum dospijeća pokrivene obveznice može se odrediti u svakom trenutku

e) produljenja roka dospijeća ne utječu na redoslijed naplate ulagatelja u pokrivene obveznice niti izokreću redoslijed izvornog rasporeda programa dospijeća pokrivenih obveznica

f) produljenjem roka dospijeća ne mijenjaju se strukturna obilježja pokrivenih obveznica u smislu dvostruke zaštite kako je navedeno u članku 5. ovoga Zakona i isključenosti iz likvidacijske mase kako je navedeno u članku 11. ovoga Zakona.

(4) Agencija obavještava EBA-u o mogućnosti izdavanja pokrivenih obveznica kao pokrivenih obveznica s produljenjem roka dospijeća.

GLAVA III.

JAVNI NADZOR POKRIVENIH OBVEZNICA I POSTUPAK ZA IZRICANJE nadzornih mjera i UPRAVNIH SANKCIJA

POGLAVLJE I. NADZOR NAD PRIMJENOM ZAKONA

Javni nadzor pokrivenih obveznica

Članak 18.

(1) Agencija je  nadležno tijelo za nadzor nad primjenom odredbi ovoga Zakona.

(2) Agencija i Hrvatska narodna banka surađuju u izvršenju ovlasti iz svog djelokruga i nadležnosti utvrđenih ovim Zakonom.

(3) Agencija i Hrvatska narodna banka su neovisne u izvršenju ovlasti iz svog djelokruga i nadležnosti utvrđenih ovim Zakonom.

(4) Hrvatska narodna banka će obavijestiti Agenciju o onim informacijama koje je prikupila u okviru supervizije nad poslovanjem kreditnih institucija sukladno odredbama zakona kojim se uređuje supervizija kreditnih institucija ili odredbama ovoga Zakona, a koje ukazuju na narušenost funkcioniranja programa pokrivenih obveznica odnosno na izvjesnost narušavanja istog te posebno o informacijama koje ukazuju na neusklađenosti koje se odnose na imovinu koja se nalazi u skupu za pokriće.

(5)  Agencija nadzire izdavanje pokrivenih obveznica kako bi se osigurala usklađenost izdanja te izdavatelja s odredbama ovoga Zakona, podzakonskih propisa i ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica.

(6) Agencija može zatražiti bilo koju informaciju od izdavatelja, revizora izdavatelja, nadzornika skupa za pokriće, i bilo koje treće osobe za koju smatra da posjeduje informacije relevantne za obavljanje nadzora nad izdavanjem pokrivenih obveznica, kada je takva informacija potrebna za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovom Zakonu, ili za provođenje nadzora mogućih kršenja tih zahtjeva, ili za provođenje postupka u kojem se izriču odgovarajuće mjere i sankcije u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(7) Pružanje informacija i podataka Agenciji u skladu sa stavkom 6. ovoga članka ne smatra se kršenjem zakonske ili ugovorne zabrane ili ograničenja u vezi s odavanjem tih informacija.

(8) O raspodjeli funkcija i dužnosti u obavljanju javnog nadzora pokrivenih obveznica Ministarstvo financija obavještava Europsku komisiju, a Hrvatska narodna banka EBA-u. Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka obavještavaju Europsku komisiju i EBA-u i u slučaju naknadnih izmjena u raspodjeli funkcija i dužnosti u obavljanju javnog nadzora pokrivenih obveznica.

Sadržaj zahtjeva za odobrenje programa pokrivenih obveznica odnosno zahtjeva za izdavanje prethodne suglasnosti

Članak 19.

(1) Kreditna institucija koja namjerava izdati jedno ili više izdanja pokrivenih obveznica dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti za odobrenje poslovnog plana kojim se uređuje i određuje izdavanje pokrivenih obveznica (u daljnjem tekstu: prethodna suglasnost) te nakon dobivanja prethodne suglasnosti kreditna institucija dužna je Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje programa pokrivenih obveznica.

(2) Zahtjev za prethodnu suglasnosti mora sadržavati poslovni plan kojim se uređuje i određuje izdavanje pokrivenih obveznica, uključujući i analizu rizika, a iz kojeg je jasno vidljivo da se izdavanjem pokrivenih obveznica neće ugroziti dugoročna održivost poslovanja te kreditne institucije niti njezina sposobnost ispunjavanja regulatornih zahtjeva  

(3) Zahtjev za odobrenje programa pokrivenih obveznica mora najmanje sadržavati sljedeće općenite podatke o administrativnoj organizaciji i financijskom položaju kreditne institucije koja namjerava izdati jedno ili više izdanja pokrivenih obveznica:

a) opis njezinog financijskog položaja iz kojeg proizlazi odgovarajuća razina solventnosti  koja ne dovodi u pitanje ispunjavanje obveza koje ima prema vjerovnicima koji nisu ulagatelji u pokrivene obveznice

b) opis njezinih dugoročnih poslovnih planova s naglaskom na likvidnost i rizike u vezi s likvidnošću i utjecajem izdavanja obveznica u okviru pokrivenih obveznica na dugoročne poslovne planove

c) opis njezinih zadataka i odgovornosti u vezi s izdavanjem pokrivenih obveznica, a pogotovo u dijelu izdvajanja imovine za pokriće

d) opis upravljanja rizicima kreditne institucije u vezi s pokrivenim obveznicama

e) opis postupaka interne revizije u vezi s izdavanjem pokrivenih obveznica uključujući učestalost i primjenjive procedure kontrole

f) opis postupaka u vezi s objavljivanjem informacija ulagateljima u pokrivene obveznice

g) opis informatičkih sistema i korištene tehnologije u vezi s vođenjem registra skupa za pokriće

h) opis rukovodstva i osoblja zaduženog za program pokrivenih obveznica koje ima odgovarajuće kvalifikacije i znanje o izdavanju pokrivenih obveznica i upravljanju programom pokrivenih obveznica.

