I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona  o socijalnoj skrbi sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Projektnim planom provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014. – 2016. kojeg je donijela Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VRH) predviđeno je osnivanje Jedinstvenog centra za naknade (u daljnjem tekstu: JCN) kao jedinstvene administrativne točke u odnosima građana i države na području ostvarivanja prava na naknade.  Osnivanje JCN-a utemeljeno je i na Zakonu  o  potvrđivanju ugovora o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za projekt modernizacije sustava socijalne zaštite („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 8/14.) temeljem kojeg je VRH primila sredstva od strane Međunarodne banke za obnovu i razvoj  na teret Zajma za Projekt modernizacije sustava socijalne zaštite te Programu e-Hrvatska koji je definiran od strane Vlade Republike Hrvatske, a koji za cilj ima povezivanje informatizacijskih sustava tijela državne uprave kroz jedinstvenu informacijsko-komunikacijsku mrežu.

Prema planu provedbe reformskih mjera VRH, Jedinstveni centar za naknade predstavlja novu ulogu i proširenje nadležnosti ureda državne uprave nad administriranjem naknada. Sukladno obvezama sudjelovanja Republike Hrvatske u Europskom semestru, obvezama iz Ugovora o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, nadležnost ureda državne uprave u županiji bi do 2018. godine obuhvaćala   administriranje zajamčene minimalne naknade, naknade za nezaposlene, rodiljnih i roditeljskih potpora izvan sustava rada te doplatka za djecu.

Stvaranje jedinstvene administrativne točke za administriranje spomenutih naknada  ima za izravnu posljedicu lakšu dostupnost za korisnike u procesu ostvarivanja njihovih prava, smanjenje troškova samih postupaka priznavanja predmetnih prava zahvaljujući elektronskoj razmjeni podataka između baza podataka tijela državne uprave kao i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nadalje, praćenjem provedbe trenutno važećeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine“, broj 157/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: Zakon o socijalnoj skrbi) u razdoblju od godine i pol dana njegove primjene utvrđene su najugroženije skupine stanovništva s obzirom na ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu (u daljnjem tekstu: ZMN) i to: samci – osobe nesposobne za rad i djeca samohranih roditelja i djeca u jednoroditeljskim obiteljima. Naime, Zakon kod izračuna iznosa ZMN-a za samce ne prepoznaje kategoriju samca nesposobnog za rad (umirovljenici, osobe starije od 65 godina, osobe s invaliditetom, djeca mlađa od 15 godina) kao što je to bilo u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2012. godine, koji je propisivao da se pomoć za uzdržavanje uvećava samcu – osobi nesposobnoj za rad.

Među trenutnim primateljima ZMN-a nalazi se 11 090 samaca koji su radno nesposobni.

Također, sukladno važećem Zakonu o socijalnoj skrbi iznos zajamčene minimalne naknade za svu je djecu jednak i iznosi 320,00 kn bez obzira na to dolaze li iz jednoroditeljske obitelji ili ne. Prema raspoloživim podacima na dan 26. svibnja 2015. godine u Republici Hrvatskoj ima 3 103 djece koja primaju ZMN, a koji žive u kućanstvu sa samohranim roditeljem. Ova kategorija osoba, također je detektirana kao kategorija koja je u osobitom riziku od siromaštva.

U dijelu Zakona o socijalnoj skrbi kojim se propisuje usluga psihosocijalne podrške uočeno je da trenutačno nije u dovoljnoj mjeri propisana mogućnost korištenja psihosocijalne podrške te boravka kod pružatelja usluga socijalne skrbi za djecu čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, a posebice roditelja njegovatelja koji dolazi iz jednoroditeljske obitelji. Stoga je u svrhu sprječavanja njihove socijalne izolacije potrebno proširiti odredbe Zakona u ovom dijelu.

Nadalje, odredbe Zakona o socijalnoj skrbi kojima se željelo motivirati korisnike ZMN-a za aktivnijim traženjem zaposlenja propisuju da radno sposobni korisnik ima pravo na ZMN najduže do dvije godine, te nema pravo podnijeti novi zahtjev u sljedeća tri mjeseca. S obzirom da je gospodarska kriza potrajala dulje od očekivanog, unatoč recentnom službenom izlasku Hrvatske iz recesije, situacija na tržištu rada i dalje je vrlo nepovoljna. U skladu s činjenicom da je vrlo mali broj korisnika ZMN-a u posljednjih godinu i pol dana uspio pronaći zaposlenje potrebno je navedenu odredbu izmijeniti kako bi se spriječio rizik od siromaštva za ove osobe budući bi gubitkom prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostale bez ikakvih prihoda.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Sukladno predloženim izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba preuzet će administriranje ZMN-a, odnosno preuzet će ulogu JCN-a koji postaje jedinstvena administrativna točka u odnosima građana i države na području ostvarivanja prava na naknade.

U području novčanih naknada Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi povećat će se iznos zajamčene minimalne naknade za najranjivije socijalno ugrožene građane: samce – osobe nesposobne za rad i djecu samohranih roditelja, te djecu iz jednoroditeljskih obitelji, kako bi se spriječilo daljnje produbljenje rizika od siromaštva ovih kategorija osoba.

Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi spriječit će se nastajanje rizika od siromaštva za radno sposobne korisnike ZMN-a koji su korisnici dulje od dvije godine na način da se uklanjaju odredbe o koje govore o tome da se pravo na ZMN ne može odobriti radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva u trajanju duljem od dvije godine. Na ovaj način onemogućit će se da navedene osobe ostaju bez primanja.

U svrhu bolje socijalizacije i uključivanja u programe pružatelja usluga djeci čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi omogućilo bi se korištenje povećanih broja sati usluge psihosocijalne podrške. Omogućio bi se dulji boravak kod pružatelja usluga socijalne skrbi i to do dvanaest sati tjedno, a korištenje usluge psihosocijalne podrške u kući do pet sati tjedno. Roditelju njegovatelju za dijete iz jednoroditeljske obitelji omogućio bi se boravak djeteta kod pružatelja usluga do osamnaest sati tjedno. Uključivanjem u programe pružatelja usluga utječe se na smanjenje socijalne izolacije takovih obitelji.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi zaštitit će se najugroženije skupine društva od produbljivanja siromaštva. Iznosi zajamčene minimalne naknade povećat će se za korisnike koji spadaju u kategoriju radno nesposobnih samaca te za djecu koja žive u jednoroditeljskoj obitelji ili u kućanstvu sa samohranim roditeljem.

Ujedno, predloženim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi omogućit će se korištenje većeg obima socijalnih usluga što će dovesti do veće socijalne uključenosti najranjivijih skupina društva odnosno bolje socijalizacije i uključivanja u programe pružatelja usluga djeci čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, a osobito onima koji dolaze iz jednoroditeljskih obitelji.

Uklanjanjem odredbe o najdužem periodu na koji se radno sposobnom korisniku može priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu spriječit će se produbljivanje siromaštva kod ove kategorije osoba koje su dugotrajni korisnici socijalnih naknada, a unatoč nastojanju da pronađu zaposlenje, u tome ne uspijevaju.

Usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi ostvarit će se prvi korak prema objedinjavanju administriranja više vrsta novčanih naknada u okviru JNC-a čime bi kroz informatičko povezivanje sa drugim tijelima koja vode evidencije o činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o predmetnim naknadama došlo do pojednostavljenja postupka priznavanja naknada, postići će se veća dostupnost korisnicima, smanjenje troškova korisnika i dr.  

