I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona  o socijalnoj skrbi sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Projektnim planom provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014. – 2016. kojeg je donijela Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VRH) predviđeno je osnivanje Jedinstvenog centra za naknade (u daljnjem tekstu: JCN) kao jedinstvene administrativne točke u odnosima građana i države na području ostvarivanja prava na naknade.  Osnivanje JCN-a utemeljeno je i na Zakonu  o  potvrđivanju ugovora o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za projekt modernizacije sustava socijalne zaštite („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 8/14.) temeljem kojeg je VRH primila sredstva od strane Međunarodne banke za obnovu i razvoj  na teret Zajma za Projekt modernizacije sustava socijalne zaštite te Programu e-Hrvatska koji je definiran od strane Vlade Republike Hrvatske, a koji za cilj ima povezivanje informatizacijskih sustava tijela državne uprave kroz jedinstvenu informacijsko-komunikacijsku mrežu.

Prema planu provedbe reformskih mjera VRH, Jedinstveni centar za naknade predstavlja novu ulogu i proširenje nadležnosti ureda državne uprave nad administriranjem naknada. Sukladno obvezama sudjelovanja Republike Hrvatske u Europskom semestru, obvezama iz Ugovora o zajmu između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, nadležnost ureda državne uprave u županiji bi do 2018. godine obuhvaćala   administriranje zajamčene minimalne naknade, naknade za nezaposlene, rodiljnih i roditeljskih potpora izvan sustava rada te doplatka za djecu.

Stvaranje jedinstvene administrativne točke za administriranje spomenutih naknada  ima za izravnu posljedicu lakšu dostupnost za korisnike u procesu ostvarivanja njihovih prava, smanjenje troškova samih postupaka priznavanja predmetnih prava zahvaljujući elektronskoj razmjeni podataka između baza podataka tijela državne uprave kao i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nadalje, praćenjem provedbe trenutno važećeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine“, broj 157/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: Zakon o socijalnoj skrbi) u razdoblju od godine i pol dana njegove primjene utvrđene su najugroženije skupine stanovništva s obzirom na ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu (u daljnjem tekstu: ZMN) i to: samci – osobe nesposobne za rad i djeca samohranih roditelja i djeca u jednoroditeljskim obiteljima. Naime, Zakon kod izračuna iznosa ZMN-a za samce ne prepoznaje kategoriju samca nesposobnog za rad (umirovljenici, osobe starije od 65 godina, osobe s invaliditetom, djeca mlađa od 15 godina) kao što je to bilo u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2012. godine, koji je propisivao da se pomoć za uzdržavanje uvećava samcu – osobi nesposobnoj za rad.

Među trenutnim primateljima ZMN-a nalazi se 11 090 samaca koji su radno nesposobni.

Također, sukladno važećem Zakonu o socijalnoj skrbi iznos zajamčene minimalne naknade za svu je djecu jednak i iznosi 320,00 kn bez obzira na to dolaze li iz jednoroditeljske obitelji ili ne. Prema raspoloživim podacima na dan 26. svibnja 2015. godine u Republici Hrvatskoj ima 3 103 djece koja primaju ZMN, a koji žive u kućanstvu sa samohranim roditeljem. Ova kategorija osoba, također je detektirana kao kategorija koja je u osobitom riziku od siromaštva.

U dijelu Zakona o socijalnoj skrbi kojim se propisuje usluga psihosocijalne podrške uočeno je da trenutačno nije u dovoljnoj mjeri propisana mogućnost korištenja psihosocijalne podrške te boravka kod pružatelja usluga socijalne skrbi za djecu čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, a posebice roditelja njegovatelja koji dolazi iz jednoroditeljske obitelji. Stoga je u svrhu sprječavanja njihove socijalne izolacije potrebno proširiti odredbe Zakona u ovom dijelu.

Nadalje, odredbe Zakona o socijalnoj skrbi kojima se željelo motivirati korisnike ZMN-a za aktivnijim traženjem zaposlenja propisuju da radno sposobni korisnik ima pravo na ZMN najduže do dvije godine, te nema pravo podnijeti novi zahtjev u sljedeća tri mjeseca. S obzirom da je gospodarska kriza potrajala dulje od očekivanog, unatoč recentnom službenom izlasku Hrvatske iz recesije, situacija na tržištu rada i dalje je vrlo nepovoljna. U skladu s činjenicom da je vrlo mali broj korisnika ZMN-a u posljednjih godinu i pol dana uspio pronaći zaposlenje potrebno je navedenu odredbu izmijeniti kako bi se spriječio rizik od siromaštva za ove osobe budući bi gubitkom prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostale bez ikakvih prihoda.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Sukladno predloženim izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba preuzet će administriranje ZMN-a, odnosno preuzet će ulogu JCN-a koji postaje jedinstvena administrativna točka u odnosima građana i države na području ostvarivanja prava na naknade.

