I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se način označavanja eksplozivnih tvari.

Članak 2.

Ovim Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

- Direktiva Komisije 2008/43/EZ od 4. travnja 2008. o uspostavljanju sustava za identifikaciju i sljedivost eksploziva za civilnu uporabu u skladu s Direktivom Vijeća 93/15/EEZ) (Tekst značajan za EGP) (SL L 94, 5. 4. 2008.), kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2012/4/EU od 22. veljače 2012. o izmjeni Direktive 2008/43/EZ o uspostavljanju sustava za identifikaciju i sljedivost eksploziva za gospodarsku uporabu u skladu s Direktivom Vijeća 93/15/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 50, 23. 2. 2012.)

- Direktiva 2013/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje pirotehničkih sredstava na tržište (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 178, 28. 6. 2013.)

- Direktiva 2014/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje eksploziva za civilnu upotrebu na tržištu i nadzoru nad njima (preinačena) (Tekst značajan za EGP) (SL L 96, 29. 3. 2014.)

- Provedbena direktiva Komisije 2014/58/EU  od 16. travnja 2014. kojom se u skladu s Direktivom 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća uspostavlja sustav sljedivosti pirotehničkih sredstava (Tekst značajan za EGP) (SL L 115, 17.4.2014.)

Članak 3.

U smislu ovog Pravilnika pojam „eksplozivne tvari“ ima značenje propisano Zakonom o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, br. 70/17 i 141/20) (u daljnjem tekstu: Zakon), a pojam „eksploziv“ obuhvaća tvari i proizvode koji se smatraju eksplozivima u preporukama Ujedinjenih naroda za prijevoz opasnih tvari i u preporukama su uvršteni u 1. razred.

II. OZNAČAVANJE EKSPLOZIVA

Članak 4.

Eksplozivne tvari moraju biti pakirane u odgovarajuću unutarnju odnosno vanjsku ambalažu.

Članak 5.

(1) Unutarnja ambalaža (sanduk, kutija, vreća, svežanj, kolut ili drugo) mora sadržavati slijedeće oznake:

– naziv eksplozivne tvari

– neto masu eksplozivne tvari

– naziv proizvođača i uvoznika

– mjesec i godinu proizvodnje

– rok uporabe

- upute za sigurnu uporabu i uništavanje.

(2) Vanjska ambalaža, pored oznaka navedenih za unutarnju ambalažu, mora sadržavati i UN broj i identifikacijsku oznaku opasnosti te bruto masu pakiranja, serijski broj ili broj šarže (broj sanduka, kutije ili vreće) i sve ostale oznake sukladno odredbi članka 58. stavka 1. Zakona.

(3) Naziv proizvođača i uvoznika iz stavka 1. ovog članka proizvođač i uvoznik navode na eksplozivnoj tvari ili, ako to nije moguće, na ambalaži eksplozivne tvari ili u popratnom dokumentu navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni, a u adresi se navodi jedinstveno mjesto na kojem je proizvođač ili uvoznik dostupan.

(4) Iznimno od stavka 1. podstavka 3. ovog članka, ako se eksplozivne tvari proizvode u Republici Hrvatskoj navodi se samo oznaka proizvođača.

(5) Upute za sigurnu uporabu i uništavanje iz stavka 1. ovog članka proizvođač i uvoznik navode na eksplozivnoj tvari ili, ako to nije moguće, na ambalaži eksplozivne tvari ili u popratnom dokumentu, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(6) Ako upute za sigurnu uporabu i uništavanje iz stavka 1. ovog članka nije moguće staviti na unutarnju ambalažu ista se stavlja na vanjsku ambalažu.

(7) Eksplozivne tvari koje su zapakirane samo u vanjsku ambalažu moraju na sebi imati i oznake s podacima propisanim za označavanje unutarnje ambalaže.

(8) Oznake koje se nalaze na ambalaži iz stavka 1. ovog članka moraju biti vidljive, čitljive i neizbrisive.

Članak 6.

