I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Javne ceste - njihov pravni status, način korištenja, razvrstavanje, planiranje, građenje i održavanje, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta uređeni su Zakonom o cestama („Narodne novine“, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) i podzakonskim propisima donesenim na temelju toga Zakona.

U važećem Zakonu o cestama implementirane su odredbe Direktive 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici (SL L 166, 30.4.2004.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EZ) br. 219/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o prilagodbi većeg broja instrumenata koji podliježu postupku iz članka 251. Ugovora Odluci Vijeća 1999/468/EZ, s obzirom na regulatorni postupak s kontrolom Prilagodba regulatornom postupku s kontrolom (SL L 87, 31.3.2009.), (dalje u tekstu: Direktiva 2004/52/EZ). Međutim, u Europskoj uniji su se na području koje uređuje Direktiva 2004/52 dogodile značajne promjene, te je nakon detaljnih analiza i složenog postupka usuglašavanja navedena Direktiva bitno preinačena Direktivom 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarine u Uniji.

Polazeći od toga da prava i obveze glavnih aktera u vezi s EENC-om odnosno pružatelja usluge EENC-a, subjekata za naplatu cestarine i korisnika EENC-a trebaju biti jasno utvrđena kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito funkcioniranje tržišta, Direktiva 2019/520 mijenja i razrađuje prava i obveze pružatelja EENC-a (pružatelji usluga koji pružaju usluge elektroničke naplate cestarine za korisnike EENC-a), između ostalog ublažavanjem pravila u vezi s pristupom EENC domenama (domene s naplatom cestarine) radi pružanja elektroničke usluge naplate cestarine i određivanjem pravila u vezi s naknadom na koju pružatelji usluga EENC imaju pravo. Direktiva 2019/520 detaljno propisuje obveze subjekata za naplatu cestarine u odnosu na pružatelje usluga EENC i korisnike EENC-a. Uz to, Direktiva uvodi sustav za razmjenu informacija između država članica kako bi se omogućila identifikacija osobe i vozila za koje se naplaćuje u slučaju neplaćanja cestarine.

Prema zahtjevima Direktive 2004/52 pružatelji usluga EENC moraju pružati usluge u svim područjima elektroničke naplate cestarine u Europskoj uniji. To u praksi nije provedivo, a također je i vrlo skupo, dok korisnici - koji u konačnici to plaćaju - nemaju koristi od ovakve potpune pokrivenosti. Direktiva 5019/520 omogućuje primjerenu pokrivenost usluge EENC. Pružatelji EENC-a moraju sklopiti ugovore koji pokrivaju sve EENC domene u određenoj državi članici u roku od 24 mjeseca nakon zaključenja prvog ugovora u toj državi članici te zaključiti ugovore koji pokrivaju sve EENC domene na teritorijima najmanje četiri države članice unutar 36 mjeseci od njihove registracije. Nadalje, pružatelji usluga EENC imaju obvezu učiniti javno dostupnim informacije o EENC domenama koje uslužuju i njihovoj ugovornoj politici prema korisnicima EENC-a.

Direktiva 2004/52 ne sadrži posebne odredbe u vezi s naknadom na koju pružatelji usluga EENC imaju pravo. Direktiva 2019/520 izričito određuje pravo pružatelja usluga EENC-a na naknadu od subjekta za naplatu cestarine. Metodologija za definiranje naknade pružateljima usluga EENC mora biti transparentna, nediskriminirajuća i identična za sve pružatelje usluga EENC-a akreditirane za određenu domenu EENC-a i mora biti objavljena kao dio komercijalnih uvjeta u izjavi o domeni EENC.

Kako bi se pružateljima usluge EENC-a omogućilo da se na nediskriminirajući način nadmeću za sve klijente na pojedinom području EENC-a te osigurao  ransparentni i nediskriminirajući pristup području EENC-a za sve pružatelje usluge EENC-a, Direktiva 2019/520 nalaže da se subjekti za naplatu cestarine obvežu osigurati objavljivanje svih potrebnih informacija u vezi s pravima pristupa u izjavi o području EENC-a.

Ako se pokreće novi elektronički sustav za naplatu cestarine ili se postojeći sustav znatno mijenja, subjekt za naplatu cestarine dužan je objaviti nove ili ažurirane izjave o području EENC-a dovoljno unaprijed da se pružateljima usluge EENC-a omogući da u sustavu budu akreditirani ili ponovno akreditirani najkasnije mjesec dana prije datuma njegova operativnog pokretanja. Subjekt za naplatu cestarine osigurava akreditaciju odnosno ponovnu akreditaciju pružatelja usluge EENC-a tako da se postupak može završiti najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog ili znatno izmijenjenog sustava.

Pružatelji usluge EENC-a obvezuju se na suradnju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima izvršenja naplate kako bi se povećala ukupna učinkovitost elektroničkih sustava za naplatu cestarine. Kada se sumnja u neplaćanje cestarine, subjektima za naplatu cestarine dopušteno je od pružatelja usluge EENC-a zatražiti podatke o vozilu i o vlasniku ili korisniku vozila koji je klijent tog pružatelja usluge EENC-a, pod uvjetom da se ti podaci ne koriste u druge svrhe osim izvršenja naplate.

Prekogranično izvršenje obveze plaćanja cestarina u Europskoj uniji velik je problem kod svih vrsta sustava za naplatu cestarine te Direktiva 2019/520 traži da se u nacionalno zakonodavstvo unesu odredbe o prekograničnoj razmjeni informacija vezanih za provedbu postupka naplate cestarine.

Države članice Europske unije u nacionalno zakonodavstvo moraju prenijeti Direktivu 2019/520 najkasnije do 19. listopada 2021. godine, s kojim datumom prestaje važiti Direktiva 2004/52.

Temeljem Direktive 2019/520 Europska komisija ovlaštena je donijeti delegirane akte za provedbu iste vezano za detalje klasifikacije vozila, obveze korisnika EENC-a, zahtjeve za sastavnice interoperabilnosti i opće infrastrukturne zahtjeve te prihvatljivost tijela ovlaštenih za provedbu  nadzor postupka ocjene sukladnosti sastavnica interoperabilnosti.

Komisija je do sada donijela:

-Provedbenu Uredbu 2020/204 o detaljnim obvezama pružatelja usluge Europske elektroničke naplate cestarine, minimalnom sadržaju izjave o području Europske elektroničke naplate cestarine, elektroničkim sučeljima, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i stavljanju izvan snage Odluke 2009/750/EZ,

-Delegiranu Uredbu 2020/203 o klasifikaciji vozila, obvezama korisnika Europske elektroničke naplate cestarine, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i minimalnim kriterijima prihvatljivosti za prijavljena tijela.

Odredbe navedenih akata najvećim dijelom će se izravno primjenjivati od datuma početka primjene Direktive (19. listopada 2021. godine), a izmjenama i dopunama Zakona o cestama potrebno je osigurati njihovu provedbu te s danom početka njihove primjene staviti izvan snage propise donesene radi primjene Direktive 2004/52 i njezinih provedbenih akata.

Nadalje, u važećem Zakonu o cestama implementirane su odredbe Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću infrastrukture u Europskoj uniji. Međutim, u Europskoj uniji su se na području koje uređuje Direktiva 2008/96/EZ dogodile značajne promjene, te je nakon detaljnih analiza i složenog postupka usuglašavanja navedena Direktiva bitno preinačena Direktivom 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. godine o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture.

Direktiva o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture donesena je 2008. godine kako bi se osiguralo da pitanja sigurnosti cesta budu na prvom mjestu u svim fazama planiranja, projektiranja i rada cestovne infrastrukture. Međutim, postoje velike razlike u načinu na koji su države članice provele tu Direktivu, pri čemu su mnoge visoko uspješne zemlje premašile zahtjeve iz Direktive dok ostale zemlje zaostaju za njima. U Republici Hrvatskoj se obveze iz direktive 2008/96 aktivno primjenjuju od 2016. godine te je postupak revizije cestovne sigurnosti uređen Pravilnikom o reviziji cestovne sigurnosti i osposobljavanju revizora cestovne sigurnosti kao i donesenim Smjernicama za reviziju cestovne sigurnosti.

Opći je cilj Direktive 2008/96 smanjiti broj poginulih i teško ozlijeđenih osoba na cestovnim mrežama u Europskoj uniji poboljšanjem rezultata u području sigurnosti cestovne infrastrukture. Posebni ciljevi uključuju:

-poboljšanje daljnjeg postupanja na temelju nalaza o postupcima za upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture,

-poticanje usklađivanja i razmjene znanja među državama članicama povezanih s tim postupcima i zahtjevima,

-zaštita ranjivih sudionika u cestovnom prometu,

-poboljšanje uvođenja novih tehnologija i

-rad usmjeren na postizanje cilja dosljedno visoke razine cestovne sigurnosti u svim državama članicama učinkovitom upotrebom ograničenih financijskih sredstava.

Revidiranom Direktivom se nastoje otkloniti nedostaci iz Direktive 2008/96/EZ, te  se ciljevi nastoje ostvariti uvođenjem sljedećih glavnih promjena:

-propisivanjem transparentnosti i daljnjeg postupanja na temelju rezultata postupaka upravljanja sigurnošću cestovne infrastrukture,

-uvođenjem procjene cesta na razini cijele mreže, postupka sustavnog i proaktivnog mapiranja rizika radi procjene „ugrađene” ili inherentne, sigurnosti cesta na području Europske unije,

-proširivanjem područja primjene Direktive izvan područja transeuropske prometne mreže (TEM) kako bi se obuhvatile autoceste i primarne ceste izvan te mreže te sve ceste izvan gradskih područja koje su u cijelosti ili djelomično izgrađene sredstvima EU-a,

-utvrđivanjem općih zahtjeva u pogledu karakteristika cestovnih oznaka i prometnih znakova kako bi se olakšalo uvođenje kooperativnih, povezanih i automatiziranih sustava za mobilnost i

-uvođenjem obveze da se ranjivi sudionici u cestovnom prometu sustavno uzimaju u obzir u svim postupcima upravljanja sigurnošću cesta.

Također, revidiranom Direktivom uređuje se i odnos između Direktive 2008/96/EZ i Direktive 2004/54/EZ o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži.

Predloženim zakonom osigurava se usklađenost financijskih izvještaja Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja temeljem kojih veliki poduzetnici sastavljaju financijske izvještaje.

Predloženim zakonom ograničavaju se sredstva koja su za financiranje građenja i održavanja javnih cesta osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske od naplaćene trošarine na energente, u skladu s propisima o proračunu, zbog fiskalne konsolidacije i financiranja rashodne strane državnog proračuna Republike Hrvatske.

Predloženim zakonom se uvode detaljnije regulacije instituta korištenja cestovnog zemljišta.

Uvodi se značajna novina tako da se izrijekom propisuje da su sve fizičke i pravne osobe koje koriste cestovno zemljište dužne plaćati naknadu i u slučajevima kada nije sklopljen ugovor temeljem kojeg se ostvaruje pravo korištenja cestovnog zemljišta. Obzirom da se u slučaju korištenja bez ugovora ostvaruju pretpostavke stjecanja bez osnove, naplata bi se izvršila na temelju računa kojeg za izvršenu isporuku, u smislu propisa koji uređuju oporezivanje, izdaje pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar.

Nadalje, uvodi se još jedna značajna novina i to da korisnici ili posjednici pratećih uslužnih objekata koji su izgrađeni na cestovnom zemljištu temeljem valjanih pravnih osnova do 1. siječnja 1997. godine, mogu steći pravo korištenja cestovnog zemljišta izravnim ugovaranjem ako u roku od 12 (dvanaest) mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru postave zahtjev za sklapanje ugovora.