U području novčanih naknada Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi povećat će se iznos zajamčene minimalne naknade za najranjivije socijalno ugrožene građane: samce – osobe nesposobne za rad i djecu samohranih roditelja, te djecu iz jednoroditeljskih obitelji, kako bi se spriječilo daljnje produbljenje rizika od siromaštva ovih kategorija osoba.

Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi spriječit će se nastajanje rizika od siromaštva za radno sposobne korisnike ZMN-a koji su korisnici dulje od dvije godine na način da se uklanjaju odredbe o koje govore o tome da se pravo na ZMN ne može odobriti radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom samcu ili članu kućanstva u trajanju duljem od dvije godine. Na ovaj način onemogućit će se da navedene osobe ostaju bez primanja.

U svrhu bolje socijalizacije i uključivanja u programe pružatelja usluga djeci čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi omogućilo bi se korištenje povećanih broja sati usluge psihosocijalne podrške. Omogućio bi se dulji boravak kod pružatelja usluga socijalne skrbi i to do dvanaest sati tjedno, a korištenje usluge psihosocijalne podrške u kući do pet sati tjedno. Roditelju njegovatelju za dijete iz jednoroditeljske obitelji omogućio bi se boravak djeteta kod pružatelja usluga do osamnaest sati tjedno. Uključivanjem u programe pružatelja usluga utječe se na smanjenje socijalne izolacije takovih obitelji.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi zaštitit će se najugroženije skupine društva od produbljivanja siromaštva. Iznosi zajamčene minimalne naknade povećat će se za korisnike koji spadaju u kategoriju radno nesposobnih samaca te za djecu koja žive u jednoroditeljskoj obitelji ili u kućanstvu sa samohranim roditeljem.

Ujedno, predloženim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi omogućit će se korištenje većeg obima socijalnih usluga što će dovesti do veće socijalne uključenosti najranjivijih skupina društva odnosno bolje socijalizacije i uključivanja u programe pružatelja usluga djeci čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja, a osobito onima koji dolaze iz jednoroditeljskih obitelji.

Uklanjanjem odredbe o najdužem periodu na koji se radno sposobnom korisniku može priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu spriječit će se produbljivanje siromaštva kod ove kategorije osoba koje su dugotrajni korisnici socijalnih naknada, a unatoč nastojanju da pronađu zaposlenje, u tome ne uspijevaju.

Usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi ostvarit će se prvi korak prema objedinjavanju administriranja više vrsta novčanih naknada u okviru JNC-a čime bi kroz informatičko povezivanje sa drugim tijelima koja vode evidencije o činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o predmetnim naknadama došlo do pojednostavljenja postupka priznavanja naknada, postići će se veća dostupnost korisnicima, smanjenje troškova korisnika i dr.  

Ujedno, p rebacivanjem nadležnosti administriranja ZMN-a iz centara za socijalnu skrb na urede državne uprave, doći će do rasterećenja opsega posla stručnih radnika centara za socijalnu skrb obzirom da oni više neće obavljati  administrativne i upravno-financijske poslove vezano za administriranje ZMN-a  čime se znatno utječe na kvalitetu rada stručnih radnika centara za socijalnu skrb, a time i kvalitetu ukupnog sustava socijalne zaštite.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva. Sredstva će se biti osigurana u okviru limita na pozicijama Ministarstva socijalne politike i mladih.

IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U skladu s odredbom članka 204. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje Zakona po hitnom postupku iz osobito opravdanih razloga, obzirom da je osnivanje JCN  utemeljeno na Projektnom planu provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014. – 2016.

Ujedno predloženi zakon će kroz povećanje socijalnih naknada spriječiti daljnje produbljivanje siromaštva kod najugroženijih skupina stanovništva što predstavlja osobito opravdan razlog za njegovo što žurnije donošenje.  

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Članak 1.

U Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13. i 152/14.) u članku 6. stavku 1. iza riječi: „ustanove socijalne skrbi,“ dodaju se riječi: „uredi državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba,“.

Članak 2.

U članku 21. stavku 2. riječi: „Centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „Nadležno tijelo iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona“.  

Članak 3.

U članku 24. stavku 1. iza riječi: „zapošljavanje“ stavlja se točka, a ostatak rečenice se briše.

Članak 4.

Članak 28. mijenja se i glasi:

„ Zajamčena minimalna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja.“

Članak 5.