(4) Zahtjev za odobrenje programa pokrivenih obveznica mora sadržavati i odgovarajuće podatke o programu pokrivenih obveznica i poslovni plan kojim se utvrđuje izdavanje pokrivenih obveznica, a koji između ostalog sadržavaju najmanje:

a) iznos najviše namjeravane ukupne nominalne vrijednosti pokrivenih obveznica koje se namjeravaju izdati u okviru programa pokrivenih obveznica

b) razlog za izdavanje pokrivenih obveznica, uključujući kvalitativni i kvantitativni opis planiranog korištenja prihoda za tekuću i sljedeću financijsku godinu te predviđeni iznos kupoprodajne cijene pokrivenih obveznica kojim će ta kreditna institucija raspolagati

c) dokaz da kreditna institucija ima odgovarajuće mehanizme za odvojeno knjiženje i razvrstavanje dokumentacije koja se odnosi na potraživanja koja su dio pokrića kao i dokumentacije koja se odnosi na izdavanje pokrivenih obveznica iz svih ostalih poslovnih procesa te kreditne institucije

d) opis programa pokrivenih obveznica iz kojeg je vidljivo odgovarajuće upravljanje programom u skladu s odredbama ovoga Zakona, posebno uključujući:

1. operativne procedure usmjerene na osiguranje urednog funkcioniranja programa pokrivenih obveznica u slučaju prisilne likvidacije ili sanacije kreditne institucije

2. dokaz o zaštitnim mehanizmima uspostavljenim radi osiguranja da se s dužnicima po kreditima koji su uključeni u skup za pokriće postupa na isti način kao s istovjetnim dužnicima čiji krediti nisu uključeni u skup za pokriće

3. evidentiranje svih svojih transakcija koje se odnose na program pokrivenih obveznica i uspostavljanje odgovarajućih i primjerenih dokumentacijskih sustava i procesa

e) opis politika, postupaka i metodologija kojima se uređuje odobrenje, izmjena, obnova i refinanciranje kredita uključenih u skup za pokriće

f) pojedinosti u vezi s načinom rada, održavanjem, ovlastima skupštine ulagatelja ako je predviđeno postojanje takve skupštine, ili ako je predviđeno ad hoc sazivanje skupštine ulagatelja u određenim slučajevima.

(5) Zahtjevu za odobrenje programa pokrivenih obveznica mora biti priložen detaljan opis imovine koja čini skup za pokriće, načina njegovog kontinuiranog praćenja, kao i potvrda od strane nadzornika skupa za pokriće da imovina skupa za pokriće ispunjava zahtjeve u vezi s imovinom prihvatljivom kao pokriće za pokrivene obveznice iz ovoga Zakona i pripadajućih podzakonskih propisa. Takav opis mora sadržavati i detaljni prikaz ispunjavanja uvjeta o izdvajanju imovine za pokriće i njene zaštite od drugih vjerovnika, kao i posljedicama otvaranja postupka prisilne likvidacije ili sanacije nad tom kreditnom institucijom.

(6) Zahtjevu za odobrenje programa pokrivenih obveznica mora biti priložena odluka o imenovanju nadzornika skupa za pokriće, kao i dokazi da imenovani nadzornik skupa za pokriće ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

(7) Zahtjevu za odobrenje programa pokrivenih obveznica mora biti priložena i potvrda o uplati naknade za izdavanje odobrenja Agenciji u iznosu koji pravilnikom propiše Agencija, kao i naknade za izdavanje prethodne suglasnosti Hrvatske narodne banke, u iznosu koji odlukom propiše Hrvatska narodna banka.

(8) Zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka se prilažu i ostali dokazi kojima se potkrjepljuju navodi kreditne institucije, a posebice iz kojih proizlazi da kreditna institucija ispunjava uvjete iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) Nakon početnog izdavanja pod programom pokrivenih obveznica, izdavatelj može izdati novo izdanje pokrivenih obveznica unutar tog programa pokrivenih obveznica bez traženja novog odobrenja odnosno prethodnog odobrenja pod uvjetom da je izdanje u skladu s odobrenjem koje je dano za program i u skladu sa odredbama ovoga Zakona i pripadajućih podzakonskih propisa. Pokrivene obveznice izdane u takvom novom izdanju imaju isti redoslijed prvenstva u pogledu njihove naplate iz skupa pokrića kao pokrivene obveznice ranije izdane u tom programu.

(10) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim će detaljnije propisati način dostave, oblik i sadržaj zahtjeva za izdavanje prethodne suglasnosti te kriterije po kojima Hrvatska narodna banka ocjenjuje poslovni plan kojim se uređuje i određuje izdavanje pokrivenih obveznica, dugoročnu održivost poslovanja kreditne institucije i njezinu sposobnost ispunjavanja regulatornih zahtjeva.

(11) Upravno vijeće Agencije donosi podzakonski propis u kojem će detaljnije propisati način dostave, oblik i sadržaj zahtjeva za odobrenje programa pokrivenih obveznica te kriterije kojima se Agencija vodi prilikom odlučivanja o tim zahtjevima.

Odobrenje  programa pokrivenih obveznica

Članak 20.

(1) Pokrivene obveznice na temelju ovoga Zakona može izdati samo kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Agencije dobila odobrenje programa pokrivenih obveznica u okviru kojeg izdaje pokrivene obveznice.

(2) Agencija će rješenjem odobriti program pokrivenih obveznica isključivo uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke te ako utvrdi da su ispunjeni i svi ostali uvjeti iz članka 21. ovoga Zakona, osim uvjeta kojeg sukladno stavku 3. ovoga članka ocjenjuje Hrvatska narodna banka.

(3) Prilikom odlučivanja o davanju prethodne suglasnosti, Hrvatska narodna banka ocjenjuje jesu li ispunjeni uvjeti propisani člankom 21. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka dostavit će Agenciji na njezin zahtjev u postupku izdavanja odobrenja obavijest o supervizorskim mjerama koje su naložene radi poboljšanja politika, postupaka ili metodologije, a koje se odnose na odobrenje, izmjenu uvjeta, produljenje roka otplate i refinanciranje kredita koje odobrava kreditna institucija.

(5) Hrvatska narodna banka odlučuje o izdavanju prethodne suglasnosti u roku od 60 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva za izdavanjem prethodne suglasnosti od strane kreditne institucije iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, a ako rješenje nije doneseno u propisanom roku, ne smatra se da je suglasnost dana.

(6) Izdavatelj koji nakon dobivanja odobrenja namjerava izmijeniti program pokrivenih obveznica mora o takvim namjeravanim izmjenama prethodno obavijestiti Hrvatsku narodnu banku i Agenciju, a za svaku materijalno značajnu izmjenu izdavatelj je dužan zatražiti odobrenje za izmjenu prethodno odobrenog programa. Na postupak izdavanja odobrenja za izmjenu programa pokrivenih obveznica primjenjuju se ista postupovna pravila kao i za izdavanje odobrenja za program pokrivenih obveznica.

(7)  Upravno vijeće Agencije donosi podzakonski propis u kojem će detaljnije propisati kriterije po kojima se ocjenjuje radi li se o materijalno značajnoj izmjeni programa pokrivenih obveznica.