Ova dva nova instituta su se kroz primjenu važećeg Zakona, pokazala kao obvezatno nužna zato što je upravo izostanak ovih normi omogućavao korisnicima ili posjednicima uslužnih objekata koji su izgrađeni na cestovnom zemljištu korištenjem predmetnih objekata jer, sukladno postojećim propisima, nisu mogli zakonito sklopiti ugovor izravnim ugovaranjem, a također, nisu bili voljni dobrovoljno prepustiti posjed objekta upravitelju javne ceste kako bi se daljnje korištenje uspostavilo javnim nadmetanjem. Navedenim se na strani upravitelja javne ceste stvaralo više milijunsko nepodmireno potraživanje koje se moglo ostvariti tužbama u dugotrajnim parničnim postupcima za vrijeme kojih bi kamata višestruko premašila glavnicu pa, i u slučaju pravomoćne presude, potraživanje više ne bi bilo naplativo. Time je nastajala znatna šteta na strani osobe koja upravlja javnom cestom, budući da je takva osoba bila dužna održavati cestovno zemljište a istovremeno nije bila u mogućnosti naplatiti korištenje cestovnog zemljišta. Ova pojava se posebice očitovala na autocesti A3.

Predloženim zakonom predviđa se i mogućnost da se iznimno uz prethodnu suglasnost ministra, ugovor o korištenju cestovnog zemljišta može produžiti do najdužeg propisanog roka od 40 godina i to u određenim slučajevima kako slijedi:

-zbog naknadnog opravdanog ulaganja korisnika cestovnog zemljišta koje je odobrila pravna osoba koja upravlja javnom cestom,

-zbog povećanja ugovorene naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti, a koje povećanje nije posljedica usklađenja s promjenama cijena dobara, robe i usluga te promjenama količine prometa na cestama izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe, promjene površine cestovnog zemljišta koje se povjerava ili promjene prateće djelatnosti na zahtjev korisnika cestovnog zemljišta,

-zbog nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,

-zbog nastupa više sile.

Zakon o cestama propisuje oslobođenja od plaćanja cestarine samo za vozila osoba s određenim stupnjem invaliditeta, dok za vozila hitnih službi, odnosno za vozila s pravom prednosti prolaska oslobođenje od plaćanja cestarine nije propisano.

Vozila s pravom prednosti prolaska već dugi niz godina koriste autoceste bez plaćanja cestarine zbog prakse uspostavljene temeljem Zakona o javnim cestama (Narodne novine, br. 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01 i 65/02), kojim je za ova vozila bilo propisano da ne plaćaju cestarinu.

Važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), kao vozila s pravom prednosti prolaska određuje vozila službe hitne pomoći, vozila sanitetskog prijevoza, vatrogasne službe, civilne zaštite, unutarnjih poslova i vojne policije, osobna vozila kojima se koriste suci i državni odvjetnici za obavljanje očevida povodom kaznenih dijela, službena vozila ovlaštenih carinskih službenika, službena vozila ovlaštenih službenika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu i spašavanje, službena vozila inspektora cestovnog prometa, službena vozila kriznog stožera ministarstva nadležnog za zdravstvo, vozila gorske službe spašavanja, vozila mobilne jedinice veterinarske inspekcije te vozila ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa kojima se prevoze uhićene ili osuđene osobe, kada posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama, ne uređuje pitanje plaćanja cestarine za korištenje autoceste vozilima s pravom prednosti prolaza.

Propuštanje policijskih i vatrogasnih vozila, vozila hitne pomoći, saniteta i spasilačkih službi bez naplate cestarine, koje nije temeljeno na jasnoj odredbi propisa, izlaže društvo Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionare riziku primjene poreznih propisa u pogledu obveze obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost na isporučenu, a nenaplaćenu uslugu.

U praksi Europske unije cestarina se u pravilu ne naplaćuje za policijska i vatrogasna vozila te vozila hitne pomoći, koja su prepoznatljivog vizualnog identiteta.

Imajući u vidu navedeno, potrebno je u Zakonu o cestama dodati odredbu kojom će se propisati za vozila kojih hitnih službi se korištenje autocesta i objekata s naplatom ne naplaćuje.

Države članice Europske unije koje naplaćuju korištenje autocesta u nacionalnim propisima imaju ugrađene prekršajne odredbe za neplaćanje cestarine (Slovenija, Španjolska, Portugal, Italija, Francuska) te prema hrvatskim sudovima, temeljem hrvatskog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18 i 70/19), pokreću postupak za priznanje i izvršenje odluka njihovih prekršajnih tijela u odnosu na državljane Republike Hrvatske zbog neplaćanja cestarine i naknade za korištenje infrastrukture u tim državama.

Zakon o cestama nije propisao prekršaj i kazne koje se mogu izreći za propust neplaćanja cestarine. Važećom odredbom članka 115. propisan je samo prekršaj i kazna za slučajeve povrede odredbi članaka 88. i 89. Zakona o cestama koje se odnose na zlouporabe isprave kojom osoba s invaliditetom ostvaruje pravo da ne plaća cestarinu. Direktiva 2019/520, koja se ovim Zakonom preuzima, propisuje neplaćanje cestarine kažnjivim djelom (prema pravu države članice) koje se sastoji od toga da korisnik ceste nije platio cestarinu u državi članici.

Redovito održavanje nerazvrstanih cesta u zimskom razdoblju predstavlja značajan dodatni trošak za proračune jedinice lokalne samouprave sa statusom brdsko–planinskog područja, utvrđenim sukladno posebnom zakonu pa se predloženim izmjenama i dopunama Zakona omogućuje rasterećenje dijela proračunskih rashoda tih jedinica lokalne samouprave, koji se koriste za redovito održavanje nerazvrstanih cesta u zimskom razdoblju.

b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim zakonom uređuju se sljedeća osnovna pitanja:

-propisuju se uvjeti koji su potrebni za osiguravanje interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine,

-uspostavlja se prekogranična razmjena podataka iz registra vozila u vezi s vozilima i vlasnicima ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine,

-usklađivanje financijskih izvještaja Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja,

-građevinama koje služe za promet bicikala i kretanje pješaka nadopunjuju se dijelovi koji čine javnu cestu,

-propisuju akti strateškog planiranja iz područja razvoja biciklističkih staza,

-propisuje se tko su obveznici plaćanja cestarine,

-usklađenje sa Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, br. 74/14, 69/17 i 98/19),

-mogućnost postavljanja samoljepljivih folija namijenjenih informiranju korisnika na cestarinskim prolazima,

-propisuje se da su sve fizičke i pravne osobe koje koriste cestovno zemljište dužne plaćati naknadu za korištenje istog,

-utvrđuje se da je ugovor osnova prava korištenja cestovnog zemljišta,

-utvrđuje se krajnji rok mogućnosti važenja ugovora o korištenju cestovnog zemljišta,

-oslobođenje od obveze plaćanja cestarine za vozila hitnih službi (vozila ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, vozila ministarstva nadležnog za poslove obrane i nacionalne sigurnosti, vatrogasna vozila, vozila hitne medicinske pomoći, vozila gorske službe spašavanja i vozila carine),

-ukidanje izuzeća od obveze plaćanja naknade za pravo građenja i pravo služnosti na javnoj cesti i izjednačavanje uvjeta poslovanja vezano za navedene naknade svim poduzetnicima,

-ograničava se iznos naknade za financiranje održavanja i građenja javnih cesta koja se iz državnog proračuna Republike Hrvatske uplaćuje po litri naplaćene trošarine na energente, u skladu s propisima o proračunu,

-određuje se da se dio troškova za redovito održavanje nerazvrstanih cesta u zimskom razdoblju u jedinicama lokalne samouprave sa statusom brdsko – planinskog područja, utvrđenim sukladno posebnom zakonu, financira iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz dijela koji se sukladno članku 91. stavku 2. podstavku 2. Zakona o cestama, uplaćuje iz državnog proračuna Republike Hrvatske na račun društva Hrvatske ceste d.o.o.,

-dopuna prekršajnih odredbi kako bi se novčanom kaznom kaznio obveznik plaćanja cestarine kada cestarina nije plaćena,

-dopuna prekršajnih odredbi s novčanom kaznom za posjednike i korisnike cestovnog zemljišta koji koriste cestovno zemljište bez osnove i odbijaju predati posjed upravitelju javne ceste.

c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Ovim Zakonom će se u zakonodavstvo Republike Hrvatske na odgovarajući način preuzeti odredbe Direktive 2019/520 o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka) te staviti izvan snage odredbe preinačene Direktive 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici, sve s danom 19. listopada 2021. godine.

Prava i obveze glavnih aktera u vezi s Europskom elektroničkom naplatom cestarine (EENC-om): pružatelja usluge EENC-a, subjekata za naplatu cestarine i korisnika EENC-a, bit će jasno utvrđena kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito funkcioniranje tržišta.

Stvorit će se pravni okvir kojim se utvrđuju postupci akreditacije pružatelja usluge EENC-a za pojedino područje EENC-a, kojim se osigurava pravedan pristup tržištu uz istodobno očuvanje odgovarajuće razine usluge. Isto tako, propisat će se postupak provjere sukladnosti sa specifikacijama i prikladnosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

Uređivanje postupka i uvjeta za prekograničnu razmjenu podataka iz registra vozila olakšat će identificiranje nerezidentnih prekršitelja za neplaćanje cestarine. Kako bi se postigla dosljednost i učinkovita upotreba resursa, sustav za razmjenu informacija o onima koji nisu platili cestarinu i o njihovim vozilima upućuje se na korištenje istih alata kao i sustav koji se upotrebljava za razmjenu informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama, predviđen u Direktivi (EU) 2015/413.

Zadržava se zaštita javnog kapitala njegovim uvećavanjem kroz dobit koju pravna osoba za upravljanje javnom cestom ostvaruje u poslovnoj godini uz istovremeno usklađivanje godišnjih financijskih izvještaja s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja temeljem kojih veliki poduzetnici sastavljaju izvještaje. Navedeno se postiže uključivanjem kamata i tečajnih razlika u rezultat poslovanja uz isključivanje odredbe Zakona o cestama kojom je bilo utvrđeno da se dio amortizacije koja nije pokrivena iz vlastitog prihoda obračunava na teret sredstava javnog kapitala. Pored navedenog, Hrvatskim cestama d.o.o. osigurava se poslovanje s dobiti priznavanjem naknade iz članka 86. stavak 1. točka 11. Zakona o cestama koja se uključuje u prihode tekućeg razdoblja obzirom da predmetna naknada čini 95% svih prihoda i primitka Hrvatskih cesta d.o.o. Utvrđivanje amortizacijskih stopa javnih cesta određuje se u nadležnosti ministra mora, prometa i infrastrukture, čime se doprinosi operativno učinkovitom nadzoru vijeka upotrebe elemenata javnih cesta.

Izrijekom se propisuje da su sve fizičke i pravne osobe dužne plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i u slučajevima kada nije sklopljen ugovor, te se određuju i sankcije za sve fizičke i pravne osobe koje koriste cestovno zemljište bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste.

Omogućuje se postavljanje samoljepljivih folija namijenjenih informiranju korisnika na cestarinskim prolazima, a što nije regulirano odredbama važećeg Zakona o cestama.

Precizno će se propisati za vozila kojih hitnih službi se korištenje autocesta i objekata s naplatom ne naplaćuje, što će omogućiti upraviteljima autocesta i objekata s naplatom cestarine ujednačeno postupanje prema tim korisnicima.

Izbjeći će se mogućnost diskriminacije poduzetnika na tržištu tako da će svi poduzetnici imati obvezu plaćanja naknade za osnivanje prava građenja i prava služnosti na javnoj cesti.

Omogućit će se efikasnije sankcije prema korisnicima javnih cesta koji ne poštuju odredbe Zakona o cestama o plaćanju cestarine za korištenje autocesta i objekata za koje je uvedena naplata cestarine.