U članku 29. stavku 1. podstavak 2. briše se.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili posebnih propisa, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u prenoćištu.“

U stavcima 3. i 4. riječi: „članka 30. stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „članka 30. stavka 2.“.    

Članak 6.

Iza članka 29. dodaje se članak 29.a koji glasi:

“ Članak 29.a

(1) Centar za socijalnu skrb koji je mjesno nadležan za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi sukladno odredbama ovoga Zakona dužan je na zahtjev nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovog Zakona dostaviti procjenu iz članka 29. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona te mišljenje o postojanju uvjeta iz članka 24. stavka 2. podstavka 6. ovoga Zakona.

(2) O priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kao i o svakoj promjeni vezano za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu koje je korisniku priznato, nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona obavijestit će centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka.  

(3) Po primitku rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je temeljem procjene potreba korisnika u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima njegove obitelji izraditi individualni plan skrbi.

(4)  Ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika utvrdi da su te prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu, centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ukoliko praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, centar za socijalnu skrb dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona.

(6) Centar za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka dužan je obavijestiti nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona o svakoj promjeni na strani korisnika o kojoj ima saznanje, a koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu zajamčene minimalne naknade.

(7) Način suradnje centara za socijalnu skrb iz stavka 1. ovoga članka i nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona u postupku priznanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu i praćenju materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika zajamčene minimalne naknade te sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije nadležnog tijela iz članka 100. stavka 2. ovog zakona o korisnicima zajamčene minimalne naknade pravilnikom će propisati  ministar nadležan za socijalnu skrb.

(8) Obvezni sadržaj individualnog plana iz stavka 3. ovoga članka te smjernice za praćenje materijalnih i drugih socijalnih prilika korisnika propisat će pravilnikom ministar nadležan za socijalnu skrb.“

Članak 7.

Članak 30. mijenja se i glasi:

       „ (1) Iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u sljedećim iznosima:

-  za radno nesposobnog samca u iznosu od 115% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

             -  za radno sposobnog samca u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1.       ovoga Zakona.

(2) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo utvrđuje se u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s tim da udjeli članova kućanstva iznose:

- za samohranog roditelja: 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona

- za odraslog člana kućanstva: 60% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

- za dijete: 40% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona,

- za dijete samohranog roditelja odnosno dijete u jednoroditeljskoj obitelji 55% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Visina zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec utvrđuje se rješenjem na način da

- mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za svaki pojedini mjesec počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade određene stavkom 1. ovog članka i prihoda samca odnosno kućanstva u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje,

- mjesečni iznos zajamčene minimalne naknade za mjesec u kojem se donosi rješenje te za razdoblje nakon donošenja rješenja predstavlja razliku između iznosa zajamčene minimalne naknade određene stavkom 1. ovog članka i prihoda samca ili kućanstva u mjesecu u kojem se donosi rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

(4) Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u đački dom za vrijeme trajanja školske godine.

(5) Iznos zajamčene minimalne naknade iz stavka 2. ovoga članka za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.“

Članak 8.

U članku 31. stavcima 1. do 3. riječi: „članka 30. stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „članka 30. stavka 3.“.

Članak 9.

U članku 32. stavku 1. riječi: „stavka 2.“ zamjenjuju se riječima „stavka 3.“.

Članak 10.

U članku 33a. riječi: „podnošenja zahtjeva za priznanje prava“ zamjenjuju se riječima: „u kojem je priznato pravo“.

Članak 11.

Članak 34. mijenja se i glasi:

„Ako centar za socijalnu skrb procijeni da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu ne koristi ili neće koristiti za zadovoljavanje potrebe prehrane djeteta koje je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade, zajamčena minimalna naknada može se djelomično ili izravno uplatiti obrazovnoj ustanovi na ime troška toplog obroka učenika koji je član kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade.“

Članak 12.

U članku 35. stavku 1. riječi: „centru za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležnom tijelu iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona“.

U stavku 2. riječi:  „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona“.  

Članak 13.

U članku 37. stavku 5. iza riječi: „o prihodu“ dodaju se riječi: „i imovini“, a iza riječi: „omogućio“ dodaju se riječi: „uredu državne uprave u županiji odnosno nadležnom uredu Grada Zagreba ili“.

Članak 14.

U članku 38. stavku 1. iza riječi: „centar za socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

U stavku 2. iza riječi: „centara za socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba“.

U stavku 4. riječi: „Centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „Ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

U stavku 5. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 15.

U članku 39. stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.  postaju stavci 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7.