(8) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim će detaljnije propisati kriterije po kojima ocjenjuje radi li se o materijalno značajnoj izmjeni poslovnog plana iz članka 21. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Opseg ispitivanja zahtjeva za odobrenje programa pokrivenih obveznica odnosno zahtjeva za izdavanje prethodne suglasnosti

Članak 21.

(1) Kreditna institucija može dobiti odobrenje odnosno prethodnu suglasnost ako program pokrivenih obveznica  ispunjava sljedeće uvjete:

1. sadrži odgovarajući poslovni plan kojim se uređuje i određuje izdavanje pokrivenih obveznica, uključujući i analizu rizika, a iz kojeg je jasno vidljivo da se izdavanjem pokrivenih obveznica neće ugroziti dugoročna održivost poslovanja te kreditne institucije niti njezina sposobnost ispunjavanja regulatornih zahtjeva

2. sadrži odgovarajuće politike, postupke i metodologije koje se odnose na izdavanje odobrenja, postupak izmjene uvjeta, produljenja roka otplate i refinanciranja kredita uključenih u skup za pokriće, a služe zaštiti ulagatelja

3. rukovodstvo i osoblje zaduženo za program pokrivenih obveznica mora imati odgovarajuće kvalifikacije i znanja o izdavanju pokrivenih obveznica i upravljanju programom pokrivenih obveznica

4. odabrani nadzornik skupa za pokriće udovoljava uvjete propisane ovim Zakonom

5. ispunjava zahtjeve propisane ovim Zakonom vezano za strukture skupa za pokriće, njegovog nadzora i registra skupa za pokriće, uključujući i potvrdu nadzornika skupa za pokriće iz članka 13. ovoga Zakona

6. ispunjava ostale uvjete propisane odredbama ovoga Zakona, a koji su detaljnije propisani  podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Upravno vijeće Agencije donosi podzakonski propis kojim će pobliže urediti uvjete iz stavka 1. točaka 2. do 6. ovoga članka koje program pokrivenih obveznica mora zadovoljiti radi dobivanja odobrenja programa pokrivenih obveznica.

Postupak u vezi s donošenjem odluke o odobrenju programa pokrivenih obveznica odnosno prethodne suglasnosti

Članak 22.

(1) Hrvatska narodna banka odbiti će rješenjem zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti ako iz poslovnog plana, ne može s dovoljnom stopom sigurnosti utvrditi da se izdavanjem pokrivenih obveznica neće ugroziti dugoročna održivost poslovanja te kreditne institucije niti njezina sposobnost ispunjavanja regulatornih zahtjeva.

(2) Protiv rješenja Hrvatske narodne banke o zahtjevu za izdavanje prethodne suglasnosti ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Agencija će o zahtjevu za odobrenjem odlučiti rješenjem najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja rješenja Hrvatske narodne banke o prethodnoj suglasnosti.

(4) Agencija će rješenjem odbiti izdati odobrenje ako utvrdi da kreditna institucija ili program pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve predviđene ovim Zakonom ili pripadajućim podzakonskim propisima odnosno ako je Hrvatska narodna banka odbila izdati prethodnu suglasnost.

(5) Protiv rješenja Agencije o zahtjevu za odobrenje programa pokrivenih obveznica ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Upravljanje rizicima

Članak 23.

(1) Izdavatelj mora imati odgovarajući sustav upravljanja rizicima za poslovanje s pokrivenim obveznicama.

(2) Sustav upravljanja rizicima mora biti uspostavljen tako da osigura identifikaciju, procjenu, kontrolu i praćenje svih rizika povezanih s poslovanjem s pokrivenim obveznicama, a posebice rizik druge ugovorne strane, kamatni rizik, valutni rizik, tržišni rizik, operativni rizik i rizik likvidnosti.

(3) Sustav upravljanja rizicima obavezno obuhvaća sljedeće stavke:

1. koncentracijski rizik mora biti u skladu s limitom koncentracije

2. propisan postupak kojim će se u slučaju povećane izloženosti nekom od rizika osigurati postupak smanjenja rizika uključujući prosljeđivanje informacija donositeljima odluka na vrijeme

3. u slučaju promijenjenih uvjeta, sustav upravljanja mora se prilagoditi u kratkom roku i biti revidiran barem jednom godišnje

4. detaljno dokumentirana kvartalna izvješća o funkcioniranju sustava upravljanja rizicima u kojima se prikazuje kako izdavatelj upravlja rizicima u skladu s odredbama ovoga članka, a koja se podnose upravi.

(4) Izdavatelj je dužan prije dobivanja odobrenja iz članka 20. ovoga Zakona provesti iscrpnu pisanu analizu svih rizika za poslovanje s pokrivenim obveznicama te imati dovoljan broj zaposlenika sa stručnim kvalifikacijama potrebnim za obavljanje poslovanja s pokrivenim obveznicama.

Primjena pravila o prospektu izdanja i/ili uvrštenja na uređeno tržište

Članak 24.

Izdavatelj je dužan izraditi prospekt u slučajevima i u sadržaju kako je to propisano odredbama zakona kojim se uređuje tržište kapitala.

Javni nadzor pokrivenih obveznica u slučaju prisilne likvidacije ili sanacije izdavatelja

Članak 25.

(1) Agencija surađuje s Hrvatskom narodnom bankom u slučaju sanacije izdavatelja kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom postupka sanacije provjerava kontinuirano i dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica.

(2) Agencija surađuje s Hrvatskom agencijom za osiguranje depozita u slučaju prisilne likvidacije izdavatelja i međusobno razmjenjuju informacije s ciljem da se osigura dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica i da se osigura zaštita ulagatelja u pokrivene obveznice.

(3) Hrvatska agencija za osiguranje depozita i likvidator dužni su u slučaju prisilne likvidacije izdavatelja osigurati zaštitu ulagatelja u pokrivene obveznice i ostvarivanje njihovih prava iz pokrivenih obveznica i skupa za pokriće u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Izvještavanje nadležnih tijela

Članak 26.

(1) Izdavatelj je dužan Agenciji dostavljati informacije o programu pokrivenih obveznica za svako polugodište kao i na zahtjev i to informacije o:

1. prihvatljivosti imovine i zahtjevima u pogledu skupa za pokriće

2. izdvajanju imovine za pokriće

3. nadzorniku skupa za pokriće i radu nadzornika skupa za pokriće

4. zahtjevima u pogledu pokrića

5. zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće

6. kada je to primjenjivo, uvjetima za strukture za produljenje roka dospijeća.

(2) Izdavatelj je dužan u slučaju sanacije izdavatelja dostaviti Agenciji i Hrvatskoj narodnoj banci sve dodatne informacije koje se odnose na zaštitu ulagatelja u pokrivene obveznice i ostvarivanje njihovih prava iz pokrivenih obveznica, a u slučaju prisilne likvidacije dodatne informacije se dostavljaju Agenciji i Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita.