Usklađuje se ukupni iznos sredstava koji je za potrebe financiranja održavanja i građenja javnih cesta osiguran u državnom proračunu Republike Hrvatske, a u svrhu fiskalne konsolidacije i financiranja rashodne strane državnog proračuna Republike Hrvatske.

Omogućuje se smanjenje proračunskih rashoda jedinica lokalne samouprave sa statusom brdsko–planinskog područja, utvrđenim sukladno posebnom zakonu, tako da se dio troškova financira iz naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz dijela koji se sukladno članku 91. stavku 2. podstavku 2. Zakona o cestama uplaćuje iz državnog proračuna Republike Hrvatske na račun društva Hrvatske ceste d.o.o..

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Ovim se Zakonom određuje način financiranja dijela troškova zimske službe za nerazvrstane ceste na području jedinica lokalne samouprave koje imaju status brdsko-planinskog područja. Sredstva izvanproračunskog korisnika, društva Hrvatske ceste d.o.o., su osigurana u financijskom planu društva za 2021. godinu i projekcijama plana za 2022. i 2023. godinu na aktivnosti A300008 Sufinanciranje nerazvrstanih cesta u iznosu od 10.000.000,00 kuna. Predmetna sredstva će se koristiti za financiranje dijela troškova zimske službe za nerazvrstane ceste na području jedinica lokalne samouprave koje imaju status brdsko-planinskog područja.

Nadalje, člankom 89.a propisuje se za koja vozila hitnih službi se korištenje autocesta i objekata s naplatom ne naplaćuje, a odredbom stavka 3. istoga članka sredstva za porez na dodanu vrijednost osigurana su u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2021. godinu (100.000,00 kn) i projekcijama za 2022. i 2023. godinu (1.000.000,00 kn) na aktivnosti A754061 (Naknada dijela cestarine za korištenje autocesta i objekata pod naplatom za vozila hitnih službi/KTO3522 Subvencije trgovačkim društvima, poljoprivrednicima i obrtnicima izvan javnog sektora).

Predloženim zakonom predviđa se ograničiti sredstva koja su za financiranje građenja i održavanja javnih cesta osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcijama za 2021. i 2023. godinu od naplaćene trošarine na energente na aktivnostima A570504 (Naknada u cijeni goriva za HAC d.o.o./KTO3632 Kapitalne pomoći unutar općeg proračuna) i A570506 (Naknada u cijeni goriva za HC d.o.o./KTO3632 Kapitalne pomoći unutar općeg proračuna). Sredstva na ovim aktivnostima su osigurana i ne trebaju dodatna sredstva za naknade u cijeni goriva na energente.

Sredstva koja se za financiranje građenja i održavanja javnih cesta planiraju u državnom proračunu od naplaćene trošarine na energente isplaćivala bi se najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu proračunsku godinu.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O CESTAMA

Članak 1.

U Zakonu o cestama („Narodne novine“, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19), u članku 1.a stavku 1. iza točke 8. dodaju se točke 9. i 10. koje glase:

»9. Direktiva (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka) – Tekst od značaja za EGP (SL L 91 od 29. ožujka 2019.),

10. Direktiva (EU) 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (SL L 305 od 29. studenoga 2019.).«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1.Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/203 od 28. studenoga 2019. o klasifikaciji vozila, obvezama korisnika Europske elektroničke naplate cestarine, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i minimalnim kriterijima prihvatljivosti za prijavljena tijela – Tekst od značaja za EGP (SL L 43 od 17. veljače 2020.),

2.Provedbena Uredba Komisije (EU) 2020/204 od 28. studenoga 2019. o detaljnim obvezama pružatelja usluge Europske elektroničke naplate cestarine, minimalnom sadržaju izjave o području Europske elektroničke naplate cestarine, elektroničkim sučeljima, zahtjevima za sastavnice interoperabilnosti i stavljanju izvan snage Odluke 2009/750/EZ (SL L 43 od 17. veljače 2020.).«.

Članak 2.

U članku 2. stavku 1. iza točke 21. dodaje se nova točka 22. koja glasi:

»22. „cestarinski prolaz“ ili naplatna postaja je složena građevina namijenjena za kontrolu i naplatu cestarine.«.

Članak 3.

U članku 4. podstavak 4. mijenja se i glasi:

»- cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima, kao i za potrebe kretanja bicikala i pješaka te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta, nogostupi, biciklističke prometnice, zelene površine, ugibališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i drugi),«.

Iza podstavka 5. dodaje se novi podstavak 6. koji glasi:

»- građevine koje služe za promet bicikala i kretanje pješaka izgrađene na cestovnom zemljištu,«.

Dosadašnji podstavci 6. do 9. postaju podstavci 7. do 10.

Članak 4.

U članku 9. iza stavka 17. dodaju se stavci 18., 19., 20., 21., 22. i 23. koji glase:

»(18) Obveznici plaćanja cestarine jesu:

-vozač

-vlasnik vozila

-osoba koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila

-korisnik elektroničkog sustava za naplatu cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o., odnosno koncesionara kao pružatelja usluge naplate cestarine i

-pružatelj usluge EENC.

(19) Obveznici plaćanja cestarine za korištenje autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom cestarine obvezni su platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno koncesionaru u skladu s odredbama ovoga Zakona i solidarno odgovaraju za plaćanje cestarine.

(20) Vlasnik vozila dužan je na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara dostaviti vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vrijeme korištenja autocesta ili pojedinih cestovnih objekata na državnim cestama pod naplatom, a za koje korištenje nije plaćena cestarina, time da se dostava podataka o više osoba ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

(21) Kad je vlasnik vozila pravna osoba, podatke iz stavka 20. ovoga članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(22) Ako je korištenje autoceste ili pojedinog cestovnog objekta (most, tunel, vijadukt i slično) na državnoj cesti za koje se plaća cestarina vezano za istovremeno korištenje usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC), obveznik plaćanja cestarine je pružatelj usluge EENC-a, koji je obvezan platiti cestarinu Hrvatskim autocestama d.o.o., odnosno koncesionaru u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(23) U slučaju neplaćanja cestarine Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno koncesionari ovlašteni su pokrenuti postupak predviđen ovim Zakonom i posebnim propisima koji uređuju prisilnu naplatu potraživanja, radi naplate cestarine.«.

Članak 5.

Naslov iznad članka 10. briše se.

Članak 10. mijenja se i glasi:

»(1) Interoperabilnost elektroničkih sustava naplate cestarine omogućava pružanje usluge naplate cestarine, kojom se korisnicima omogućuje da upotrebljavaju vozilo u jednom području EENC-a ili više njih na temelju jednog ugovora i, prema potrebi, s jednim uređajem odnosno opremom u vozilu te koja uključuje:

-ako je potrebno, prilagođavanje opreme u vozilu korisnicima i održavanje njezine funkcionalnosti

-jamstvo da korisnik subjektu za naplatu cestarine plaća traženu cestarinu

-osiguravanje sredstava plaćanja korisniku ili prihvaćanje postojećeg sredstva plaćanja

-naplaćivanje cestarine korisniku

-upravljanje odnosima s korisnicima i

-provedbu i pridržavanje pravila o sigurnosti i privatnosti u sustavima za naplatu cestarine.

(2) Pružatelj usluge naplate cestarine iz stavka 1. ovoga članka je pravna osoba koja pruža usluge naplate cestarine u jednom ili više područja EENC-a za jednu ili više kategorija vozila.

(3) Subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja upravlja autocestom i elektroničkim sustavom naplate cestarine implementiranim na autocesti te naplaćuje cestarine za prometovanje vozila na području EENC-a. iz stavka 8. ovoga članka.

(4) Imenovani subjekt za naplatu cestarine je pravna osoba koja u budućem području EENC-a u skladu s odredbama ovoga Zakona izravno odnosno temeljem dodijeljene koncesije ima prava i obveze subjekta za naplatu cestarine iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Usluga Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) je usluga naplate cestarine koju pružatelj usluge EENC-a pruža korisniku EENC-a u jednom ili više područja EENC-a na temelju ugovora. EENC nadopunjuje usluge elektroničke naplate cestarine Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara.

(6) Pružatelj usluge EENC-a je pravna osoba koja, na temelju odvojenog ugovora, korisniku EENC-a odobrava pristup EENC-u i plaća cestarinu relevantnom subjektu za naplatu cestarine te koja je registrirana u pojedinoj državi članici Europske unije u kojoj ima poslovni nastan.

(7) Korisnik EENC-a je fizička ili pravna osoba koja ima ugovor s pružateljem usluge EENC-a za pristup EENC-u.

(8) Područje EENC-a čini cesta, cestovna mreža, građevina poput mosta ili tunela, na kojima se cestarine prikupljaju elektroničkim sustavom za naplatu cestarine.

(9) Sustav usklađen s EENC-om čini skup elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su posebno potrebni za uključivanje pružateljâ usluge EENC-a u sustav i za funkcioniranje EENC-a.

(10) Elektronički sustav za naplatu cestarine je sustav za naplatu cestarine u kojem se obveza korisnika da plati cestarinu isključivo aktivira i povezana je s automatskim prepoznavanjem prisutnosti vozila na određenoj lokaciji s pomoću komunikacije na daljinu s opremom u vozilu ili automatskim prepoznavanjem registarskih pločica.

(11) Oprema u vozilu uključuje potpuni sklop hardverskih i softverskih komponenata koji se treba koristiti kao dio usluge naplate cestarine, a koji je ugrađen u vozilo ili se u njemu prevozi radi prikupljanja, pohrane, obrade i primanja/slanja podataka na daljinu, bilo kao poseban uređaj ili ugrađen u vozilo.

(12) Glavni pružatelj usluga je pružatelj usluge naplate cestarine sa specifičnim obvezama, kao što je obveza potpisivanja ugovorâ sa svim zainteresiranim korisnicima, ili posebnim pravima, kao što su posebna naknada ili zajamčeni dugoročni ugovor, različitima od prava i obveza drugih pružatelja usluga.

(13) Sastavnica interoperabilnosti je bilo koja osnovna komponenta, skupina komponenti, podsklop ili cjelovit sklop opreme, koji su ugrađeni ili namijenjeni ugradnji u EENC i o kojima izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost usluge, uključujući materijalne i nematerijalne predmete kao što je softver.

(14) Primjerenost za upotrebu je sposobnost sastavnice interoperabilnosti koja je reprezentativno ugrađena u EENC da zajedno u radu sa sustavom subjekta za naplatu cestarine postigne i zadrži utvrđenu učinkovitost.

(15) Podaci za obračun cestarine su informacije koje utvrđuje nadležni subjekt za naplatu cestarine, a koje su potrebne za određivanje visine cestarine koja se plaća za prometovanje vozila na određenom području naplate cestarine i za zaključenje transakcije naplate cestarine.

(16) Prijava cestarine je izjava namijenjena subjektu za naplatu cestarine kojom se potvrđuje prisutnost vozila na području EENC-a u obliku koji je dogovoren između pružatelja usluge naplate cestarine i subjekta za naplatu cestarine.

(17) Podaci o vozilu u skladu s kojima se obračunava cestarina na temelju podataka za obračun cestarine su parametri za klasifikaciju vozila.

(18) Središnji elektronički sustav koji upotrebljava subjekt za naplatu cestarine, skupina subjekata za naplatu cestarine koji su stvorili čvorište interoperabilnosti ili pružatelj usluge EENC-a u svrhu prikupljanja, obrade i slanja informacija u okviru elektroničkog sustava za naplatu cestarine čini pozadinski ured.

(19) Kada je postojeći elektronički sustav za naplatu cestarine izmijenjen ili se mijenja, zbog čega se od pružatelja usluge EENC-a zahtijeva da uvedu izmjene sastavnica interoperabilnosti koje su aktivne, poput reprogramiranja ili prilagodbe sučelja njihovih pozadinskih ureda, do te mjere da je potrebna ponovna akreditacija, smatra se znatno izmijenjenim sustavom.