Eksplozivi proizvedeni na mjestu miniranja (in situ proizvodnja) i odmah po izradi dozirani u minsku bušotinu označavaju se na popratnoj dokumentaciji koja mora sadržavati slijedeće informacije:

- trgovački naziv eksploziva

- broj tipskog certifikata

- broj potvrdnice

- serijski broj (broj šarže)

- datum proizvodnje

- namjena

- naziv proizvođača

- primijenjene norme.

Članak 7.

(1) Osim oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika, vanjska i unutarnja ambalaža mora sadržavati jedinstvenu identifikacijsku oznaku eksplozivne tvari, koja je propisana u Prilogu 2. ovog Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(2) Identifikacijska oznaka eksplozivne tvari stavlja se ili pričvršćuje na predmetni proizvod te unutarnju i vanjsku ambalažu tako da je neizbrisiva i jasno čitljiva.

(3) Identifikacijska oznaka eksplozivne tvari ne odnosi se na označavanje:

– streljiva

– eksploziva proizvedenih na mjestu miniranja (in situ proizvodnja) i odmah po izradi doziranih u minsku bušotinu

– pirotehničkih sredstava

– štapina, koji su neeksplozivne naprave za paljenje u obliku vrpce

– sporogorećih štapina, koji se sastoje od jezgre od fino zrnatog crnog baruta koji je ovijen savitljivom tkaninom s jednim ili više zaštitnih vanjskih ovoja i koji kada se upali gori unaprijed utvrđenom brzinom bez ikakvoga vanjskoga eksplozivnog učinka

– kapisle u obliku kapice, koja se sastoji od metalne ili plastične kapice u kojoj je sadržana mala količina primarne eksplozivne smjese koja se lako pali udarcem a koja služi kao element paljenja u patronama za mala (ručna) oružja ili u kapicama kapisle za eksplozivna (potisna) punjenja.

Članak 8.

(1) Ako je eksplozivna tvar predmet daljnjega proizvodnog procesa, proizvođač nije dužan dodijeliti novu identifikacijsku oznaku eksplozivne tvari, osim ako originalna identifikacijska oznaka eksplozivne tvari više nije jasno vidljiva sukladno članku 7. ovog Pravilnika.

(2) Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dodjeljuje troznamenkastu oznaku proizvodnom pogonu uspostavljenom na području Republike Hrvatske.

(3) Ako je proizvodni pogon smješten izvan Europske unije, a proizvođač je registriran u Republici Hrvatskoj, proizvođač mora zatražiti od nadležnog tijela države uvoznice dodjelu oznake za taj proizvodni pogon.

(4) Ako je proizvodni pogon smješten izvan Europske unije, a proizvođač nije registriran u Europskoj uniji, uvoznik eksplozivne tvari u Republiku Hrvatsku mora kontaktirati Ministarstvo kako bi se tom proizvođaču dodijelila troznamenkasta oznaka.

(5) Dobavljač koji prepakira eksplozivne tvari mora staviti jedinstvenu identifikacijsku oznaku eksplozivne tvari na svako jedinično pakiranje.

(6) Osim jedinstvene identifikacijske oznake, za označavanje eksplozivnih tvari, pravna osoba ili obrtnik mogu koristiti pasivnu inertnu elektronsku oznaku.

(7) Ministarstvo, kao nadležno tijelo Republike Hrvatske, rješenjem će dodijeliti troznamenkastu oznaku proizvodnom pogonu iz stavka 2., 3. i 4. ovog članka.

Članak 9.

(1) Eksplozivne tvari moraju biti označene oznakom CE čime se potvrđuje da je eksplozivna tvar u skladu s mjerodavnim zahtjevima koji su utvrđeni u usklađenom zakonodavstvu Europske unije.

(2) Pored oznake CE iz stavka 1. ovog članka eksplozivne tvari moraju biti označene i identifikacijskom oznakom ovlaštenog tijela koje je ispitalo sukladnost eksplozivne tvari provedbom jedne od radnji ispitivanja (modul C2, D, E, F,G i H).

(3) Oznaka CE stavlja se na eksplozivnu tvar tako da je vidljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako to nije moguće, ili nije opravdano radi prirode eksplozivne tvari, oznaka se stavlja na ambalažu i popratne dokumente.