(3) Izdavatelj je dužan na zahtjev Agencije dostaviti izvješća i informacije o svim pitanjima važnima za zaštitu ulagatelja i provođenje nadzora nad primjenom odredbi ovoga Zakona.

(4) Neće se smatrati da izdavatelj krši bankovnu ili poslovnu tajnu, obvezu zaštite osobnih podataka ili bilo koju drugu obvezu o povjerljivosti podataka, bez obzira radi li se o podacima koji se štite na ugovornom, zakonskom ili drugom temelju, ako se radi o podacima koji se odnose na skup za pokriće i ako se takvi podaci otkriju Hrvatskoj narodnoj banci ili Agenciji ili osobama koje navedene institucije odrede, kao i ako se takvi podaci otkriju:

a) kreditnoj instituciji  u postupku u kojem druga kreditna institucija razmatra stjecanje skupa za pokriće u skladu s odredbama ovoga Zakona, uključujući vanjske savjetnike te kreditne institucije

b) agencijama za rangiranje

c) nadzornicima skupa za pokriće

d) revizorima i ovlaštenim procjeniteljima imovine.

(5) Osobe koje na temelju primjene odredbe stavka 4. ovoga članka dođu u posjed podataka koji su bankovna ili poslovna tajna, ili osobe koje dođu u posjed osobnih podataka dužnika, imaju obvezu čuvati takve podatke tajnima u skladu s pravilima koja se primjenjuju na bankovnu ili poslovnu tajnu i primjenjivim propisima koji uređuju zaštitu osobnih podataka.

(6) Upravno vijeće Agencije, uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne banke, donosi podzakonski propis kojim će urediti način dostave i oblik te detaljnije propisati sadržaj informacija iz ovoga članka koje je potrebno dostavljati Agenciji i Hrvatskoj narodnoj banci.

Ovlasti Agencije za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica

Članak 27.

(1) Agencija je ovlaštena provoditi nadzor nad izdavateljem i nadzornikom skupa za pokriće te provjeravati postupaju li oni u skladu s odredbama ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih propisa.

(2) Nadzor iz stavka 1. ovoga članka uključujući i izricanje nadzornih mjera Agencije provodi se sukladno odredbama zakona kojim se uređuje tržište kapitala kojim je uređen postupak provedbe nadzora od strane Agencije, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(3) U okviru stavka 1. ovoga članka izdavatelj i nadzornik skupa za pokriće subjekti su nadzora Agencije.

(4) Agencija može provesti izravni nadzor u poslovnim prostorijama izdavatelja i neizravni nadzor prikupljanjem i analizom izvješća i informacija i kontinuiranim praćenjem usklađenosti izdavatelja s odredbama ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih propisa.  

(5) Agencija može izdati smjernice o izdavanju pokrivenih obveznica.

Način obavljanja nadzora od strane Agencije

Članak 28.

(1) Agencija nadzor po službenoj dužnosti obavlja:

1. neposrednim nadzorom, u prostorijama subjekta nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, pregledom dokumentacije, provjerom i procjenom cjelokupnog poslovanja u vezi s izdavanjem pokrivenih obveznica, provođenjem razgovora s članovima uprave, članovima nadzornog odbora i drugim relevantnim osobama odnosno s nadzornikom skupa za pokriće te u prostorijama Agencije

2. posrednim nadzorom u prostorijama Agencije, na temelju analize izvještaja koje su subjekti nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona dužni u propisanim rokovima dostavljati Agenciji te praćenjem, prikupljanjem i provjerom dokumentacije, obavijesti i podataka dobivenih na poseban zahtjev Agencije, kao i praćenjem, prikupljanjem i provjerom objavljenih podataka i drugih podataka i saznanja iz drugih izvora te provjerom i procjenom poslovanja ili postupanja na temelju dostavljenih izvještaja i prikupljenih podataka.

(2) U postupcima nadzora koje vodi u skladu s odredbama ove glave Zakona Agencija donosi rješenja i zaključke.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) U postupcima iz stavka 1. ovoga članka Agencija odlučuje u pravilu bez usmene rasprave.

(5) Nadležni upravni sud o tužbi protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka odlučuje najkasnije u roku od 180 dana od dana njezina primitka.

Osobe ovlaštene za nadzor

Članak 29.

(1) Nadzor iz članka 28. ovoga Zakona obavljaju radnici Agencije (u daljnjem tekstu: ovlaštene osobe Agencije).

(2) Kod obavljanja nadzora nad ispunjavanjem obveza propisanih odredbama ovoga Zakona, Agencija može zatražiti stručnu pomoć revizora ili druge stručno osposobljene osobe, pri čemu se na te osobe na odgovarajući način primjenjuju propisi o tajnosti koji se primjenjuju na radnike Agencije.

Obavijest o neposrednom nadzoru

Članak 30.

(1) Prije početka obavljanja neposrednog nadzora subjektu nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona dostavlja se pisana obavijest o izravnom nadzoru koja sadržava najmanje:

1. predmet nadzora

2. podatke o osobama ovlaštenima za nadzor

3. naznaku lokacije na kojoj će se nadzor obavljati

4. datum početka obavljanja nadzora i

5. razdoblje koje se nadzire.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati i podatke koje je subjekt nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona dužan pripremiti ovlaštenim osobama Agencije za potrebe obavljanja neposrednog nadzora.

(3) Agencija može tijekom nadzora dopuniti obavijest o nadzoru. Na dopunu obavijesti o nadzoru se na odgovarajući način odnose odredbe stavka 1. ovoga članka.

(4) Obavijest o neposrednom nadzoru dostavlja se subjektu nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona u roku koji ne može biti kraći od tri dana prije dana početka nadzora.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, ovlaštena osoba Agencije može dostaviti obavijest o neposrednom nadzoru najkasnije na dan početka provođenja nadzora ako je potrebno hitno provođenje nadzora ili nije moguće na drugi način postići svrhu pojedinog nadzora.

(6) Smatrat će se da je potrebno hitno provođenje nadzora kad Agencija ima saznanja da je već došlo do povreda ovoga Zakona.

Neposredni nadzor

Članak 31.

(1) Subjekt nadzora iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona dužan je ovlaštenoj osobi Agencije, nakon zaprimanja obavijesti o nadzoru, omogućiti obavljanje neposrednog nadzora u sjedištu izdavatelja i na ostalim mjestima u kojima on ili druga osoba po njegovu ovlaštenju obavlja djelatnost i poslove u vezi s kojima Agencija obavlja nadzor.