Ujedno, p rebacivanjem nadležnosti administriranja ZMN-a iz centara za socijalnu skrb na urede državne uprave, doći će do rasterećenja opsega posla stručnih radnika centara za socijalnu skrb obzirom da oni više neće obavljati  administrativne i upravno-financijske poslove vezano za administriranje ZMN-a  čime se znatno utječe na kvalitetu rada stručnih radnika centara za socijalnu skrb, a time i kvalitetu ukupnog sustava socijalne zaštite.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva. Sredstva će se biti osigurana u okviru limita na pozicijama Ministarstva socijalne politike i mladih.

IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U skladu s odredbom članka 204. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku iz osobito opravdanih razloga, obzirom da je osnivanje JCN  utemeljeno na Projektnom planu provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014. – 2016.

Ujedno predloženi zakon će kroz povećanje socijalnih naknada spriječiti daljnje produbljivanje siromaštva kod najugroženijih skupina stanovništva što predstavlja osobito opravdan razlog za njegovo što žurnije donošenje.  

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Članak 1.

U Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13. i 152/14.) u članku 6. stavku 1. iza riječi: „ustanove socijalne skrbi,“ dodaju se riječi: „uredi državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba,“.

Članak 2.

U članku 21. stavku 2. riječi: „Centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „Nadležno tijelo iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona“.  

Članak 3.

U članku 24. stavku 1. iza riječi: „zapošljavanje“ stavlja se točka, a ostatak rečenice se briše.

Članak 4.

Članak 28. mijenja se i glasi:

„ Zajamčena minimalna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja.“

Članak 5.

U članku 29. stavku 1. podstavak 2. briše se.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili posebnih propisa, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu.“

U stavcima 3. i 4. riječi: „članka 30. stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „članka 30. stavka 2.“.    

Članak 6.

Iza članka 29. dodaje se članak 29.a koji glasi:

“ Članak 29.a

(1) Centar za socijalnu skrb koji je mjesno nadležan za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi sukladno odredbama ovoga Zakona dužan je na zahtjev nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovog Zakona dostaviti procjenu iz članka 29. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona te mišljenje o postojanju uvjeta iz članka 24. stavka 2. podstavka 6. ovoga Zakona.

(2) O priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao i o svakoj promjeni vezano za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu koje je korisniku priznato, nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona obavijestit će centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka.  

(3) Po primitku rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je temeljem procjene potreba korisnika u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima njegove obitelji izraditi individualni plan skrbi.

(4)  Ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su te prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu, centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, centar za socijalnu skrb dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona.

(6) Centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona o svakoj promjeni na strani korisnika o kojoj ima saznanje, a koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu zajamčene minimalne naknade.

(7) Način suradnje centara za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka i nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona u postupku priznanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu i praćenju materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika zajamčene minimalne naknade te sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovog zakona o korisnicima zajamčene minimalne naknade pravilnikom će propisati  ministar nadležan za socijalnu skrb.

(8) Obvezni sadržaj individualnog plana iz stavka 3. ovoga članka te smjernice za praćenje materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika propisat će pravilnikom ministar nadležan za socijalnu skrb.“

Članak 7.

Članak 30. mijenja se i glasi:

       „ (1) Iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u sljedećim iznosima:

-  za radno nesposobnog samca u iznosu od 115% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

             -  za radno sposobnog samca u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1.       ovoga Zakona.

(2) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo utvrđuje se u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s tim da udjeli članova kućanstva iznose:

- za samohranog roditelja: 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona

- za odraslog člana kućanstva: 60% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

- za dijete: 40% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

- za dijete samohranog roditelja odnosno dijete u jednoroditeljskoj obitelji 55% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Visina zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec utvrđuje se rješenjem na način da

- mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade određene stavkom 1. ovog članka i prihoda samca odnosno kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje,

- mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za mjesec u kojem se donosi rješenje te za razdoblje nakon donošenja rješenja predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade određene stavkom 1. ovog članka i prihoda samca ili kućanstva u mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u đački dom za vrijeme trajanja školske godine.

(5) Iznos zajamčene minimalne naknade iz stavka 2. ovoga članka za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.“

Članak 8.

U članku 31. stavcima 1. do 3. riječi: „članka 30. stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „članka 30. stavka 3.“.

Članak 9.

U članku 32. stavku 1. riječi: „stavka 2.“ zamjenjuju se riječima „stavka 3.“.

Članak 10.

U članku 33a. riječi: „podnošenja zahtjeva za priznanje prava“ zamjenjuju se riječima: „u kojem je priznato pravo“.

Članak 11.

Članak 34. mijenja se i glasi:

„Ako centar za socijalnu skrb procijeni da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, zajamčena minimalna naknada može se djelomično ili izravno uplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka učenika koji je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade.“

Članak 12.

U članku 35. stavku 1. riječi: „centru za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležnom tijelu iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona“.

U stavku 2. riječi:  „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona“.  

Članak 13.

U članku 37. stavku 5. iza riječi: „o prihodu“ dodaju se riječi: „i imovini“, a iza riječi: „omogućio“ dodaju se riječi: „uredu državne uprave u županiji odnosno nadležnom uredu Grada Zagreba ili“.

Članak 14.

U članku 38. stavku 1. iza riječi: „centar za socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

U stavku 2. iza riječi: „centara za socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba“.

U stavku 4. riječi: „Centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „Ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

U stavku 5. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 15.

U članku 39. stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.  postaju stavci 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7.

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 2., riječi: „stavka 3.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1.“.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 4.,  e u dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 5. riječi: „stavka 5.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 3.“.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 6., riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 16.

U članku 41. stavku 3. riječi: „stavku 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavcima 1. i 2.“.

Članak 17.

U članku 42. stavku 1. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavaka 1. i 2.“.

Članak 18.

U članku 54. stavku 2. podstavak 4. briše se.

Članak 19.

U članku 57. stavku 2. podstavak 6. briše se.

Članak 20.

U članku 64. stavku 2. ispred riječi „osobe“ dodaje se riječ: „roditelja“.

Članak 21.

U članku 83. stavku 5. riječi: „šest sati tjedno, a ne više od dva sata dnevno“ zamjenjuju se riječima: „dvanaest sati tjedno“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Djetetu iz jednoroditeljske obitelji čijem je roditelju priznato pravo na status roditelja njegovatelja usluga iz stavka 5. može se priznati do 18 sati tjedno.“

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.

Članak 22.

U članku 97. stavku 6. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: “stavcima 1. i 2.“.

Članak 23.

Članak 100. mijenja se i glasi:

“(1) O priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb.

(2) O priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem odlučuje ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja  rješenjem   odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona.

(4) O priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva  rješenjem  odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi iz stavka 1. ovoga članka mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb osnovan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

(6) Za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležan ured državne uprave u županiji nadležan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

(7) Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu boravišta stranke u Republici Hrvatskoj, a ako stranka nema boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta stranke na području Republike Hrvatske.

(8) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na način propisan stavcima 5., 6. i 7. ovoga članka, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu na kojem je nastao povod za vođenje postupka.

(9) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta.

(10) Ako se izmijene okolnosti na osnovi kojih je po ovom Zakonu bila određena mjesna nadležnost, postupak nastavlja nadležno  ijelo. Nadležno tijelo  dužno je preispitati ispunjava li korisnik i nadalje uvjete za korištenje priznatog prava. Novo rješenje se donosi samo u slučaju promijenjenih okolnosti o kojim ovisi opseg i daljnje korištenje prava.“

Članak 24.