(20) Akreditacija je postupak koji utvrđuje i kojim upravlja subjekt za naplatu cestarine, a koji pružatelj usluge EENC-a mora proći prije odobrenja pružanja usluge EENC-a u području EENC-a.«

Članak 6.

Članak 10.a mijenja se i glasi:

»(1) Za sve nove elektroničke sustave za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu koriste se za izvođenje elektroničkih transakcija naplate cestarine jedna ili više sljedećih tehnologija:

-satelitsko određivanje položaja

-mobilne komunikacije i/ili

-mikrovalna tehnologija na frekvenciji 5,8 GHz.

(2) Postojeći elektronički sustavi za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu i upotrebljavaju druge tehnologije moraju ispunjavati zahtjeve navedene u stavku 1. ovoga članka ako se provedu znatna tehnološka poboljšanja.

(3) Pružatelji usluge EENC-a korisnicima EENC-a imaju obvezu ponuditi opremu u vozilu koja je prikladna za upotrebu, interoperabilna i koja može komunicirati s relevantnim elektroničkim sustavima za naplatu cestarine koji funkcioniraju s pomoću tehnologija navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(4) Oprema u vozilu može se služiti vlastitim hardverom i softverom, elementima drugog hardvera i softvera koji se nalaze u vozilu ili oboma. U svrhu komunikacije s drugim hardverskim sustavima koji se nalaze u vozilu oprema u vozilu može se služiti tehnologijama koje nisu navedene u stavku 1. ovoga članka, pod uvjetom da je zajamčena sigurnost, kvaliteta usluge i privatnost.

(5) Oprema u vozilu koja se služi tehnologijom satelitskog određivanja položaja i koja je stavljena na tržište nakon 19. listopada 2021. godine mora biti kompatibilna s uslugama određivanja položaja koje pružaju sustav Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS).

(6)  Pružatelji usluge EENC-a mogu do 31. prosinca 2027. godine korisnicima vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tone staviti na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz, za upotrebu u područjima EENC-a za koja nisu potrebne tehnologije satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija.

(7) Opremom u vozilu za EENC dopušteno je koristiti se i za druge usluge osim naplate cestarine, pod uvjetom da se obavljanjem takvih usluga ne utječe na usluge naplate cestarine u bilo kojem području EENC-a.«.

Članak 7.

Naslov iznad članka 11. briše se.

Članak 11. mijenja se i glasi:

»(1) Ministarstvo vodi javno dostupan elektronički Registar pružatelja usluge EENC-a koji imaju sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, koji zatraže registraciju i koji mogu dokazati da kumulativno ispunjavaju sljedeće zahtjeve za registraciju:

-imaju certifikat EN ISO 9001 ili jednakovrijedan certifikat

-raspolažu tehničkom opremom i EZ izjavom ili potvrdom koja potvrđuje sukladnost sastavnica interoperabilnosti sa specifikacijama

-imaju stručne sposobnosti za pružanje usluga elektroničke naplate cestarine ili za druga relevantna područja

-drže odgovarajući financijski položaj

-provode opći plan upravljanja rizicima koji podliježe reviziji najmanje svake dvije godine i

-imaju dobar ugled.

(2) U Registru iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci o područjima EENC-a u Republici Hrvatskoj, uključujući podatke o subjektima za naplatu cestarine, korištenim tehnologijama za naplatu cestarine, podacima za obračun cestarine, izjavi o području EENC-a, pružateljima usluge EENC-a koji imaju ugovore za EENC sa subjektima za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj, pružateljima usluge EENC kojima je odobrena registracija u Republici Hrvatskoj i ispunjavanju svih zahtjeva za registraciju uključujući revizije plana upravljanja rizicima kao i adresi elektroničke pošte i telefonskom broju te ostalim podacima o jedinstvenom kontaktnom uredu za EENC iz stavka 16. ovoga članka.

(3) Podaci iz Registra iz stavka 1. ovoga članka provjeravaju se jednom godišnje.

(4) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su sklopiti ugovore za EENC koji obuhvaćaju:

-sva područja EENC-a na državnim područjima najmanje četiriju država članica unutar 36 mjeseci od njihove registracije u skladu sa stavkom 1. ovoga  članka i

-sva područja EENC-a u Republici Hrvatskoj u roku od 24 mjeseca od sklapanja prvog ugovora, osim ako to nije moguće zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine.

(5) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj nakon isteka 12 mjeseci od datuma registracije i nakon toga svakih 12 mjeseci dostavljaju Ministarstvu potvrdu da je zadržana pokrivenost svih područja EENC-a nakon sklapanja ugovora odnosno da je ponovno uspostavljena pokrivenost u slučaju da je zbog razloga iz nadležnosti subjekta za naplatu cestarine na pojedinom području pokrivenost bila prekinuta.

(6) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj dužni su objavljivati:

-informacije o svojem pokrivanju područja EENC-a i o svim izmjenama u pogledu tog pokrivanja i

-u roku od mjesec dana od registracije detaljne planove u vezi sa svakim proširenjem njihove usluge na dodatna područja EENC-a, uz godišnja ažuriranja.

(7) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj ili koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su korisnicima EENC-a osigurati opremu u vozilu koja ispunjava zahtjeve iz članka 10.a stavka 1. ovoga Zakona te zahtjeve propisa koji se odnose na radijsku opremu i elektromagnetsku kompatibilnost.

(8) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj dužni su voditi evidenciju opreme u vozilu povezane s njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a, kojoj je poništena valjanost.

(9) Pružatelji usluge EENC-a koji su registrirani u Republici Hrvatskoj obvezni su javno objavljivati svoje politike sklapanja ugovora s korisnicima EENC-a.

(10) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj subjektima za naplatu cestarine obvezni su pružati informacije koje su im potrebne za izračun i naplatu cestarine za vozila korisnika EENC-a ili za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika EENC-a.

(11) Pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a u Republici Hrvatskoj obvezni su surađivati sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima da identificiraju osumnjičene prekršitelje.

(12) U slučaju u kojem se sumnja u neplaćanje cestarine, subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi s vozilom uključenim u navodno neplaćanje cestarine i s vlasnikom ili korisnikom tog vozila koji je klijent pružatelja usluge EENC-a, a Pružatelj usluge EENC-a je obvezan odmah staviti na raspolaganje takve podatke, koje subjekt za naplatu cestarine ne smije dati nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine.

(13) U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke iz stavka 14. ovoga članka je dozvoljeno upotrijebiti isključivo u svrhu identificiranja osumnjičenih prekršitelja.

(14) Pružatelji usluge EENC-a obvezni su subjektima za naplatu cestarine dati podatke u vezi sa svim vozilima u kojima se prema njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a nalazi njihova oprema i koji su, u određenom razdoblju, vozili na području EENC-a za koje je nadležan subjekt za naplatu cestarine, kao i podatke  o vlasnicima tih vozila odnosno korisnicima EENC-a vezanim za ta vozila, pod uvjetom da subjekt za naplatu cestarine treba te podatke kako bi ispunio svoje obveze prema poreznim tijelima.

(15) Pružatelj usluge EENC-a dužan je dostaviti podatke određene ovim člankom najkasnije dva dana nakon primitka zahtjeva. Subjektu za naplatu cestarine nije dozvoljeno otkriti takve podatke drugom pružatelju usluge naplate cestarine. U slučaju da je subjekt za naplatu cestarine ujedno i pružatelj usluge naplate cestarine, podatke je dozvoljeno upotrebljavati isključivo u svrhu ispunjavanja obveza subjekta za naplatu cestarine prema poreznim tijelima.

(16) U Ministarstvu se određuje jedinstveni kontaktni ured za olakšavanje i koordiniranje administrativnih aktivnosti između pružatelja usluge EENC-a i subjekata za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona.

(17) Ministarstvo na kraju svake kalendarske godine elektroničkim putem dostavlja Europskoj komisiji registre područja EENC i pružatelja usluga EENC u Republici Hrvatskoj.

(18) Postupak registracije i dokumente kojima se dokazuju zahtjevi koji se moraju ispuniti za registraciju pružatelja usluga EENC, postupak i dinamiku provjere registriranih pružatelja usluge EENC-a te mjere u slučaju prestanka ispunjavanja pojedinog zahtjeva pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 8.

Iza članka 11. dodaje se članak 11.a koji glasi:

»Članak 11.a

(1) Subjekti za naplatu cestarine u Republici Hrvatskoj su Hrvatske autoceste d.o.o. i koncesionari, koji naplaćuju cestarinu na svom području EENC-a, te su istovremeno pružatelji usluge naplate cestarine na svom području EENC-a.

(2)  Subjekti za naplatu cestarine dužni su analizirati razinu usklađenosti svog područja EENC-a s tehničkim i postupovnim uvjetima za interoperabilnost EENC-a te jedinstvenom kontaktnom uredu iz članka 11. stavka 16. ovoga Zakona dostaviti prijedlog programa korektivnih aktivnosti koje će poduzeti radi osiguravanja interoperabilnosti EENC-a u okviru sustava za naplatu cestarine.

(3)  Subjekti za naplatu cestarine dužni su izraditi i održavati izjavu o području EENC-a kojom se određuju opći uvjeti za pružatelje usluge EENC-a na svojim područjima EENC-a, u skladu s provedbenim aktom Europske komisije koji propisuje minimalni sadržaj izjave o području EENC-a.

(4) Imenovani subjekti za naplatu cestarine, kada uspostavljaju novi elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti izjavu o području EENC-a i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, sve dovoljno unaprijed da se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogući akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(5) Subjekti za naplatu cestarine, kada znatno mijenjaju elektronički sustav za naplatu cestarine, obvezni su objaviti ažuriranu izjavu o području EENC-a dovoljno unaprijed da se već akreditiranim pružateljima usluge EENC-a omogući da prilagode svoje sastavnice interoperabilnosti novim zahtjevima i da ponovno dobiju akreditaciju najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti.

(6) Ako uspostavljanje novog elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 4. ovoga članka odnosno znatne promjene elektroničkog sustava za naplatu cestarine iz stavka 5. ovoga članka uključuju uvođenje novih parametara za klasifikaciju vozila, subjekt za naplatu cestarine odnosno imenovani subjekt za naplatu cestarine mora 7 mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Ministarstvo, a Ministarstvo 6 mjeseci unaprijed o tome obavijestiti Europsku komisiju, ostale države članice Europske unije i pružatelje usluge EENC-a aktivne u području EENC-a toga subjekta za naplatu cestarine.

(7) Subjekti za naplatu cestarine nadležni za područja EENC-a imaju obvezu na nediskriminirajućoj osnovi prihvaćati sve pružatelje usluge EENC-a koji podnesu zahtjev za pružanje usluge EENC-a na područjima EENC-a iz njihove nadležnosti, koji poštuju obveze i opće uvjete iz izjave o području EENC-a.

(8) Subjekti za naplatu cestarine nemaju pravo zahtijevati od pružatelja usluge EENC-a da se koriste specifičnim tehničkim rješenjima ili procesima kojima se ograničava interoperabilnost sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a s elektroničkim sustavima za naplatu cestarine u drugim područjima EENC-a.

(9) Subjekt za naplatu cestarine izdaje račun za cestarinu vezanu za pružanje usluge EENC-a pružatelju usluge EENC-a, a pružatelj usluge EENC-a izdaje račun za cestarinu korisniku usluge EENC-a na isti iznos.