(4) Ako se oznaka CE stavlja na ambalažu, etiketa na kojoj se nalazi oznaka mora biti izvedena tako da se ne može ponovo upotrijebiti.

(5) Oznaka CE za eksplozive proizvedene na mjestu miniranja ( in situ proizvodnja) i odmah po izradi dozirane u minsku bušotinu, mora biti navedena u popratnoj dokumentaciji.

(6) Na eksplozivne tvari se ne smiju otisnuti oznake i natpisi koji bi mogli dovesti do zablude u pogledu značenja i načina pisanja oznake CE, a sve druge oznake mogu se otisnuti na eksplozivnu tvar pod uvjetom da njima nije umanjena uočljivost i čitkost CE oznake iz stavka 1. ovog članka.

(7) Izgled oznake CE iz stavka 1. ovog članka propisan je u Prilogu 1. ovog Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 10.

(1) Pored oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika eksploziv mora biti označen i rednim brojem na svakoj patroni ili vreći, ako je eksploziv u rasutom stanju.

(2) Ovisno o namjeni eksploziva redni brojevi se ispisuju odgovarajućom bojom, i to:

– crnom bojom označavaju se eksplozivi koji se koriste za obavljanje nadzemnih miniranja

– crvenom bojom označavaju se eksplozivi koji se koriste za obavljanje podzemnih miniranja

– zelenom bojom označavaju se eksplozivi koji se koriste za obavljanje podzemnih miniranja pri kojima je moguća pojava metana i eksplozivne ugljene prašine.

(3) Oznaka unutarnje i vanjske ambalaže mora sadržavati i dimenzije patrone (promjer, dužina i masa), ako je eksploziv patroniran.

(4) Pored oznaka iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, plastični eksploziv za gospodarsku namjenu mora se označavati dodatkom detekcijskog sredstva u masu eksploziva prilikom njegove proizvodnje, na način da se postigne homogena raspodjela u gotovom proizvodu, sukladno Konvenciji o označavanju plastičnih eksploziva u svrhu detekcije.

(5) Detekcijsko sredstvo za označavanje plastičnog eksploziva za gospodarsku namjenu je jedno od sredstava navedenih u tablici propisanoj u Prilogu 3. ovog Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(6) Identifikacijska oznaka iz članka 7. ovog Pravilnika za eksplozivne tvari u patronama i plastičnim vrećama nalazi se na naljepnici ili se izravno otiskuje na svaku patronu ili vreću.

(7) Za upakirane dvokomponentne eksplozivne tvari jedinstvena identifikacijska oznaka eksplozivne tvari nalazi se na naljepnici ili se izravno otiskuje na svako najmanje pakiranje koje sadrži dvije komponente.

III. OZNAČAVANJE SREDSTAVA ZA INICIRANJE EKSPLOZIVNIH TVARI

Članak 11.

(1) Pored oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika, sredstva za iniciranje eksplozivnih tvari (u daljem tekstu: inicijalna sredstva) moraju sadržavati i sljedeće oznake koje se stavljaju na unutarnju i vanjsku ambalažu:

– nazivni interval zakašnjenja detonacije

– vrsta i dužina vodiča ili cjevčice

– broj serije.

(2) Za inicijalna sredstva, osim inicijalnih sredstava navedenih u članku 7. stavku 3. ovog Pravilnika, jedinstvena identifikacijska oznaka iz članka 7. ovog Pravilnika nalazi se na naljepnici ili se izravno otiskuje na svako tijelo (košuljicu) inicijalnog sredstva.

(3) Naljepnica iz stavka 2. ovog članka lijepi se na žice ili cjevčicu inicijalnog sredstva.

(4) Identifikacijska oznaka eksplozivne tvari za pojačnik (buster) nalazi se na naljepnici ili se izravno tiska na pojačnik.

(5) Identifikacijska oznaka eksplozivne tvari za detonirajući štapin nalazi se na naljepnici ili se izravno otiskuje na kolut.

(6) Elektronički čitljiva identifikacija u obliku bar-koda i/ili matričnog koda mora se nalaziti i na svakom petom dužnom metru plastičnog omotača štapina ili plastičnom razvučenom sloju ispod vanjskog vlakna štapina.