U članku 101. u stavcima 3. i 4. riječi: „nadležan centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je nadležno„.

U stavku 5. riječi: „centra za socijalnu skrb“ brišu se.

Članak 25.

U članku 102. stavku 1. riječi: „nadležan centar za socijalnu skrb nadležan“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je nadležno„.

Članak 26.

Članak 103. mijenja se i glasi:

„ (1) O sukobu mjesne nadležnosti između centara za socijalnu skrb odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a o sukobu mjesne nadležnosti između ureda državne uprave u županiji, odnosno između ureda državne uprave u županiji i nadležnog ureda Grada Zagreba odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.

(2) Ako nastane sukob mjesne nadležnosti, tijelo koje je započelo postupak dužno je obaviti radnje u postupku koje ne trpe odgodu.

(3) O sukobu stvarne nadležnosti između centra za socijalnu skrb, ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba i jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba odlučuje nadležni upravni sud.

(4) Postupci iz stavaka 1. i 3. ovoga članka su hitni.”

Članak 27.

U članku 105. stavku 3. iza riječi: „centar za socijalnu skrb“  stavlja se zarez i dodaju riječi: „ ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 28.

U članku 107. stavku 1. iza riječi: „osobi“ dodaju se riječi: „te nadležnom centru za socijalnu skrb“.

U stavku 3. iza riječi: „socijalne skrbi“  dodaju se riječi: „ ili centra za socijalnu skrb“ .

Članak 29.

Članak 108. mijenja se i glasi:

“(1) Temeljem procjene potreba korisnika centar za socijalnu skrb u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji tijekom postupka za priznavanje prava iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona izrađuje individualni plan skrbi.

(2) Nakon priznavanja prava iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona centar za socijalnu skrb u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji dužan je temeljem procjene potreba korisnika izraditi individualni plan skrbi.”

Članak 30.

U članku 110. stavcima 2. i 3. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo iz članka 100. stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona“.

Članak 31.

U članku 112. stavku 1. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo“, a riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1. i 2.“.    

U stavku 2. riječi: „centru za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležnom tijelu iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona“.    

Članak 32.

U članku 113. stavku 1. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1. i 2.“.    

Članak 33.

Članak 114. mijenja se i glasi:

„(1) Protiv rješenja iz članka 100. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona može se izjaviti žalba.

(2) O žalbi protiv rješenja centra za socijalnu skrb i ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba iz članka 100. stavka 1. i 2. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(3) O žalbi protiv rješenja jedinice lokalne samouprave iz članka 100. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave, a o žalbi protiv rješenja Grada Zagreba iz članka 100. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(4) O žalbi protiv rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba iz članka 100. stavka 4. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(5) Žalba iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.“

Članak 34.

U članku 204. stavku 3. iza riječi: „socijalne skrbi“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 35.

U članku 220. stavku 1. iza riječi: „u zajednici“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave“.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.  

Članak 36.

U članku 223. stavku 2. iza riječi: „inspektori“ dodaju se riječi: „socijalne skrbi i viši inspektori socijalne skrbi zaposlenici Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori)“.

Članak 37.

Članak 241. mijenja se i glasi:

„ (1) Upravni nadzor provodi se nad radom centara za socijalnu skrb, ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) U provedbi upravnog nadzora nadzire se osobito:

1. zakonitost rada i postupanja

2. rješavanje u upravnim stvarima

3. djelotvornost, ekonomičnost i svrhovitost rada u obavljanju poslova državne uprave

4. svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenost službenika i namještenika za obavljanje poslova državne uprave te

5. odnos službenika i namještenika prema građanima i drugim strankama.

(3) Upravni nadzor provode ovlašteni državni službenici.”

Članak 38.

U članku 246. stavku 1. podstavak 6. mijenja se i glasi:

„6.  neposredno izvršiti provjeru činjenica odlučujućih za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi“.

Iza podstavka 6. dodaje se podstavak 7. koji glasi:

„7. narediti i druge mjere u skladu sa zakonom.“

Članak 39.

U članku 247. stavku 1. podstavku 2. iza riječi: „socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba“.

Članak 40.

U članku 250. stavku 6. riječi: „centra za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „tijela koje je donijelo odluku o priznanju prava“.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju nasljeđivanja ošasne imovine.“

Članak 41.

U članku 251. riječi: „na temelju rješenja centra za socijalnu skrb“ brišu se.

Članak 42.

Članak 253. mijenja se i glasi:

“(1) Kada utvrdi da su ispunjene pretpostavke iz članka 250. stavak 1., 2. i 4. ovoga Zakona, odnosno da je nastala šteta iz članka 251. ovoga Zakona, nadležno tijelo koje je donijelo odluku o priznavanju prava pozvat će korisnika da u određenom roku izvrši povrat isplaćenog iznosa, odnosno nadoknadi nastalu štetu.

(2) Ako obveznik povrata isplaćenog iznosa ne izvrši povrat isplaćenog iznosa u određenom roku, odnosno nastala šteta ne bude nadoknađena, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi povrata isplaćenih iznosa, odnosno naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja nadležno tijelo koje je donijelo odluku o priznavanju prava, osim u slučaju iz članka 250. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Način suradnje ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba s nadležnim centrom za socijalnu skrb u postupanju u slučaju da su ispunjene pretpostavke iz članka 250. stavak 1., 2. i 4. ovoga Zakona, odnosno da je nastala šteta iz članka 251. ovoga Zakona pravilnikom će propisati ministar nadležan za socijalnu skrb.”

Članak 43.

U članku 257. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o priznanju prava“.

Članak 44.

U članku 268. stavku 2. riječi: „Odlukom o utvrđivanju mreže domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi („Narodne novine“, br. 106/06.)“ zamjenjuju se riječima: „Odlukom o mreži socijalnih usluga donesenom sukladno članku 194. stavka 2. ovoga Zakona.“

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

(1) Korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu priznatog na osnovi i pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13. i 152/14.),  ostvaruje priznato pravo i nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu po ovom Zakonu.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je provesti postupak radi ponovnog utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za sljedeće kategorije korisnika:

- radno nesposobne samce te

- kućanstva samohranih roditelja odnosno jednoroditeljskih obitelji.

Članak 46.

(1) Postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

(2) Na dan 1. lipnja 2016. nadležni uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba preuzimaju od nadležnih centara za socijalnu skrb nedovršene predmete u kojima se odlučuje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu .

Članak 47.

(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnike iz članaka 6. i 42. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnik iz članka 38. stavka 2. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 48.

Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 38. stavka 2. koji je izmijenjen člankom 13. ovoga Zakona u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje se Pravilnik o načinu suradnje centra za socijalnu skrb i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade (»Narodne novine«, br. 66/2015).

Članak 49.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu osmoga dana od dana objave, osim odredaba članaka 1., 2., 6., 12, 13., 14., članka 15. stavka 5., članaka 23., 24., 25., 26., 27., 29., 30., 31., 33., 34., 35., 36., 37., 39., članka 40. stavka 1., članaka 41., 42. i 43. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. lipnja 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Članak 1.

Predmetnim člankom mijenja se članak 6. Zakona o socijalnoj skrbi kojim su definirani subjekti koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Obzirom da predloženim zakonom administriranje priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu prelazi iz nadležnosti centara za socijalnu skrb u nadležnost ureda državne uprave u županiji, odnosno nadležnog Ureda Grada Zagreba nužno je predvidjeti urede državne uprave, odnosno nadležni ured Grada Zagreba kao subjekte koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi.