(10) Cestarina koju zaračunavaju subjekt za naplatu cestarine i pružatelj usluge EENC-a ne smije biti viša od cestarine utvrđene prema propisu iz članka 9. stavka 11. ovoga Zakona, a svi rabati ili popusti na cestarine moraju biti u skladu s odredbama članka 9. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

(11) Subjekti za naplatu cestarine u svojim područjima EENC-a obvezni su prihvaćati svu valjanu opremu u vozilu pružatelja usluge EENC-a s kojima imaju ugovorne odnose, koja je potvrđena u skladu s propisanim postupkom o ocjeni sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti i koja nije na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, a vozilima s navedenom opremom u slučaju  problema u funkcioniranju EENC-a za koje je odgovoran sam subjekt za naplatu cestarine obvezni su omogućiti pomoćnu uslugu, s time da se korištenje pomoćne usluge ne smatra neplaćanjem cestarine.

(12) Subjekti za naplatu cestarine imaju obvezu na nediskriminirajući način surađivati s pružateljima usluge EENC-a ili proizvođačima ili prijavljenim tijelima s ciljem procjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti u njihovim područjima EENC-a.«.

Članak 9.

Naslov iznad članka 12. briše se.

Članak 12. mijenja se i glasi:

»(1) Pružatelji usluge EENC-a imaju pravo na primanje naknade od subjekta za naplatu cestarine.

(2) Metodologija za izračun naknade pružateljima usluge EENC-a temelji se na izračunu naknade za usporedive usluge koje pružaju pružatelji usluga naplate cestarine u Republici Hrvatskoj. Iznos naknade pružateljima usluge EENC-a može se razlikovati od naknade pružatelja usluga ako je to opravdano:

-troškovima specifičnih zahtjeva i obveza pružatelja usluga koji se ne primjenjuje na pružatelje usluge EENC-a i

-troškovima koji za subjekta za naplatu cestarine nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja sustava usklađenog s EENC-om u svojem području naplate cestarine, uključujući troškove akreditacije, u slučajevima kad takvi troškovi nisu uključeni u cestarinu.

(3) Metodologiju za izračun naknade za pružatelje usluge EENC-a pravilnikom propisuje ministar, a subjekti za naplatu cestarine u sklopu komercijalnih uvjeta u izjavi o području EENC-a obvezni su navesti podatke o objavi toga propisa.«.

Članak 10.

Iza članka 12. dodaje se članak 12.a koji glasi:

»Članak 12.a

(1) U slučaju odstupanja između klasifikacije vozila između pružatelja usluge EENC-a i subjekta za naplatu cestarine, prednost ima klasifikacija subjekta za naplatu cestarine, osim ako se može dokazati pogreška u navedenoj klasifikaciji.

(2) Subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a zahtijevati plaćanje za svaku potkrijepljenu prijavu cestarine i za svaku potkrijepljenu neprijavljenu cestarinu u vezi s bilo kojim računom korisnika EENC-a kojim upravlja taj pružatelj usluge EENC-a.

(3) U slučaju da je pružatelj usluge EENC-a poslao subjektu za naplatu cestarine popis opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, pružatelj usluge EENC-a nije odgovoran za bilo koju dodatnu cestarinu koja je nastala na temelju upotrebe opreme u vozilu kojoj je poništena valjanost.

(4) Broj upisa na popisu opreme u vozilu iz članka 11. stavka 8. ovoga Zakona kojoj je poništena valjanost, oblik popisa i učestalost njegova ažuriranja dogovaraju subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a.

(5) U sustavima za naplatu cestarine koji se temelje na mikrovalnoj tehnologiji subjekti za naplatu cestarine dostavljaju potkrijepljene prijave cestarine pružateljima usluge EENC-a za cestarine njihovih korisnika EENC-a.

(6) Subjekti koji pružaju usluge naplate cestarine vode računovodstvenu evidenciju koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluge naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima.

(7) Informacije o troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine dostavljaju se, na zahtjev, relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu.

(8) Zabranjeno je unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti.«.

Članak 11.

Naslov iznad članka 13. briše se.

Članak 13. mijenja se i glasi:

»(1) Korisnici EENC-a imaju pravo ugovaranja usluge EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na njihovo državljanstvo, državu u kojoj imaju boravište ili državu u kojoj je vozilo registrirano.

(2) Prilikom sklapanja ugovora korisnici EENC-a moraju biti uredno obaviješteni o važećim sredstvima plaćanja i o obradi njihovih osobnih podataka i pravima koja proizlaze iz propisa o zaštiti osobnih podataka.

(3) Smatra se da je korisnik EENC-a plaćanjem cestarine svojem pružatelju usluge EENC-a ispunio obvezu plaćanja korisnika usluge prema nadležnom subjektu za naplatu cestarine.

(4) Ako su u vozilo ugrađeni ili se u njemu prevoze dva ili više komada opreme, odgovornost je korisnika EENC-a da koristi ili aktivira odgovarajuću opremu u vozilu za određeno područje EENC-a.«.

Članak 12.

Iza članka 13. dodaje se članak 13.a koji glasi:

»Članak 13.a

(1) Povjerenstvo za mirenje u Ministarstvu, sastavljeno od tri člana, nadležno za posredovanje između subjekata za naplatu s područjem EENC-a u Republici Hrvatskoj i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine, odlukom imenuje ministar iz redova stručnjaka za područje u kojem se posreduje.

(2) Povjerenstvo za mirenje osobito je ovlašteno provjeriti jesu li ugovorni uvjeti koje je subjekt za naplatu cestarine postavio pružateljima usluge EENC-a nediskriminirajući, kao i  provjeriti primaju li pružatelji usluge EENC-a naknadu u skladu s člankom 12. ovoga Zakona.

(3) Postupak pred Povjerenstvom za mirenje ovlašteni su pokrenuti subjekt za naplatu cestarine i/ili pružatelj usluge EENC-a i tražiti da se tijelo za mirenje uključi u bilo koji spor koji se tiče njihovih ugovornih odnosa ili pregovora.

(4) Povjerenstvo za mirenje je neovisno u odnosu na komercijalne interese subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge naplate cestarine te posreduje između subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine.

(5) Povjerenstvo za mirenje, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva da se uključi, dužno je izjasniti se o tome ima li na raspolaganju sve dokumente potrebne za posredovanje.

(6) Povjerenstvo za mirenje ovlašteno je tražiti odgovarajuće informacije od subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i bilo kojih trećih strana aktivnih u pružanju usluge EENC-a u Republici Hrvatskoj, koji su obvezni tijelu za mirenje u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva dostaviti informacije kojima raspolažu.

(7) Povjerenstvo za mirenje dužno je u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva za uključivanjem izdati mišljenje u predmetu.

(8) Povjerenstvo za mirenje razmjenjuje informacije s drugim tijelima za mirenje na području Europske unije o radu, vodećim načelima i praksama.«.

Članak 13.

Naslov iznad članka 14. briše se.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»(1) Korisnicima EENC-a se EENC pruža u obliku jedinstvene stalne usluge, koja ispunjava sljedeće zahtjeve:

-kad su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući promjenjive, pohranjeni ili prijavljeni, ili oboje, u vozilu tijekom vožnje više nije potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako dođe do izmjene karakteristika vozila i

-ljudska interakcija s određenim komadom opreme u vozilu ostane ista bez obzira na područje EENC-a.

(2) Odnos korisnika EENC-a i subjekta za naplatu cestarina ograničen je na izdavanje računa u skladu s člankom 11.a stavkom 9. ovoga Zakona te na proces prisilne naplate.

(3) Odnos između korisnika EENC-a i pružatelja usluge EENC-a, ili njihove opreme u vozilu, mogu  se razlikovati ovisno o pružatelju usluge EENC-a, uz uvjet da interoperabilnost usluge EENC-a nije ugrožena.

(4) Pružatelji usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, na zahtjev Ministarstva, obvezni su dostaviti podatke o pruženim uslugama, uz primjenu propisa o zaštiti podataka, koji se podaci koriste isključivo za potrebe prometnih politika i za poboljšanje upravljanja prometom i ne smiju se koristiti za druge svrhe.«.

Članak 14.

Iza članka 14. dodaju se članci 14.a i 14.b koji glase:

»Članak 14.a

(1) Ako se uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, imenovani subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav obvezan je izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, čime se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućuje akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava.

(2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se i ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine, a nadležni subjekt za naplatu cestarine obvezan je uz to izraditi i u izjavi o području EENC-a objaviti detaljno planiranje ponovne ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a koji su prije njegove znatne izmjene već bili akreditirani za sustav.

(3) Svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a u Republici Hrvatskoj ima obvezu uspostaviti testno okruženje u kojem pružatelj usluge EENC-a ili njegov ovlašteni predstavnik mogu provjeriti je li njihova oprema u vozilu primjerena za upotrebu u području EENC-a subjekta za naplatu cestarine i dobiti potvrdu o uspješnom prolasku odgovarajućih testova.

(4) Subjekti za naplatu cestarine mogu uspostaviti jedinstveno testno okruženje za više od jednog područja EENC-a kako bi omogućile jednom ovlaštenom predstavniku da provjeri primjerenost za upotrebu jednog tipa opreme u vozilu u ime više od jednog pružatelja usluge EENC-a.

(5) Subjekti za naplatu cestarine od pružatelja usluge EENC-a ili njihovih ovlaštenih predstavnika imaju pravo naplatiti troškove odgovarajućih testova.

(6) Sastavnice interoperabilnosti za upotrebu u EENC-u slobodno se stavljaju na tržište ako imaju oznaku CE ili izjavu o sukladnosti sa specifikacijama ili izjavu o primjerenosti za upotrebu ili obje izjave, a pregledi koji su već obavljeni u okviru postupka za provjeru sukladnosti sa specifikacijama i/ili primjerenosti za upotrebu ne trebaju se ponoviti.

(7) Ako sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE, koje su stavljene na tržište te upotrijebljene u skladu s namjenom, ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je sukladno posebnim propisima nadležno za stavljanje robe na tržište, radi ograničavanja njihovog područja primjene i zabrane njihove upotrebe odnosno povlačenja s tržišta.

(8) O pokretanju postupka iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju, pri čemu posebno navodi je li do nesukladnosti došlo zbog:

-nepravilne primjene tehničkih specifikacija i/ili

-neprimjerenosti tehničkih specifikacija.

(9) Europska komisija temeljem obavijesti iz stavka 8. ovoga članka provodi postupak i utvrđuje da li je mjera opravdana. Ako se u tom postupku utvrdi da je mjera neopravdana, Ministarstvo pokreće postupak pred tijelom koje je sukladno posebnim propisima nadležno za stavljanje robe na tržište za opoziv poduzete mjere. Ako je utvrđeno da sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE ne ispunjavaju zahtjeve interoperabilnosti, tijelo koje je sukladno posebnim propisima nadležno za stavljanje robe na tržište ovlašteno je od proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika zatražiti da pod uvjetima koje to tijelo navede uspostavi sukladnost sastavnice interoperabilnosti sa specifikacijama ili njezinu primjerenost za upotrebu, ili oboje.

(10) U svakom aktu  koji donosi tijelo koje je sukladno posebnim propisima nadležno za stavljanje robe na tržište u vezi s ocjenom sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti detaljno se navode razlozi na kojima se temelji, a akt se dostavlja proizvođaču, pružatelju usluge EENC-a ili njihovim ovlaštenim predstavnicima, navodeći pritom pravna sredstva koja su na raspolaganju na temelju propisa koji uređuju stavljanje robe na tržište i rokove u kojima je moguće iskoristiti ta pravna sredstva.

(11) O aktima iz stavaka 9. i 10. ovoga članka Ministarstvo izvješćuje Europsku komisiju.  

(12) Hrvatsko nacionalno akreditacijsko tijelo prijavljuje Europskoj komisiji i državama članicama Europske unije tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja je ovlastilo za provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu propisanim provedbenim aktima koje Europska komisija donosi temeljem akta iz članka 1.a stavka 1. pod točkom 9. ovoga Zakona, kao i o svakoj promjeni vezanoj za ovlaštenje, te o tome obavještava Ministarstvo i središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo.