(2) Subjekt nadzora dužan je ovlaštenoj osobi Agencije, na njezin zahtjev, omogućiti kontrolu poslovnih knjiga, poslovne dokumentacije, administrativne ili poslovne evidencije te nadzor nad informacijskim sustavom i tehnologijama koje omogućavaju rad informacijskog sustava, u opsegu potrebnom za obavljanje nadzora u smislu ovoga Zakona.

(3) Posebno, subjekt nadzora dužan je ovlaštenoj osobi Agencije, na njezin zahtjev, dostaviti svu traženu poslovnu dokumentaciju, računalne ispise, preslike poslovnih knjiga, druge evidencije o prometu podataka, administrativne ili poslovne evidencije u papirnatom obliku ili u obliku elektroničkog zapisa na mediju i u obliku koji zahtijeva ovlaštena osoba Agencije, a u vezi sa skupom za pokriće.

(4) Subjekt nadzora dužan je ovlaštenoj osobi Agencije osigurati standardno sučelje za pristup sustavu za upravljanje bazama podataka kojima se koristi, u svrhu provođenja nadzora potpomognutog računalnim programima.

(5) Uz odredbe zakona kojim je uređeno osnivanje i poslovanje kreditnih institucija koje se odnose na izdvajanje poslovnih procesa, kada izdavatelj izdvoji određene postupke, usluge ili aktivnosti koje se odnose na izdanje pokrivenih obveznica a koje bi inače obavljao sam izdavatelj, dužan je ugovorno osigurati da pružatelj usluga surađuje s Agencijom u vezi s izdvojenim procesima, kao i da Agencija ima učinkovit pristup podacima koji se odnose na izdvojene procese kao i relevantnim poslovnim prostorima pružatelja usluga, kada je to potrebno radi učinkovitog nadzora u skladu s odredbama ovoga Zakona te da se Agencija može koristiti tim pravom pristupa.

Završetak postupka neposrednog nadzora

Članak 32.

(1) Nakon obavljenog neposrednog nadzora ovlaštene osobe Agencije sastavljaju zapisnik o obavljenom nadzoru koji se dostavlja subjektu nadzora, s detaljnim opisom i obrazloženjem utvrđenih činjenica.

(2) Na dostavljeni zapisnik subjekt nadzora ima pravo uložiti prigovor u roku navedenom u zapisniku, a koji ne može biti kraći od osam dana od dana njegova primitka.

(3) Prigovor iz stavka 2. ovoga članka može se predati Agenciji neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu kojim se uređuje elektronički potpis ili usmeno na zapisnik.

(4) Ako u postupku nadzora nisu utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona za koje je potrebno izreći nadzorne mjere ili su iste utvrđene, ali su otklonjene do sastavljanja zapisnika, to će se unijeti u zapisnik te će Agencija donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je postupak nadzora obustavljen.

(5) Ako su povrede odredbi ovoga Zakona utvrđene zapisnikom otklonjene nakon sastavljanja zapisnika, a prije donošenja rješenja o nadzornim mjerama, Agencija će o tome sastaviti dopunu zapisnika te će, ako su otklonjene sve utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona, donijeti rješenje kojim se utvrđuje da su utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona otklonjene i postupak nadzora obustavljen.

(6) Prije donošenja rješenja iz stavka 5. ovoga članka Agencija može provjeriti postupanje subjekta nadzora te zatražiti dostavu dokumentacije ili drugih dokaza, kako bi se utvrdilo jesu li utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti otklonjene na odgovarajući način i u odgovarajućem opsegu.

Razlozi i obvezan sadržaj prigovora

Članak 33.

(1) Prigovor protiv zapisnika o neposrednom nadzoru dopušten je zbog ovih razloga:

1. ako je zapisnik o obavljenom nadzoru sastavljen u nadzoru nad osobom nad kojom Agencija nije nadležna provoditi nadzor

2. ako je u zapisniku pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

3. ako je pogrešno primijenjeno materijalno ili postupovno pravo

4. ako je u zapisniku na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveden pogrešan ili nepotpun zaključak.  

(2) Prigovor iz stavka 1. ovoga članka obvezno mora sadržavati:

1. navođenje zapisnika na koji se prigovor podnosi

2. izjavu da se navodi iz zapisnika pobijaju u cijelosti ili u određenom dijelu

3. razloge prigovora i

4. druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

(3) U prigovoru subjekt nadzora može navesti nove činjenice i materijalne dokaze kojima pobija navode iz zapisnika o postojanju nedostataka, nezakonitosti i nepravilnosti. Ako se subjekt nadzora u izjavi poziva na isprave, dužan ih je kao dokaze priložiti prigovoru.

(4) Agencija je dužna razmotriti prigovor na zapisnik te ako prigovor ne usvoji, razloge neusvajanja treba navesti u obrazloženju rješenja kojim se izriče nadzorna mjera.

(5) Ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti prijašnje pravne ocjene, Agencija će o takvim činjenicama i materijalnim dokazima ili novim pravnim ocjenama sastaviti dopunu zapisnika. Na dopunu zapisnika ne može se podnijeti prigovor.

Završetak postupka posrednog nadzora

Članak 34.

(1) U slučaju povreda obveza propisanih ovim Zakonom subjekta nadzora, utvrđenih u postupku posrednog nadzora, ovlaštena osoba Agencije sastavlja zapisnik.

(2) Zapisnik o obavljenom nadzoru dostavlja se subjektu nadzora, s detaljnim opisom činjenica utvrđenih u postupku nadzora.

(3) Na završetak postupka posrednog nadzora na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 32. i 33. ovoga Zakona.

Uvid u spis

Članak 35.

(1) Od pokretanja postupka nadzora od strane Agencije, stranka u postupku ovlaštena je izvršiti uvid u spis. Uvid u spis sukladno odredbama ovoga članka ima i stranka protiv koje je pokrenut postupak za izricanje upravne sankcije.

(2) Spis iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od svih dokumenata koje je Agencija primila, izradila ili prikupila za vrijeme vođenja postupka neovisno o mediju na kojem su pohranjeni.

(3) Uvid u spis omogućit će se stranki ili pomoću uređaja za pohranu elektroničkih podataka, uključujući bilo koji uređaj koji može biti dostupan u budućnosti, ili putem preslike dostupnih spisa u papirnatom obliku dostavljenih stranki koji se stranki šalju poštom ili pozivanjem stranaka da pregledaju dostupne spise u prostorijama Agencije.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo na uvid u spis ne odnosi se na povjerljive informacije koje je Agencija primila u svrhu obavljanja nadzora ili drugih zadataka na koje je ovlaštena ili koje je Agencija primila u postupku razmjene informacija s drugim nadzornim tijelima u Republici Hrvatskoj ili izvan nje.