Članak 2.

Predmetnim člankom usklađuje se odredba članka 21. stavka 2. s prelaskom nadležnosti za administriranje priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Članak 3.

Predmetnim člankom uklanja se dio odredbe članka 24. stavka 1. koja se u praksi pokazala kao suvišna, obzirom da u slučaju da korisnik odbije zaposlenje isti automatizmom prestaje biti evidentiran kao nezaposlena osoba te po toj osnovi gubi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 4.

Ovim člankom mijenja se članak 28. važećeg zakona radi usklađivanja s izmjenama odredbe članka 30. važećeg zakona. Ujedno se briše dio stavka koji se u primjeni pokazao suvišnim obzirom da je mogućnost ostvarivanja uzdržavanja od obveznika uzdržavanja kao zapreka za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu već propisana u predmetnom članku.

Članak 5.

U predmetnom članku uklonjena je odredba članka 29. stavka 1. podstavka 2. važećeg zakona koja se u primjeni pokazala neprimjerenom te je njena primjena stvorila djelomične probleme u provedbi. Namjera zakonodavca pri propisivanju uvjeta za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu bila je priznanje novčane pomoći za osnovne životne potrebe korisnicima koji ih u trenutku kada se obrate centru ne mogu zadovoljiti pri čemu ne bi smjelo  biti od odlučujućeg značaja ranije raspolaganje imovinom, pod uvjetom da trenutno materijalno stanje korisnika nije dovoljno za namirenje njegovih osnovnih životnih potreba.

Predmetnim člankom mijenja se i stavak 2. članka 29. važećeg zakona kojim je bilo propisano da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu nema beskućnik na privremenom smještaju u prihvatilištu. Naime, primjena ove odredbe dovela je do različitih tumačenja prava beskućnika na zajamčenu minimalnu naknadu pa je i beskućnicima koji su smješteni u prenoćištima u kojima nemaju osiguranu uslugu na razini koja je propisana za smještaj u prihvatilištima ukidano pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Sukladno predloženoj odredbi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu nema korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili posebnih propisa, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaju u prenoćištu.

Nadalje, predmetnim člankom mijenja se članak 29. stavci 3. i 4. važećeg zakona radi usklađivanja s izmjenama odredbe članka 30. važećeg Zakona.

Članak 6.

Predmetnim člankom iza članka 29. dodaje se članak 29.a kojim se propisuju obveze nadležnih centara za socijalnu skrb vezano za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu koje sukladno odredbama predloženog zakona prelazi u nadležnosti ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba.

Tako je propisano da je centar za socijalnu skrb koji je mjesno nadležan za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi sukladno odredbama ovoga Zakona dužan na zahtjev ureda državne uprave u županiji dostaviti procjenu iz članka 29. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona (o tome je li osobno  registrirano  vozilo korisniku nužno radi prometne izoliranosti ) te mišljenje o postojanju uvjeta iz članka 24. stavka 2. podstavka 6. ovoga Zakona (da je korisnik nezaposleni član kućanstva bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije sposoban brinuti se za sebe, ako takav način skrbi o djetetu, odnosno odrasloj osobi nadomješta institucionalnu skrb po ovom Zakonu).

Nadalje, predmetnim člankom propisano je da će o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao i o svakoj promjeni vezano za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu koje je korisniku priznato, ured državne uprave u županiji obavijestiti centar za socijalnu skrb.  

Također je propisano da je centar za socijalnu skrb po primitku rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan izraditi individualni plan skrbi za korisnika te je propisano da će obvezni sadržaj individualnog plana te smjernice za praćenje materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika propisati pravilnikom ministar nadležan za socijalnu skrb. Predmetnim člankom propisano je da ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika centar za socijalnu skrb utvrdi da su te prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo koje će ukinuti rješenje o priznanju prava.

Nadalje, propisano je da ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, centar za socijalnu skrb dužan je o tome obavijestiti ured državne uprave.

Osim toga, propisano je da je Centar za socijalnu skrb dužan obavijestiti ured državne uprave u županiji o svakoj promjeni na strani korisnika o kojoj ima saznanje, a koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu zajamčene minimalne naknade.

Predmetnim člankom propisano je i da će način suradnje centara za socijalnu skrb iz ureda državne uprave u županiji, u postupku priznanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu i praćenju materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika zajamčene minimalne naknade, te sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije ureda državne uprave u županiji o korisnicima zajamčene minimalne naknade pravilnikom propisati  ministar nadležan za socijalnu skrb.

Članak 7.

Predmetnim člankom mijenja se članak 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi. Predmetnim člankom uvodi se razlika u izračunu zajamčene minimalne naknade za samca ovisno o tome radi li se o osobi koja je radno nesposobna ili ne.

Naime, važeći Zakon kod izračuna iznosa ZMN-a za samce ne prepoznaje kategoriju samca nesposobnog za rad (umirovljenici, osobe starije od 65 godina, osobe s invaliditetom, djeca mlađa od 15 godina) kao što je to bilo u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2012. godine, koji je propisivao da se pomoć za uzdržavanje uvećava samcu – osobi nesposobnoj za rad. Predloženom odredbom uvećat će se iznos zajamčene minimalne naknade za dvije kategorije korisnika – radno nesposobne samce te djecu samohranih roditelja odnosno djecu iz jednoroditeljskih obitelji. Za navedene kategorije osoba iznos zajamčene minimalne naknade uvećava se za 15 % u odnosu na odredbe važećeg zakona.

Ujedno, predmetnim člankom specificira se način izračuna zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec od dana pokretana postupka pa do trenutka donošenja rješenja. Način izračuna zajamčene minimalne naknade definiran u ovom članku nadležni centri koristili su i do sada, međutim ovaj način izračuna nije na jedinstven način bio propisan zakonom već se temeljio na ustaljenoj praksi nadležnih centara. Obzirom da predloženi zakon predviđa prenošenje nadležnosti za administriranje zajamčene minimalne naknade s nadležnih centara za socijalnu skrb na nadležne urede državne uprave u županiji, definiranje načina izračuna ZMN-a kako je to propisano predloženim člankom osigurat će prenošenje ustaljene prakse koju su razvili centri za socijalnu skrb i na budući rad ureda državne uprave u županiji čime će se osigurati odgovarajuća razina jednakosti i pravne zaštite korisnika pri ostvarivanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Predmetnim člankom propisano je i da se i znos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava za troškove smještaja člana kućanstva u đački dom za vrijeme trajanja školske godine kao i da iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, a što ne predstavlja novinu u odnosu na važeće uređenje.

Članak 8.

Predmetnim člankom nomotehnički se usklađuje izričaj članka 31. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Članak 9.

Predmetnim člankom nomotehnički se usklađuje izričaj članka 32. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Članak 10.

Predmetnim člankom izričajno se mijenja članak 33a. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kako bi se omogućila njegova primjena i na postupke koji su pokrenuti po službenoj dužnosti.

Članak 11.

Predmetnim člankom mijenja se članak 34. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi te se istim propisuje da a ko centar za socijalnu skrb procijeni da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, zajamčena minimalna naknada može se djelomično ili izravno uplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka učenika člana kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade. Predmetnim člankom više nije predviđena mogućnost da se zajamčena minimalna naknada prizna u naravi obzirom da je primjena predmetne odredbe bila iznimno rijetka.