(13) Za svako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 12. ovoga članka hrvatsko nacionalno akreditacijsko tijelo prethodno određuje područje nadležnosti i od Europske komisije pribavlja identifikacijske brojeve.

(14) Postupak ocjenjivanja prijavljenih tijela iz stavka 12. ovoga članka i ukidanja ovlaštenja provodi se u skladu s propisima o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti.

Članak 14.b

Odredbe članaka 10. do 14.a ovoga Zakona ne primjenjuju se na sustave za naplatu cestarine koji nisu elektronički u smislu članka 10. stavka 10. ovoga Zakona i male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarina za koje bi troškovi usklađivanja sa zahtjevima navedenih odredbi bili nerazmjerni koristima.«.

Članak 15.

Naslov iznad članka 15. briše se.

Članak 15. mijenja se i glasi:

»(1) Kako bi se omogućila identifikacija vozila i vlasnika vozila odnosno osobe koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, odobrava se nacionalnim kontaktnim točkama drugih država članica Europske unije pristup sljedećim podacima iz registra vozila Republike Hrvatske, s ovlašću da obavlja automatizirana pretraživanja o:

-podacima o vozilima i

-podacima o vlasnicima odnosno osobama koje na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila.

(2) Kontaktna točka Republike Hrvatske za razmjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka određuje se u ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove.

(3) Prilikom obavljanja automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka dozvoljeno je koristiti cjeloviti registracijski broj vozila.

(4) Razmjena informacija između kontaktne točke Republike Hrvatske i nacionalnih kontaktnih točaka drugih država članica Europske unije provodi se upotrebom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (Eucaris) i izmijenjenih verzija tog računalnog sustava, u skladu s propisima koji uređuju prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima.

(5) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona ovlašten je od kontaktne točke Republike Hrvatske iz stavka 2. ovoga članka zatražiti pribavljanje podataka iz stavka 1. ovoga članka iz države članice Europske unije u kojoj je registrirano vozilo koje podliježe plaćanju cestarine, ako prema podacima kojima raspolaže subjekt za naplatu cestarine za to vozilo cestarina nije plaćena, a nema drugih načina da se utvrdi identitet obveznika plaćanja cestarine kako bi mu se dostavila obavijest o obvezi plaćanja.

(6) Subjektu za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona dostavljaju se samo podaci nužni za dostavu obavijesti o obvezi plaćanja cestarine i pokretanja sudskog postupka naplate utvrđene cestarine pred nadležnim javnim tijelima u skladu s propisima koji uređuju prisilnu naplatu potraživanja, koji se podaci smiju upotrebljavaju isključivo u navedene svrhe, a subjekt za naplatu cestarine dužan je podatke brisati odmah nakon plaćanja cestarine ili, u slučaju da se plaćanje ne izvrši, u roku od 5 godina nakon prijenosa podataka.

(7) Subjekt za naplatu cestarine iz članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona mora obavijestiti vlasnika vozila, osobu koja na temelju ugovora ima pravo na upotrebu vozila ili osobu identificiranu na drugi način da se sumnjiči za neplaćanje cestarine.

(8) Ako obveznik plaćanja cestarine postupi u skladu s nalogom iz obavijesti iz stavka 7. ovoga članka i plati cestarinu, okončava se postupak vezan uz neplaćanje cestarine.

(9) Ministarstvo temeljem podataka koje dobiva od ministarstva nadležnog za unutarnje poslove izrađuje sveobuhvatno izvješće o broju automatiziranih pretraživanja koja je provelo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove preko nacionalnih kontaktnih točki država članica Europske unije u kojima su registrirana vozila za koja nije plaćena cestarina te o broju neispunjenih zahtjeva. Sveobuhvatno izvješće uključuje i opis postupanja za naplatu cestarina sukladno ovom Zakonu, s podacima koliki je udio naplaćene cestarine temeljem pisane obavijesti, koliki je udio cestarine naplaćene u sudskom postupku te koliki je udio nenaplaćene cestarine. Sveobuhvatno izvješće Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji do 19. travnja 2023. godine, a nakon toga svake 3 godine.

(10) Popis podataka potrebnih za obavljanje automatiziranog pretraživanja i popis podataka koji se dostavljaju kao rezultat automatiziranog pretraživanja iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove.

(11) Obvezan sadržaj, službeni jezik i obrazac obavijesti iz stavka 7. ovoga članka propisuje ministar.

(12) Postupak podnošenja zahtjeva iz stavka 6. ovoga članka i dostave prikupljenih podataka pravilnikom propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove.«.

Članak 16.

Naslov iznad članka 15.a briše se.

Članak 15.a mijenja se i glasi:

»(1) Osobni podaci koji se obrađuju u skladu s odredbama ovoga Zakona moraju se prikupljati, obrađivati i koristiti u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka i propisima o zaštiti i sigurnosti u elektroničkim komunikacijama.

(2) U svrhu dodatne zaštite osobnih podataka, uvijek kada je to tehnički izvedivo, inteligentni transportni sustavi iz ovoga Zakona (elektronička naplata cestarine, EENC, sustavi za upravljanje prometom i drugi) trebaju koristiti neimenovane podatke.«.

Članak 17.

Iza članka 21. dodaje se članak 21.a koji glasi:

»(1) Ministarstvo je nadležno za izradu akta strateškog planiranja iz područja razvoja biciklističkih staza.

(2) Ministarstvo jednom godišnje o provedbi akta iz stavka 1. ovoga članka izvješćuje Koordinacijsko tijelo za sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske«.

Članak 18.

U članku 25. stavak 9. mijenja se i glasi:

»(9) Ako se građenjem ili rekonstrukcijom javne ceste zadire u komunalne, vodne i energetske građevine ili građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu koje su izgrađene na javnoj cesti, troškove izrade projekata, građenja ili rekonstrukcije tih građevina snosi osoba koja je na temelju posebnog zakona ovlaštena upravljati tom građevinom.«.

Iza stavka 9. dodaje se stavak 10. koji glasi:

»(10) Ako se građenjem ili rekonstrukcijom javne ceste zadire u postojeće komunalne, vodne i energetske građevine ili građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu, položene izvan javne ceste, troškove izrade projekata, građenja ili rekonstrukcije tih građevina u dijelu koji je u obuhvatu javne ceste snosi investitor javne ceste.«.

Članak 19.

U članku 27. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Slivnici uz javnu cestu te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji služe isključivo za odvodnju javnih cesta, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste.«.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetaka i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u stavku 3. ovoga članka, održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

(5) Poslove iz ovoga članka koje ne obavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave.«.

Članak 20.

Članak 41. mijenja se i glasi:

»(1) Na postupak stupanja u posjed, u tijeku postupka izvlaštenja, nekretnina za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje primjenjuju se propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na nekretnine za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje na temelju članaka 37. do 40. ovoga Zakona.«.

Članak 21.

U članku 59. iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, dopušteno je postavljanje samoljepljivih folija namijenjenih informiranju korisnika autoceste na cestarinskim prolazima na naplatnim kućicama i pripadajućoj opremi, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa.

(6) Ministar donosi pravilnik kojim se regulira postavljanje reklama iz stavka 1. ovoga članka i samoljepljivih folija iz stavka 5. ovoga članka.«.

Članak 22.

Naslov iznad članka 68. i članak 68. mijenjaju se i glase:

»Upravljanje sigurnošću cestovne infrastrukture

Članak 68.

(1) Odredbe članka 68. do 71. ovoga Zakona odnose se na ceste koje su dio transeuropske cestovne mreže, na autoceste, na primarne ceste iz stavka 2. ovoga članka i javne ceste iz stavka 3. ovoga članka, neovisno o tome jesu li one u fazi projektiranja, u izgradnji ili u upotrebi, a primjenjuju se na postupke ocjene utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu, procjenu cestovne sigurnosti, upravljanje javnim cestama sa stajališta sigurnosti cestovne infrastrukture na razini mreže te na kontrolu sigurnosti  infrastrukture na javnim cestama.

(2) Primarne ceste su državne ceste izvan gradskih područja koje povezuju velike gradove ili regije koje nisu dio transeuropske cestovne mreže.

(3) Na ceste izvan naselja, koje nemaju mogućnost izravnog prilaza na cestu, a financiraju se  sredstvima Europske unije, primjenjuju se odredbe članka 68. do 71. ovoga Zakona.

(4) Ministar odlukom utvrđuje primarne ceste koje se ovisno o riziku za sigurnost na temelju opravdanih razloga povezanih s količinom prometa i statistikom nesreća izuzimaju od primjene odredbi članka 68. do 71. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo do 17. prosinca 2021. izrađuje popis autocesta i primarnih cesta na području Republike Hrvatske, popis primarnih cesta iz stavka 4. ovoga članka i popis ostalih cesta iz stavka 3. ovoga članka te ih dostavlja Europskoj komisiji, a nakon toga obavještava Europsku komisiju o svim naknadnim promjenama tih popisa.

(6) Odredbe članaka 68. do 71. ovoga Zakona ne primjenjuju se na tunele na koje se primjenjuju odredbe članka 63. do 67. ovoga Zakona.

(7) Upravljanje postojećim javnim cestama sa stajališta sigurnosti obuhvaća poduzimanje mjera za povećanja stupnja sigurnosti na njima te smanjenje troškova prometnih nesreća uz analizu troškova i koristi.

(8) Provjera sigurnosti je povremena provjera karakteristika i nedostataka javne ceste sa stajališta sigurnosti, a provodi se sukladno propisu iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona.«.

Članak 23.

Članak 69. mijenja se i glasi:

»(1) Aktivnosti za poboljšanje sigurnosti infrastrukture cesta odnose se na sve faze planiranja, projektiranja, građenja i održavanja TEM cesta, autocesta i primarnih cesta te obuhvaćaju:

-procjenu učinka infrastrukturnih projekata na sigurnost na cestama

-reviziju sigurnosti cesta za infrastrukturne projekte

-procjena sigurnosti cesta na razini cijele mreže

-periodične provjere sigurnosti cesta

-ciljane provjere sigurnosti cesta

-izvješćivanje

-daljnje postupanje u postupcima za ceste koje su u upotrebi

-zaštita nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu

-upravljanje podacima i

-donošenje smjernica i pravilnika.

(2) Aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo usklađuje s programom iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Smjernice i izmjene smjernica  iz stavka 1. podstavka 10. ovoga članka dostavljaju se Europskoj komisiji u roku od tri mjeseca od njihovog usvajanja.

(4) Postupak i rokove provedbe aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka te sadržaj izvješća o prometnim nesrećama pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 24.

Članak 69.a mijenja se i glasi:

»(1) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu je obvezna analiza kojom se uspoređuje postojeće stanje i utjecaj nove ceste, odnosno znatne rekonstrukcije postojeće ceste na promet i razinu sigurnosti cestovne mreže.

(2) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu iz stavka 1. ovoga članka jedna je od obveznih analiza koje se provode radi utvrđivanja prioriteta u građenju i održavanju cesta iz članka 20. ovoga Zakona, a uz ostalo sadrži i sve podatke potrebne za analizu troškova i koristi.

(3) Ocjena utjecaja na sigurnost u cestovnom prometu iz stavka 1. ovoga članka provodi se tijekom planiranja izgradnje nove odnosno znatne rekonstrukcije postojeće ceste.«.

Članak 25.

Naslov iznad članka 70. i članak 70. mijenjaju se i glase:

»Revizija sigurnosti cesta

Članak 70.

(1) Revizija sigurnosti cesta je nezavisna, detaljna, sustavna i tehnička provjera sigurnosti koja se odnosi na projektirane karakteristike projekta cestovne infrastrukture i koja obuhvaća sve faze od planiranja do puštanja u promet.