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravo na uvid u spis ne odnosi se na informacije koje predstavljaju poslovnu ili profesionalnu tajnu pravne ili fizičke osobe koja nije stranka u postupku. Da bi informacija predstavljala poslovnu tajnu, nije dovoljno da ju takvom označi pravna ili fizička osoba na koju se takva informacija odnosi, već je potrebno da su ispunjeni objektivni kriteriji, a teret dokaza da se radi o poslovnoj tajni je na osobi koja tvrdi da se radi o poslovnoj tajni.

(6) Omogućavanje uvida u spis stranki u postupku ne utječe na pravo Agencije da otkriva ili upotrebljava informacije potrebne za dokazivanje povrede prava.

Nadzorne mjere Agencije

Članak 36.

(1) Na temelju zapisnika, prigovora na zapisnik, dopune zapisnika i ostalih činjenica utvrđenih u postupku nadzora, Agencija u postupku nadzora može subjektu nadzora rješenjem izreći primjerene nadzorne mjere propisane ovim Zakonom, a koje su potrebne kako bi se osiguralo da subjekti nadzora, odgovorne osobe i ostale osobe na koje se odnose obveze propisane ovim Zakonom usklade poslovanje s tim propisima.

(2) Agencija može ako utvrdi povrede odredbi ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih propisa rješenjem izreći jednu ili više nadzornih mjera, a vodeći računa da takav mjera bude djelotvorna, razmjerna i odvraćujuća:

1. opomenu

2. otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti, što uključuje i nalog kojim se od fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje više ne ponovi

3. javnu objavu identiteta fizičke ili pravne osobe i prirode kršenja iz članka 65. ovoga Zakona

4. nalog upravi izdavatelja za razrješenjem nadzornika skupa za pokriće i imenovanjem novog nadzornika za pokriće

5. ukidanje zakonitog rješenja kojim je Agencija odobrila program pokrivenih obveznica.

(3) Izdavatelj je dužan izvršiti mjere na način i u rokovima kako je naloženo rješenjem Agencije.

(4) Opomenu iz stavka 2. točke 1. ovoga članka Agencija može izreći izdavatelju kada se u nadzoru utvrde povrede odredbi ovoga Zakona, a priroda i opseg istih nema značajan utjecaj i posljedice na ulagatelje u pokrivene obveznice.

(5) Kada se u nadzoru utvrde nezakonitosti i/ili nepravilnosti koje je potrebno ispraviti, Agencija će izdavatelju rješenjem naložiti mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i/ili, ako je to primjenjivo, naložiti prestanak postupanja koje predstavlja povredu odredbi ovoga Zakona i/ili drugih relevantnih propisa uz napomenu da takvo postupanje ne ponovi.

(6) Agencija će rješenjem izreći nadzornu mjeru iz stavka 2. točke 4. ovoga članka u slučaju kada utvrdi teža kršenja obveza nadzornika skupa za pokriće propisanih člankom 13. ovoga Zakona.

(7) U slučaju naročito teških kršenja odredbi ovoga Zakona Agencija je ovlaštena rješenjem iz stavka 2. točke 5. ovoga članka ukinuti zakonito rješenje kojim je Agencija odobrila program pokrivenih obveznica.

(8) Rješenje iz stavka 7. ovoga članka donosi se nakon savjetovanja s Hrvatskom narodnom bankom.

(9) Agencija, uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke, donosi podzakonski propis kojim će urediti suradnju i donošenje rješenja iz stavka 7. ovoga članka kao i pobliže odrediti pojam naročito teških kršenja odredbi ovoga Zakona.

Otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti

Članak 37.

(1) Subjekt nadzora dužan je otkloniti utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona te Agenciji podnijeti izvještaj o mjerama koje je poduzeo za njihovo otklanjanje, unutar roka koji je odredila Agencija.

(2) Izvještaju iz stavka 1. ovoga članka subjekt nadzora dužan je priložiti dokumentaciju i druge dokaze iz kojih je vidljivo jesu li utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona otklonjene.

(3) Kad izvještaj iz stavka 1. ovoga članka nije potpun ili iz dokumentacije u prilogu ne proizlazi da su nezakonitosti otklonjene, Agencija će zatražiti nadopunu izvještaja i rok u kojemu se izvještaj mora nadopuniti.

(4) Ako Agencija iz izvještaja iz stavka 1. ovoga članka, priložene dokumentacije i drugih dokaza zaključi da su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene, donijet će rješenje kojim se utvrđuje da su nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene te da je postupak nadzora obustavljen.

(5) Prije donošenja rješenja iz stavka 4. ovoga članka Agencija može provesti ponovni nadzor nad subjektom nadzora u mjeri i opsegu potrebnima kako bi se utvrdilo jesu li utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti otklonjene na odgovarajući način i u odgovarajućem opsegu.

POGLAVLJE II. UPRAVNE SANKCIJE

Osobe ovlaštene za vođenje postupka izricanja upravne sankcije

Članak 38.

(1) Postupak za izricanje upravne sankcije upravni je postupak koji vodi Agencija.

(2) U postupku izricanja upravne sankcije može sudjelovati samo osoba koja nije u posljednje dvije godine sudjelovala u postupku nadzora nad strankom protiv koje je postupak za izricanje upravnih sankcija pokrenut (u daljnjem tekstu: stranka protiv koje je postupak pokrenut).

Osnova za pokretanje postupka za utvrđivanje povrede

Članak 39.

(1) Po provedenom postupku nadzora, a na temelju zapisnika, prigovora na zapisnik, dopune zapisnika i ostalih činjenica utvrđenih u postupku nadzora, Agencija će prethodno ispitati činjenice, okolnosti i pravne kvalifikacije iz kojih bi mogao proizaći razlog za izricanje upravnih sankcija zbog povrede iz članaka 62. i 63. ovoga Zakona.

(2) Upravne sankcije su novčana kazna, periodični penali i upozorenje.