Članak 12.

Predmetnim člankom mijenja se članak 35. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi obzirom na preložene izmjene nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 13.

Predmetnim člankom u članku 37. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi nomotehnički se uređuje izričaj te se odredba mijenja u skladu s predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 14.

Predmetnim člankom članak 38. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi mijenja se u skladu s predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 15.

Predmetnim člankom u članku 39. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi brišu se odredbe kojima je bilo propisano da se radno sposobnom korisniku pravo na zajamčenu minimalnu naknadu može priznati najdulje na razdoblje od dvije godine. Naime, predmetnim odredbama nastojalo se motivirati korisnike zajamčene minimalne naknade za aktivnije traženje zaposlenja.  S obzirom da je gospodarska kriza potrajala dulje od očekivanog, situacija na tržištu rada i dalje je vrlo nepovoljna. U skladu s činjenicom da je vrlo mali broj korisnika zajamčene minimalne naknade u posljednjih godinu i pol dana od kada je ova odredba unesena u zakon uspio pronaći zaposlenje potrebno je navedenu odredbu izmijeniti kako bi se spriječio rizik od siromaštva za ove osobe budući bi gubitkom prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostale bez ikakvih prihoda.

Ujedno, predmetnim člankom članak 39. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi mijenja se u skladu s predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 16.

Predmetnim člankom nomotehnički se usklađuje izričaj članka 41. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Članak 17.

Predmetnim člankom nomotehnički se usklađuje izričaj članka 42. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Članak 18.

Predmetnim člankom briše se odredba članka 54. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kojom je bilo propisano da pravo na osobnu invalidninu ne može biti priznato djetetu do godinu dana života.

Naime, rođenje djeteta s teškoćama u razvoju, a čija je težina invaliditeta vidljiva u najranijoj dobi, prouzrokuje povećane potrebe i troškove obitelji namijenjene rehabilitaciji, uključivanju i ranoj intervenciji djeteta s teškoćama.

Članak 19.

Predmetnim člankom briše se odredba članka 57. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kojom je bilo propisano da pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može biti priznato djetetu do godinu dana života.

Naime, rođenje djeteta s teškoćama u razvoju, a čija je težina invaliditeta vidljiva u najranijoj dobi, prouzrokuje povećane potrebe i troškove obitelji namijenjene rehabilitaciji, uključivanju i ranoj intervenciji djeteta s teškoćama.

Članak 20.

Predmetnim člankom izričajno se dorađuje odredba članka 64. stavka 2. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kako bi se dodatno naglasilo da se pravo na status roditelja njegovatelja, umjesto roditelju, može priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili roditelja osobe s invaliditetom s kojim živi u obiteljskoj zajednici. Naime, iako je namjera zakonodavca bila da se predmetnim člankom uredi mogućnost da se pravo na status roditelja njegovatelja prizna i bračnom odnosno izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili roditelja osobe s invaliditetom, pojedini Upravni sudovi pogrešno su predmetnu odredbu tumačili na način da se predmetno pravo može priznati i bračnom odnosno izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom, a što nije intencija predmetne odredbe. U tom smislu izričajno je dorađen predmetni članak važećeg zakona.

Članak 21.

Predmetnim člankom mijenjaju se odredbe članka 83. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi na način da se omogućuje  korištenje povećanih broja sati usluge psihosocijalne podrške djeci čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja. Naime, predmetnim člankom propisuje se mogućnost duljeg boravka djece kod pružatelja usluga socijalne skrbi i to do dvanaest sati tjedno, a korištenje usluge psihosocijalne podrške u kući do pet sati tjedno. Roditelju njegovatelju za dijete iz jednoroditeljske obitelji omogućuje se boravak djeteta kod pružatelja usluga do osamnaest sati tjedno. Uključivanjem u programe pružatelja usluga utječe se na smanjenje socijalne izolacije takovih obitelji.

Članak 22.

Predmetnim člankom nomotehnički se usklađuje izričaj članka 97. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Članak 23.

Predmetnim člankom mijenja se članak 100. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi na način da se istim propisuje da o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb, dok o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem odlučuje ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba, sukladno odredbama ovoga Zakona.

Jednako kao u i važećem Zakonu o socijalnoj skrbi predmetnim člankom propisano je da o priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja  rješenjem  odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona te da o priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva  rješenjem  odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona.

Nadalje, kao i važećim Zakonom o socijalnoj skrbi propisana je mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb te je dodatno propisana i mjesna nadležnost za urede državne uprave u županiji.

Članak 24.

Predmetnim člankom članak 101. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi mijenja se u skladu s predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 25.

Predmetnim člankom članak 102. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi mijenja se u skladu s predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.  

Članak 26.

Predmetnim člankom redefinira se članak 103. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kojim je propisano odlučivanje u slučaju sukoba nadležnosti, a sve sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 27.

Predmetnim člankom redefinira se članak 105. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 28.

Predmetnim člankom izričajno se dorađuju odredbe članka 107. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi radi pojednostavljenja postupka priznanja prava u sustavu socijalne skrbi.

Članak 29.

Predmetnim člankom mijenja se članak 108. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi na način da se istim propisuje obveza centra za socijalnu skrb da te meljem procjene potreba korisnika u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji tijekom postupka za priznavanje prava iz članka 100. stavka 1. Zakona izrađuje individualni plan skrbi.

Nadalje, predmetnim stavkom propisano je da centar za socijalnu skrb u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji nakon priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu izrađuje individualni plan skrbi za korisnika. Naime, nakon što primi rješenje nadležnog tijela (ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba) kojim je priznato pravo korisniku na zajamčenu minimalnu naknadu centar sukladno smjernicama koje će pravilnikom propisati ministar nadležan za socijalnu skrb prati materijalne i druge socijalne prilike korisnika.

Članak 30.

Predmetnim člankom redefinira se članak 110. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 31.

Predmetnim člankom redefinira se članak 112. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 32.

Predmetnim člankom usklađuje se izričaj članka 113. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno izmjenama članka 30. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi.  

Članak 33.

Predmetnim člankom redefinira se članak 114. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 34.

Predmetnim člankom redefinira se članak 204. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 35.

Predmetnim člankom redefiniraju se odredbe članka 220. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 36.

Predmetnim člankom nomotehnički se uređuje odredba članaka 223. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama članka 220. važećeg Zakona.

Članak 37.

Predmetnim člankom redefiniraju se odredbe članka 241. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi kojim se uređuje obavljanje upravnog nadzora sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 38.

Predmetnim člankom mijenja se članak 246. važećeg Zakona na način da se omogućuje ovlaštenim službenicima da u provedbi upravnog nadzora neposredno izvrše provjeru činjenica odlučujućih za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi.

Članak 39.

Predmetnim člankom redefiniraju se odredbe članka 247. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 40.

Predmetnim člankom redefiniraju se odredbe članka 250. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Ujedno se dodatno propisuje da se odredba predmetnog članka koja definira ovlast Republike Hrvatske da traži povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava od nasljednika korisnika do visine vrijednosti naslijeđene imovine ne primjenjuje u slučaju nasljeđivanja ošasne imovine, obzirom da primjena ove odredbe u tom slučaju ne odgovora svrsi traženja povrata isplaćenih iznosa.

Članak 41.

Predmetnim člankom mijenja se članak 251. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 42.

Predmetnim člankom mijenja se članak 253. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 43.