IV. OZNAČAVANJE PIROTEHNIČKIH SREDSTAVA

Članak 12.

(1) Pored oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika, pirotehnička sredstva moraju sadržavati i slijedeće oznake koje se stavljaju na unutarnju ambalažu:

– naziv i vrstu pirotehničkog sredstva

– kategoriju pirotehničkog sredstva

– broj komada u jediničnom pakiranju

– broj šarže ili serijski broj

– najnižu dobnu granicu za uporabu

– najmanju sigurnosnu udaljenost

– registracijski broj koji se temelji na jedinstvenom brojčanom sustavu.

(2) Pirotehnička sredstva kategorije F1 i T1, pored navedenog u stavku 1. ovog članka, moraju imati i naznaku, ako je potrebno, „samo za vanjsku uporabu“.

(3) Pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3, pored navedenog u stavku 1. ovog članka, moraju imati i naznaku „samo za vanjsku uporabu“.

(4) Pirotehnička sredstva kategorije F4, P2 i T2, pored navedenog u stavku 1. ovog članka, moraju imati i naznaku „smiju koristiti samo osobe sa stručnim znanjem“.

Članak 13.

Pored oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika, pirotehnička sredstva moraju sadržavati i slijedeće oznake koje se stavljaju na vanjsku ambalažu:

– naziv i vrstu pirotehničkog sredstva

– kategoriju pirotehničkog sredstva

– registracijski broj koji se temelji na jedinstvenom brojčanom sustavu.

Članak 14.

(1) Registracijski broj iz članka 12. i članka 13. ovog Pravilnika sastoji se od:

a) četveroznamenkastog identifikacijskog broja prijavljenog tijela koje je izdalo EZ certifikat o pregledu tipa u skladu s postupkom ocjene sukladnosti (modul B ili modul G ili modul H)

b) kategorije pirotehničkog sredstva čija je sukladnost potvrđena, u skraćenom obliku, velikim tiskanim slovom:

– F1, F2, F3 ili F4 za pirotehnička sredstva za vatromet kategorije 1., 2., 3., odnosno kategorije 4.

– T1 ili T2 za pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima kategorije T1, odnosno kategorije T2

– P1 ili P2 za ostala pirotehnička sredstva kategorije P1, odnosno kategorije P2

c) broja obrade koji prijavljeno tijelo koristi za pirotehničko sredstvo.

(2) Struktura registracijskog broja je sljedeća: „XXXX-YY-ZZZZ ….“, pri čemu se XXXX odnosi na stavak 1. točku a), YY se odnosi na stavak 1. točku b) i ZZZZ … se odnosi na stavak 1. točku c) ovog članka.

Članak 15.

Svako pirotehničko sredstvo mora sadržavati oznake koje su navedene za unutarnju ambalažu, a ako na pirotehničkom sredstvu nema dovoljno prostora za označavanje, podaci se navode na najmanjem komadu ambalaže (jedinično pakiranje).

Članak 16.

(1) Označavanje pirotehničkih sredstava za vozila (uključujući zračne jastuke i zatezače sigurnosnih pojaseva), koja se ne smiju stavljati na raspolaganje javnosti, osim ako ta pirotehnička sredstva nisu integrirana u vozilo ili odvojivi dio vozila, uključuje informacije o proizvođaču iz članka 5. stavka 3. ovog Pravilnika, naziv i vrstu pirotehničkog sredstva, njegov registracijski broj te broj proizvoda, broj šarže ili serijski broj i prema potrebi sigurnosne upute.

(2) Ako na pirotehničkom sredstvu za vozila nema dovoljno prostora za oznake iz stavka 1. ovog članka, podaci se navode na ambalaži.

Članak 17.

(1) Pirotehnička sredstva koja su sastavni dio pomorske opreme, a koja se isključivo primjenjuju za spašavanje na moru, označavaju se sukladno posebnom propisu kojim je uređeno područje označavanje brodske opreme.

(2) Ako pirotehnička sredstva iz stavka 1. ovog članka nisu označena po posebnom propisu iz stavka 1. ovog članka, ista moraju biti označena sukladno odredbama ovog Pravilnika.