(3) Pojedini pojmovi, u smislu ovoga dijela Zakona imaju sljedeće značenje:

1. „beznačajna povreda“  je povreda pri kojoj je stupanj povrede propisa iz članaka 62. i 63. ovoga Zakona neznatan i ne postoji potreba da se počinitelju izrekne upravna sankcija

2. „godišnji financijski izvještaji“ su godišnji financijski izvještaji koje pravni subjekt sastavlja i objavljuje sukladno propisu kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika i primjena standarda financijskog izvještavanja, koje je odobrilo upravljačko tijelo pravnog subjekta, za godinu u kojoj je pravni subjekt počinio povredu, a ako oni nisu dostupni u trenutku izricanja novčane kazne, posljednji godišnji financijski izvještaji koje je odobrilo upravljačko tijelo pravnog subjekta za godinu koja je prethodila toj godini

3. „ukupni prihod“ je ukupni godišnji neto prihod društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Ako godišnji financijski izvještaji za godinu u kojoj je počinjena povreda nisu dostupni u trenutku izricanja novčane kazne, za osnovicu izračuna visine kazne za povrede iz ovoga dijela Zakona primijenit će se posljednja godišnja financijska izvješća koja su prethodila toj godini.

(5) Ako su povrede odredbi ovoga Zakona utvrđene zapisnikom otklonjene nakon sastavljanja zapisnika, a prije donošenja zaključka o pokretanju postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja, Agencija će o tome sastaviti dopunu zapisnika te može, ako su otklonjene sve utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona, a radi se o beznačajnoj povredi, donijeti rješenje kojim se utvrđuje da su utvrđene povrede odredbi ovoga Zakona otklonjene i postupak nadzora obustavljen.

(6) Prije donošenja zaključka iz članka 40. ovoga Zakona, Agencija može provjeriti postupanje subjekta nadzora te zatražiti dostavu dokumentacije ili drugih dokaza, kako bi se utvrdilo jesu li utvrđene nezakonitosti i/ili nepravilnosti otklonjene na odgovarajući način i u odgovarajućem opsegu.

Zaključak o pokretanju postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja

Članak 40.

(1) Ako Agencija tijekom prethodnog ispitivanja činjenica, okolnosti i pravne kvalifikacije utvrdi da postoje razlozi za izricanje novčane kazne ili upozorenja zbog povrede iz članaka 62. i 63. ovoga Zakona, pokreće postupak za izricanje upravne sankcije po službenoj dužnosti donošenjem zaključka o pokretanju postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja (u daljnjem tekstu: zaključak o pokretanju postupka).

(2) Zaključak o pokretanju postupka osobito sadrži:

1. oznaku predmeta na koji se zaključak odnosi

2. opis činjeničnog stanja ili okolnosti koje su razlog za pokretanje postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja

3. pravnu osnovu na temelju koje i u vezi s kojom se pokreće postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja

4. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut na očitovanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koja su važna za odlučivanje

5. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da dostavi podatke i dokumentaciju relevantnu za utvrđivanje činjeničnog stanja

6. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da se očituje o svom imovnom stanju

7. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut da navede sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na to da se izrekne novčana kazna ili upozorenje odnosno koje mogu utjecati na visinu novčane kazne i

8. poziv stranki protiv koje je postupak pokrenut na predlaganje ostalih dokaza.

(3) Agencija je ovlaštena prikupljati i obrađivati osobne podatke koji su joj nužni za vođenje postupka za izricanje novčane kazne ili upozorenja.

(4) Zaključak o pokretanju postupka dostavlja se stranki protiv koje je pokrenut postupak.

(5) Postupak za izricanje novčane kazne ili upozorenja smatra se pokrenutim danom donošenja zaključka o pokretanju postupka.

(6) U zaključku o pokretanju postupka određuje se rok u kojem se stranka protiv koje je postupak pokrenut ima pravo očitovati. Rok ne može biti kraći od osam niti dulji od 30 dana.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka, Agencija iz opravdanih razloga može na zahtjev stranke protiv koje je postupak pokrenut produljiti rok za dostavu očitovanja za najdulje 30 dana.

(8) Ako se stranka protiv koje je postupak pokrenut ne očituje o zaključku o pokretanju postupka ili ako izjavi da nije u mogućnosti postupiti po tom zaključku, činjenice i okolnosti relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja i utvrđivanje kriterija za izricanje novčane kazne ili upozorenja Agencija će po službenoj dužnosti utvrditi na temelju vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije te će bez odgađanja stranki protiv koje je pokrenut postupak dostaviti nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju iz članka 43. ovoga Zakona.

Ispitni postupak

Članak 41.

(1) U svrhu utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje su bitne za odlučivanje o izricanju novčane kazne ili upozorenja Agencija provodi ispitni postupak.

(2) Pri provođenju ispitnog postupka Agencija ima ovlasti iz članaka 28. do 32. ovoga Zakona.

(3) Pri provođenju ispitnog postupka, uz dokumentaciju i informacije koje je prikupila u postupku nadzora, Agencija se može koristiti cjelokupnom dokumentacijom i svim informacijama prikupljenima u postupku supervizije nad izdavateljem koju će joj na zahtjev dostaviti Hrvatska narodna banka te ako ocijeni potrebnim i dokumentaciju drugih nadležnih tijela prikupljenu u okviru njihove supervizorske ovlasti ili drugih tijela u okviru njihove zakonom dane ovlasti.

(4) Ako stranka protiv koje je postupak pokrenut ometa provođenje ispitnog postupka, Agencija će rješenjem novčano kazniti fizičku osobu i odgovornu osobu u izdavatelju u iznosu do najviše 100.000,00 kuna te izdavatelja u iznosu do najviše dvostrukog iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka ili u iznosu do najviše 3.750.000,00 kuna.

(5) U pozivu za provođenje ispitnih radnji Agencija o posljedicama ometanja ispitnog postupka iz stavka 4. ovoga članka obavještava stranku protiv koje je postupak pokrenut.

Usmena rasprava

Članak 42.

(1) U postupcima izricanja upravne sankcije koje vodi Agencija na temelju ovoga Zakona može se održati usmena rasprava.

(2) Agencija može isključiti javnost s usmene rasprave ako stranka u postupku učini vjerojatnim da bi se u postupku mogli razotkriti podaci koji čine bankovnu ili poslovnu tajnu sukladno propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno tajnost podataka.

Nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju

Članak 43.

(1) Po provedenom ispitnom postupku Agencija će sastaviti nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju koji sadrži:

1. utvrđeno činjenično stanje

2. odredbu ovoga Zakona na temelju koje i u vezi s kojom je utvrđena povreda i

3. određivanje novčane kazne ili upozorenja te olakotne i otegotne okolnosti koje su uzete u obzir pri određivanju jedne od tih sankcija, kao i one okolnosti koje su utjecale na određivanje visine novčane kazne ako je kao sankcija određena novčana kazna.