Predmetnim člankom mijenja se članak 257. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi sukladno predloženim izmjenama nadležnosti za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 44.

Predmetnim člankom mijenja se članak 268. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi obzirom da je Odluka o utvrđivanju mreže domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi („Narodne novine“, br. 106/06.) zamijenjena novom odlukom.

Članak 45.

Predmetnim člankom propisano je da korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu priznatog na osnovi i pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13. i 152/14.) ostvaruje priznato pravo i nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava po ovom Zakonu te je propisano da je centar za socijalnu skrb dužan provesti postupak radi ponovnog utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 46.

Predmetnim člankom propisano je da će se postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Ujedno je propisano da n a dan 1. lipnja 2016. nadležni uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba preuzimaju od nadležnih centara za socijalnu skrb nedovršene predmete u kojima se odlučuje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Članak 47.

Predmetnim člankom definirani su rokovi za donošenje provedbenih propisa na temelju ovoga Zakona.

Članak 48.

Predmetni članak propisuje primjenu važećih provedbenih propisa do donošenja novih.  

Članak 49.

Predmetni članak propisuje stupanje na snagu pojedinih odredbi ovoga Zakona, na način da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave, osim odredaba o prebacivanju nadležnosti za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu na urede državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba koje stupaju na snagu 1. lipnja 2016. g.

TEKST ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJA SE MIJENJA,

ODNOSNO DOPUNJUJE

Zakon o socijalnoj skrbi

(NN 157/13. i 152/14.)

Članak 6.

(1) Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) nadzire obavljanje djelatnosti socijalne skrbi, a u provođenju ovoga Zakona ima i druge propisane ovlasti.

(3) Djelatnost ustanova socijalne skrbi obavlja se kao javna služba,  ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Članak 21.

(1) Korisnici socijalne skrbi su:

– samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način

– dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, mlađa punoljetna osoba, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu

– trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život

– obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška

– odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama

– odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima

– osoba koja zbog starosti ili nemoći ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama

– osoba ovisna o alkoholu, drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti

– beskućnik

– druge osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Centar za socijalnu skrb odredit će osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom.

Članak 24.

(1) Smatra se da u smislu ovoga Zakona osoba može sama sebe uzdržavati ako nije evidentirana kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje ili ako je u razdoblju od šest mjeseci prije pokretanja postupka odbila ponuđeno zaposlenje, odnosno ako ima prilike privremenim, sezonskim, povremenim i sličnim poslovima ostvariti sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba ili ostvariti drugi prihod.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na:

– osobu kojoj nedostaje najviše pet godina života do stjecanja prava na starosnu mirovinu koja se ostvaruje sukladno propisima iz mirovinskog osiguranja

– dijete od navršene 15. godine života dok se redovito školuje, odnosno mlađeg punoljetnika do završetka redovitog školovanja, a najduže do navršene 29. godine života

– trudnicu i rodilju do šest mjeseci nakon poroda te roditelja koji čuva i odgaja dijete do godinu dana života, blizance do tri godine života ili troje i više djece do navršenih 10 godina života te roditelja koji koristi posvojiteljski dopust

– osobu potpuno nesposobnu za rad

– osobu koja ima utvrđenu privremenu nezapošljivost od strane nadležnog tijela sukladno posebnom propisu

– nezaposlenog člana kućanstva bez prihoda koji skrbi za dijete ili za odraslog člana obitelji koji nije sposoban brinuti se za sebe, ako takav način skrbi o djetetu, odnosno odrasloj osobi nadomješta institucionalnu skrb po ovom Zakonu.

Članak 28.

Zajamčena minimalna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koji nema sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavku 1. ovoga Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti davati uzdržavanje.

Članak 29.

(1) Nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu samac ili kućanstvo ako:

– samac ili član kućanstva ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba, poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti te vrijedne pokretnine (plovila, umjetnička djela i sl.)

– je samac ili član kućanstva u razdoblju od tri godine prije podnošenja zahtjeva prodao ili darovao imovinu, odrekao se prava na nasljeđivanje ili ustupio svoj nasljedni dio, ako je od iznosa ostvarenog prodajom ili iznosa koji odgovara visini osnovice za plaćanje poreza na promet darovane imovine ili nasljednog dijela kojega se odrekao ili ustupio mogao osigurati uzdržavanje u iznosu zajamčene minimalne naknade i nakon podnošenja zahtjeva za priznavanje prava

– je samac ili član kućanstva vlasnik imovine koju bi mogao koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba i time osigurati sredstva u iznosu zajamčene minimalne naknade propisane ovim Zakonom za osobno uzdržavanje ili uzdržavanje članova kućanstva

– je samac ili član kućanstva vlasnik osobnog  registriranog  vozila, osim osobnog  registriranog  vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb osobno  registrirano  vozilo nužno radi prometne izoliranosti

– samac ili član kućanstva koristi osobno  registrirano  vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe

– je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja

– radno sposobni samac nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje, a nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona ili

– može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi.

(2) Nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu beskućnik na privremenom smještaju u prihvatilištu te korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili posebnih propisa.

(3) Iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona umanjuje se kućanstvu za udio radno sposobnog člana kućanstva koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje, a nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona umanjuje se kućanstvu za udio člana kućanstva koji je sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja.

Članak 30.

(1) Iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, dok se za kućanstvo utvrđuje u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s tim da udjeli članova kućanstva iznose:

– za samohranog roditelja: 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona

– za odraslog člana kućanstva: 60% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona

– za dijete: 40% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Ako samac ili kućanstvo ostvaruje prihod, visina zajamčene minimalne naknade utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade određene stavkom 1. ovoga članka i prosječnog mjesečnog prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je pokrenut postupak.

(3) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u đački dom za vrijeme trajanja školske godine.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade iz stavka 1. ovoga članka za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.

Članak 31.

(1) U prihod u smislu članka 30. stavka 2. ovoga Zakona ne uračunava se:

– naknada za podmirenje troškova stanovanja koju odobrava jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb

– naknada za troškove ogrjeva koju odobrava jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb

– novčana naknada za tjelesno oštećenje

– ortopedski dodatak

– doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona i propisima iz mirovinskog osiguranja

– osobna invalidnina sukladno odredbama ovoga Zakona

– doplatak za djecu

– državna potpora  u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu ili akvakulturi

– novčana naknada za životinje koje su usmrćene ili uginule prilikom provedbe naređenih mjera prema posebnom propisu o veterinarstvu

– stipendija za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje, a najdulje do 29. godine života

– naknada koju prima udomitelj za potrebe smještenog korisnika

– iznos novčanih sredstava koja fizičke osobe ostvare na osnovi donacija pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe

– iznos novčanih sredstava koje fizičke osobe ostvare na osnovi jednokratnih donacija pravnih i fizičkih osoba do iznosa od 5000,00 kuna godišnje

– iznos sredstava za saniranje posljedica elementarnih nepogoda

– iznos sredstava za uzdržavanje za dijete ostvarenih po osnovi privremenog uzdržavanja pri centru za socijalnu skrb

– iznos sredstava za uzdržavanje za dijete ostvarenih sukladno posebnom propisu do iznosa privremenog uzdržavanja pri centru za socijalnu skrb

– nagrada učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja

– novčana pomoć i putni troškovi osobe na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa

– novčana pomoć i putni troškovi nezaposlene osobe koju je Hrvatski zavod za zapošljavanje uputio na obrazovanje koje organizira odnosno troškove snosi Hrvatski zavod za zapošljavanje

– osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć druge osobe, ortopedski doplatak, posebni dodatak, naknada za pripomoć u kući, jednokratna novčana pomoć, naknada troškova pogreba te naknada za pravo na besplatne udžbenike ako su ta prava ostvarena temeljem posebnog propisa kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji

– osobna invalidnina, obiteljska invalidnina, uvećana obiteljska invalidnina, doplatak za pomoć i njegu druge osobe, ortopedski doplatak, posebni doplatak, naknada za pripomoć u kući, naknada za pravo na besplatne udžbenike ostvarene temeljem posebnog propisa kojim se uređuje zaštita vojnih i civilnih invalida rata

– novčani primitak za opremu novorođenog djeteta i primitak po osnovi potpora za novorođenče, odnosno potpora za opremu novorođenog djeteta koje isplaćuje ili daje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proračunima te jedinice

– primitak ostvaren od dividende i novčana sredstva ostvarena prodajom dionica, a temeljem članstva u Fondu hrvatskih branitelja koji potječu po osnovi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja.