(2) Revizija sigurnosti cesta provodi se tijekom projektiranja, građenja odnosno rekonstrukcije te puštanja u promet cesta te u početnom razdoblju korištenja cesta.«.

Članak 26.

U članku 70.a stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Reviziju projektne i druge dokumentacije u okviru procjene sigurnosti cesta sukladno odredbama ovoga Zakona provodi revizor cestovne sigurnosti.«.

Članak 27.

U članku 70.b stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Revizor cestovne sigurnosti iz članka 70.a ovoga Zakona ne može obaviti reviziju sigurnosti cesta za projekte i dokumentaciju u čijoj je izradi sudjelovao ili je u projektiranje ili upravljanje javnom cestom za koju se revizija ili ciljana provjera sigurnosti obavlja uključena pravna osoba u kojoj je isti zaposlen.«.

Članak 28.

U članku 71. u stavku 2. riječ: „procjenitelju“ zamjenjuje se riječima: „povjerenstvu iz članka 70.a stavka 2. ovoga Zakona“.

Članak 29.

Naslov iznad članka 71.a  i članak 71.a  mijenjaju se i glase:

»Procjena sigurnosti mreže TEM cesta, autocesta i primarnih cesta

Članak 71.a

(1) Procjena sigurnosti mreže TEM cesta, autocesta i primarnih cesta provodi se na svim cestama iz članka 68. ovoga Zakona.

(2) Procjenom sigurnosti cesta iz stavka 1. ovoga članka evaluira se rizik događanja nesreća i težine njihovih posljedica na temelju sljedećeg:

-primarno, vizualnog pregleda na samoj lokaciji ili elektroničkim sredstvima, projektnih značajki ceste (ugrađena sigurnost) i

-analize dionica cestovne mreže koje su u upotrebi dulje od tri godine i na kojima je zabilježen velik broj nesreća s poginulim ili teško ozlijeđenim osobama s obzirom na protok prometa.

(3) Procjena sigurnosti cesta s velikim brojem teških prometnih nesreća provode stručni timovi koje imenuje pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar, a barem jedan član stručnog tima mora biti ovlašteni revizor cestovne sigurnosti.

(4) U propisu iz članka 17. stavka 4. podstavka 1. ovoga Zakona uređuje se i način obavješćivanja korisnika javne ceste da je određena dionica javne ceste prema sigurnosnoj ocjeni dionica s velikim brojem teških prometnih nesreća.

(5) Prva procjena sigurnosti cesta iz stavka 1. ovoga članka  provesti će se najkasnije do 2024. godine, a kasnije procjene moraju biti dovoljno česte kako bi se osigurale primjerene razine sigurnosti, barem svakih pet godina.

(6) Na temelju rezultata procjene iz stavka 5. ovoga članka i radi određivanja prioriteta u pogledu potreba za daljnjim djelovanjem, Ministarstvo razvrstava sve dionice cesta iz članka 68. ovoga Zakona u najmanje tri kategorije prema njihovoj razini sigurnosti, koje se kategorije razvrstavanja određuju smjernicama i postupcima definiranim sukladno članku 69. ovoga Zakona.

(7) Pri provedbi procjene sigurnosti cesta propisane ovim člankom koriste se smjernice i postupci iz članka 69. stavka 1. podstavka 10. ovoga Zakona.

(8) Na temelju nalaza procjena sigurnosti cesta provedenih u skladu s odredbama ovoga članka provode se ili ciljane provjere sigurnosti cesta iz članka 71.d ovoga Zakona ili izravne korektivne mjere.«.

Članak 30.

Naslov iznad članka 71.b  i članak 71.b  mijenjaju se i glase:

»Provjere sigurnosti cesta i upravljanje podacima

Članak 71.b

(1) Na cestovnoj mreži iz članka 68. ovoga Zakona obavljaju se provjere sigurnosti kako bi se zajamčile primjerene razine sigurnosti za dotičnu cestovnu infrastrukturu.

(2) Provjere sigurnosti cesta uključuju periodične i ciljane provjere sigurnosti cesta, te analize mogućeg utjecaja radova na cestama na sigurnost odvijanja prometa, a obavljaju se u vremenskim razmacima koji osiguravaju primjerenu razinu sigurnosti.

(3) Provjere iz stavka 2. ovoga članka se provode prema godišnjem planu kojeg izrađuje pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(4) O svakoj prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom na cestovnoj mreži iz članka 68. ovoga Zakona pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar izrađuje izvještaj prema propisu iz članka 69. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Ministarstvo je dužno izraditi analizu prosječnog društvenog troška prometne nesreće i prosječnog društvenog troška nesreće s teškim posljedicama te ih ažurirati najmanje svakih 5 godina.«.

Članak 31.

Iza članka 71.b dodaju se članci 71.c, 71.d, 71.e i 71.f s naslovima iznad njih koji glase:

»Periodične provjere sigurnosti cesta

Članak 71.c

(1) Periodična provjera sigurnosti cesta znači rutinska periodična provjera značajki i nedostataka koji iz sigurnosnih razloga zahtijevaju održavanje.

(2) Periodične provjere sigurnosti cesta provode se dovoljno često kako bi se zajamčile primjerene razine sigurnosti za dotičnu cestovnu infrastrukturu.«.

Ciljane provjere sigurnosti cesta

Članak 71.d

(1) Ciljana provjera sigurnosti cesta znači ciljano ispitivanje radi utvrđivanja opasnih uvjeta, pogrešaka i problema koji povećavaju rizik od nesreća i ozljeda, temeljeno na terenskom obilasku postojeće ceste ili dionice ceste.

(2) Pri provedbi ciljanih provjera sigurnosti cesta koristit će se smjernice i postupci definirani sukladno članku 69. ovoga Zakona.

(3) Ciljane provjere sigurnosti cesta provode stručni timovi koje imenuje pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar, pod vodstvom ovlaštenog revizora cestovne sigurnosti.

(4) Na temelju nalaza ciljanih provjera sigurnosti cesta pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar donosi obrazložene odluke u kojima se utvrđuje jesu li potrebne korektivne mjere, utvrđuju dionice cesta na kojima su potrebna poboljšanja u području sigurnosti cestovne infrastrukture te određuju mjere kojima treba dati prednost radi poboljšanja sigurnosti tih dionica cesta.

(5) Pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar prvenstveno usmjerava korektivne mjere na dionice cesta s niskim razinama sigurnosti i na kojima postoji mogućnost provedbe mjera s visokim potencijalom za smanjenjem broja teških prometnih nesreća i smanjenje troškova povezanih s nesrećama.

(6) Radi praćenja provedbe utvrđenih korektivnih mjera, pravna osoba koja upravlja cestom odnosno koncesionar priprema i redovito ažurira akcijski plan s utvrđenim prioritetima provođenja korektivnih mjera koji se temelji na riziku.

Zajedničke provjere sigurnosti cesta

Članak 71.e

(1) Zajedničke provjere sigurnosti cesta provode se na dionicama cesta iz članka 68. ovoga Zakona čiji sastavni dio su tuneli iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona.  

(2) Zajedničke provjere sigurnosti cesta moraju biti dovoljno česte kako bi se osigurale primjerene razine sigurnosti, no u svakom se slučaju provode barem svakih šest godina.«.

Izvješćivanje Europske komisije

Članak 71.f

(1) Izvješće o sigurnosnoj klasifikaciji mreže procijenjene u skladu s člankom 71.a ovoga Zakona Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji.  

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji do 31. listopada 2025. godine, a svako naredno dostavlja se svakih pet godina.«.

Članak 32.

Naslov iznad članka 72. i članak 72. mijenjaju se i glase.

»Inteligentni prometni sustavi u cestovnom prometu

Članak 72.

(1) Inteligentni prometni sustavi (u daljnjem tekstu: ITS) u smislu ovoga Zakona su informacijsko-komunikacijska nadgradnja klasičnog sustava cestovnog prometa, kojim se postiže znatno poboljšanje učinaka cjelokupnog prometnog sustava. ITS uključuje ceste, vozila i korisnike cesta, a primjenjuju se u upravljanju prometom, upravljanju mobilnosti, upravljanju prometnim incidentima te za veze s ostalim vrstama prijevoza.

(2) Usluga ITS-a obuhvaća aplikaciju ITS-a kroz dobro definirani organizacijski i operativni okvir primjene, a pridonosi sigurnosti u cestovnom prometu, učinkovitijem prijevozu putnika i tereta, poboljšanju udobnosti prijevoza, zaštiti putnika i tereta te protočnosti prometa na cesti.

(3) Aplikacija ITS-a je operativno sredstvo za primjenu ITS-a.

(4) Za usluge ITS-a primjenjuju se tehnički, funkcionalni i organizacijski zahtjevi (specifikacije) i norme koje donosi Europska komisija kako bi se osigurala usklađenost i interoperabilnost ITS-a na području Europske unije.«.

Članak 33.

Naslov iznad članka 72.a  i članak 72.a  mijenjaju se i glase:

»Koordinacijsko tijelo za ITS

Članak 72.a

(1) Za razvoj ITS-a u Republici Hrvatskoj ustrojava se Koordinacijsko tijelo za inteligentne prometne sustave.

(2) Koordinacijsko tijelo iz stavka 1. ovoga članka ima pet članova koje imenuje ministar iz redova znanstvene zajednice, državne i javne uprave, pružatelja ITS usluga i korisnika ITS usluga.

(3) Zadaci koordinacijskog tijela su:

-pripremanje prijedloga nacionalnog plana za razvoj ITS-a

-savjetovanje i izvještavanje ministra o razvoju ITS-a

-koordiniranje razvoja aplikacija i usluga ITS-a

-praćenje provedbe nacionalnog plana, projekata i aktivnosti po prioritetnim područjima i

-predlaganje aktivnosti za razvoj ITS-a u Republici Hrvatskoj.

(4) Način rada Koordinacijskog tijela iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 34.

U članku 72.b  stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»(3) Ministarstvo je nadležno za izradu akta strateškog planiranja iz područja razvoja i uvođenja ITS-a na prioritetnim područjima iz stavka 1. ovoga članka, kojim se planiraju aktivnosti i projekti te određuju mjere za provedbu.

(4) Izvješće o provedbi akta strateškog planiranja iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se Europskoj komisiji svake tri godine.«.

Članak 35.

U članku 72.c  iza stavka 1. dodaju se stavci 2., 3., 4. i 5. koji glase:

»(2) Ministarstvo poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se pri uvođenju aplikacija i usluga ITS-a primjenjuju specifikacije iz članka 72. stavka 4. ovoga Zakona, ako smatra da uvođenje aplikacije ili usluge, koja je predmet odgovarajuće specifikacije, svrsishodno u Republici Hrvatskoj.