(2) Ako se tijekom postupka utvrdi da ne postoje razlozi za izricanje novčane kazne ili upozorenja,  Agencija može rješenjem obustaviti postupak. Rješenje o obustavi postupka bez odgađanja će se dostaviti stranki protiv koje je postupak pokrenut.

(3) Agencija će nalaz iz stavka 1. ovoga članka kojim je utvrđena povreda dostaviti stranki protiv koje je postupak pokrenut na očitovanje i pozvati stranku da se očituje u određenom roku koji ne može biti kraći od osam niti dulji od 30 dana od dana primitka nalaza.

(4) U očitovanju na nalaz iz stavka 3. ovoga članka stranka protiv koje je postupak pokrenut može iznositi nove činjenice i dokaze u vezi s njima samo ako dokaže da za odnosne činjenice i dokaze nije znala niti mogla znati pri prethodnom očitovanju u tijeku ovog postupka.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, ako Agencija ocijeni da su nove činjenice i dokazi važni za utvrđivanje činjeničnog stanja, u odnosu na te činjenice i dokaze provest će ispitni postupak i sastaviti novi nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju.

(6) Agencija može do okončanja postupka izmijeniti nalaz iz stavka 1. ovoga članka u dijelu određivanja novčane kazne odnosno upozorenja, o čemu sastavlja novi nalaz o utvrđenom činjeničnom stanju i dostavlja ga stranki na očitovanje u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

Kriteriji za izricanje novčane kazne ili upozorenja

Članak 44.

(1) Pri izricanju novčane kazne ili upozorenja Agencija će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da određena novčana kazne odnosno upozorenje ili visina novčane kazne ako je određena novčana kazna, bude lakša ili teža, a osobito olakotne i otegotne okolnosti kao što su:

– težina, ponavljanje, učestalost ili trajanje povrede

– stupanj odgovornosti stranke protiv koje je postupak pokrenut

– financijska snaga stranke protiv koje je postupak pokrenut, posebno izražena kao ukupni prihod odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak i neto imovinu odgovorne fizičke osobe

– značaj stečene dobiti ili izbjegnutog gubitka stranke protiv koje je postupak pokrenut, ako ih je moguće utvrditi

– gubici koje su zbog počinjene povrede imale treće osobe, ako ih je moguće utvrditi

– suradnja koju stranka protiv koje je postupak pokrenut pokazuje

– ponašanje stranke protiv koje je postupak pokrenut nakon povrede

– prethodna kršenja koja su utvrđena za stranku za koju je postupak pokrenut i

– stvarne ili moguće sistemske posljedice povrede, a posebice posljedice takve povrede za stabilnost financijskog sustava.

(2) Za povrede iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist stranka protiv koje je postupak pokrenut može se strože kazniti, najviše do dvostruko propisane kazne za tu povredu.

Nadležnost za donošenje rješenja o izricanju upravne sankcije

Članak 45.

(1) Rješenje o izricanju upravne sankcije donosi Agencija.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka Agencija dostavlja počinitelju povrede u postupku u roku od osam dana od dana donošenja rješenja iz stavaka 1. ovoga članka.

(3) Protiv rješenja Agencije o izricanju upravne sankcije nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Upravni spor/Sudska zaštita

Članak 46.

(1) Tužba protiv rješenja Agencije o izricanju upravne sankcije zadržava izvršenje rješenja o izrečenoj upravnoj sankciji.

(2) Svi sporovi pred upravnim sudom pokrenuti protiv rješenja o izricanju upravne sankcije su žurni.

(3) Upravni sud u Zagrebu isključivo je mjesno nadležan za suđenje u postupku koji se pokreće protiv rješenja Agencije o izricanju upravne sankcije.

(4) S rasprave u upravnom sporu javnost je isključena.

Postupak izvršenja novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala

Članak 47.

(1) U rješenju Agencije kojim se izriče novčana kazna ili rješenju kojim se utvrđuje ukupan iznos periodičnih penala naznačit će se rok i način uplate izrečene novčane kazne ili utvrđenog periodičnog penala.

(2) Novčana kazna ili utvrđeni ukupan iznos periodičnih penala uplaćuje se po izvršnosti rješenja Agencije ako nije podnesena tužba odnosno po izvršnosti sudske odluke.

(3) Agencija može sa strankom sklopiti upravni ugovor radi izvršenja rješenja na prijedlog stranke kojoj je izrečena novčana kazna ili utvrđen ukupan iznos periodičnih penala na rok koji ne može biti duži od 12 mjeseci, za koje vrijeme ne teče zastara iz članka 48. ovoga Zakona.

(4) Novčane kazne izrečene rješenjem o izricanju upravne sankcije ili periodični penali izrečeni rješenjem o utvrđivanju ukupnog iznosa periodičnih penala prihod su državnog proračuna.

(5) Ako počinitelj povrede ne uplati u naznačenom roku novčanu kaznu ili utvrđeni ukupni iznos periodičnih penala, Agencija će tijelu nadležnom za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima podnijeti nalog za naplatu novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala prisilnim putem, sukladno posebnom zakonu, a iznosi prisilno naplaćene novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala uplaćuju se izravno u korist državnog proračuna.

Zastara za izricanje upravne sankcije

Članak 48.

(1) Postupak za izricanje upravne sankcije ne može biti pokrenut nakon što istekne rok od pet godina od dana kada je počinjena povreda. Povreda je počinjena u vrijeme kada je počinitelj povrede radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica povrede.

(2) Sastoji li se djelatnost počinitelja iz više vremenski odvojenih radnji, povreda je počinjena danom posljednje radnje, a kod povreda kod kojih radnja traje, danom prestanka posljednje radnje.

(3) Zastarijevanje iz stavka 1. ovoga članka prekida se svakom radnjom Agencije poduzetom radi utvrđivanja povrede i izricanja upravne sankcije zbog te povrede. Prekid zastare započinje danom kada je stranka primila obavijest o poduzetoj radnji Agencije.

(4) Poslije svakog prekida zastara počinje ponovno teći, ali se postupak ni u kojem slučaju ne može voditi protekom dvostrukog vremena određenog stavkom 1. ovoga članka, a da Agencija nije izrekla upravnu sankciju.

(5) Zastara izricanja upravne sankcije iz stavka 4. ovoga članka ne teče:

– za vrijeme trajanja postupka pred upravnim sudom koji se vodi u vezi s rješenjem Agencije o izricanju upravne sankcije i

– za vrijeme trajanja kaznenog postupka koji se protiv stranke vodi u vezi s istim činjenicama.

Zastara izvršenja novčane kazne ili utvrđenog ukupnog iznosa periodičnih penala