(2) U prihod u smislu članka 30. stavka 2. ovoga Zakona ne uračunavaju se pomoći i naknade koje osiguravaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju odluka predstavničkih tijela, do iznosa zajamčene minimalne naknade.

(3) Iznos prihoda iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona umanjuje se za iznos koji na temelju propisa kojim se uređuju obiteljski odnosi  samac ili član kućanstva plaća za uzdržavanje osobe s kojom ne živi.

Članak 32.

(1) Poljoprivredniku i članu njegovog kućanstva koji obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje te na temelju poljoprivredne djelatnosti ima obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, prosječni mjesečni prihod iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje se prema poreznoj prijavi ili prema rješenju nadležne porezne uprave o godišnjem paušalnom iznosu poreza na dohodak.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na poljoprivrednika samca starijeg od 65 godina života, kao ni na kućanstvo koje obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, čiji su svi članovi stariji od 65 godina života.

Članak 33.a

(1) Za mjesec podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu korisniku se isplaćuje iznos zajamčene minimalne naknade razmjerno broju dana od dana priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu do posljednjeg dana u tom mjesecu, a za mjesec u kojem prestaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu korisniku se isplaćuje iznos zajamčene minimalne naknade razmjerno broju dana u tom mjesecu do dana prestanka prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje na ostvarivanje drugih prava na temelju ovoga Zakona.

Članak 34.

(1) Zajamčena minimalna naknada može se djelomično izravno uplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka učenika člana kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade ako centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za zadovoljavanje navedene potrebe.

(2) Zajamčena minimalna naknada može se priznati u cijelosti ili djelomično u naravi ako centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Članak 35.

(1) Korisnik kojem je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je centru za socijalnu skrb prijaviti svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu naknade odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

(2) Na osnovi prijave korisnika zajamčene minimalne naknade ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb donijet će novu odluku samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti o kojima ovisi priznavanje i visina zajamčene minimalne naknade.

Članak 37.

(1) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se ako centar za socijalnu skrb praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su te prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(2) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se samcu, odnosno iznos zajamčene minimalne naknade kućanstva umanjuje se za udio člana kućanstva ako se samac ili član kućanstva nalazi na bolničkom liječenju, u pritvoru ili istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora, privremenom smještaju te boravku u inozemstvu, u neprekidnom trajanju dužem od dva mjeseca.

(3) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se samcu, odnosno iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se kućanstvu za udio člana kućanstva ako samac ili član kućanstva mjesečno duže od 15 dana neprekidno boravi u inozemstvu

(4) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se, odnosno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu umanjuje se za određeni iznos, danom nastupanja okolnosti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se samcu, odnosno kućanstvu ako je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o prihodu o kojima ovisi priznavanje prava ili opseg prava ili nije omogućio centru za socijalnu skrb uvid u prihod i imovinu.

(6) Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu u slučaju iz stavka 5. ovoga članka ukida se danom nastanka promijenjenih okolnosti zbog kojih bi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestalo, a korisnik iz stavka 5. ovoga članka nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu dok ne istekne rok od šest mjeseci od ukidanja prava.

Članak 38.

(1) Centar za socijalnu skrb i služba nadležna za zapošljavanje dužni su međusobno surađivati u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(2) Način suradnje centara za socijalnu skrb i službe nadležne za zapošljavanje u provođenju mjera socijalne uključenosti radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb u suradnji s ministrom nadležnim za rad.

(3) Za vrijeme korištenja prava na zajamčenu minimalnu naknadu nezaposlena radno sposobna ili djelomično radno sposobna osoba dužna je prihvatiti zaposlenje u skladu s propisima o zapošljavanju.

(4) Centar za socijalnu skrb dužan je službi nadležnoj za zapošljavanje dostaviti obavijest o priznatom pravu na zajamčenu minimalnu naknadu za nezaposlenog radno sposobnog ili djelomično radno sposobnog korisnika te za osobu kojoj je utvrđena privremena nezapošljivost od strane nadležnog tijela sukladno posebnom propisu u roku od osam dana od dana  izvršnosti  rješenja o priznavanju navedenoga prava.

(5) Služba nadležna za zapošljavanje dužna je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana saznanja obavijestiti centar za socijalnu skrb o činjenici da je radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu izgubio status nezaposlene osobe, uz naznaku razloga brisanja iz evidencije nezaposlenih osoba.

Članak 39.

(1) Radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno pripadajući udio u zajamčenoj minimalnoj naknadi priznaje se najduže do dvije godine.

(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka nema pravo podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade kućanstva za pripadajući udio člana kućanstva u sljedeća tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je pravo prestalo, odnosno umanjeno.

(3) Ako radno sposobni ili djelomično radno sposobni samac ili član kućanstva koji je korisnik zajamčene minimalne naknade odbije ponuđeni posao, osposobljavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju ili samovoljno otkaže ugovor o radu, ukida mu se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno kućanstvu se zajamčena minimalna naknada umanjuje za pripadajući udio toga člana.

(4) Osoba iz stavka 3. ovoga članka nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u sljedećih šest mjeseci nakon mjeseca u kojem je pravo ukinuto, odnosno u kojemu je pravo umanjeno.

(5) Radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva ukida se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno  zajamčena minimalna naknada umanjuje se za pripadajući udio tog člana kućanstva  ako se ne odazove pozivu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade.

(6) Osoba iz stavka 5. ovoga članka nema pravo podnijeti zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno za uvećanje iznosa zajamčene minimalne naknade za kućanstvo u sljedećih šest mjeseci nakon mjeseca u kojem je pravo ukinuto, odnosno u kojemu je pravo umanjeno.

(7) U radovima za opće dobro iz stavka 5. ovoga članka korisnici zajamčene minimalne naknade mogu sudjelovati najmanje trideset, a najviše devedeset sati mjesečno.

(8) Centar za socijalnu skrb dužan je jednom mjesečno dostavljati jedinici lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave podatke o radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim samcima korisnicima zajamčene minimalne naknade te radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim članovima kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade.

(9) Jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave dužne su centru za socijalnu skrb jednom mjesečno dostavljati podatke o korisnicima zajamčene minimalne naknade  koji su pozvani, a nisu se odazvali  i sudjelovali u radovima za opće dobro iz stavka 5. ovoga članka.

Članak 41.

(1) Troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose se na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima.

(2) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade.