V. OZNAČAVANJE STRELJIVA

Članak 18.

Vanjska i unutarnja ambalaža streljiva, kao i svaki pojedinačni naboj, moraju biti označeni oznakama propisanim odredbama Međunarodnog stalnog odbora za provjeru ručnog vatrenog oružja (Commission Internationale Permanente pour l’Epreuve des Armes a Feu portatives – C.I.P.-a).

VI. OZNAČAVANJE BARUTA

Članak 19.

(1) Pored oznaka iz članka 5. ovog Pravilnika, svako unutarnje i vanjsko pakiranje baruta mora imati i oznaku s podacima o vrsti baruta i seriji proizvodnje.

(2) Identifikacijska oznaka iz članka 7. ovog Pravilnika za barute nalazi se na naljepnici ili se izravno otiskuje na jedinično pakiranje.

VII. OZNAČAVANJE PROIZVODA PUNJENIH EKSPLOZIVNIM TVARIMA

Članak 20.

(1) Svako unutarnje i vanjsko pakiranje proizvoda punjenih eksplozivnim tvarima mora imati oznaku koja sadrži podatke iz članka 5. ovog Pravilnika.

(2) Za proizvode punjene eksplozivnim tvarima identifikacijska oznaka iz članka 7. ovog Pravilnika nalazi se na naljepnici ili je izravno otisnuta na kućištu proizvoda.

VIII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o načinu označavanja eksplozivnih tvari („Narodne novine“, br. 122/12, 51/13 i 47/15).

Članak 22.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

                                                                                                               M I N I S T A R

                                                                                                          dr.sc. Davor Božinović

PRILOG 1.

Oznaka sukladnosti sastoji se od inicijala „CE“ u sljedećem obliku:

U slučaju umanjenja ili uvećanja oznake moraju se poštivati odnosi navedeni na gornjem crtežu.

PRILOG 2.

Jedinstvena identifikacijska oznaka uključuje:

1. čitljiv dio identifikacijske oznake koji sadrži sljedeće:

a) naziv proizvođača

b) slovno-brojčanu oznaku koja sadrži:

i) dva slova koja označavaju državu članicu (mjesto proizvodnje ili uvoza na tržište Europske unije, npr. AT=Austrija)

ii) tri znamenke koje označavaju proizvodni pogon (propisuju ih nacionalna tijela)

iii) jedinstvenu oznaku proizvoda i logističke informacije koje određuje proizvođač.

2. elektronički čitljivu identifikaciju u obliku bar-koda i/ili matričnog koda, koji se izravno odnosi na slovno-brojčanu identifikacijsku oznaku.

Primjer:

3. Za proizvode koji su premali da se na njih pričvrsti jedinstvena oznaka proizvoda i logističke informacije koje određuje proizvođač, informacije iz 1.(b)(i), 1.(b)(ii) i 2. smatraju se dostatnim.

Za proizvode koji su premali na koje se ne mogu staviti podaci prema stavku 1. točki (b) podtočkama (i) i (ii) i stavku 2., ili kad god je tehnički nemoguće zbog njihovog oblika ili izvedbe pričvrstiti jedinstvenu oznaku, jedinstvena se oznaka stavlja na svaku najmanju jedinicu pakiranja.

Svaka najmanja jedinica pakiranja mora biti zatvorena.

Svaka detonatorska kapisla ili svaki pojačnik (buster) koji potpadaju u okvir izuzeća navedenog u drugom stavku moraju biti označeni na trajan način tako da se osigura da su podaci prema stavku 1. točki (b) podtočkama (i) i (ii) jasno čitljivi. Na najmanjoj jedinici pakiranja otiskuje se broj detonatorskih kapisla i pojačnika koje ona sadrži.

Svaki detonirajući štapin koji potpada u okvir izuzeća navedenog u drugom stavku mora biti označen jedinstvenom oznakom na roli ili kolutu i prema potrebi, na najmanjoj jedinici pakiranja.

PRILOG 3.

Detekcijska sredstva za označavanje plastičnog eksploziva za gospodarsku uporabu