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 2., riječi: „stavka 3.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1.“.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 4.,  e u dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 5. riječi: „stavka 5.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 3.“.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 6., riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 16.

U članku 41. stavku 3. riječi: „stavku 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavcima 1. i 2.“.

Članak 17.

U članku 42. stavku 1. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavaka 1. i 2.“.

Članak 18.

U članku 54. stavku 2. podstavak 4. briše se.

Članak 19.

U članku 57. stavku 2. podstavak 6. briše se.

Članak 20.

U članku 64. stavku 2. ispred riječi „osobe“ dodaje se riječ: „roditelja“.

Članak 21.

U članku 83. stavku 5. riječi: „šest sati tjedno, a ne više od dva sata dnevno“ zamjenjuju se riječima: „dvanaest sati tjedno“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Djetetu iz jednoroditeljske obitelji čijem je roditelju priznato pravo na status roditelja njegovatelja usluga iz stavka 5. može se priznati do 18 sati tjedno.“

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.

Članak 22.

U članku 97. stavku 6. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: “stavcima 1. i 2.“.

Članak 23.

Članak 100. mijenja se i glasi:

“(1) O priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb.

(2) O priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem odlučuje ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja  rješenjem   odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona.

(4) O priznavanju prava na naknadu za troškove ogrjeva  rješenjem  odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi iz stavka 1. ovoga članka mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb osnovan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

(6) Za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležan ured državne uprave u županiji nadležan za područje na kojem stranka ima prebivalište.

(7) Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu boravišta stranke u Republici Hrvatskoj, a ako stranka nema boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta stranke na području Republike Hrvatske.

(8) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na način propisan stavcima 5., 6. i 7. ovoga članka, mjesno je nadležno tijelo prema mjestu na kojem je nastao povod za vođenje postupka.

(9) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta.

(10) Ako se izmijene okolnosti na osnovi kojih je po ovom Zakonu bila određena mjesna nadležnost, postupak nastavlja nadležno  ijelo. Nadležno tijelo  dužno je preispitati ispunjava li korisnik i nadalje uvjete za korištenje priznatog prava. Novo rješenje se donosi samo u slučaju promijenjenih okolnosti o kojim ovisi opseg i daljnje korištenje prava.“

Članak 24.

U članku 101. u stavcima 3. i 4. riječi: „nadležan centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je nadležno„.

U stavku 5. riječi: „centra za socijalnu skrb“ brišu se.

Članak 25.

U članku 102. stavku 1. riječi: „nadležan centar za socijalnu skrb nadležan“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je nadležno„.

Članak 26.

Članak 103. mijenja se i glasi:

„ (1) O sukobu mjesne nadležnosti između centara za socijalnu skrb odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a o sukobu mjesne nadležnosti između ureda državne uprave u županiji, odnosno između ureda državne uprave u županiji i nadležnog ureda Grada Zagreba odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.

(2) Ako nastane sukob mjesne nadležnosti, tijelo koje je započelo postupak dužno je obaviti radnje u postupku koje ne trpe odgodu.

(3) O sukobu stvarne nadležnosti između centra za socijalnu skrb, ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba i jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba odlučuje nadležni upravni sud.

(4) Postupci iz stavaka 1. i 3. ovoga članka su hitni.”

Članak 27.

U članku 105. stavku 3. iza riječi: „centar za socijalnu skrb“  stavlja se zarez i dodaju riječi: „ ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 28.

U članku 107. stavku 1. iza riječi: „osobi“ dodaju se riječi: „te nadležnom centru za socijalnu skrb“.

U stavku 3. iza riječi: „socijalne skrbi“  dodaju se riječi: „ ili centra za socijalnu skrb“ .

Članak 29.

Članak 108. mijenja se i glasi:

“(1) Temeljem procjene potreba korisnika centar za socijalnu skrb u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji tijekom postupka za priznavanje prava iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona izrađuje individualni plan skrbi.

(2) Nakon priznavanja prava iz članka 100. stavka 2. ovoga Zakona centar za socijalnu skrb u suradnji s podnositeljem zahtjeva i članovima obitelji dužan je temeljem procjene potreba korisnika izraditi individualni plan skrbi.”

Članak 30.

U članku 110. stavcima 2. i 3. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo iz članka 100. stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona“.

Članak 31.

U članku 112. stavku 1. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo“, a riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1. i 2.“.    

U stavku 2. riječi: „centru za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležnom tijelu iz članka 100. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona“.    

Članak 32.

U članku 113. stavku 1. riječi: „stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1. i 2.“.    

Članak 33.