(3) Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb do iznosa polovice iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu, odnosno kućanstvu utvrđene prema članku 30. stavku 1. ovoga Zakona.

Članak 42.

(1) Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb može odobriti naknadu za troškove stanovanja i do iznosa sredstava iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona kada se po mišljenju centra za socijalnu skrb samo na taj način može izbjeći odvajanje djece od roditelja.

(2) Naknada za troškove stanovanja može se odobriti u novcu izravno korisniku ili na način da jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb djelomično ili u cijelosti plati račun izravno ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja je izvršila uslugu.

Članak 54.

(1) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

(2) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati:

– osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi

– osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu

– osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

– djetetu do godinu dana života

– djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

(3) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa.

(4) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti,  a isplaćuje se mjesečno .

(5) Vrstu i težinu invaliditeta te vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 57.

(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

(2) Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi:

– koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju

– koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu

– koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

– ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti

– ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu, 

– djetetu do godinu dana života

– kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa

– kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje,  sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima .

(3) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Članak 64.

(1) Iznimno, kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom ali nije u mogućnosti pružiti mu potrebnu njegu zbog svog psihofizičkog stanja, status njegovatelja može se priznati jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

(2) Pravo na status roditelja njegovatelja, umjesto roditelju, može se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

(3) Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja iz članka 63. ovog Zakona može se priznati, osim roditelja, i jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

Članak 83.

(1) Psihosocijalna podrška je socijalna usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika.

(2) Psihosocijalna podrška priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, odrasloj osobi s invaliditetom, ovisniku, žrtvi obiteljskog nasilja te svim drugim osobama u potrebi, prema procjeni stručnog tima nadležnog centra za socijalnu skrb.

(3) Psihosocijalna podrška može se pružati individualno i u grupi.

(4) Psihosocijalnu podršku mogu pružati dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga iz članka 169. ovoga Zakona pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(5) Psihosocijalna podrška se pruža u obitelji korisnika odnosno udomiteljskoj obitelji ili kod pružatelja usluga iz stavka 4. ovoga članka na način da se ista pruža u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji do pet sati tjedno, a kod pružatelja usluga iz stavka 4. ovoga članka do šest sati tjedno, a ne više od dva sata dnevno.

(6) Psihosocijalna podrška iz ovoga članka može se pružati uz nazočnost i sudjelovanje članova obitelji.

(7) Centar za socijalnu skrb priznaje pravo na uslugu iz stavka 1. ovoga članka na temelju prethodno pribavljenog mišljenja pružatelja usluga iz stavka 4. ovoga članka o vrsti, trajanju i učestalosti usluge.

Članak 97.

(1) Korisnik – odrasla osoba koji socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge svojim prihodom sukladno pravilniku iz članka 99. ovoga Zakona.

(2) Korisnik iz stavka 1. ovoga članka čiji prihod nije dostatan za utvrđeni iznos sudjelovanja u plaćanju cijene usluge dužan je prodati imovinu koja ne služi njemu i članovima njegovog kućanstva za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba.

(3) Pri utvrđivanju prihoda kojima korisnik sudjeluje u plaćanju usluga iznos prihoda umanjuje se za iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje nekog od članova obitelji prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi, a korisniku  prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja  umanjuje se i za iznos naknade za osobne potrebe korisnika.

(4) Ako korisnik ne može u cijelosti ili djelomično platiti cijenu usluge na način propisan stavcima 1. i 2. ovoga članka, cijenu usluge dužni su u cijelosti ili djelomično platiti zakonski obveznici uzdržavanja na temelju nagodbe sklopljene sa centrom za socijalnu skrb ili prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi.

(5) Ako obveznici uzdržavanja ne izvršavaju obveze iz nagodbe iz stavka 4. ovoga članka, centar za socijalnu skrb će pred nadležnim sudom pokrenuti postupak za naknadu troškova za pružene usluge.

(6) Iznimno, osoba koja je obveznik uzdržavanja odrasle osobe nesposobne za rad nije dužna sudjelovati u cijeni usluge ako je njezin prihod ili prihod njezinog kućanstva manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo, utvrđenog sukladno članku 30. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Ako se troškovi usluge iz stavka 1. ovoga članka ne mogu platiti na način propisan stavcima 1. do 4. ovoga članka, plaćanje usluge tereti sredstva Ministarstva.

Članak 100.

(1) O priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb.

(2) O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja  rješenjem  odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona.

(3) O priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva  rješenjem  odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(4) Za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi iz stavka 1. ovoga članka mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb osnovan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

(5) Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb prema mjestu boravišta stranke u Republici Hrvatskoj, a ako stranka nema boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta stranke na području Republike Hrvatske.

(6) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na način propisan stavcima 4. i 5. ovoga članka, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb prema mjestu na kojem je nastao povod za vođenje postupka.

(7) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta.

(8) Ako se izmijene okolnosti na osnovi kojih je po ovom Zakonu bila određena mjesna nadležnost, postupak nastavlja nadležni centar za socijalnu skrb. Nadležni centar dužan je preispitati ispunjava li korisnik i nadalje uvjete za korištenje priznatog prava. Novo rješenje se donosi samo u slučaju promijenjenih okolnosti o kojim ovisi opseg i daljnje korištenje prava.

Članak 101.

(1) Mjesna nadležnost za djecu određuje se prema prebivalištu roditelja, a ako nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema njihovom boravištu.

(2) Za dijete čiji roditelji žive odvojeno mjesna nadležnost se određuje prema prebivalištu roditelja s kojim dijete živi prema odluci suda, a ako nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, prema njegovom boravištu.

(3) Do donošenja odluke suda iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb nadležan prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta roditelja kod kojega dijete pretežno boravi.

(4) Ako je roditeljima koji žive odvojeno oduzeto pravo da žive s djetetom i odgajaju ga, a dijete je povjereno na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili domu socijalne skrbi odnosno drugom pružatelju socijalnih usluga, za dijete je mjesno nadležan centar za socijalnu skrb prema prebivalištu, odnosno boravištu roditelja koji sam ili u većoj mjeri izvršava ostale sadržaje roditeljske skrbi.

(5) Mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb za dijete ne mijenja se ako je roditelj lišen prava na roditeljsku skrb, osim u slučaju posvojenja.

Članak 102.

(1) Za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb nadležan prema mjestu u kojemu se osoba zatekla.

(2) Za dijete koje se zatekne bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe izvan mjesta svog prebivališta, kao i za druge osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb na čijem području se zateknu.

Članak 103.

(1) O sukobu mjesne nadležnosti između centara za socijalnu skrb odlučuje Ministarstvo.

(2) Ako nastane sukob mjesne nadležnosti, centar za socijalnu skrb koji je započeo postupak dužan je obaviti radnje u postupku koje ne trpe odgodu.

(3) O sukobu stvarne nadležnosti između centra za socijalnu skrb i jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba odlučuje nadležni upravni sud.

(4) Postupci iz stavaka 1. i 3. ovoga članka su hitni.

Članak 105.

(1) Postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(2) Postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom pokreće se i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke.

(3) Centar za socijalnu skrb može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela.

Članak 107.

(1) Korisnik socijalne skrbi dužan je službenoj osobi dati istinite osobne podatke, podatke o svom prihodu i imovini, kao i drugim okolnostima o kojima ovisi priznavanje nekog prava i pisanom izjavom omogućiti njihovu dostupnost u postupku za priznavanje prava na novčane naknade i socijalne usluge kao i tijekom korištenja prava.