(3) Mjere potrebne za provedbu ITS specifikacija moraju osigurati poštivanje sljedećih načela:

-biti učinkovite – dati zamjetan doprinos rješavanju ključnih izazova koji utječu na cestovni promet u Europskoj uniji (smanjenje preopterećenosti, smanjenje emisija, poboljšanje energetske učinkovitosti, dostizanje visoke razine sigurnosti i zaštite u pogledu nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu)

-biti troškovno učinkovite – optimizirati omjer troškova i rezultata pri ispunjavanju ciljeva

-biti razmjerne – predvidjeti, gdje je to primjereno, različite razine kvalitete i uvođenja usluga koje se mogu dostići, uzimajući u obzir posebnosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i na razini Europske unije

-podupirati kontinuitet usluga – osigurati neprekinute usluge u cijeloj Uniji, posebno na transeuropskoj mreži, i, gdje je to moguće, na njezinim vanjskim granicama, prilikom uvođenja usluga ITS-a. Kontinuitet usluga treba osigurati na razini prilagođenoj karakteristikama prometnih mreža koje povezuju države s državama i, kada je to primjereno, regije s regijama i gradove s ruralnim područjima

-postići interoperabilnost – osigurati da sustavi i s njima povezani poslovni procesi mogu omogućiti razmjenu podataka, informacija i znanja kako bi se osiguralo učinkovito pružanje usluga ITS-a

-podupirati usklađenost s prethodnim sustavima – prema potrebi osigurati interoperabilnost sustava ITS-a s postojećim sustavima koji imaju istu namjenu, bez ometanja razvoja novih tehnologija

-poštovati postojeću nacionalnu infrastrukturu i karakteristike mreže – uzeti u obzir razlike u karakteristikama svojstvenima prometnim mrežama, posebno u veličini opsega prometa i u vremenskim uvjetima na cestama

-promicati jednakost pristupa – ne ometati pristup aplikacijama i uslugama ITS-a nezaštićenim sudionicima u cestovnom prometu ili ne diskriminirati prilikom njihovog pristupa tim aplikacijama i uslugama

-podupirati tehničku zrelost – nakon odgovarajuće ocjene rizika dokazati pouzdanost inovativnih sustava ITS-a na temelju zadovoljavajuće razine tehničkog razvoja i operativne uporabe

-postići kvalitetu proračuna vremena i pozicioniranja – uporaba satelitske infrastrukture, ili bilo koje tehnologije koja pruža jednaku razinu preciznosti za potrebe aplikacija i usluga ITS-a za koje su potrebne globalne, kontinuirane, točne i zajamčene usluge proračuna vremena i pozicioniranja

-omogućiti intermodalnost – pri uvođenju ITS-a, prema potrebi uzeti u obzir usklađivanje različitih vrsta prijevoza i

-poštovati koherentnost – uzeti u obzir postojeće propise, politike i aktivnosti Unije koje su relevantne u području ITS-a, posebno u području normiranja.

(4) U slučaju da nisu donesene specifikacije za prioritetno područje, Ministarstvo i pružatelji prometnih usluga ulažu dodatan napor u suradnji na razvoju ITS prioritetnih područja.

(5) Opseg primjene ITS aplikacija i usluga na koje se primjenjuju tehničke specifikacije iz stavka 1. ovoga  članka, tijelo nadležno za provedbu kao i mjere iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 36.

Članak 73. mijenja se i glasi:

»(1) Pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, kao i korištenje samih površina cestovnog zemljišta za gospodarske djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.

(2) Pravo korištenja cestovnog zemljišta na javnoj cesti nastaje sklapanjem ugovora kojeg pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar sklapa s korisnikom cestovnog zemljišta i traje do isteka važenja ugovora.

(3) Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta sklapa se na određeno vrijeme na rok koji ne može biti dulji od 40 godina.

(4) Sve fizičke i pravne osobe koje koriste cestovno zemljište u smislu ovoga Zakona dužne su plaćati naknadu i u slučajevima kada ugovor nije sklopljen na temelju računa kojeg za izvršenu isporuku, u smislu propisa koji uređuju oporezivanje, izdaje pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar.

(5) Korisnici ili posjednici pratećih uslužnih objekata koji su izgrađeni na cestovnom zemljištu temeljem valjanih pravnih osnova do 1. siječnja 1997. godine, mogu steći pravo korištenja cestovnog zemljišta ukoliko u roku od 12 (dvanaest) mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru postave zahtjev za sklapanje ugovora.

(6) Osobe koje, protivno odredbama ovoga članka, cestovno zemljište koriste bez važećeg ugovora, dužne su pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru predati posjed cestovnog zemljišta i pratećih uslužnih objekata izgrađenih na javnoj cesti.

(7) U slučajevima korištenja cestovnog zemljišta bez pravne osnove, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar ima pravo protiv korisnika ili posjednika pokrenuti odgovarajuće postupke pred nadležnim sudovima i drugim javnopravnim tijelima radi zaštite prava Republike Hrvatske.

(8) Iznose naknada, uvjete i način korištenja cestovnog zemljišta, uvjete i postupak povjeravanja te ostala prava i obveze u vezi s obavljanjem pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu pravilnikom propisuje ministar.«.

Članak 37.

U članku 86. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Za korištenje javnih cesta temeljem prava služnosti, prava građenja, prava puta ili nekog drugog sličnog prava za komunalne, vodne, energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezane opreme, plaća se isključivo naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka u visini određenoj prema članku 87. stavku 6. ovoga Zakona.«.

Stavak 3. se briše.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 38.

Iza članka 89. dodaje se članak 89.a koji glasi:

»Članak 89.a

(1) Odluka o uvođenju naplate cestarine iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona ne donosi se u slučaju korištenja autocesta i objekata na državnim cestama za posebno označena:

-vozila ministarstva nadležnog za unutarnje poslove

-vozila ministarstva nadležnog za poslove obrane i Oružanih snaga

-vatrogasna vozila

-vozila hitne pomoći

-vozila gorske službe spašavanja i

-vozila carine.

(2) Vozila iz stavka 1. ovoga članka registrirana u Republici Hrvatskoj obvezna su korištenje autoceste i objekta s naplatom evidentirati uređajem za elektroničku naplatu cestarine, a korištenje autocesta i objekta s naplatom sa sustavima naplate cestarine iz članka 14.b ovoga Zakona evidentirati odgovarajućim medijem.

(3) Sredstva za porez na dodanu vrijednost za uslugu iz ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu na pozicijama Ministarstva.

(4) Ministar donosi pravilnik kojim se određuje vizualni identitet i posebne oznake vozila iz stavka 1. ovoga članka te način evidentiranja i izvještavanja o korištenju autocesta i objekata na državnim cestama za vozila iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 39.

U članku 91. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Naknada iz stavka 2. ovoga članka isplaćuje se na račun Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o. najviše do iznosa koji je za te namjene osiguran u državnom proračunu za pojedinu proračunsku godinu.«.

Članak 40.

U članku 92. u stavku 1. riječi: »sukladno programu iz članka 21. ovoga Zakona i godišnjem planu iz članka 22. ovoga Zakona,« brišu se.

Članak 41.

U članku 94. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Iznimno od stavka 1. i 2 ovoga članka Zakona, Hrvatske ceste d.o.o. naknadu iz članka 86. stavak 1. točke 11. ovoga Zakona uključuju u prihode tekućeg razdoblja.«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Prihodi po osnovi tečajnih razlika i kamate, kao i rashodi po osnovi negativnih tečajnih razlika i kamate iskazuju se u godišnjim financijskim izvještajima pravne osobe koja upravlja javnom cestom sukladno propisima o računovodstvu.«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 42.

U članku 95. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Javni kapital umanjuje se za gubitak koji ostvare Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. dok je Republika Hrvatska jedini član društva te gubitak koji ostvare županijske uprave za ceste.«.

Članak 43.

U članku 96. u stavku 1. riječi: »Dio amortizacije koji nije pokriven iz vlastitih prihoda obračunava se na teret sredstava javnog kapitala.« brišu se.

U stavku 4. riječi: »utvrđuje Vlada« zamjenjuju se riječima: »propisuje ministar pravilnikom, na prijedlog Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hrvatskih cesta d.o.o.«.

Članak 44.

Iza članka 108. dodaju se naslov iznad članka i članak 108.a koji glase:

»Financiranje dijela troškova zimske službe na nerazvrstanim cestama

Članak 108.a

(1) Dio troškova zimske službe na nerazvrstanim cestama na području određenih jedinica lokalne samouprave financira se iz dijela naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta koja se, sukladno članku 91. stavku 2. podstavku 2. ovoga Zakona, uplaćuje iz državnog proračuna na račun Hrvatskih cesta d.o.o.

(2) Financijska sredstava iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se jedinicama lokalne samouprave sa statusom brdsko - planinskog područja prema posebnom zakonu i onima obuhvaćenim II. i III. klimatskom zonom održavanja cesta u zimskim uvjetima.

(3) Raspored financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se ovisno o:

-duljini nerazvrstanih cesta obuhvaćenih izvedbenim programom zimske službe na nerazvrstanim cestama u zimskom razdoblju i

-teritorijalnoj pripadnost klimatskoj zoni održavanja cesta u zimskim uvjetima.

(4) Ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za regionalni razvoj, donosi pravilnik kojim se određuje ukupan godišnji iznos sredstava za sufinanciranje zimske službe te raspodjela financijskih sredstava po pojedinim jedinicama lokalne samouprave.«.  

Članak 45.

Članak 115. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba koja kao vlasnik vozila nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost:

1. koja nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u skladu s člankom 9. stavak 20. ovoga Zakona.

(3) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba:

1. koja nije platila cestarinu sukladno članku 9. stavku 19. ovoga Zakona, osim ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani člankom 88. stavkom 2. i člankom 89. ovoga Zakona,

2. koja kao vlasnik vozila nije na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u skladu s člankom 9. stavak 20. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi:

1. za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka,

2. koja na zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. odnosno koncesionara nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu pravne osobe u skladu s člankom 9. stavak 20. i 21. ovoga Zakona.«.

Članak 46.

Iza članka 115. dodaje se članak 115.a koji glasi:

"Članak 115. a

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička ili pravna osoba koja koristi cestovno zemljište, u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona, bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste, odnosno koncesionarom, sukladno članku 73. stavak 2. ovoga Zakona i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru, sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna do 250.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koja u vezi s obavljanjem obrta ili samostalne djelatnosti, koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona, bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste, odnosno koncesionarom sukladno članku 73. stavak 2. ovoga Zakona i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi cestovno zemljište u smislu članka 73. stavka 1. ovoga Zakona, bez sklopljenog ugovora s upraviteljem javne ceste, odnosno koncesionarom sukladno članku 73. stavak 2. ovoga Zakona i/ili odbija predati posjed pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru sukladno članku 73. stavku 7. ovoga Zakona.

(5) Optužni prijedlog za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

(6) Novčane kazne naplaćene prema ovom članku prihod su pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara i predstavljaju sredstva iz članka 86. stavak 1. točka 13. ovoga Zakona.«.

Članak 47.

U članku 122. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Ugovoreni rok korištenja cestovnog zemljišta može se iznimno, uz prethodnu suglasnost ministra, produžiti do najdužeg propisanog roka iz članka 73. stavka 3. ovoga Zakona, u  sljedećim slučajevima:

-zbog naknadnog opravdanog ulaganja korisnika cestovnog zemljišta koje je odobrila pravna osoba koja upravlja javnom cestom

-zbog povećanja ugovorene naknade za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti, a koje povećanje nije posljedica usklađenja s promjenama cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe, promjene površine cestovnog zemljišta koje se povjerava ili promjene prateće djelatnosti na zahtjev korisnika cestovnog zemljišta

-zbog nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i

-zbog nastupa više sile.«.

Članak 48.

Članak 129. briše se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 49.

(1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, na osnivanje prava građenja i prava služnosti na javnoj cesti ne primjenjuju se odredbe Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina (Narodne novine, br. 80/11), već se primjenjuju odredbe ovoga Zakona.

(2) Svi postupci za osnivanje prava građenja i prava služnosti na javnoj cesti, koji su započeti uz temelju odredbi Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina (Narodne novine, br. 80/11), a koji nisu okončani sklapanjem ugovora, dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 50.

Svi nositelji prava građenja i prava služnosti na javnoj cesti koji su ista prava stekli temeljem ugovora sklopljenih prije stupanja na snagu ovoga Zakona odnosno koji su pravo služnosti upisali u zemljišnoj knjizi po nekoj drugoj osnovi, dužni su na poziv pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj su ta prava osnovana sklopiti dodatak ugovoru kojim će se urediti obveza plaćanja naknade iz članka 86. stavka 1. točke 12. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19).