Članak 114. mijenja se i glasi:

„(1) Protiv rješenja iz članka 100. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona može se izjaviti žalba.

(2) O žalbi protiv rješenja centra za socijalnu skrb i ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba iz članka 100. stavka 1. i 2. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(3) O žalbi protiv rješenja jedinice lokalne samouprave iz članka 100. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje jedinica područne (regionalne) samouprave, a o žalbi protiv rješenja Grada Zagreba iz članka 100. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(4) O žalbi protiv rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba iz članka 100. stavka 4. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(5) Žalba iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.“

Članak 34.

U članku 204. stavku 3. iza riječi: „socijalne skrbi“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba“.

Članak 35.

U članku 220. stavku 1. iza riječi: „u zajednici“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave“.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.  

Članak 36.

U članku 223. stavku 2. iza riječi: „inspektori“ dodaju se riječi: „socijalne skrbi i viši inspektori socijalne skrbi zaposlenici Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori)“.

Članak 37.

Članak 241. mijenja se i glasi:

„ (1) Upravni nadzor provodi se nad radom centara za socijalnu skrb, ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) U provedbi upravnog nadzora nadzire se osobito:

1. zakonitost rada i postupanja

2. rješavanje u upravnim stvarima

3. djelotvornost, ekonomičnost i svrhovitost rada u obavljanju poslova državne uprave

4. svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenost službenika i namještenika za obavljanje poslova državne uprave te

5. odnos službenika i namještenika prema građanima i drugim strankama.

(3) Upravni nadzor provode ovlašteni državni službenici.”

Članak 38.

U članku 246. stavku 1. podstavak 6. mijenja se i glasi:

„6.  neposredno izvršiti provjeru činjenica odlučujućih za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi“.

Iza podstavka 6. dodaje se podstavak 7. koji glasi:

„7. narediti i druge mjere u skladu sa zakonom.“

Članak 39.

U članku 247. stavku 1. podstavku 2. iza riječi: „socijalnu skrb“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba“.

Članak 40.

U članku 250. stavku 6. riječi: „centra za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „tijela koje je donijelo odluku o priznanju prava“.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju nasljeđivanja ošasne imovine.“

Članak 41.

U članku 251. riječi: „na temelju rješenja centra za socijalnu skrb“ brišu se.

Članak 42.

Članak 253. mijenja se i glasi:

“(1) Kada utvrdi da su ispunjene pretpostavke iz članka 250. stavak 1., 2. i 4. ovoga Zakona, odnosno da je nastala šteta iz članka 251. ovoga Zakona, nadležno tijelo koje je donijelo odluku o priznavanju prava pozvat će korisnika da u određenom roku izvrši povrat isplaćenog iznosa, odnosno nadoknadi nastalu štetu.

(2) Ako obveznik povrata isplaćenog iznosa ne izvrši povrat isplaćenog iznosa u određenom roku, odnosno nastala šteta ne bude nadoknađena, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi povrata isplaćenih iznosa, odnosno naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja nadležno tijelo koje je donijelo odluku o priznavanju prava, osim u slučaju iz članka 250. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Način suradnje ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog ureda Grada Zagreba s nadležnim centrom za socijalnu skrb u postupanju u slučaju da su ispunjene pretpostavke iz članka 250. stavak 1., 2. i 4. ovoga Zakona, odnosno da je nastala šteta iz članka 251. ovoga Zakona pravilnikom će propisati ministar nadležan za socijalnu skrb.”

Članak 43.

U članku 257. riječi: „centar za socijalnu skrb“ zamjenjuju se riječima: „nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o priznanju prava“.

Članak 44.

U članku 268. stavku 2. riječi: „Odlukom o utvrđivanju mreže domova socijalne skrbi i djelatnosti socijalne skrbi („Narodne novine“, br. 106/06.)“ zamjenjuju se riječima: „Odlukom o mreži socijalnih usluga donesenom sukladno članku 194. stavka 2. ovoga Zakona.“

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

(1) Korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu priznatog na osnovi i pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13. i 152/14.),  ostvaruje priznato pravo i nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu po ovom Zakonu.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je provesti postupak radi ponovnog utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za sljedeće kategorije korisnika:

- radno nesposobne samce te

- kućanstva samohranih roditelja odnosno jednoroditeljskih obitelji.

Članak 46.

(1) Postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

(2) Na dan 1. lipnja 2016. nadležni uredi državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba preuzimaju od nadležnih centara za socijalnu skrb nedovršene predmete u kojima se odlučuje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu .

Članak 47.

(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnike iz članaka 6. i 42. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnik iz članka 38. stavka 2. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.